vlada crne goregrand prix za najbolji partnerski odnos na sceni producent ju nikšićko pozorište...

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 4

3

29.11.2018. MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠIĆ 2018

… Ko je ko na Festivalu…

Savjet Festivala

Sonja Nikčević, predsjednicaDragica Milić, članGoran Bulajić, član

Bojka Đukanović, članVojislav Krivokapić, član

Zoran Bulajić, članMilan Korać, član

Tim za selekciju

Vojislav Krivokapić, predsjednikDragan B. Perović, član

Zoran Bulajić, član

Žiri Festivala

Blagota Eraković, predsjednikAna Vujošević, član

Nikola Vasiljević, član

ModeratorGoran Bulajić

Grafički dizajnZdravko Beli Delibašić

Nagrade Festivala

Grand Prix za najbolju mušku uloguGrand Prix za najbolju žensku ulogu

Grand Prix za najbolju epizodnu mušku uloguGrand Prix za najbolju epizodnu žensku ulogu

Grand Prix za najbolji partnerski odnos na sceni

ProducentJU Nikšićko pozorište

OrganizatorkaTanja Perišić

PokroviteljiVlada Crne Gore / Ministarstvo kulture i Opština Nikšić

Prodaja karataBiletarnica Nikšićkog pozorišta, od 10.00 do 20.00 h

Tel: 040/ 213 566; 068/ 461 310;

4


...Rekli su o glumi...

•Leonardo Wilhelm DiCaprio (11. novembar, 1974.):

Dobra stvar kod glume je ta što te uvijek drži u znatiželji, nije kao bilo koji drugi posao gdje svaki dan radiš iste stvari kao juče.

•Henry François Becque (april, 1837. - maj, 1899.), francuski pisac „Glumac mora najprije uvjeriti samog sebe, a tek onda publiku“.

•Alfredo James “Al” Pacino (25. april, 1940.): „Glumi se u životu, a u umjetnosti se traži istina“.

•Kirk Douglas (9.12.1916.): „Sva djeca su prirodni glumci, a ja sam još uvijek dijete. Ako odrastaju u pot-punosti, nikada ne možete biti glumac“.

•Tracey Ullman (30. decembar,1959.):„Svaki lik koga imitiram temelji se na nekome koga znam“.

5


Program Festivala

26.11. (ponedjeljak)

Nikšićko pozorište, 20. 00 h

Svečano otvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“Pozdravna riječ predsjednika Skupštine opštine Nikšić Radivoja Lale Nikčevića

„KAKO MISLIŠ MENE NEMA“(Teatar Exit, Zagreb)

Autori projekta: Filip Juričić, Amar Bukvić, Ivica Boban i Olja LozicaRežija i scenenografija: Ivica BobanDramaturška saradnica i asistentica režije: Olja LozicaKostimografija: Doris KristićMuzički saradnik: Nebojša Paunković

Uloge: Filip Juričić i Amar Bukvić

Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

27.11. (utorak)


„PENELOPIJADA”(Centar za kulturu Tivat i April production iz Toronta)

Tekst: Margaret AtwoodPrevod: Bojana VujinRežija: Dragana VaragićScenografija: Kathleen IrwinKostimografija: Jelisaveta Tatić ČuturiloKompozitor: Aleksandar GajićKoreografija: Slavka Nelević

Uloge: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević


6


28.11. (srijeda)


„NARODNI POSLANIK“(Narodno pozorište Užice)

Tekst: Branislav NušićAdaptacija i režija: Slavenko SaletovićScenografija: Tamara BuškovićKostimografija: Snežana KovačevićKompozitor: Aleksandar MilekićScenski pokret: Ferid Karajica

Uloge: Slobodan Ljubičić, Divna Marić, Tijana Karaičić, Goran Šmakić, Biljana Zdravković, Vahidin Prelić, Dragana Vranjanac, Igor Borojević, Nikola Penezić, Momčilo Murić i Branislav Ljubičić


29.11. (četvrtak)


„LJUBAVNE POZE ISTORIJE (Teatar „Vojdan Černodrinski“, Prilep)

Tekst: Goran Stefanovski Režija: Nataša PoplavskaScenografija: Emil PetrovKostimografija: Roza Trajčeska RistovskaDramaturgija: Lidija Mitoska GjorgievskaMuzika: Gorazd Čapovski

Uloge: Dimitar Gjorgievski, Daniela Ivanoska, Igor Trpčeski, Jasmina Micovska Stankoska, Dimitar Crcoroski, Angela Naumoska, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska Klinčeska, Mihajlo Milenkoski, Nataša Naumoska i Zoran Ivanoski


7


30.11 (petak)


„KRALJ LEAR“(Narodno pozorište Sarajevo i Festival MESS)

Tekst: William ShakespeareAdaptacija i režija: Diego de BreaScenografija: Diego de BreaKostimografija: Blagoj MicevskiDramaturškinja: Džejna Avdić

Uloge: Izudin Bajrović, Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Ju-ković


01.11 (subota)Nikšićko pozorište, 20. 00 h

„KONSTELACIJE“(Atelje 212, Beograd)

Tekst: Nik PejnPrevod: Maja MaletkovićRežija: Aleksandra Milavić DejvisAsistent režije: Marko JovičićScenografija: Marija JeftićIzbor kostima: Aleksandra Milavić DejvisKompozitor: Božidar Obradinović

Uloge: Uroš Jakovljević i Ana Mandić Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

8


02.11. (nedjelja)

Nikšićko pozorište, 20.00 hDodjela nagrada i svečano zatvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“

Van zvanične konkurencije, u čast nagrađenih„CRNA KUTIJA“(Nikšićko pozorište)

Tekst: Ana ĐorđevićRežija: Goran Bulajić

Scenografija: Anka GardaševićKostimografija: Olivera ErakovićMuzika: Dino Kapetanović (Bend „Autogeni trening“)

Uloge: Simo Trebješanin, Gordana Mićunović, Jovan Krivokapić, Anja Drljević, Omar Bajramspa-hić, Marija Đurić i Nikola Vasiljević

Maske ( fotto)

9


Zavjesa Teatra „Vojdan Černodrinski“ prvi put se podigla 18. februara 1950. godine, kada je izvedena predstava „Kir Janja“, J. S. Popovića, u režiji Ace Mihajloskog. Prvi glumci, koji su nesebično „gorjeli“ na sceni, bili su: Rampo Ačeski, Borka Dimkaroski, Blagoja Kepeski, Borka Soleski, Blaga Alampioska, Blaga Bataklieva, Rada Smileska, Mare Ruseska, Vlado Spirkoski, Ace Mihajloski, Nada Galeska, Cane Nastoski, Dimče Šiloski. Kasnije dolaze i Dimče Gešoski i Kiril Žežoski ...

Glumci, naoružani elanom, samopožrtvo-vanjem i kreativnim zanosom pokrenuli su „plug kojim su zaorali pozorišnu ledinu“, uvjereni da će napori uroditi plodom. I to se dogodilo. Godinama su se ređale premijere jedna za drugom, nižući us-pjehe i padove Teatra. Kolektiv se bogatio iskustvom u svakodnevnoj praksi. Danas je izrastao u ansambl sa vrhunskim glumčkim imenima. No, mladi glum-ci koji dolaze prvi put, pokazaće što znaju i umiju. U dosadašnjem trajanju, hodu od šezdeset dvije go-dine, Tetar ,,Vojdan Černodrinski” imao je više od 350 premijera, odigrao više od 7.000 izvedbi, koje je vidjelo više od milion i po gledalaca. Najgledanija i najviše igrana predstava, izvedena na stotine puta, je „Solunski patrdii“, Mileta Poposkog, režija Kole Angelovski. Veliki uspjeh postiže i predstave „Sil-jan Štrkot” po Cepenkovu, u režiji Branka Stavreva,

pa zatim „Kumovi“, „Sabirni centar“ „Tuđe nećemo, svoje ne damo“, „Koloban“, „Tražim seks“, „Na dva stola“.

Obilježje višedecenijskog rada Teatra dale su i predstave „Spiro Crne” od B. R. Platnara u režiji Vladimira Milčina „Koloban“, Blaže Aleksoskog, u režiji Ljubiše Georgieskog, „Arsenij“, B. R. Platnara, „Polkovnikot ptica“, Hrista Bojčeva i Brehtova „Opera za tri groša“, obje u režiji Vlada Cvetanovskog. U dosadašnjoj istoriji Teatra, predstava koja je

izazvala najviše pažnje, ne samo makedonske nego i balkanske publike je „Bubnjevi u noći“ od Brechta, u režiji Martina Kočovskog, koji je porasla do brenda makedonskog pozorišta. Sa tom predstavom, Pozorište iz Prilepa osvojilo je tri nagrade na festivalu MESS u Sarajevu i bilo je pobjednik 44. Izdanja MTF-a „Vojdan Černodrinski“. Ništa manje nagrađivan je i „Kavkazni krug s kredom“, koji je 2011. godine proglašen za najbolju predstavu na Festivalu EX Ponto u Ljubljani. Ovaj Teatar u Makedoniji nosi primat kuće u kojoj se prvi put daju praizvedbe tekstova makedonskih dramskih pisaca.

Tu su prvi put postavljeni tekstovi čiji su autori Kole Čašule, Tome Arsovski, Blagoja Risteski-Platnar, Trajče Krsteski, Petar Petreski ... Tetar radi u sastavu CK „Marko Cepenkov“. Ansambl ima dvadeset glumaca, od kojih je dio honorarno angažovan.

(Tekst preuzet sa Facebook stranice Teatra „Vojdan Černodrinski“)

...Umjesto predgovora večerašnjem programu Festivala...Kreativni zanos Teatra „Vojdan Černodrinski“ iz Prilepa

10


Makedonski Teatar „Vojdan Černodrinski“ iz Prilepa predstaviće se na XV „Merđunarodnom festiva-lu glumca Nikšić 2018“, večeras - četvrtak, 29.novem-bar, u 20 sati sa predstavom „Ljubavne poze istorije“. Komad je rađen po tekstu Gorana Stefanovskog, u reži-ji Nataše Poplavske. Dramaturškinja je Lidija Mitoska Gjorgievska. Kostimografiju za ovu neobičnu priču, koja govori o strahotama rata i ljubavi kao jedinom spasu iz te turobne i teške pojave u svakom društvu, uradila je Roza Trajčeska Ristovska. Scenograf je Emil Petrov, a muz-iku potpisuje Gorazd Čapovski. Uloge tumače: Dimitar Gjorgievski, Daniela Ivanoska, Igor Trpčeski, Jasmina Micovska Stankoska, Dimitar Crcoroski, Angela Naumoska, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska Klinčeska, Mihajlo Milenkoski, Nataša Naumoska i Zoran Ivanoski.

„Napravili smo predstavu koja pokreće niz pi-tanja o ratu, ljubavi, intimnosti, politici i moralnos-ti. Sam autor, Stefanovski kaže: ’Rat je organizovano nasilje, kruna političke patologije, perverzija istorije‘. Ali i pored ’čuvene slike velikog rata‘, ova predstava pri-kazuje i šta se dešava tokom rata, na drugoj strani, u životima ljudi različitih slojeva. Kroz lične priče o likov-ima i specifičnim situacijama u kojima će se svaki od njih naći, ova predstava otkriva različite aspekte rata o kojima mi najčešće nijesmo svjesni.

Rat mijenja sve: počinje, razvija se u neočekivanim pravcima i masovno transformiše ljude. Ali bez obzira koliko izgleda paradoksalno, prava sila koja usmjerava radnju u ovoj predstavi ne proizilazi iz okrutnosti i patnje, već od potrebe za ljubavlju. Nasuprot

svom užasu i apsurdnosti rata, farsična dramska struk-tura koju je postavio Stefanovski nalazi način da pokaže humor, velikodušnost, humanost, saosjećanje i ljubav, usred haosa, svireposti i beskrupuloznosti.

Jedino ljubav uspijeva da preživi i ponovo izlazi iz ruševina rata“, pojasnila je rediteljka Nataša Poplavs-ka, poruku komada „Ljubavne poze istorije“.

Goran Stefanovski je 2014.godine, povodom iz-vođenja „Ljubavnih poza istorije“ u Slovenskom naciona-lnom Gledališču, u Ljubljani, napisao je u osvrtu na svoju dramu:

„Rat je veliko i organizovano nasilje, kruna političara, patologija i perverzija istorije. U mojoj ranoj mladosti bio sam fasciniran kn-jigom ‘Sitten Geschichte des Weltkrieges‘(‘Seksualna is-torija Prvog svjetskog rata‘), Magnus Hirschfeld, objavl-jenom u Berlinu 1931.godine. To je sociološko-politička kritika, u dva velika toma, u crvenom platnenom povezu, koju sam našao u biblioteci mog oca. Bile su štampane na njemačkom jeziku, pa ih nijesam mogao čitati, ali sam sa uzbuđenjem gledao mnoge ilustracije – ekspre-sionističke crteže Georga Grosa i Ota Diksa, vulgarne vojne razglednice, propagandne plakate, fotografije osoba sa invaliditetom i prostitutke… Puno: krvi, mesa, kiča i užasa. Magnus Hiršveld (1858.-1935.) je pisac koji je objavio više od 500 knjiga o temama seksualnosti, zdravlja, politike, morala i istorije rasizma. Godine 1919. u atmosferi berlinske Vajmarske Republike, Hiršveld utemeljio je Institut za seksualnu nauku. Institut je imao veliku biblioteku i arhivu, javna predavanja i medicinske konsultacije. Kao Jevrej i homoseksualac, koji propagi-ra progresivne ideje, Hiršveld je bio česta meta nacista, često fizički napadan i teško povrjeđivan. Godine 1928. učestvovao je u Svjetskoj ligi za reformu polova. Godine 1930. Hiršveld je započeo dugu turneju po Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta. Nacisti su 1933. godine uništili njegov Institut i javno spalili biblioteku i arhive. Hiršveld je lišen njemačkog državljanstva. Umro je u Nici 1935. godine. Hiršveldova knjiga poslužila je kao inspiraci-ja za našu dramu. Tema igre je da je ljubav nemoguća u svijetu politike. Ona prikazuje istoriju kao masovnu ljudsku orgiju, bahanaliju. Rat je sredstvo kojim se is-torija i humanost siluju. Žanr igre je tragična farsa. Istovremeno je tragično i komično vidjeti kako ljudi, prema Džojsu, pokušavaju ‘da se probude iz noćne more istorije‘. A čak i ako uspijemo raspršiti ovu sramnu hip-nozu, hoćemo li se postiđeti?“, napisao je Stefanovski.

...Večeras na programu Festivala...„Ljubavne poze istorije“ o različitim aspektima rata

11


Predstava „Narodni poslanik“, u produkciji Narodnog pozorišta Užice, izvedena trećeg dana „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“, potvrdila je i ranije poznatu konstataciju da je Nušić još uvijek živ, odnosno da je njegovo djelo, literatura za sva vremena. Iako je istoimena komedija velikoga maga tog žanra, koji je zbog antirežimskih stavova pisao i pod pseudonimom Ben Akiba, imala velikih broj verzija, ona je u većini slučajeva uspjela ako se radila kao klasika. Užička verzija kultnog Nušićevog komada, kojeg je napisao kada je imao 19 godina, počiva takođe na klasici, ali uslovno jer ima dosta simbola koji nijesu viđeni u ranijim iščitavanjima

te komedije. To me je svakako doprinio reditelj Slavenko Saletović, ali i glumački ansambl Pozorišta iz Užica, koji na sceni plijenio svojim sofisticiranim izrazima u svim segmentima djela.

Ansambl djeluje tako uigrano, da gledalac prosto živi priču, odnosno prelazi onu tanku liniju između scene i publike. Energija kreće sa početka priče i tokom cijelog izvođenja komada ne posustaje. Naprotiv! Gluma se gradacijski kreće, držeći pažnju gledaoca do samog kraja igranja. Ta glumačka sofis-ticiranost i njihova neviđena sinergija sa publikom je dominantna karakteristika izvođenja užičkog koma-da na Festivalu u Nikšiću. To je još jedna potvrda, uz prethodne dvije odgledane predstave, da je ovogo-dišnji Tim za selekciju, u zvanični takmičarski pro-gram Festivala uvrstio predstave u kojima dominira glumački artizam.

Iako je užički ansambl na sceni pokazao sofisticiran stav i potvrdio da je pozorište kolektivni čin, scenom dominira Slobodana Ljubičić, koji tumači glavni lik Jevrema Prokića. On tako vješto i ubjedljivo tumači centralni lik da cijeloj priči drži dinamiku i pokretom tijela i mimikom daje posebnu simboliku Nušićevom „Poslaniku“. Njegove kolege: Divna Marić, Tijana Karaičić, Goran Šmakić, Biljana Zdravković, Vahidin Prelić, Dragana Vranjanac, Igor Borojević, Nikola Penezić, Momčilo Murić i Branislav Ljubičić, ga prate u nijansama da gledalac „ostaje bez daha“ i sa osmjehom na licu, konstatujući bez izuzetka da je Nušić neprevaziđeni komediograf.

Nakon izvođenja ovog komada, nije teško zaključiti da je komedija žanr koji uvijek publika rado prihvaća, ali pod uslovom da je producentski dobro odrađena, u rediteljskom rukopisu i glumačkim izrazima. Užičko Narodno pozorište je u tome uspjelo. Bez sumnje, što je dokazalo, počev od premijere ovog komada, do njegovih brojnih izvođenja na scenama širom regiona.

S toga ne čudi uvjerljiva poruka reditelja Saletovića da ne treba „ponovo isticati toliko važnu potrebu da se gledalac, bar za kratko vrijeme otrgne od turobne i depresivne stvarnosti i ozari smijehom koji vodi ka komedijskoj katarzi radosti igre, takodje da je deplasirano.

Užičani su pokazali svu radost igre na nikšićkom Festivalu glumca. S. Marojević

...Sa festivalskog repertoara...„Narodni poslanik“ u radosti igre

„Narodni poslanik“ na Festivalu u Nikšiću

12


Na okruglom stolu kritike o predstavi „Narodni poslanik“, Narodnog pozorišta Užice, kroz uvodnu riječ medijatora Gorana Bulajića, ali i izjavi glumca Slobadana Ljubičića, je konstatovano da je i danas „Nušić živ“. To se, kako je naglasio Bulajić, otkrije „svaki put kada vidimo Nušića u ovakvim, uslovno rečeno, klasičnim izvedbama“.

„Gledali smo predstavu koja je duboko i pametno, ali i na pravi način oslonjena na velikog

pisca. Nušić je ovu dramu napisao kada je imao 19 godina i to je jedan od prvih njegovih tekstova. Sada zamislite da neko u tim godinama na taj način percipira život, stvarnost, društvene okolnosti i da ne pominjem politiku, koja je opšte mjesto i koja za ovu priču, za ovu vrstu radostii igre i nije bitna do te mjere. Bitna je ta simetrija i činjenica da je ansambl užičkog Pozorišta, večeras pokazao jedan vrlo sofisticiran stav i stilsko jedinstvo u tumačenju ovog djela. Vidjeli smo demonstraciju uspjelog glumačkog koncenzusa u stilu i načinu

interpretacije. To negdje djeluje vrlo moćno, vrlo sofisticirano, u prvom redu taj ostvareni dogovor, dogovor u finalu. Naravno, Nušić, može da se vidi na više načina, ali ovo je sistem znakovnih situacija koje igraju prilično moćno na neke svima poznate stereotipe. To je uvijek u pozorištu izazovan, ali težak proces. Posebno kada imate okvir već nečega poznatog, mnogo puta viđenog i kada hoćete da napravite, ne mora to da bude veliki korak, ali taj

poluiskorak, kako bi to bilo svježe i zanimljivo. U tome je glumački ansambl uspio i večeras smo čak i mi koji se profesionalno bavimo ovim poslom, kao i publika, prisustvovali jednoj radosti igre. Nema kud više. To je prava glumačka priča i prava priča za ovaj Festival“, izjavio je Goran Bulajić, u uvodnoj riječi o predstavi „Narodni poslanik“. On je naglasio da je Slobodan Ljubičić ili Jevrem Prokić u ovoj priči, centralna figura. „Tako je i napisano, tako je i postavljeno. To Slobodan nosi jednim dobrim ritmom, tačnim i sa autoironijom.

...Akcenti razgovora o predstavi „Narodni poslanik“„Nušić je živ“

Detalj sa okruglog stola kritike o predstavi „Narodni poslanik“

13


Kada sam video ta češanja, popuno namjerna, to je je podstaklo da ovaj komad nazovem uslovno klasičnim tumačenjem. To nije geg. To je znak. No, to nije prisutno samo kod njega, nego i kod ostalih glumaca. Uspjeli su da izdrže taj savremeni tretman znakovnog sistema, što me je asociralo na dobre britanske serije, posebno u ponavljanju tika i insistiranja na znaku. U tom sklopu, ovo je sve dobro funkcionisalo“, ocijenio je Goran Bulajić. Glumac Slobodan Ljubičić se upotpunosti složio sa mišljenjem da je „Nušić živ“ i naglasio je da se uvijek nakon izvođenja ovog komada pita: Da li je dobro što je na ovim prostorima Nušić još uvijek živ?

„E, sad dobro je što je tako, jedino ako gledamo sa naše, glumačke strane, jer mi uvijek imamo radost igre. Kada god igramo ovu predstavu mi se tako slatko zabavljamo. Ova predstava je nešto malo novija verzija, iako je Nušić je ostao Nušić. Mi smo ansambl koji je ujednačen jer u užičkom Pozorištu se poštuje staro, dobro pravilo: ’Da je predstava kolektivni čin‘. Dakle, moramo svi prije svega, da radimo za predstavu, pa samim tim radimo i za publiku. Ako je publika zadovoljna, mi smo još zadovoljniji. Uvijek rado igramo ovu predstavu. Ona je već šest godina na repertoaru i gdje god da smo je igrali i koliko god da smo je puta izveli na matičnoj sceni, ona je ovako dobro primjena kao u Nikšiću. Pozorište je te 2012.godine, u znak obilježavanja mojih 35 godina rada na sceni krenuli u priču da radimo neki projekat. Nijesam glumac koji je zahtjevan, ali sam imao dovoljno povjerenja u ljude, poput počivšeg Dejana Penčića Poljanskog koji je jedno vrijeme bio i umjetnički direktor našeg Pozorišta i naravno, velikom magu režije Slavenku Saletoviću. Oni su htjeli da to bude domaći pisac, jer zašto raditi bilo koga drugog kada imamo takvog pisca kao što je Nušić. Eto, tako je došlo do te predstave. Ono što je dobro, je to što smo mislili iz jedne glave. Dakle, reditelj je znao sa kakvim ansamblom raspolaže i kazao nam je šta on otprilike hoće. Potom nas je pustio nas da se igramo. Naravno, u onom najplemenitijem smislu. Bio je tu da nešto malo ospori što smo mi u toj glumačkoj zanesenosti, možda i malo pretjerali, ali toga nije bilo mnogo i evo tako je ispala ova verzija Nušićevog ’Poslanika‘ “, rekao je Ljubičić.

Glumica Divna Marić je bila jasna u stavu da se ustvari radi o jednoj ekipi punoj ljubavi. „Reagu-jemo na sve ono što se događa na sceni i iza scene, gdje takođe imamo neku vrstu predstave, jer je evi-

dentno puno ulazaka i izlazaka. Tako pratimo svaku glumačku igru. U ovoj predstavi koja je šest godina na repertoaru ključna je stvar taj čvrsti temelj koji je Saletović postavio u startu. Ključna stvar je bila da se Nušić igra autentično, da se ne ide u neku karikaturu... Igramo Nušića, ali ga osjećamo iz ovog vremena. Jevrem je jedan stub i to čvrst stub i mi smo svi u njegovoj službi, ali se trudimo da ne idemo previše iznad toga“, kazala je Marić.

Mlada glumica Tijana Karaičić, koja igra Danicu, kazala je da nije imala otpor prema tom liku.

„Rediteljski ključ nije bio pretjerano radikalan, ali je nama data sva sloboda da radimo sa svojim likovima šta želimo. Posebno mi je zanimljiv drugi plan scene, koji smo radili sa Feridom Karajicom, zaduženim za scenski pokret. Te druge scene su stvorile drugi dio lika koji meni nije pao na pamet na prvo čitanje. To je impuls, neka nova nijansa nje. U dogovoru sa rediteljem sam gradila ovaj lik, gdje sam i lepršava i zaljubljena, možda malo lepršavija, ali je sa druge strane vrlo opasuljena, na neki način emancipovana, koliko to može u današnje vrijeme da se čita da je emanicipovana. Ona je svjesna sebe i onoga što želi. Vrlo je ambiciozna jer pokazuje neke momente gdje može da prigrabi nešto za sebe. Njoj polako počinju da rastu rogovi i nestaje ta ljubav prema Ivkoviću, i sva ta lepršavost i zaljubljenost. Ipak sve je to neka politika. Ona jeste zaljubljena, ali tu više ima strasti nego prave ljubavi među njih dvoje, jer gdje dođu interesi u prvi plan, taj njihov odnos postaje hladan. Ona u suštini i nije dobar lik“, pojasnila je Karaičić.

S.Marojević

14


Pretposljednji dan takmičarskog dijela XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“ rezervisan je za izvođenje Šekspirove drame „Kralj Lear“, Narodnog pozorišta Sarajevo i Festivala MESS, u adaptaciji i režiji Diega de Brea, pozna-tog slovenačkog reditelja, koji potpisuje i scenografi-ju ovog komada. Kostimografija je djelo Blagoja Micevskog, dramatizaciju je uradila Džejna Avdić. Uloge u ovoj predstavi koja je imala premijeru u oktobru, 2017.godine, povjerene su: Izudinu Ba-jroviću, Saneli Pepeljak, Medihi Musliović, Slave-nu Vidaku, Vedrani Đekić i Elmi Juković. U očekivanju premijere predstave „Kralj Lear“, Narodno pozorište je bilo uvjereno „da će snaga ovog bezvremenog djela i izvanredne glumačke interpretacije naći put do svoje publike“.

Najavljujući novi komad, ali i postprodukci-jske izvedbe, producent u marketinškom materijalu postavlja pitanje: Zašto Šekspir danas? Odgovor na to pitanje dala je Marijela Hašimbegović, direktor-ica Narodnog pozorišta Sarajevo, „u paraleli između potrebe teatra da se bavi čovjekom i njegovim odno-som sa unutrašnjim i vanjskim svijetom i turbulentne svakodnevnice koju živimo u odnosu na težište Šek-spirovog djela u čijem je centru čovjek i njegova priroda. Šekspir nas opominje na važnost etike kao ličnog izbora pojedinca. ’Kralj Lear‘ je tragedija o prolaznosti ne samo jednog čovjeka, već i jednog ci-jelog svijeta, tragedija o političkom autoritetu, ali i o odnosima unutar porodice, o roditeljskoj ljubavi koja

može biti slijepa…Lear u izvedbi prvaka Drame Narodnog po-

zorišta, Izudina Bajrovića, našu će publiku zacijelo ostaviti bez daha. Ovo je jedna od najznačajnijih Bajrovićevih uloga kreirana sa posebnom vrstom in-spirativnosti jer dolazi u vrijeme njegove glumačke zrelosti. Ističem važnost koprodukcije i saradnje sa Festivalom MESS, kao i partnerski odnos u kampan-ji projekta ’Culture is GREAT‘, koji promoviše bri-tansku kulturu i našoj premijeri daje internacionalnu dimenziju“, rekla je direktorica Hašimbegović.

Njen kolega, Nihad Kreševljaković, direktor MESS‐a ističe značaj ideje tog prestižnog Festivala na jačanju i afirmaciji teatra na internacionalnim sce-nama i ulaganju kroz posebnu energiju u koprodukci-je sa najznačajnijim bosanskohercegovačkim teatri-

ma. Kao rezultat te politike Scene MESS-a je saradnja sa Narodnim pozorištem Sarajevo, koja je i te kako vidljiva u projektu „Kralj Lear“. Prema ocjeni Kreševlja-kovića, to je „jedno od najgenijal-nijih djela svih vremena. Postav-ka ’Kralja Lear‘, u režiji Diega de Brea, prvorazredni je događaj za sve one koji vjeruju u važnost te-atra, i umjetnost uopšte.

Reditelj Diego de Brea „Kralj Lear“ istražuje „ljudsko putovanje kroz tamu i ponor smrti. Silazak je pun straha, nesigurnos-ti i nemoći. Naime, sudar sa sm-rću nije prepušten slobodnoj ljud-

skoj volji. Learov odlazak u svijet smrtne tame još je bolniji i tragičniji zbog njegovog rastrzanog srca i pomračenog uma. Nekadašnji Bog na Zemlji, sada duboko poniženi obični smrtnik, na zalasku svoga života pokušava da spozna istinu koja će ga sunovratiti u krajnju propast. Razarajuća bol saznanja da je bio prevaren i izigran gura ga u lavirint patnje koja ga pogađa neljudskom snagom i moći. Onaj koji je bio sve, sada je ništa. Sve je to kazna života na čijem kraju Lear, kada već nije mogao ra-nije, pruzima svu patnju na sebe, da bi se preko nje očistio. Learov odlazak je pravi danse macabre koji ga lišava svega. Zemlja je postala grobnica, neka neko dozove sunce!“, navodi se u riječi reditelja Di-ega de Brea.

„Kralj Lear“ / Narodno pozorište Sarajevo

...Najava programa za petak, 30.novembar...„Kralj Lear“ – tragedija o prolaznosti

15


Veselin Vesko Radunović (1952 – 2016.), poznati crnogorski teatrolog „sudbinski je bio vezan za ’daske koje život znače‘ “. Gotovo da nema dramskog naslova u Crnoj Gori, nastalog u posljednje tri – če-tiri decenije, a da ga nije obradilo njegovo pero. Ra-

dunovićev angažman u Nikšićkom pozorištu vezuje se za prva, obnovljena izdanja „Međunarodnog festivala glumca“, na kojima je on sa akademskim nivom vodio sesije za okruglim stolovima kritike o izvedenim pred-stavama, kao i nekolika simpozijuma. U tom pogledu njegov doprinos je bio upečatljiv i nemjerljiv.

Radunović je rođen u Podgorici. Njegova pro-fesionalna biografija je obimna i veoma sadržajna. „Službovanje je započeo u Republičkom kulturnom centru u Titogradu. Nastavio je angažman kao pozo-rišni kritičar, teatrolog, dramaturg, glavni urednik i po-moćnik direktora u Centru savremene umjetnosti Crne Gore u Podgorici. Bio je stručni konsultant za dramski program i član savjeta Festivala Grad teatar Budva, te scenarista i voditelj programa Teatralije na tom Festi-valu. Bio je selektor Festivala pozorišta za djecu u Ko-toru i član žirija Festivala Sterijino pozorje u Novom Sadu i selektor za Crnu Goru. Uređivao je pozorišne novine „Svjetla pozornice“, a radio je i kao generalni sekretar Crnogorskog udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa. Objavio je više od tri stotine priloga u časopisima: „Stvaranje“, „Ideje“, „Ovdje“, „NIN“, „Duga“, „Scena“, „Gest“, „Naši razgledi“, „Danas“ i „Teatron“. Autor je sinopsisa za TV seriju „Teatar sudbine“, izbornik je i autor predgovora za Antologiju savremene crnogorske drame prevedene na makedons-ki jezik. Učestvovao je na više međunarodnih simpozi-juma o teatru. Bio je član odbora za pozorište i film Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Napustio je životnu scenu, pripremajući svoje obimno petoknjižje

za publikovanje.Radunović je sudbinski bio vezan za ’daske

koje život znače‘. U ranoj mladosti stanovao je nado-mak velelepne zgrade Crnogorskog narodnog pozoriš-ta. Gotovo svakoga dana, odlazio bi kod svoje drage strine, pozorišne zaposlenice, obilazio tamne mistične prostore prepune čarolija i snivao bajkovite snove. Često je krišom pratio probe, uživao u scenama, kulisama, kostimima, reflektorima, glumačkim tiradama, muzičkoj pratnji i gromkim zahtjevima reditelja. Od malih nogu, sa zanosom je igrao u školskim predstava-ma, vodio priredbe, pjevao u horu. Kasnije, kada je odrastao, ispratio je gotovo sve premijere i predstave koje su gostovale u Dječijem pozorištu i CNP-u. Uz veliki broj knjiga i bezbroj dramatskih tekstova koje je pažljivo spoznao, fundirao je bazna iskustva, na os-novu kojih je velikim angažovanjem, uspostavio svoje visoke pozorišno-kritičarske parametre.

Iz dana u dan, iz predstave u predstavu, iz an-alize u analizu, iz teksta u tekst, Radunović je uporno, strpljivo i dosljedno brusio, stručni, moralni, estetski i etički dignitet kritičara. Promišljajući našu pozorišnu scenu, Radunović je smatrao da su razvoju kritičke misli u Crnoj Gori, u dužem periodu, poseban dopri-nos dali Sreten Perović i Milorad Stojović. Tokom svog višedecenijskog pozorišnog angažmana, Radunović je osobito volio teatarska promišljanja: Pitera Bruka, koncept Boba Vilsona, rediteljski prosede Jiržija Ja-rockog. Sa bivših jugoslovenskih prostora, izuzetno je cijenio rad: Dejana Mijača, Jagoša Markovića, Vita Taufera, Tomaža Pandura, Paola Mađelija, Slobodana Unkovskog. Svesrdno poznavajući stvaraoce čiji je rad ostavio duboki trag na crnogorsku pozorišnu scenu, Radunović je isticao: Nikolu Vavića, Blagotu Erakov-ića, Branislava Mićunovića, Radmilu Vojvodić, Mila-na Karadžića. A zatim, akcentirao je i dramske pisce koji su bitno uticali na kvalitet savremene crnogorske pozorišne scene: Veljka Radovića, Ljubomira Đurkov-ića, Stevana Koprivicu, Igora Bojovića. Naš poznati reditelj, estetičar i dramski pedagog, Radoslav Lazić, u svojoj knjizi Traktat o kritici, uvrstio je Radunovića u veoma ugledne jugoslovenske pozorišne kritičare, među kojima su: Jovan Hristić, Muharem Pervić, Jovan Ćirilov, Laslo Vegel, Aleksandar Milosavljević.

Veselin Radunović je iznad svega i prije sve-ga istinski volio pozorište. Bio je vrstan pozorišni pro-fesionalac. Istovremeno, bio je izuzetno prefinjena, staložena, suzdržana, obrazovana i kulturna ličnost, jednom riječju gospodin i uzoriti intelektualac“.

S.Marojević

...Kultura sjećanja...Sudbinska veza Veselina Radunovića i teatra

16


„Teatralije“ - dvotomno izdanje Veselina Veska Radunovića objavljene su posthumno 2017. godine, u izdanju CID iz Podgorice i Centra za savremene umjetnosti Crne Gore. Urednik izdanja je akademik Dragan Vukčević, a oba izdanja priredio je kritičar i teatrolog Aleksandar Milosavljević. Knjige Radunovića, jednog od najznačajnijih crnogorskih, ali i jugoslovenskih pozorišnog kritičara i teatrologa su promovisane početkom avgusta ove godine na Trgu pjesnika, u okviru 32. Festivala „Grad teatar“ Budva.

Poznati teatrolog i kritičar Aleksandar Saša Milosavljević, govoreći o teatrološkom opsegu Ves-ka Radunovića, podsjetio da je pozorište jedna od na-jneuhvatljivijih i najprolazinijih umjetnosti.

„Dvije knjige Veselina Veska Radunovića, na neki način to demantuju. On je svojim kritika-ma, tekstovima i esejima uspjevao da uhvati i da sačuva magične niti pozorišta. To što Radunović već na prvoj stranici ’Teatralija‘ citira Sokrata: ’Znam da ništa ne znam‘, odnosi se, prije svega, na njeg-ovu veliku posvećenost pozorištu i edukovanju po-zorišnih kritičara. Birajući tu Sokratovu rečenicu, Vesko je, zapravo, istakao da se edukovanje pozo-rišnih kritičara nikada ne završava. To je prosto stav sa kojim se, ili brzo suočite kad počinjete da pišete o pozorištu, ili, ako se nikad ne suočite sa tim, onda ostajete na margini. Vesko nije bio na mar-gini, bio je u epicentru pozorišnog zbivanja, pozo-rišnog života i Crne Gore, ali i ondašnje Jugoslavije. Mnogo je putovao, bilo kao kritičar ili član žirija najznačajnijih domaćih i međunarodnih festivala velike Jugoslavije. Pisao je o pozorištu u vrijeme ne samo velikih političkih i društvenih previranja, nego i mijena unutar samog tkiva pozorišta. On je shvatao koliko je to živo tkivo pozorišta nešto što, zapravo, presudno određuje i suštinu teatra. Vesko bi, da je mogao, svako veče odlazio u pozorište, ne samo na premijere, nego i na predstave koje je već gledao, jer je bio svjestan da je pozorište specifič-no upravo po tome što je prolazna umjetnost, i da svako izvođenje iste predstave uvijek podrazumjeva drugačiju predstavu, što glumci, naravno jako do-bro osjećaju“, naglasio je Milosavljević. Prva knjiga „Teatralija“ objedinjuje Ra-dunovićeve intervjue sa vodećim pozorišnim umjet-nicima ovog prostora, a među njima ima i onih koje je vodio sa poznatim piscima, pjesnicima, filozofima i so-ciolozima. Najveći broj tih intervjua, prema navodima Milosavljevića, nastao je u ono burno vrijeme kada se „lomila“ istorija na jugoslovenskom prostoru. Druga njegova knjiga, pak svjedoči o Vesku kao izuzetnom pozorišnom posvećeniku, „čovjeku koji je iznad svega volio pozorište“. „Kao čovjek koji je jako dobro bio eduko-

van, koji je osjećao i razumio šta se događa, i straš-no patio zbog toga, Vesko je zaista umio da postavi prava, angažovana pitanja. Ova knjiga, zapravo, predstavlja izuzetno dragocjeno pozorišno, kultur-no, društveno i istorijsko svjedočanstvo o jednom vremenu, za sve one koji će danas, a naročito one koji će sjutra, ali i kroz pedeset godina, iz različitih uglova, prije svega kao istoričari, sagledavati vri-jeme neposredno prije raspada velike Jugoslavije“, zaključak je Milosavljevića.

O Radunovićevom djelu govorila je i Bran-islava Liješević, nekadašnja direktorka Grada teatra i selektorka njegovog Dramskog programa. Ona je oci-jenila da je Radunović svojim teatrološkim rukopisom „podigao svojevrstan spomenik ovdašnjem pozorištu“.

„Čitajući Veskove knjige možemo da vidimo šta se sve događalo od 80-tih godina na pozorišnim scenama, šta je to što je bilo vrijedno i važno i kako je pozorište živjelo, jer se on nije bavio samo njegov-om estetskom, već i etičkom stranom. Smatrao je da pozorište mora da ima onaj bazični, ljudski an-gažman, da uvijek mora da govori istinu, a borio se i za egzistencijalno dostojanstvo samog pozorišta. Njegova biografija nam govori o tome da je cjeli živ-ot posvetio toj umjetnosti. Sve što je napisao i što je ostalo iza njega, može da posluži i kao udžbenik o pozorištu ovog prostora“, zaključila je Liješević.

Radunovićev angažman je posebno bio drago-cjen za razvojnu genezu budvanskog Festivala Grad teatar jer je u dva mandata kao član Savjeta te prestižne smotre dao vidan doprinos njegovom konceptu. I sam naslov knjiga, „Teatralije“, Radunović je , prema tvrd-nji Liješević, preuzeo iz istoimenog programa koji je godinama vodio na Festivalu Grad teatar.

„Čitajući ove knjige, danas bih mogla da potpišem sve što je Vesko zapisao, čak i one kritike o nekim predstavama Grada teatra koje sam sma-trala preoštrim, ponekad čak i polemisala s njim o tome, a sada vidim koliko je, zapravo, bio u pravu. U svojevrsnom Radunovićevom vremeplovu kroz na-jznačajnije produkcije i koprodukcije Grada teatra, kao da ponovo čekamo Godoa sa rediteljem Hari-som Pašovićem i glumcima Žarkom Lauševićem i Mikijem Manojlovićem, vidimo Petra Kralja i kišu na premijeri ’Kanjoša Macedonovića‘, Sonju Vukićević kao pticu na stargogradskim zidinama u ’Konte Zanoviću‘, Citadelu ’obučenu u nebo‘ u ’Snu letnje noći‘, idemo na miločersku plažu i gledamo ’Lensa i Lenu‘, ’Buru‘, ….“, podsjetila je Liješević.

Novinarka Radmila Radosavljević ocijenila je da djelo Radunovića „dirljivo uvjerava da i kritičari, a ne samo dramski pisci, reditelji i glumci, pozorište mogu živjeti kao strast“.

S.Marojević

„Teatralije“- dragocjeno štivo o pozorištu

17


JU „Nikšićko pozorište“

Trg Save Kovačevića br 5

Tel.040/ 213-566e-mail: [email protected]

Web sajt: www.niksickopozoriste.me

Redakcija biltena

Tekstove piše i bilten uređuje: Slavojka Marojeviće-mail redakcije biltena: [email protected]

Dizajn korica: Zdravko Beli Delibašić

Grafički prelom i dizajn strana: Milinko ŽižićTehnička priprema tekstova: Vesna Vukićević i Anka Tomić

Štampa:PRINT GLOBAL

CIP - Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISSN 2661-2534 = Međunarodni festival glumca (Bilten festivala)COBISS.CG-ID 37070864

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 4

vlada crne goregrand prix za najbolji partnerski odnos na sceni producent ju nikšićko pozorište...

Documents