VII. Simpozij socijalnih radnikaPraksa socijalnog rada iz perspektive korisnika i stručnjaka,Zadar, 14.-16. listopada 2015.g.

Vrijednosti u stručnom raduCentra za djecu, mladei obitelj Velika Gorica

Autorica: Dia Dobrinčić Korenjak, dipl. socijalna radnica

Posljednja vrijednost koju su navele sudionice je cjeloživotno obrazovanje stručnjaka. Unutar ove kategorije sudionice ističu važnost pripreme za rad, stjecanje novih znanja i vještina te rad na osobnom rastu i razvoju. Cjeloživot-no obrazovanje i rad na sebi kao osnovu, ne samo kvalitetnog odnosa, nego i rada stručnjaka, nalazimo u razmišljanjima brojnih autora. Hackney i Cormier (2012.) smatraju da nitko od stručnjaka ne traži da budu savršeni, ali ako su psihički dobro i ne odvlače ih osobni problemi, lakše će pomoći klijentu. Corey (2004.) smatra da djelotvoran stručnjak mora imati svoj identitet te poštovati i poznavati sebe.

Istraživanje je pokazalo da se vrijednosti koje koriste stručnjaci Centra za djecu, mlade i obitelj podudaraju sa vrijednostima koje zagovaraju brojni autori ali i etički kodeksi pomažućih struka. Također, istraživanje je pokazalo da sve djelatnice Centra koriste slične vrijednosti u radu s klijentima.

Literatura:1. Arambašić, L. (1996). Savjetovanje. U Pregrad, J. (ur.), Stres, trauma, oporavak.

Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 63.-87..

2. Corey, G. (2004). Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije.

Jastrebarsko, Naklada Slap.

3. Etički kodeks socijalnih pedagoga (2006.). Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih

pedagoga.

4. Etički kodeks socijalnih radnika Republike Hrvatske (2004). Zagreb, Hrvatska udruga

socijalnih radnika.

5. Hackney, H. L. & Cormier, S. (2012). Savjetovatelj – stručnjak, procesni vodič

kroz pomaganje. Jastrebarsko, Naklada Slap.

6. Puljiz, S. (2010). O programima Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.

U Puljiz, S. (ur.), Raditi s djecom, mladima i obiteljima. Velika Gorica,

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, 45.-66.

7. Urbanc, K. (2006). Izazovi socijalnog rada s pojedincem. Zagreb, Alinea.

8. Zakon o socijalnoj skrbi. Narodne novine, 157/13.

Profesionalne vrijednosti u socijalnom radu su niz moralno-etičkih načela koja omogućavaju da se kreira i očuva što kvalitetniji odnos s korisnikom (Compton i Galaway, 1994., prema Urbanc, 2006.).Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica prva je ustanova u Republici Hrvatskoj namijenjena djeci, mladima i obiteljima osnovana od strane lokalne zajednice. Osmišljen je i osnovan s ciljem provođenja psihosocijalnih progra-ma namijenjenih djeci, mladima i obiteljima te pružanja edukacija i podrške u radu ostalim stručnjacima lokalne zajednice (Puljiz, 2010.). Cilj ovog istraživanja, koje je provedeno među zaposlenicama Centra, je bio dobiti uvid u vrijednosti koje koriste stručnjaci Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica u neposrednom radu s korisnicima. Sve sudionice istraživanja imaju iskustvo individualnog i grupnog rada s klijentima. Istraživanje je prove-deno 2014. godine.

Kao odgovor na pitanje kojim se vrijednostima stručnjaci Centra rukovode u radu s klijentima dobiveno je 5 kategorija:• jedinstvenost klijenta• prihvaćanje klijenta• povjerljivost• poštivanje granica profesionalnog odnosa• cjeloživotno obrazovanje stručnjaka.

Sudionice istraživanja navode poštivanje jedinstvenosti klijenta kao jednu od vrijednosti kojom se koriste u svom radu. Unutar ove kategorije naglašava-ju uvažavanje različitosti korisnika i osobnosti korisnika. Poštivanje jedinstve-nosti svakog klijenta očituje se u poštivanju njegova dostojanstva i u otkriva-nju njegovih potencijala (Urbanc, 2006.).

Sudionice istraživanja navele su i prihvaćanje klijenta kao vrijednost kojom se rukovode u radu s klijentima. Kao dio prihvaćanja klijenta vide pristup bez osuđivanja, osvješćivanje mogućih predrasuda te korištenje klijentovih po-tencijala. Prihvaćanje korisnika bez osuđivanja jedna je od bitnih vrijednosti u psihosocijalnom radu. Etički kodeks socijalnih radnika (2004.) dužnošću soci-jalnih radnika smatra prihvaćanje različitosti, i to grupnih i individualnih. Slično nalaže i Zakon o socijalnoj skrbi, koji zabranjuje diskriminaciju, ali i pro-miče uključenost klijenta u donošenje odluka (Zakon o socijalnoj skrbi, NN, 157/2013., čl. 15. i čl. 17.). Ovi rezultati su istovjetni s promišljanjima autorice Arambašić (1996.), koja smatra da prihvaćanje klijenta ne znači i slaganje s njegovim postupcima, već se odnosi na razumijevanje.

Treća vrijednost koju su navele sudionice istraživanja je povjerljivost. Smatra-ju da je diskrecija osnova za stvaranje suradnog odnosa s klijentom. I drugi autori smatraju da je općenito obveza stručnjaka štititi ono što mu je klijent rekao (Corey, 2004.) te da je jedan od preduvjeta uspješnog savjetovanja osi-guravanje privatnosti (Arambašić, 1996.).

Četvrta vrijednost koju su navele neke od sudionica istraživanja je poštivanje granica profesionalnog odnosa. Slično zagovara i Etički kodeks socijalnih radnika (2004.), koji navodi jasne granice u profesionalnom odnosu na relaciji socijalni radnik – klijent, ali i etički kodeksi ostalih pomažućih profesija.

Rezultati istraživanja