SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

UTJECAJ TJELESNE KONDICIJE NA PROIZVODNA

SVOJSTVA KRMAČA

ZAVRŠNI RAD

Maja Tokić

Zagreb, rujan, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Preddiplomski studij:

Animalne znanosti

UTJECAJ TJELESNE KONDICIJE NA PROIZVODNA

SVOJSTVA KRMAČA

ZAVRŠNI RAD

Maja Tokić

Mentor: izv. prof. dr. sc. Zoran Luković

Zagreb, rujan, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

IZJAVA STUDENTA

O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Ja, Maja Tokić, 01781016634, izjavljujem da sam samostalno izradila završni rad pod

naslovom:

UTJECAJ TJELESNE KONDICIJE NA PROIZVODNA SVOJSTVA KRMAČA

Svojim potpisom jamčim:

da sam jedina autorica ovoga završnog rada;

da su svi korišteni izvori literature, kako objavljeni tako i neobjavljeni, adekvatno citirani ili parafrazirani, te popisani u literaturi na kraju rada;

da ovaj završni rad ne sadrži dijelove radova predanih na Agronomskom fakultetu ili drugim ustanovama visokog obrazovanja radi završetka sveučilišnog ili stručnog studija;

da je elektronička verzija ovoga završnog rada identična tiskanoj koju je odobrio mentor; da sam upoznata s odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu (Čl. 19).

U Zagrebu, dana _______________ ______________________

Potpis studenta / studentice

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

IZVJEŠĆE

O OCJENI I OBRANI ZAVRŠNOG RADA

Završni rad studentice Maje Tokić, JMBAG 01781016634, naslova

UTJECAJ TJELESNE KONDICIJE NA PROIZVODNA SVOJSTVA KRMAČA

obranjen je i ocijenjen ocjenom ____________________ , dana __________________ .

Povjerenstvo: potpisi:

1. izv. prof. dr. sc. Zoran Luković mentor ____________________

2. ____________________ član ____________________

3. ____________________ član ____________________

Zahvala

Ovime zahvaljujem profesoru i mentoru Zoranu Lukoviću na ukazanom povjerenju i

strpljenju kao i na pruženoj pomoći pri izradi završnog rada.

Sadržaj

1. Uvod ........................................................................................................ 1

2. Rezultati rada.......................................................................................... 2

2.1. Hranidba svinja................................................................................. 2

2.2. Hranidba rasplodnih krmača ........................................................... 3

2.2.2. Hranidba krmača neposredno pred prasenje i nakon

prasenja ................................................................................................. 5

2.2.3. Hranidba krmača u dojnom razdoblju ..................................... 6

2.2.4. Hranidba krmača od odbijanja prasadi do novog pripusta ... 7

2.2.5. Hranidba nazimica ..................................................................... 7

2.3. Tjelesna masa i tjelesne rezerve .................................................... 7

2.4. Veličina legla................................................................................... 10

2.5. Razdoblje od odbića do koncepcije ............................................. 11

2.6. Procjena kondicije rasplodnih svinja ........................................... 14

2.6.1. Načini procjene kondicije........................................................ 15

2.6.2. Kondicija rasplodnih krmača i nazimica ............................... 18

3. Zaključna razmatranja ......................................................................... 20

4. Popis literature ..................................................................................... 21

Životopis .................................................................................................... 25

Sažetak

Završnog rada studentice Maje Tokić naslova

UTJECAJ TJELESNE KONDICIJE NA PROIZVODNA SVOJSTVA KRMAČA

Tjelesna kondicija krmače je kombinacija tjelesne mase krmače, debljine potkožnog masnog

tkiva i rezerve tjelesne mase u obliku bjelančevina koje zapravo predstavljaju mišićno tkivo.

Proizvodni ciklus krmače sastoji se od tri razdoblja: interim razdoblja (od odbijanja do

oplodnje), suprasnosti i dojnog razdoblja. Temeljni zadatak hranidbe u vrijeme suprasnosti je

da krmače povećaju tjelesnu masu, a u dojnom razdoblju da ostvare dobru mliječnost i što

manji gubitak tjelesne mase. Krmače tijekom reproduktivnog ciklusa ne smiju izgubiti ili

dobiti previše tjelesne mase. Krmače u dobroj kondiciji tijekom cijelog reproduktivnog

ciklusa rezultiraju dobrim proizvodnim pokazateljima. Neadekvatna kontrola tjelesne mase u

krmača dovodi do težih porođaja, težeg pripusta i na kraju slabe kondicije.

Ključne riječi: krmače, tjelesna kondicija, proizvodni ciklus, hranidba

Summary

Of the final work - student Maja Tokić, entitled

EFFECT OF BODY CONDITION ON PRODUCTION TRAITS OF SOWS

Body condition of sows is a combination of body mass, backfat and body mass reserves in the

form of proteins that represent muscle tissue. The production cycle of sows consists of the

three periods: the interim period (from the weaning to fertilization), pregnancy and lactation

period. The basic task of nutrition at the time of pregnancy is to increase the sow's body mass,

and in the suckling period to achieve good milk production and less loss of body mass. Decay

during the reproductive cycle must not lose or get too much body mass. Sows in good

condition throughout the reproductive cycle result in good production indicators. Inadequate

control of the body mass in the sows leads to problems in births, a lot of mating and at the end

of poor condition.

Key words: sows, body condition, production cycle, nutrition

1

1. Uvod

Kondicija krmača predstavlja trenutno stanje fizičke uhranjenosti i otpornosti

organizma. Kondicija nije nasljedno svojstvo te se na nju utječe menadžmentom i

tehnološkim postupcima s rasplodnim životinjama, a ponajviše ispravnom hranidbom svinja.

Povoljna kondicija rasplodnih životinja također je odraz i povoljnog zdravstvenog stanja.

Redovna ocjena tjelesne kondicije rasplodnih svinja omogućuje uvid u hranidbeni i

zdravstveni status jedinki, te procjenu tehnoloških postupaka u uzgoju. Odgovarajuća

kondicija rasplodnih krmača rezultirat će ostvarivanjem maksimalnih proizvodnih rezultata te

u konačnici pozitivno utjecati na konkurentnost farme ili obiteljskog gospodarstva.

Odstupanja kondicije od optimalnog stanja negativno će utjecati na mnoge proizvodne

pokazatelje, poput veličine legla ili dugovječnosti rasplodnih krmača. Razlikujemo rasplodnu,

tovnu i izgladnjelu kondiciju.

Najvažniji čimbenik tjelesne kondicije je hranidba krmača, koja mora biti prilagođena

uzdržnim hranidbenim potrebama, te potrebama za sintezu mlijeka, kao i broju prasadi u

leglu. Pravilna hranidba treba omogućiti normalan rast i razvoj životinja, te se hranjive tvari

moraju nalaziti u obroku u točno određenom omjeru i u dovoljnim količinama. Cilj je

hranidbe krmača spriječiti veliki gubitak tjelesne mase tijekom laktacije, te nadoknaditi

tjelesne rezerve izgubljene u laktaciji hranidbom tijekom suprasnosti.

Osnovni razlozi odstupanja kondicije rasplodnih svinja od optimalne, rasplodne

kondicije su pogreške u hranidbi. Previsoka razina energije u hrani uzrokovat će debljanje i

zamašćivanje rasplodnih svinja i pojavu tovne kondicije, dok će razina hranidbe ispod

hranidbenih potreba dovesti do gubitka tjelesne mase, odnosno mršavljenja životinja i

izgladnjele kondicije. Stoga, kondicija premršavih krmača se popravlja u razdoblju između

odbića i koncepcije takozvanom pojačanom „flašing“ hranidbom te će se na taj način

povećati i veličina idućeg legla. Također, negativne promjene u kondiciji mogu biti indikator

lošeg zdravstvenog stanja životinja, odnosno pojave bolesti u stadu. U novije vrijeme posebna

se pozornost poklanja dobrobiti životinja, te svako odstupanje od optimalne kondicije nije u

skladu sa zahtjevima dobrobiti životinja.

2

2. Rezultati rada

2.1. Hranidba svinja

Od vanjskih čimbenika hranidba svinja svakako ima najvažniju ulogu u ostvarivanju

uspješne i profitabilne svinjogojske proizvodnje. Hranidbi svinja mora se pridavati

odgovarajuća pozornost jer:

• bez kvalitetne i izbalansirane hrane ne može se iskoristiti nasljedna osnova za dnevni prirast,

konverziju hrane, kakvoću mesa itd.

• troškovi hrane sudjeluju sa 70 – 80% u cijeni svinjskog mesa pa se u njima mogu pronaći

velike rezerve i ostvariti velike uštede,

• svinje mogu konzumirati ograničenu količinu hrane pa hrana mora biti ukusna, visoko

probavljiva i higijenski ispravna (Košarog i sur., 2003.).

Za podmirenje potreba svinja u hrani koristimo različita krmiva u kojima su hranjive

tvari, a to su ugljikohidrati, bjelančevine, masti, minerali i vitamini, zastupljene u različitim

količinama i različitim međusobnim odnosima. Razlikujemo :

1. Energetska krmiva

• koncentrirana (žitarice)

• sočna (bundeve, krumpir, silaža);

2. Bjelančevinasta krmiva

• koncentrirana (sačme i pogače biljnog podrijetla i proizvodi životinjskog podrijetla),

• sočna (paša, zelena hrana, silaže).

Ne postoji krmivo koje sadrži dovoljno svih potrebnih hranjivih tvari za zadovoljenje

hranidbenih potreba svinja. U pojedinim krmivima obično je naglašeno zastupljena neka od

hranjivih tvari. U ugljikohidratnim, tzv. energetskim krmivima bjelančevine su slabije

zastupljene, i obrnuto, ako ima minerala, nema bjelančevina i energije itd. Zbog toga se

krmiva moraju međusobno kombinirati i na taj način dopunjavati. Miješaju se u smjese koje

nazivamo kompletne krmne smjese, a one onda sadrže energiju, bjelančevine, vitamine i

minerale u onim količinama koje su potrebne za pojedine kategorije svinja. Postoje dopunske

smjese koje ne sadrže energiju, nego bjelančevine, minerale i vitamine. To su tzv.

superkoncentrati koje dodajemo u određenom omjeru kukuruzu kao energetskom krmivu

proizvedenom na vlastitom gospodarstvu. Svinje su monogastrične životinje što znači da

imaju jednostavan želudac i probavni sustav građen tako da ne mogu dobro probavljati i

iskorištavati krmiva koja u svom sastavu imaju mnogo surovih vlakana (voluminozna

3

krmiva). Stoga u hranidbi svinja u obrocima trebaju prevladavati koncentrirana krmiva

(Uremović i Uremović, 1997.).

2.2. Hranidba rasplodnih krmača

Proizvodni ciklus krmača sastoji se od tri razdoblja: interim razdoblje (od odbića

prasadi do oplodnje), suprasnosti i dojnog razdoblja. Svako razdoblje ima svoje specifičnosti

u načinu držanja, smještajnim uvjetima te načinu hranidbe (Uremović i Uremović, 1997.).

Temeljni zadatak hranidbe u vrijeme suprasnosti je da krmače povećaju tjelesnu masu,

a u dojnom razdoblju ostvare dobru mliječnost i što manji gubitak tjelesne mase. S motrišta

razmnožavanja zadatak hranidbe krmača je da se postigne što kraće interim razdoblje, veći

broj ovuliranih i oplođenih jajnih stanica te što bolje preživljavanje embrija. Ispravnom

hranidbom i postupcima u rasplodnom ciklusu odbićem prasadi treba dobiti 2,2 i više prasenja

po prosječnoj krmači godišnje, proizvesti 25 i više odbite prasadi po krmači godišnje, te dobiti

veliko i ujednačeno leglo s porodnim tjelesnim masama prasadi većim od 1,3 kg (Košarog i

sur., 2003.).

U držanju rasplodnih krmača pokušava se postići što veći broj odbite prasadi s

odgovarajućom tjelesnom masom pri odbiću po krmači godišnje, što je najvažniji gospodarski

pokazatelj na koji moramo obratiti pozornost. Za plodnost krmača kažemo da je optimalna

kada krmače odbiju svu živooprasenu prasad, ili barem većinu živooprasene prasadi (Foxcroft

i sur., 2006.). To se postiže pravilnim odabirom genotipa, urednom reprodukcijom koja

osigurava zdravlje stada i hranidbom određenom količinom i kakvoćom hrane. Krmačama

moramo osigurati dovoljno hranjivih tvari. Hrana ima odlučujući utjecaj u složenim životnim

događajima u životinjskom organizmu jer izravno utječe na spolnu zrelost krmača, znakove

spolnog ciklusa, broj ovuliranih jajnih stanica, a time i na broj živooprasene prasadi, kao i na

embrionalni mortalitet, rast plodova, porodnu masu prasadi, razvoj mliječne žlijezde,

zdravstveno stanje životinje osobito u vrijeme prasenja, zdravlje prasadi i razvoj imuniteta u

prvih nekoliko tjedana života. Prilikom izbora odgovarajućeg načina hranidbe, mora se uzeti u

obzir mnogo čimbenika, među kojima su najvažniji okolišni uvjeti (temperatura, interakcija

među životinjama) u kojima žive krmače i genotip životinja.

U zadnjih 20 godina došlo je do značajnog napretka i promjena u hranidbenim

standardima koji osiguravaju potrebe krmača u različitim proizvodnim fazama (Dourmad i

sur., 2008.). Većina hranidbenih preporuka daje potrebe za energijom i za probavljivim

bjelančevinama. Hranjive tvari iz hrane su važne za održavanje metabolizma, rast i

proizvodnju mlijeka kod dojnih krmača (Sakomura i sur., 2014.). Do stvaranja tjelesnih

rezervi u obliku masti dolazi kad su zadovoljeni svi ostali tjelesni sustavi. Procijenjene

rezerve masti i mišićnog tkiva mogu se koristiti za procjenu promjena u tjelesnoj težini,

procjenu debljine leđne slanine krmača i mogu poslužiti kao dodatna informacija u pravilnoj

hranidbi svinja.

4

Svinje s tjelesnom masom od 120 kg mogu uzimati 5 kg hrane sa 70% probavljivosti i

11 kg sa 250 kg tjelesne mase (Whittemore, 1993.). Osim kompletne krmne smjese, krmače

mogu konzumirati do 0,5 kg slame koja popunjava probavni trakt i daje osjećaj sitosti. Apetit

suprasnih krmača u drugoj ili višim laktacijama povezan je s povećanim potrebama za

uzdržavanje, termoregulaciju, rast i obnovu tjelesnih rezervi u obliku masti koje su se

potrošile u prethodnoj laktaciji.

Uz dobru genetsku osnovu, najvažnija pretpostavka za visoku proizvodnju krmača je

kvalitetna hranidba prilagođena potrebama u pojedinim proizvodnim fazama, i to:

1. hranidba suprasnih krmača,

2. hranidba krmača neposredno pred prasenje i nakon prasenja,

3. hranidba krmača u dojnom razdoblju,

4. hranidba krmača od odbijanja prasadi do ponovnog pripusta,

5. hranidba nazimica.

2.2.1. Hranidba suprasnih krmača

Cilj hranidbe krmača u gravidnosti je smanjiti prevelike razlike između krmača u

tjelesnoj masi, odnosno postići odgovarajuću kondiciju za svaku pojedinu krmaču. Kod

visokoplodnih linija krmača neodgovarajuća kondicija može imati veće posljedice na

preživljavanje prasadi. Fetalni rast intenzivira se prema kraju gravidnosti i najintenzivniji je u

posljednjih 10 dana prije prasenja. Posljedično, rastu i hranidbene potrebe krmače što se

posebno odnosi na potrebe na bjelančevinama, odnosno aminokiselinama. Ukoliko opskrba

krmača bjelančevinama i aminokiselinama kroz hranu nije optimalna, organizam će početi

razgrađivati tjelesne bjelančevine kako bi se osigurao rast fetusa i razvoj svih tkiva koja rastu

tijekom gravidnosti, kao što su maternica i posteljice (Škorput i sur., 2015.).

Hranidba vlaknima za vrijeme gravidnosti pomaže uklanjanju zatvora, a time i lakšem

prasenju te preživljavanju prasadi. Također, veći sadržaj vlakana u hranidbi pomaže boljem

iskorištavanju energije, jer se vlakna sporije razgrađuju i energija se ravnomjernije troši, što

može biti važno u vrijeme prasenja, kada krmačama u pravilu padne apetit. Hranidba krmača

u zadnjem dijelu gravidnosti je posebno važna zbog sinteze kolostruma, pri čemu je posebno

važna opskrba bjelančevinama. Stoga se količina hrane u tom razdoblju gravidnosti povećava

sa 2 kg na 3 kg smjese dnevno u dva dnevna obroka.

Dan prije samog prasenja količinu hrane potrebno je smanjiti na 1 kg, dok na dan

poroda krmača dobiva samo vodu. Cilj ograničene hranidbe prije samog prasenja je spriječiti

zatvore, olakšava se porod te sprječava hipoagalakcija. Razdoblje od nekoliko dana prije

prasenja i prvih nekoliko dana laktacije predstavlja tzv. „tranzicijsko razdoblje“ u trajanju od

5

10 dana. Za krmaču je ovo stresan period s obzirom na velike fiziološke promjene koje

doživljava. Razdoblje tranzicije vrlo je važno, jer se u razdoblju do 3 dana nakon prasenja

javljaju najveći gubici prasadi. S obzirom na različite hranidbene potrebe krmača u

gravidnosti u odnosu na laktaciju, ovo prijelazno razdoblje je posebno osjetljivo (Škorput i

sur., 2015.).

U većini sustava hranidba se od restriktivne u gravidnosti mijenja do hranidbe po volji

u laktaciji. Tijekom laktacije među farmama su očite razlike u unosu hrane, posebno u prvom

tjednu laktacije. Osnovni razlog je činjenica da mnoge farme postepeno povećavaju količinu

obroka tijekom prvih 5 do 10 dana laktacije. U mnogim će slučajevima to uzrokovati manju

konzumaciju hrane nego što bi bila u slučaju hranidbe po volji (Close i Cole, 2000.).

Hranidbom krmača u razdoblju suprasnosti (gravidnosti) treba zadovoljiti uzdržne

potrebe krmače, potrebe za hranjivim tvarima koje će omogućiti intrauterini razvoj plodova,

potrebe mliječne žlijezde i izlučivanje dovoljne količine mlijeka te odgovarajući prirast. U

tijeku gravidnosti, ovisno o kondiciji na početku suprasnosti, višepraskinje treba hraniti za

dnevni prirast 0,3 kg ili ukupni tjelesni prirast od 25-30 kg, a mlade krmače za dnevni prirast

0,4 kg ili ukupni tjelesni prirast od 40 kg. Ovakav prirast potreban je zbog formiranja

plodova, rasta mladih krmača i gubitka tjelesne mase krmača do kojega dolazi u tijeku

laktacije (Uremović i Uremović, 1997.).

Različite su potrebe za hranjivim tvarima u vrijeme gravidnosti za suprasne nazimice i

višepraskinje. Za razliku od višepraskinja, koje trebaju više hranjivih tvari za uzdržavanje

tjelesne mase, suprasne nazimice trebaju više hranjivih tvari za vlastiti rast, a manje za

uzdržne potrebe zbog manje tjelesne mase (Coffey i sur., 1999.). Smjese za suprasne krmače

trebaju sadržavati: 12-14% surovih bjelančevina i najmanje 11 MJ metaboličke energije po

kilogramu smjese (Košarog i sur., 2003.).

2.2.2. Hranidba krmača neposredno pred prasenje i nakon prasenja

Kada se suprasne krmače hrane kompletnim krmnim smjesama, nekoliko dana prije

očekivanog prasenja, najčešće 5 do 6 dana, krmače treba prebaciti u prasilište. Dan prije

očekivanog prasenja smanjuje se količina hrane na oko 1 kg dnevno. Nahranjene krmače teže

se i dulje prase, uz komplikacije pri porodu i veću pojavu mrtvorođene prasadi. Primjenom

ograničene hranidbe krmača neposredno prije i poslije poroda smanjuje se sadržaj probavnog

sustava, sprečava se opstipacija (začepljenje) i pojava hipoagalakcije (smanjenja produkcije

mlijeka) te olakšava porod krmačama. Na dan poroda krmača dobiva samo vodu. Na dan

nakon prasenja krmaču treba hraniti sa 1 kg krmne smjese, koja se postupno povećava do

petog dana, kada krmaču treba hraniti po volji (Košarog i sur., 2003.).

6

2.2.3. Hranidba krmača u dojnom razdoblju

Hranidbene potrebe krmača za vrijeme dojenja veće su od potreba na hranjivim

tvarima u razdoblju suprasnosti. U vrijeme laktacije krmača se mora oporaviti od stresa kojem

je bila izložena tijekom poroda te podmiriti potrebe za proizvodnjom mlijeka i održavanjem

metabolizma (Uremović i Uremović, 1997.).

Količina hrane za dojne krmače ovisi o količini mlijeka, veličini legla, tjelesnoj masi

krmača i dobi krmača. Da bi krmača u dojnom razdoblju othranila veliko leglo, proizvela

veliku količinu mlijeka i sačuvala svoju tjelesnu masu mora pojesti velike količine hrane

(Košarog i sur., 2003.).

U leglu krmača koje jedu veću količinu hrane u dojnom razdoblju, bolje je

preživljavanje prasadi i manja je pojava proljeva u prasadi, koji se često javlja zbog promjena

u sastavu mlijeka. Potrebnu količinu hrane dojne će krmače pojesti uz primjenu hranidbe po

volji iz hranilica za vlažnu hranidbu i ako im se hrana daje u više manjih obroka tijekom dana

uz vodu po volji.

Najbolja kontrola ispravnosti hranidbe krmača u vrijeme suprasnosti i u dojnom

razdoblju može se provesti kontrolom njezina prirasta između dva prasenja, a koji treba

iznositi 15 kg (sve do petog prasenja), a najbolji pokazatelj mliječnosti krmača jest tjelesna

masa prasadi u dobi od 21 dan, koja treba iznositi oko 5,5 kg (Košarog i sur., 2003.).

Prosječna dnevna potrošnja smjese u proizvodnom ciklusu krmače treba iznositi oko

2,8 kg. S obzirom na dnevnu količinu hrane koju krmače u pojedinim fazama reproduktivnog

ciklusa trebaju dobiti, potrebno ih je u fazi gravidnosti hraniti individualno i ograničeno

prema kondiciji, a u dojnom razdoblju po volji (do sitosti). Tri dana pred odbijanje prasadi

količina se hrane smanjuje, a na dan odbića krmači treba uskratiti hranu i omogućiti samo

pijenje vode po volji.

Količina konzumirane hrane u dojnom razdoblju utjecat će na mliječnost u laktaciji,

naročito ako je leglo veliko, kakvoća hrane neodgovarajuća i tjelesne rezerve niske. Ako se

krmača hrani neodgovarajućom količinom hrane, doći će do iscrpljivanja postojećih tjelesnih

rezervi, što će imati za posljedicu smanjivanje mliječnosti i u sljedećim laktacijima (Kruse i

sur., 2011.).

Tablica 1: Potrebe za energijom i lizinom krmača u laktaciji

Broj prasadi u leglu Dnevni obrok, kg/dan MJ ME/dan Lizin, g/dan

8-10 2,0 70 45

57

66

11-12 2,5 85

13-14 3,0 95

Izvor: (DLG Futterwerttabellen - Schweine, 2014)

7

Tijekom laktacije potrebe se povećavaju (DLG Futterwerttabellen - Schweine, 2014,

Tablica 1), a također količina hrane ovisi o broju prasadi u leglu. Ako krmača ima leglo od 10

prasadi potrebno je u svrhu održavanja metabolizma i proizvodnje mlijeka 70 MJ ME dnevno.

Potrebe na lizinu, kao prvoj esencijalnoj aminokiselini za svinje su 38 g dnevno, ako je u

leglu do 10 prasadi, odnosno do 56 g dnevno ako je u leglu više od 12 prasadi.

2.2.4. Hranidba krmača od odbijanja prasadi do novog pripusta

Interim razdoblje je najkraće razdoblje u reproduktivnom ciklusu krmače (traje između

10 i 15 dana). Smatra se najvažnijim razdobljem jer o rezultatima koji se u tom razdoblju

postignu ovisi ukupni rezultat svinjogojske proizvodnje. Da bi se u krmača poslije odbijanja

poboljšala ovulacija i da bi što prije ušle u estrus, potrebno ih je hraniti s 3 do 4 kg

visokoenergetske krmne smjese za dojne krmače sa 15-16 % sirovih bjelančevina (Uremović i

Uremović, 1997.).

2.2.5. Hranidba nazimica

Najbolje rezultate oplodnje, najbolju veličinu legla i najkraće razdoblje od odbića do

oplodnje postiže se ako se do pripusta prvopraskinje i višepraskinje loše tjelesne kondicije

hrane s 4 kg smjese dnevno (16 % surovih bjelančevina i 12,6 MJ ME).

Višepraskinje u normalnoj kondiciji nakon odbića prasadi ne valja hraniti povećanom

količinom smjese nego normalno sa 2 do 2,5 kg/dan. Nazimice i suhe krmače pred pripust nije

poželjno izlagati suncu, osobito ne ljeti jer ono negativno utječe na spolni ciklus. Odmah

nakon pripusta-oplodnje smanjuje se količina smjese na 2 kg/dan što se nastavlja i u razdoblju

gravidnosti. Nakon sigurno utvrđene oplodnje, krmače se prebacuju u čekalište gdje se

provodi hranidba određena za gravidne krmače u toj fazi. Uzgojena ženska prasad određena

za reprodukciju odvaja se od životinja za tov, jer nazimice u dobi od 3 mjeseca pokazuju

interes za suprotni spol, a sa 5-6 mjeseci su spolno zrele. Hranidba treba biti takva da ne

uzrokuje prebrzi razvoj. Do dobi od 4 mjeseca nazimice se hrane kao i tovne svinje, a potom,

kada postignu tjelesnu masu od 80 kg treba ograničiti količinu dnevnog obroka na 2,7 kg

smjese (Košarog i sur., 2003.).

2.3. Tjelesna masa i tjelesne rezerve

Tijekom laktacije krmača nije sposobna konzumirati više hranjivih tvari koji su

potrebni za uzdržavanje potreba i proizvodnju mlijeka za prasad. Njezine tjelesne rezerve se

nalaze u mastima i bjelančevinama. To je normalan proces, ali prekomjeran gubitak svih

hranjivih tvari negativno utječe na proizvodna svojstva krmače (Sakomura i sur., 2014.).

8

Nakon prasenja krmače ne jedu dovoljno hranjivih tvari s kojima bi zadovoljile

povećane potrebe za mlijekom. U krmača sa smanjenim apetitom hranjive tvari za

proizvodnju mlijeka dolaze uglavnom iz mobiliziranih tjelesnih rezervi (Vignola, 2009.).

Pretjerana apsorpcija tjelesnih rezervi može dovesti do pretjeranog gubitka tjelesne mase u

krmača, što može rezultirati manjom masom legla, smanjenom proizvodnjom mlijeka i može

negativno utjecati na veličinu sljedećeg legla.

Svinja je sposobna mobilizirati 25 do 30 % tjelesnih bjelančevina za proizvodnju

mlijeka. Krmače nakon prvog prasenja u pravilu gube više na težini, jer su manje tjelesne

mase i imaju smanjenu konzumaciju hrane dok još rastu (Scharlach, 2001.).

Sastav masnih kiselina u prehrani krmača tijekom gravidnosti proučavali su Laws i

sur. (2009.). Istraživanje je provedeno na 88 krmača. Krmače su podijeljene u dvije skupine:

prva skupina je dobivala dodatak masti od 1. do 60. dana gravidnosti, dok je drugoj skupini

mast davana od 61. dana gravidnosti do prasenja. Sve krmače su dobivale 3 kg hrane dnevno.

Dodatna energija u prehrani rezultirala je povećanim stvaranjem masnog tkiva u graviditetu.

Prirast masnog tkiva je bio veći u skupinama koje su hranjene s dodatkom suncokretovog,

maslinovog ili ribljeg ulja. Procjena stanja organizma u krmača pokazala je lošiju kondiciju

kod krmača koje su dodatno hranjene palminim uljem, u usporedbi s krmačama koje su

dodatno hranjene s drugim vrstama ulja. Krmače koje su u ranom graviditetu hranjene

dodatkom sa ribljim uljem mobilizirale su više masnog tkiva tijekom dojenja u usporedbi sa

svim ostalim skupinama. Sastav hrane u graviditetu utječe na sastav mlijeka. Krmače koje su

hranjene dodatkom ribljeg ulja, imale su u mlijeku dugolančane nezasićene masne kiseline.

Koncentracija imunoglobulina u kolostrumu krmača koje su hranjene dodatkom palminog ulja

ili suncokretovog ulja u ranom graviditetu bila je povećana.

Yoder i sur. (2013.) su ispitivali negativne promjene u hranidbi dojnih krmača, te

proučavali učinak uzimanja hrane tijekom laktacije na rezultate sljedeće gravidnosti. Svinje su

promatrane od 1. do 22. dana laktacije. U 60% životinja utvrđeno je da je količina hrane koju

su dobivale bila dostatna, dok je u 18% krmača uočeno da količina hrane do 1,9 kg od

količine koja im je bila na raspolaganju, dok 22% krmača imalo je hranidbene potrebe za više

od 1,9 kg u odnosu na količinu hrane koja im je bila na raspolaganju. Tijekom ljetnih mjeseci

(lipanj, srpanj, kolovoz), bilo je čak 34% krmača koje su odstupale od planiranog iznosa

unosa hrane. Manja odstupanja su uočena tijekom proljeća (26%), jeseni (23%) i zimi (17%).

Krmače koje nisu konzumirale predviđenu količinu hrane, gubile su na tjelesnoj kondiciji i

posljedično tome su ranije bile izlučene. Negativna odstupanja od planiranog unosa hrane u

ranoj laktaciji su rezultirala negativnim utjecajem na masu legla pri odbiću i produljeno

razdoblje od odbića do koncepcije.

Utjecaj hranidbe nazimica i krmača pred pripust, u vrijeme gravidnosti i laktacije su

proučavali Young i sur. (2004.). Kontrolna skupina nazimica i krmača je hranjena na temelju

subjektivne procjene tjelesne kondicije, na način da su krmače kod prasenja imale ocjenu

kondicije 3. Druga skupina je hranjena na temelju mjerenja debljine leđne slanine. Kod

nazimica je debljina leđne slanine mjerena kod pripusta, a kod krmača nakon odbića. I

nazimice i krmače su vagane. Obrok je bio formuliran tako da su svinje kod prasenja imale 19

9

mm debelu leđnu slaninu. Obrok je bio jednak po sastavu i količini do 101. dana gravidnosti.

Treća skupina je hranjena vrlo slično kao i druga s tim da je obrok formuliran tako da su

krmače do 36. dana graviditeta imale 19 mm leđne slanine. Krmače su vagali kod odbića

prasadi, a nazimice kod pripusta i ponovno između 112. i 114. dana gravidnosti. Količina

konzumirane hrane u laktaciji je bila niža kod krmača koje su imale više od 21 mm leđne

slanine kod prasenja u usporedbi s krmačama koje su imale manje od 21 mm leđne slanine.

Visok postotak krmača, koje su imale optimalnu debljinu leđne slanine, pokazuje da hranidba,

koja se temelji na mjerenju debljine leđne slanine i tjelesne mase dovodi do poboljšanja

proizvodnje mlijeka tijekom laktacije.

Mobilizaciju tjelesnih rezervi u prvoj laktaciji i njezin utjecaj na veličinu legla u

kasnijim prasenjima su proučavali Schenkel i sur. (2010.). Svinje su hranjene prvih 5 dana

nakon odbića sa 1,8 kg krmne smjese. Količina hrane u vrijeme gravidnosti je postepeno rasla

za 0,2 kg mjesečno. Na kraju graviditeta su krmače hranjene s 2,8 do 3 kg hrane dnevno.

Krmna smjesa je sadržavala 12,14 MJME/kg, 14% surovih bjelančevina i 0,77% lizina.

Životinje su podijeljene u skupine na temelju tjelesne mase, debljine leđne slanine i procjene

stanja kondicije. U krmača, koje su u prvoj laktaciji izgubile do 5% tjelesne mase, nije bilo

značajne razlike u veličini legla u drugom prasenju, dok krmače koje su izgubile od 5,1% do

10% tjelesne mase i 10,1% do 25% tjelesne mase, veličina legla je bila značajno manja nakon

prasenja (9,7 i 9,4 živooprasene prasadi). Procjenjeni gubitak mišićne mase od 10% nije imao

značajan utjecaj na veličinu sljedećeg legla, dok je gubitak mišićne mase od 10,1-27,0% imao

utjecaj na veličinu sljedećeg legla. U krmača, koje su u prvoj laktaciji izgubile i do 12 mm

leđne slanine i do 10% masnog tkiva, nije bilo razlike u veličini legla kod drugog prasenja. U

krmača koje su izgubile od 10,1 do 42% masnog tkiva, utvrđene su značajne razlike u veličini

legla. U životinja koje su izgubile do 0,5 bodova u stanju procjene tjelesne kondicije veličina

sljedećeg legla je bila 9,9 prasadi, dok je kod životinja koje su izgubile od 1 do 2,5 bodova u

procjeni tjelesne kondicije, u sljedećem leglu bilo 9,5 prasadi.

Struck i sur. (2015.) navode da krmače moraju imati dovoljno snage za svoje

održavanje. Dakle, količina proizvedenog mlijeka ovisi o dobi potomstva i uzdržnih potreba

majke. Proizvodnja mlijeka je klasičan primjer vremenski ovisnog dinamičnog procesa.

Tantasuparuk i sur. (2001.) utvrdili su da su krmače landras pasmine imale značajno

veći relativni gubitak težine u usporedbi s krmačama pasmine Yorkshire i gubitak tjelesne

mase se dodatno povećavao za svako dodatno odbito prase za 0,7%. Kad se duljina laktacije

produžava za 1 dan, u rasponu od 17 do 34 dana, gubitak tjelesne mase se smanjuje za 0,6 %.

Krmače koje su tijekom dojenja izgubile relativno veliku tjelesnu masu u odnosu na krmače

koje nisu izgubile toliko tjelesne mase, imale su znatno produljeno razdoblje od obića do

koncepcije. Također su ustanovili da gubitak težine krmača, redni broj prasenja i duljina

laktacije nisu utjecali na broj ovuliranih jajnih stanica, iako je kod pasmine Yorkshire utvrđen

veći broj ovuliranih jajnih stanica u odnosu na pasminu landras.

10

2.4. Veličina legla

Veličina legla je jedno od najvažnijih svojstava o kojima ovisi učinkovitost

svinjogojske proizvodnje (Uremović i Uremović, 1997.). Isto tako, kao jedno od najvažnijih

reproduktivnih svojstava, uvrštena je u suvremene selekcijske programe i prema tome

sastavni je dio agregatnoga genotipa kod majčinskih pasmina (Rydhmer, 2000.). Veličina

legla se može definirati na različite načine. Najčešće se prikazuje kao broj ukupno oprasene

prasadi, broj živooprasene prasadi, broj mrtvooprasene prasadi i broj odbite prasadi.

Na veličinu legla u svinja utječu brojni čimbenici, međutim prema nekim

istraživanjima broj prasadi u leglu utječe na kasnija proizvodna svojstva. Berard i sur. (2008.)

navode da veličina legla u manjoj mjeri utječe na rast, klaoničke osobine i kakvoću mesa, i to

prije svega preko svoje povezanosti sa porodnom masom prasadi.

Stewart i sur. (1989.) su utvrdili da životinje oprasene u velikom leglu prije postignu

tjelesnu masu od 105 kg u odnosu na one koje su se oprasile u manjem leglu. S druge strane,

prasad uzgojena u velikom leglu ima slabiju sposobnost preživljavanja i kasnije postižu

tjelesnu masu od 105 kg. Stoga se čini da utjecaj veličine legla na kasnija proizvodna svojstva

u velikoj mjeri ovisi o prenatalnim, odnosno postnatalnim uvjetima zajedničkog okoliša u

kojem boravi prasad iz istog legla.

Porast veličine legla s rednim brojem prasenja i povećanjem dobi krmača Tummaruk i

sur. (2000.) objašnjavaju promjenama koje nastupaju u ovulacijskom razdoblju te u kapacitetu

uterusa. Važnost dobi kod prasenja osobito je izražena kod nazimica, kod kojih se smatra da

je za određivanje najpogodnijeg vremena za oplodnju važnija dob od njihove tjelesne mase.

Uremović i Uremović (1997.) navode da se povećavanjem dobi nazimica kod prve

oplodnje do određene granice povećava veličina legla u nazimica i produljuje duljina trajanja

korištenja krmača u proizvodnji. Veličina legla prvopraskinja raste s dobi kod prve oplodnje,

ali oplodnja nazimica u dobi iznad 250 dana smatra se ekonomski nepovoljnom zbog

povećane tjelesne mase i većih uzdržnih potreba tijekom cijelog kasnijeg razdoblja korištenja.

Uz odgovarajuću dob nazimice kod oplodnje moraju imati i određenu tjelesnu masu jer s

manjom tjelesnom masom teže ulaze u estrus. Autori stoga zaključuju da je najpovoljnija dob

za oplodnju nazimica od 220 do 240 dana s tjelesnom masom 105 do 110 kg, što se poklapa s

trećim estrusom.

Holm i sur. (2005.) navode da će nazimice niže dobi pri prvom osjemenjivanju imati

manji broj živooprasene prasadi u prvom leglu, što se objašnjava time da nazimice manje

tjelesne mase proporcionalno u odnosu na odraslu tjelesnu masu imaju suprostavljene potrebe

za rastom i održavanjem gravidnosti.

U komercijalnoj proizvodnji prasadi na velikim farmama laktacija krmača najčešće

traje tri do četiri tjedna. Mnogi autori navode da je veća duljina laktacije povezana sa većim

brojem živooprasene prasadi u sljedećem leglu (Tummaruk i sur., 2000.).

11

Gaustad-Aas i sur. (2004.) navode da je veličina legla signifikantno i pozitivno

povezana s dužinom prethodne laktacije, te da odbiće prasadi unutar prva tri tjedna nakon

prasenja rezultira smanjenim reproduktivnim svojstvima. Prema Uremović i Uremović

(1997.) kod kraće laktacije, uz primjenu vrlo ranog odbijanja prasadi (prije tri tjedna),

prasenje i odbijanje kao dva stresna stanja se izrazito približavaju. Kao reakcija na stres u

nekih životinja javlja se povećana razina estrogena, što utječe na povećanje embrionalne

smrtnosti i smanjivanje veličine legla. Osim toga, kod krmača s kraćom laktacijom od 21 dan

u vrijeme odbića prasadi još nije došlo do potpune involucije maternice. U slučaju uspješne

oplodnje u prvom estrusu nakon odbića krmače u pravilu tada imaju manje leglo.

U Europskoj uniji je kao posljedica promjene zakonodavstva u smjeru bolje dobrobiti

životinja i želja potrošača od 2013. godine obvezno držanje gravidnih krmača u skupnom

načinu držanja (Pravilnik o zaštiti životinja za uzgoj, 2010.). Manju veličinu legla i slabiju

uspješnost prvih pripusta u skupnom načinu držanja u usporedbi s individualnim načinom

držanja krmačaje opazio u istraživanju Kongsted (2005.). Proučavao je također, da li razlika u

unosu energije s hranom u skupnom držanju krmača u laktaciji utječe na razlike u veličini

legla i u uspješnosti pripusta. Mali unos energije u usporedbi s velikim unosom energije prije

pripusta, smanjuje veličinu legla kod prvopraskinja i krmača višeg rednog broja prasenja, kao

i kod krmača koje su u laktaciji previše smršavile. Krmače koje su bile hranjene s 41,7 MJ

ME / dan su u usporedbi s krmačama koje su hranjene s 24,2 MJ ME / dan šest dana prije

estrusa i dan po pripustu imale značajno veći broj ovuliranih jajnih stanica, kao i krmače koje

su hranjene s energetski bogatim obrokom i posljedično manje embrija na 70. dan graviditeta.

Kongsted (2005.) također zaključuje da krmače s dna hijerarhijske ljestvice konzumiraju

značajno manje hrane u odnosu na one na vrhu hijerarhijske piramide (razlika može biti i do

80 %). Razlike u količini konzumirane hrane u skupnom načinu držanja krmača su vrlo

moguće tako velike da utječu na uspješnost pripusta i broj živooprasene prasadi u leglu.

2.5. Razdoblje od odbića do koncepcije

Na sposobnost svinja da uđu u estrus nakon laktacije i da koncipiraju i održe

gravidnost utječu: redni broj prasenja, kontakt s nerastom, hranidba, duljina prethodne

laktacije, genotip, sezona pripusta, način držanja krmača i zdravstveno stanje te brojni drugi

čimbenici (Uremović i Uremović, 1997.).

Edgerton (1980.) je na temelju većeg broja istraživanja zaključio da se najkraće

razdoblje od odbića do koncepcije od 4 dana postiže nakon laktacije u trajanju od 3 tjedna.

Gubitak tjelesne mase u laktaciji ima kvadratni učinak na duljinu interim razdoblja (Thaker i

Bilkei, 2005.).

Razdoblje od odbića do koncepcije je neproduktivno razdoblje reproduktivnog ciklusa

krmača. U tom razdoblju dolazi do hormonalnih promjena u organizmu koje rezultiraju

pojavom estrusa, ovulacijom i oplodnjom. Nakon odbića, pod utjecajem podražaja preko

živčanog sustava, hipotalamus šalje impulse u prednji režanj hipofize za proizvodnju

12

gonadotropnih hormona koji utječu na pojavu i tijek spolnog ciklusa (Uremović i Uremović,

1997.). U razdoblju između odbića i koncepcije može se poboljšati kondicija premršavih

krmača pojačanom ili takozvanom »flašing« hranidbom te tako povećati veličina njihovog

idućeg legla.

Prema Wilsonu i Deweyu (1993.) razdoblje od odbića do koncepcije predstavlja broj

dana između odbića i osjemenjivanja koje rezultira oprasenim leglom. Ako prasenje uslijedi

nakon 109 do 124 dana nakon osjemenjivanja smatra se da se krmača oprasila zbog tog

pripusta. Ako se krmača oprasila nakon tog intervala ili se vratila u estrus prasenje se ne može

pripisati početnom pripustu.

Najveći utjecaj na razdoblje od odbića do koncepcije ima redni broj (paritet) prasenja i

vrijeme odbijanja prasadi. Krmače nakon odbijanja prasadi u dobi od 21 do 28 dana nakon

prekida sisanja ulaze u estrus za 3 do 7 dana, a prvopraskinje za 2 do 10 dana. U kasnije

odbijenih krmača s laktacijom od 42 do 56 dana, što se inače ne provodi u intenzivnoj

proizvodnji, razdoblje od odbića do koncepcije je kraće i iznosi oko 5 dana. Prvopraskinje u

odnosu na krmače viših prasenja imaju najduže razdoblje od odbića do koncepcije. Duljina

tog razdoblja se smanjuje sa svakim sljedećim prasenjem, a najveća je razlika u razdoblju od

odbića do koncepcije između prvopraskinja i krmača nakon drugog prasenja. To se može

objasniti slabijom kondicijom najvećeg broja prvopraskinja poslije prvog prasenja, što je

posljedica manjih tjelesnih rezervi i većeg gubitka tjelesne mase za vrijeme laktacije. Gubitku

težine tijekom laktacije doprinosi neodgovarajući unos energije i bjelančevina za vrijeme

gravidnosti i laktacije (Roongsitthichai i sur., 2013.).

Nazimice se za vrijeme gravidnosti ne smiju dovesti u tovnu kondiciju, jer se kao

posljedica debljine nakon prasenja javlja gubitak apetita uz prekomjeran gubitak rezervi

tjelesne masti i bjelančevina. Kao posljedica takve kondicije javlja se anestrija i smanjen broj

ovuliranih jajnih stanica.

Smatra se da u estrus u prvih deset dana nakon odbića treba ući najmanje 85 %

krmača. Vrlo je važno plotkinje osjemeniti u prvom estrusu nakon odbića jer je postotak

oplodnje tada najveći. Na ulazak krmača u estrus veliki utjecaj ima pravilna hranidba

plotkinja. Hranidbu krmača možemo podijeliti na hranidbu za vrijeme gravidnosti, hranidbu

dojnih krmača, hranidbu na dan odbijanja i nakon odbijanja krmača (Uremović i Uremović,

1997.).

Za vrijeme gravidnosti poželjan je manji unos hrane jer debele krmače teže ulaze u

estrus nakon odbijanja. Kod dojnih krmača postoji pozitivna povezanost između gubitka leđne

slanine, do kojeg dolazi zbog niže razine obroka, i duljine razdoblja od odbića do koncepcije.

Nepovoljnije na produljenje interim razdoblja utječe katabolizam tjelesnih masti od

katabolizma bjelančevina u tijeku dojnog razdoblja. Uskraćivanjem hrane ili vode, ili

promjenom vrste hrane na dan odbijanja može se ubrzati pojava estrusa. Nakon odbijanja

visoka razina hranidbe pozitivno utječe na skraćivanje interim razdoblja, na veličinu legla i

postotak oplodnje prvopraskinja. Kod višepraskinja u normalnoj kondiciji viša razina

hranidbe ne utječe na rezultate plodnosti (Maes i sur., 2004.).

13

Na temelju podataka, koje su dobili Tummaruk i sur. (2001.) između ostalog su

proučavali duljinu interim razdoblja tijekom godine. Podaci su prikupljeni na pet

gospodarstava koja su uzgajala Hampshire krmače u Švedskoj. Otkrili su da u razdoblju od

odbića do pripusta u prosjeku prođe 5 dana. Standardna devijacija iznosila je 2,4 dana. Prve

životinje su bile u estrusu već na dan odbića, a najkasnije u roku od 20 dana nakon odbića.

Laktacija je u prosjeku trajala 41 dan. Standardna devijacija za duljinu laktacije je iznosila 6,2

dana.

Različiti nivoi hranjenja utječu na plodnost krmača u sljedećim reprodukcijskim

ciklusima. Istraživanje koje je proveo Hughes i sur. (1984.) sa dvije razine hranidbe pokazalo

je utjecaj interim razdoblja na udio krmača u estrusu od 8 do 21 dana i na broj ovuliranih

jajnih stanica kao i na sposobnost preživljavanja plodova. Uz manju količinu obroka (3,0

kg/dan) utvrđena je duljina interim razdoblja od 8 dana, pri čemu je uz veliku količinu obroka

(7,0 kg/dan) duljina interim razdoblja bila 5,5 dana, očekivano vrijeme od odbića do prvog

pripusta je također bilo 5 dana. Razlika je bila u udjelu krmača u estrusu pri hranidbi sa 7,0 kg

na dan, jer se 86,9 % krmača tjeralo do 8. dana, dok se kod krmača koje su dobivale 3,0 kg

hrane u estrusu nalazilo 55,0 %. Značajne su razlike u udjelu životinja u anestrusu do 21.

dana, 20,1 % hranjene sa manjom količine hrane, odnosno 1,2 % životinja koje su dobivale

veću količinu hrane. Broj ovuliranih jajnih stanica se nije značajno razlikovao, pri čemu je

bilo 19,0 s manjom količinom hrane i 18,5 uz veću količinu hrane. Opažena je razlika u udjelu

preživjelih plodova gdje je pri manjoj količini hrane utvrđeno 63,4 % i 75,3 % uz veću

količinu hrane.

Količina pojedene hrane u laktaciji utječe na duljinu interim razdoblja. To su potvrdili

Clowes i sur. (2003.) koji su proučavali utjecaj hranidbe u laktaciji na ulazak u estrus po

odbiću kod krmača nakon prvog prasenja. S obzirom na količinu pojedene hrane (1,5 do 5,0

kg) nakon 8 dana po odbiću u estrusu je bio različit broj krmača. One koje su dobivale 1,5 kg

hrane u estrus su ušle samo 2 od 12 krmača u skupini. Također su krmače pri takvom načinu

hranidbe izgubile do 45 kg tjelesne mase u razdoblju laktacije. Krmače koje su dobivale 5 kg

hrane na dan, izgubile su 10 kg tjelesne mase, dok je u estrusu 8 dana nakon odbića bilo 10 od

12 životinja u skupini.

U istraživanju koje su proveli Maes i sur. (2004.) utvrđena je da promjena u debljini

leđne slanine od odbića do prvog estrusa nije statistički začajna. Krmače koje su proučavali u

pokusu vratile su se u estrus prosječno na 5. dan po odbiću ( 4,5 do 6,1 dan), dok krmače koje

se nisu ponovno tjerale do 10. dana po odbiću su u laktaciji izgubile 2,67 mm više slanine,

iako i ta razlika nije bila značajna.

De Rensis i sur. (2005.) su proučavali povezanost debljine leđne slanine, opsega trupa

koncentracije leptina u krvi, mjera plodnosti i udjela uspješnih pripusta. Na dan pripusta i

odbića uzeti su uzorci krvi od 120 krmača iz različitih prasenja, izmjerili su također debljinu

leđne slanine. Na temelju debljine leđne slanine i ocjene opsega trupa na dan prasenja krmače

su razvrstali u tri skupine: debele (iznad 24 mm masnoće), prosječne (od 16 do 24 mm masti i

mršave (ispod 16 mm slanine). Krmače su nadalje podijeljene na one uz gubitak leđne slanine

u laktaciji manje od 2 mm, 2-4 mm i više od 4 mm. Krmače su prema dužini interim razdoblja

14

podijelili u skupine od 6 dana, 6 do 9 dana i 10 dana i više. Pozitivna povezanost je utvrđena

između debljine leđne slanine na dan prasenja i gubitka leđne slanine u laktaciji. Dužina

interim razdoblja nije bila povezana s debljinom leđne slanine na dan prasenja i odbića.

Utvrđena je povezanost između leđne slanine, opsega trupa na dan prasenja i gubitka leđne

slanine u laktaciji. Debljina leđne slanine kod odbića nije utjecala na dužinu interim razdoblja

i na ocjenu ospega trupa. Na uspješnost pripusta nije utjecala debljina leđne slanine i ocjena

dubine trupa na dan prasenja. Gubitak debljine leđne slanine u laktaciji je bio pozitivno

povezan s dužinom interim razdoblja i negativno povezan s uspješnosti ponovnih pripusta.

Koncentracija leptina u krvi je bila kod debelih krmača viša nego kod prosječnih, odnosno

mršavih krmača na dan pasenja, tj. odbića. Nije utvrđena povezanost između koncentracije

leptina u krvi i uspješnosti pripusta. Utvrdili su da je sadržaj leptina u krvi povezan s

debljinom leđne slanine, opsegom trupa i gubitkom leđne slanine, te smanjenjem opsega trupa

u laktaciji. Međutim, nije utvrđena veza između sadržaja leptina u krvi i plodnosti krmača.

2.6. Procjena kondicije rasplodnih svinja

Tjelesna kondicija svinja predstavlja kombinaciju tjelesne mase, debljine potkožnog

masnog tkiva i tjelesne mase rezeve u obliku bjelančevina, koje predstavljaju mišićno tkivo

(Clowes, 2005.).

Krmače tijekom reproduktivnog ciklusa ne smiju izgubiti ili dobiti previše tjelesne

mase. Krmače u dobroj kondiciji tijekom cijelog reproduktivnog ciklusa rezultiraju dobrim

proizvodnim pokazateljima. Neadekvatna kontrola tjelesne mase u krmača dovodi do težih

porođaja, težeg pripusta i na kraju slabe kondicije (Coffey i sur., 1999.).

Kondiciju krmača je potrebno pratiti više puta u vrijeme reprodukcijskog ciklusa.

Coffey i sur. (1999.) savjetuju da kondiciju treba ocjenjivati pri odbiću, pripustu, na 30. dan i

ponovno na 80. dan gravidnosti. Sve ocjene kondicije treba bilježiti ocjenama od 1 do 5 (Slika

1.). Pri odbiću je uobičajeno kondicija najslabija, ali i najviše varijabilna. Kondicija utječe na

duljinu interim razdoblja i uspješnost pripusta. Kod pripusta često mlade krmače koje još

rastu gube na kondiciji. Ocjena kondicije tijekom graviditeta daje informacije o tome da li je

hranidba primjerena tako da obrok možemo prilagoditi potrebama krmača. Ocjena kondicije

neizravno utječe na veličinu sljedećeg legla.

15

Slika 1. Bodovna skala za ocjenjivanje kondicije od 1 do 5

Izvor: (Coffey i sur., 1999.)

Redovna ocjena tjelesne kondicije rasplodnih svinja omogućuje uvid u hranidbeni i

zdravstveni status jedinki, te procjenu tehnoloških postupaka u uzgoju. Odgovarajuća

kondicija rasplodnih krmača i nazimica rezultirat će ostvarivanjem maksimalnih proizvodnih

rezultata te u konačnici pozitivno utjecati na konkurentnost farme ili obiteljskog

gospodarstva. Odstupanja kondicije od optimalnog stanja negativno će utjecati na mnoge

proizvodne pokazatelje, poput veličine legla ili dugovječnosti rasplodnih krmača i nerasta.

Razlikujemo rasplodnu, tovnu i izgladnjelu kondiciju (Škorput i sur., 2017.).

Odstupanja od optimalne kondicije u rasplodnih nazimica imat će za posljedicu

negativne učinke na ukupne rezultate proizvodnje i u konačnici na ekonomičnost proizvodnje.

Pothranjene krmače koje nakon odbića ne ulaze u estrus bit će prerano izlučene, te će se na taj

način povećati stopa remonta i broj prvopraskinja u stadu, što ima negativan utjecaj na

prosječan broj živooprasene prasadi, kao i veći utrošak rada na pripremu i uvođenje nazimica

u stado. Prekomjerni prirast tijekom suprasnosti dovest će do povećane embrionalne i fetalne

smrtnosti prasadi, te stoga neće biti postignuti očekivani proizvodni rezultati. Također,

prekomjerno hranjenje krmača, osim negativnih posljedica na plodnost krmača, ima za

posljedicu i prekomjernu potrošnju hrane. S obzirom da troškovi hranidbe predstavljaju

najveći dio troškova u svinjogojskoj proizvodnji, optimalnom hranidbom prema kondiciji

krmača i nerastova mogu se izbjeći nepotrebni troškovi hranidbe (Škorput i sur., 2017.).

2.6.1. Načini procjene kondicije

Metode procjene kondicije svinja mogu se podijeliti na:

• objektivne

• subjektivne.

Objektivne metode uključuju korištenje ultrazvučnog uređaja za mjerenje debljine leđene

slanine i vaganje životinja. Također, u novije su vrijeme razvijeni i priručni alati poput

kutomjera sa skalom za procjenu kondicije. S obzirom na činjenicu da nisu sve farme

16

opremljene ultrazvučnim uređajima, a vaganje većeg broja životinja je često nepraktično,

mogu se upotrijebiti subjektivne metode procjene kondicije, poput vizualnog ocjenjivanja u

kombinaciji s palpacijom ključnih točaka na tijelu svinja, te sustav ocjenjivanja brojčanim

ocjenama. Sustav ocjenjivanja koristi ocjene od 1 do 5 sa skaliranjem na pola boda. Točke na

tijelu na kojima se ocjenjuje kondicija su: lopatica, kralježnica, zdjelična kost, korijen repa te

rebra. Ocjenjivanje se provodi dok su krmače i nerasti na nogama, najbolje za vrijeme obroka.

Pri ocjenjivanju kondicije treba voditi računa o pasminskoj pripadnosti te uvijek međusobno

uspoređivati samo životinje iste pasmine. (Škorput i sur. 2017.).

Procjena kondicije je kombinacija vizualne i ručne metode. Najčešće pomoću bodovne

skale. (Tablica 2.) Kod ocjenjivanja koristimo pritisak prstima ili dlana na ključnim točkama

bedrene i sjedne kosti te kralježnice i rebara (Slika 2.). S pritiskom ocjenjujemo težinu,

odnosno lakoću pritiska na kosti te tako ocjenjujemo koliko krmača ima potkožnog masnog

tkiva i mišićnog tkiva iznad kostiju. Pri ocjenjivanju treba pregledati i više od jednog područja

jer životinje stvaraju masno tkivo na različitim mjestima i prednost subjektivnog ocjenjivanja

je brzo dobivanje rezultata. Uzgajivač može brže odlučiti da premršave životinje ne dobivaju

dovoljno hrane, odnosno da su za ponašanje krmača i njihovu proizvodnost oba ekstrema loša,

iako za krmače više štetno ako su premršave (Coffey i sur. 1999.).

Tablica 2: Sustav ocjenjivanja kondicije u rasplodnih krmača

Ocjena Opis Debljina leđne slanine (mm)

1 Izgladnjela kondicija, kosti na točkama mjerenja vidljive okom ˂15

2 Izgladnjela kondicija, kosti na točkama se lako osjete na dodir 15-18

3 Optimalna kondicija, kosti na točkama se osjete jačim pritiskom 18-20

4 Tovna kondicija, kosti na točkama se ne osjete na dodir 20-23

5 Tovna kondicija, zdjelična kost naočigled prekrivena tkivom >23

Izvor: (Škorput i sur., 2017.)

17

Slika 2. Položaj bedrene kosti, sjedne kosti, kralježnice i rebra

Izvor: (Coffey i sur. 1999.)

Nedostatak subjektivnog ocjenjivanja kondicije je relativno slaba procjena tjelesnih

rezervi. U tri velika Belgijska uzgoja su procjenjivali povezanost između subjektivne ocjene

kondicije i debljine leđne slanine (Maes i sur., 2004.). Krmače su podijelili u tri skupine

prema redom broju prasenja: prvo, drugo i sva sljedeća. Kondiciju krmača i debljinu slanine

su mjerili 80.-tog dana graviditeta, pri prasenju i odbiću. Debljina leđne slanine je kod krmača

u prvom prasenju 80. dana gravidnosti bila od 16 do 22 mm, a od 14 do 17 mm kod krmača u

trećem i višim prasenjima. U dvije farme je debljina slanine od 80. dana gravidnosti do

prasenja povećana za 0,6 do 1,1 mm, dok se na jednoj farmi smanjila za 0,4 mm. Debljina

slanine se od prasenja do odbića na sve tri farme smanjila za 2,3 mm do 3,1 mm. Korelacija je

bila najslabija kod krmača u prvom reprodukcijskom ciklusu (0,32) i kod prasenja (0,38). Na

korelaciju je također utjecao genotip krmača, a bila su također prisutne razlike između uzgoja.

Maes i sur. (2004.) smatraju da je mjerenje debljine leđne slanine točnija ocjena kondicije u

odnosu na subjektivno ocjenjivanje.

Točnost i ponovljivost procjene kondicije krmača po ocjenjivačima su proučavali

Fitzgerald i sur. (2009.) Ocjenjivači kondicije su imali različita iskustva: potpuno bez

iskustva, malo ili veliko, a uključeni su i instruktori ocjenjivanja kondicija. Krmače su

ocjenjivali uporabom pet odnosno devet bodovne skale za ocjenjivanje kondicije. Točnost i

ponovljivost ocjenjivanja kondicije krmača se smanjuje, osobito ukoliko svatko od

ocjenjivača ima svoju skalu i pristranost.

Knauer i Baitinger (2015.) su htjeli procjenu kondicije pojednostaviti i standarizirati.

Napravili su dva pokusa da bi točno odredili metodu primjenom kljunastog mjerila u

kombinaciji sa kutomjerom koji su izradili za tu svrhu. Mjerilo točnije opisuje tjelesnu masu

18

krmača, debljinu leđne slanine, mišićnu masu i ocjenu kondicije. Metoda se temelji na

pretpostavci da je krmača izgubila nešto tjelesne mase, masnog i mišićnog tkiva. Pokus su

proveli na 315 krmača pri čemu su bilježili masu krmača, debljinu leđne slanine, masng tkiva

i vizualnu ocjenu kondicije. Debljinu leđne slanine i dubinu slabina su izmjerili ultrazvučnim

uređajem. S kljunastim mjerilom su određene debljine slenine na plećkama, sredini trupa i iza

zadnjeg rebra s različitim rasponom kutomjera od 16,5, 21,6 i 26,7 cm. Tjelesna masa,

debljina leđne slanine, dubina slabina i subjektivna ocjena kondicije (bodovna ocjena od 1 do

5) su pojasnile od 51 do 71% varijabilnosti pri uporabi kljunastog mjerila. Autori preporučuju

širinu kljunastog mjerila od 26,7 cm i mjerenje iza zadnjeg rebra jer se tako najtočnije odredi

stalno mjesto mjerenja. Primjenom kljunastog mjerila uzgajivači mogu lako standardizirati

ocjenu tjelesne kondicije krmača.

2.6.2. Kondicija rasplodnih krmača i nazimica

Tijekom reproduktivnog ciklusa krmača dolazi do promjena tjelesne kondicije.

Promjene su najveće tijekom laktacije, kada krmače troše tjelesne zalihe zbog povećanih

zahtjeva za hranjivim tvarima potrebnim za sintezu mlijeka. Koliki će biti gubitak tjelesne

mase, odnosno utjecaj na kondiciju ovisi o više čimbenika. Najvažniji je čimbenik hranidba

krmača, koja mora biti prilagođena uzdržnim hranidbenim potrebama, te potrebama za sintezu

mlijeka, kao i broju prasadi u leglu. Cilj je hranidbe krmača stoga spriječiti veliki gubitak

tjelesne mase tijekom laktacije, te nadoknaditi tjelesne rezerve izgubljene u laktaciji

hranidbom u toku suprasnosti (Close i Cole, 2000.).

Optimalnom ocjenom kondicije pri prasenju smatra se ocjena 3. Krmače u povoljnoj

kondiciji će u dojno razdoblje ući s dovoljnim tjelesnim rezervama te neće doći do naglog

smanjenja tjelesne mase. Prilikom odbića dobrom ocjenom smatra ocjena 2,5. Takva ocjena

kondicije pri odbiću je povoljna jer omogućuje brzu pojavu estrusa nakon odbića, dok će

krmače sa lošijom ocjenom kondicije često teže ući u slijedeći estrus. Na taj se način

povećava razdoblje od odbića do koncepcije, što pridonosi povećanom broju „praznih dana“.

Indeks prasenja se smanjuje kao posljedica povećanog broja hranidbenih dana, što ima

izravne negativne posljedice na ekonomičnost proizvodnje jer se smanjuje broj prasadi po

krmači godišnje. Osim toga, za takve krmače su karakteristična manja legla manje porodne

mase (Coffey i sur., 1999.).

Krmače u lošijoj kondiciji također su sklonije ozljedama, a moguća je i pojava

pobačaja. Jedan od poremećaja koji se može pojaviti je atonija maternice, te s time povezane

poteškoće u prasenju. Krmače u lošoj kondiciji također će imati i lošiju kvalitetu kolostruma,

zbog čega će prasad biti manje otporna na zarazne bolesti. Kao posljedica loše kondicije u

krmača se mogu pojaviti stereotipna ponašanja da grize ogradu i rešetke ili slinjenje. U

slučaju kada se na farmi nalazi veći broj takvih krmača, takva će situacija nepovoljno

djelovati na reproduktivne i ekonomske pokazatelje, budući da se povećava broj izlučenih

životinja te raste stopa remonta na farmama (Škorput i sur., 2017.).

19

Visoka stopa remonta ima negativan učinak na prosječnu veličinu legla, dugovječnost,

te iskoristivost krmača. Stoga je poželjno da se na farmi nalazi najmanje 80% krmača s

ocjenom 2,5, dok je ocjena kondicije krmača kod pripusta manja od 2,5 na farmi nepoželjna.

Kod krmača u tovnoj kondiciji (ocjena >3,5) postoji rizik od teških prasenja, stoga je

hranidbom u gravidnosti potrebno izbjeći ulazak u tovnu kondiciju. Kod krmača u tovnoj

kondiciji također postoji rizik od pojave MMA (mastitis, metritis, agalakcija) sindroma.

Nadalje, krmače u tovnoj kondiciji imaju povećan rizik od oboljenja nogu. Ocjenu kondicije

krmača poželjno je provoditi redovno: kod pripusta, tijekom gravidnosti (primjerice, 30. i 80.

dana), kod prasenja, te kod odbića (Škorput i sur., 2017.).

Ocjenu kondicije moguće je provoditi tijekom rutinskih postupaka s krmačama, kako

bi se smanjio utrošak rada. Nakon odbića prasadi, krmaču je potrebno ocijeniti što prije, kako

bi ostalo dovoljno vremena za prilagodbu hranidbe za one krmače kojima je to potrebno. U

slučaju velikog gubitka tjelesne mase tijekom laktacije, dolazi do smanjenja mliječnosti, što

ima negativne posljedice već za samu prasad. Stoga je glavni cilj hranidbe tijekom laktacije

potaknuti konzumaciju hrane u krmača koja će omogućiti zadovoljenje uzdržnih hranidbenih

potreba, kao i potreba za sintezom mlijeka. Krmače koje su tijekom laktacije konzumirale

veću količinu hrane u boljoj su kondiciji pri odbiću prasadi, stoga tijekom suprasnosti imaju

manje potrebe na hranjivim tvarima za obnavljanje tjelesnih rezervi. Zato krmača već kod

prasenja mora imati zadovoljavajuću kondiciju, u suprotnom će krmača koja gubi na tjelesnoj

masi tijekom suprasnosti imati manju mliječnost, te uži interval od odbića do koncepcije

nakon odbića prasadi.

Kod osjemenjivanja nazimica potrebno je voditi računa da nazimice budu u dobroj,

priplodnoj kondiciji. Nazimice ne bi smjele imati prirast veći od 500 g u razdoblju nakon

dostignute tjelesne mase od 100 kg pa do osjemenjivanja. Budući da su nazimice kategorija

koja je najpodložnija pojavi anestrije, upravo hranidbi nazimica treba dati posebnu pažnju.

Tijekom gravidnosti nazimice se ne smije prehranjivati, kako kod prasenja ne bi imale

preveliku tjelesnu masu, odnosno kako bi se zadržala optimalna kondicija te prasenje proteklo

bez poteškoća (Škorput i sur., 2017.).

20

3. Zaključna razmatranja

Krmače tijekom reproduktivnog ciklusa ne smiju izgubiti ili dobiti previše tjelesne

mase. Krmače u dobroj kondiciji tijekom cijelog reproduktivnog ciklusa rezultiraju dobrim

proizvodnim pokazateljima. Neadekvatna kontrola tjelesne mase u krmača dovodi do težih

porođaja, težeg pripusta i na kraju slabe kondicije.

Različite su potrebe za hranjivim tvarima u vrijeme gravidnosti za suprasne nazimice i

višepraskinje. Za razliku od višepraskinja, koje trebaju više hranjivih tvari za uzdržavanje

tjelesne mase, suprasne nazimice trebaju više hranjivih tvari za vlastiti rast, a manje za

uzdržne potrebe zbog manje tjelesne mase.

Temeljni zadatak hranidbe u vrijeme suprasnosti je da krmače povećaju tjelesnu masu,

a u dojnom razdoblju ostvare dobru mliječnost i što manji gubitak tjelesne mase. S motrišta

razmnožavanja zadatak hranidbe krmača je da se postigne što kraće interim razdoblje, veći

broj ovuliranih i oplođenih jajnih stanica i što bolje preživljavanje embrija.

21

4. Popis literature

1. Amaral Filha W., Bernardi M., Wentz I., Bortolozzo F. (2010.) Reproductive performance

of giltsaccording to growth rate and back fatthickness at mat ing. Animal Repoduction

Science, 121: 139-144

2. Assessing Sow Body Condition, Cooperative extension service. ASC-158 Richard D.

Coffey, Extension Swine Specialist; Gary R. Parker, Extension Swine Specialist; and Kevin

M. Laurent, Extension Associate

3. Burkholder W.J. (2000.) Use of body condition score sinclinica l assessment of the

provision of optimal nutrition. Journal of the American Veterinary Medical Association, 217,

5: 650-654

4. Close WH and Cole D.J.A (2000.): Nutrition of Sows and Boars, Nottingahm Univeristy

Press

5. Clowes E.J., Aherne F.X., Schaefer A.L., Foxcroft G.R., Baracasos V.E. (2003.)

Parturition body size and body protein loss during lactation influence performance during

lactation and ovarian function at weaning in first-parity sows. Journal of Animal Science, 81:

1517-1528

6. Clowes E.J. (2006.) Sow body condition: life time performance risk factors. Swine

Breeding Management Workshop Kansas Pork Association.

7. Coffey R.D., Parker G.R., Laurent K.M. (1999.) Assessing sow body condition.

University ofKentucky, College of Agriculture, Cooperative extension service: ASC-158

8. De Rensis F., Gherpelli M., Superchi P., Kirkwood R.N. 2005. Relationship between

backfat depth and plasma leptin during lactation and sow reproductive performance after

weaninig. Animal Reproduction Science, 90: 95-100

9. DLG Futterwertabellen - Schweine. 2014. Frankfurt am Main. DLG-Verlag, 71 str

10. Dourmad J.Y., Etienne M., Valancogne A., Dubois S., van Milgen J., Noblet J. 2008.

InraPorc: A model and decision support tool for the nutrition of sows. Animal Feed Science

and Technology, 143: 372-386

Sakomura N.K., Gous R., Kyriazakis L., Hauschild L. 2014. Nutritional modelling for pigs

and poultry. Wallingford, CABI: 318 str.

11. Edgerton L.A. 1980. Effect of lactation upon the postpartum interval. Journal of Animal

Science, 2: 40-52

22

12. Fitzgerald R.F., Stalder K.J., Dixon P.M., Johnson A.K., Karriker L.A., Jones G.F. 2009.

The accuracy and repeatability of sow body condition scoring. The Professional Animal

Scientist, 25: 415-425

13. Foxcroft G.R., Dixon W.T., Novak S., Putman C.T., Town S.C., Vinsky M.D. 2006. The

biological basis for prenatal programming of postnatal performance in pigs. Journal of Animal

Science, 84: 105-112

14. Hughes P.E., Henry R.W., Pickard D.W. 1984. The effects of lactation food on

subsequent ovulation rate and early embryonic survival in the sow. Animal Science, 38: 527

15. Knauer M.T, Baitinger D.J. 2015. The sow body condition caliper. Applied Engineering

in Agriculture, 31: 175-178

16. Kongsted A.G. 2005. A review of the effect of energy intake on pregnancy rate and litter

size discussed in relation to group-housed non-lactating sows. Livestock Production Science,

97: 13-26

17. Košarog, Ž., Jurišić, I., Gutzmirtl, I., Hranidba rasplodnih svinja. (2003.), Hrvatski zavod

za poljoprivrednu savjetodavnu službu.

18. Kraeling R.R., Webel S.K. 2015. Current strategies for reproductive management of gilts

and sows in North America. Journal of Animal Science and Biotechnology, 6: 1-14

19. National Hog Farmer – Defining ideal sow body condition

<http://www.nationalhogfarmer.com/animal-well-being/defining-ideal-sow-body-

condition>Pristupljeno 20. lipnja 2017.

20. Relationship between Body Weight of Primiparous Sows during Late Gestation and

Subsequent Reproductive Efficiency over Six Parities

<https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4852242/> Pristupljeno 19. lipnja 2017.

21. Laws J., Amasquivar E., Laws A., Herrera E., Lean I.J., Dodds P.F., Clarke L. 2009.

Supplementation of sow diets with oil during gestation: Sow body condition, milk yeid and

milk composition. Livestock Science, 123: 88-96

22. Luković, Z., Vincek. D., Gorjanc. G., Malovrh. Š., Kovač, M. (2004.) Interval od odbića

do koncepcije i veličina legla u svinja. XXXIX. znanstveni skup hrvatskih agronoma s

međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb.

23. Maes D.G.D., Janssens G.P.J., Delputte P., Lammertyn A., de Kruif A. 2004. Back fat

measurements in sows from three commercial pig herds: relationship with reproductive

23

efficiency and correlation with visual body condition scores. Livestock Production Science,

91: 57-67

24. Mahnet, Ž., (2017.) Rezultati rada u svinjogojstvu 2016.godini. Hrvatska poljoprivredna

agencija

25. P.K. Theil (2015.): Transition feeding of sows. U: Thegestating and lactating sow.

Editedby: Chantal Farmer.

26. Schenkel A.C., Bernardi M.L., Bortolozzo F.P., Wentz I. 2010. Body reserve mobilization

during lactation in first parity sows and its effect on second litter size. Livestock Science, 132:

165-172

27. Strucken E.M., Laurenson Y.C.S., Brockman G.A. 2015. Go with the flow-biology and

genetics of the lactation cycle. Frontiers in Genetics, 6: 118

28. Škorput, D., Luković, Z., Kostelić, A. (2017.) Procjena kondicije rasplodnih svinja.

Zbornik predavanja 13. savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj

29. Škorput, D., Luković, Z. (2015.): Upravljanje farmom visokoplodnih krmača. Jedanaesto

savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatsko; HPA.

30. Tantasuparuk W., Dalin A.M., Lundeheim N., Kunavongkrit A., Einarsson S. 2001. Body

weight loss during lactation and its influence on waning to o service interval and ovulation

rate in Landrace ady Yorkshire sows in the tropical environment of Thailand. Animal

Reproduction Science, 65: 273-281

31. Thaker M.Y.C., Bilkei G. (2005.) Lactation weight loss in fluence ssubsequent

reproductive performance of sows. Animal Reproduction Science, 88: 209-315

32. Tummaruk P., Lundeheim N., Einarsson S., Dalin A.-M. 2001. Effect of birth litter size,

birth parity number, growth rate, backfat thickness and age at first mating of gilts on their

reproductive performance as sows. Animal Reproduction Science, 66: 225-237

33. Uremović, Z., Uremović, M., Pavić, V., Mioč, B., Mužic, S., Janječić, Z. (2002.)

Stočarstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

34. Uremović, Z., Uremović, M. (1997.) Svinjogojstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb.

35. Vignola M. 2009. Sow feeding management during lactation. London Swine Conference

36. Whittemore C.T. 1993. The science and practice of pig production. London, Longman

Scientific Technical: 661 str.

24

37. Yoder C.L., Schwab C.R., Fix J.S., Stadler K.J., Dixon P.M., Duttlinger V.M., Bas T.J.

2013. Estimation of deviations from predicted lactation feed intake and the effect on

reproductive performance. Livestock Science, 154: 184-192

38. Young M.G., Tokach M.D., Aherne F.X., Main R.G., Dritz S.S., Goodband R.D., Nelssen

J.L. 2004. Comparison of three methods of feeding sows in gastation and the subsequent

effects on lactation performance. Journal of Animal Science, 82: 3058-3070

25

Životopis

Osobne informacije

Ime i prezime: Maja Tokić

Datum i mjesto rođenja: 22.12. 1994., Zagreb, RH

Adresa: Gaj 4, Lučko

Obrazovanje

Vrijeme (od - do): 2009. – 2013.

Institucija: Srednja veterinarska škola Zagreb

Kvalifikacija: veterinarski tehničar

Razina u nacionalonoj klasifikaciji: SSS

Strani jezici

Engleski jezik:

- Razumijevanje: B2 razina

- Govor: B1 razina

- Slušanje: B2 razina

Tehničke vještine i kompetencije

Windows operativni sustavi

Microsoft Office (Word, Excel, Access, PowerPoint, Outlook)

Korištenje Interneta i e-mail-a