VENECIJANSKA MASKA OD GIPSAZa izradu venecijanske maske od gipsa potreban nam je odgovarajući dvodijelni plastični kalup, gips, voda, posuda u kojoj ćemo miješati gips, kistovi i boje (najbolje su akrilne).Možemo koristiti obični gips, no s Ceramofix prahom proces traje nešto kraće. Obični gips miješa se s vodom u omjeru 3:1, a Ceramofix u omjeru 4:1 (četiri puta više gipsa nego vode, a jednostavno je mjeriti npr. čašom od jogurta). Za jednu venecijansku masku potrebno je 95 ml vode i 380 g Ceramofixa. 

  Uspite gips u posudu s vodom bez miješanja i pričekajte oko minutu, a zatim miješajte dok se gips potpuno ne otopi, tj. dok ne nestanu grudice i stvori se jednolika smjesa koja izgleda kao rijetko tijesto. 

      Smjesu treba uliti u kalup s četiri strane na kojima su napravljeni odgovarajući žljebovi niz koje će tekući gips lako skliznuti i ravnomjerno ispuniti kalup do vrha (fotografija gore desno). Kalup treba malo protresti kako bi izašli mjehurići zraka.  Važno: proces punjenja kalupa treba završiti za najviše 10 minuta, a nakon tog vremena ne smije se više ništa lijevati u kalup. Nekoliko minuta držite rukom pritisnut gornji dio kalupa prema donjem, a zatim ostavite da se slobodno suši. Ceramofix se suši oko pola sata, a obični gips 40-45 minuta.

       

Kad se gips u kalupu osušio, pažljivo odvojite gornji i donji dio kalupa od gipsane maske. Odmah skalpelom odstranite eventualni višak i grube rubove (grube rubove možete, ako želite, dodatno i pobrusiti). Maska je spremna za bojanje. Koristili smo Marabu Decorlack.  O vašoj mašti ovisi kako će maska izgledati. Možete koristiti perle, perje, ukrasne trake, svjetlucavi sprej za tijelo koji se obično koristi za ukrašavanje kose ili kože i slično.  

       Na zlatnoj maski gore kao ukrasi su korištene ružičaste i bijele plosnate perle, te tanka zlatna traka na koju

je iznad nosa obješen privjesak od umjetnog bisera, kako pokazuje fotografija detalja gore desno (na fotografiju maske gore u sredini možete kliknuti mišem za povećanje). 

  Prozirne perlice možete zalijepiti i kao suze. Za efekt suza možete na gotovu masku nakapati nekoliko kapi gipsane mase, pa kad se osuši početi bojati. Osim suza na ovaj način možete postići i druge reljefne efekte. 

 Različite maske:

    Maštovito obojane i ukrašene maske odlično će izgledati ako ih objesite na zid.

Prvo ti treba umeshana gipsana masa .Lice na osnovu kojeg se pravi maska se prvo napuderishe i postave se slamke u usta i nozdrve.Prelije se preko lica u u veoma tankom sloju.Preko tog sloja se stavlja flis papir (veoma tanak) i opet jako tanak sloj gipsa.na kraju se stavlja pocinkovana zicana preza u obliku maske i opet sloj gipsa.Kad se osushi gips se oblikuje i boji.Moze i bez zice,pa bude tanja,ali onda se kruni.Uglavnom,treba ti vruc vosak ili bolje silikon.Ponavljash postupak sa maske od gipsa:napuderishe se lice,slamchice u usta i nos,prelijesh silikon i chekash da se osushi.polako se skine jer se kida.Postavi se na stalak i prelije se vec vrelom gumom u tankom sloju (kupish u farbari gumu za topljenje).Kad se ohladi,stavi se u vodu i kuva se (po uputstvu).Na kraju dodajesh kozu prishivanjem,metal nitovanjem i bojish bojama za gumu

ljudi, postoji jedna stara tehnika koji sam ja koristio u svojim zlatnima danima :-) potreban vam je kalup od gipsa za neki univerzalni oblik glave... mislim da to nije problem nabaviti. takodje vam treba drvofix (lepak za drvo) i gomila pak papira (ja sam koristio one braon papirne dzakove). prave se tako sto se na kalup naslaze sloj paira, pa se premalze lepkom, pa opet... i tako dok se ne dobije maska debljine 3-4 mm. onda se to ostavi da se osusi, i posle dan dva imate super masku koju samo treba obojiti... verujte mi izgledaju jako dobro...pomenuo je neko da se koristi mreza od pocinkovane zice..... mislim da je mnogo lakse da se koristi ona mreza koja se stavlja kad se npr radi izolacija kuce... ima je u farbarama i veoma je izdrzljiva....sa malo gipsa pomocu gore navedenog postupka napravis kalup svog lica pa u njega utisnes glinu da dobijes osnovu. Zatim na tu osnovu voskom napravis masku pa je prelijes gipsom i kad se stegne sve to stavis u rernu na 100 stepeni. kad se vosak istopi odvojis kalupe, u spoljni sipas nesircetni silikon i ubacis unutrasnji i sacekas par dana pa razbijes spolnji.Jednostavnije varijante su od papir mašea (papir + tutkalo ili lepak napravljen od brašna i vode). U pozorištu te venecijanske maske prave i od plastike, ali se ispod toga koža užasno znoji. Za profesionalne maske koristi se kombinacija proteza od silikona ili poliuretana i šminke. Detaljnost i kvalitet se razlikuju (u zavisnosti od namene i načina stavljanja. Da li je za filmsku ili scensku upotrebu ili da li se stavlja cela ili u delovima. Šavovi i delovi gde se vidi prava koža izjednačavaju se šminkom. Obično erbrašom. Predpostavljam da se ove slipknot maske samo navlače, bez lepljenja za lice. One su neka varijanta unikatnih i kvalitetnih halloween maski.ako pokriva celo lice ili glavu onda moze samo navlacenje a ako je parcojalna onda mora da se koristi lepak bar za ivice

SIRIUS TRADE - Rasinska 4, Niš, tel.018/225-040venecijanske maske mogu se kupiti u bulevaru despota stefana 1a po ceni od 665

Maske su stare skoro koliko i čovječanstvo. Svojom magičnom privlačnošću plijene pozornost promatrača, a onima koji ih nose daju snagu i moć. Potekle su iz nakane da izazovu strahopoštovanje, užas ili smijeh. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova. Njima se moglo zavesti, zavarati, sakriti i otvoreno se ismijavati, rugati. Imale su snažnu ulogu u kazalištu i pantomimi. Vješto napravljene i s mjerom dekorirane maske su uvijek bile voljene, skupljane i pokazivane čisto radi svoje ljepote. Maske u Veneciji igrale su glavnu ulogu u svakodnevnom životu, stoga su donesena stroga pravila o njihovom nošenju. Prvi zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1268. godine. Na početku javno nošenje maski izvan razdoblja karnevala bilo je zabranjeno, osim isključivog prava plemstva koje ih je moglo nositi na privatnim zabavama. Nešto kasnije, zakoni su se promijenili. Osim u vrijeme adventa i posta, maske su se mogle nositi javno tijekom cijele godine. To je u prvi plan izbacilo dvije najpoznatije maske, Bautu i Volto koje su postale svakodnevni dio odjeće plemstva. Bauta je imala crni ogrtač ili kapuljaču, najčešće od svile. Osim lica i ustiju pokrivala je cijelu glavu, uključujući i bradu. Ispod pelerine mogla se nazirati bogata odjeća nosioca. Na glavi su nosili crni tradicionalni trokutasti šešir, prekrasno urešen, a njegova uloga osim dekorativne, bila je da pridržava masku Volto i Bautu na mjestu. Volto je prekrivala lice, ali osoba koja ju je nosila mogla je slobodno jesti i piti bez skidanja. Ako je žena nosila Bautu mogle su se nazirati grudi i jarko crveno obojane bradavice. Moralnost, a kamoli skromnost 1500. god. u Veneciji nije postojala. Bili su moderni duboki dekoltei koji su puno otkrivali, a bili su poznati u cijeloj Evropi. Venecijanske maske nosile su se po svuda. Kalupi su rađeni prema obliku lica osobe koja ju je nosila. Postojala su tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi kvalitetniju masku. Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje u Venecijskoj Republici trajalo je sve do zabrane Napoleona (1797. g.) koji je zabranio nošenja maski javno i privatno. Nakon zabrana maske su polako blijedile iz svijesti žitelja Venecije. Skoro

dva stoljeća kasnije 1980. god. počelo je ponovno rođenje u želji da se tradicija izrade maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti, otkrivamo i značaj maski u povijesti.

Prave venecijanske maske prave majstori maschereri na način poznat vekovima i zaštićen statutom iz 1436. godine. Obično proces pravljenja maske ide prvo izlivanjem gipsa na kalup koji je napuderisan, onda se na gips stavi flis papir, još jedan sloj gipsa, tanka žica koja sprečava krunjenje maske i poslednji sloj gipsa. Kada se maska osuši, onda se dekoriše ili dodaje topljena guma, na koju se posle kuvanja dodaje koža i drugi materijali. Bilo da su male, velike, sa kožom, krznom, perjem, vrpcama, ručno oslikane , sa puno ili malo detalja, jednostavno su neodoljiv i neizbežan suvenir.Za stanovnike Venecije, nošenje maski bilo je mnogo više od obične zabave; to je duga tradicija nastala u naprednoj Mletačkoj republici, poznatoj po zagarantovanim ličnim slobodama i pravima građana, ali i po strogim moralnim i zakonskim ograničenjima i zabranama.

Stavljanje maske značilo je - pod određenim uslovima - proširenje tih sloboda preko propisanih granica. U prvo vreme, pod maskama se, ne samo tokom karnevala, moglo podsmevati moćnicima, rizikovati u poslu i ljubavi, kockati se i uživati u sitnim porocima... Kostimirani osiromašeni plemići usuđivali su se da s maskom na licu prose, aristokrate su se upuštale u riskantne ljubavne avanture, a obični ljudi su mogli da nakratko izađu iz svojih tegobnih života... Sve je to moglo dok 1608. nije zabranjeno građanima da nose maske osim u vreme karnevala i na službenim prijemima. Mnogobrojni precizni propisi o maskiranju i kostimiranju svedoče o širokoj rasprostranjenosti ovog običaja, a zapisi o tome da su proizvođači maski uživali veliku ugled i imali status slikara. Najraskošniji festivali, uz izdašnu pomoć republike, priređivani su tokom 18. veka. U osamdesetim godinama prošlog veka veličanstvene proslave ponovo su počele da se priređuju uz sve veće učešće gostiju i turista, kojih je prošle godine bilo gotovo milion. Pored centralnog programa pod otvorenim nebom, koji se odvija na Trgu svetog Marka i na desetinama drugih mesta - na pjacetama, ulicama, mostovima - posetioce zabavljaju svirači, akrobate, klovnovi i mađioničari.

Tradicija Maski Comedy & Tragedy MASKE su stare skoro koliko i čovječanstvo. Svojom magičnom privlačnošću plijene pozornost promatrača, a onima koji ih nose daju snagu i moć. Potekle su iz nakane da izazovu strahopoštovanje, užas ili smijeh. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova. Njima se moglo zavesti, zavarati, sakriti i otvoreno ismijavati, rugati. Imale su snažnu ulogu u kazalištu i pantomimi. Vješto napravljene i s mjerom dekorirane maske su uvijek bile voljene, skupljane i pokazivane čisto radi svoje ljepote.Maske u Veneciji igrale su glavnu ulogu u svakodnevnom životu, stoga su donešena stroga pravila o njihovom nošenju. Prvi zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1286. godine. Na početku javno nošenje maski izvan razdoblja karnevala bilo je zabranjeno, osim isključivog prava plemstva koje ih je moglo nositi na privatnim zabavama. Nešto kasnije, zakoni su se promijenili. Osim u vrijeme adventa i posta, mase su se mogle nositi javno tijekom cijele godine. To je u prvi plan izbacilo dvije najpoznatije maske BAUTU I VOLTO koje su postale svakodnevni dio odjeće plemstva. Bauta je imala crni ogrtač s kapuljačom, najčešće od svile. Ispod pelerine mogla se nazirati bogata odjeća nosioca. Na glavi su nosili crni tradicionalni trokutasti šešir, prkrasno urešen, a njegova uloga osim dekorativne, bila je da pridržava masku Volto i Bautu na mjestu.Bauta je prekrivala veći dio lica ali onaj koji ju je nosio mogao je slobodno jesti i piti bez skidanja. Ako je žena nosila Volto mogle su se nazirati grudi i jarko crveno obojane bradavice. Moralnost, a kamoli skromnost 1500. godine u Veneciji nije postojala. Bili su moderni duboki dekoltei koji su puno otkrivali, a bili su poznati i ozloglašeni u cijeloj Evropi. Anonimnost je bila osigurana takošto su ljude koji su ih nosili oslovljavali sa gospodin ili gospođa maska. Noseći masku ljudi su mogli činiti sva amoralna djela anonimno. Plemići u dugovima iskorištavali su anonimnost maske toliko da je 1702. godine zabranjeno nošenje maski u kockarnici. Moretta je maska koju su nosile samo žene. Ona je služila zavođenju. Mala, tamna i jajolika bila je prekrivena crnim baršunom. Muta nijema maska, koja se pridržavala zubima ugrizom za gumb i onemogućavala je onog koji ju nosi da govori. Ona je prekrivala oči, nos i usta. Nijemost ženske osobe, izloženost grudi prekrivenih prozirnom tkaninom pružala je vrhunsko zadovoljstvo promatrču. Ako je odobravala udvaranje, žena je samo trebala skinuti masku.

Comedia dell Arte imala je velik utjecaj na ikonografiju karnevala i popularnost maski i kostima koje su nosili glumci. Za razliku od dvorskog kazališta, koje je bilo popularno među plemstvom i izvođeno samo u palačama i duždevim odajama, Comedia dell Arte odlazila je na turneje sa glumcima među građanstvo. Na gostovanja su putovali sa cijelokupnom opremom, scenogrfijom, kostimima i maskama. Comedia dell Arte koja još uvijek plijeni pozornost, stvorila je tipizirane likove, uloge koje se nisu ni do danas u suštini promijenile. Svaki lik imao je svoju tipiziranu, posebno izrađenu masku koja je bila sastavni dio cjelokupne produkcije. Na taj način likovi su bili lako prepoznatljivi, iako su se njihove personalnosti i kostimi mijenjali. Primjer je Harlekin, jedan od glavnih likova, koji se prvi put pojavio kao siromašni nespretni sluga, odjeven u zakrpe, da bi kasnije postao uglađen, oštrog jezika, pametan sa kostimom crvenog, plavog i žutog romboidnog uzorka.... Ostali likovi u Comedii dell Arte uključuju još siromašnih i polupismenih sluga. Pulcinella koji je bio jako popularan među venecijanskim maškarama. Brighella superiorniji, nadmoćniji sluga, Pantalone zločesti stari trgovac čija je maska danas najsličnija izvornom originalu. Lik Kapetana koji ima ili nema masku, hvali se svojim junačkim djelima i hrabrošću, ali se ponaša suprotno. Maske u Comediji dell Arte rađene su velikim znanjem istručnošću. Otkrivale su veći dio glave, da bi se prepoznala gesta, mimika lica interpretatora. Originalne maske rađene su od kože, a kako bi maska glumca savršeno pristajala, rađeni su kalupi prema njezinom ili njegovom licu. Nakon osnovne izrade pristupali su detaljnom ukrašavanju. Usavršavanjem tehnologije, sa istom su preciznošću i umjetničkom kvalitetom radili u tehnici “papier machea”. Venecijanske maske nosile su se po svuda. Postojala su tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi kvalitetniju masku. Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje u Venecijanskoj Republici trajalo je sve do zabrane Napoleona )1797.g. ) koji je zabranio nošenje maski javno i privatno. Nakon zabrane mske su polako blijedile iz svijesti žitelja Venecije. Skoro dva stoljeća kasnije 1980. godine počelo je ponovno rođenje u želji da se tradicija i izrada maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti otkrivamo i značaj maski u povijesti. U oživljavanju tradicije svojim velikim ukijećem i radom doprinosi i mladi autor iz Hrvatske, akademski kipar Tihomir Marinković. Za vrijeme studija kiparstva na Accademia di belle arti u Veneciji, otkrivajući nove dimenzije grada i kulture, upoznao se sa neizbježnim Venecijanskim karnevalom. Za mladog kipara maske su postale izazov i nadahnuće. Izradio je više autorskih rješenja. Po njegovim originalnim kalupima i danas se izrađuju maske u Veneciji. Njegov rad tako je postao integralni dio osebujne kulture, tradicije koja se nadograđuje. Fasciniranost fantastičnim, grotesknim likovima rastegnutim između tragedije i komedije, poznati su u radovima starih majstora Breughela i Hieronymusa Boscha. Ekspresionist James Ensor slikao je karnevalske scene, maskirane, ekscentrične ljude, figure pretjeranih gesta. Poznato je da su maske bile velika inspiracija kubistima. Sve se to može preslikati i na druge grane umjetnosti. Uvijek je postojala i postojat će strast za preobražajem, promjenom identitete, slobodom koju pruža taj “mračan” predmet želja - maska.

Karnevalske svecanosti u Veneciji usko su vezane za istoriju samog grada. Iako se po nekim podacima pocetak karnevala vezuje za osnivanje grada u 5.veku, proslava povodom pobede Mletacke Republike nad Aquilejom 1162.god., zacetak je tradicionalnih svecanosti. Simbol tog karnevala su velicanstvene maske.Koreni ove manifestacije sežu nekoliko vekova u prošlost. Za stanovnike Venecije, nošenje maski bilo je mnogo više od obične zabave; to je duga tradicija nastala u naprednoj Mletačkoj republici, poznatoj po zagarantovanim ličnim slobodama i pravima građana, ali i po strogim moralnim i zakonskim ograničenjima i zabranama.

Stavljanje maske značilo je - pod određenim uslovima - proširenje tih sloboda preko propisanih granica. U prvo vreme, pod maskama se, ne samo tokom karnevala, moglo podsmevati moćnicima, rizikovati u poslu i ljubavi, kockati se i uživati u sitnim porocima... Kostimirani osiromašeni plemići usuđivali su se da s maskom na licu prose, aristokrate su se upuštale u riskantne ljubavne avanture, a obični ljudi su mogli da nakratko izađu iz svojih tegobnih života... Sve je to moglo dok 1608. nije zabranjeno građanima da nose maske osim u vreme karnevala i na službenim prijemima.

Mnogobrojni precizni propisi o maskiranju i kostimiranju svedoče o širokoj rasprostranjenosti ovog običaja, a zapisi o tome da su proizvođači maski uživali veliku ugled i imali status slikara. Najraskošniji festivali, uz izdašnu pomoć republike, priređivani su tokom 18. veka. U osamdesetim godinama prošlog veka veličanstvene proslave ponovo su počele da se priređuju uz sve veće učešće gostiju i turista, kojih je prošle godine bilo gotovo milion. Pored centralnog programa pod otvorenim nebom, koji se odvija na Trgu svetog Marka i na desetinama drugih mesta - na pjacetama, ulicama, mostovima - posetioce zabavljaju svirači, akrobate, klovnovi i mađioničari.

tc Banjica, Paunova 24, 2 sprat, galerija Pergament, cena je ista kao i kod mene, moj email je natasa @ nmbizz.net.Zahvaljujem, Natasa MarinkovicKalupe mozes naci u Gizela hobby Golsvortijeva 21 pasaz .Imam njihov katalog vidim da imaju kalupe raznih dimenzija. Tu ima i boja i sve sto je za maske potrebno. Negde ovde na forumu sam procitala da ih ima u svakoj boljoj knjizari u BG, dobre cipele i kisobran pa prosetajGizela u Beogradu je zatvorena ali je ima u Novom Sadu Adresa u Novom Sadu je Skerliceva 5Kalupi u hoby art, hala Pinki Zemun, gizela odavno ne radi, i predstavnistvo Pabea, Tosin bunar, ni u kakvim boljim knjizarama, cak se ni ovde ne mogu naci svi kalupi.Tradicija maskiranja nije vezana samo za karnevale. Najlepše su maske proizašle iz mnogo dubljih, umetničkih ili 'životnih' razloga, dok su ih karnevali samo popularizovali

AFRIČKE MASKE Bogata tradicija afričkog kontinenta u zapadnjačkoj je svesti prvenstveno vezana uz obredne maske. 'Maskiranje' u Africi maske su integralni deo rituala i mističnih ceremonija plemenskog duhovnog života. Rituali, koji su zapadnjačkom umu nedokučivi, oslikavaju temeljna pitanja plemenskog života - od rođenja, plodnosti, inicijacije u svet odraslih, preko pitanja o smislu dobra i zla, do uloge predaka u životu plemena, mitoloških bića, totema i smrti. Maske se nose tokom rituala i imaju vrlo važnu ulogu u duhovnom spajanju čoveka, prirode i duhova predaka.

Maska iz konga

i egzorcist iz Angole

Mogu biti izrađene u obliku ukrasa koji se stavlja na glavu i nosi se kao neka vrsta frizure. Neke se maske stavljaju na glavu poput kacige i imaju otvore za oči, nos i usta, a neke pak pokrivaju trup.Ipak, najčešće su 'standardne' drvene maske koje pokrivaju lice, a posebno su cenjene one izrađene od tanko izrezbarenog drveta jer nisu preteške. Izrađivači maski obično su visoko pozicionirani u plemenskoj hijerarhiji i isključivo su muškarci. To nije posao kojim se bave svakodnevno, jer izradi prethodi post, seksualna apstinencija i slični obredi pročišćavanja.

Tradicija maskiranja u Veneciji mnogo je duža od samog karnevala. Radi se o ekscentričnoj praksi koja je u Veneciji započela već u srednjem veku. Ljudi su maske tada nosili svakodnevno da bi se u malom gradu zaštitili od znatiželjnih suseda i osigurali anonimnost kako bi nesmetano mogli uživati u kockanju, slobodnom seksu i zabavama.

U 12. stoljeću Katolička crkva je zabranila maskiranje tokom praznika, da bi se nakon toga periodi slobodnog maskiranja sve više skraćivali i nakraju bili svedeni na dane karnevala. Venecijanske maske zaista oduzimaju dah. Uglavnom su izrađene od kaširanog papira, bogato oslikane zlatnim, crvenim, ružičastim, žutim i ostalim živahnim nijansama, te ukrašene perjem, čipkom, vrpcama, krznom i kožom. Mogu prekrivati cijelo lice ili samo njegove dijelove, a vrlo su popularne i one koje predstavljaju likove commedie dell' arte.

MASKE JAPANSKOG POZORIŠTA

Izuzetno neobične i vrlo privlačne, maske koje se koriste u noh (no) pozorištu već su stoljećima deo japanske tradicije.Koreni noh teatra nalaze se u formama narodnih običaja, a moderno noh kazalište utemeljio je u 14. stoleću glumac i pisac Zeami koji je napisao brojne tekstove za svoju glumačku trupu.Noh danas postoji u gotovo nepromenjenoj formi, a maske pritom imaju veliko značenje u samim izvedbama. Nosi ih po pravilu samo glavni glumac (shite), dok su sporedni glumci maskirani samo u posebnim prilikama. Noh maske izrezbarene su od drveta i naknadno su oslikane.

Maska može izraziti sve postojeće emocije ukoliko je nosi vrstan glumac i ukoliko je osvetljenje na sceni savršeno izvedeno. Iako postoji dvestotine različitih fizionomija noh maski, majstorima koji ih izrađuju nije dopuštena prevelika kreativnost. Rade se po strogo određenim modelima i pravilima, a vrlo je malo istinskih genijalaca koji ih i danas rezbare.

TIHOMIR MARINKOVIĆ VEĆ SE PRIPREMA ZA DANE KARNEVALA U VELJAČI

Venecijanske maske hrvatskog umjetnika

Tihomir Marinković iz Velike Gorice svojim je rukama stvorio na tisuće i tisuće Pulcinella, Colombina, Harlekina i Pantalonea.

Živopisni su to kazališni likovi iz talijanskih karnevalija, tradicionalne i vrlo zahtjevne maske koje hrvatski umjetnik s kiparskom diplomom i nerealiziranim pilotskim snom, izravno iz radionice na domak Zagreba šalje u venecijanske galerije i dućane.

- Krabulje vole svi - kaže Marinković.

- Ženama su dragi mačkasti oblici, pokrivala koja ističu oči i usta i privlače mušku pozornost. Muškarci za sebe biraju snažnije izraze, često strašne, svakako teatralne, dok djeca ko djeca simpatiziraju likove iz crtića. Iako radim ono što se najviše prodaje, osobno svoj umjetnički senzibilitet nalazim u unikatima koji se zbog raznih dodataka pretvaraju u prave skulpture. Neki ih tretiraju kao istinski umjetnički rad, pa ih kao vrijedne slike stavljaju na zidove. One to mjesto svakako zaslužuju.

Tihomir Marinković jedini je naš stručnjak koji maske poznaje u dušu, prateći ih u svakom segmentu izrade u koju je uključena i cijela njegova obitelj. I nije to lagan posao, postoji čak 15 etapa u izradi - počevši od temelja koji joj daje oblik, pa do kaširanja, odnosno utiskivanja papira u tri sloja. Tim se postupkom dobiva baza na koju se nanose boje, silikon, bitumen, razni ukrasi, sjajni papir, šljokice, perje, zvončići...

- Kod izrade unikata radim dodatke od kartona ili žice, špage ili nekih laganijih materijala. Takve maske čuvam kao posebna umjetnička djela i radim ih samo za svoju dušu. U budućnosti se više mislim posvetiti takvom tipu izrade jer moja umjetnička narav traži odmak od komercijalne proizvodnje. Postoje, naravno, i istinski kolekcionari koji posebno cijene unikatna djela – kaže hrvatski kralj krabulja.

Ljudi traže bajke

Osim uvijek modernih venecijanskih likova, Tihomir se u posljednje vrijeme sve češće bavi i izradom maski s mitološkim karakteristikama. Njihovo vrijeme, kaže, sve više dolazi.

- Ljudi traže bajke, inovativnost, originalnost, science fiction... Drukčiju priču od sadašnje. U tome vidim svoj prostor budućeg djelovanja. Vidim se i u kazališnom svijetu u kojem sam već izrađivao maske za razne predstave, ali usporedo planiram i nastavak na kiparskom polju – kaže velikogorički majstor koji je, gle slučajnosti, rođen baš godini u kojoj je Venecija nakon duge stanke na ulice i trgove vratila svoju karnevalsku tradiciju.

Karneval u Veneciji - Ples pod maskama na vodi

Autor/izvor: Luka Jagarić Iako je Venecija neodoljiva u sva četiri godišnja doba, maštovitost i optimizam u vrijeme karnevala čine ju poželjnom upravo sada. Gužvi usprkos. Ovogodišnja desetodnevna čarolija promjene identiteta traje od 25.01.-05.02.

Karnevalske  svečanosti u Veneciji usko su vezane uz povijest samog grada. Iako se po nekim podacima početak karnevala veže uz  osnivanje grada u 5. stoljeću,  proslava povodom pobjede Mletačke republike nad Aquilejom 1162. godine začetak je tradicionalnih svečanosti. Pola stoljeća kasnije Venecija  zauzima Carigrad i započinje svoj procvat. 

Do 15. stoljeća postala je središte  trgovine i najveća pomorska sila na svijetu. U to vrijeme gradski oci zbog čestih razbojstava pod krinkom maske zabranjuju prerušavanje za vrijeme karnevala. Prolaskom stoljeća tursko napredovanje i otkriće morskih putova porazno djeluju na bogatstvo Venecije. Usporedo sa padom gradske moći ponovo raste važnost karnevala.

Zabrana o prerušavanju koja je trajala čak 150 godina uskoro se ukida. Nakon Napoleona, austrijske vladavine i pridruživanja  Italiji, Venecija nastavlja tradiciju karnevala. Zadnjih tridesetak godina komercijalizacija pretvara venecijanski karneval u jedan od najpoznatijih u svijetu. Šarene maske  preplavljuju grad svih deset dana trajanja do razmjera prolaznosti puževim korakom u beskrajnim kolonama po cijelom centru.

Karnevali se održavaju  u svim dijelovima svijeta, ali samo neki imaju globalnu reputaciju. Rio de Janeiro ima najplesniji, New Orleans najraskalašeniji, Nica najsvjetliji, a Venecija najekstravagantniji karneval na svijetu. Najveći europski karneval na Trgu svetog Marka pozornica je za plejadu maštovitih kostima koji su  osmišljeni i šivani mjesecima unaprijed.  Vješte ruke lokalnih uličnih umjetnika stoje na raspolaganju onima koji se na oslikavanje lica odluče u zadnji čas. U danima karnevala između ˝plemstva i puka˝  nema razlike. Iza maske svi su jednaki, iako i danas na dekadentne privatne kostimirane zabave koje se održavaju u palačama diljem Venecije pristup imaju samo odabrani.

Ipak i u takvim uvjetima Trg sv. Marka,  sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom impresionira

bez zadrške. U zajedništvu sa nakićenom Bazilikom svetog Marka,  Zvonikom kao najvišom građevinom i Duždevom palačom s arkadama zašiljenih lukova, ovaj trg je jedan od najslavnijih u svijetu.

Ipak ekstrovertnost Venecije u vrijeme karnevala vuče na zanemarivanje grada iznutra. Sve poznate i nepoznate znamenitosti grada inferiorne su  energiji povorka, parada, maska i kostima. Venecijska glavna znamenitost je Venecija sama. Nijedan grad na svijetu ne pruža toliko lijepih motiva, zanimljivih ulica i građevina.

Odmak od gužvi na ulicama i novu perspektivu grada najbolje je doživjeti vožnjom  vaporettom br. 1  koji radi krug po četiri kilometra dugom  kanalu Grande.   Najveći kanal u Veneciji   presijeca grad u obliku velikog slova S i veći dio dana i noći  prepun je brodova i vreve svake vrste.  Palače koje obrubljuju njegove obale pružaju sažet pregled 500 godina starih primjeraka privlačne arhitekture grada. Mostovi Rialto i Accademia zgodne su stanke u vožnji i još jedan dokaz gradske fotogeničnosti.

Krstarenje po manjim kanalima u gondoli još je bolji (ali i skuplji) način ulaska u srce Venecije. U zbijenom kanalu na istočnom kraju Duždeve palače nalazi se Most Uzdisaja. Ime je dobio u 19. stoljeću po uzdasima zatvorenika koji su prelazeći most do zatvorskih ćelija u susjednoj zgradi mogli zadnji put baciti pogled na lagunu.

Po legendi jedini bijeg iz tog zatvora  izveo je zavodnik Casanova. Jedna druga gradska legenda govori da zaljubljeni par koji u gondoli prođe ispod mosta zauvijek ostaje zajedno. Upitna istinitost tih priča ne umanjuje vjernost na koju vas je Venecija obveže samo jednim posjetom u vrijeme karnevala. Grad sa 118 otoka, 170 kanala, 400 mostova i 2327  mačaka (po podatku iz 1994. godine) najveći je zavodnik među svim svjetskim gradovima. I ako drveni stupovi iz velebitskih šuma na kojima je grad sagrađen izdrže, zavoditi će i dalje.

Karneval u VenecijiObjavljeno • Sri, 04/02/2009 - 18:55

Najpopularniji europski karneval, onaj u Veneciji, tijekom prošlosti bio je čarobno vrijeme za svakoga i u njega je bio uključen cijeli grad. Razbijao je sva društvena pravila i norme, a prosječnom čovjeku je davao priliku da se izgubi u brojnim bučnim slavljima. To je bio intenzivan period za Mlečane, gdje bi se uzduž putova ljudi međusobno pozdravljali s 'Dobro jutro, gđo Maska!' te nije postojao osobni identitet, spol i društvena klasa, bilo je bitno samo sudjelovati u jednoj velikoj karnevalskoj iluziji!

POVIJEST KARNEVALA U VENECIJI

Jeste li se ikad upitali otkud dolazi toliko popularna riječ karneval? Odgovor stiže iz latinskih riječi 'carne vale', što znači 'zbogom meso', tj. mesopust.

Najstariji dokument koji se odnosi na korištenje maski u Veneciji datira iz 2. svibnja 1268. U dokumentu je zapisano da je masqueradersima (ljudima pod maskama) zabranjeno prakticiranje igre od 'jaja'. Od početka 14. stoljeća pa nadalje, novi zakoni su bili proglašavani s ciljem zaustavljanja nemilosrdnog moralnog pada tadašnjih stanovnika Mletačke Republike. Ovi restriktivni karnevalski zakoni otpočeli su s ispravom izdanom na dan 22. veljače 1339. kojom se masqueradersima zabranjuju noćni odlasci u grad. Ta uredba nam prilično pomaže kako bismo razumijeli koliko su Mlečani bili sladostrastni u to vrijeme, pa je od 24. siječnja 1458. godine muškarcima odjevenima poput žena bio zabranjen ulazak u samostane, kako ne bi počinili 'multas inhonestates'! Na sličan se način dokumentom od 3. veljače 1603. nastojalo povratiti moral u iste samostane.

Mletačko Vijeće desetorice je 13. kolovoza 1608. godine izdalo odredbu koja je ocijenila da nošenje maski tijekom cijele godine predstavlja ozbiljnu prijetnju Republici, a da bi se izbjegla strašna posljedica ovog nemoralnog ponašanja, svaki građanin, plemić i stranac, dužan je nositi masku isključivo tijekom karnevalskih dana i na službenim prijemima.

Kazne za nepoštivanje ovog zakona bile su drastične – muškarci su dobivali dvije godine u zatvoru, 18 mjeseci veslanja u mletačkim galijama i još 500 lire kazne koje se uplaćuju Vijeću desetorice. Žene su pak tukli na putu od Mosta Rialto pa do Trga sv. Marka, gdje su ih zatim ismijavali ispred javnosti između dva

'stupa srama', a nakon svega su im još zabranili ulazak na teritorij Mletačke Republike pune 4 godine, uz plaćanje 500 lire kazne.

Uz to zabranili su unošenje maski na sveta mjesta, kao i maski s vjerskom tematikom. U istoj odredbi bilo je zabranjeno korištenje bubnjeva prije podneva, pa čak i plesanja, koje je bilo 'rezervirano' samo za karnevalsko razdoblje. Budući da se mnogi venecijanski plemići prilikom kockanja koristili maskama, kako bi izbjegli njihove vjerovnike, 1703. godine maske su bile zabranjene i u kasinima tijekom cijele godine.

Dvije različite uredbe (1699. i 1718.) donijele su zabranu nošenja masku tijekom korizme i drugih vjerskih festivala koji se održavali za vrijeme karnevala, a 1776. godine uvedeno je pravilo zaštite do sada zaboravljene 'obiteljske časti', pa je svim ženama zabranjen odlazak u kazalište bez maske i plašta.

Slabljenje festivala počinje s padom Mletačke Republike krajem 18. stoljeća i zabranama brojnih idućih vlasti, da bi se 1979.-1980. godine ponovno obnovio od strane grupe umjetnika i entuzijasta.

Danas je karneval u Veneciji jedan od najposjećenijih na svijetu, a na popularnosti je i dodatno dobio filmom 'Oči širom zatvorene' (Eyes wide shut), s Tomom Cruiseom i Nicole Kidman u glavnim ulogama.

KARNEVALSKE MASKE

Venecijanske maske porijeklo vuku još iz doba antike, a služile su tijekom mnogih mjeseci u godini. Kasnije su bile dozvoljene od blagdana sv. Stjepana, koji je obilježavao početak venecijanskog karnevala, do ponoći na Pepelnicu, što je označavalo kraj, a tada bi jedino bile zabranjivane u dane drugih vjerskih festivala.

Za vrijeme karnevala Mlečani se se odijevali na zaista svakakve načine, u što se možemo uvjeriti u jednom dokumentu koji opisuje način oblačenja muškaraca i žena u 18. stoljeću, a najčešće maske i nošnje bile su: ribar, liječnik, astrolog, lovac, seljanka, pekar, mesar ili neki od likova iz Commedia dell'Arte (Arlecchino, Brighella, Colombina, Pulcinella itd.).

Venecijanske maske mogu biti izrađene od kože ili u originalnoj papier-mâché tehnici, no danas je većina njih izrađena uz primjenu gipsa i zlatnih listića te su sve ručno oslikane i ukrašene uz korištenje prirodnih dragulja i perja.

Postoje tri vrste najpoznatijih maski – bauta, moretta i larva. Bauta je maska koja pokriva cijelo lice, nema rupu za usta i ima puno pozlate. Može prekrivati i samo gornji dio lica do obraza, kako bi se moglo razgovarati, jesti ili piti, ali njome se i dalje prikriva identitet.

Moretta je ovalna maska s crnim baršunom i velom, koji su obično nosile žene prilikom posjeta samostanima. Originalno je iz Francuske, ali vrlo brzo je postala popularna i u Veneciji, jer naglašava žensku ljepotu.

Larva je znana i kao volto maska, uglavnom je bijele boje i tipično venecijanska. Često se nosi uz trorubi šešir na glavi i plašt. Pretpostavlja se da riječ larva dolazi od latinske riječi koja znači maska ili duh. Slično kao kod baute, ovdje je dopuštena mogućnost da njezin nositelj može jesti, piti i razgovarati, a ujedno i dalje čuvajući anonimnost. Izrađene su od voska i fine tkanine, pa su se smatrale idealnim za ples i koketiranje.

Masquerades

Mladi Mlečani često su se susretali i družili u grupama poznatima kao 'čarapa grupe', a ime su dobile po višebojnim čarapama koje su nosili njihovi članovi. Skupine su si davale imena poput Cortesi, Ortolani ili

Sempiterni, a morale su biti prihvaćene od strane članova putem statuta. Cilj ovih grupa, kojih je u Veneciji između 1487. i 1565. godine postojalo čak 23, bilo je stvaranje i pripremanje zabava i programa za vrijeme karnevala.

Sami tvorci maski zvali su se maschereri, pripadali su cehu slikara, a od vladavine dužda Foscarija, pa nadalje, imali su vlastiti statut datiran s 10. travnja 1436. godine.

TRADICIONALNE ZABAVE I IGRE

Festival na karnevalski četvrtak

Na festivalu, koji se obično odvija na Piazzetta San Marco, slavi se važna pobjeda Mletačke Republike iz 12. stoljeća nad Ulrikom, patrijarhom i bizantskim carskim vazalom. Iskorištavajući trenutni rat između Venecije, Padove i Ferrare, Ulriko je uz pomoć svojih feudalnih podanika napao grad Grado, prisiljavajući tamošnjeg biskupa na bijeg.

Dužd Vitale Michiel II. nije gubio dragocjeno vrijeme reagirajući na ovu uvredu, pa je poslao snažnu venecijansku flotu u Grado da potpuno unište svaki trag Urlikova ponosa. Papinim zagovorom na kraju su odvedeni u Veneciju i pušteni, ali Mlečani su od Akvilejskog patrijarha zatražili da će im zauzvrat, svake godine na karnevalski četvrtak, poslati jednog bika i 12 dobro uhranjenih svinja. Životinje bi zatim primili kao zarobljenike u Duždevu palaču, da bi onda bile ubijene kao hrana za cijeli mletački narod.

Ova tradicija ukinuta je 1420. godine i pretvorena u bezopasnu igru, koja je trajala sve do kraja Republike. Jedina povijesna poveznica koja je ostala je sudjelovanje dužda. Karnevalski četvrtak dostigao bi svoj vrhunac za vrijeme glasovitog 'Leta od Turaka', predstave koja je po prvi put održana 1548. od strane turske grupe Walker, pa otuda i ime.

Let od Turaka (ili Anđeo)

Jedan mladi turski akrobat je u vrijeme karnevala rekao da će učiniti još nešto neviđeno u Veneciji. Rastegnuo je konop između usidrenog broda ispred Trga sv. Marka i zvonika crkve. To je toliko impresioniralo gradske vlasti i ljude da je uskoro postala tradicija. Prozvali su ju 'Let od Turaka' (tal. Il Volo del Turco), a najčešće se odvijala zadnji četvrtak prije korizme.

Kroz iduće godine Let se malo promijenio i sama ceremonija je podijeljena u tri koraka, koji je tzv. Turčin morao obaviti (zvali su ga i Anđeo zbog krila koje je morao nositi). Prvi korak je šetnja konopom do vrha zvonika, drugi je silazak na lođu Duždeva dvora gdje bi mu sam dužd, zajedno sa starnim veleposlanicima i političarima darovao cvijeće, novac ili karticu s pjesmama, a treći je ponovni povratak na vrh zvonika.

Tijekom godina postojale su brojni pokušaji da se 'začini' sama manifestacija, poput penjanja do tornja s konjem, topovima ili čamcem, da bi se 1759. godine dogodila nesreća u kojoj je tadašnji akrobat pao na prestravljenu publiku, nakog čega je umjesto čovjeka uvedena tradicija drvenih golubova ispunjenih cvijećem i konfetima koji bi prosuli na okolne gledatelje. Otada je 'Let od Turaka' postao 'Let od goluba'.

Posljednji dan karnevala

Bilo je raznolikih svečanosti kojima su Mlečani prisustvovali u vrijeme karnevala. Bezobzirne i krvave borbe bikova, utrke s kolicima, neprestane zabave pod maskama koje su bile organizirane u najljepšim gradskim građevinama za užitak lokalnog stanovništva, ili obavezna šetnja (tzv. liston) pri kojoj bi se pokazale najbolje maske u gradu, ali najveće ludorije ipak su se čuvale za posljednji dan karnevala.

Glavni događaj bio je fešta sv. Marka – prava veselica prepuna pjevanja i plesa koja bi ljude nerijetko ostavila bez daha. To su bili posljednji sati slobode. Proslava nije bila samo na Trgu sv. Marka, nego po cijelom gradu, gdje su na tisuće masqueradersa s bakljama u ruci rasvjetlili cijelo mjesto. Na kraju bi se na središnjem dijelu Trga, između dva stupa, zapalilo portret lakrdijaša, a dok bi narod vikao i pjevao, zvona crkve San Francesco della Vigna označavala su kraj poklada i početak korizme.

Izvor: CarnivalOfVenice.com

KARNEVAL 2009.

Ove godine Venecijanski karneval se odvija od 13. do 24. veljače, a puno ime mu je 'Sensation: 6 sense for 6 sestieri', tj. 'Senzacija: 6 osjetila za 6 venecijanskih općina'. Tako osjet dodira možete 'doživjeti' u općini Castello, okus u Cannaregio, miris u Santa Croce, vid u San Polo itd. Zato pripremite svoje maske, rezervirajte prijevoz i smještaj na vrijeme i prepustite se ovom čarobnom gradu da vas osvoji svojim jedinstvenim uličicama, gondolama i karnevalskim veseljem.

Maske.

Opis neke maske.

The Venice Carnival Karneval u Veneciji prvi put evidentirana u 1268. Taj subverzivni karakter festivala ogleda se u mnogim zakoni kreirana kroz stoljeća u Italiji pokušaja ograničiti slavljima, a često je nosio banning of maske maske, ali su uvijek bili i središnja značajka Venecijanska karnevalska; tradicionalno ljudi smiju se nositi ih i maska makeri (mascareri) uživaju poseban položaj u društvu, sa svojim vlastitim zakonima i vlastite ceh. Karneval počinje u 2. veljača i završava na Fat Utorak, dan prije Pepelnica. Karneval u Venecija je posebno sugestivan zahvaljujući prekrasnom i romantičan grad. Možete vidjeti masku u najpoznatijih trgova, uz predivan kanalima, preko mostova, na gondolas i ... svuda.

 

U izradi masku? kako maske iz Venecije su oni napravili? Nekoliko koraka su potrebni za postizanje lijepe maske za karneval u Veneciji. Prvo smo izgradili s glinom da predstavlja lice maske. To je presudni Gips maska. Model je kipareni u kal. Jedan model zatim žbuka plijesan iznad. Nekoliko slojeva Gips tekućina će se izli na ovaj model može naći kalup vrlo gusta i jaka.

Dimenzioniranje. U kalup se napuni slojeve upijajući papir premazan s ljepilo. Taj papir mache, sklopio s komada papira i ljepila. To će biti postavljeni na kalup kada je dries polako. Nekoliko slojeva će biti potrebno osigurati neke snage da je maska.

Nakon hardens (to će potrajati dva dana sušenja) je maska je uklonjen iz svoje Fignolé zatim kalup lagano s vrlo finim šmirgl papir.

Nakon sušenja potpuna, a mi ćemo izrezati konture i oči. Sada možete kaput je maska s posebnim hrapavost na sušenje će dodatno očvrsnuti. To je osnovna tvar.

Najvažniji umjetnički napokon stigao. U masku je oslikana s nekoliko slojeva bijele bojati za boju pozadine. Za ukras sama, ona uttilisera bojite boje, sequins, perle, tkanina ili dijelova u bilo koje pozadine žanr. Nema ograničenja u korištenju materijala.

Neke vrste maski: Pantalone: venecijanske maske par excellence. Stari, bogati, pohlepan, to je slična je karikatura od Hebrejski u to vrijeme.

Arlecchino (batòcio = palica): je klasični imigrant koji je stigao u Veneciju u potrazi za rad. On je samo Bergamo, jednom u Veneciji.

Toša ili Pedrolino, je lik iz stare talijanske komedije, jedan od valets ZANNI ili buffoons od talijanske komedije. Toša je iskren, zabavan i ima određenu količinu smisla. Njegova odjeća je bijela. On je enfariné lice. Često u commedia dell'arte, to je suparnica u harlekin Francisquine ili Zerbinetta. Od svih maski i buffoons talijanskih komedija, toša je onaj koji je najduže zadržala u kazalište.

Facanapa ili Fracanapa: Venecijanske maske koja simbolizira odgovor iz zaleđa do odbiti od Serenissima.

Moreta: Crna maska namijenjen za pokrivanje lica žene. Oduzete u usta, on je podržan od strane zubi (a nije mogao govoriti)

Tartaglia. Ovo je ime lika u komediji ili talijanska commedia Dell Arte. A šešir, kaput, a kaput od preko prugasta platnu, široke hlače, i jedne naočale, čine njegov maska. Njegov znak je da je lud, a njegov stammering razgovor, koji se ponekad daje Comique na sceni.

Pulcinella: Harlekin je na jugu.

U Gnaga: mačka maska. Tko govori vrata po nastavlja mijauk opscen ili fraze. Ona se koristi u transvestit trenirao sodomija.

Baute: poznata bijela maska i aseksualan.

Moretta. To je ovalno maskom. U "Moretti" još uvijek primjenjuju na lice s malim gumb koji je održan u usta. To objašnjava da je ova maska nosilac je šutio.

Maske Kada dođem u Veneciju, turistima pitati pitanje: Zašto ima toliko dućana maske u Veneciji?

U svakom redu na svakom mjestu, trgovine, staje, trgovine ili pronađena milijuni maski. Vizija ove maske prate vas tijekom Vašeg boravka u Veneciji. Osim toga, to je gotovo Venezia nemoguće ode kupiti bez maske. Povijest maske iz Venecije vratiti u mnogo godina. Doista je postojala u 1271, škole "maschereri." Godine 1773, bilo je službeno 12 trgovinama maske koja ima 31 radnika. U 1600 smo suočavaju takva zlostavljanja na upotrebu maske, da je Vlada Republike Venecije je dužan upoznati pravila kako bi ograničili njegovu uporabu.

Tako je zabranjena za ljude da nose maske izvan Karneval perioda, mjesta klanjati. Korištenje maske je bio zabranjen za prostitutke i ljudi frequenting brothels. U mustaches lažni, lažni beards, žene koje maskirati se kao ljudi su također smatra maske. Naprotiv, vuk je obvezu na službene ceremonije i praznicima, kao što je nosiš ogrtač.

Povijest ove papirna kaša maske seže dugi niz godina. Na vrijeme, maske su nosili da ostane anoniman na ulici, ali i tijekom godišnjeg festivala. Napoleon bio prisiljen uvesti pravila za ograničavanje nosio je maske, jer je imao mnogo zloupotreba. Anonimnost pomaže puno. Međutim, svake godine [od 1268] tijekom karnevala u Veneciji od 2. veljače do uoči Pepelnica, Mlečana nositi njihova najljepša maska za sudjelovanje u spektaklu boja.

Tu su tragovi karnevalu u Veneciji je od 10. stoljeća. Proslava je počela s plesom i Mlečana nit je Tabarro (dugi crni plašt) i sakrila svoja lica iza BAUTA (bijela maska) pod tricorn. Ova oprema dozvoljeno sudjelovati svi, bez obzira na socijalni nivo. Karneval je bio zabranjen za mnogo godina.

U 16. stoljeću, karneval je više regulirana, nosio masku bio je formalizirala i počeli smo pronaći neke inspiracije maske od comedia dell'arte. maske su diversifièrent i žive pokazuje uskoro Harlequins, u Pierrots je pakujac ... U 18. stoljeću svjedoče vrhunac je karnevala, ali to je bio zabranjen za vrijeme Napoleonskih dominacije.

Novi Karneval "reappeared oko 1970.

Sada se održava krajem veljače, početkom marta za 12 dana prije Mardi Gras. Ono počinje s "let anđela na zvonikom", a nakon toga procesija od gondolas.

Karneval u Veneciji je san! Karneval Karneval u Veneciji je elegancije i sofisticiranost! U Veneciji, ne maskirati se, jedan kostim.

Mnogi maske su dostupne na nekoliko web stranica. Zato idi u trgovinu theatrhall.com (http://www.theatrhall.com). Ćete naći mnoge venecijanske maske od prava koža. Za muškarce i žene, maske i comedia dell'arte (smijeh, plač), također izrađene od papira mache, dugo nos, lice, obujmice sa skupa , A Pierrots, vuk (ili civets Colombine - šiljcima, boje), na nos, dugi nos CAPITANO. A pokladne maske izrađene u Veneciji svibanj biti papirna kaša, ili porculan. A pokladne maske su sastavni dio u baštinu Venecije.

Pakujac koža maske i šiljcima štras Kožne maske Comedia del Arte ARLEQUIN LEATHER

Kožne maske Comedia del Arte BALANZONE Kožne maske Comedia del Arte ZANNI Maske VENECIJA cibet (ili COLOMBINA) LEATHER VENECIJA maske koža BAUTA Venecijanske maske Bauta koža.

“Maske su stare skoro koliko i čovječanstvo. Svojom magičnom privlačnošću plijene pozornost promatrača, a onima koji ih nose daju snagu i moć. Potekle su iz nakane da izazovu strahopoštovanje, užas ili smijeh. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova. Njima se moglo zavesti, zavarati, sakriti i otvoreno se ismijavati, rugati. Imale su snažnu ulogu u kazalištu i pantomimi. Vješto napravljene i s mjerom dekorirane maske su uvijek bile voljene, skupljane i pokazivane čisto radi svoje ljepote. Maske u Veneciji igrale su glavnu ulogu u svakodnevnom životu, stoga su donesena stroga pravila o njihovom nošenju. Prvi zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1268. godine. Na početku javno nošenje maski izvan razdoblja karnevala bilo je zabranjeno, osim isključivog prava plemstva koje ih je moglo nositi na privatnim zabavama. Nešto kasnije, zakoni su se promijenili. Osim u vrijeme adventa i posta, maske su se mogle nositi javno tijekom cijele godine. To je u prvi plan izbacilo dvije najpoznatije maske, Bautu i Volto koje su postale svakodnevni dio odjeće plemstva. Bauta je imala crni ogrtač ili kapuljaču, najčešće od svile. Osim lica i ustiju pokrivala je cijelu glavu, uključujući i bradu. Ispod pelerine mogla se nazirati bogata odjeća nosioca. Na glavi su nosili crni tradicionalni trokutasti šešir, prekrasno urešen, a njegova uloga osim dekorativne, bila je da pridržava masku Volto i Bautu na mjestu. Volto je prekrivala lice, ali osoba koja ju je nosila mogla je slobodno jesti i piti bez skidanja. Ako je žena nosila Bautu mogle su se nazirati grudi i jarko crveno obojane bradavice. Moralnost, a kamoli skromnost 1500. god. u Veneciji nije postojala. Bili su moderni duboki dekoltei koji su puno otkrivali, a bili su poznati u cijeloj Evropi. Venecijanske maske nosile su se po svuda. Kalupi su rađeni prema obliku lica osobe koja ju je nosila. Postojala su tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi kvalitetniju masku. Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje u Venecijskoj Republici trajalo je sve do zabrane Napoleona (1797. g.) koji je zabranio nošenja maski javno i privatno. Nakon zabrana maske su polako blijedile iz svijesti žitelja Venecije. Skoro dva stoljeća kasnije 1980. god. počelo je ponovno rođenje u želji da se tradicija izrade maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti, otkrivamo i značaj maski u e u želji da se tradicija izrade maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti, otkrivamo i značaj maski u e u želji da se tradicija izrade maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti, otkrivamo i značaj maski u e u želji da se tradicija izrade maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti, otkrivamo i značaj maski u e u želji da se tradicija izrade maski obnovi. ”

Tradicija Maski

Comedy & Tragedy

MASKE su stare skoro koliko i čovječanstvo. Svojom magičnom privlačnošću plijene pozornost promatrača, a onima koji ih nose daju snagu i moć. Potekle su iz nakane da izazovu strahopoštovanje, užas ili smijeh. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova. Kroz povijest maske su bile korištene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova.

Njima se moglo zavesti, zavarati, sakriti i otvoreno ismijavati, rugati. Imale su snažnu ulogu u kazalištu i pantomimi. Vješto napravljene i s mjerom dekorirane maske su uvijek bile voljene, skupljane i pokazivane čisto radi svoje ljepote.Maske u Veneciji igrale su glavnu ulogu u svakodnevnom životu, stoga su donešena stroga pravila o njihovom nošenju. Prvi zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1286. godine.Na početku javno nošenje maski izvan razdoblja karnevala bilo je zabranjeno, osim isključivog prava plemstva koje ih je moglo nositi na privatnim zabavama. Nešto kasnije, zakoni su se promijenili. Osim u vrijeme adventa i posta, mase su se mogle nositi javno tijekom cijele godine. To je u prvi plan izbacilo dvije najpoznatije maske BAUTU I VOLTO koje su postale svakodnevni dio odjeće plemstva. Bauta je imala crni ogrtač s kapuljačom, najčešće od svile. Ispod pelerine mogla se nazirati bogata odjeća nosioca. Na glavi su nosili crni tradicionalni trokutasti šešir, prkrasno urešen, a njegova uloga osim dekorativne, bila je da pridržava masku Volto i Bautu na mjestu.Bauta je prekrivala veći dio lica ali onaj koji ju je nosio mogao je slobodno jesti i piti bez skidanja. Ako je žena nosila Volto mogle su se nazirati grudi i jarko crveno obojane bradavice. Moralnost, a kamoli skromnost 1500. godine u Veneciji nije postojala. Bili su moderni duboki dekoltei koji su puno otkrivali, a bili su poznati i ozloglašeni u cijeloj Evropi.Anonimnost je bila osigurana takošto su ljude koji su ih nosili oslovljavali sa gospodin ili gospođa maska. Noseći masku ljudi su mogli činiti sva amoralna djela anonimno. Plemići u dugovima iskorištavali su anonimnost maske toliko da je 1702. godine zabranjeno nošenje maski u kockarnici. Moretta je maska koju su nosile samo žene. Ona je služila zavođenju. Mala, tamna i jajolika bila je prekrivena crnim baršunom. Muta nijema maska, koja se pridržavala zubima ugrizom za gumb i onemogućavala je onog koji ju nosi da govori. Ona je prekrivala oči, nos i usta. Nijemost ženske osobe, izloženost grudi prekrivenih prozirnom tkaninom pružala je vrhunsko zadovoljstvo promatrču. Ako je odobravala udvaranje, žena je samo trebala skinuti masku.

Comedia dell Arte imala je velik utjecaj na ikonografiju karnevala i popularnost maski i kostima koje su nosili glumci. Za razliku od dvorskog kazališta, koje je bilo popularno među plemstvom i izvođeno samo u palačama i duždevim odajama, Comedia dell Arte odlazila je na turneje sa glumcima među građanstvo. Na gostovanja su putovali sa cijelokupnom opremom, scenogrfijom, kostimima i maskama. Comedia dell Arte koja još uvijek plijeni pozornost, stvorila je tipizirane likove, uloge koje se nisu ni do danas u suštini promijenile. Svaki lik imao je svoju tipiziranu, posebno izrađenu masku koja je bila sastavni dio cjelokupne produkcije. Na taj način likovi su bili lako prepoznatljivi, iako su se njihove personalnosti i kostimi

mijenjali. Primjer je Harlekin, jedan od glavnih likova, koji se prvi put pojavio kao siromašni nespretni sluga, odjeven u zakrpe, da bi kasnije postao uglađen, oštrog jezika, pametan sa kostimom crvenog, plavog i žutog romboidnog uzorka....Ostali likovi u Comedii dell Arte uključuju još siromašnih i polupismenih sluga. Pulcinella koji je bio jako popularan među venecijanskim maškarama. Brighella superiorniji, nadmoćniji sluga, Pantalone zločesti stari trgovac čija je maska danas najsličnija izvornom originalu. Lik Kapetana koji ima ili nema masku, hvali se svojim junačkim djelima i hrabrošću, ali se ponaša suprotno. Maske u Comediji dell Arte rađene su velikim znanjem istručnošću. Otkrivale su veći dio glave, da bi se prepoznala gesta, mimika lica interpretatora. Originalne maske rađene su od kože, a kako bi maska glumca savršeno pristajala, rađeni su kalupi prema njezinom ili njegovom licu. Nakon osnovne izrade pristupali su detaljnom ukrašavanju. Usavršavanjem tehnologije, sa istom su preciznošću i umjetničkom kvalitetom radili u tehnici “papier machea”. Venecijanske maske nosile su se po svuda. Postojala su tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi kvalitetniju masku.Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje u Venecijanskoj Republici trajalo je sve do zabrane Napoleona )1797.g. ) koji je zabranio nošenje maski javno i privatno. Nakon zabrane mske su polako blijedile iz svijesti žitelja Venecije. Skoro dva stoljeća kasnije 1980. godine počelo je ponovno rođenje u želji da se tradicija i izrada maski obnovi. Otkrivanjem kako ih napraviti otkrivamo i značaj maski u povijesti.U oživljavanju tradicije svojim velikim ukijećem i radom doprinosi i mladi autor iz Hrvatske, akademski kipar Tihomir Marinković. Za vrijeme studija kiparstva na Accademia di belle arti u Veneciji, otkrivajući nove dimenzije grada i kulture, upoznao se sa neizbježnim Venecijanskim karnevalom. Za mladog kipara maske su postale izazov i nadahnuće. Izradio je više autorskih rješenja. Po njegovim originalnim kalupima i danas se izrađuju maske u Veneciji. Njegov rad tako je postao integralni dio osebujne kulture, tradicije koja se nadograđuje.Fasciniranost fantastičnim, grotesknim likovima rastegnutim između tragedije i komedije, poznati su u radovima starih majstora Breughela i Hieronymusa Boscha. Ekspresionist James Ensor slikao je karnevalske scene, maskirane, ekscentrične ljude, figure pretjeranih gesta. Poznato je da su maske bile velika inspiracija kubistima. Sve se to može preslikati i na druge grane umjetnosti. Uvijek je postojala i postojat će strast za preobražajem, promjenom identitete, slobodom koju pruža taj  “mračan” predmet želja - maska.  

Povijest karnevala vezana je uz veliku pobjedu Repubblice della Serenissima (Mletačke republike) nad Ulricom, patrijarhom Aquileje daleke 1162. godine. Kako bi proslavili pobjedu na Trgu sv. Marka, jedinom otvorenom venecijanskom trgu, organizirani su plesovi, okupljanja i veličanstveno slavlje. To je začetak danas jednog od najpopularnijih karnevala u svijetu.

MOST UZDAHA - Most uzdaha je dobio ime u 19. stoljeću po uzdasima zatvorenika koji su, prelazeći most do zatvorskih ćelija u susjednoj zgradi, mogli još jednom baciti pogled prema slobodi, na prelijepu lagunu i otok sv. Jurja. Iz ovog zatvora je, prema pričama iz 19. stoljeća, uspio pobjeći veliki zavodnik Casanova, nakon 15 mjeseci boravka u zatvoru. Zanimljivo je da ni prije ni poslije njega nikome to nije uspjelo. Još je zanimljivije da do danas nisu otkrili kako je to izveo. Postoji još jedna priča vezana za ovaj most, a ona kaže da će zaljubljeni par koji gondolom prođe ispod mosta zauvijek ostati zajedno.