vijesti iz svijeta za djecu - adventisti hrvatska · 2018-12-20 · 2 ¥ vijesti iz svijeta za...

VIJESTI IZ SVIJETA ZA DJECU (1/2019) • 1

Prvo tromjeseËje 2019.JUÆNA AFRI»KOINDIJSKOOCEANSKA DIVIZIJA

VIJESTI IZ SVIJETAZA DJECU

2 • VIJESTI IZ SVIJETA ZA DJECU (1/2019)

NakladnikOdjel za crkvene sluæbe pri Hrvatskoj konferenciji

KrπÊanske adventistiËke crkvePrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

UrednikMario ©ijan

LekturaSelena BrkiÊ

Umnoæeno u uredu nakladnika, 2019.Za internu uporabu


Dragi voditelju subotnje πkole,

Ovog tromjeseËja bavit Êemo se Juænom afriËkoindijskooce-anskom divizijom, koja obuhvaÊa Angolu, Bocvanu, Malavi,Mozambik, Demokratsku Republiku Sveti Toma i Princip, Ju-ænu Afriku, Zambiju, Zimbabve i sedam otoka iz Indijskogoceana, ukljuËujuÊi Komore, Madagaskar, Mauricijus, Mayotte,Reunion, Rodrigues i Sejπele.

Na tom podruËju æivi 193 milijuna ljudi, ukljuËujuÊi i 3,7milijuna adventista. To znaËi da na svaku pedeset i jednuosobu dolazi jedan adventist.

Ovog tromjeseËja projekti ukljuËuju zemlje u kojima segovori portugalski jezik: Mozambik te Demokratsku Republi-ku Sveti Toma i Princip.

U Mozambiku Êe se sagraditi sirotiπte i πkola, kao i do-datne prostorije za AdventistiËki fakultet Mozambik. Oko 250studenata od njih 350 zavrπava nutricionistiËki smjer, a jasam osobno vidio kako su njihove uËionice krcate.

©to se tiËe Svetog Tome i Principa, Ëuo sam mnoge priËeo ljudima koji se bore s alkoholom i drogama, pa namjera-vamo izgraditi rehabilitacijski centar u glavnom gradu. Miimamo na stotine crkava po otocima, no mnoge od njih supretrpani podrumi i ruπevne zgrade. Mjesni voe crkava re-kli su mi da im je potrebna nova crkva.

Projekt koji je vezan uz djecu posebno je uzbudljiv. Sreosam djeËaka koji voli Bibliju i koji je Ëita u πkoli s velikimzanimanjem svakoga dana. S Ëeænjom mi je rekao da bi volioimati svoju Bibliju kako bi je mogao Ëitati i kod kuÊe. OvogtromjeseËja moæemo osigurati Biblije za viπe od tisuÊu takvedjece.


Poseban dodatak

Ovo tromjeseËje sadræi samo malen broj iskustava iz Ju-æne afriËkoindijskooceanske divizije. Ako æelite proËitati viπe,posjetite web-stranicu: bit.ly/sid-archive, preko koje moæetedoÊi do svih iskustava iz divizije. Na toj web-stranici takoermoæete pretraæivati iskustva po zemlji ili naslovu.

Ako ste otkrili neki posebno uËinkovit naËin za iznoπenjeovih iskustava, molim vas, obavijestite me na moj e-mail. Hva-la vam πto ohrabrujete djecu da budu usmjerena na misiju!

Andrew McChesney, [email protected]

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vaπi darovi na djelu

Prije tri godine je dio dara trinaeste subote pomogao dase osnuje osnovna πkola u Francistownu u Bocvani. Iskustvaiz prve adventistiËke πkole u sjevernoj Bocvani moæete pro-Ëitati u ovim Vijestima iz svijeta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski projekti

Ovog tromjeseËja naπ dar trinaeste subote pomoÊi ÊeBoæjem narodu u dvjema zemljama:

MOZAMBIK

u Proπirenje Odjela za nutricionizam na AdventistiËkom fa-kultetu Mozambik u Beiri.

u Izgradnja sirotiπta za djecu koja su izgubila roditelje zbogAIDS-a u Nampuli.

u Izgradnja osnovne πkole u Milangeu.

SVETI TOMA I PRINCIP

u Izgradnja rehabilitacijskog centra u Svetom Tomi.u Izgradnja nove crkve u Svetom Tomi.u Izgradnja dvorane u osnovnoj πkoli u Svetom Tomi.

PROJEKT ZA DJECU

u Poklanjanje Biblija na portugalskom jeziku djeci u potrebiiz Mozambika i Svetog Tome i Principa.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


5. sijeËnja 2019.

Kokice, baka i djedBocvana

Sedmogodiπnja Tebogo Sebego se dvaput u æivotu osjeÊa-la vrlo æalosno.

Prvi put kada joj je majka dala novac da kupi svoju omi-ljenu poslasticu: kokice. StiskajuÊi novac u svojoj maloj ruci,Tebogo je odjurila do trgovine. Ona jako voli kokice, tako dajoj je slina krenula na usta kada je pomislila da Êe otvoritisjajnu zelenu vreÊicu “Jumpin Jack” kokica s okusom sira imladog luka.

“Volim kokice zato πto su ukusne”, kaæe ona.No dok je trËala, neki djeËaci iz πkole su je zaustavili na

ulici. Vidjeli su novac u njezinoj ruci.“Daj nam novac”, zahtijevao je jedan djeËak. Tebogo se

uplaπila, ali nije æeljela dati svoj novac djeËacima.“Mama mi je rekla da kupim kokice”, rekla je.DjeËaci su se naljutili i jedan od njih je udario Tebogo po

licu. A onda su pobjegli.Tebogo je poËela plakati.Nakon tog dogaaja viπe nije htjela iÊi u πkolu. Nije htje-

la ponovno susresti te zloËeste djeËake.Majka je primijetila da je njezina mala djevojËica tuæna.

Kada je Tebogo zavrπila prvi razred, majka je odluËila da jeviπe ne πalje u πkolu. Umjesto toga upisala je Tebogo u ad-ventistiËku πkolu Eastern Gate. Tebogo je bila sretna!

“Volim πkolu zato πto nas u njoj uËitelji uËe kako da seponaπamo, kako da budemo dobri djeËaci i djevojËice i kakoda sluπamo roditelje i Boga”, kaæe ona.

Drugi put kada se Tebogo osjeÊala vrlo tuæno bilo je kadasu se doselili njezini baka i djed. Ona voli i baku i djeda i


bilo joj je drago πto su poËeli æivjeti zajedno. No bila je tu-æna jer je bilo vrlo teπko razgovarati s njima. Kada bi priËalas njima, oni bi jako brzo zaboravili o Ëemu su govorili.

“OsjeÊala sam se isto tako loπe kao i kada me onaj dje-Ëak udario”, kaæe Tebogo. “Bila sam nesretna i tuæna.”

Majka je primijetila Tebogino tuæno lice. “Nemoj biti tuæ-na”, rekla joj je. “Pomoli se ujutro i Bog Êe odgovoriti natvoje molitve.”

Tebogo se poËela moliti za svoju baku i djeda. Molila serano ujutro, dok su njezina majka i πesnaestogodiπnja se-stra spavale.

“Molim Te, Boæe, izlijeËi moju baku i djeda”, molila se.“Molim Te, Boæe, odgovori mi na molitvu. Ova molitva mi jejako bitna.”

Molila se svakoga jutra. Nakon nekog vremena njezinojbaki i djedu postalo je bolje i mogli su se vratiti svojoj kuÊi.

Tebogo je bila jako sretna!“OsjeÊala sam se sretno i zahvalila sam Bogu”, kaæe ona.

Danas se Tebogo moli svakoga jutra i veËeri. Ona se ovakomoli: “Gospodine, pomozi nam da budemo dobri djeËaci idjevojËice. Pomozi nam da mirno spavamo. I daj da jutro budepredivno.”

Dio dara trinaeste subote 2015. godine pomogao je da seizgradi πkola u kojoj je sada Tebogo, koja se otvorila u si-jeËnju 2017. godine. To je prva adventistiËka osnovna πkolau sjevernoj Bocvani, a treÊa u zemlji.

Hvala vam πto svojim darovima podræavate misiju — idobro adventistiËko obrazovanje.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite Francistown u Bocvani na karti svijeta.u Pitajte djecu u kojim su neprilikama ona bili tuæna.


u Podsjetite ih da se mole kada se tako osjeÊaju, i da za-hvale Bogu kada im odgovori na molitve.

u Pogledajte Tebogo na sljedeÊoj web-stranici: bit.ly/Tebogo-Sebego.

u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-naÊi Êete na web-stranici: bit.ly/fb-mq.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski kutak

Godine 1921. ameriËki misionar W. H. Anderson je u in-tervjuu s kraljicom Gagoangve i πesnaestogodiπnjim prijesto-lonasljednikom Batoenom II. dobio dopuπtenje da otvori bol-nicu u selu Kanye u Bocvani, pod uvjetom da ne propovije-da. Posao koji je dr. A. H. Kretschmar obavljao razbio je svepredrasude i 1922. godine je J. R. Campbellu dopuπteno dau Kanyeu odræi evaneoska predavanja. Godine 1927. H. Wal-keru bilo je dopuπteno da i tamo i u Mauyani (mjestu udalje-nom pedeset kilometara, gdje je nekada djelovao David Li-vingstone) odræi evaneoska predavanja.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


12. sijeËnja 2019.

Bos, idemo!Bocvana

Desetogodiπnji Bos Chabale nije mogao doËekati subotu.To je bio dan kada bi njegov najbolji prijatelj povikao prekoograde koja je razdvajala njihove dvije kuÊe: “Bos, idemo!”

Iako se moæda u tom trenutku Bos igrao ili je pomagaooko kuÊnih poslova, bilo da je njegova odjeÊa bila Ëista iliprljava, on bi istog trenutka sve ostavio, otvorio vrata auto-mobila i uskoËio u njega. Jako se volio voziti!

Bosova obitelj bila je siromaπna, tako da nisu imali au-tomobil. Zapravo, samo je nekoliko ljudi posjedovalo auto-mobil u njihovom susjedstvu u Francistownu, drugom gradupo veliËini u Bocvani. Obitelj koja je æivjela pored Bosa ima-la je toyotu, i oni bi zvali Bosa da se vozi s njima do crkvesvake subote.

Bos je Ëesto iπao s njima u subotnju voænju. Ponekad bise njegova majka naljutila zbog koliËine vremena koje provo-di u crkvi, pa je zahtijevala od njega da zavrπi sve obavezepo kuÊi prije nego πto ode. Bos je poπteno radio da bi biospreman kada Ëuje poziv: “Bos, idemo!”

DjeËak je zavolio obitelj koja je æivjela pored njih, pa jete ljude poËeo zvati “mama i tata”. Oni su imali troje djece,a njihov najstariji sin Gamu bio je njegov najbolji prijatelj.

Kako je odrastao, Bos je sve viπe vremena provodio sasvojom “posvojenom” majkom. Ona je predavala u osnovnojπkoli, a postala je njegova uËiteljica u sedmom razredu. Bosse jako radovao πto je mogao provoditi s njom viπe vremena.Svakoga dana nakon πkole nosio joj je torbu do kuÊe.

A onda, kad je napunio trinaest godina, ova obitelj sepreselila. Bos je bio vrlo tuæan. Jako su mu nedostajali. Ne-


dostajale su mu i subotnje voænje automobilom. No odluËioje da Êe nastaviti iÊi u crkvu, Ëak i ako nema voænje auto-mobilom. Svake subote je hodao do crkve.

Danas je Bos jedan od duænosnika KrπÊanske adventis-tiËke crkve u Bocvani. On je zaduæen za odjel subotnje πkole,propovjedniËku sluæbu i obiteljsku sluæbu, kao i za odjel ad-ventistiËke misije za cijelu zemlju.

Bos kaæe da je razlog zbog kojega on danas poznaje Bogaljubaznost obitelji koja ga je pozvala da se svake subote vozis njima.

“To je bilo evangeliziranje iz prijateljstva”, kaæe Bos, Ëijeje puno ime Bosenakitso Chabale. “Ova obitelj me ljubavljudovela u crkvu.”

Njegova “posvojena majka”, Lekedzani Mpofu, jako jesretna πto je mogla sudjelovati u dovoenju Bosa u crkvu.Mnogi njezini uËenici iz dræavne πkole postali su duænosniciu crkvama, ukljuËujuÊi Kenaope Kenaope, predsjednika Ad-ventistiËke crkve u Bocvani.

“DjeËaci koje sam uËila u dræavnoj πkoli sada imaju viso-ke poloæaje u crkvi”, kaæe ona. “Zahvaljujem Bogu zbog toga.”

Ona sada ima pedeset i devet godina, ali i dalje dovodidjecu Kristu. Ravnateljica je prvog adventistiËkog razreda uπkoli u Francistownu, koji se otvorio zahvaljujuÊi daru trina-este subote 2017. godine.

“Volim raditi u adventistiËkoj πkoli”, kaæe ona. “Dok uËitedjecu iz Biblije, ona nauËe voljeti Boga.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pogledajte Bosa na web-stranici: bit.ly/kevin-boss.u Pogledajte Lekedzani na web-stranici: bit.ly/Lekedzani-

Mpofu-2.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-

naÊi Êete na web-stranici: bit.ly/fb-mq.


u Upitajte djecu na koji naËin mogu iskoristiti prijateljstvokao vrata kroz koja Êe druge dovesti Isusu. Evangelizira-nje prijateljstvom znaËi biti prijatelj s drugima — posebnos onima koji su u potrebi.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZadivljujuÊa priroda

Bocvana ima najveÊi broj afriËkih slonova. Mnogi od njihnalaze se u Nacionalnom parku Chobe.

Crvi mopane, najveÊe gusjenice iz porodice leptira pauno-vaca, najdraæe su grickalice u Bocvani. Naziv mopane dobilisu prema hrani koju jedu — liπÊu s drveta mopane. Jedu sesuhi, kao Ëips, ili kuhani u umaku.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


19. sijeËnja 2019.

Samo povrÊe, molimBocvana

©estogodiπnja Joanna Lechina, koja æivi u Francistownu,drugom gradu po veliËini u Bocvani, mrπtila se na obrok kojijoj je majka posluæila za veËeru.

“Ja æelim biti pametna”, rekla je. “Ne æelim jesti meso.”Majka je bila zaËuena. Jako se trudila da pripremi tra-

dicionalni bocvanski obrok. Na stolu je bio govei paprikaπphaleche, kukuruzna kaπa koja liËi na pire krumpir, i morogova dinava — jelo od kuhanog lista graha, bogato æeljezom ivlaknima, s rajËicom i lukom te malo ulja i soli, sliËno πpi-natu. Majka se dosjetila: “UËe li te to u πkoli?”

“Da, to smo uËili”, rekla je Joanna. “Pastor nam je rekaoda pazimo da ne jedemo pogreπnu hranu. Trebali bismo jestidobru hranu kako bismo bili pametni.”

Majka joj je postavila joπ nekoliko pitanja i saznala da jeupravo poËeo molitveni tjedan u Osnovnoj πkoli Eastern Ga-te, koju je pohaala Joanna. Tema tog molitvenog tjedna bilaje o Danielu, i toga je jutra propovjednik govorio kako suDaniel i njegovi prijatelji odbili jesti meso na dvoru kraljaNabukodonozora u Babilonu. Umjesto mesa, jeli su povrÊete postali mudri i jaki ljudi.

“Ne bih trebala jesti ovo meso, nego samo povrÊe”, reklaje Joanna svojoj majci, pokazujuÊi govei paprikaπ. “Æelimbiti pametna kao Daniel.”

Lice njezine majke je pocrvenjelo od srama, jer je znalada je povrÊe zdravije od mesa. Ipak, bila je sretna πto jenjezina Joanna uËila u πkoli o pravilnoj prehrani.

“U redu, hajde da zahvalimo Bogu za pastora”, rekla jemajka. “Ja Êu se potruditi kuhati dobru hranu.”


Joanna je zadovoljno pojela kaπu i kuhano liπÊe za veËe-ru. Govei paprikaπ nije ni taknula.

SljedeÊega dana majka je otiπla u kuhinju pripremiti ve-Ëeru, pa se sjetila da njezina kÊi izbjegava meso. Stoga jerekla Joanninom ocu i svom πesnaestogodiπnjem sinu da vi-πe neÊe kuhati meso do kraja tjedna, dok Joanna uËi oDanielu. Joannin brat je gunao, ali na kraju se ipak sloæioi jeo povrÊe.

Joanna je bila presretna! Svake veËeri jela je povrÊe i dru-gu hranu bez mesa.

Proπlo je devet mjeseci od tog posebnog tjedna. Joanna idalje viπe voli povrÊe, i majka se trudi kuhati i priprematizdrave obroke bez mesa.

Joanna vjeruje da je uËinila pravi izbor kada je odluËilaslijediti Danielov primjer.

“Kada jedemo povrÊe, postajemo jaËi i pametniji”, kaæe Jo-anna s osmijehom na licu.

Ravnatelj πkole koju Joanna pohaa slaæe se s tom iz-javom. Joanna je sada najbolja u razredu i ravnatelj mislida je to zbog toga πto jede zdravu hranu, te zbog njezinevjere da Êe Bog nagraditi njezin izbor.

“Ona je bistra”, kaæe ravnateljica Lekedzani Mpofu. “Pri-stojno se ponaπa, posluπna je i sjeÊa se svega πto uËi.”

Joannina majka, Ëije je puno ime Bessie Lechina, tako-er je sretna.

“»uli smo za zdravu prehranu, ali nismo je primjenjivali”,kaæe ona. “PoraæavajuÊe je kada tu istinu Ëujete od djeteta.Sretna sam πto je u πkoli uËe dobrim navikama.”

Dar trinaeste subote 2015. godine pomogao je u izgradnjiJoannine πkole, koja je poËela s radom u sijeËnju 2017. Toje prva adventistiËka πkola u sjevernoj Bocvani, a treÊa uzemlji. Hvala vam πto podræavate naπu misiju svojim daro-vima!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pogledajte Joannu na web-stranici: bit.ly/Joanna-Lechina.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Jama Makgadigadi najveÊa je jama soli na svijetu, a pro-stire se na 12.000 kvadratnih kilometara. Klima je vrlo to-pla, s vrlo malo kiπe. A kad pada kiπa, jama se pretvara uplavo jezero koje privlaËi mnoge æivotinje iz toga podruËja,ukljuËujuÊi flaminga.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


26. sijeËnja 2019.

Unin sanBocvana

Unabatsho Sertse, poznat meu svojim prijateljima kaoUna, imao je Ëudan san noÊ prije nego πto je trebao podiÊisvoju novu πkolsku uniformu u novoj πkoli u Bocvani.

©esnaestogodiπnji Una sanjao je da je jednog poslijepod-neva razgovarao s nekim ispred neke zgrade, a zatim je uπaou nju i krstio se.

Una se naglo probudio. Nije iπao u crkvu i nije razumiozaπto bi se krstio. Naposljetku je prestao misliti na san.

“Nisam viπe mislio na san. Bio je to samo joπ jedan djeËjisan”, rekao je.

SljedeÊe Ëetiri godine Una je æivio sa svojim roditeljima idvjema sestrama u Zimbabveu, i svake je godine mijenjaoπkolu. Nedostajala mu je domovina pa je iskoristio prilikuda se vrati u Bocvanu Ëim mu se ona ukazala. Roditelji suga pitali bi li iπao u ©kolu Eastern Gate, novu πkolu u Boc-vani, u Francistownu. Njegova obitelj posjedovala je kuÊu ublizini Francistowna, ali djeËak bi trebao æivjeti u uËeniËkomdomu.

Dan nakon sna, Una i njegovi roditelji otiπli su u ©koluEastern Gate da preuzmu πkolsku uniformu. Kasnije se Unapreselio u dom, a njegovi roditelji vratili su se u Zimbabve,gdje je njegov otac radio za meunarodnu pravnu agenciju.

Una nije odmah shvatio da ide u adventistiËku πkolu, ta-ko da je bio iznenaen kada su ga pozvali na jutarnje bo-gosluæje. Nije mu se svialo πto je morao ranije ustajati, alita su jutarnja bogosluæja u njemu probudila zanimanje zaIsusa.

Njegova ljubav prema Isusu je rasla.


Jedne subote Una je stao pred crkvu jer je pastor zamo-lio sve one koji se æele krstiti da istupe naprijed. ProuËio jeteme za krπtenje i æelio se krstiti s ostalima jedne suboteposlijepodne.

Na dan svojega krπtenja Una je, po obiËaju, otiπao u crkvu,a zatim u πkolsku blagovaonicu. Nakon toga je izaπao van irazgovarao s jednom uËenicom iz doma. Dok su razgovarali,osjetio je neπto poznato.

“No nisam shvaÊao πto je to, tako da sam prestao mislitio tome”, kaæe on.

Nedugo zatim uËenici su se okupili oko autobusa koji ihje vozio u drugu crkvu na krπtenje.

“Kada smo stigli u crkvu, ulaz u zgradu bio mi je poznat,kao da sam ga veÊ negdje vidio”, kaæe Una. “Ali nikada prijenisam bio na tom mjestu.”

»udio se zbog Ëega ima taj osjeÊaj pa je upitao prijateljaima li i on moæda taj osjeÊaj. Prijatelj ga je pogledao i od-mahnuo glavom.

Krπtenicima je reËeno da odu u pomoÊne crkvene pro-storije da se presvuku. Dok je Una ulazio u krstionicu, po-mislio je da mu i stube izgledaju poznato. Minutu kasnijepastor se molio i on je bio krπten.

Dok je izlazio iz vode, Una se iznenada sjetio svojeg sna.Sve πto mu se dogodilo toga poslijepodneva odigralo se unjegovom snu. Nije mogao vjerovati.

“Bog radi na Ëudesan naËin i ja sam sretan πto sam vi-dio svoje krπtenje unaprijed”, kaæe Una. “Nakon toga moja jevjera ojaËala i poËeo sam pristupati Bibliji s viπe ozbiljnosti.”

Una je kasnije ispriËao svoj san i drugim uËenicima.Djevojka koja je imala ulogu u snu bila je iznenaena.

“Trebaπ biti zahvalan Bogu na onome πto nam daje”, re-kla je.

Unini roditelji takoer su bili iznenaeni. San je omogu-Êio Uni da s roditeljima podijeli ono πto je u πkoli uËila oIsusu.


Una sada ima osamnaest godina i ohrabruje roditelje daidu subotom u crkvu. Nada se da Êe nakon srednje πkoleupisati studij informatike. No odluËan je u tome da staviIsusa na prvo mjesto, gdje god ga æivot odnese.

“San mi je pokazao put koji trebam odabrati u æivotu”,kaæe on. “Pokazao mi je da se trebam dræati tog Puta — Kri-sta.”

©kola Eastern Gate dijeli kampus s osnovnom πkolom, ato je omoguÊio vaπ dar trinaeste subote zbog kojega je taπkola otvorena u sijeËnju 2017. godine. Hvala vam na vaπimdarovima!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Zamolite djecu da se prisjete osoba iz Biblije koje su imalesnove. Na primjer: Jakov i ljestve, Josip, kralj Nabukodo-nozor i sliËno.

u Upitajte djecu znaju li zbog Ëega se Bog ponekad javljaljudima u snu. Razlozi mogu biti: da se ojaËa vjera (kaokod Jakova i Une) ili da se otkrije buduÊnost (kao kodNabukodonozora).

u Pogledajte Unu na web-stranici: bit.ly/Unabatsho-Sertse.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


2. veljaËe 2019.

Odbijanje kupanjaMozambik

Ujak nije bio zadovoljan. Imao je mnogo problema na po-slu u Maxixeu u Mozambiku, i pitao se zaπto mu nikad ni-πta ne ide kako treba. I tako je odluËio posjetiti vraËa.

VraË mu je rekao da je odgovor na njegove muke vrlojednostavan: u pitanju je njegov djed. Rekao mu je da nje-gov djed, koji je umro prije viπe godina, æeli da se njegovekosti prenesu u obiteljsku kuÊu. Ujak je morao okupiti svurodbinu zbog posebnog obreda. VraË je rekao da Êe mu na-kon toga djed prestati smetati te da Êe i njegove nevolje naposlu prestati.

Ujak je pozvao svoje roake i zajedno su otiπli otkopatidjedov grob. Djed je umro tijekom graanskog rata u Mozam-biku i bio je pokopan u neËijem dvoriπtu.

Ujak je kopao i kopao, ali nije mogao pronaÊi djedove ko-sti. Naposljetku je odustao i odluËio da samo odræi taj po-seban obred bez kostiju u obiteljskoj kuÊi.

“I tako je moja obitelj obavila tradicionalni obred, iakonije bilo kostiju”, kaæe ujakova devetnaestogodiπnja roaki-nja Isaltina Homo.

Isaltina je najmlaa u obitelji i nije joj bilo dopuπteno dabude prisutna za vrijeme tog obreda. No roditelji su joj reklida treba doÊi na posljednji dio obreda: posebno kupanje.»lanovi obitelji trebali su po sebi proliti posude vode s liπ-Êem i granËicama. VraË je rekao da Êe ih to kupanje zaπtititiod djeda u buduÊnosti.

Meutim, Isaltina je odbila kupanje. Upravo se krstila naadventistiËkom fakultetu gdje je studirala i smatrala je da jeto kupanje æiva glupost.


Majka je bila bijesna. “Dogodit Êe ti se neπto loπe zatoπto se odbijaπ okupati u toj vodi”, rekla joj je. “Ja ti neÊupomoÊi kada se to bude dogodilo.”

Isaltina nije bila zabrinuta jer je u πkoli nauËila da mrtvine mogu uznemiravati æive. ProËitala je u Propovjedniku 9,5.6:“Æivi barem znaju da Êe umrijeti, a mrtvi ne znaju niπta nitiimaju viπe nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. ... Iviπe nemaju udjela ni u Ëem πto biva pod suncem.”

“Oni vjeruju da je netko tko je mrtav i dalje æiv, ali to jepogreπno jer nas Biblija uËi da mrtvi ne znaju niπta”, kaæeona. “Smrt je kao dubok san. U svakom sluËaju, kupanje nemoæe nikoga zaπtititi ni od Ëega. Jedini koji moæe zaπtititiljude je Bog.”

Isaltini se ipak dogodilo neπto loπe nakon πto je odbilaokupati se. Njezina obitelj rekla joj je da joj viπe neÊe plaÊatiπkolarinu za adventistiËki fakultet, koji se nalazi devet sativoænje od njezinog rodnoga grada Beire. Upozorili su je daÊe biti izbaËena iz πkole zato πto neÊe moÊi plaÊati πkolarinui da Êe zavrπiti na ulici.

Isaltina nije znala kako da pronae novac za svoju πko-larinu, pa se molila Bogu za pomoÊ. Rekla je i svojim pri-jateljima iz razreda i razrednici da je njezina obitelj odluËilada joj viπe ne plaÊa πkolarinu.

Kada je doπlo vrijeme da se plati, ravnatelj je rekao Isal-tini da se ne brine. Fakultet je odluËio nagraditi je stipendi-jom koja pokriva njezinu πkolarinu. Mladi braËni par koji æivina sveuËiliπtu pozvao je Isaltinu da æivi kod njih.

Isaltina je odmah zahvalila Bogu πto joj je osigurao naËinda ostane na fakultetu.

Isaltina sada zavrπava drugu godinu na fakultetu, i kaæeda njezin æivot nije uvijek lak, ali ona za to ne krivi djeda.

“Loπe πto mi se dogaalo nije se dogodilo zbog mojegadjeda”, kaæe ona. “To mi se dogaalo kao pouka. Kada sesuoËimo s izazovom, naπa vjera raste. I moja je vjera znaËaj-no narasla.”


Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe da se proπiri Adven-tistiËki fakultet Mozambik, kako bi joπ studenata kao πto jeIsaltina moglo studirati. Hvala vam na vaπim darovima.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite Mozambik na karti svijeta.u Objasnite djeci da mrtvi spavaju i da se ne mogu mijeπati

u naπe æivote — suprotno onome πto mogu vidjeti u me-dijima ili onome πto ih moæda uËe kod kuÊe.

u Pogledajte Isaltinu na web-stranici: bit.ly/Isaltina-Homo.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


9. veljaËe 2019.

Dom za JeremiasaMozambik

Osamnaestogodiπnji susjed pozvao je Jeremiasa, koji jetada imao sedamnaest godina, da poe s njim u adventistiË-ku crkvu u Nampuli, velikom gradu u Mozambiku.

“Hajde sa mnom”, pozvao je prijatelj. “MoÊi Êeπ Ëuti πtoBiblija uËi.”

Jeremiasu se svidjela propovijed, a saznao je i da Êe sesljedeÊe veËeri odræati joπ jedna propovijed. Crkva je odræa-vala evangelizacijska predavanja.

Jeremias je dolazio svake veËeri, a posljednje veËeri sa-znao je istinu o suboti. Propovjednik je pozvao sluπatelje dapredaju svoje srce Isusu i proËitao redak iz Otkrivenja 3,20gdje Isus kaæe: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluπa litko glas moj i otvori mi vrata, uniÊi Êu k njemu i veËerati snjim i on sa mnom.”

Poruka je dotaknula Jeremiasovo srce pa je pomislio: “Tkosam ja da odbijem Isusa? Neka ue u moje srce!”

Prijatelj je pozvao Jeremiasa da poe s njim u crkvu usubotu ujutro, i Jeremias je ostao u crkvi cijeli dan. Doπaoje i sljedeÊe subote. No, treÊe subote njegova se majka raz-boljela. Odvezli su je u bolnicu, gdje je rodila djevojËicu, alii dalje je bila vrlo slaba. Stalno je govorila: “Boli me glava,boli me glava.”

BuduÊi da joj nije bilo bolje, njezin suprug — JeremiasovoËuh — odluËio ju je odvesti k vraËu. Jeremias je sa svojommajkom, oËuhom i tek roenom sestrom proveo mjesec danau izdvojenom selu. Na kraju je njegova majka umrla. Tjedandana kasnije i njegova je sestrica umrla.

Njegov oËuh je odluËio vratiti se u Nampulu, ali sâm.


“Ne æelim da ti æiviπ sa mnom jer ti nisi dio moje obitelji”,rekao mu je.

Jeremiasov æivot bio je uniπten. Nije znao πto da radi. Nonakon molitve osjetio je mir u srcu. OdluËio je da Êe se i onvratiti u Nampulu i iznajmiti neki stan.

Jeremias je sljedeÊa tri mjeseca radio razne poslove kakobi platio stanarinu.

Subotom bi iπao u crkvu. Njegov prijatelj, koji ga je pozvaou crkvu, davao mu je hranu, a Ëlanovi mjesne crkve dali sumu novac.

“Tada sam primijetio da se crkva priprema za krπtenje”,kaæe je Jeremias. “Rekao sam samome sebi: Evo prilike dase krstiπ!”

Kad se krstio, æivot mu je postao joπ izazovniji. Nije mo-gao pronaÊi posao kako bi zaradio za stanarinu. Lopov jeprovalio u njegovu sobu i ukrao mu sve πto je imao, Ëak ihranu.

“Imao sam velike probleme nakon krπtenja”, svjedoËi on.“Tada sam nauËio kako da se molim i molio sam se. Moliosam Boga: ‘Pomozi mi da pronaem naËin kako da æivim.’”

Jednoga dana pastor crkve rekao je Jeremiasu da suËlanovi crkve odluËili da jedan dio crkvenog imanja odvojeza izgradnju malene kuÊe. To Êe biti Jeremiasov dom.

Jeremias je vrijedno radio kako bi prikupio novac za iz-gradnju kuÊe, a crkva je darovala ostatak novca koji mu jebio potreban. On je pomagao i u samoj izgradnji kuÊe.

Danas Jeremias ima dvadeset godina i æivi u toj kuÊici.Potrebno mu je tek nekoliko koraka do crkve subotom. On idalje radi razne poslove i nada se da Êe pronaÊi naËin daupiπe srednju πkolu. Zavrπio je samo sedam razreda.

“Preæivio sam glad, poniæenja i mnoge izazove, ali sve samih prebrodio zahvaljujuÊi Bogu koji je sa mnom”, kaæe on.“Ja sam danas ovdje zahvaljujuÊi pomoÊi crkve.”

Njegov savjet onima koji se bore glasi: “Stavite Boga naprvo mjesto i prebrodit Êete krizu. Moæda Êete se sresti s


teæim stvarima u æivotu od mene, ali Bog Êe dræati vaπu ruku,baπ kao πto je dræao moju.”

Njemu je drago πto je Ëuo kako Isus kuca na vrata nje-govog srca.

Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe da se u Jeremiasovurodnom gradu Nampuli izgradi sirotiπte za djecu koja su iz-gubila roditelje zbog side. Hvala vam na vaπim darovima!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite Nampulu u Mozambiku na karti svijeta.u ProËitajte Otkrivenje 3,20.21 i uputite djeci poziv da otvore

svoje srce Isusu.u Pogledajte Jeremiju na web-stranici: bit.ly/Jeremias-Ligo-

rio.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


16. veljaËe 2019.

Rat oko televizoraSveti Toma i Princip

Kada je Anselmo æelio pogledati crtiÊ o superherojima naKanalu 24 u svojem domu u Svetom Tomi, glavnom graduotoka Sveti Toma i Princip na zapadnoj obali Afrike, nastaoje veliki rat zbog televizora.

Njegova starija sestra Eliene htjela je promijeniti programkako bi gledala crtiÊ o princezama.

“Ja sam prvi gledao”, rekao je Anselmo starijoj sestri. “Paπto, ja sam starija”, odgovorila je Eliene.

To je jako uznemirilo Anselma. Nije se mogao raspravljatis njom jer je bila starija, pa je uËinio ono πto je mogao. Uda-rio ju je po ruci.

“Zaπto si me udario?” bunila se Eliene. Nije joj se svidje-lo πto je primila udarac pa je i ona uzvratila udarcem. To jeAnselma joπ viπe razljutilo pa je on nju opet udario.

Djeca su se potukla i njihovi glasovi postajali su sve gla-sniji i glasniji dok su vikali jedno na drugo. Ova buka dove-la je majku u sobu.

“Prestanite!” naredila je ljutito. “Nemojte se tuÊi! Jednogadana Êete se ozbiljno povrijediti.”

Majka je rekla djeci da naizmjeniËno gledaju televizor. An-selmo je mogao zavrπiti s gledanjem crtiÊa, a Eliene je posli-je mogla gledati svoje.

Anselmo se nije volio svaati sa sestrom i æelio je poslu-πati majku. No nedugo zatim Eliene je rekla neπto πto je uz-rujalo Anselma. I prije nego πto je shvatio, opet ju je udariopo ruci.

A onda, jednoga dana, Anselmo je vidio oglas za adven-tistiËku πkolu na televiziji. Dopala mu se i pomislio je kako


bi tamo mogao steÊi dobre prijatelje. Rekao je svojim rodi-teljima da bi æelio iÊi u tu πkolu.

“Poslat Êemo te tamo ako budemo imali novca”, rekao jeotac, koji je radio u naftnoj tvrtki.

Otac je zaradio dovoljno novca pa su Anselma poslali uπkolu u treÊem razredu. Anselmo je otkrio da je ova πkoladrukËija od dræavne πkole. Njegovi prethodni uËitelji, koji susvi bili iz Svetog Tome, ponekad su ga tukli ako se ne biponaπao primjereno. Ali ovi novi uËitelji nikada ga nisu uda-rili, a neki od njih bili su misionari iz Brazila i Portugala.

Saznao je da dvoje djece iz njegovog susjedstva veÊ ide utu πkolu, i to mu je pomoglo da se osjeÊa slobodnije.

Svakoga jutra uËitelj bi prije nastave proËitao dogaaj izBiblije. Anselmo nikada ranije nije Ëuo za Isusa i nikada nijeËitao Bibliju, tako da mu se jako svidjelo ono πto je sluπao.Kada je njegov uËitelj proËitao dogaaj o Josipovoj svai sbraÊom, on se sjetio svae sa svojom starijom sestrom. Sa-znao je da su braÊa bila toliko ljutita da su prodala Josipau ropstvo u Egipat. Radovao se kada je Josip kasnije opro-stio svojoj braÊi.

“Moj najdraæi dio u tom dogaaju je kada Josip postaneministar i kada poziva svoju braÊu na obrok i opraπta imnjihovo zlodjelo”, kaæe Anselmo. Kada se toga dana vratio izπkole, ispriËao je svojoj sestri dogaaj o Josipu.

“Od toga dana nije me udarila, a niti ja nisam udarionju”, kaæe.

Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe Anselmovoj πkoli,Meunarodnom adventistiËkom sveuËiliπtu Cosme Mota, dasagradi dvoranu gdje Êe sva djeca moÊi prisustvovati jutar-njem bogosluæju kako bi nauËila neπto viπe o Bogu.

“Prije nisam znao niπta o Bogu, niti sam znao da Onpostoji”, kaæe Anselmo, koji je sada u Ëetvrtom razredu. “Aliπkola me nauËila da je On ljubav i da je vaæan u mojemæivotu.”

Hvala vam na vaπim misijskim darovima!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite otok Sveti Toma i Princip na karti svijeta.u Anselmovo puno ime glasi Anselmo Bonfim Sousa Bar-

ros. Znajte da se portugalsko ime obiËno sastoji od jed-nog ili viπe imena te joπ nekoliko obiteljskih imena. Prvodolazi prezime s majËine strane, a zatim prezime s oËevestrane. U svakodnevnom æivotu i pozdravima obiËno seupotrebljava prvo ime i posljednje prezime.

u Pogledajte Anselma na web-stranici: bit.ly/Anselmo-Barros.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski kutak

AdventistiËka misija na otoku Sveti Toma i Princip poËelaje dolaskom Josea Freirea, portugalskog kolportera, 1936. go-dine. On je tamo poËeo djelovati kao misionar veÊ 1938. go-dine, a u veljaËi 1939. krstio je i prve vjernike.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


23. veljaËe 2019.

Bog Ëini divna djelaSveti Toma i Princip

Dadyslau Sacramento (9) nije volio kada su ga susjediismijavali i nazivali raznim imenima. Jednom kada je πetaou blizini svojega doma, jedan djeËak je povikao: “Ti si de-beo!” Dadyslau je odmah dotrËao i udario tog djeËaka.

Drugom prilikom jedna ga je djevojËica odmjerila i rekla:“Ti baπ i nisi zgodan.” Dadyslau ju je oπamario. “Ja nisamdebeo i nisam ruæan!” govorio je djeci.

Jednoga dana Dadyslauu je bilo veÊ svega dosta. Kadaga je jedan djeËak nazvao ruænim imenom, on je uzeo ka-men i bacio ga iz sve snage. Kamen je pogodio djeËaka uruku i on je otrËao kuÊi plaËuÊi.

Te veËeri djeËakov otac posjetio je Dadyslauov dom i is-priËao njegovim roditeljima πto se dogodilo. Dadyslauov otacuzeo je veliku drvenu kuhaËu i njome jako udario sina poruci.

“Nemoj viπe bacati kamenje na ljude”, rekao je. “Ako jenetko zao prema tebi, samo ga zanemari i nemoj se brinutioko toga. Ponovno Êu te istuÊi ako Ëujem da si na nekogabacio kamen.”

Dadyslau je plakao i plakao. Mislio je da je nepoπtenoπto njega kaænjavaju kada mu se drugi djeËaci obraÊajuruænim rijeËima. No viπe nije bacao kamenje. SljedeÊi putkada ga je jedan djeËak nazvao pogrdnim imenom, tako senaljutio da je stisnuo πake. Doista ga je æelio udariti. No ipakje odustao i otiπao u πetnju. Nije æelio da ga otac opet udaridrvenom kuhaËom.

Kada je Dadyslau krenuo u treÊi razred, roditelji su gaposlali u adventistiËku πkolu. Nikada ranije nije Ëuo za Isu-


sa i Bibliju i jako je volio sluπati biblijske dogaaje. Osobitoje volio Ëitati o Isusu.

“NauËio sam kako je Isus bio razapet i kako je uskrsnuoi otiπao na Nebo. On sada Ëeka da se vrati po dobre djeËakei djevojËice”, kaæe Dadyslau, koji je sada u toj πkoli veÊ dvijegodine. Dadyslau sada ima devet godina i u Ëetvrtom je ra-zredu.

Njegov najdraæi dogaaj u Bibliji je kada je Isus rekaouËenicima da Êe otiÊi na Nebo i da Êe se ponovno vratiti:“Neka se ne uznemiruje srce vaπe! Vjerujte u Boga i u menevjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema,zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem ipripravim vam mjesto, ponovno Êu doÊi i uzeti vas k sebi dai vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)

“Meni se ovo svia jer ja æelim iÊi na Nebo”, kaæe Da-dyslau. “Æelim vidjeti Boga i æelim vidjeti Nebo.”

Dadyslauovi roditelji primijetili su promjenu u njegovomponaπanju i zbog toga su vrlo sretni. Zadovoljni su πto on uπkoli uËi o Isusu. Njegova sestra, koja ima πest godina,takoer ide u tu πkolu.

Dadyslau je u πkoli nauËio da ne mora biti ljutit kada jenetko od djece neljubazan. “Kada me netko sada nazivapogrdnim imenima, ja to zanemarujem”, kaæe on. “Ne kaæemniπta i samo nastavim hodati tamo kamo sam krenuo. Nijeme briga πto oni govore jer znam da nije tako. Ja sam zgo-dan. U πkoli sam nauËio da me Bog stvorio, a Bog stvarasamo neπto lijepo.”

Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe da Dadyslauova πko-la — Meunarodno adventistiËko sveuËiliπte Cosme Mota —izgradi dvoranu u kojoj Êe djeca moÊi svakoga jutra na bo-gosluæju nauËiti neπto viπe o Bogu. Hvala vam na vaπim da-rovima!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite otok Sveti Toma i Princip na karti svijeta.u Pogledajte Dadyslaua na web-stranici: bit.ly/Dadyslau-Sa-

cramento.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


u Kakao je glavna biljka koja se uzgaja na otoku, i izvozeje gotovo 95%. Drugi usjevi koje se izvozi su kopar, kavai palmina zrna.

u Jela na otocima sastoje se uglavnom od tropskih plodova,banana i ribe. Od povrÊa uglavnom koriste domaÊe zele-ne biljke koje kuhaju u crvenom palminom ulju.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


2. oæujka 2019.

Spaπavanje “proroka”Zimbabve

Ljudi koji su æeljeli oËistiti svoje domove od zlih duhovau selu Fairview u Zimbabveu, znali su koga trebaju pozvati:Cleopasa, Ëovjeka koji je sebe nazivao “prorokom”.

Cleopas bi u njihovu kuÊu uπao s kravljim repom. Nakonπto bi umoËio kravlji rep u vodu, hodao bi od sobe do sobeprskajuÊi po zidovima i kutovima sobe. Nakon toga naplatiobi uslugu u novcu, ili bi uzeo dvije-tri krave s njihovim re-povima, æive.

Misionar Mkhokheli Ngwenya nije poznavao Cleopasa kadase doselio u Fairview. Misionar je samo æelio pouËiti ljude oIsusu i reÊi im da Êe On ubrzo doÊi. OdluËio je odræati evan-gelizacijska predavanja u trajanju od dva tjedna.

Cleopas je dolazio gotovo svake veËeri. A onda je Mkho-kheli jedne veËeri govorio o prorocima. Rekao je kako je Bogkoristio proroke poput Mojsija, Ilije i Izaije da pozovu ljudeda sluπaju Njegove zapovijedi. Otvorio je Bibliju i proËitaoredak iz Mateja 24,24: “Ustat Êe, doista, laæni kristi i laæniproroci i iznijeti znamenja velika i Ëudesa da, bude li mogu-Êe, zavedu i izabrane.”

“Rade li danaπnji proroci isto πto i ovi nekada?” upitaoje. “Ti proroci nisu traæili novac od ljudi. Oni su æeljeli sluæi-ti Gospodinu. Danaπnji proroci uzimaju novac i stvari od ljudii Ëine laæna Ëuda.”

Zatim je Mkhokheli proËitao ulomak iz 2. o Kraljevima 5,o proroku Elizeju kad je odbio uzeti srebro i zlato od Naa-mana, kojega je izlijeËio od gube.

“No danaπnji proroci uzimaju srebro i zlato od ljudi”, rekaoje. “Danas proroci priËaju o napretku, i ja nikada nisam Ëuo


da je neki prorok rekao: ‘Spremite se, Isus dolazi uskoro.’Oni priËaju o zemaljskim stvarima. Zaπto? Zato πto su oniod ovoga svijeta, a ne od Boga.”

Na kraju propovijedi Mkhokheli je uputio poziv ljudimada predaju svoje srce Isusu. Cleopas je bio prvi koji je istu-pio. Suze su mu se slijevale niz obraze. Ljudi su bili u Ëudu.Mnogi od njih platili su Cleopasu da ih posjeti s kravljimrepom.

“Ovaj Ëovjek je prorok”, proπaptao je netko. “I on ostavljasve zbog Isusa!” dodao je drugi.

Nakon propovijedi Mkhokheli se molio s Cleopasom i ta-da je prvi put saznao da se on naziva “prorokom”.

Trideset dvije osobe bile su krπtene nakon ove evange-lizacije. Cleopas je bio prvi koji je uronio u vodu i koji jeiziπao kao nova osoba.

Cleopas viπe ne nosi kravlji rep u kuÊe ljudi. On vjerujeda je jedini naËin da se netko oslobodi zlih duhova kroz mo-litvu Bogu koji je na Nebu.

Hvala vam na darovima koji podræavaju evaneliste kaoπto je Mkhokheli Ngwenya.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite Zimbabve na karti svijeta.u Objasnite djeci da je Mkhokheli misionar. Mnogi misio-

nari odlaze iz udobnosti svojih domova u druge zemlje dapropovijedaju Evanelje. Pionir globalne misije je posebanmisionar koji propovijeda Evanelje u dijelovima svoje ze-mlje gdje joπ nema adventista.

u Pogledajte Mkhokhelija na web-stranici: bit.ly/Mkokheli-Ngwenya.



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

SveuËiliπte Solusi u blizini Bulawayoa, u Zimbabveu, os-novano je 1894. godine kao misionarska postaja. Dobilo jeime po poglavici Solusweu blizu Ëije je kuÊe otvoreno.

Najprije je obuËavalo radnike iz mjesne crkve, a onda seπkola proπirila i ukljuËila i obuku uËitelja 1929. godine, a do1958. Solusi je poËeo nuditi i fakultetsko obrazovanje s di-plomom. Nakon nekog vremena, 1995. godine, ova je πkola,udruæena sa SveuËiliπtem Andrews, postala neovisna.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


9. oæujka

Æena koju zovu PetarZambija

Æena po imenu Petar æivi u Zambiji. Kada su Ëlanovi crkvevidjeli da ona prodaje odjeÊu i posue pored puta, upitali suje: “Hej, Petre! Kako si?”

Jedan stranac je u Ëuenju upitao: “Zaπto se zoveπ Petarkada si æensko?”

Ona je tada podijelila s njim svoju æivotnu priËu. Reklamu je da su joj roditelji dali ime Christine i da se bavilajednim drugim poslom prije nego πto je upoznala Isusa.

Christine Mwiinga (57) je nekada pravila kachasu, doma-Êe pivo proizvedeno od πeÊera i kvasca, i prodavala ga u svo-jem rodnom gradu Mazabuki, u Zambiji. Imala je joπ jedanunosan posao: davala je novac u zajam ljudima — bila jelihvarica.

Christine je primijetila da je nekim ljudima teπko vratitijoj novac na vrijeme, tako da je pripremila posebnu odjeÊukoju je nazivala “borbenom opremom”.

Kada joj netko ne bi vratio novac, ona bi se presvukla umajicu i uske hlaËe. »vrsto bi zavezala remen oko strukakako joj hlaËe ne bi pale tijekom borbe. Uzela bi oπtar noæ imaËetu.

Tako obuËena, otiπla bi u kuÊu tih ljudi. »im bi je vidjelis ozbiljnim izrazom lica i oruæjem, odmah bi je pustili unu-tra.

Ako duænik nije imao novca, ona bi uzimala πto je htjelai dræala to kod sebe dok joj ne bi vratili novac.

“Nikada se nisam morala boriti”, kaæe ona. “Ljudi su mese bojali. Kada bi me vidjeli s noæem i maËetom, dopustili bimi da uzmem πto god poæelim.”


Christine je izgledala vrlo opasno u borbenoj odjeÊi. Ljudibi je pratili i pljeskali kada bi napuπtala kuÊu duænika sglazbenim linijama, televizorima i motorima.

Christine je mislila da postupa ispravno.“Kada sam vidjela da me ljudi hvale, mislila sam da ra-

dim neπto dobro”, kaæe ona.Christine bi postupala na isti naËin kada joj netko ne bi

platio pivo. Otiπla bi kuÊi, obukla svoje borilaËko odijelo iuputila se k njegovoj kuÊi.

Nakon πto bi skupila novac, Christine bi se vratila svojojkuÊi, obukla svoju uobiËajenu haljinu i nastavila prodavatipivo i nuditi novac u zajam.

To je bio Christinein æivot dok u njezin grad nije doπaoadventistiËki misionar. Christine je bila prisutna na evange-lizaciji svake veËeri, ali odjednom se razboljela. Nije moglahodati i bila je u krevetu πest mjeseci. Onda je Ëula da Êe seodræati joπ jedan niz predavanja i viπe od svega htjela je tra-æiti da se krsti. BuduÊi da nije mogla hodati, rekla je svojojdjeci tinejdæerima da je u invalidskim kolicima odvezu nasastanke. Nakon sastanka i nakon prouËavanja biblijskih te-ma, krstila se.

“Dan nakon svojega krπtenja mogla sam ponovno ustati ihodati”, kaæe Christine. “Bila sam iznenaena πto sam izlije-Ëena!”

Christine se osjetila posramljenom kada se sjetila svojegstarog naËina æivota. Bacila je noæ i maËetu i zamijenila ihBiblijom.

“Sada su moj noæ i maËeta Biblija”, kaæe ona. “Redci izBiblije postali su pomagala kojima pomaæem ljudima.”

Ljudi su zadivljeni time πto Christine Ëita Bibliju. Ona jezavrπila samo sedam razreda i govori jezik tonga, materinskijezik naroda Tongo u juænom dijelu Zambije. No ona moæeËitati Bibliju na engleskom.

“Kada sam upoznala Boga, zamolila sam Ga da mi po-mogne da radim za Njega”, kaæe ona. “Bog mi je pomogao da


poËnem Ëitati engleski, iako ga ne znam govoriti. Sada moguuËiti druge i raditi bilo koji posao za crkvu.”

Upravo su je tada Ëlanovi crkve nazvali Petar. Kada ju jestranac upitao zaπto, ona ga je podsjetila na noÊ kada jeIsus bio uhiÊen u Getsemanskom vrtu. U Ivanu 18,10.11 pi-πe: “A ©imun Petar isuËe maË koji je imao uza se pa udarislugu velikoga sveÊenika i odsijeËe mu desno uho. Sluga sezvao Malho. Nato Isus reËe Petru: ‘Djeni maË u korice! »aπukoju mi dade Otac zar da ne pijem?’”

“Baπ kao i Petar, i ja sam koristila maË”, kaæe Christine.“No ja sam ga uklonila i sada koristim Bibliju.”

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite Zambiju i Christinein rodni grad, Mazabuku, nakarti svijeta. Grad ima 35.000 stanovnika i nalazi se ujuænom dijelu zemlje.

u Upitajte djecu prema kojem bi liku iz Biblije voljela dobitiime i zaπto.

u Pogledajte Christine na web-stranici: bit.ly/Christine-Mwi-inga.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


16. oæujka 2019.

“Nisam ja kriva”Zambija

Zamolite jednu djevojËicu da iznese ovaj dogaaj u prvomlicu.

Najgori dan u mojem æivotu odigrao se kad sam imalasedamnaest godina i bila u sedmom razredu. Æivjela sam sasvojim starijim bratom u glavnom gradu Zambije, Lusaki, ipomagala njemu i njegovoj æeni oko kuÊnih poslova. »uvalasam njihovo dvoje djece, πestogodiπnju djevojËicu i dvogodi-πnjeg djeËaka.

Jednoga dana odvela sam djeËaka, Riuda, preko puta uposjet obiteljskim prijateljima koji su imali kÊer mojih godi-na. Susjedna kuÊa nije imala struje, tako da su hranu grijalina πtednjaku na drveni ugljen.

Dok smo moja prijateljica i ja razgovarale u dnevnoj sobi,Riudo je otrËao u kuhinju. Moja prijateljica je baπ sklonilaprovrelu vodu sa πtednjaka na pod kako bi se pripremila zaveËernje kupanje.

OËajniËki vrisak upozorio me da se dogodilo neπto stra-πno. UtrËala sam u kuhinju, gdje sam vidjela Riuda kakostoji i plaËe od boli. Jedna nogavica njegovih hlaËa bila jeumoËena u vodu. Noæica mu se poskliznula i umoËila u vodu.Nisam znala πto da radim.

“Hajde da kleknemo i pomolimo se”, predloæila je mojaprijateljica.

Ja sam vjerovala u Boga, ali nisam se Ëesto molila. Nisambila sigurna πto da kaæem.

Nakon πto smo kleknule, pomolila sam se: “Zaπto si ovodopustio? Neka bude Tvoja volja.”


Nakon toga je moja prijateljica skinula djeËakove hlaËe.Dio koæe se otkinuo zajedno s hlaËama. OtrËala sam u naπukuÊu preko puta da donesem maslac, pa smo mu to nama-zali kako bismo ublaæili oteklinu.

Prijateljica je zamolila susjeda da nas automobilom od-veze u bolnicu. A onda je nazvala i mojega brata i snahu,koji su bili na poslu.

Moja snaha je prva stigla u bolnicu. Pogledala me i rekla:“©to si mu uËinila?”

OsjeÊala sam se krivom zbog svega. Nisam znala πto daradim pa sam poËela plakati.

Nakon nekog vremena shvatila sam da nisam mogla bitiod pomoÊi u bolnici, pa sam se vratila kuÊi i spremila veËe-ru s riæom i bundevinim liπÊem.

Ostatak obitelji je stigao u jedanaest sati uveËer. PoËelisu dolaziti i roaci. Umjesto da me pitaju πto se dogodilo,oni su me okrivljavali i optuæivali.

Ja nisam htjela da se djeËaku dogodi iπta loπe i da budeu bolima. Bila je to nesreÊa na koju nisam mogla utjecati.Nisam mogla jesti tjedan dana.

Kada je moja majka, koja æivi u drugom gradu, Ëula dane jedem, doπla je u posjet.

“Sve se dogaa s nekim razlogom”, rekla mi je. “Sve dokBog zna da ti to nisi uËinila namjerno, On Êe ti pomoÊi. Alito πto ne jedeπ neÊe nikome pomoÊi. Ako jedeπ i budeπ sre-tna, to Êe pomoÊi i djeËaku da se brzo oporavi.”

Toga dana poËela sam jesti. Moji dani i noÊi protekli suu molitvi da Bog izlijeËi dijete. Govorila sam: “Ti znaπ πto sedogodilo. Iako ljudi kaæu da sam ja kriva, oni ne znaju πtose dogodilo.”

Boæjom miloπÊu Riudo se potpuno oporavio za tri tjedna.Bila sam oduπevljena. Danas je on zdravi petogodiπnjak, ana nozi ne moæete primijetiti Ëak niti oæiljak. I moj odnos sroacima se popravio. Usprkos nevoljama zbog tog dogaaja,uspjela sam zavrπiti sedmi razred i upisala sam sljedeÊu


godinu u Srednjoj πkoli Rusangu. U adventistiËkoj πkoli pri-kupila sam mnogo znanja — duhovnog, akademskog i dru-πtvenog — i razmiπljam o krπtenju.

U molitvi traæim od Boga da mi pomogne da Ga stavimna prvo mjesto u svemu πto radim jer mi je On dao snagukada mi je bila potrebna. Ljudi Êe me moæda odbaciti, alijedina osoba koja Êe me uvijek prihvatiti jest Bog.

*

Mary Mupaliwa, koja danas ima dvadeset godina, ide ujedanaesti razred u Srednjoj πkoli Rusangu, koja se nalazina zemljiπtu ameriËkog misionara Williama Harrisona An-dersona, koji je prvi uspostavio predstraæu u sjevernoj Rode-ziji (danaπnjoj Zambiji), 1905. godine. Misijski darovi pomo-gli su njegov rad u izgradnji πkole u Rusanguu, jer se pomo-Êu njih podupiru misionari koji πire Radosnu vijest. Hvalavam na vaπim darovima!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Recite djeci da Bog vidi sve i da zna kad za neπto nisukrivi.

u NauËite djecu da se mole Bogu za pomoÊ i da Mu vjerujuda Êe ih On Ëuti i odgovoriti.

u Pogledajte Mary na web-stranici: bit.ly/Mary-Mupaliwa.u Slike koje moæete iskoristiti za iznoπenje ovog iskustva pro-

naÊi Êete na web-stranici: bit.ly/fb.mq.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


23. oæujka 2019.

Bog mi je dao æivotZambija

Namoonga Masenke je prestala pohaati πkolu u trinae-stoj godini.

Nije mogla hodati niti od kreveta do vrata svoje kuÊe uglavnom gradu Zambije, Lusaki. U sobi joj je uvijek bilo za-guπljivo pa je sjedila na krevetu kraj otvorenog prozora.

Namoonga nije imala snage uËiti. Nije mogla Ëitati nitipisati. Sjedila je kraj prozora i polako mrπavjela.

Njezini roditelji i prijatelji su se molili. Oni su otvorenorazgovarali o svojoj zabrinutosti.

“DjevojËica Êe umrijeti”, rekao je jedan.“LijeËnici je ne mogu operirati”, rekao je drugi. “Previπe

je mrπava.”LijeËnici su napravili razliËite pretrage i zakljuËili da Na-

moonga ima problem sa srËanim zaliscima. Trebat Êe ih ope-rirati.

“ReËeno mi je da moram iÊi na operaciju jer Êe mi samotako biti bolje”, kaæe Namoonga.

Operacija se trebala obaviti u sveuËiliπnoj bolnici u Lu-saki, ali Namoonga je najprije morala Ëekati da iz Rusije do-putuje kirurg. LijeËnici iz Rusije obiËno dolaze dvaput godi-πnje kako bi obavili operacije srca u bolnici.

Namoongino stanje se pogorπalo dok je Ëekala. Provodilaje vrijeme u bolnici i izvan nje, i nekoliko se puta dogodiloda je primljena dvaput jer su joj noge oticale.

KonaËno je stigao kirurg iz Rusije. Dok je Namoonga Ëe-kala u operacijskoj dvorani, molila se: “Gospodine, spremnasam za operaciju. ©to god da se dogodi, neka se dogodi. Ne-ka bude po Tvojoj volji.”


Sloæena operacija trajala je osam sati. LijeËnici su paælji-vo uklonili bolestan zalisak i zamijenili ga metalnim.

Kada se Namoonga probudila, odmah je traæila Ëaπu vode.Bila je jako umorna i iscrpljena. Gledala je oko sebe i vidjelada je okruæena aparatima. A onda je vidjela i svoju obiteljkoja je Ëekala da je zagrli.

Tri dana kasnije prebaËena je s intenzivne njege u bolni-Ëku sobu.

LijeËnik je rekao da je operacija bila uspjeπna, ali i daNamoonga mora piti lijek za srce svakoga dana do kraja æi-vota.

Nekoliko mjeseci nakon operacije Namoonga se vratila uπkolu.

Proπlo je deset godina od operacije. Danas Namoonga imadvadeset i Ëetiri godine i studentica je Ëetvrte godine na Sve-uËiliπtu Rusangu. Nada se da Êe nakon diplomiranja moÊiosnovati organizaciju koja Êe pomagati djeci sa srËanim pro-blemima.

Namoonga kaæe da su operacija i medicina vrlo vaæne, alida samo Bog zasluæuje hvalu πto joj je spasio æivot. “Bog mije dao æivot i On me odræava na æivotu”, kaæe ona.

Njezine rijeËi odjekuju i u Otkrivenju 4,11 gdje piπe: “Do-stojan si, Gospodine, Boæe naπ, primiti slavu i Ëast i moÊ!Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvore-no!”

“Bog je tu od poËetka”, kaæe Namoonga. “Nije mi medici-na pomogla da se osjeÊam bolje. Bog me je izlijeËio. Ja ni-sam æiva zbog metalnog zaliska, veÊ me Bog stalno odræavana æivotu.”

Namoonga Masenke studira zajedno sa Ëetiri tisuÊe stu-denata na SveuËiliπtu Rusangu, koje se nalazi na zemljiπtuameriËkog misionara Williama Harrisona Andersona. Misijskidarovi pomogli su njegovom radu u izgradnji πkole u Ru-sanguu, i pomoÊu njih se podupiru misionari koji πire Ra-dosnu vijest. Hvala vam na vaπim darovima!


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËinite

u Pronaite na karti svijeta Rusiju, kako bi djeca vidjelaodakle je lijeËnik morao doputovati.

u Objasnite djeci da ime Namoonga znaËi “osoba koja sebrine za druge”, πto je upravo ono πto Namoonga æeli raditikada diplomira.

u Pogledajte Namoongu na web-stranici: bit.ly/Namoonga-Masenke.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UËimo zambijske rijeËi

Hrvatski Bemba Nyanja

Dobar dan! Shani BwanjiDovienja! Shalapo Pitani BwinoKako si? Uli Shani? Muli Bwanji?Dobro sam. Ndi Bwino Ndili BwinoHvala. Natotela Dzikomo

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


30. oæujka 2019.

Program trinaeste suboteZambija

Prije trinaeste subote obavijestite roditelje o programu kojiÊe djeca imati kako biste ih podsjetili da 30. oæujka ponesuposeban dar.)

Podsjetite sve vjernike da su njihovi darovi poklon prekokojih se Boæja rijeË πiri svijetom i da jedna Ëetvrtina dara tri-naeste subote odlazi izravno za misijske projekte u Mozambi-ku i otoku Sveti Toma i Princip.

Simon H. Chileya II. (83) bivπi je adventistiËki predsjednikJuæne Zambije, danaπnje Juænozambijske unije konferencija, ko-ja ukljuËuje Rusangu.

Promjena zbog buπotine

Zamolite πestero djece da predstave ova iskustva. Djeca nemoraju nauËiti sve napamet, ali ih ohrabrite da teËno Ëitaju,kako bi sve proπlo kako treba. Slike su dostupne na web-stra-nici: bit.ly/fb-mq.

Voditelj: Ovog tromjeseËja susretali smo ljude iz Bocvane,Mozambika, Svetog Tome i Principa, Zimbabvea i Zambije.Danas Êemo Ëuti dogaaj iz Zambije — o nevjerojatnim buπo-tinama.

Srediπte utjecaja je mjesto koje adventisti koriste kako bise povezali s mjesnim stanovniπtvom. Srediπte utjecaja moæebiti knjiæara, vegetarijanski restoran ili Ëitaonica.


Ovo je izvjeπÊe o jednom od prvih adventistiËkih srediπtautjecaja: jednostavna iskopana rupa od prikupljenog novcaza misiju 1914. godine.

Ovo je Simon H. Chileya II., jedan od nekoliko joπ uvijekæivuÊih ljudi koji je bio svjedok ovog povijesnog dogaaja.Pastor Simon sada ima osamdeset i tri godine.

Pastor Simon: Sve je poËelo 1903. godine kada je ameri-Ëki misionar William Harrison Anderson stigao na sjever Ro-dezije. On je pronaπao zemlju za koju je smatrao da Êe bitisavrπena za misijsku postaju. Bila je udaljena negdje oko dvakilometra od moÊne rijeke Magoye.

Pastor Anderson: Moæemo li koristiti ovu zemlju kao mi-sijsku postaju? Æeljeli bismo otvoriti poljoprivredno dobro iuzgajati usjeve. Takoer, æelimo otvoriti πkolu u kojoj Êe dje-ca moÊi nauËiti Ëitati, pisati i upoznati Boga.

Upravitelj: Sviate mi se, ali æao mi je. VeÊ smo ovu ze-mlju dali sveÊeniku. I on æeli otvoriti misijsku postaju, aliotputovao je u Europu po potrebne stvari.

Pastor Simon: No postojao je problem s prijenosom ze-mlje. Kada se zemlja poklanja, osoba koja je prima mora jeprihvatiti kako bi postala njezin vlasnik. Prema mjesnoj tra-diciji, novi vlasnik bi prihvatio zemlju tako πto bi otkinuokoru s drveta i pisao po deblu. A sveÊenik to nije uËinio.

I tako je upravitelj pozvao druge upravitelje preko rijekeda porazgovaraju o tome πto da rade. Upravitelj je zakljuËioda sveÊenik nije prihvatio zemlju, tako da Êe je ponuditi pa-storu Andersonu.

Pastor Anderson je dobio 2.025 hektara zemlje time πtoje otkinuo koru s drveta i pisao po deblu.

Nakon toga pastor Anderson je otputovao u misijsku po-staju Solusi, koju je otvorio devet godina ranije, kako bi uzeo


sve πto je potrebno za novu postaju. Bila su mu potrebnadva mjeseca da prohoda 1.450 kilometara, do Solusija najugu Rodezije.

Dok je on bio odsutan, vratio se sveÊenik.

Upravitelj: Æao mi je, dali smo zemlju nekom drugom.

Pastor Simon: SveÊenik je Ëekao i Ëekao. Kada se pastorAnderson vratio, on i sveÊenik vodili su dugaËak razgovor otoj zemlji. Nisu mogli postiÊi dogovor, tako da su otiπli popomoÊ vlasti. Vlast je jasno oglasila da zemlja pripada pa-storu Andersonu jer je on pisao korom po drvetu.

Kasnije je pastor Anderson sagradio trajni znak kako bise vidjelo da je prihvatio zemlju. Dio te oznake i danas po-stoji.

SveÊenik nije otiπao praznih ruku. Upravitelj koji je daozemlju pastoru Andersonu predloæio je da pastor razgovara sdrugim upraviteljem preko rijeke. Taj je upravitelj pastorudao zemlju za misijsku postaju.

U meuvremenu je pastor Anderson radio na otvaranjumisijske postaje poznate kao Misija Rusangu. Prije nego πtootvori πkolu namjeravao je provesti dvije godine na izgradnjii uËenju mjesnog jezika tonga.

No dan nakon πto je pastor Anderson stigao, mladiÊ kojije slabo govorio engleski jezik priπao mu je dok je sjekaodrva da sagradi sebi kolibu.

MladiÊ: UËitelju, doπao sam u πkolu.

Pastor Anderson: ©kolu? Joπ uvijek nemamo πkolu, ne-mamo Ëak niti zgradu. Najprije moram nauËiti jezik, pa nau-Ëiti pisati na tom jeziku i naËiniti udæbenike. Za dvije godineÊemo moæda imati πkolu.

MladiÊ: Zar vi niste uËitelj?


Pastor Anderson: Da, jesam, to je moj posao.

MladiÊ: Onda me uËite. Svi su Ëuli da ste vi uËitelj i daste doπli da nas pouËavate; i evo me. Doπao sam u πkolu.

Pastor Simon: Za mjesec dana pastor Anderson je imaoskupinu od Ëetrdeset uËenika.

Ali, za misijsku postaju izazov je bila voda, jer su je mo-rali donositi iz rijeke Magoye, koja je bila udaljena skoro dvakilometra. Pastor Anderson je odluËio iskopati duboki i uskibunar.

Generalna konferencija je dala tisuÊu dolara da se isko-pa taj bunar i da se poboljπa πtoπta drugo u misijskoj po-staji. Bunar, koji je bio blizu Andersonove trajne oznake, pri-vukao je mnoge iz okolice.

Buπenje bunara za vodu dovelo je ljude pastoru Ander-sonu i drugim misionarima, i to im je dalo priliku da razgo-varaju s njima. Mnogi ljudi su se krstili, ukljuËujuÊi i Ëovje-ka koji mi je ispriËao ovo iskustvo koje ja sada prenosimvama.

Voditelj: Zemlja koju je prihvatio pastor Anderson nalazise u Zambiji i sada se na njoj nalaze osnovna πkola, srednjaπkola i sveuËiliπte s viπe od Ëetiri tisuÊe studenata.

Kada je pastor Anderson prvi put stigao, 1902. godine,nije bilo adventista. No ovaj bunar je doveo prve ljude kaKristu, i danas Zambija ima viπe od milijun vjernika.

To je postigla sila Svetoga Duha, koji je radio preko jed-nostavnog bunara koji su financijski podræali misijski daroviiz cijelog svijeta.

Danas prikupljamo poseban dar za projekte u Mozambi-ku i na otoku Sveti Toma i Princip koji, uz Boæju pomoÊ iblagoslov, mogu postati veliki poput Misije Rusangu. Hvalavam na vaπim darovima!

(Prilaganje dara uz tihu glazbu.)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BuduÊi projekti trinaeste subote

Darovi koji Êe se prikupljati u drugom tromjeseËju 2019.godine pomoÊi Êe da se otvore:

u Crkva i zdravstveno srediπte u Aruani, u Brazilu:u Crkva i zdravstveno srediπte u Salvadoru, u Brazilu;u Crkva i πkola engleskog jezika u Cuscou, u Peruu;u Crkva i zdravstveno srediπte u Pucallpi, u Peruu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vaπi darovi na djelu

Prije tri godine je dio dara trinaeste subote pomogao dase osnuje osnovna πkola u Francistownu u Bocvani. Iskustvaiz prve adventistiËke πkole u sjevernoj Bocvani moæete pro-Ëitati u ovim Vijestima iz svijeta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Kazalo

Dragi voditelju subotnje πkole ............................................. 3

BOCVANAKokice, baka i djed .............................................................. 6Bos, idemo! ........................................................................... 9Samo povrÊe, molim ........................................................... 12Unin san ............................................................................. 15

MOZAMBIKOdbijanje kupanja .............................................................. 18Dom za Jeremiasa .............................................................. 21

SVETI TOMA I PRINCIPRat oko televizora ............................................................... 24Bog Ëini divna djela ........................................................... 27

ZIMBABVESpaπavanje “proroka” .......................................................... 30

ZAMBIJAÆena koju zovu Petar ......................................................... 33“Nisam ja kriva” .................................................................. 36Bog mi je dao æivot ............................................................ 39Program trinaeste subote ................................................... 42


www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

www.znaci-vremena.com

Njiva je svijet

“ProlazeÊi uz Galilejsko more, ugleda dva brata,©imuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacajumreæu u more; bijahu ribari. I kaæe im: ‘Hajdete zamnom, uËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostavemreæe i pou za njim. Poπavπi odande, ugleda drugadva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u laisu sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreæe. Pozva injih. Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim.” (Ma-tej 4,18-22)

vijesti iz svijeta za djecu - adventisti hrvatska · 2018-12-20 · 2 ¥ vijesti iz svijeta za...

Documents