veselin lazarević: Žene u svom vremenu

5/21/2018 Veselin Lazarevi : ene u svom vremenu

1/16

VESELIN LAZAREVI: ENE U SVOM VREMENU

Nova psiho-neuro lingvistika

Sve je poelo na dan Svetog Save 1985. godine kada je Adela Margot postala lanjapanskog Mahikari pokreta, koji tvrdi na ne postoji bolest, ve samo bolesne rijei.Takve pogrene rijei mogu da napadnu i razore ljudsku auru to dovodi do meusobnihsukoba.Adela Margot punih 30 godina radi na novoj psiho-neurolingvistici, nauci koja imanamjeru da ustanovi i, po mogunosti, meu ljudima uspostavi jedan novi, popularniji imanje sterilan nain razumijevanja jezika, njegovog shvatanja i prouavanja, kako starihspisa, duhovnih knjiga, tako i svakodnevnog govora. Naravno, da nam je jasno da jepravo znanje ono koje se razvija, raste. Nijedno znanje nam, ni u kom smislu i nikada, nemoe definitivno pruiti statinu, odnosno dovrenu sliku svijeta.

Njen istraivaki rad Uvod u novu psiho-neurolingvistiku (30-slovna pisana irilica jeklju), ali upravo ove etiri cjeline Tragom jednog voda, Tragom srpskog koda,Tragom srpskog roda i Tragom srpskog oda, koji se nalaze u uvodu, logian jepoetak prie. No, prije toga recimo da je Adela Maarica roena u Vojvodini. Otac joj jepola Maar polu Crnogorac. ivjela je u Belgiji, nauila flamanski, francuski iengleski, a srpski i maarski jezik ve je znala.Zahvaljujui Mahikari pokretu, poela je da se prisjea svih ovih jezika, da uporeujeznaenje rijei koje isto zvue, a imaju razliiti smisao na , isto tako, razliitim jezicima.Vremenom je dola i do interesantnog otkria, da, recimo Bog napisan irilicom itanlatinino je Vod, kao i da Bog na engleskom oznaava Movaru. Na flamanskom istarije ima znaenje Luk. Ovo je Adelu podstaklo da krene u dalje istraivanje rijei.

Prihvatajui tezu o postojanju tri nivoa bivstva u boanskom svijetu. Duhovnog(namjere), (astralnog) prijema, (prenosa) i materijalnog (izvrenja), shvatila je vanostvibracije rijei, same energije govora... Svaki nivo dobio je svoje pismo, koje je klju zadekodiranje skrivenih smislova i interakcija rijei, tj. Onoga to one predstavljaju.Recimo, kako sama naglaava ovaj naziv, Srpskocrnogorskohrvatska tridesetoslovnairilica zaduena je za duhovni plan, engleska dvadesetestoslovna abeceda za astralni,dok hrvatska latinica, koja ima 30 glasova, ali samo 27 slova, zbog toga to se glasovi nj,lj i oznaavaju sa po dva slova za materijalni plan.Po mjestu na kojem se nalaze u pismima slova dobijaju i svoju brojanu vrijednost usvakom planu. Recimo, irilino slovo V odgovara broju 3, a u latininom 28, uengleskoj abecedi -22...

Adela Novom psiho-neurolingvistikom pokuava da predoi svijetu na, donekle,zaboravljeno vrhovno duhovno pismo srpskocrnogorsku tridesetoslovnu irilicu, koja jeunutranje intergalaktiko pismo, pomou kojeg se duhovna maina (kompjuter)napajala u duhovnom Valilonu, ali i da ukae na prividno zaboravljeni duhovni jezik srpski.Vrhovna komunikacija sa najviih nivoa samog Gospoda Stvoritelja je, kada se prenosina materijalnu sferu pisana irilica, koja najlake moe da nas odvede u pomenuti Vod,to je Bog. Dokle god je Srbin sa svojom irilicom u Vodu sa Gospodom, on je u svojoj


2/16

ispravnoj vjeri, a u trenutku kada prelazi na latinino pismo, pravi jedan Bog Luk naflamanskom, i Luk iz njegovog Voda dovodi ga u situaciju da nije vie u Vodu, ve je uBogu. No, kada je u Bogu on je Ubog. Znai, dokle god Srbin upotrebljava irilicu, onje u svojoj vjeri, uvjerenju, a u trenutku kada pone da koristi latinicu, on je u Ubjeenju,svojoj bijedi, pie Margot..

Ova interesantna ena nema nita protiv da se koristi latinica, ali forsira irilicu. Jer iztake koja kree od Vrhovnog stvoritelja ka nama imamo Vod i Nit. A Nit i Vod zajednoine neku vrstu Tkanja. Ta tkanina koja kroz tridesetoslovnu pisanu irilicu podrava Bittkanja. I poruuje nam; uvajte tu tkaninu, to je Bit.Adela Margot naglaava da ne potcjenjuje, niti omalovaava druge jezike. Kae; da jeGospod htio jednakost, ne bi se zvao Svakoliki. On je taj koji nas poziva na sveopteprihvatanje, a ne na razaranje. U uvodu knjige pie; Znanje koje u vam predstaviti, kodrazliitih ljudi e proizvesti razliita osjeanja, stanja i reakcije. Neko e se u toku pitanjasit nasmijati, neko e se zamisliti, a svi oni koji bez predrasuda do kraja proitaju knjigu,uinie svoj prvi korak u susret novom poimanju stvarnosti...Dakle, Alela Margot je razradila, kao to smo naglasili, novu nauku, nazvanu nova

psiho-neurolingvistika, iji je cilj zaustavljanje transmutacija misaonih energija kojeizazivaju transmutaciju materije (elija), i u materijalnom svijetu se javljaju u oblikubolesti, sukoba, podjela mrnji, ratova. Moda zvui komplikovano, ali, moda, i nije.

Prva Srpkinja akademski slikar

Jo kao dijete Danica Jovanovi je crtala sve to joj je bilo zanimljivo i prijemivo daizrazi svoje utiske. Kao 14-godinja djevojica, 1903. upisuje u Novom Sadu Viu srpskudjevojaku kolu. ensko odjeljenje Umjetniko-zanatske kole bilo je logian nastavakDaniinog kolovanja. Njene kolske drugarice bile su Vidosava Kovaevi, Milicaaevi, Ernestina Volf, Ana Marinkovi... Naroito prijateljstvo ju je vezivalo za

buduu poznatu violinistkinju Jelicu Lomi i uvenu novinarku i spisateljicu MilicuJakovljevi, koja je kasnije uzela pseudonim Mir Jam.Pored umjetnike zrelosti, koja e joj otvoriti vrata enske slikarske akademije, presudnoje bilo zalaganje Arkadija Varaanina da joj obezbijedi novanu pomo. Njen prvimecena bila je Dana Jovanovi iz Velike Kikinde. Diplomirala je marta 1914. godine.Prije toga, 1909, eljela je da obie mjesta gdje su radili veliki majstori slikarstva. eljelaje da svoje putovanje zapone s Minhenom. Tom prilikom je u Bekoj prireen prijem,iji je prihod bio namijenjen za njen put u Minhen.Po dolasku u Minhen, stie joj vijest o smrti njene dobrotvorke Dane Jovanovi. Brigu onjenom kolovanju preuzima porodica senatora Stevana Jovanovia, tanije njegovasupruga Olga i kerka Lenka Dunerski, koje su joj izdejstvovale i stipendiju od

Petrovaradiske imovinske opine. Poslije smrti oca i sestre Ljubice 1912, kao i sestreZorice 1913. godine, Danica u Minhenu doivljava teke trenutke. Potom je Danici biloveoma stalo da dobije sigurnu diplomu" kako bi mogla da predaje u koli. Poslijestudija, eljela je da u junoj Srbiji prosveuje ene i ui ih narodnim arama. Meutim,enja za Parizom i Rimom trenutno je bila jaa.Godine ivota u inostranstvu provela je iskljuivo radei portrete i aktove, pa je imalamalo vremena da se bavi kompozicijom i narodnom ornamentikom. Pored mrtvih prirodakoje je naslikala u Minhenu, veina njenih slika prikazuje enske figure u prirodnom


3/16

okruenju: seljanke odjevene u ivopisne narodne nonje i zaokupljene svakidanjimseoskim ivotom i poslovima. Kartonska podloga, koju je koristila za ovaj ciklus slika,govore u prilog injenici da se slike nastajale na licu mjesta i iz daha. Jo kao student,Danica Jovanovi se pridruila akademskom drutvu Srbijada" u Minhenu, iji jepredsjednik bio Stojan Aralica, koje se isticalo u afirmaciji kulturno-nacionalne ideji

srpskog naroda. lanovi tog drutva, u razliitom vremenskom intervalu, bili su CvjetkoJob, Mihailo Milovanovi,Branko Popovi i Aleksandar Sekuli. uveni srpski slikarStojan Aralica govorio je da je Danica "bezuslovno darovita slikarka".Ljeto 1912. Danica provodi na imanju Olge Jovanovi u Hajduici (Banat), i to je biojedan od najspokojnijih i najdivnijih djelova njenog ivota. Njen ponovni povratak uMinhen podudara se sa poetkom zle ljuske naravi Prvim balkanskim ratom. O ratu seobavjetavala preko filmskih urnala i francuskih kinematrografa, ali i preko novinskihreportaa ili knjiga Jae Tomia.Austrougarsko dravljanstvo joj ne dozvoljava da se nae u krajevima u kojima su Srbiratovali, ali, uprkos tome, ljeta 1913. godine prelazi SAvu i slika seljake i seljanke izPosavine. Posjeuje uu rodbinu u Beogradu. Poklanja im nekoliko slika, koje su

sauvane do dananjih dana.Njeno kretanje dodatno zamagljuje injenica da je poetkom ljeta, pred povratak kui izMinhena, u policijskoj kartoteci kao odredite upisala Pariz, to nije odgovaralo istini, izrazumljivih razloga. Takoe je poznato da je avgusta 1914. godine, kada je rat ve bio udubokoj fazi, prelazila granicu i boravila u Beogradu, o emu svjedoe i njene slikesruenog savskog mosta.Poznata po rodoljubivim osjeanjima, uhapena je sa jo nekoliko uglednih mjetanaBeke i nakon prijekog suda strijeljana na Petrovaradinskoj tvravi 12. septembra. Uskromnoj kuici u Beki ostale su njene slike u spomen koji je do poslednjeg dana ivotauvala njena majka Mileva.Sumnju je izazvala to kao austrougarski podanik esto prelazi granicu na Savi i krstari

Srbijom. Jedini cilj joj je bio da nae zaposlenje u svojoj matinoj dravi. Meutim,sumnje austrougarskih vlasti su otile u drugom pravcu. Tog kobnog dana nala se meuestoro Baana koje su austrijski vojnici uhapisili i kao taoce odveli u Petrovaradin.Slikarka Danica Jovanovi imala je svega dvadeset sedam godina kad su joj pucnji u ranuzoru 12. septembra 1914. godine prekinuli ivot u ancu na Petrovaradinskoj tvravi; iivot i neprevazieni slikarski talenat, kako je izjavio doajen srpskog slikarstva StojanAralica.

Stvoriteljka Iraka

Gertruda Bel (1868-1926) bila je siuna ena, crvene kose i ozbiljnog lica, po zanimanju

je bila arheolog, ali je radila i kao engleski pijun na Srednjem istoku tokom Prvogsvjetskog rata. Gertruda je vrijedno sakupljala izvjetaje i prouavala geografske karte.Da nije bilo nje ne bi bilo ni Iraka.Gertrudu su zaveli ari Istoka. Posjetila je Istanbul i Teheran, poela da ui persijski, apred kraj 19. vijeka preselila se u Jerusalim da bi uila arapski jezik i upoznala pustinju.Beduini su je oboavali i ubrzo nazvali El Khatun (gospoa).Izmeu 1900. i 1912. godine, opremljena blokovima za skiciranje i fotoaparatom,putovala je u Damask, Antiohiju, Nadafu, srtala skice izgubljenih gradova i napravila


4/16

hiljade fotografija, koje je kasnije objavila u njenim knjigama. Bila je prva Evropljankakoja je zakoraila na opasna mjesta, kao to je Neded, pustinjska visoravan u SaudijskojArabiji. Tokom tih putovanja, nosei puku u potsuknji, upoznala je voe arapskihplemena, esto boravei u njihovim atorima. O svemu je obavjetavala novinaraValentina irola, koji bi podatke prenosio engleskoj vladi.

Prvi svjetski rat tek je bio poeo (1912), a oslabljeno Otomansko carstvo stupilo je usavez s Njemakom. Engleski ministar spoljnih poslova Edvard Grej nije smio prepustitiNjemcima naftne buotine na jugu Iraka, ali i rafinerijama u Basri. London je uposliosvoje najbolje agente. Belova je krenula u Kairo, a potom se nala u Basri.Uzalud je lord Harding, vicekralj Indije, savjetovao svojima da gospoicu Bel shvateveoma ozbiljno, jer, kako je rekao, ona ima mozak mukarca. Mnogi su joj se smijali, alisu ipak doli do ubjeenja da ona moe da nacrta mape koje e ih odvesti do Bagdada.

Meutim, najvei uspjeh Gertrude Bel bilo je stvaranje Iraka kao drave. Poto jeOtomansko carstvo konano propalo, Gertruda je dobila zadatak da procijeni prilike uMesopotamiji. Skoro godinu dana je provela odreujui granice drave koja do tada nije

postojala. Obuhvatila je provincije Mosul, Bagdad, Basru...Ocu je pisala: To je zabavna igra ako poznaje zamlju tako temeljno kao ja". Ali, nijebilo zabavno za narod od kojih je svaki imao svoju zamisao o nastanku nove drave.Suniti su prieljkivali kraljevstvo, iiti teokratsku dravu, a Kurdi regionalnu nezavisnost.Preovladao je interes Velike Britanije, koja je iskljuivo eljela dravu koja e odgovaratinjenim interesnim sferama: zatita puteva prema Indiji, dranje podruja bogatog naftom,pa su zato i spojili pomenute tri provincije.Gartrudino stanovite je bilo da novom dravom upravlja Arapin, koji e biti bezrezervnoodan Engleskoj kruni. Tomas Edvard Lorens (Lorens od Arabije), koje je vodio pobunuprotiv Turaka, zalagao se da na elo nove drave bude emir Fejsal, sin Huseina ibn Alija,uvara Meke". Kau da je bio i potomak proroka Muhameda.

Gartruda je Fejsalu, s kartom u ruci, pokazivala sve to bi trebalo da zna o svojojnovonastaloj zemlji i savjetovala ga o buduem ureenju drave. Ali, za sada vesredovjenu Gertrudu Bel mo i ugled ubrzo su postajali prolost. Njen uticaj zavisio jeiskljuivo od prisustva britanske vlasti. Nakon dolaska nove vlade u svojoj zemlji vienije mogla da se bavi politikom, pa je osnovala arheoloki muzej u Bagdadu.Svodila je raune, jer je bila veoma usamljena, ako izuzmemo muzej, ivot ovdje mi neprua vie nikakvo zadovoljstvo", povjerila se u pismu svojoj maehi. Patila je to nemamua i sanjala o srenom braku. Njena prva ljubav bio je diplomata Henri Kadogan.Smatrala ga je oaravajuom osobom", ali njen otac nije odobrio ovu vezu.Iako povrijeena, Gertruda je prihvatila ovakvu odluku, nadajui se da e njen izabranikdobiti unapreenje. Meutim, ubrzo je umro. Nakon dvadeset godina ponovo je nala

ljubav svog ivota. Bio je to kapetan Riard Dauti-Vajli, koga je, takoe, opinio Istok.Ali, Riard je ve bio oenjen i nikada nijesu bili zajedno, ve su potajno razmjenjivalinjenosti pismima sve do njegove smrti 1915.Razoarenje, vrela klima i boravak u pustinji odraavao se na Gertrudino zdravlje. Zapalaje u depresiju. U to vrijeme je razmiljala, po prvi put, da napusti voljeni Istok. Tri danapred njen 54. roendan Gertruda Bel je uzela preveliku dozu tableta za spavanje. Vie senije budila, umrla je u noi izmeu 11. i 12. jula 1936. godine. Arapi je ne zaboravljaju i


5/16

danas se jedna porodica brine o njenom grobu na engleskom groblju u Bagdadu, gradukoji izuzetno voljela...

Pijanistkinja i solistkinja

Po poznatom srpskom piscu i istraivau Stevanu Bugarskom, Jovanka, odnosno IrenJoan Ludovika Stojkovi, bila je vanbrana kerka srpskog plemia Petra Stojkovia irimokatolikinje Joane Buhler. Roena je 5. marta 1852. godine u Temivaru.Jedno vrijeme ivi u Pragu i Beu, a njenu muzikalnost rano su otkrili i uoili AleksandarDrajoka, ugledni eki pijanista, a potom i sam Franc List, kod kojih je uila klavir.Osim to je bila poznata klaviristkinja, odnosno vrhunski virtuoz, Jovanka se bavila ikamernom muzikom, solo pjevanjem, komponovanjem...U to doba, 1849. godine, Franc List je vaio za najveeg ivog pijanistu, i u njegovuklasu mogli su ui samo najdarovitiji uenici. Kako pie ugledni srpski muzikologAleksandar Vasi u svojoj studiji Srpska pijanistkinja Jovanka Stojkovi",dvadesetogodinja visokokolovana umjetnica pojavila se na srpskom muzikom nebupoput meteora u proljee 1872. godine, a sam Franc List je izjavio da je smatra prvompijanistkinjom ondanjeg vijeka.U proljee i ljeto 1872. godine punila je muzike sale u Beogradu, Novom Sadu, Vrcu,Somboru, Subotici... Nastupala je i u Rijeci, Zagrebu, Dubrovniku... Publika je bilaprijatno iznenaena, jer prije toga nita slino nijesu imali prilike da uju.Aleksandar Vasi navodi da je Jovanka najvei uspjeh doivjela u Novom Sadu.Doekivana je sa oduevljenjem, ispraana ovacijama. Jovan Jovanovi Zmaj, inaemuziki poklonik i posveenik, u vie navrata pisao je prikaze o nizu Jovankinihkoncerata u listu Zastava", a onaj od 10. maja 1872. godine smatra se neprevazienim.Tokom tih godina, po miljenju nekih istoriara muzike i knjievnosti, odnos izmeuzvjezdane pijanistkinje i nenadmanog pisca bio je vie od umjetnikog razumijevanja...Biti samo pijanista virtuoz, za Jovanku Stojkovi nije bilo dovoljno. Narednih godinaposveuje se izuavanju pjevanja U Milanu. Tek sedam godina kasnije, 1879. godineodluuje da se nastani u Beogradu i nastupa kao pijanista, solo pjevaica. Poinje i dakomponuje.Svirala je i pjevala uglavnom u Narodnom pozoritu, ali i u Gradskoj kasini, Velikojpivari... U to vrijeme odrala je i vie humanitarnih koncerata, iji prihod je iao mnogimustanovama, ali i ljudima kojima je bila potrebna novana pomo.Na njenom repertoaru bila su takva djela da je, tumaei ih, morala da pokae pravepijanistike akrobacije". Zahvaljujui njoj, srpski poklonici muzike imali su priliku dapo prvi put uje takva djela kao to su najznaajnije sonate Ludviga van Betovena,klavirska djela Roberta umana, Frederika opena...Kao solistkinja pjevala je arije iz Hendlovih i Glukovih opera. Nije zanemarivala nidomae kompozitore Kornelija Stankovia, Davorina Jenka, Josifa lezingera...Istoriari muzike su jedinstveni Jovanku Stojkovi su krasili nevjerovatna brzinaprstiju, izuzetna spretnost lijeve ruke, dobro pamenje, jer je gotovo sve kompozicijesvirala bez nota, napamet.Poslednji koncert u Srbiji odrala je 15. aprila 1881. godine. Tokom koncerta izvela jedvije svoje kompozicije, a nakon toga odlazi u inostranstvo, gdje je s velikim uspjehomnastavila muziku karijeru, ali nema podataka gdje je sve nastupala. Pojedini istoriarimuzike pominju koncerte u Peti, Beu, Londonu, Gracu, Trstu, Parizu, kao i u Rusiji,


6/16

Danskoj...Branko Muicki, knjievnik i prevodilac, u novosadskom Pozoritu" ,izmeu ostalog,napisao je: U veoma siromanoj umetnikoj gradini srpskoj, pupi cvetak koji svojimmirisom malo da nee nadmirisati sve svoje druge i drugove. To je Jovanka Stojkovieva,mlada i lepa Srpkinja iz Temivara". Ovaj tekst se ujedno smatra i za najstariji poznati

zapis o, u to vrijeme, nenadmanoj srpskoj pijanistkinji i solisti.O Jovanki postoje i istraivanja Stane uri Klajn pod nazivom Jovanka Stojkovi zaboravljeni srpski muziar", objavljeno 1956. godine. O Jovankinim uspjesima ostali sujo neki pisani tragovi, bilo u vidu izvjetaja, biljeaka ili muzike kritike, ali gotovo danema podataka o njenom intimnom ivotu u inostranstvu.Velika srpska pijanistkinja i solo pjevaica Jovanka Stojkovi umrla je u Parizu, u kom jeprovela poslednje dvije godine svog kratkog i umjetnosti posveenog ivota.Naalost, nijedna njena kompozicija nije sauvana.

Prva Ruskinja - doktor nauka

Sofija Krukovska Kovalevska (1850-1891) je prva ena doktor prirodnih nauka. Rodilase u porodici muziki nadarene Jelisavete Fedorovne ubert i general-lajtanta Korvin-Krukovskog.Sofijin put ne bi se uspjeno trasirao da nije bilo strica Petra, ovjeka spremnog daodgovara na sva udna i matovita pitanja njegove bratanice. Imao je strpljenja i da ihsam smilja, budei u maloj Sofiji radoznalost za otkrivanje nepoznatog...Pored fantaziranja i rasprava zato se ludi Ivanika, iz bajke, popeo na drvo kad s njegane umije da sie? Da li je Sunce blizu ili daleko? Gdje se nalazi kraj svijeta, stric joj jeobjanjavao i kako se igra ah, ta je to kvadratura kruga...Usadio joj je i zanos za uenjem, a Sofija je rjeavala zadatke ispod pokrivaa, krijui seod oca koji je smatrao da je velika nesrea za djevojku, buduu udavau, ako pretjera sauenjem, jer djevojkama mnogo znanja i ne treba, bar se tako mislilo u ono vrijeme.Njen nastavnik ju je nazivao novim Paskalom, zapanjen kako je, jo nepoznajuitrigonometriju, uspijevala da rijei jedan zadatak iz optike. Bila je pravo malo udo oddjeteta. Kako u to vrijeme u Rusiji ena nije mogla da putuje bez pratnje oca ili mua,Sofija odluuje da sklopi formalan brak s Vladimirom Kovalevskim i da onda sviotputuju na studije u Njemaku. Ona, njena sestra Anja i Vladimir. Ovaj put mijenja njenivot u kome se niu samo uspjesi, znaajni i javno nagraeni radovi, rjeavanjematematikih, ali i ivotnih problema. Studirala je u Hajdelbergu i Berlinu. Sa Anjomnjegovala ranjenike u Pariskoj komuni. Odbranila je doktorsku disertaciju iz oblastifilozofije matematike u Getingemu. Bila je profesor na Stoholmskom univerzitetu.Polemisala je s Laplasom i njegovim stavom iznijetim u Nebeskoj mehanici", da jeSaturnov prsten sastavljen od tanjih prstenia koji ne utiu jedan na drugi, dok njihovpopreni presjek ima oblik elise.Njeni prorauni bili su taniji, pokazavi da je presjek Saturnovog prstena ovalnogoblika. Sofija Kovaleska u svojim uspomenama objavljenim u knjizi Rusko djetinjstvo"kae da je jedan udan dogaaj" bio presudan da matematika postane smisao njenognaunog ivota.Poslije ruskog poraza u Krimskom ratu, strahujui da bi muici mogli da se pobune,Sofijin otac seli se s porodicom na posjed Polibino, blizu litvanske granice. Imanje je jobilo poveliko, uprkos poveih pracela koje je general prodavao da bi izmirio kockarske


7/16

dugove. Bio je strastveni kockar, ali je ipak vodio rauna i o porodici. Ubrzo je prestao dase kocka, svjestan da imanje treba ostaviti kerkama, kad ve nema naslednika koji biopasao sablju umjesto to bi se bavio prirodnim naukama, kao njegove mezimice. Sofija injena starija sestra Anja, s kojom e biti bliska do kraja ivota, prvi put tre umom, berujabuke, kravama i ovcama daju imena iz ruskih skaski, posmatraju kako se, u kunoj

radinosti, pravi votka.Zaputene sobe prostranog ljetnikovca dovode se u red, ali pri kraju radova ponestajutapete. Moskva je daleko, pa djeju sobu obljepljuje litografskim otiscima sauvanim sasvojih predavanja o diferencijalnom i integralnom raunu. Sofija satima prouava brojke iudne znake u kojima prepoznaje neto od onoga to joj je objanjavao stric. Jo nitanije razumjela, formule su joj se duboko urezale u pamenje, da bi kasnije, na asovimamatematike, koristila ove formule s tapeta.Sofija je filozofirala kroz matematiku, tumaei svoju neobinu ljubav prema ovoj naucitime da je mnogi smatraju dosadnom i tegobnom samo zato to nijesu nauili da se onaprilino razlikuje od suvoparne aritmetike. U stvari, tako bar ona kae, matematika jemnogo vie od oiglednog i vidljivog poretka stvari, to moe da sagleda samo pjesnik

koji hodajui njenim poljem primjeuje ono to je obinom pjeaku zamorno i nevidljivo.ezdesetih godina 19. vijeka, ve djevojke, Sofija i Anja su istomiljenice s mladimbuntovnicima, nihilistikim pokretom koji se tih godina javlja u Rusiji, i koji se odriuvrijednosti caristikog drutva, vjerujui u snagu obrazovanja na koje podjednako imajupravo i ene. Poznanstvo i razgovori s Fjodorom M. Dostojevskim, koji je u to vrijemebio urednik knjievnog asopisa Epoha", uvjeravao ih je da njihova elja za znanjem neizaziva podozrenje kod pametnih i znaajnih mukaraca.Sofija Krukovska Kovalevska dobitnica je uvene Bordinove nagrade za filozofskorjeenje problema rotacije vrstog tijela oko fiksirane take, koji matematiari, iz samonjima znanih, a svakako poetinih razloga, nazivaju Vodenom nimfom matematike".

Nesalomiva Rebeka Vest

Vijest o tome da se Jugoslavija suprotstavila Hitleru, obasjala je poput suneve svjetlostisve zemlje koje je on progutao i ponizio, obeavajui im proljee.U Marselju su neki ljudi ubrali cvijee u svojim batama, a drugi naruili vijence ucvjearama i poli sa cvijeem u pravcu ulice Kanebijer. Policija je shvatila njihovunamjeru i zaustavila ih na ulici. Ljudi su uli u tramvaje. Tranvajdije su vozile takosporo da su ljudi mogli posuti cvijeem ono mjesto na kojem je ubijen Aleksandar, kraljJugoslavije." Ovo su poslednje reenice iz putopisa "Crno jagnje i sivi soko", a iz peraengleske spisateljice Rebeke Vest.Kada se ova putopisna proza pojavila, o njoj je Njujorker pisao kao o "velikoj knjiziduhovne pobune dvadesetog vijeka."Rebeka Vest (Sisili Izabel Fearfild) nije bila pisac jedne teme, jednog anra i istovrsnihiskustava. Ona je, ba kao i Dord Orvel, svojim djelom pokuavala da odgovori namnogobrojna pitanja koja joj je postavljala epoha. Sa devetnaest godina debitujenapisima u asopisima "Slobodna ena ", i "Nova slobodna ena ".Pie publicistiku na temu politike i enskih prava. No njena prva knjiga, je, zapravostudija o Henriju Dejmsu, a posle toga e se pojaviti niz romana, "Povratak vojnika","Sudija", "Trska koja Misli, "Fontana koja se presipa", "Ptice padaju". Izmeu dva rata,englesku javnost zadivie i biografija Sv. Avgustina iz njenog pera. Drugi svjetski rat


8/16

donio je Vestovoj i nova iskustva i nove dileme.Njeno djetinjstvo, taj poetak i kraj svakog sna, vezano je za London, grad zarobljen usopstveno snivanje. Oduvijk se mnogo interesovala za istoriju. Imala je deset godina kadaje ula opirne vijesti o tome kako su Aleksandar Obrenovi i kraljica Draga umoreni ubeogradskom dvoru, a njihova naga tijela baena iz spavae sobe u batu. (Edvard VII je

tad iz Srbije povukao svog poslanika). Kao dijete opsjedala me slika, nagih, mrtvih ljudi,kako lee na vlanoj zemlji, meu rastinjem. Kasnije sam shvatila da je cio moderansvijet sa balkona pao zajedno sa Aleksandrom i Dragom. Vijek koji je poeo zloinom,vjerovatno e se zloinima i zavriti. Njeno predvianje se ispunilo.Rije Jugoslavija, prvi put je ula u jednoj londonskoj bolnici, dok je plovila podvlanom maglom anestetika. I sjetila se odmah filmskog urnala koji je u nekom malom,mranom, londonskom bioskopu vidjela s muem. Bio je to filmski urnal koji jeizuzetno detaljno prikazao umiranje kralja Jugoslavije, a snimnjen je neposredno poslijeatentata: "Leao je gotovo ispruen na zadnjem sjeditu i bio je u istom stanju kao japoslije anestetika. Nije znao ta se deava... Izvjesno je da umire, poto je u sreditupanje svuh ivih koji su izgubili prisebnost okirani prisustvom smrti. Miluju ga mnoge

ruke. Ruke dolaze od svukud, preko zadnjeg dijela automobila, sa strana, kroz prozore, dabeskrajno njeno pomiluju umirueg kralja. Ruke su njenije nego to lica ikada mogubiti... Ali ove ruke izraavaju nesvjesno saosjeanje ivog tijela koje umire to je istofizika osnova saaljenja."Prije nego to je uopte posjetila Jugoslaviju,"nasilje je zapravo bilo jedino to sam znalao Balkanu".Kada je u Beu leala bolesna, ubjeivala je mua da ne treba da se vrate u London, negoda nastave ka Jugoslaviji. Njen mu je kroz prozor posmatrao usnuli Be i nedostajale sumu argumenti: "U ovom gradu Betoven, Mocart i ubert stvorili su dosta muzike, a titoliko eli da ga napusti. "Ali nijedan od njih nije bio srean"."Znai, u Jugoslaviji su svi sreni".

"Nije u tome stvar..."Njihova sledea zajednika posjeta Jugoslaviji bila je nadasve prijatno putovanje zaoboje, pogotovo za Vestovu, koja je, putujui i upoznajui Bosnu, Srbiju, Dalmaciju,zakljuila da je "stvaranje Jugoslavije moda i bila nunost, ali joj nije dosuenaharmonija". U Beogradu, na Kalemegdanu, vidjela je u muzeju sablasan, zlokobaneksponat: automobil u kome je kralj Aleksandar ubijen u Marselju. Zna se da je francuskivoza protestovao protiv toga da vozi kralju u starinskom automobilu. Ovaj automobilsimbolizuje nain na koji su se zapadne sile odnosile prema Balkanu. Vestova je uBeogradu najvie prijateljevala sa Vinaverom i to je bila duboka duhovna veza. Vinaver,koga u putopisu "Crno jagnje i sivi soko" pominje kao Konstantina, bio je francuski ak,uenik Bergsona u filozofiji. Vinaverovo obrazovanje i duhovnost oduevili su Vestovu.

Mora biti da je jedan dio njene fascinacije Jugoslavije, zapravo fascinacija Vinaverom.Budunost ne moe biti srena

Jugoslavija krajem tridesetih godina prolog vijeka potpuno je okupirala i oduevilaVestovu. Njena burna (znai krvava istorija), mrtvi kraljevi koje ubijaju u loimautomobilima ili bacaju nage s prozora u batu, narodni vezovi, egzotini (nalik na raddinovskih svilenih buba, koje negdje iz nesvjesnog izvlae svu gustinu i somnabulnu


9/16

ljepotu ipki), svijet malice odsutan, "gdje je zamrenost meu ljudima tolika, da nikone moe biti u pravu, niti iko moe pogrijeiti, a budunost svakako "ne moe bitisrena".Prolo je vrijeme kada je Vestova, najee na Uskrs, pohodila Jugoslaviju. Vestova jemrtva, kao i Vinarev. Istorija je promarirala ovim predjelima. Ili usud. Ono to je

izvjesno, to je da su najvei gradovi bive nam domovine jo uvijek provincija, egzotiniza posjeivanje, teki za ivot, a da je prava provincija i dalje "grobnica svih snova"(kako ju je izvrsno definisao Dragia Vasi). Ljudski ivot ovdje nema nikakvu cijenu,Bog se doziva, ali u, uglavnom, praznim crkvama. A on, ili je od nas okrenuo glavu, ili juje pognuo od oajanja.

Uspomene Stanke Glii

U svojim memoarima Moje uspomene" (1933) Stanka Glii pie da su imanje izgubili1869. godine, nebrigom oca ora. Stanka i njena majka odlaze za Valjevo i ive odmajinog sluganstva. Braa Milivoje i Milovan ve su bili u Beogradu na kolovanje.

Milivoje u gimnaziju, a Milovan na Velikoj koli.Na urevdan 1872. godine umire joj majka. Brat Milovan pie da e doi po nju iodvesti je u prestonicu. Milovan je tada imao 25 godina i uestvovao u studentskompolitikom ivotu, ali i stasavao u pisca novog knjievnog pravca, realizma. Nedugo podolasku u Beograd, Stanka je ponovo ostala sama. Milovana i jo nekoliko njegovihprijatelja uhapsila je policija. Optuba je glasila: kod njih je pronaena zabranjene knjigeSrbija na Istoku", Svetozara Markovia...U svojim Uspomenama", povodom ovog sluaja, pie: Poslije sam ja ee putagovorila kako mezim Svetozara Markovia, jer je on, mislila sam, kriv to je moj bratuhapen".U Beogradu Stanka Glii zavrava Viu ensku kolu, i prvu slubu dobija 1. avgusta

1878. godine. Uiteljevala je u prvom razredu valjevske enske osnovne kole.U svojim memoarima, izmeu ostalog, pie: Uem ja u prvi razred, digne se gomiladjevojica; ja ih pogledam, pa izaem napolje i stanem plakati". Ohrabrena od starijihkolega i koleginica, potpomognuta knjigama koje je kupovala od bratovljevog prijateljaTase Stojanovia, uvenog beogradskog knjiara, Stanka je ubrzo savladala strah. Poelaje sama da smilja najbolje naine da poduava djevojice. Godine 1883. ukazomProsvjetnog popeeteljstva premjetena je u Beograd, u Viu ensku kolu.Samouka poliglotaPredavala je tri predmeta, srpski jezik, raun i optu istoriju, stari vijek. U svojimmemoarima biljei: U ono vrijeme nije bilo... da nastavnica bude razredni starjeina, imsvri svoje asove moe ii kui; onda su razredne starjeine morale po cio dan biti sa

svojom djecom".Potom predaje srpsku gramatiku i sintaksu, pa od 1893. do 1924. godine neprestanopredaje ova dva predmeta. Stanka Glii priznaje da joj je laknulo kada je u jednomtrenutku nestalo svih udbenika to ih je Ministarstvo prosvjete propisivalo. Tada jeprimijenila svoj nain: iz narodnih pria i pjesama, pripovjedaka Laze Lazarevia, JankaVeselinovia i njenog brata birala je reenice u kojima je istaknuto neko pravilo izgramatike ili sintakse, objanjavala ih uenicima i zajedno sa njima dolazila dogramatikog pravila.


10/16

Svoje ake je uila recitovanju pjesama, gdje treba glas podii, a gdje spustiti. Nikad ihnije tukla, kanjavala ih je stajanjem kod table. Nije voljela tuibabe, savjetovala ih da netreba da se kinure u koli. Visprenoj predavaici, Stanki Glii, u dva maha je nueno dabude upraviteljka Vie enske kole u Kragujevcu i Beogradu, ali je obje ponude odbila.I za uenje stranih jezika Stanka je imala svoj nain. Prevodila je sa francuskog, ruskog i

italijanskog. Sve te jezike uila je uglavnom sama, uz pomo gramatika, rjenika iknjievnih djela. Oko francuskog jezika pomagala joj je gospoa Dinulovi, kod koje jestanovala 1885. godine, i u to vrijeme se upoznala sa braom Popoviima. Jedan od njih,Pavle, poduavao ju je glagolskim oblicima.

al za bratom

Stanka je kupila je gramatiku francuskog jezika, a od brata Milovana, koji je tada biodramaturg u Narodnom pozoritu, uzela je gomilu pozorinih djela. Tako je uila i ruski,dok je italijanski savlaivala u toku Prvog svjetskog rata.asopis Otadbina" objavljuje joj 1890. prevod sa francuskog djelo San" Ludovika

Alevija, a uskoro njeni francuski prevodi poinju da izlaze u tampi", Tribunu",Zvezdi", Srpskom knjievnom glasniku", Srbijhi"... Prevodi Gi de Mopasana, Bardoa,Miela Provena, Dodea... Ne zapostavlja ni ruske klasike: ehova, Gogolja, Turgenjeva.Za prevode rijetko je uzimala honorare, a najee ih nije ni potpisivala. Mjesto potpisastajale su tri zvjezdice. Jedan od rijetkih honorara uzela je od Borbe" kad je s ruskogprevela roman Pan" Knuta Hamsuna. Prvi put se potpisala kad je Pan" izaao kaozasebna knjiga, jer knjiar Cvijanovi nije htio da izda roman bez potpisa prevodioca.Stanka kae:"Nigdje se nisam potpisivala, izuzev u Dubrovniku i Sru... nisam teila da se proujem,ve kad mi se neka stvar svidi, ja prevedem i poaljem da se tampa, neka je i drugikogod proita".

Zavravajui svoje Uspomene", koje pie ve kao penzionerka, jada se da i dalje kadgodponeto prevede, ali da sve to dri u ormaru, jer niko, i bez njenog honorara, nee to daizdaje?!

No sudbine u lea

Stanka Glii je nadivjela cijelu svoju porodicu. Roditelje je izgubila jo u djetinjstvu,brat Milivoje umro je u jesen 1879. godine, ali najtee joj je pala smrt brata Milovana.Odlazak poslednjeg lana porodice Glii, onog za koga je bila najvie vezana,vjerovatno je uticao da Stanka zavri uspomene u veoma sjetnom tonu: Boe, daj mi dazaspim, pa da se ne probudim...

Stanka Glii samo jednom pominje rad svoga brata Milovana. Naime, donosila jeuenicima, iz bratovljevih pripovjedaka, da im pomogne u uenju gramatike. Za nju jeMilovan, prije svega, voljeni brat koji joj kupuje novu ruiastu haljinu za Vrbicu,ispraa je i doekuje iz kole, zadirkuje zbog njene nespretnosti.Stanka Glii priznaje da joj nije pomogao u uenju, ak ni u pisanju knjievnih sastava,savjetujui joj da je najbolje da sama ui. Jedno vrijeme ivjeli su zajedno a kad seMilovan oenio, prela je u zaseban stan. U to vrijeme esto je odlazila u Narodnopozorite kada je Milovan postao dramaturg to joj je bilo najvee uivanje. Rijetko je


11/16

izlazila bez brata, ak i u takozvanim ozbiljnim godinama i osamostalila se. S njim jeodlazila i na balove.Stanka pie u svojim Uspomenama": ... sudbina mi je, 1908. godine duboko zarila no usrce, od koga mi rana neprestano kvravi i nikad nee zarasti: krvavu u je i u grobodnijeti. Te godine umro mi je brat Milovan, moja jedina srea i radost"...

Marija KomninaVizantijski car Jovan Osmi Paleolog ve je imao dva braka iza sebe, a trei, koji jeoigledno bio posljedica njegovog linog izbora, bio je sa Marijom Komninom,ljepoticom kakvoj nije bilo ravne. Marija je bila kerka Aleksija etvrtog VelikogKomnina (1416-7 1429). On je bio vladar Trapezunskog carstva, drave koja jepostojala od 1204. do 1461. godine, i pripadala vizantijskom civilizacijskom krugu.Njeniosnivai, braa Aleksije i David Veliki Komnini, bili su unuci vizantijskog caraAndronika Prvog (1183-1185). Smjetena na junim obalama Crnog Mora i od ostalihpodruja maloazijskog potkontinenta odvojena visokim i vrletnim planinama, ovacarevina je prevashodno morskim putem bila upuena na Vizantiju i ostale evropskezemlje.

Upravo takvom geopolitikom usamljenou i diplomatskim umijeem Velikih Komnina,kako su sebe gordo nazivali njeni carevi, moe se objasniti kako je ova mala carevinauspjela da preivi vie od dva i po vijeka u turskom okruenju.Sauvani izvorni podaci kazuju da je u razdoblju od 1352. do 1458. godine najmanjepetnaest trapezuntskih princeza bilo udato za vladare okolnih zemalja. Posebno sususjedni islamski poglavari bili raspoloeni da raznim ustupcima plaaju neodoljivostdjevojkama sa dvora u Trapezuntu. Muslimanskim gospodarima, dobro je znano, bio jeprireen istanan orijentalni smisao za ensku ljepotu. S druge strane, i italijanskimpomorcima koji su odravali tijesne trgovake veze sa ovom carevinom.

Poznata po ljepoti i vrlini

Italijanski pomorci prenosili su najneobinije prie o udesnoj ljepoti keri i sestaraVelikih Komnina.Takvom izazovu, naravno, nijesu mogle da odole ni umjetnike due, bilo da se radilo oknjievnicima ili slikarima. Veliki majstor rane renesanse Antonio Pizanelo, takoe nijemogao da ostane ravnoduan. On je tridesetih godina 15. vijeka na fresci u crkvi SveteAnastasije u Veroni ovjekovjeio zanosnu ljepotu Marije Komnine, kerke Aleksijaetvrtog i ene vizantijskog cara Jovana Osmog.Pojedinosti pregovora Carigrada i Trapezunta oko braka vizantijskog cara i princeze saPonta nijesu dovoljno poznate. Svakako su zapoeli nedugo posle odlaska Sofije odMonferata u Italiju, i nijesu trajali vie od godinu dana.Na laama iz Trapezunta, Marija Komnina je prispjela u Carigrad, 29. avgusta 1427.godine. U septembru iste godine obavljeno je vjenanje, a inodejstvovao je carigradskipatrijarh Josif Drugi.Tako je zapoeo trei brak Jovana Osmog Paleologa koji je trajao dvanaest godina.Vizantijski istoriar Duka za Mariju Komninu jezgrovito kae da je bila ena: valjanakako po ljepoti tako i po vrlini". Ali, ako bismo poznovizantijskom ovjeku od peramogli prebaciti patriotsku pristrasnost, onda nas ivopisno svjedoanstvo jednogzapadnjaka uvjerava da se zbilja radilo o eni izvanredne ljepote.O toj ljepoti sauvano je slikovito svjedoanstvo iz pera burgunskog viteza Bertrandona


12/16

de la Brokijera, koji je 1433. godine posjetio Carigrad.U elji da prisustvuje pravoslavnom jutrenju, francuski hodoasnik je jednog danapohodio crkvu Svete Sofije, najznaajniju bogomolju hrianskog Istoka. U prisustvucara Jovana Osmog, njegove majke Jelene Draga i supruge Marije Komnine, sluio jelino vaseljenski patrijarh Josif Drugi.

Prema sopstvenim rijeima, vitez sa zapada ostao je zateen cariinom ljepotom. Uzgred,ona je tada mogla imati oko trideset godina. Utisak je bio toliko dubok da je Brokijer,obuzet nekom vrstom ponesenosti koja je svojstvena golobradim mladiima, itav danproveo bez jela i pia kako bi je ponovo vidio. I, najzad, kasno uvee, to mu je polo zarukom.Nakon veere u oblinjem dvorcu, Marija Komnina Paleologina pojavila se uzmalobrojnu svitu i, poput mukarca, opkoraivi, uzjahala konja. Pri tom je preko ramenaprebacila dugi ogrta i stavila na glavu iljati grki eir sa tri zlatna pera... I, zaista, nijebilo mjesta za bilo kakvu nedoumicu: francuskom vitezu je izgledala jo ljepa nego ucrkvi Svete Sofije, pa joj se kao opinjen toliko pribliio da su ljudi iz cariine pratnjebili primorani da ga upozore da se odmakne.

Uspio je da na njenim unim resama zapazi minue od irokog plosnatog zlata, nakojima je bilo vie dragih kamenova, preteno rubina. Jedino joj nije odobravao tominka lice. Budui da je mlada i bijela, smatrao je Brokijer, to je bilo sasvimnepotrebno.Burgunski uglednik je kasnije caricu vidio jo jednom, i opet je mogao da se uvjeri unjenu raskonu ljepotu.Ali, u braku Jovana Osmog i Marije Komnine, kao i u prethodnim carevim brakovima saAnom Vasiljevnom i Sofijom od Monferata, nije bilo djece. Prelijepa carica je preminula17. decembra 1439. godine, neto prije nego to se njen suprug sa Firentinskog saboravratio u Carigrad.Sahranjena je u carigradskom manastiru Pantokratora, a kako biljei vizantijski dravnik i

pisac Georgije Sfrancis, pogred je obavljen po nezapamenoj studeni.Marijin suprug, Vasilevs Jovan Osmi Paleolog, stigao je u prestonicu 31. januara 1440.godine. Iako se za cariinu smrt saznalo jo za boravka na ostrvu Lemnosu, na kome sumorali da se zadre zbog nepovoljnih vjetrova, lanovi vizantijske delegacije ovu vijestdrali su u tajnosti sve do Carigrada.Postojalo je opravdano strahovanje da e Vasilevs Jovan Osmi, i onako sklon apatiji,teko podnijeti ovaj gubitak i moda nee moi ni da se pokrene na dalje putovanje.Cara je zaista snano pogodila Marijina smrt, pa je zapao u ozbiljnu depresiju koja seproduila duboko u ljeto 1440. godine. Umro je 31. oktobra 1448. godine. Premasopstvenoj elji smjeten je u grob svoje tree supruge, Marije Komnine Paleologine.

Istina Ine Makarove

Vjerovatno svaki ovjek moe da se sjeti nekih situacija iz svoje davne prolosti koje sumu veoma bliske, za koje se kae: "Kao da se jue dogodilo".Ruskinja Ina Makarova diplomirala je knjievnost i radi kao sekretarica, ali i pie. Unjenoj knjizi "Sve to sam vidjela je - istina", govori o snovima koji su joj se obistinili uivotu.Putujui u inostranstvo im je voz preao granicu Njemake, Ina je imala udan ineprijatan osjeaj da joj je predio veoma poznat, mada tu ranije nikada nije bila.


13/16

Tokom dvomjesenog boravka Ina je skoro svake noi sanjala svoj "prethodni ivot"onako kako ga je kao dijete vidjela u svojim komarnim snovima, samo to su se svakiput "obogaivali" novim pojedinostima.Tako je saznala da je nekad bila mladi koji se zvao Serdov i ivio u Bugarskoj.Po izbijanju Drugog svjetskog rata, taj mladi se prijavio u vojsku kao dobrovoljac, a

1943. njemaki faisti su ga ubili. Inu je ipak najvie iznenadilo to je u lanovima jednenjemake porodice, kod koje je radila kao bebisiterka, prepoznala svoje neprijatelje izsna.Ina pie: "Ne shvatam svoje snove previe ozbiljno" i nastojim da se ne udubljujemmnogo u njih. Moda je moja mata previe razvijena, jer mi omoguava da nekada ustvarnosti vidim potvrdu tih snova".Prije nego to se vratila u Rusiju, ena za koju je radila poklonila joj je kostim runeizrade ukraen bugarskim ornamentima. Kod kue ju je ekalo iznenaenje. Ukazala jojse prilika da ode, sa prijateljima, u Bugarsku. Obilazei najznaajnije gradove ovezemlje, jednog dana pokvario im se automobil kojim su stigli u grad Itos.Ina i njeni prijatelji potraili su utoite u jednoj vjerskoj zajednici u kojoj je bilo

objekata za smjetaj. Doekao ih je ovjek sedamdesetih godina. Skoro ne trepnuviposmatrao je Inu. Potom joj je priao, obgrlio joj glavu rukama i zapitao na ruskom: "Dali si se vratio".Ujutru je Ina pokuala da razgovara sa starcem, ali je on uporno utao.Godinu dana kasnije Makarova se udala za Vadimira, jednog od mladia sa kojima jeputovala u Bugarsku. Vie puta je pokuavala da mu ispria svoje neobine snove, ali jeuvijek nailazila na njegov smijeh. Vjerovatno je zato jedne veeri pomislila: "elim dasanjam o svom i Vadimirovom prolom ivotu".Sedam dana kasnije, to se i dogodilo. Sanjala je da sjedi na klupi u petrogradskom parku.Bio je to period odmah nakon Oktobarske revolucije. U snu je bila tridesetogodinjabalerina, a mu joj oficir: "Sjedim do mladog ovjeka, koji je na porodini prijatelj.

Znam da me voli, ali mi to nikada nije rekao. Druimo se od rane mladosti, i mojiroditelji su vjerovali da u se udati za njega, a ipak sam se udala za belogardejskogoficira, i danas treba da otputujem u Tursku, da mu se pridruim.Sada, poslednji put vidim svog prijatelja, jer se u Rusiju nikada neu vratiti izizbjeglitva. Podiem glavu i gledam ga. On dri moju ruku. Moj prijatelj je muziar,svira klavir. Na reveru njegovog sakoa je divan dijamantski bro u obliku muzikog Gkljua", prepriavala je izjutra muu svoj san.Vadim se, kao i do tada, samo smijao, ali kada je Ina poela da opisuje mladog ovjeka,uozbiljio se."Oduvijek sam razmiljao da se posvetim muzici. Moji profesori u muzikoj koli reklisu da sam talentovan za pijanistu. Bro koji si opisala je dio naeg porodinog nakita. On

je sada kod moje majke, a nekad je pripadao mom pradjedi".Ovo je samo dio Ininih snova, a nadamo se da e nauka, vjerovatno, jednog dana naiobjanjenje ovakvih pojava i u budunosti moi i da tumai snove. U meuvremenu, Inin"noni ivot" je jo tajanstven i uzbudljiv...Raznim ogledima u toku kojih se osobe dovode u stanje hipnoze pokazuju da su udubinama ljudskog mozga prikrivene iznenaujue sposobnosti i znanja. Nauka jo nijedala svoje miljenje, mada postoji svjetski priznatih psihijatara i psihologa koji su poelida se bave i parapsohologijom. Odnosno da ne iskljuuju mogunost ovjekovog


14/16

nadljudskog, odnosno sposobnosti nekih osoba koje su van granica obinog ovjeka.Hrianska Biblija izgubila je podatak o reinkarnaciji, mada u njoj postoje neke istorijskenaznake koje bi reinkarnacija mogla da objasni. Takoe, istonjaka filozofija zasnovanaje na teoriji reinkarnacije...Na ovaj nain svaki pojedinac stie vrijedna iskustva koja se poslije smrti akumuliraju i

uvaju u njegovoj njenoj dui...

uuk Stana hajduk u suknji

Hajduk Veljko Petrovi, roen u selu Lenovici, oko 1780. godine, manit" Karaorevjunak, megdandija koji je na dvoboje jahao praem muzikantima, ovjek etrdesetihgodina, nije odolio arima petnaestogodinje uuk Stane (uuk turski mali, krh),kerke Radovana Pljetia, iz sela Sikole na obroncima planine Deli-Jovana.Djevoje je dojezdilo u Pore u potrazi za onima koji su, pod izgovorom da skupljajuporez za ustanak, opljakali kuu njenog oca. Traila od njega da joj se vrati ukradeno.Potom ju je darovao uz rijei: Sad sam te ja darovao, sad si moja!" Naredne etiri godine

dijelili su ardak na Baba-Finkinoj kuli u Negotinu, ali i postelju, kubure i sablje.Izvjesno je da su bili u braku, a da bi ga ozvaniio u crkvi, hajduk Veljko je potplatiosvetenika, a svojoj prvovjenanoj eni Mariji, koja je ivjela u Beogradu, zavjetaoimanje u Jagodini.Vrhunac bajkovite ljubavi, odnosno romantinog vojevanja zbio se u ljeto 1813. godine mirom, 16. maja 1813. Rusija je dozvolila Turskoj da uzme srpske gradove. U obruu senaao u Negotin sa Krajinom, jer nije posluao Karaora da se povue. Uz ve poznatipokli: Glavu dajem, Krajinu ne dajem", herojski je poginuo. Prije nego to je krenuo uposlednju bitku, Hajduk Veljko je jedva uspio da ubijedi dilber Stanu da se sa zbjegom, ukom je bio i njegov brat Milutin, povue u Pore. Ali, nakon vijesti da je njen Veljkopotukao Turke kod Bukova, u Negotin je ujahala uuk Stana...

Bio je vreli julski petak kada je, dok je nadgledao anac u Vlakoj mahali, topovsko uleraznijelo Hajduk-Veljka. Neki izvori tvrde da ga je izdao njegov pobratim karavlahAnastas Arma, koji je Turcima javljao raspored aneva i kula, brojno stanje i kretanjevienijih srpskih voa u Negotinu. Ucvijeljena Stana danima i noima vojevala je urazruenom Negotinu i oko njega. Nou je sa preostalom Veljkovom druinom upadala uturske redove, sve dok je Veljkov brat Milutin nije natjerao da se, s etiri rane, povue iodjae u srpsku legendu.Uslijedilo je lomatanje po Banatu, koji je bio pod Austrijom, sva dok se njeni putevinijesu ukrstili s Veljkovim pobratimom, grkim junakom, diplomatom i zavjerenikom.Poto fiziki nije bio mnogo vii od nje, nazvala ga je Mali urica. Pravo ime mu je biloGeorgakis Nikolau Olimpios, poznatiji kao kapetan Jorga, nosilac ruskog ordena Sv.

Ane. Ubrzo je osvaojio srce uuk Stane. Rodila mu je dva sina i ker.U meuvremenu, s Malim uricom vodi nove bitke, ali, pripadnici Heterije, tajne grkeorganizacije za osloboenje od Turaka, a iji je Georgakis bio vieniji lan, vjerovali suda se jedino diplomatskim putem moe do cilja. uuk Stana je sada otmena dvorskadama koja uspijeva da savlada i nekoliko stranih jezika i koja umije da izae na kraj sbrojnim zakulisanim radnjama kojima je Heterija trasirala put za osloboenje Grke.Iz tog perioda ostala je zabiljeena pria kako je svojim junatvom, slinim onim izNegotina ljeta 1813, spasila smrti svog Georgakisa.Naime, poto su austrijske vlasti


15/16

saznale da je povratku Karaora u Srbiju kumovao Gergakis, uhapsili su ga i sprovele uBukuret. Tu ga je, turski vazal, vlaki knez Karada, mrzitelj i Srba i Grka, osudio nasmrt. uuk Stana uzjae konja, stie povorku koja vodi na gubilite njenog Georgakisa,prepreuje im put, uz rijei: Najpre e ovi tokovi prei preko mene, pa onda prekonjega!" I dok zabezeknuti straari ekaju dalju zapovijest, stie glas o pomilovanju Malog

urice Gerogakisa...Kasnije, meutim, u opkoljenom manastiru Seku, u moldavskim brdima, borei sezajedno s mnogim srpskim hajducima protiv Sali-painih trupa, gine kapetan Gerogakis,1. septembra 1821. godine, palei burad baruta u hramu, poput Sinelia na egru. U 26-oj godini uuk Stana ponovo postaje udovica, s troje male djece. Dvadeset godinapotucala se od Hotina, u Rusiji, do Rumunije i, na kraju, Grke. Uzalud se nadala da ejoj biti omogueno da posjeti Srbiju, otkud joj je stigao i zvanini dopis da se smatrazakonitom udovicom vojvode Veljka Petrovia. uuk Stanu stie nova nesrea, 1844.godine tragino joj strada sin Aleksandar, skoro godinu dana poto je Grka osloboena.Na odru izgovara ove rijei: Sine, rastajui se s majkom, trebalo bi da ocu ponese nekidarak. Ali majka u svojoj sirotinji nema nita da ti da, nego ti daje ono to je dosad bilo

njegovo najvee blago. Evo ti pramen kose oca tvojega, koji je izabrao sebi grob uvazduhu, a meni ovo poslao da mu kadgod podignem grob u slobodnoj Grkoj. Vrati,sine, ocu svome ovaj pramen i kai mu kako su nezahvalni Grci onima koji su imizvojevali slobodu, kai mu da kapetan Jorga jo nema svoga groba u slobodnojGrkoj!"uuk Stana je umrla 1849. godine u Atini. Imala je oko 55 godina.

Od buntovnice do parlamenta

Fulan Devi (1963 - 2001), roena u selu Gorha Ka Purva (indijska drava Utar Prade),ivjela je u skromnoj kui s malom okunicom.Kada je njena porodica saznala da e od nekog roaka naslijediti est hektara zemlje, ona,tri njene sestre i brat pomislili su da im je srea na dohvat ruke. Meutim, zemlju sudijelili Davidin i Bahari Devi, Fulanin otac i stric. Po smrti strica, nasledstvo je preuzeoMajadin, njegov najstariji sin. Fulan je od oca zahtijevala da se suprotstavi Majadinu, alije njen otac shvatio da ima jake veze.Fulan je stalno tuila Majadina. Sudski sporovi su se nizali jedan za drugim. Meutim,Majadin 1979. godine je lano optuuje za krau. Iako je bila nevina, veze su opetproradile". Policija ju je uhapsila. U zatvoru je pretrpjela najstranija muenja. to su jevie muili, u njoj se javljala sve vea mrnja prema mukarcima koji su, danapomenemo, u poreenju sa enama, imali via prava. Iz tamnice ju je izvukao lokalnirazbojnik Babu Gudar, rekavi da e joj odsjei nos, to je uobiajena kazna za enekoje se ne ponaaju po ustaljenim pravilima. Muio ju je sedamdeset sati, to je izazvalobijes njegovog glavnog generala", koji je izvadio pitolj i Gudara ubio.Grupu razbojnika preuzeo je Vikam Malah, zajedno s Fulan, koja mu je, ubrzo, postalaljubavnica. Njih dvoje ubrzo su postali uveni par odmetnika. Fulan je bila tolikooduevljena novim ivotom da je, gdje god bi neto opljakali, ostavljala pisani trag:Fulan Devi, razbojnika ljepotica, voljena ena Vikrama Malaha, cara svih bandita".Pljakali su sela, presretali automobile, vozove... Najvei dio plijena dijelili susiromanima. Jednom prilikom, kad su Vikram Mali i Fulan Devi pozvani na neku seoskusvadbu, trebalo je da im se pridrue i ri i Lala Ram sa svojom bandom. Prije nego to su


16/16

uli u to selo, Malahu je jela lubenica. Zastali su kod jedne tezge. Potom su se ula dvapucnja. Fulan je nemono gledala kako njen voljeni pada na zemlju.Ubrzo se oporavio. Fulan mu je rekla da iza svega stoji ri Ram. Zbog opreznosti spavalisu odvojeno, ali jedne noi Malah je zamolio svoju dragu da legne pored njega. Osjetilaje miris hloroforma, koji ih je omamio. Digla je pogled i ugledala ri Rama s uperenom

pukom. Ubivi Malaha, Ram je zarobio Fulan. Svezao ju je i odnio do amca na obali.Potom je poeo da vesla.Odveli su je u selo i, onako nagu, postavili nasred trga. Okupljenoj masi ri Ram jeobjavio da je upravo ubio Vikmara Malaha. Za Fulan su nastupila teka vremena,zlostavljali su je svi u ije je ruke pala. ri Ram ju je vodio kroz selo, uivajui uponiavanju Fulan.Dvadesetak dana kasnije, zatekli su se u mjestu Bemaj. Vodio ju je za ue kao psa.Muenje se i tu nastavilo. Ali, u pono joj je u pomo priskoio jedan svetenik. Uao jeu ator, odvezao je i otpratio do oblinje ume. Fulan je tumarala kroz mrklu no i gustuumu, dok nije naila na enu nekog pastira. Danima ju je lijeila. Jedina rana koja nijebila zarasla bila je duboka mrnja prema ri Ramu Neprekidno se raspitivala o ri

Ramu. Saznavi da se nalazi u Bemaju, zaputila se u selo, koje joj je ostalo duboko usjeanju. Ne naavi ga, u znak odmazde, Fulan je zarobila tridesetoricu mukaraca, sveih vezala, odvela do obale rijeke i svojim banditima naredila da pucaju. Kad su obustavilivatru, na tlu je lealo dvadeset dvoje mrtvih... Posle skoro dvije godine pregovora, FulanDevi je pristala da reda vlastima. Vijest da e kraljica razbojnika (kako su je nazivali),dobrovoljno da se preda, u Indiji je odjeknula kao bomba. Kad se pojavila, zajedno salanovima bande, oko deset hiljada prisutnih poelo je da klie njeno ime. Bio je 14.februar 1983. godine. Osim putanja roditelja kao taoca, uslovila je da ni njoj ni njenimljudima ne stave lisice prilikom hapenja, da niko dobije zatvorsku kaznu duu od osamgodina, da Majadin vrati njenoj porodici zemlju, a njenom bratu daju mjesto dravnoginovnika, ali i da na mjestu hapenja (predaje) budu slike velikog formata Durge,

boginje kojoj se molila, i Mahatme Gandija.Iako su joj sve to obeali, Fulan je, ipak, odrobijala jedanaest godina. A krajem 1993.godine za nju se zainteresovao jedan politiar. Uspio je da joj izdejstvuje oslobaajuupresudu. Izala je iz zatvora u februaru sledee godine. Ubrzo je izjavila da e sekandidovati za skuptinu (donji dom parlamenta). Izabrana je maja 1996. godine. Ali njenglas se u skuptini kratko uo. Ubijena je, od strane tri atentatora, 25. jula 2001. godine,ispred zgrade, u Nju Delhiju, u kojoj je ivjela

(Kraj)

Feljton u listu Dan, od 20. septembra do 1. oktobra 2012.

veselin lazarević: Žene u svom vremenu

Documents