MEĐUNARODNA ZNANSTVENA KONFERENCIJA

KONTROVERZE SUVREMENE PEDAGOGIJE I PRAKSA ODGOJA I OBRAZOVANJA

Mostar, 16. - 18. listopada 2008.

Organizatori skupa:

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U MOSTARU

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUODSJEK ZA PEDAGOGIJU

HRVATSKO PEDAGOGIJSKO DRUŠTVO

PROGRAMSKI ODBOR:

Prof. dr. sc. Zoran Primorac, dekan (Mostar)Prof. dr. sc. Miljenko Jurković, dekan (Zagreb)

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, predsjednik HPD-a (Zagreb)Prof. dr. sc. Mladen Bevanda (Sarajevo)

Prof. dr. sc. Damir Boras (Zagreb)Prof. dr. sc. Milenko Brkić (Sarajevo)Prof. dr. sc. Neven Hrvatić (Zagreb)

Mr. sc. Tonćo Marušić (Mostar)Prof. dr. sc. Lidija Pehar (Sarajevo)

Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš (Zagreb)Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (Zagreb)

Doc. dr. sc. Mario Vasilj (Mostar)Prof. dr. sc. Dijana Vican (Zadar)

ORGANIZACIJSKI ODBOR:Mladen Bevanda, Marija Bartulović, Neven Hrvatić (predsjednik), Anita Lukenda

(tajnica), Lidija Pehar, Vlatko Previšić

PROGRAM

Četvrtak 16. listopada 2008. 9:00 – 10:00 sati – Prijava sudionika

10:00 sati - Svečano otvaranje - multimedijalna dvorana Prigodni pozdravi

Prof. dr. sc. Lidija Pehar, pročelnicaOdsjeka za pedagogiju

Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru

Prof. dr. sc. Neven Hrvatić, pročelnikOdsjeka za pedagogiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, predsjednikHrvatskog pedagogijskog društva

Gospodin Ante Žužul, Školska knjiga Zagrebglavni sponzor

Gospodin Ivan Vavra, Školske novine Zagrebmedijski pokrovitelj

Gospodin Jozo Pavković, Večernji list ZagrebIzdanje za Bosnu i Hercegovinu

medijski pokrovitelj

Prof. dr. sc. Miljenko Jurković, dekanFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Zoran Primorac, dekanFakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru

Prof. dr. sc. Vlado Majstorović, rektorSveučilišta u Mostaru

U programu svečanog otvaranja sudjeluje „Sveučilišni akademski zbor Glazbene kulture“zborovođa Katja Krolo-Šarac

10:30 – 10:50 sati - Pauza za kavu

10:50 – 11:10 sati - Uvodno predavanje

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Kontroverze suvremene pedagogije i praksa odgoja i obrazovanja 11:10 -13:00 sati - Plenarna predavanja

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda Pedagogijska znanost na Sveučilištu u Mostaru Prof. dr. sc. Josip Milat Određenje cilja i zadataka kao teleološko- metodologijski problem pedagogije

Prof. dr. sc. Milenko Brkić Pedagogija opraštanja i nade Prof. dr. sc. Lidija Pehar Osiguranje kvalitete na fakultetu je conditio sine qua non

Prof. dr. sc. Neven Hrvatić Pedagogijska znanost: između teorije i pedagoške prakse Prof. dr. sc. Dževdeta Ajanović Emir Ajanović Mjesto i uloga preventivne pedagogije

Prof. dr. sc. Nenad Suzić Primjena meta-analize u pedagogiji Doc. dr. sc. Josip Ivanović Odgoj i obrazovanje u multikulturalnom društvu

16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava

Skupina 1. Multimedijalna dvorana Moderatori: Mladen Bevanda, Dževdeta Ajanović, Josip Milat

Teorijska i metodologijska pitanja suvremene pedagogije

Prof. dr. sc. Vladimir Strugar Bez suglasja o ključnim pitanjima ili (de)konstrukcija pedagogije

Prof. dr. sc. Grozdanka Gojkov „Konstruktivistička paradigma“

Prof. dr. sc. Marko Mušanović Kritička/radikalna pedagogija i hrvatsko školstvo

Doc. dr. sc. Aleksandar Stojanović Metodološke kontroverze i proces nastave

Doc. dr. sc. Mirjana Šagud Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse

Zvonimir Komar Mogućnost sistematske pedagogije danas? Slavenka Halačev Učenje učenja: povezanost nastavnih predmeta u kurikulumu utemeljenom na pojmovima Mr. sc. Zdravko Tkalec Metodološki okvir obrazovanja odraslih Rea Lujić Utjecaj globalizacije na dizajn kurikuluma visokoškolskih institucija

16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava

Skupina 2. Učionica 1-4 Moderatori: Slavica Pavlović, Andreja Silić, Edita Slunjski

Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

Prof. dr. sc. Arjana Miljak Zapostavljenost ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj

Prof. dr. sc. Edina Vejo Sociopedagoški prilog razumijevanju ranog odgoja Doc. dr. sc. Ruža Tomić Mr. sc. Maja Hrvanović Stavovi roditelja djece predškolske dobi o dječjoj igri

Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Doc. dr. sc. Maja Ljubetić Doc. dr. sc. Ivanka Stričević Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima

Prof. dr. sc. Slavica Bašić Utjecaj pedagoških koncepcija na razvoj institucionalnog ranog odgoja Ljubimka Hajdin Dječji vrtić – organizacija koja uči

16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava

Skupina 3. Amfiteatar Moderatori: Marko Jurčić, Vladimir Rosić, Nenad Suzić

Kurikulum suvremenog odgoja i škole

Prof. dr. sc. Dijana Vican Matilda Karamatić Brčić Daliborka Luketić Vrjednovanje odlika osobnosti učenika u osnovnoj školi

Prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić Zavičajna baština- sastavnica obrazovnog kurikuluma u funkciji održivog razvoja Zabiokovlja

Doc. dr. sc. Mario Vasilj Dr. sc. Sonja Kovačević Mr. sc. Joško Barbir Nastava – multidimenzionalni komunikacijski fenomen

Sunčica Findak Utjecaj školskih „pravila ponašanja“ na smanjenje izostanaka učenika s nastave Koraljka Alavanja Uloga muzejske pedagogije u odgoju i obrazovanju Dubravka Kovačević Uloga vanjskog vrednovanja inspekcijom u procesu upravljanja školskim sustavom Marija Buterin Kulturna baština u školi – stanje i mogućnosti

Blaženka Poljak Utjecaj medija i slobodnog vremena na socijalnu komukikaciju mladih

Franka Krajnović Renata Vuksan Školski preventivni programi u Zadarskoj županiji – javnozdravstveni značaj

18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 4. Multimedijalna dvorana Moderatori: Ante Kolak, Mirjana Šagud, Mario Vasilj

Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša Mediji kao manipulatori – kontroverze razvoja novih medija Prof. dr. sc. Anita Klapan Siniša Kušić Mr. sc. Daria Tot Planiranje i programiranje stalnog stručnog usavršavanja učitelja

Prof. dr. sc. Milica Andevski Inicijalno obrazovanje nastavnika kod nas i u svijetu

Doc. dr. sc. Ivana Batarelo Kokić Doprinos sveučilišnih strategija e-učenja provedbi Bolonjskog procesa u Hrvatskoj Anita Lukenda Provođenje EU politike vrednovanja neformalnog i informalnog učenja Dr. sc. Vladimir Kadum Mr.sc. Nevia Močinić Irene Rigo Rezultati "Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma" i Bolonjski proces

Višnja Perin Cjeloživotno profesionalno usmjeravanje kao izazov suvremene pedagoške prakse

Mirela Tolić Kontroverze u interpretacijama medijskih kompetencija Zdravka Grđan Uloga pedagoga u prcesu profesionalne orijentacije učenika

Tonća Jukić Akcijska istraživanja i profesionalni razvoj pedagoga

Verica Kuharić-Bučević Pedagog kao pokretač kritičkog prijateljstva s i među učiteljima

18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 5. Učionica 1-4

Moderatori: Arjana Miljak, Ruža Tomić, Edina Vejo

Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

Doc. dr. sc. Edita Slunjski Ustanove ranog odgoja kao samoorganizirajući i otvoreni sustav

Prof. dr. sc. Olivera Gajić Doc. dr. sc. Spomenka Budić Utjecaj individualnih i socio-demografskih karakteristika mladih na vrijednosne orijentacije i interese mladih u Vojvodini

Vlasta Grgec-Petroci

Značaj i utjecaj obitelji na razvoj posvojene djece Slavica Pavlović Partnerstvo roditelja i škole u proklamacijama i u stvarnosti Radmila Zeba Temelji pismenosti u ranom djetinstvu

Bruno Ćurko Ivana Kragić Uporaba priča u radionicama Filozofije za djecu Dijana Foro Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju za zdrav okoliš u osnovnoj školi

18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 6. Amfiteatar

Moderatori: Vesna Bedeković, Josip Ivanović,Vladimir Strugar

Kurikulum suvremenog odgoja i škole

Prof. dr. sc. Anđelka Peko Doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević Mr. sc. Marija Sablić Pedagoške kompetencije visokoškolskih nastavnika Doc. dr. sc. Branka Kovačević Doc. dr. sc. Branka Brčkalo Didaktičko – metodičke osnove programa dodatne Nastave

Dr. sc. Vesna Buljubašić-Kuzmanović Kurikulum suradničke škole i međuljudskih odnosa Marija Bartulović

Sandra Citković Povezanost glazbenih preferencija i stavova o spolnim ulogama kod adolescenata Maja Hrvanović Selma Porobić Utjecaj socio-ekonomskog statusa roditelja na unapređivanje muzičkog i likovnog odgoja djece

Jolanda Bastalić Školski kurikulum –profil i identitet škole Iva Ćatić Fenomen odgojno-obrazovnog ozračja – teorijske postavke i konceptualizacija Emina Ogrizek Razvoj socijalnih kompetencija kao doprinos željenih postignuća obrazovnih standarda

Petak 17. listopada 2008.

9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 7. Multimedijalna dvorana

Moderatori: Anita Lukenda, Zlatko Miliša, Mirela Tolić

Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga

Prof. dr. sc. Velimir Topolovac Prof. dr. sc. Vladimir Rosić Prof. dr. sc. Mile Pavlić Učenje na daljinu kao dio cjeloživotnog učenja Prof. dr. sc. Rade Popadić Doc. dr. sc. Biljana Sladoje - Bošnjak Metakognitivne strategije i školski uspjeh učenika

Doc. dr. sc. Bisera Jevtić Kako osobine nastavnika utječu na odnos učenika prema nastavi Dr. sc. Ante Čorkalo Domovinski odgoj osnova cjelokupnog odgojno- obrazovnog sustava

Dr. sc. Đurđica Knapić Salamon Dr. sc. Davor Salamon Razvoj vrijednosti učenjem i razvojem unutar organizacija koje se mijenjaju i poslovnih mrežnih aranžmana: primjena znanja o pedagoškom sadržaju

Mr. sc. Ante Kolak Stil upravljanja nastavnim procesom kao odrednica razrednog menadžmenta

Dr. sc. Ivan Maršić Odgovornost, politika i ravnatelj Morana Koludrović

Utjecaj stručnog usavršavanja učitelja na uspješnost provođenja školskih reformi Suzana Rukavina Korištenje hibridnog oblika poučavanja u nastavi stranog jezika

9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 8. Učionica 1-4 Moderatori: Slavica Bašić, Lidija Vujičić, Jasminka Zloković

Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

Doc. dr. sc. Biserka Petrović Sočo Ispitivanje procjena odgojitelja i studenata predškolskog odgoja o važnosti zadovoljenja dječjih potreba u jaslicama Doc. dr. sc. Mladen Kvesić Važnost igre i športa u odgoju djece

Mr. sc. Andreja Silić Uloga pedagoga u (u)vođenju suvremenih odgojno- obrazovnih procesa u predškolskoj ustanovi Barbara Kušević Obitelj u dječjim slikovnicama Katica Kuljašević Drugačiji pristupi: Montessori i Reggio vs. stereotipi u pedagoškoj praksi

9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava

Skupina 9. Amfiteatar Moderatori: Marija Bartulović, Neven Hrvatić, Marija Sablić

Kurikulum suvremenog odgoja i škole Doc. dr. sc. Elvi Piršl Razvoj interkulturalne komunikacijske kompetencije u cjeloživotnom učenju Mr. sc. Izet Pehlić Prilog razvijanju interkulturalnih kompetencija kroz suvremeni školski kurikulum

Mr. sc. Lejla Kafedžić Inkluzivno obrazovanje: teorija ili praksa Dr. sc. Smiljana Zrilić Mr. sc. Vesna Bedeković Posebnosti rada s učenicima sa specifičnim teškoćama u učenju

Martina Matić Utjecaj školskih ocjena na komunikaciju između roditelja i učitelja Ljubica Banović Humanističko-razvojni pristup odgojno-obrazovnoj praksi u učeničkom domu Dijana Drandić Komptencije učitelja u multikuluralnom okruženju

11:00 – 13:00 sati - Znanstveni okrugli stol

Multimedijalna dvorana

"Pedagoška, didaktička i metodička pitanja provedbe Bolonjskog procesa u visokoškolskom obrazovanju"

Uvodno izlaganje: Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan

Moderatori: Nikša Nikola Šoljan, Lidija Pehar

15,00 sati – Stručna posjeta Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg, Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru u Širokom Brijegu i Međugorju Prigodni domijenak

Subota 18. listopada 2008.

9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 10. Multimedijalna dvorana

Moderatori: Sandra Citković, Anđelko Mrkonjić, Smiljana Zrilić

Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga

Doc. dr. sc. Marko Jurčić Profesionalni razvoj i cjeloživotno obrazovanje školskog pedagoga Mr. sc. Aida Muradbegović Prof. dr. sc. Nevenka Tatković Održivi razvoj – izazov suvremenom odgoju i obrazovanju Doc. dr. sc. Kornelija Mrnjaus Obrazovanje za kulturu mira – izazovi pred pedagogijom (i pedagozima) u 21. stoljeću

Vitomir Tafra Cjeloživotno učenje za poduzetništvo u okviru nacionalnog kurikuluma Marija Sučević O nužnosti razvoja kompetencije vođenja učenika Martina Domladovac Prstac Utjecaj vanjskog vrednovanja obrazovnih postignuća na položaj sudionika odgojno-obrazovnog procesa

Biljana Petljak Jakunić Učitelj danas – od zahtjeva, preko profesionalne podrške, do kvalitete

Jelena Vlahović

Obrazovanje odraslih u koncepciji cjeloživotnog učenja – promjene u strukturiranju kurikuluma visokog obrazovanja

Vladimir Reider Problemi dvojnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj

Jasna Arrigoni Suzana Puškarić Daroviti učenici i razvoj znanstvene pismenosti

Sanja Sever Carnevali Pedagoški menadžment kao kompetencija pedagoga s obzirom na apsentizam

9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 11. Učionica 1-4

Moderatori: Mladen Kvesić, Biserka Petrović Sočo, Barbara Kušević

Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

Prof. dr. sc. Vladimir Rosić Odgoj i obrazovanje temeljno pitanje u institucionalnim ustanovama

Prof. dr. sc. Jasminka Zloković Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj Djelovanje obitelji i škole na promociji prosocijalnih ponašanja djece i mladih Dr. sc. Lidija Vujičić Rani odgoj i obrazovanje u institucijskom kontekstu Dr. sc. Josip Lepeš

Značaj izbora teme u projektima nastavničkih i učiteljskih fakulteta Mr. sc. Mirko Lukaš Autoritet u odgoju, kontroverza ili zbilja Violeta Valjan-Vukić Obitelj i škola – temeljni čimbenici socijalizacije Sanja Španja Kurikulum univerzitetskog programa „Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici“

Ivana Tomić Vesna Hasan Praktična primjena različitih odgojnih oblika i metoda u radu s učenicima u učeničkom domu kao samostalnoj ustanovi Željka Kovačević-Andrijanić Studij predškolskog odgoja u raljama sustava

9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava Skupina 12. Amfiteatar

Moderatori: Ivana Batarelo Kokić, Vesna Buljubašić Kuzmanović, Anita Klapan

Kurikulum suvremenog odgoja i škole

Doc. dr. sc. Ruža Tomić Prof. dr. sc. Mirha Šehović Prof. dr. sc. Izudin Hasanović Stavovi studenata razredne nastave o inkluzivnom Obrazovanju

Prof. dr. sc. Renata Marinković Paradoks Bolonjskog procesa očima studenat

Lidija Miškeljin

Dr. sc. Živka Krnjaja Akcijsko istraživanje kao pristup razvijanju otvorenog kurikuluma

Dr. sc. Snježana Dobrota Glazbeno-pedagoške implikacije suvremene glazbene nastave

Doc. dr. sc. Spomenka Budić Prof. dr. sc. Olivera Gajić Analiza didaktičke koncepcije procesa spoznaje i učenja u nastavi Mr. sc. Branko Bognar Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojno- obrazovnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja Mr. sc. Vesna Gajger Između „znati“ i „biti“

Mr. Mladen Mavar Strategije suočavanja sa stresom kod adolesecenata

Ksenija Halter Kurikularni pristup stjecanju znanja i vještina

Goran Livazović Suvremeni mediji u slobodnom vremenu i školska postignuća učenika

Tamara Kisovar - Ivanda Kurikulumska dimenzija suradnje muzeja i škole

12:00 – 13:00 sati – Plenarna rasprava i zatvaranje skupa

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić

Filozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Kontroverze suvremene pedagogije i prakse odgoja i obrazovanjaT e z e: uvodnog predavanja

Kratka povijesna retrospektiva znanstvene utemeljenosti pedagogije, njezina stručnog osamostaljivanja, izdvajanja iz krila filozofije te stalne borba za tzv. dokazivanjem svoje disciplinarne autonomije. Otkuda i zašto najčešće dolazi kritika i zašto pojava ovih prijepora. Pedagogija, dakle, između mono i multidisciplinarnosti, singulara i plurala, pitanja kojoj praksi služi, što obuhvaća njezin stvarni terminus technicus.

Pojmovno-kategorijalni aparat i teorijsko-metodologijska pitanja pedagogije kao polazište unutarnje uređenosti i sistematičnosti pristupa rješavanju različitih pitanja odgoja i obrazovanja. Interdisciplinarni dijalog i znanstvena suradnja kao pretpostavka pojedinačne i zajedničke odgovornosti spram složenih društvenih pojava. Kreativna stručna i znanstvena sporenja umjesto konformističkog slaganja.

Pedagogija u društvenom kontekstu: između instrumentalizacije i kritičnosti. Što još “povijesno” opterećuje teoriju i praksu odgoja i obrazovanja u našem vremenu i prostoru. Kako se otrgnuti tradicionalizmu, a ne pasti u zagrljaj pomodarnosti. Tko može biti nositelj promjena.

Što pedagogiji, odgoju, obrazovanju i obrazovnoj politici donosi globalizacija, postmoderna, multikulturalnost, demokratizacija, mondijalizacija, virtualno okružje i neukrotiva futurologija. Koja je pedagogija moguća, - danas nakon (poslije)postmoderne. Odgojna i obrazovna praksa “bez pedagogije”. Gdje su granice “univerzalne društvene razorenosti” i kakvi su odgoj i obrazovanje uopće primjereni u naletu nove tehnike, novih pismenosti i on-line generacije koja ima neke druge stilove ponašanja i sustav vrijednosti.

Koje su neprolazne (moralne, društvene, vjerske, socijalne i druge) vrijednosti i koji su nositelji njihove odgojne prakse. Interkulturna praksa kao pedagogija prijateljstava na makro i mikro razini. Pedagogija kao integrativna odgojno-socijalna disciplina. Diferencijalna pedagogija u sustavu znanstvenih grana. Koji su protagonisti ove pedagogije i odgojne prakse, te jesu li oni primjereni i kompetentni u ovom trenutku.

Kurikulum kao pojam o kojem svi pričaju: otvorena knjiga ili kontrolirani odogoj i obrazovanje. Pedagogija suvremenog kurikuluma – ima li pedagogija svoj kurikulum i kako ona sama sprema svoje učenike. Osuvremenjivanje struke ili rastanak sa profesijom koji stoji pred pedagozima. Jesmo li svjesni vremena u kojema se i djeci moraju pričati neke nove bajke a ne oduzeti im prirodnu radoznalost djetinjstva, buntovnoj mladosti ne ukrotiti kreativnost, ljubav za istinom i traganje za vlastitim, neokovanim identitetom. Kako pedagoški približiti prirodni razvoj, školsko učenje i socijalnu integraciju u najezdi svakovrsnih suodgajatelja što samo potvrđuje riječi Jean Paula da, zapravo danas govoriti o pedagogiji ujedno znači govoriti o svemu. Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan

Filozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Znanstveni okrugli stol

Pedagoška, didaktička i metodička pitanja provedbe Bolonjskog procesa u visokoškolskom obrazovanju

1. Bolonjski je proces zasigurno sveobuhvatna reforma visokog obrazovanja na paneuropskoj razini kakvu povijest visokog obrazovanja još nije zabilježila. Čak bi se moglo tvrditi da je u razmjerno kratku vremenu pokrenuto i izvedeno više promjena u visokom obrazovanju nego u prethodnim desetljećima, a možda i stoljećima. Riječ je o procesu u kojemu sudjeluje oko 4.000 visokoškolskih institucija.

2. Od vremena započinjanja Bolonjskog procesa pa sve do danas u središtu pozornosti kreatora i promotora tog procesa oblikovanje je do 2010. godine Europskog prostora visokog obrazovanja. Sada se nalazima gotovo na pragu te ciljne godine, a na Europski prostor visokog obrazovanja sve se češće gleda iz perspektive post-2010. Ne potvrđuje li to tezu da su autori Bolonje bili nerealni u sagledavanju kompleksnosti i težine tog pothvata?

3. U proteklim godinama europska se akademska i visokoškolska javnost ponajviše bavila pitanjima vezanim za izgradnju nove arhitekture sustava visokoškolskog obrazovanja, a sa svrhom harmonizacije tog sustava na europskoj razini prema modelu 3 + 2 + 3. Uz to ona se angažirala oko stvaranja pretpostavki za mobilnost studenata i akademskog osoblja, uvođenja instrumenata koji olakšavanju studentsku pokretljivost poput ECTS sustava, vrednovanja diploma i priznavanja razdoblja studiranja i stečenih kvalifikacija te osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju.

4. Posljednjih godina osobita se pozornost posvećuje zapošljavanju Bolonjaca, socijalnoj dimenziji Bolonje, cjeloživotnom učenju te vanjskoj dimenziji Bolonje, odnosno Bolonjskom procesu u međunarodnom kontekstu kojega uvelike određuju sve izraženija internacionalizacija visokog obrazovanja i globalizacijska kretanja. Iako se u svim tim bolonjskim dimenzijama postigao određen napredak, bez dvojbe se može tvrditi da su dosadašnja ostvarenja Bolonje daleko od poželjne vizije.

5. Na marginama Bolonjskog procesa uglavnom su ostala pedagoška, didaktička i metodička pitanja. Štoviše, Bolonjski diskurs gotovo ne rabi to nazivlje, pa se s pravom možemo zapitati može li se uopće Bolonjski proces ostvariti ukoliko gornja pitanja i nadalje ostanu s onu stranu zanimanja. Istina, smatrajući pedagogiju znanošću koja se bavi obrazovanjem u svim njegovim pojavnostima, može se tvrditi da je bilo koje pitanje Bolonjskog procesa ujedno i pedagoško pitanje. No, ovdje imamo u vidu, definirajmo to uvjetno, uža pedagoška, didaktička i metodička pitanja.

6. Ohrabruje spoznaja da se ipak odnedavno u Bolonjskom procesu dosljedno počinje naglašavati jedan pedagoško-didaktičko-metodički pristup koji iz temelja propituje tradicionalnu visokoškolsku pedagogiju. Riječ je o nastavi usmjerenoj

na studenta ili, rečeno drugim riječima, nastavi u središtu koje je student. Tradicionalna visokoškolska nastava bila je, i još uvijek jest, nastava usmjerena na nastavnika. Njegova zadaća bila je komunicirati znanje onima koji to znanje nemaju.

7. Pristup usmjeren na studenta bitno mijenja kako ulogu nastavnika tako i ulogu studenta. Nastavnik nije više poglavito prenositelj i predavač disciplinarnog znanja, a niti su studenti pasivni primatelji nastavnikovih spoznaja. Nastava orijentirana na studenta drži studenta aktivnim sudionikom svog vlastitog razvoja.

8. Diversificirani putovi učenja, mjesta učenja, vrijeme učenja, izvori učenja, sredstava učenja – sve to personalizirana nastava orijentirana na studenta vidi u novoj optici. Pitanje je u kolikoj je mjeri uopće nastava orijentirana na studenta postala stvarnost u našim visokoškolskim institucijama, ili je na djelu rigidna interpretacija Bolonje koja je visokoškolski studij “prilagodila” dominantnom srednjoškolskom didaktičkom obrascu.

9. Studentov bi se akademski razvoj prema Bolonji trebao legitimirati ponajviše na temelju učinaka učenja. U bolonjskom žargonu, riječ je o “ishodima učenja” koji se očituju u onomu što bi imao biti rezultat studentova rada na kraju određenog dijela programa ili razdoblja učenja.

10. Ishodi učenja u tijesnoj su vezi s određivanjem kvalifikacijskih okvira u visokom obrazovanju, koji pak određuju znanje, razumijevanje i mogućnost činjenja studenta na temelju dane kvalifikacije. No kvalifikacijski okviri predstavljaju nadogradnju Bolonje iz najnovijeg razdoblja, pa se odsustvo veze Bolonje sa svijetom rada i očiti nedostaci u već akreditiranim visokoškolskim programima mogu držati posljedicom i te činjenice.

11. Ishodi učenja i kvalifikacijski okviri bitni su, naime, ne samo za prepoznavanje stečenih kvalifikacija u nacionalnom i međunarodnom prostoru, već ponajprije za dizajn i ostvarivanje visokoškolskih programa. Iskustvo nam potvrđuje da su ti programi oblikovali ad hoc, pod vremenskim i svakim drugim pritiskom. Zato je za očekivati da će tek u narednom razdoblju pitanje (pre)oblikovanja visokoškolskih programa postati prvorazrednom zadaćom akademske zajednice i drugih zainteresiranih dionika koji dosad uglavnom nisu bili uključeni u taj posao.

12. Ako su kvaliteta i izvrsnost u srcu tekućih reformi europskog visokog obrazovanja, tada su promjene struktura, utvrđivanje procedura i primjena instrumenata te druge tehnikalije neke od pretpostavki uspješnosti Bolonjskog procesa. Aktualni kaos u svakodnevnoj provedbi Bolonje tek dijelom može ublažiti snaženje suvremene pedagoško-didaktičko-metodičke dimenzije tog procesa. A nju bi trebali promovirati pedagoški (ne)obrazovani visokoškolski nastavnici. I tako se (ne)uspješno zatvara krug paneuropskog visokoškolskog pokreta, kao poglavito obrazovno-političkog projekta ujedinjene Europe. U tom projektu regija je ostala na marginama interesa, upravo kao što se to dogodilo pedagoško-didaktičko-metodičkoj sastavnici Bolonjskog procesa.

Prof. dr. sc. Dževdeta Ajanović

Filozofski fakultet SarajevoEmir Ajanović, prof.

Predmet i zadaci preventivne pedagogije

U radu se problematiziraju pitanja preventivne pedagogije u sistemu pedagoških disciplina i drugih znanosti, njen predmet i zadaci djelovanja.Pedagoška prevencija socijalnih odstupanja među mladima pretpostavlja korištenje različitih sredstava preventivnog djelovanja: socijalno-psiholoških, pravnih, medicinskih...Tako kompleksna i složena pitanja dozvoljavaju konstruktivna rješenja, sve složenijih zadataka preventivnog karaktera.Na taj način, izdvajamo iz pedagoških znanosti područje djelatnosti preventivne pedagogije, koja bi proučavala puteve i mogućnosti sprečavanja socijalnih odstupanja kod mladih.Preventivna pedagogija apsorbira u sebe prethodna dostignuća čitavog kompleksa znanosti, zbog toga proizilazi opasnost mehaničkog spajanja u okviru njenog predmeta različitih elemenata. Ali, s druge strane, vještačko ograničenje povezanosti preventivne pedagogije s drugim naučnim disciplinama, može dovesti do konfuzije predmeta i zadataka njenog istraživanja.

Ključne riječi: preventivna pedagogija, struktura predmeta, zadaci, cilj, metode, odgojne metode

Koraljka Alavanja

Uloga muzejske pedagogije u odgoju i obrazovanju

Kulturna baština je skupina dobara naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi identificiraju kao svoje vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradiciju. Osnovni zadatak baštinskog obrazovanja je razviti vještine kod pojedinca (kolektiva) koji će mu omogućiti da razumije fenomen baštine, dok je krajnji cilj baštinske pismenosti stanje u kojem će isti biti sposoban kvalitetno upravljati baštinom. U kontekstu muzejske pedagogije zavičajni muzeji i zbirke imaju veliku ulogu u odgoju i obrazovanju posjetitelja, jer živom građom podatnom za korištenje u nastavi pozitivno utječe na spoznaju, razvijanje pozitivnih vrijednosti i stavova prema sebi i okolini. Kako bi se muzejska građa pretvorila u obrazovno dobro potrebno je posredstvo stručnog kadra - muzejskog pedagoga. To je zvanje koje je prisutno u muzejima ali za koje ne postoji izobrazba. Potrebno je uvođenje muzejske pedagogije na sveučilišta gdje bi se osposobili muzejski pedagozi, a nastavnici i odgajatelji osposobili za vođenje nastave u muzejima.

Ključne riječi: kulturna baština, baštinsko obrazovanje, zavičajni muzej, muzejska pedagogija, muzejski pedagog

Prof. dr. sc. Milica Andevski

Filozofski fakultet Novi SadOdsek za pedagogiju

Inicijalno obrazovanje nastavnika kod nas i u svijetu

Reforme nastavnih programa ili cjeline sustava obrazovanja uvjetuju i promjene u strukturi, trajanju i organizaciji obrazovanja nastavnika. Zahtjevi za suvremenim promjenama u obrazovanju nastavnika proističu iz potreba društveno-ekonomskog, tehnološkog, kulturnog i obrazovno-znanstvenog razvoja, povezivanjem djelatnosti obrazovanja i rada, kompjuterizacijom. Nužnost promjena u obrazovanju nastavnika uvjetuju i njegove sve brojnije, raznovrsnije i složenije uloge u suvremenoj školi i društvu. Snimanjem trenutačne situacije kod nas uviđa se neujednačenost u stručnom, pedagoškom, psihološkom i najviše u metodičkom obrazovanju nastavnika, njegovom trajanju i izvođenju. U radu se analizira model obrazovanja nastavnika u Srbiji u odnosu na europske i svjetske sustave obrazovanja nastavnika koji su u međunarodnim komparativnim studijama prepoznati kao uspješna rješenja. Glede same organizacije i strukture studija postoje neke razlike koje se očituju u stupnju (de)centraliziranosti političke odgovornosti (npr. centraliziranost u Grčkoj, Italiji, decentraliziranost u Kanadi, Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Nizozemskoj, federalizam u Njemačkoj i Belgiji). S obzirom na sticanje akademskih i nastavničkih kompetencija postoje tri modela: paralelni, sukcesivni i modularni (u novije vrijeme javlja se i integrirani pristup u Švedskoj i Finskoj).

Ključne riječi: inicijalno obrazovanje, model obrazovanja, nastavnik

Jasna ArrigoniOsnovna škola Gornja VežicaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u ZagrebuSuzana Puškarićapsolvent Učiteljskog fakulteta Rijeka

Daroviti učenici i razvijanje znanstvene pismenosti

Ideja za upoznavanjem darovitog učenika od I. do IV. razreda osnovne škole sa znanošću proizlazi iz njegovih osobina i potreba. Opće i specifične sposobnosti, intrinzična motivacija i kreativnost, samo su neki od elemenata koji kod darovitog učenika potiču želju da nauči više i bolje. Ovisno o području i pojavnom obliku darovitosti, potrebno je prilagoditi odgovarajući oblik rada. Ukoliko se kurikulum obogati prirodoslovnim sadržajima, koji se mogu iskustveno promatrati, kod učenika se potiče razvoj vještina kritičkog i znanstvenog mišljenja, a stjecanje prirodoslovnih spoznaja kao posljedicu nosi podizanje razine znanstvene pismenosti. Prirodoslovne sadržaje moguće je obrađivati kroz znanstveno-istraživački rad. Otkrivanje novoga, za učenika donosi višestruku korist.Pored teorijskog obrazloženja o potrebi obogaćivanja kurikuluma prirodoslovnim sadržajima i metodama, u radu je prikazan praktični primjer radionice «Kakva je veza

između kapi vode i zrna kukuruza» za učenike I. razreda održane u sklopu Festivala znanosti u Rijeci 2008."

Ljubica Banović Učenički dom Marije Jambrišak Zagreb

Humanističko razvojni pristup odgojno-obrazovnom radu u učeničkom domu

U planiranju i programiranju odgojno – obrazovnog rada primjenjuje se kurikularni pristup, jer se razmišlja o svim aspektima strukture procesa, potrebnom kontekstu te omogućavanju aktivne, partnerske uloge svih sudionika i mogućnost zajedničkog odlučivanja. Odgojno – obrazovni proces temelji se na načelima otvorenog kurikuluma, koji uvažava cjelovitost i integrativnost ljudskog bića i primjenu strategije “glava, srce, ruke”i polaziti od aktivne uloge učenika kao subjekta, autonomnog i kompetentnog odgajatelja, te humanističko - razvojnog i integralnog pristupa u planiranju, programiranju zadaća i stvaranja poticajnog sveukupnog konteksta. Polazi se od učenika, njegovih specifičnih mogućnosti i potreba te individualnih interesa, njegovih prava posebice na području čuvanja zdravlja, kognitivnog razvoja, socijalizacije, razvoja emocionalne inteligencije i kreativnosti.Operacionalizacija kurikularnih zadaća vrši se kroz tri razine: - razina mentorskih programa (temeljna) - individualizacija i diferencijacija u

zadovoljavanju potreba svakog učenika – odgovornost za učenika.- razina posebnih programa – polaze od specifičnih razvojnih potreba te dobi sa

zadaćom razvoja znanja, vještina, sposobnosti i ponašanja za život . - odgovornost za program.

- razina interesnih programa – polaze od interesa učenika i podržava i razvija posebne vještine izražavanja, stvaranja i aktualizacije sposobnosti učenika – odgovornost za program.

Marija BartulovićSandra CitkovićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogijuDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Povezanost glazbenih preferencija i stavova o spolnim ulogama kod adolescenata

Glazba je neizostavan dio svakodnevnog života adolescenata. S obzirom na kvantitetu njena konzumiranja i često sumnjivu kvalitetu na taj način prezentiranih sadržaja, važno je zapitati se kakav odgojni utjecaj glazba ima na ovu populaciju. Upravo stoga, brojna su se istraživanja bavila utjecajima glazbe (tekstova pjesama, video-spotova i sl.) na oblikovanje identiteta mladih. Zbog često stereotipnih obilježja spolova prezentiranih u obliku pjesama, ovo istraživanje bavi se ispitivanjem povezanosti navika slušanja glazbe i

glazbenih preferencija adolescenata s njihovim stavovima o spolnim ulogama u društvu. Upitnikom će biti ispitano 300 adolescenata – učenika srednjih škola u Gradu Zagrebu.

Ključne riječi: adolescent, glazba, spolne uloge, spolni stereotipi, seksualna pedagogija, medijski odgoj

Jolanda BastalićDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Školski kurikulum – profil i identitet škole

Izgraditi vlastiti kurikulum obveza je, ali i izazov za svaku školu. Dati transparentnost svojim potencijalima, pružiti kompetencije svojim učenicima, a istovremeno unapređivati mogućnosti lokalne zajednice, put su ka optimalnom odgojno-obrazovnom sustavu. Školski kurikulum osigurava povezivanje teorije i prakse jer, krećući od globalnoga cilja - uspješne škole, nastoji osigurati kvalitetnu nastavu i razviti svoj prepoznatljivi profil. Polazište u kreiranju školskoga kurikuluma jest u utvrđivanju učeničkih potreba, potreba učitelja, roditelja ali i lokalne zajednice. Potrebe je nužno uskladiti s postojećim stanjem i mogućnostima škole, te razviti odgovarajući program s jasnim ciljevima, predvidjeti aktivne sudionike realizacije, vrijeme, mjesta i načine ostvarivanja ciljeva ali i postupke vrednovanja. U slobodi kreiranja i djelovanja škola će razviti vlastitu autonomiju, tzv. osobnu iskaznicu ili profil škole. Svojom jedinstvenošću uključit će se u kurikulumsku konkurenciju na odgojno-obrazovnom tržištu te prepoznatljivom misijom postati atraktivna i primamljiva učenicima koji ju odabiru.

Ključne riječi: školski kurikulum, autonomija škole, profil škole

Prof. dr.sc. Slavica BašićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Utjecaj pedagoških koncepcija na razvoj kvalitete institucionalnog ranog odgoja

U razmatranju se polazi od hipoteze da realizacija određene pedagogijske koncepcija (primjerice, Montessori p., Waldorfska p. Freinet p., Reggo pedagogija, humanistički kurikulum) pozitivno utječe na razvoj teorije i prakse kvalitete institucionalnog ranog odgoja. Ta pretpostavka nije empirijski verificirana, ali oslanjajući se na suvremenu raspravu o kvaliteti (kriterijima, razvoju i vrednovanju) institucionalnog odgoja iznosimo pet modela argumentiranja utjecajnosti pedagoških koncepcija na kvalitetu ranog odgoja u institucionalnom kontekstu. Obrazlaganje argumentacijskih modela pretpostavlja pojmovnu jasnoću pa se u radu precizira što je jedna pedagogija odnosno pedagoška koncepcija i što se misli pod pojmom kvaliteta odgoja u ranom institucionalnom kontekstu: nakon razmatranja naravi odnosa pedagoške koncepcije i pedagoške kvalitete

postavlja se pitanje: može li orijentiranje na određenu pedagošku koncepciju biti dostatan instrument osiguranja kvalitete ranog odgoja u dječjem vrtiću?

Ključne riječi: pedagoška koncepcija, pedagoška kvaliteta, kriteriji kvalitete, rani odgoj u institucionalnom kontekstu, modeli legitimiranja kvalitete

Doc. dr. sc. Ivana Batarelo KokićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Doprinos sveučilišnih strategija e-učenja provedbi Bolonjskog procesa u Hrvatskoj

Cilj ovog rada je utvrđivanje doprinosa postojećih strategija e-učenja provedbi Bolonjskog procesa, te postavljanje teorijski utemeljenih smjernica za razvoj strategija e-učenja na visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj. U radu se pregledavaju ključni dokumenti Europskog vijeća vezani uz Bolonjski proces, te strategije e-učenja s nekoliko svjetskih sveučilišta. Dan je prikaz znanstvenih radova iz područja e-učenja u visokoškolskim institucijama i utjecaju strategije na uspješnost provedbe e-učenja, te znanstvenih i stručnih radova o uspješnosti provedbe Bolonjskog procesa u Hrvatskoj. Analiziraju se i uspoređuju postojeći strateški dokumenti o provedbi e-učenja na sveučilištima u Hrvatskoj s ciljem određivanja općih smjernica za razvoj sveučilišnih strategija za e-učenje.

Ključne riječi: sveučilišne strategije, strategije e-učenja, visokoškolska nastava

Dr. sc. Smiljana ZrilićSveučilište u ZadruOdjel za izobrazbu učitelja i odgojiteljaMr. sc. Vesna BedekovićUčiteljski fakultet Osijek

Posebnosti rada s učenicima sa specifičnim teškoćama u učenju

U radu su elaborirane posebnosti rada s učenicima sa specifičnim teškoćama učenja koji predstavlja izuzetno zahtjevnu zadaću za učitelja, ne samo zbog posebnosti nastavnih metoda, već i zbog potrebe uspješne integracije ovih učenika u školsku i razrednu zajednicu. Pritom je od posebne važnosti pozitivno razredno ozračje, komunikacija i socijalni kontakti s drugim učenicima te ohrabrivanje i poticanje na ustrajnost u radu, dok se uloga učitelja ogleda u uočavanju i prepoznavanju njihovih teškoća, primjeni specifičnih nastavnih metoda s ciljem učinkovite pomoći u lakšem svladavanju nastavnog gradiva, ali i u komunikaciji i snalaženju u okolini, kako bi bili prihvaćeni od strane vršnjaka. Iako „Hrvatski nacionalni obrazovni standard“, kao jedna od mogućnosti unošenja promjena u odgojno-obrazovnu djelatnost u školi učiteljima daje smjernice za rad s učenicima sa specifičnim teškoćama u učenju, uočava se nedostatak razrađenog

koncepta sustavnog stručnog usavršavanja učitelja i stručnih suradnika, kako bi se osigurala potrebna razina kompetentnosti za rad s takvim učenicima, od prepoznavanja njihovih posebnosti, preko izbora najprikladnijih didaktičko-metodičkih pristupa i oblika rada, do vrjednovanja njihove uspješnosti. U završnom dijelu rada studijom slučaja djevojke s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom prikazani su njeni napori i nastojanja za uključivanjem u normalan život i doživljavanje vlastite različitosti kao prednosti.

Ključne riječi: učenici sa specifičnim teškoćama u učenju, disleksija, disgrafija,

diskalkulija, Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Prof. dr. sc. Mladen BevandaFilozofski fakultet Sarajevo

Pedagogijska znanost na Sveučilištu u Mostaru

Iako se pedagogija u Mostaru službeno uči već 95 godina, odnosno od otvaranja učiteljske škole 1913., tek je prije tri godine (2005.) otvoren studij pedagogije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti. Tijekom gotovo stoljetnog postojanja prošla je mnoga razdoblja, slušala se i polagala u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama – srednjim, višim, visokim, bilo bi stoga nužno istražiti razvoj pedagogije u svim minulim periodima, u svakoj instituciji gdje se učila, proučiti sve one marnike koji su pridonosili njenom promicanju, teorijskom i praktičnom unaprjeđivanju. Prijeko je potrebno pomnjivo proučiti i pedagoške časopise, uopće periodiku te provenijencije, kao i eventualna istraživanja i mjere koje su poduzimane u cilju razvoja pedagogijske znanosti. Valjalo bi se kritički osvrnuti na udžbenike pedagogije i drugu obveznu literaturu kao i na nastavne planove i programe pedagogije. Razumije se i mnoga druga pitanja, glede razvoja pedagogije, zahtijevaju dublju i širu raspravu, elaboraciju.Cilj ovoga priloga nema tu nakanu nego želi predočiti kraći razvojni put pedagogije na Sveučilištu s naglaskom na stanje danas, njenu perspektivu, te istaknuti nužnost razvijanja ove znanosti.Dakle, počela se učiti kao obvezan nastavni predmet na učiteljskoj školi još 1913., ali pedagogija se uvažavala i na prvom fakultetu u Hercegovini – Franjevačkoj bogosloviji (1895-1945.), kao i na stranicama mjesečnika „Kršćanska obitelj“, 1900-1921., te od 1938. do 1944. Razumije se, i drugi su listovi i kalendari objavljivali pedagoške teme, probleme.Otvaranje Više pedagoške škole 1950. pedagogija se sluša na svim onodobnim grupama. Nakon što je Viša pedagoška škola prerasla u Pedagošku akademiju 1969. pedagogijske discipline su također zastupljene naročito na Razrednoj nastavi i Predškolskom odgoju.Pedagogija se predaje i na Pedagoškom fakultetu, utemeljen 1994. Međutim, tek osnutkom Odjela za Pedagogiju na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti pružaju se mogućnosti za dublji i širi razvoj pedagogijske znanosti. Pedagogija se sluša kao poseban nastavni predmet na Teološkom institutu u Mostaru, na Filozofskom fakultetu, Likovnoj akademiji i Fakultetu za šport.

Gotovo tri desetljeća u Mostaru je izlazio časopis Škola danas, 1963-1992. Časopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu – Škola – pokrenut je 1995., ali se ugasio već nakon tri-četiri broja. Danas jedino časopis za prosvjetu i kulturu – Suvremena pitanja – iz broja u broj objavljuje rasprave, priloge i pedagogijske provenijencije. Ne treba ni podsjećati na važnost časopisa, kao i instituta za razvoj pojedinih znanosti!...Pedagogijska znanost ima punu opravdanost, raison d'etre – razlog postojanja na Sveučilištu. Koliki je pak i kakav njen dignitet, njena reputacija, kritički će se prozboriti u ovom prilogu, i na znanstvenom skupu.

Mr. sc. Branko BognarFilozofski fakultet OsijekOdsjek za pedagogiju

Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja

Tradicionalni pristupi stručnom usavršavanju polaze od pretpostavke da je za ostvarivanje promjena dovoljno informirati praktičare o novim mogućnostima koje su vrlo često osmišljene i ispitane izvan njihovog profesionalnog konteksta. Za razliku od toga akcijska istraživanja podrazumijevaju aktivnu ulogu praktičara u svim etapama ostvarivanja promjena polazeći od sljedećim pretpostavki:

1. Odgoj je kompleksna djelatnost za koju je vrlo rijetko moguće unaprijed predvidjeti i propisati odgovarajuća rješenja.

2. Za ostvarivanje suštinskih promjena presudno je povoljno društveno ozračje i potpora praktičarima – agentima promjena.

3. Učenje se ostvaruje kroz djelovanje i (samo)kritičku raspravu praktičara u okviru zajednica prakse ili zajednica učenja o rezultatima svog djelovanja.

4. Za evaluaciju i prezentaciju svog djelovanja odgovorni su prije svega praktičari.U akcijskim istraživanjima praktičari nastoje unaprijediti odgojnu praksu te razviti svoje kao i stvaralačke potencijale ostalih sudionika odgojnog procesa.

Doc. dr. sc. Spomenka BudićProf. dr. sc. Olivera GajićFilozofski fakultet Novi SadOdsek za pedagogiju

Analiza didaktičke koncepcije procesa saznanja i učenja u nastavi

Polazeći od toga da tokom nastavnog procesa učenici ne mogu usvojiti sva znanja koja su im potrebna za život, zahtevi didaktike usmereni su sve više na sam proces sticanja znanja. Da bi se ostvarila kvalitetna nastava koja bi omogućila razvoj naučnog mišljenja i usvojenost naučno teorijskih znanja kod učenika, neophodno je da sadržaj nastave kao i proces njihovog usvajanja odgovaraju karakteristikama naučnog znanja i mišljenja.

Pored ispitivanja, u davanju objašnjenja o usvojenosti znanja i pojmova kod učenika, autorke su analizirale nastavne programe, školske udžbenike ali i didaktičku i metodičku literaturu i konstatovale: 1. u nastavnom procesu se ne stvaraju uslovi za uspostavljanje unutrašnje veze između opštih, posebnih i pojedinačnih znanja, 2. princip izrade programa nije usmeren na usvajanje teorijskih znanja i razvoj naučno teorijskog mišljenja već, a što je karakteristično za osnovnu školu, učenici usvajaju empiristička znanja koja su dovoljna za formiranje navika potrebnih u svakodnevnom životu, dok se teorijska znanja daju kasnije i imaju podređenu ulogu. Otuda ta prethodna znanja predstavljaju prepreku za usvajanje i razumevanje nekih novih sadržaja znanja i pojmova koji se usvajaju u starijim razredima. Ove konstatacije autorke u radu potkrepljuju rezultatima istraživanja.

Ključne riječi: nastava, proces saznanja i učenja, empiristička znanja naučno teorijska znanja.

Prof. dr. sc. Milenko BrkićFilozofski fakultet Sarajevo

Pedagogija opraštanja i nade

Nikada kao danas, u ovo današnje vrijeme, vrijeme neke čudne fizičke, ali još čudnije odgojne i moralne meteorologije, nismo slušali neodolji ve vapaje za opraštanjem i nadom, ali isto tako i bili svjedoci nevjerojatnog obezvrjeđivanja, banaliziranja, pa sve do karikiranja, same naravi i suštine opraštanja i nade. O opraštanju i nadi govore stručnjaci različitih profila: teolozi, filozofi, sociolozi, psiholozi, politolozi, pa i političari, a pedagozi sasvim rijetko, malo ili nikako. Stoga se s pravom postavlja pitanje, postoji li pedagogija opraštanja i nade i ima li u ovom današnjem vremenu, u sustavu pedagogijske znanosti, mjesta i za pedagogiju opraštanja i nade? Odnosno, hoćemo li pedagogijska istraživanja, spoznaje i djelovanje prilagoditi suvremenim dostignućima i potrebama ili ćemo ostati začaureni u pedagogijskim okvirima devetnaestog stoljeća? Čini se da smo i mi pedagozi dužni progovoriti o ovom fenomenu, o pedagogiji opraštanja i nade i time ovom segmentu pedagoške djelatnosti dati ono mjesto koje mu po važnosti i značaju pripada.Pedagogija opraštanja nas uči u čemu je važnost opraštanja, kako u sebi i drugima zadržati i izdržati podneseno zlo, kako ostati uz prošlost ili je se osloboditi, osvetiti se ili ne, oprostiti ili ne, zaboraviti ili ne. Pedagogija opraštanja nas uči može li se opraštanje narediti, može li se opraštanje prebaciti na Boga ili je to naša obveza, je li opraštanje odraz božanskog milosrđa, kako se odnositi i kako procijeniti uvrede, koliko su i jesu li uvrede ukorijenjene u prošlosti, komu i kako upraviti oproštenje. Sve su to pitanja na koja odgovaraju brojni stručnjaci, naravno iz kuta svoje struke. Imamo li mi pedagozi odgovore na ova pitanja ili smo, kako rekoh, još uvijek u okovima pedagogije devetnaestog stoljeća? Što je tek s nadom? Ima li ona pedagoško značenje? Zar u temeljima nade nisu dobrota i vrjednota, pa samim tim i pedagoška ljepota.? Zar nam nije dosta straha, tjeskobe, stresa, bojazni i strepnje? Okrenimo se nadi. Ona je radost, ona je očekivanje, očekivanje

boljega. Pa zar to nije pedagogija? Zar ufanje i uzdanje ne nose svojevrsnu želju, očekivanje nekog dobra i najzad osjećaj radosti koji ispunjava svakog čovjeka i njegov život čini bogatijim, bogatijim i sadržajnijim.Pedagogija nade nam otkriva izvore nade, govori o strukturi i vrstama nade, o potrebi za nadom, o odnosu nade spram očaja i pesimizma, tjeskobe i straha. Pedagogija nade nas uči u čemu je ljudska nada, tko su njeni nositelji, a tko vjesnici nade,treba li poticati nadu, odnos ideala i nade, uspjeha, napretka i nade. Pedagogija nade nas posebno uči u kakvom su odnosu znanost i nada, postoji li i što je znanstvena nada, u kakvom su odnosu religija i nada, a posebice u čemu se sastoji kršćanska nada?

Dr. sc. Vesna Buljubašić-KuzmanovićFilozofski fakultet OsijekOdsjek za pedagogiju

Kurikulum suradničke škole i međuljudskih odnosa

Cilj je ovog rada bio ispitati suradničku strukturu jedne osječke osnovne škole vezanu za kooperaciju i konflikt kao pozitivne, odnosno negativne poveznice međuljudskih odnosa. Rezultati istraživanja su pokazali da predstavljena škola nije suradnička. Oko 30% ispitanih učenika manifestira konfliktnost u odnosima, nisu spremni surađivati, pomagati drugima i rješavati probleme. Djevojčice svoju kooperativnost procjenjuju pozitivnije od dječaka, ali se ta razlika pokazala statistički najznačajnija kod starijih učenika. U 8. razredima, u kojima su dječaci najmanje skloni surađivati, djevojčice imaju najvišu procjenu suradnje. Odnosno, tamo gdje se opažaju konflikti u odnosima, na način da se vidi razlika u odnosu na poželjno stanje zajedničkoga uređenja života, tamo su već implicitno prisutna nastojanja da ih se otkloni. Nažalost, kooperacija se nije udomaćila u škole kao nezaobilazna strategija kurikuluma čija je osnovna dimenzija izgradnja, razvoj i trajnost dobrih međuljudskih odnosa.

Ključne riječi: suradnička škola, kurikulum, učenici, međuljudski odnosi

Marija ButerinSveučilište u ZadruOdjel za pedagogijuDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Kulturna baština u školi - stanje i mogućnosti

Osviještenost vlastite kulturne baštine pretpostavka je pravilnog odnosa prema baštini kao takvoj (očuvanje), prema sebi (samoodređenje) i ljudima s kojima to naslijeđe dijelimo (međuljudski odnosi). Mnogobrojni primjeri uništavanja i zapuštanja povijesnih spomenika kao i drugih oblika kulturnog naslijeđa ukazuju da je ta razina osviještenosti zabrinjavajuće niska. Postavlja se pitanje, jesmo li kompetentni za kulturnu afirmaciju i

međukulturalnu komunikaciju na globalnoj razini ukoliko nismo osvijestili sebe kao nasljednike vlastite kulturne baštine?S obzirom na promišljanje relacije globalno–autohtono, koja je jedna od temeljnih kontroverza današnjice, u radu se razmatra mjesto i uloga ''baštinskih'' sadržaja u postojećim nastavnim planovima i programima osnovnih i srednjih škola kao i odgojno-obrazovni potencijali tzv. baštinskog pristupa.

Ključne riječi: ''baštinski'' pristup, globalizacija, kulturna baština, škola

Dr. sc. Ante ČorkaloMinistarstvo obrane Republike HrvatskeHrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“ ZagrebOdsjek pomorskih operacija Split

Domovinski odgoj – osnova cjelokupnog odgojno-obrazovog sustava

Svaku ljudsku djelatnost, pa tako i odgojno- obrazovnu valja sagledati u kontekstu vremena u kojem je nastala, razvijala se ili nastajala.Stvaranje Republike Hrvatske bilo je logično očekivati da će pedagozi pokazati veći interes za područje domovinskog odgoja na svim razinama odgojno – obrazovnog sustava.Znanstveno istraživanje fenomena domovinskog odgoja fokusirano je na dvije razine – znanstvena koja je primarno orijentirana na teorijsku eksplikaciju i argumentaciju, te praktičnu primjenu izrade i aplikacije programa domovinskog odgoja na svim razinama.To je složen i odgovoran proces koji uz znanje, sposobnosti, iskustva zahtjeva i umijeće pedagoško – andragoškog i didaktičkog - psihološkog rada. Kao nacionalna vrijednost domoljublje je povijesno potvrđeno.Kakvo je stanje domovinskog odgoja ukazuje naše znanstveno istraživanje u vojnim učilištima Republike Hrvatske.

Iva ĆatićSveučilišta Jurja Dobrile u PuliOdjel za obrazovanje učitelja i odgojiteljaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Fenomen odgojno-obrazovnog ozračja – teorijske postavke i konceptualizacija

Odgojno-obrazovno ozračje je, poput kurikuluma, prilično "neuhvatljiv" pojam, pojam sa "tisuću značenja". Unutar tog područja egzistira više autonomnih istraživačkih domena temeljenih na različitim teorijskim postavkama, konceptualizacijama i metodološkim pristupima upravo zbog kompleksnosti tog fenomena i neiscrpnog broja čimbenika koji mogu utjecati na njega. Brojna istraživanja odgojno-obrazovnih ozračja od šezdesetih godina 20. stoljeća pa sve do danas ukazala su na činjenicu da se značajan dio razlike u učeničkim postignućima može objasniti utjecajem različitih varijabli odgojno-

obrazovnog ozračja. Polazeći od teorijskih ishodišta proučavanja odgojno-obrazovnih ozračja, pobliže determinirajući modernu eru istraživanja tog fenomena kao i njegovu općeprihvaćenu distinkciju na školsko ili organizacijsko i nastavno ili razredno ozračje, u radu se ističe značaj i perspektiva daljnjih istraživanja odgojno-obrazovnih ozračja u sklopu aktualnog europskog i svjetskog trenda povećanja učinkovitosti i kvalitete u školama.

Ključne riječi: odgojno-obrazovno ozračje, školsko ozračje, nastavno ozračje, učenička postignuća, kvaliteta škole

Bruno Ćurko Institut za filozofiju ZagrebIvana Kragić

Uporaba priča u radionicama Filozofije za djecu

Filozofija za djecu je praktična filozofska disciplina koja je namijenjena predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom uzrastu. Cilj filozofije za djecu nije rano usvajanje filozofske tematike, već uvježbavanje za kritično i kreativno mišljenje o samom sebi i svijetu oko sebe. Po najnovijem UNESCO-vom istraživanju koje je obuhvatilo 126 zemalja svijeta, okvirno se u škole sve više uvodi filozofska grupa predmeta. Među ostalim zamjetan je i razvoj Filozofije za djecu koji se provodi u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama diljem svijeta.Od ove školske godine kao eksperimentalan program provodi se Filozofija za djecu, nazvana Mala filozofija u privatnoj osnovnoj školi Nova u Zadru. Radionice se održavaju jedan školski sat tjedno za treći, četvrti i peti razred.U radionicama je vrlo bitan odabir pričā za određene nastavne jedinice. Priče služe kao podloga za temu o kojoj se govori. Tim se pomno odabranim pričama, učenici usmjeruju u zadanu problematiku. Iz priče proizlaze pitanja i odgovori, kojima djeca osvještavaju bit problema i povezuju ga s njihovom svakodnevnom okolinom.

Dr. sc. Snježana DobrotaFilozofski fakultet Split Odsjek za učiteljski studij

Glazbeno-pedagoške implikacije suvremene glazbene nastave

Glazba je u suvremenom društvu sveprisutna pojava. To se posebno odnosi na popularnu glazbu koja predstavlja važan dio supkulture mladih. Na formiranje glazbenog ukusa pojedinca utječe čitav niz različitih faktora, od kojih posebna uloga pripada vršnjacima, masovnim medijima i obitelji, s jedne, te glazbenoj nastavi, s druge strane. U radu se problematizira pitanje odnosa glazbene nastave prema popularnoj glazbi koju favoriziraju masovni mediji i skupine vršnjaka, te razlozi za njeno uvođenje u nastavu. Kao rezultat

analize nastavnog programa i udžbenika, autorica dolazi do dvije vrste skupine razloga koji opravdavaju uvođenje popularne glazbe u nastavu. Prvoj skupini pripadaju glazbeni razlozi koji su orijentirani prema samoj glazbi i njenim inherentnim vrijednostima. Drugu skupinu čine neglazbeni razlozi, a odnose se na upoznavanje kulturno-povijesnih okolnosti u kojima popularna glazba nastaje i živi.

Ključne riječi: popularna glazba, glazbene preferencije, glazbena nastava, nastavni program, udžbenici

Martina Domladovac PrstacOsnovna škole Slave Raškaj OzaljDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Utjecaj vanjskog vrjednovanja obrazovnih postignuća na položaj sudionika odgojno-obrazovnog procesa

Vanjsko vrjednovanje je suvremen proces, neizbježan na putu do kvalitete i konkurentnosti. Cilj vanjskog vrjednovanja u osnovnoj školi je utvrditi razinu stečenih znanja, vještina i kompetencija učenika iz pojedinih nastavnih predmeta i nastavnih područja. Vanjsko vrjednovanje ima mnogostruke i snažne utjecaje na sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Neophodno je, stoga, sagledati vanjsko vrjednovanje iz perspektive učenika/ca, učitelja/ica, roditelja, ravnatelja/ica, škole i osnivača.

Ključne riječi: vanjsko vrjednovanje, sudionici odgojno-obrazovnog procesa, obrazovna postignuća

Dijana DrandićDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Kompetencije učitelja u multikulturalnom okruženju

Institucionalna izobrazba kao temeljno polazište u učenju i poučavanju učitelja ulazi u proces koji vodi prema razvoju kurikularnih kompetencija temeljenih na kulturnim vrijednostima, tradiciji i identitetu. Novi izazovi u obrazovanju i usavršavanju učitelja, te obrazovna vizija imperativ je za svaku sredinu koja teži ka uspješnosti. Trajno nadograđivanje novih vrijednosti, širenje sadržaja, prilagođavanje potrebama i poštivanje različitosti pridonosi razvoju kvalitete obrazovanja. Budući učitelji, kao aktivni sudionici u takvim promjenama, trebaju biti spremni za učenje i usavršavanje, kako bi bili osposobljeni samostalno unositi i kreirati sadržaje s obzirom na raznolikost i realnost multikulturalne sredine, oslobođeni razlika između očekivanja i stvarnosti. Usprkos ograničenjima i nedostatcima današnjih studijskih programa za izobrazbu učitelja koji se provode na Sveučilištima u Hrvatskoj, nužno je promišljati o uvođenju osim pedagoških,

programskih, komunikacijskih i interkulturalne kompetencije s naglaskom na posebnost sadržaja iz sociokulturnog okruženja i okoline obrazovanja.

Ključne riječi: identitet, interkulturalnost, kompetencije, kurikulum, multikulturalno okruženje, učitelj

Sunčica FindakDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Utjecaj uvođenja školskih “pravila ponašanja“ na smanjenje izostanaka učenika s nastave

Za sustavno stjecanje znanja i školsko učenje potrebno je, od strane učenika, redovito i aktivno pohađanje nastave. Oni, međutim, zbog različitih razloga, i na vrlo različite načine, često izbjegavaju (apsentiraju) školske obveze. Zbog toga se u hrvatskim školama registrirani izostanci s nastave broje u tisućama i tisućama neopravdanih sati. Više je različitih pedagoških i administrativnih mjera koje se stoga izriču učenicima: opomena, ukor, opomena pred isključenje iz škole i isključenje iz škole.Izostajanje s nastave ne uvjetuje samo loš, tzv. opći školski (ne)uspjeh i zaostajanje u savladavanju gradiva pojedinih predmeta. Ono je jednako tako, ako ne i više, uzrokom rizičnog ponašanja učenika i njihovu trajnijem asocijalnom ponašanju. Uvođenje «pravila ponašanja», pretpostavljamo, smanjila bi izostanke, a time i neke pojave školskog neuspjeha i devijantnog ponašanja učenika. Koliko u svemu tome škola preventivno djeluje kako bi pomogla učiteljima da ˝zadrže učenika na nastavi˝. Koliko se surađuje s djecom? Koliko škola surađuje sa Vijećem učenika, kojemu bi također jedna od prioritetnih tema trebala biti vršnjačko izostajanje s nastave. Koliko škola surađuje s Vijećem roditelja, jer je i njima je važno uspostavljanje pravila i reda oko izostanaka. Ukratko, koliko škola pedagoški djeluje da spriječi jedno od najaktualnijih problema novog naraštaja-problem izostajanja s nastave i odgojnih posljedica koje proistječu iz toga.

Diana ForoDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju za zdrav okoliš u osnovnoj školi

Situacija u društvu, ratne i poratne okolnosti, nekontrolirani utjecaji medija, mijenjaju vrijednosti i pravila u svakodnevnom životu djece i njihovih obitelji. Jedna od temeljnih funkcija suvremene škole je njezina humana funkcija gdje se od škole očekuje briga i o preživljavanju učenika, organizaciji slobodnog vremena i zdravom načinu života. Učenici iz škola trebaju izići kao ekološki zreli i odgovorni ljudi, a suvremeni način života, nekvalitetno i kratkotrajno vrijeme provedeno s roditeljima, brza i nezdrava prehrana,

utječu na učenika i roditelja, dovode do agresivnog ponašanja i negativnog odnosa prema društvu i njegovim vrijednostima. Zato je nužno razraditi metodologiju i ekološke sadržaje uvrstiti i primjenjivati u svakodnevnom životu i radu škole po čemu bi škola u svom školskom kurikulumu bila prepoznatljiva. Negativne pojave kod djece i mladih moguće je kontrolirati preusmjeravanjem na neke društveno prihvatljive aktivnosti. Uključivanje učenika u različite sadržaje za zdrav život i okoliš moguće je provoditi ravnomjerno kroz sve nastavne predmete i na razini cijele škole, a to jača samopouzdanje i stvara pozitivno pedagoško-psihološko ozračje kao preduvjet za razvoj djece i odraslih.

Mr. sc. Vesna GajgerUčiteljski fakultet Osijek

Između „znati“ i „biti“

Reforma obrazovanja putem uvođenja obrazovnih standarda u središte pozornosti postavlja učinkovitost nastave i obrazovna postignuća učenika. Međutim, učinak iskazan kroz obrazovna postignuća učenika, samo je jedan od kriterija kvalitete. Zanemaruje se da su škole i razredi složene socijalne zajednice u kojima se odvijaju procesi s primarnim pedagoškim značenjem (individualizacija i socijalizacija), i koji u velikoj mjeri određuju učinak odgojno-obrazovnog procesa. U ovom se radu kritički promišljaju procesi koji se posljednjih godina odvijaju u hrvatskim školama, posebice s aspekta odgojne uloge škole i nastave. Autorica zastupa pristup usmjeren na unapređivanje kvalitete procesa, u kojem će proces biti jednako važan kao i učinak, i u kojem će odgoj i razvoj socijalnih kompetencija učenika biti (barem) jednako toliko prioritetni ciljevi, koliko i obrazovni.

Ključne riječi: obrazovni sandardi, učinkovitost nastave, kvaliteta nastave, obrazovna postignuća, odgoj, socijalne kompetencije učenika

Prof. dr. sc. Olivera GajićDoc. dr. sc. Spomenka BudićFilozofski fakultet Novi SadOdsek za pedagogiju

Utjecaj individualnih i socio-demografskih karakteristika na vrijednosne orijentacije i interesovanja mladih u Vojvodini

Društvena tranzicija i promjene kulturnog konteksta neminovno nameću potrebu redefiniranja sustava vrijednosti koji se posebno prelamaju kroz različitosti multikulturnog okvira kakav je, na primjer, Vojvodina.U radu su predočeni rezultati teorijsko-empirijskog istraživanja o dominantnim vrijednostima mladih (pogotovu relacionim vrijednostima koje se vezuju za obitelj,

roditeljstvo, prijateljstvo), njihovom zadovoljstvu životom i planovima za budućnost (kao kategorijama vrijednosti značajnim za osobni i socijalni razvoj, samoaktualizaciju), te njihovim interesovanjima i proaktivnoj orijentaciji u slobodnom vremenu. Posebno se ove varijable sagledavaju kroz prizmu utjecaja indiviualnih (spolna i starosna struktura) i socio-demografskih karakteristika (obiteljski odnosi, uvjeti života, obrazovni status) ispitanika.Rezultati istraživanja nude pedagoške implikacije za odgojno-obrazovni rad sa mladima na razvijanju vrijednosti povezanih sa konstruktivnim aktivnostima i poticanju proaktivne orijentacije u odnosu na vlastito okruženje i egzistenciju, te smjernice za uvođenje novih sadržaja u postojeće kurikulume koji su u skladu sa izraženim vrijednostima i interesovanjima mladih.

Ključne reči: vrijednosne orijentacije, mladi, individualni čimbenici, socio-demografske karakteristike

Prof. dr. sc. Grozdanka GojkovUčiteljski fakultet BeogradVisoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača Vršac

«Konstruktivistička paradigma»

Interpretativistička i konstruktivistička uverenja će se pokušati u ovom tekstu nekako, na veštački način, razabrati, odnosno razmrsiti da bi se dobio bliži pogled na njihove najznačajnije aspekte. Očigledno je da trenutni rad u ovim metodologijama odražava sitnetički impuls postmodernog zeitgeist-a. Decenijama nakon nastanka u izazovima scientizmu i naporima da se istraživanju u društvenim naukama vrati osnovni fokus na svakodnevni svet proživljenog iskustva, fenomenološko-interpretativna perspektiva se sada stapa sa saznanjima iz konstruktivističke epistemologije, feminističkih metodologija, postrstruktulazma, postmodernizma i kritčke hermeneutike. Ova težnja da se ponovo opisuje i rekonceptualizuje prouzrokuje često začuđujuću lepezu konfliktnih razmatranja, a ipak pokazuje da su kontroverze u kući sada daleko intelektualno vitalnije i uzbudljivije od simplicističkih debata između takozvanih kvantitativnih i kvalitativnih metodologija koje se i dalje vode u nekim akademskim krugovima. Ovi izazovi iznutra koji zahtevaju našu pažnju su, uglavnom, usmereni na četiri pitanja interpretativnog rada – uporni problemi kriterijuma i objektivnosti, nedostatak kritičkog oslonca, problem istraživačevog autoriteta i privilegije, i zbrka psiholoških i epistemoloških tvrdnji.

Ključne reči: konstruktivistička paradigma, pedagoška istraživanja

Zdravka GrđanDruga gimnazija VaraždinDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Uloga pedagoga u procesu profesionalne orijentacije učenika

U današnjem školskom sustavu u Republici Hrvatskoj mnogo je izazova s kojima se susreću učenici, roditelji i nositelji odgojno-obrazovnog procesa- nastavnici i stručni suradnici. Pojmovi poput « društvo znanja», « suvremena škola», « otvorena škola», « inovacije « itd. predstavljaju neke nove vizije i metode učenja, poučavanja, vrednovanja.Cilj rada jest prikazati ulogu stručnog suradnika pedagoga kao vrlo važnog čimbenika i nosioca promjena u sadašnjem vremenu sve većih zahtjeva, kroz njegova temeljna pedagogijska znanja, kompetencije i vještine. Školski pedagog je najšire profilirani stručni suradnik s najbogatijim područjem rada u timu koji ostvaruje razvojnu pedagošku djelatnost odgojno-obrazovne ustanove. U procesu društvenog rasta i sve većeg ulaganja u obrazovanje logičkim slijedom dolazi i do otvaranja novih škola. Na primjeru novoosnovane Druge gimnazije u Varaždinu provelo se istraživanje iz područja profesionalnog informiranja i usmjeravanja učenika kao redovitog djela rada pedagoga. Pokušala se utvrditi efikasnost poduzetih aktivnosti pedagoga kao krajnji rezultat upisa učenika u tu školu. Akcijska kompetencija pedagoga u ovom radu dolazi do afirmacije, a odnosi se na pedagogovo izravno praktično djelovanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi i izvan nje, a vezana je za rad ostvarenja ciljeva ustanove i njene obrazovne politike, menadžersko ponašanje i vođenje prema prepoznatljivoj viziji.

Ključne riječi: pedagog - stručni suradnik, profesionalna orijentacija, menadžment, kompetencije, obrazovna politika, upis

Vlasta Grgec-PetrociObiteljski centar grada ZagrebaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Značaj i utjecaj obitelji na razvoj posvojene djece

Istraživanja su pokazala da je razvoj djeteta rezultat međusobnih utjecaja nasljeđa, okoline i djetetovog socijalnog učenja koje se prvenstveno i najprije odvija u obitelji, a zatim u širim socijalnim grupama.U izlaganju se naglašava važnost privrženosti i vezivanja za razvoj posvojenog djeteta. Iako su novija istraživanja pokazala da se privrženost može proširiti i uključiti druge osobe, različita istraživanja pokazuju da prekid u roditeljstvu izazvanom odvajanjem i gubitkom brige, izaziva štetne posljedice i ugrožavajuće je za djetetov daljnji razvoj. U prilog tome idu različite studije rađene na djeci odrasle u institucijama koje su pokazale da adekvatna fizička briga nije dovoljna za razvoj fizički i psihološki zdravog djeteta s optimalnim intelektualnim funkcioniranjem. Za pravilan dječji razvoj neophodan je roditelj ili druga osoba koja stvara čvrstu vezu s djetetom i pruža mu potrebnu pažnju

tijekom cijelog djetinjstva. Mnoga posvojena djeca nisu doživjela stabilan, njegujući i čvrst odnos s odraslom osobom u prve tri godine života te su razvila različite oblike poremećaja vezivanja.Posvojenjem dijete prestaje živjeti sa svojim biološkim roditeljima i zasniva životnu i obiteljsku zajednicu s roditeljima-posvojiteljima. Iako posvojenjem prestaju sve veze djeteta s njegovim biološkim roditeljima, u radu se ističe značaj biološke obitelji u životu posvojenog djeteta i važnost dvojnog nasljeđa ( biološkog i adoptivnog). Namjera je autorice da ovim izlaganjem skrene pažnju na nužnost istraživanja ovog područja i poznavanja i razumijevanja glavnih teorijskih perspektiva posvojenja u svrhu unapređenja obiteljskog odgoja i roditeljstva posvojene djece.

Ključne riječi: obitelj, obiteljski odgoj, posvojenje, razvoj djece

Ljubimka HajdinDječji vrtić „Dječji svijet“ VaraždinDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Dječji vrtić – organizacija koja uči

Dječji vrtić kao organizacija koja uči pretpostavlja postojanje poticajnog materijalnog, prostornog i vremenskog okruženja, te odnose odraslih, kao i djece i odraslih koji omogućuju neprekidno međusobno razumijevanje i razvoj, te propitivanje osobnih i razumijevanje tuđih ideja. Međusobni razvoj i promjene polaze od zajedničkih ideja, koje kao poveznice omogućuje promjene, potiču osobni razvoj te podržavaju razvijanje individualnih potencijala. U takovom vrtiću svi se osposobljavaju za sistemsko razmišljanje, upravljanje sobom, promjenu mentalnih modela, stvaranje zajedničke vizije i timsko učenje. Kroz rad, i praćenje rada i dokumentaciju o radu, razvija se metodologija i unapređuju se mjerila kvalitete. Sve osobe u ustanovi su svjesne svoje odgovornosti, kao i procesa koji je neprekidan i kojeg je stalno potrebno održavati i unapređivati, a lider je odgovoran pokretač neophodnih promjena.Ovim radom nastoji se dati doprinos određenju različitih mogućnosti i preduvjeta za ostvarenje i razvijanje ustanova dječjih vrtića kao organizacija koje uče, kao i određenje zajedničkih osobina i posebnosti pojedinih ustanova.

Ključne riječi: organizacija koja uči, okruženje, razumijevanje, promjena.

Slavenka HalačevŠkolska knjiga ZagrebDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Učenje učenja: povezanost nastavnih predmeta u kurikulumu utemeljenom na pojmovima

Podučavanje i učenje svedeni na poznavanje i reproduciranje činjenica ne mogu rezultirati kompetencijama potrebnima za društva znanja. Stoga je jedan od ciljeva kurikuluma usvajanje znanja o tome kako učiti. Za razvoj učenja učenja osobito je značajan sadržaj nastavnih predmeta i udžbenika. Analiza sadržaja Nastavnog plana i programa za osnovnu školu te udžbenika, upućuje na to da se među pojmovima koje učenici trebaju naučiti u svakom nastavnom predmetu, pojavljuju i pojmovi koji su identični u više nastavnih predmeta. Primjerice točka, crta, struktura, ideja, pejsaž, prostor, ravnoteža, energija, priroda, okoliš, kultura i drugi. Za učenje učenja neophodno je razumijevanje pojmova na kojima se zasnivaju sadržaji nastavnih predmeta. U radu se razrađuje oblikovanje modela koji sadržavaju primjere pojmova. Težište nije na gomilanju tematskih činjenica vezanih za pojedini pojam, nego pronalaženje zajedničkih obilježja istoga pojma koji pripadaju različitim područjima odnosno nastavnim predmetima. Predlaže se izradba mreže pojmova koji su ishodište kurikuluma utemeljenog na pojmovima.

Ključne riječi: sadržaj učenja, kurikulum, udžbenik, pojam, učenje učenja, razumijevanje, obrazovanje, kurikulum utemeljen na pojmovima

Ksenija HalterDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Kurikularni pristup stjecanju znanja i vještina

Nekadašnje odrednice odgoja i obrazovanja pokleknule su pred tržištem, kompetitivnošću i trajnim obrazovanjem koje je s njom dinamički povezano. U tome smislu, moderna pedagogija traži prostor samodefiniranja teoretski i praktično. Autorica smatra da su pitanja je li svrha pedagogije izgraditi pojedince koji su samo konkurentni, opremljeni specifičnim stručnim znanjima ili je njena uloga ipak šira, uvjetovana društvenim potrebama i potrebama pojedinca posljedica nedovoljnog uvažavanja pedagogijskih principa a ponekad i nedovoljnog razumijevanja kurikularnog pristupa stjecanju znanja i vještina.Pedagoški pluralizam trebao bi trajno osiguravati prostor iznalaženja novih i kvalitetnijih pristupa te odgovore na impulse izvan struke. Takva kreativna pedagogija ne može se odreći svoje biti: njen ideal je omogućiti stjecanje znanja i sposobnosti, odgojiti pojedinca kao odgovornog dionika, sukreatora u mikro- i makrookruženju. Autorica u zaključku navodi da se imperativi tradicionalnog trebaju kvalitetno nadograditi, ka konkurentnom znanju, inovativnosti i kreativnosti te razumijevanju kao odgovoru na sve složeniji društveni kontekst.

Maja HrvanovićSelma PorobićFilozofski fakultet Tuzla

Uticaj socioekonomskog statusa roditelja na unapređenje muzičkog i likovnog odgoja djece

Bogatstvo je znati, ne imati… Socioekonomski status porodice je skoro uvijek vezan i inicira povećani nivo opšte kulture i načina kulturnog razmišljanja djece. Činjenica je da obrazovni nivo roditelja, njihov ekonomski status i bolji uslovi stanovanja, skoro uvijek doprinose boljem opštem uspjehu učenika kao i unapređenju opšte likovne i muzičke kulture.U ovom radu istraženi su i kritički analizirani i utvrđeni te interpretirani faktori socioekonomskog statusa roditelja učenika razredne nastave i njihov uticaj na pojavu boljeg opšteg uspjeha, interesovanja i unapređenja globalnog nivoa muzičke i likovne opšte kulture.Konstruisani odgovarajući instrumenti istraživanja primjenjeni su u tri osnovne škole iz grada Tuzle, a uzorkom je obuhvaćeno 240 roditelja i 12 nastavnika razredne nastave.Ključne riječi: socioekonomski status, roditelji, odgoj, porodica, muzička kultura, likovna kultura, opšta kultura, kulturne navike....

Prof. dr. sc. Neven HrvatićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Pedagogijska znanost: između teorije i pedagoške prakse

Pedagogijska znanost danas, prolazi svojevrsnu katarzu: između glorificiranja i negiranja, krize i ekspanzije, proturječju između teorije i pedagoške prakse.Iako je u suvremenom svijetu na djelu nekoliko razvoja koji se, zbog svoje sveprisutnosti, mogu držati zajedničkim pravcima u znanosti o odgoju, polaznica novih pristupa i konceptualnih modela je: važnost promjena i prilagodbi, uz zadržavanje temeljnih teorijskih odrednica. Isticanje potrebe za promjenama tradicionalne pedagogije proizlazi i iz stvaranja nove paradigme: prema gledanju na život i svijet iz više pravaca i filozofskih pogleda, gdje se mijenja i pedagoški način mišljenja kao i ustroj škole od (pre)naglašenog spoznajnog (kognitivnog), prema socijalnim odnosima, demokratskoj participaciji i suradničkom učenju. Neposredne implikacije novih pristupa u pedagogiji očituju se i na provedbenoj razini: studiju pedagogije i implementaciji u pedagoškoj (školskoj) praksi, koncepciji cjeloživotnog učenja i trajnog profesionalnog razvoja pedagoga. Na taj način kontinuirano praćenje (i poticanje) razvoja pedagogijske znanosti postaje temeljna

pretpostavka unapređenja kvalitete i efikasnosti obrazovanja i potrebni iskorak prema društvu znanja. Dometi suvremene pedagogije neće biti ograničeni jedino ako će produkt biti znanja koja će trebati svima, uvažavajući realnost, ali i neiskorištene potencijale. Posebno je to razvidno u segmentu opće i sistematske pedagogije, kojima je razvoj usporen u odnosu na lepezu subpedagogijskih disciplina, koje su često zasnovane na površnim vezama s matičnom znanosti i sve više nose predznak stručne i/ili popularne pedagogije.

Ključne riječi: pedagogijska znanost, pedagoška praksa, studij pedagogije, popularna pedagogija

Doc. dr. sc. Josip IvanovićUčiteljski fakultet na mađarskom nastavnom jeziku Subotica

Odgoj i obrazovanje u multikulturnom društvu

Zbog sveukupnih suvremenih društvenih trendova, danas je više nego ikad, neophodno pedagoško promišljanje odnosa multikulturalnosti i obrazovanja, odnosno, odgoja i obrazovanja u multikulturnom društvu. Upravo je zbog toga sve veći broj autora koji se bave ovom problematikom kako u svijetu tako i kod nas. O tome su usvojeni i brojni značajni dokumenti Ujedinjenih nacija i UNESCO-a, raznih europskih društvenih i prosvjetnih institucija i asocijacija, održani su brojni simpoziji i savjetovanja, napisano je na tisuće bibliografskih jedinica. Ovo obilježje odgojno-obrazovane djelatnosti, njegova stvarnost i perspektiva, izazov su i za pedagogijsku teoriju i za pedagošku praksu. Kao i mnogi drugi, tako i fenomen multikulturalnosti obrazovanja dobiva na značaju i zbog toga što on ima svoje plime i oseke, zastoje, krize i otpore i to ne samo u prošlosti nego i u suvremenosti. I ne samo u nekim daljim nego i u bližim geografskim i etničkim prostorima, a poglavito tamo i tada gdje se i kada se društvene proturječnosti rješavaju sukobima i ratovima među narodima. Tada kriza multikulturalnog obrazovanja može istovremeno biti sastavnica i uzroka i posljedica socijalnih konflikata. Bez obzira na predznak u vrednovanju i pristupu promatranja odnosa multikulturalizma i obrazovanja, izvjesno je da je ovaj fenomen sve više u području interesa mnoštva znanstvenih, prvenstveno društvenih, humanističkih, kulturoloških, socioloških i pedagoških disciplina, kao i to da je odgoj i obrazovanje u multikulturnom društvu, odnosno, multikulturno obrazovanje u školi, u masmedijima i multikulturalni ambijent u društvenoj zajednici, imperativ sadašnjeg i budućeg vremena, pretpostavka istinskog, osobnog i društvenog progresa, sastavni dio humanističke civilizacije.

Ključne riječi: odgoj i obrazovanje, multikulturno društvo, multikulturalizam, odnos

multikulturalizma i obrazovanja, kriza multikulturalnog obrazovanja,

perspektive multikulturalnog obrazovanja

Doc. dr. sc. Bisera JevticFilozofski fakultet NišVisoka skola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača Kruševac

Kako osobine nastavnika utiču na odnos učenika prema nastavi

Obrazovni proces je pre svega interpersonalni odnos, odnos koji predpostavlja pouku i ucenje kroz dijalog, korelaciju i prozimanje ucenja i razvoj sposobnosti ucenika, njihove misaone kriticnosti i duhovne samostalnosti.Interakcija mnogobrojnih faktora, u skoli i van nje, koji uticu na oblikovanje sklonosti mladih, podsticu, ili usporavaju efikasnost i kvalitet nastavnog rada, i samim tim determinisu polozaj nastavnika i ucenika.Insistira se na interaktivnom odnosu nastavnik-ucenik, u kome fundamentalnu poziciju zauzima ucenik, njegova zrela licnost koja se pokazuje u kreativnosti, kritickom misljenju i toleranciji prema drugacijem-razlicitom, kao bazicnom obrazovnom cilju, koji mora bitno determinisati osnovni sadrzaj i modele usavrsavanja nastavnika.Na bazi potreba permanentnog usavrsavanja, objektivnih i subjektivnih faktora, alternativa ponasanja, motiva situacionog ponasanja, bipolarnosti rad-slobodno vreme za slozeni fenomen usavrsavanja nastavnika konstruisan je tip nastavnika koji sa svojim osobinama daje teorijsko-metodolosku osnovu za identifikaciju putem empirijskog istrazivanja bitnih razloga odstupanja prakse od idealno-tipske pretpostavke.

Ključne reči: faktori motivisanosti, faktori ponasanja, permanentno obrazovanje, interkulturalnost, osobine nastavnika

Tonća JukićFilozofski fakultet Split

Akcijska istraživanja i profesionalni razvoj pedagoga

Unapređivanje kvalitete odgojno-obrazovne djelatnosti jedan je od neizostavnih elemenata u procesu cjeloživotnog osposobljavanja pedagoga. U radu se stoga kritički razmatra uloga pedagoga kao jednog od ključnih nositelja i čimbenika promjene u procesu poboljšanja učinkovitosti odgojno-obrazovne ustanove u kojoj on radi. Kao mogućnost ostvarenja veće djelotvornosti djelatnika škole te boljih učeničkih postignuća, predlaže se provedba akcijskih istraživanja na razini odgojno-obrazovne ustanove. Pritom se izdvajaju uloge pedagoga kao inicijatora, suistraživača i suevaluatora u navedenim istraživačkim procesima. U radu se obrazlažu i dobrobiti koje akcijska istraživanja imaju za profesionalni razvoj pedagoga te unapređenje odgojno-obrazovne ustanove u kojoj se provode i društva u cjelini.

Doc. dr. sc. Marko JurčićFilozofski fakultet u ZagrebuOdsjek za pedagogiju

Profesionalni razvoj školskog pedagoga kao ishod trajnog usmjeravanja i uklapanja u proces cjeloživotnog učenja

U radu se izlažu osnovne značajke procesa cjeloživotnog učenja školskog pedagoga u funkciji njegova profesionalnog razvoja i pedagoškog unapređivanja škole. Posebno se razmatraju odgovori na dva temeljna pitanja, prvo, što čini proces cjeloživotnog učenja za profesionalni razvoj školskog pedagoga istinski potrebnim za pedagoško unapređivanje određene škole, drugo, kako se obrazlaže ishod profesionalnog razvoja školskog pedagoga, temeljen na sadržajima i postupcima procesa cjeloživotnog učenja. Izlažu se osnovne značajke stvaranja programa cjeloživotnog učenja i njegove realizacije, koji treba biti racionalno stručno organiziran i razvojno orijentiran pomoću koncepcije razvojne djelatnosti škole i utkan u formalne okvire i praksu djelatnosti profesije školskog pedagoga.

Ključne riječi: školski pedagog, profesionalni razvoj, škola, cjeloživotno učenje

Dr. sc. Vladimir KadumMr. sc. Nevia MočinićIrene RigoSveučilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja

Rezultati ‘Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma’ i Bolonjski proces

U radu se izlažu rezultati „Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma“, provedenog na uzorku od 129 ispitanika, studenata prve godine učiteljskog studija i studija predškolskog odgoja na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.Dobiveni rezultati kazuju: (1) procjena razloga koji su mogli utjecati na donošenje odluke o upisu na učiteljski studij odnosno studij predškolskog odgoja nije statistički značajna; (2) procjena mjere utjecaja odabranog studija na razvoj znanja, vještina ili osobni razvoj statistički je značajna (F = 7.08; p < .05); (3) statistički je značajna razlika u odgovorima ispitanika vezano uz redovitost pohađanja nastave (2 = 97.82; df = 3); (4) procjena aktivnosti ispitanika u nastavi tijekom studiranja statistički je značajna (F = 3.46; p < .05); (5) studenti nisu dovoljno upoznati s Bolonjskim procesom.

Ključne riječi: Bolonjski proces, orijentacijsko-motivacijski praktikumi, predškolski odgoj, studenti, učiteljski studij

Mr. sc. Lejla KafedžićFilozofski fakultet SarajevoOdsjek za pedagogiju

Inkluzivno obrazovanje: teorija ili praksa

Problematika inkluzivnog obrazovanja je vrlo aktuelna u Bosni i Hercegovini posljednjih godina. Djelatnici odgojno-obrazovnog procesa (u prvom redu u osnovnim školama) imaju (i zakonsku) obavezu uključivanja djece s posebnim potrebama u redovne/opće ustanove. Sintagma djeca s posebnim potrebama nije sinonim za sintagmu djeca s teškoćama u razvoju, baš kao što ni inkluzija nije sinonim za integraciju. Ključni subjekt u provedbi inkluzivnog obrazovanja je nastavnik. Nastavnici imaju mogućnost stvoriti učionice u kojima će se različitost prihvatati i cijeniti. Međutim, postavlja se pitanje koliko su nastavnici pripremljeni i obučeni za rad u inkluzivnim odjeljenjima?

Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje, djeca s posebnim potrebama, nastavnik

Tamara Kisovar-IvandaSveučilište u Zadru Odjel za izobrazbu učitelja i odgajateljaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Kurikulumska dimenzija suradnje muzeja i škole

Iako riječ muzej najčešće podrazumijeva instituciju koja ujedinjava funkcije poput sakupljanja, čuvanja, izlaganja i interpretacije raznovrsnih objekata, ne smijemo zaboraviti da je obrazovanje jedna od primarnih funkcija muzeja. Kada muzejske programe koristimo u funkciji obogaćivanja kurikuluma, njihovo bi oblikovanje trebalo biti posljedicom suradnje muzejskog pedagoga i školskog pedagoga ili učitelja. Proces sukonstrukcije kurikuluma trebao bi rezultirati poticajnim i učinkovitim oblicima učenja. Svjedočimo naporima muzejskih pedagoga da muzejske sadržaje prilagode obrazovnoj svrsi. Problem uočavamo u trenutku kada tako nastali materijali ne predstavljaju polazište za optimalno korištenje obrazovne vrijednosti muzeja u procesima školskog učenja i poučavanja. Uzevši ovaj problem kao polazište promišljanja, pokušali smo naznačiti obrise zajedničkog strukturiranja kurikulumski usklađenih materijala, slijedeći pri tom univerzalna didaktička načela dizajniranja nastavnih sadržaja.

Ključne riječi: sukonstrukcija kurikuluma, muzejsko-školsko partnerstvo, didaktički materijali

Prof. dr. sc. Anita KlapanSiniša KušićFilozofski fakultet RijekaOdsjek za pedagogijuMr. sc. Daria TotOsnovna škola «Milan Brozović» Kastav

Planiranje i programiranje stalnog stručnog usavršavanja učitelja

Rad ima teorijski i empirijski dio. U prvom se dijelu s teorijskog stajališta razmatraju različiti pristupi određenju onih pojmova koji su ključni za područje programiranja stalnog stručnog usavršavanja učitelja. U empirijskom je dijelu analizirano postojeće stanje s naglaskom na razvijanju aktivnosti vezanih za planiranje i programiranje stručnog usavršavanja učitelja.Istraživanje je aktualiziralo i istaknulo potrebu ispitivanja obrazovnih potreba učitelja i njihova usklađivanja sa sadržajima stručnog usavršavanja i značajem za učiteljski profesionalni rad. Ishodi istraživanja upućuju na mjere i aktivnosti za daljnje poboljšavanje kvalitete planiranja i programiranja učiteljeva stručnog usavršavanja.

Ključne riječi: stručno usavršavanje, snimanje obrazovnih potreba, programski sadržaji

Dr. sc. Đurđica Knapić SalamonPrehrambeno-biotehnološki fakultet ZagrebDr. sc. Davor SalamonCERIZ – Centar za inovacije i razvoj zadrugarstva Zagreb

Razvoj vrijednosti učenjem i razvojem unutar organizacija koje se mijenjaju i poslovnih mrežnih aranžmana: primjena znanja o pedagoškom sadržaju

Lokalni fleksibilni i distribuirani produktivni sustavi (koji se pojavljuju kao poslovne mreže, poslovni klasteri i industrijski disktrikti - ili jednostavno, mrežni aranžmani) predstavljaju tendenciju da se poslovno povezana poduzeća i njihove potporne organizacije geografski koncentriraju, ili čak nadilaze goegrafska ograničenja, virtualnim koncentriranjem na regionalnoj ili čak globalnoj razini. Umreživanjem poduzeća mogu ostvariti eksterne ekonomije (ekonomije razmjera i cilja, niže transportne troškove, pojačane marketinške i strateške učinke i sl.) i razviti u većoj mjeri održivu konkurentsku prednost, čak i na hiperkonkurentskim tržištima koja sve više prevladavaju.Inovacije, ljudski i socijalni kapital ključni su sastojci u izgradnji takvih mrežnih aražmana. Mreže učenja, tj. mreže kojima je temeljna svrha u omogućavanju zajedničkoga učenja, moguće je motriti kao instrument 'kluba najboljih praksi' za okupljanje poduzeća koja dolaze iz različitih sektora s nakanom zajedničkog korištenja lokaliziranoga znanja, iskustava te istraživanja novih poslova, inovacija i drugih koncepata. Vrlo su značajne u promociji svih oblika tacitnog i kodificiranoga znanja – s

uporištem na znanju koje posjeduje potencijalnu ekonomsku vrijednost, te ga stoga treba kodificirati i distribuirati cjelinom mreže ili njenih dijelova, što na kraju vodi stvaranju mreža mudrosti.Procese intra- i interorganizacijskoga učenja, proizvodnje, akumulacije, difuzije i kapitalizacije znanja kao sadržaja mreža učenja, osnažuju različiti nositelji znanja odnosno njegovi facilitatori, djelujući kao kontrolori znanja – te uzimajući obličja tehnološkihg brokera, brokera/anđela znanja te drugih agenata, koji stvaraju mreže u zajednici, mreže eksperata kao i mreže poslovnih anđela. Takve bi procese jako unaprjedila, a njihove nositelje učinila kompetentnijima primjena tzv. pedagoškog znanja o sadržaju (PCK): znanja o poučavanju i učenju koje u obzir uzima posebne zahtjeve učenja u poduzetničkim mrežama učenja. Razmatraju se neka obilježja PCK s nakanom dodavanja vrijednosti procesima upravljanja mrežnim aranžmanima.

Mr. sc. Ante KolakFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Stil upravljanja nastavnim procesom kao odrednica razrednog menadžmenta

U području didaktike se često ističe kako kvaliteta nastave, između ostalog, ovisi o čimbeniku «vođenja razreda», tj. razrednom menadžmentu. Razrednom menadžmentu se u radu prilazi kao organizacijskoj, pedagoškoj i didaktičkoj kompetenciji koja se očituje u organizaciji nastave, u formiranju odgojno-obrazovnih ciljeva i zadaća nastavnoga procesa te u vještom odabiru nastavnim metoda i oblika rada. Metode nastave čest su predmet proučavanja didaktike, a pri tome se rjeđe istražuju stilovi poučavanja i upravljanja nastavom. Vođenje nastave moguće je primjenom određenog stila upravljanja. Stil vođenja nastavnika znatno utječe na brojne odrednice nastavnog procesa - razrednu klimu, disciplinu, suradnju s roditeljima… Empirijski dio ovoga rada utvrdit će višefaktorsku strukturu stilova vođenja nastavnog procesa od strane «razrednog menadžera» kao i stavove ispitanika prema bitnoj odrednici razrednog menadžmenta – stilu upravljanja, te će identificirati varijable koje mogu utjecati na stil upravljanja nastavnim procesom.

Ključne riječi: razredni menadžment, stil upravljanja nastavom, nastavni proces, razredni menadžer, «vođenje» nastave.

Morana KoludrovićFilozofski fakultet SplitOdsjek za pedagogiju

Utjecaj stručnog usavršavanja učitelja na uspješnost provođenja školskih reformi

Poticanje trajnog profesionalnog usavršavanja učitelja uočeno je kao prioritet u reformi i razvoju našeg odgoja i obrazovanja koje im može pomoći u smanjenju poteškoća nastalih uvođenjem novih obrazovnih standarda. Ukoliko učitelji ne razumiju bit kurikularnih promjena ili su u nemogućnosti realizirati postavljene ciljeve i zadaće bit će izloženi stresu i nezadovoljstvu što očekivano ima negativan utjecaj na učinkovitost njihovog poučavanja i adekvatno odgovaranje na učeničke potrebe, što u konačnici rezultira lošijom komunikacijom između učenika i učitelja te narušava školsko ozračje. Budući da je reforma školstva u nas na samom početku, značajnim se čini dobiti uvid u neka strana iskustva o utjecaju i uspješnosti nekih oblika stručnih usavršavanja koji su imali bitan utjecaj na razvoj suvremenog učenja i poučavanja u onim školama koje su prepoznate kao kvalitetne u ostvarivanju humano – kreativnog kurikuluma kojem težimo.

Ključne riječi: kurikularna reforma, stručno usavršavanje učitelja, suvremeno učenje i poučavanje

Zvonimir KomarFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogijuDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Mogućnost sistematske pedagogije danas?

Pedagogija razvijena kao sistem s jedne strane i pedagogija razvijena kao skup pedagogijski relevantnih predmeta s druge strane, dva su temeljno različita koncepta ove znanosti, koja imaju implikacije na karakter, polazište i cilj pedagogijske znanosti, te pedagoške prakse. Sve te implikacije reflektiraju se dalje i na području didaktike, te metodologije. Pedagogija kao sistematski razvijena znanost ima specifična polazišta, te specifično izlazište, koji su u neskladu sa međuodnosom ove znanosti i društva danas. Kakvog čovjeka, te kakvu prirodu znanja samog pretpostavlja sistematska pedagogija, a kakvu prirodu znanja pretpostavlja današnji svijet i gdje su opravdanja tih pretpostavki? Rad će pokušati promisliti značenje sistematske pedagogije uopće, te eventualni egzistencijalni prostor za sistematsku pedagogiju danas, u sukobu sa dominantnom paradigmom rascjepkanog, međusobno neovisnog, «post-modernog» znanja.

Ključne riječi: pedagogija, sistem, teorija

Doc. dr. sc. Branka KovačevićDoc. dr. sc. Branka BrčkaloFilozofski fakultet u Istočnom Sarajevu

Didaktičko-metodičke osnove programa dodatne nastave

Nastavni program je podložan mijenjanju, poboljšavanju i usavršavanju u skladu sa inovacijama u iskustvenom i teorijskom pogledu. Evidentno je da nastavni program čini okosnicu ukupnog školskog pedagoškog procesa. Sadašnji nastavni program u manjoj mjeri nego do sada naglašava nastavni sadržaj i ne insistira na jednoobrazovanosti i obaveznosti. Pažnja je usmjerena na jasno definisane ciljeve i ishode obrazovanja što stvara uslove za didaktičku, metodičku i procesnu dimenziju nastave i otvara mogućnost za njenu individualizaciju. Usmjerenost na ciljeve i ishode obrazovanja naglašava individualnost i specifičnost svakog učenika (razvojna, uzrasna, lična, obrazovna i druga svojstva, mogućnosti, potrebe i interesovanja). U nastavnom programu posebno je naglašen princip da obrazovanje poštuje individualne razlike među učenicima u pogledu načina učenja i brzine napredovanja. Otvara se mogućnost povezivanja sadržaja nastave sa znanjem i iskustvom učenika stečenim van škole.Za učenike koji postižu bolji uspjeh i pokazuju veći interes za određeni predmet od većine ostalih učenika predviđa se obavezno organizovanje dodatnog rada, odnosno uvođenje dodatne i fakultativne nastave. U ovom radu analizirana je ukupna struktura, osnovni strukturni elementi i didaktičko-metodički zahtjevi nastavnog programa za dodatnu nastavu iz srpskog jezika i književnosti od petog do devetog razreda osnovne škole. Planiranje novih, odnosno korigovanih nastavnih programa dodatne nastave pretpostavlja provjeru efikasnosti realizacije postojećeg programa.

Dubravka KovačevićAgencija za odgoj i obrazovanje ZagrebDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Uloga vanjskog vrednovanja inspekcijom u procesu upravljanja školskim sustavom

Pojmovi kao što su osiguravanje kvalitete, standardi, indikatori i odgovornost preuzeti su u odgojno-obrazovni sustav iz ekonomije i menadžmenta. Oni su strani sustavu obrazovanja, a iskustva zemalja koje su ih primijenile nisu uvijek pozitivna.Postavlja se pitanje zašto uvodimo vanjsko vrednovanje u obrazovni sustav? Člankom se pokušava argumentirati uvođenje vanjskog vrednovanja u obrazovni sustav Republike Hrvatske. Pojasnit će se razlika između oblika vanjskog vrednovanja koji je uveden u Hrvatskoj i onoga zastupljenog u zemljama Europske unije. Prikazat će se obilježja zadaća vanjskog vrednovanja i kratko opisati instrument za procjenu rada škola koji se primjenjuje u Nizozemskoj.

Željka Kovačević AndrijanićDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Studij predškolskog odgoja u raljama sustava

O potrebi sveučilišne razine studija predškolskog odgoja govori se već dugi niz godina, no unatoč tomu što se uviđa potreba sveučilišnog obrazovanja studenata predškolskog odgoja – premda je još uvijek sve samo na razini razgovora, rasprava i prijedloga – s druge se strane postupak odabira pristupnika za upis na studije predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj, budućih diplomiranih odgajatelja, svodi na uspjeh postignut tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Ne smijemo zaboraviti niti činjenicu da se preddiplomski studij predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj provodi i kao redovni i kao izvanredni. Pritom je važno napomenuti kako je riječ o jedinome studiju koji obrazuje buduće prosvjetne djelatnike, a koji dozvoljava izvanredno studiranje. Naravno da kriteriji koji se postavljaju pred redovne i pred izvanredne studente nisu jednaki, dok im je diploma na tržištu rada kasnije jednako valjana – čime se također na neki način kazuje kako je studij predškolskoga odgoja manje važan od ostalih studija koji obrazuju stručnjake za odgojno-obrazovni rad s djecom. To tim više što je odavna spoznat i naglašavan presudan značaj odgojno-obrazovnih utjecaja u ranome uzrastu za razvoj cjelovite, zdrave, stabilne, socijalizirane ličnosti.

Franka KrajnovićUpravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb - Zadarska županijaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u ZagrebuRenata VuksanUpravni odjel za društvene djelatnosti - Zadarska županija

Školski preventivni programi u Zadarskoj županiji- javnozdravstveni značaj

Neki epidemiološki pokazatelji zdravlja djece i mladih u Zadarskoj županiji (stradavanje u prometu, problematika ovisnosti, različiti oblici nasilja…) ukazali su na potrebu jačanja suradnje šire lokalne zajednice i odgojno-obrazovnog sustava u svrhu zaštite zdravlja djece i mladih. Školski preventivni programi određeni su od strane javnozdravstvenih i odgojno-obrazovnih stručnjaka kao zajedničko područje suradnje u smislu provođenja zdravih i nerizičnih oblika ponašanja. Program sprječavanja nasilja među djecom i mladima prvi je program (u okviru izrade županijskog Plana za zdravlje) za čije je praćenje provedbe konstruiran poseban upitnik koji je proslijeđen svim osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovnim institucijama. U nekim školama navedeni program formalno se provodi temeljem nacionalnih programskih smjernica (nacionalni programi), dok se u većem dijelu škola taj program preklapa s provedbom drugih programa što otežava praćenje provedbe određenog programa.

Iz toga proizlazi potreba za definiranjem indikatora praćenja školskih preventivnih programa općenito, kako bi se definirao stupanj uključenosti osnovnoškolskih i srednjoškolskih institucija u provedbu preventivnih aktivnosti kao posebne vrste odgoja i obrazovanja za zdravo i nerizično ponašanje.

Ključne riječi: zdravlje djece i mladih, školski preventivni programi

Verica Kuharić-BučevićOsnovna škola «Vladimir Nazor» ĐakovoDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Pedagog kao pokretač razvoja kritičkog prijateljstva s i među učiteljima

Pedesetak godina školski pedagozi su na sceni hrvatske odgojno-obrazovne prakse. U razvijanju svoje uloge nisu se mogli previše oslanjati na uzore u svijetu, budući je to zvanje specifično za našu pedagošku tradiciju. Zbog toga se naši pedagozi često moraju oslanjati na vlastita iskustva i ideje kako bi razvijali uspješnu metodičku osnovu za svoj rad. U ovom radu promišlja se nova uloga pedagoga u razvijanju kritičkog prijateljstva s i među učiteljima. Odmicanjem od uhodane prakse rada stručnog suradnika pedagoga mogli bismo pronaći nove mogućnosti suradnje i međusobnog učenja učitelja i pedagoga s ciljem unaprjeđivanja odgojnog djelovanja. Unaprjeđivanje nastave uvijek je vezano uz stručno usavršavanje učitelja. Samo stručno usavršavanje ne doprinosi očekivanim rezultatima pa čak ni u slučaju ako polazi od obrazovnih potreba učitelja. Ono može inicirati promjene, ali nije dovoljno za njihovu implementaciju i institucionalizaciju u svakodnevnoj praksi učitelja. Pedagog kao kritički prijatelj, u kontekstu ovoga rada, je osoba od povjerenja koja poznaje praksu učitelja i razumije izazove koje si učitelj postavlja, te omogućuje učitelju dosezanje (samo)kritičke perspektive koja će dovesti do promjena.

Katica KuljaševićDječji vrtić «Vrbik» ZagrebDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Drugačiji pristupi: Montessori i Reggio vs. stereotipi u pedagoškoj praksi

Tradicionalni školski sustav reflektira vrijednosti modernističkog svjetonazora koje oblikuju sliku o djetetu kao 'praznoj ploči', znanju kao prenosivom fenomenu te metodi poučavanja kao mehaničkom prijenosu znanja. Na planu školskog ustroja ove se vrijednosti postojano ostvaruju kroz tri strukturalna elementa: grupiranje djece prema sposobnostima, predmetno – satni sustav/režim dana i strategije poučavanja i učenja. U zapadnim je kulturama na temelju ovih vrijednosti stvoren stereotip ustroja javnih škola, koji, premda ne odgovara potrebama protagonista odgojno-obrazovnog procesa i dalje dominira, čak i u današnjoj postmodernoj zbilji.

Postmoderne pedagoške ideje i koncepti, osobito Montessori i Reggio, vide dijete kao kompetentno biće s mnogostrukim potencijalima, znanje kao produkt individualne i socijalne su-konstrukcije u čijem stvaranju ravnopravno sudjeluju odrasli i djeca. U razumijevanju odgojno-obrazovnih potreba oni afirmiraju značaj heterogenih socijalnih interakcija, rad na projektima i sukonstrukciju znanja. Ove su prakse često neopravdano nisko valorizirane i podcijenjene kao kulturalno daleke i vrijednosno upitne.

Barbara KuševićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogijuDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Obitelj u dječjim slikovnicama

Slikovnica je prva knjiga djeteta iz koje ono uči o svijetu koji ga okružuje. Bez obzira na to tendira li slikovnica realističkom ili imaginarnom prikazivanju svijeta, ona znatno utječe na dječje razumijevanje toga svijeta pa stoga nije svejedno na koji se način određeni sadržaji u slikovnici prezentiraju. Kako je u prvim godinama života obitelj za dijete najvažnija zajednica, vrlo je bitno kakve poruke slikovnica šalje o obiteljskom životu. Da bi se odgovorilo na pitanje prati li prezentiranje obitelji i obiteljskog života u slikovnicama ono što se događa u postmodernim obiteljima ili njeguje „idealiziranu“ sliku obiteljskog života, ne mareći za događanja u stvarnom životu, provedeno je istraživanje na uzorku slikovnica izdanih u Republici Hrvatskoj namijenjenih djeci starijeg predškolskog uzrasta. U analizi je naglasak stavljen na strukturu obitelji, ulogu oca i majke, postojanje spolnih stereotipa, odgojne postupke i obiteljske vrijednosti. Dobiveni rezultati bit će korisni za procjenu kvalitete slikovnica te za pedagoški rad s roditeljima i odgajateljima usmjeren na kritičku analizu sadržaja koji se prezentiraju djeci.

Doc. dr. sc. Mladen KvesićFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti MostarStudij fizičke kulture

Važnost igre i športa u odgoju djece

„Za odgoj djeteta i njegov pravilan razvoj, igra i bavljenje športom su potrebni kao što je zrak potreban disanju, a svjetlost sunca biljci“(Arkin) Igra i šport su neraskidivo vezani za ljudsko djelovanje i ulaze u humano i etičko područje, dakle društveno važno i relevantno. Igra je najvažnija aktivnost djeteta . Kao što dijete ima potrebu za hranom i ljubavlju , čije uskraćivanje može nepovoljno djelovati na njegov razvoj, tako i neostvarena potreba za igrom može biti štetna za njegov psihofizički, emocionalni i socijalni razvoj.Sloboda djeteta ispoljava se u slobodi stvaralačkog izražavanja, pokreta i kretnih mogućnosti, slobodi inicijative bez prinude ,

bez limita i bez diktata.Igra ima vlastitu motivaciju, njena svrha i cilj su u njoj samoj, ona omogućava slobodan izbor i odluku a istovremeno zahtjeva da se igrač povinuje pravilima igre i specifičnom načinu ponašanja. Da bi neku motoričku aktivnost okarakterizirali kao šport, ona se treba odvijati kao natjecanje uokvireno pravilima. Upravo u toj činjenici nalaze se neiscrpne mogućnosti odgojnog djelovanja na dijete. Motivi koji djecu ali i odrasle vode u bavljenju športom su različiti ali među njima su zacijelo i pedagoški: odgojni, estetski, zdravstveni,stil i način provođenja slobodnog vremena i sl. Na taj način šport kao odgojno sredstvo postaje mjesto opće humanizacije čovjeka. Doprinos igre i športa razvoju moralnih osobina kao što su strpljivost, ustrajnost, samokontrola, inicijativa, disciplina i sl. je od ogromnog značaja a igra pritom postaje sredstvo odgoja i socijalizacije te zauzima važnu ulogu u oblikovanju karaktera djeteta. Nije teško prepoznati da su za uspjeh u igri potrebne odlike bez kojih nema ni uspjeha u životu, a to su između ostalih i snažna volja, poštivanje pravila, odvažnost, zdravlje duha i tijela, razboritost, napredovanje. S obzorom da danas možemo svjedočiti sveopćoj krizi ili blaže rečeno zanemarenoj važnosti odgoja u društvu , treba iskoristiti ogromne mogućnosti koje u odgoju mladih nude upravo organizirana igra i šport. Uloga obitelji,društva, učitelja, trenera i svih onih koji utiču na odgoj mladih je toliko važna i presudna za budućnost da treba iskoristiti prilike koja nam se kroz igru i sport neprestano i ponovo pružaju.

Ključne riječi: igra, šport, odgoj , motivacija, budućnost, učitelj, trener

Doc. dr. sc. Josip LepešUčiteljski fakultet na mađarskom jeziku Subotica

Značaj izbora teme u projektima nastavničkih i učiteljskih fakulteta

Rad pokušava obuhvatiti tematiku kritičkog razmišljanja, a sve to kako s općeg tako i s aspekta tjelesnog odgoja. Interesantna a ujedno je i alarmantna spoznaja, koja je tipična za sve razine obrazovanja, da studenti informacije od svojih profesora uglavnom primaju na veoma pasivan način. Sve to znači da studenti s veoma umjerenim intenzitetom sudjeluju u obrazovnom procesu, umjesto da prihvate aktivniju i dinamičniju ulogu u procesu učenja a preko toga i u razumijevanju nastavnog gradiva. Jedan od najznačajnijih rezultata u učenju kritičkog razmišljanja jest moment kada studenti osjećaju odgovornost za svoje rezultate u učenju i za uspješnost u stručnom napredovanju. Pitanja postavljena na predavanjima od strane studenata javljaju se kao preduvjet razvoja kritičkog razmišljanja i aktivnog sudjelovanja kompletne ličnosti studenta u radu koji se odvija u toku ali i nakon predavanja.

Ključne riječi: sposobnost razmišljanja, kritičko razmišljanje, tjelesno odgojena ličnost, uloga pitanja, tjelesni odgoj

Goran Livazović

Osnovna škola ŠećeranaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Suvremeni mediji u slobodnom vremenu i školska postignuća učenika

Tehnološki napredak i relativizacija uloge temeljnih instanci socijalizacije zahtijeva od suvremena odgojitelja, pedagoga, učitelja novu sposobnost prepoznavanja i djelotvornog usmjeravanja svojih profesionalnih te ljudskih potencijala i kvaliteta. Tehnologija mijenja ne samo način učenja, već i sadržaje učenja. Odrastanje djeteta danas se odvija u svijetu premreženom i preplavljenom informacijama, stoga oblikovanje odrednica suvremenog školskog kurikuluma treba uvažiti utjecaj suvremenih medija na školska postignuća učenika. Na djelu su neke nove, nama nepoznate silnice i multidimenzionalno obrazovanje. Sve je to suvremena paradigma razvoja i odrastanja kroz fluidne identitete, koja često izmiče percepciji pedagoške znanosti.

Ključne riječi: školska postignuća, suvremeni mediji, slobodno vrijeme

Rea LujićApsolventica na Odsjeku za pedagogiju i romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Utjecaj globalizacije na dizajn kurikuluma visokoškolskih institucija

Globalizacija 21.stoljeća utemeljena na informaciji i inovaciji, a u našem tekstu definirana kao rastuća povezanost na području kulture, društva, politike, ekonomije i životne okoline nužno je utjecala na nacionalnu državu, a s njom i na nacionalni sustav odgoja i obrazovanja. Internacionalizacija obrazovanja postala je instrumentom upravljanja globalizacijskim trendovima. U kontekstu visokog obrazovanja to je: razvitak tehnologije i tehnološki poduprtog učenja, omasovljenje visokog obrazovanja te pojava logike biznisa usporedo s trendovima komercijalizacije i komodifikacije.Model novog kurikuluma u svjetlu gore spomenutih promjena fleksibilan je, interdisciplinaran i internacionalan, usmjeren na studenta, a njegov dizajn se temelji na deinstitucionalizaciji, odnosno kombiniranju virtualnog i fizičkog.Glavne pretpostavke njegove realizacije su: postojanje računalne infrastrukture i odgovarajućeg softwarea, uspostavljanje suradničkih odnosa s ostalim visokoobrazovnim institucijama i privatnim sektorom te adekvatno obrazovanje visokoškolskih nastavnika. Iako u današnjem nepouzdanom vremenu ne možemo imati održiva uvjerenja o tijeku stvari, glavna funkcija sveučilišta – laboratorij za razvoj društva, mora ostati netaknuta.

Mr. sc. Mirko LukašFilozofski fakultet Osijek

Odsjek za pedagogiju

Autoritet u odgoju, kontroverza ili zbilja

Odgojna situacija zahtjeva pravilnu ulogu partnerskih odnosa, dosljedno ispunjavanje radnih obveza, uzajamno respektiranje prava i odgovornosti odraslog i djeteta. Odgojna zadaća je uvođenje novog člana u društvo odraslih i ne može se provesti bez određene mjere autoriteta. Svi oblici demokracije građanima dodjeljuju prava i obveze i ujedno kontroliraju njihovu provedbu da ne dođe do anarhije. Praksa, ne samo odgojna, sve više potvrđuje nezamjenjivost korištenja autoriteta koji je preduvjet funkcioniranja obitelji, škole i društva. Odgoj je lakše provediv ako učitelj poznaje i pravilno primjenjuje razredni menadžment. Prag tolerancije u razredu određuje socijalnu komunikaciju s učenicima, a njega uobličuje veličina skupine, njezina heterogenost, status i autoritet učitelja. Autoritet se nije izgubio iz naroda, on je među ljudima ali u drugačijem kontekstu. Nije se izgubio ni autoritet odraslih koji poučavaju djecu, dapače on je dobio novi oblik i novu formu. Izmijenjene okolnosti otvorile su nova pitanja: kako definirati i uobličiti autoritet u odgoju, u čemu tražiti uporište i kako ga koristiti?

Ključne riječi: autoritet, stil odgajanja, sloboda, razredni menadžment, prag tolerancije

Anita LukendaFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti MostarStudij pedagogijeDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Provođenje EU politike vrednovanja neformalnog i informalnog učenja

Priznavanje vrijednosti neformalnom i informalnom učenju jedan je od ključnih elemenata politke cjeloživotnog obrazovanja Europske Unije. Europska načela, europske smjernice i europski inventorij su međusobno povezani elementi EU strategije razvoja vrednovanja neformalnog i formalnog učenja u državama članicama putem sustavne razmjene iskustava i zajedničkog učenja. U ovome radu bit će dat pregled glavnih dokumenata te politike od vremena utvrđivanja Lisabonske strategije naovamo. Posebno ćemo se osvrnuti na posljednje Izvješće o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja iz 2007. godine s tri primjera zemalja koje spadaju u jednu od sljedećih kategorija: zemlje koje su uspostavile djelatne sustave vrednovanja, zemlje u kojima se vrednovanje javlja kao praktička mogućnost i zemlje s malo ili nimalo aktivnosti u pogledu vrednovanja. Na kraju će biti rečeno koje posljedice ova strategija može imati za Bosnu i Hercegovinu koja je na samom početku uvođenja politike cjeloživotnog obrazovanja.

Ključne riječi: vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, politika EU

Prof. dr. sc. Dubravka MalešFilozofski fakultet Zagreb

Odsjek za pedagogijuDoc. dr. sc. Maja LjubetićFilozofski fakultet SplitOdsjek za pedagogijuDoc. dr. sc. Ivanka StričevićSveučilište u Zadru

Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima

Kvalitetno osposobljavanje budućih pedagoga podrazumijeva stjecanje potrebnih kompetencija u različitim područjima djelovanja. Jedno od tih područja jest izuzetno važno i zahtjevno područje suradnje i partnerskih odnosa s roditeljima. Pedagog je u situaciji da radi direktno s roditeljima, ali i da upućuje druge djelatnike (odgojitelje, učitelje...) kako raditi s roditeljima. U radu se teorijski razmatraju pitanja važnosti partnerskih odnosa obitelji i ustanove kao nužnosti i potrebe suvremene prakse i osposobljenosti pedagoga za kvalitetnu suradnju s roditeljima u posrednom i neposrednom odnosu. Analizom nastavnih planova i programa obrazovanja budućih pedagoga u Republici Hrvatskoj, autorice odgovaraju na pitanje postoje li kolegiji obiteljske pedagogije i rada s roditeljima na studijima pedagogije u RH, te ih uspoređuju s obzirom na način organiziranja. Posebice, autorice su usmjerene na sadržajnu analizu programa tražeći odgovor na pitanje: jesu li ponuđeni programi u sadržajnom smislu kompatibilni potrebama i očekivanjima pedagoga, odgajatelja i roditelja.

Ključne riječi: obrazovanje pedagoga za rad s roditeljima, kolegij obiteljske pedagogije, kolegij suradnje (partnerstva) obitelji i dječjeg vrtića, nastavni plan i program studija pedagogije

Prof. dr. sc. Renata MarinkovićFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Paradoks Bolonjskog procesa očima studenata

U prijavljenom radu problematizira se aktualna situacija u provedbi Bolonjskog procesa. Argumentirano se pokazuje neučinkovitost provedbe promjena zacrtanih teorijskim postavkama. Originalne ideje ili oponašanje inozemnih iskustava nikako nije usklađeno sa realitetom prakse pa u masovnoj studentskoj populaciji ne nailazi na pozitivne reakcije. Da je tomu tako, dokazuje ispitivanje među studentima zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta koji educira buduće nastavnike egzaktnih znanosti. Njihova mišljenja, stavovi i iskustva vrlo slikovito i ilustrativno govore o objektivnom stanju u praksi na pojedinim sveučilišnim institucijama.

Dr. sc. Ivan MaršićOsnovna škola Spinut Split

Odgovornost, politika i ravnatelj

Cilj ovog izlaganja nije utvrditi prednosti i nedostatke decentralizacije ili djelovanja školskih odbora samo za sebe: oni su utvrđeni zakonom kao usvojena politika i nalaze se u procesu konsolidacije. Ono što mi se čini korisnim jest pokušaj ukazivanja na neke latentne političke probleme koji utječu na ravnatelje kako bi implementacija te politike (decentralizacija, prije svega) mogla proteći laganije i uspješnije. Kako nema druge infrastrukture u obrazovnoj administraciji (regionalni uredi, npr.) izgleda da će ravnatelji biti ključni čimbenik u uspjehu ili propasti ovih zakonskih projekata. Pri tome se posebno raspravlja o njegovoj odgovornosti: prema kome i za što, te načelima utvrđivanja njihove izvrsnosti.

Ključne riječi: odgovornost, politika, ravnatelji

Martina MatićOsnovna škola ''Dr. Franjo Tuđman'' Beli ManastirDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Utjecaj učeničkih ocjena na komunikaciiu između roditelja i učitelja

Škola i roditeljska sredina trajno su upućene jedna na drugu. Prožimanje ciljeva zbližava ove sredine, a odgoj i obrazovanje ne protječe jednostavno. Raspoloženje za suradnju, približavanje interesa, i međusobno razumijevanje promjenjive su varijable.Vrlo je važna kvalitetna suradnja i komunikacija između roditelja i nastavnika kao važan čimbenik uspješnog odgoja i obrazovanja djece. Ocjenjivanje učenika složen je posao koji utječe na učenika i nastavnika, ali i na roditelje Škola koja ima jasnu viziju, s nastavnim osobljem koje je definiralo svoju misiju i strategiju ostvarenja željenog, ukljucivat ce u razlicite oblike suradnje (i/ili partnerstva) i roditelje ucenika. Roditelji su jedan od najvrjednijih, a najmanje cijenjenih SUDIONIKA U PROCESU ODGOJA I OBRAZOVANJA kojemu trebamo pristupiti na sustavniji i raznovrsniji nacin. Strucni potencijali kojima to možemo realizirati nalaze se među osobljem škole, vanjskim suradnicima te medu samim roditeljima. Komunikacija učitelja i roditelja vrlo je bitna kako bismo zadovoljili sve kriterije bitne za ravoj djeteta. Učenikove ocjene ne bi trebale utjecati na komunikaciju između učitelja i roditelja već bi ona trebala predstavljati poveznicu do učenikovog uspjeha.

Ključne riječi: ocjenjivanje učenika, učenik, učitelj, roditelji, komunikacija

Mr. sc. Mladen Mavar

Psihijatrijska bolnica Ugljan

Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Strategije suočavanja sa stresom kod adolescenata

Cilj rada bio je utvrditi strategije koje adolescenti najčešće koriste u suočavanju sa stresom, a potom dobivene grupe usporediti po spolu. U ispitivanju koje je provedeno u zadarskim trogodišnjim i četverogodišnjim srednjim školama, sudjelovali su učenici svih razreda. Istraživanjem je utvrđeno da je rješavanje problema (različita razmišljanja i ponašanja usmjerena na rješavanje problema sa kojim se suočavaju), najviše korišten mehanizam suočavanja sa stresom, te da su tim mehanizmom adolescenti i najzadovoljniji. Drugi po redu najčešće korišten mehanizam je distrakcija (bihevioralni napori u izbjegavanju problemnih situacija), nakon koje je izbjegavanje (kognitivni napori koji pomažu izbjegavanju razmišljanja o stresnoj situaciji), a potom kognitivno restrukturiranje (razmišljanja o stresnoj situaciji na drukčiji, optimističniji način). Sljedeće, po redu čestine korištenja, su podrška prijatelja i podrška obitelji. Najrjeđe korištena strategija, kojom su učenici ujedno i najmanje zadovoljni je emocionalna reaktivnost (različiti načini «pražnjenja» i iskaljivanja ljutnje). Uzimajući u obzir usporedbu po spolu utvrđene su statistički značajne razlike kod gotovo svih strategija, i to takve da ih djevojke imaju tendenciju češće koristiti. Jedino u slučaju distrakcije nije utvrđena značajna razlika.

Ključne riječi: suočavanje sa stresom, adolescencija

Prof. dr. sc. Josip MilatFilozofski fakultet Split

Određenje cilja i zadataka kao teleološko-metodologijski problem pedagogije

Teleološka određenost kao temeljna odrednica razumnog ljudskog djelovanja, strateško je pitanje svake znanosti, pa tako i pedagogije. Utvrđivanje, formuliranje i postizanje cilja i ostvarivanja zadataka svakog rada i djelovanja temeljno je pitanje svih grana znanstvenog polja pedagogije. Iako je riječ o temeljnom epistemologijskom pitanju o problemu teleologjie u našoj pedagogiji egzistiraju kontroverzna stajališta što izaziva zbrku i neučinkovitost naročito pedagoškoj praksi. U radu se razmatraju problemi pedagoške teleologije – diskrepancije između teorije i prakse. Polazi se od tvrdnje da pojmovi cilj, ciljevi, svrha, zadaće, zadaci, kod mnogih autora u sadržaju, opsegu i dosegu imaju različita određenja. Tvrdnja se dokazuje konkretnim primjerima i nakon kritičkog razmatranja nudi se jednoznačno određenje navedenih pojmova. U drugom se dijelu s metodološkog aspekta razmatra problem postupka izbora, definiranja i formuliranja cilja i zadataka s konkretnim primjerima na didaktičko-metodičkoj razini.

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Sveuličište u ZadruOdjel za pedagogiju

Mediji kao manipulatori -kontraverze razvoja novih medija-

Postoji sve više argumenata da tiisak, radio, TV program, internet nude više zabavnog negoli informativnog, obrazovnog ili znanstvenog sadržaja. Međutim, autor u ovom tekstu upozorava da se situacija pogoršvava jer (novi) mediji sve više manipuliraju potrebama svih populacijskih segmenata društva, a poglavito mladih. Mediji su pod pritiskom da (stalno) proklamiraju nove prozvode. Oni su pod tiranijom tržišta. Pored informativno-obrazovnog sadržaja medija, autor naglašava da je zabavni sadržaj medija često na granici senzacionalizma, ili u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. Navodi najeksplicitnije forme manipulacije putem raznovrsnih medija (bestsellera, listova za tinejdžere, reklama…). Najagresivniji oblik manipulacije je na internetu. Sve učestalija su prikazivanja brutalnih scena nasilja, a sve postaje kao ritual uzbudljive zabave. U sklopu medijske pedagogije autor navodi neke aspekte prevencije kao put ka sprječavanju medijske manipulacije. U tom kontekstu vidi ulogu suvreme medijske pedagogije. Na njoj su velike obveze o otkrivanju svih kontraverzi razvoja tzv. novih medija, a to znači i u odgoju mladih.

Ključne riječi: mediji, indoktrinacija, manipulacija, medijski odgoj, medijska pedagogija

Prof. dr. sc. Arjana Miljak Filozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Zapostavljenost ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj novoj državi

Na čemu utemeljujemo ovaj zaključak:Prvi argument : Obrazovanje odgajatelja djece rane i predškolske dobi jedina je struka u okviru prosvjetne koja je i Bolonjskim procesom ostala na prvom ili dodiplomskom stupnju .Je li to znači da odgovorni u državi smatraju da odgoj i obrazovanje djece rane dobi ne zaslužuje više obrazovanje od dodiplomskog?Vrijedi li tu analogija : za mladunčad životinja ili za uzgoj biljaka nužno se je potrebito visoko stručno- sveučilišno obrazovanja a za odgoj i obrazovanje malene djece to ne vrijedi?Argument drugi: Na Odsjecima za obrazovanje odgajatelja pri Učiteljskim fakultetima najmanje ima stručnjaka - s magisterijem ili doktoratom iz ovog područja. Većina njih ima različito stručno obrazovanje s magisterijem ili doktoratom najčešće usmjerenih na osnovnoškolsko područje ali se iz raznoraznih razloga nalaze na mjestima u Odsjecima za izobrazbu odgajatelja. Je li to znak da nemamo dovoljno stručnog kadra i na tako važnim mjestima ili je to znak nečeg drugog?

Argument treći : U prijašnjoj državi u sklopu Jugoslavije bilo je podcijenjeno ovo područje , na važna mjesta u tadašnjim uredima, Usiz -ima i Rsiz-ima u Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu sjedili su ljudi koji su o struci vrlo malo znali ali su bili politički podobni. Slično se događa i u sadašnjim upravnim organima. U sadašnjem Ministarstvu za prosvjetu kulturu i šport prvi put ( novi mandat ove Vlade) imamo kvalificiranog stručnjaka, državnu tajnicu u Odjelu za osnovno i predškolsko obrazovanje koja priznaje da ne zna puno o ovom području i spremna je tražiti pomoći u svezi donošenja važnih odluka. Njezini prethodnici pak su bili oni koji „nisu znali što ne znaju“ i držali su kako im je sve poznato u svezi ( sustava) ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj. U zagrebački Ured za kulturu obrazovanje i šport tek je od nedavno ( prije dvije godine) primljena prva osoba, stručnjak s ovog područja. A vrijedi znati da je ured egzistirao i u prijašnjoj državi i da i onda i sada bio financijski najjači u državi. Nadamo se kako se situacija počinje mijenjati. Ima li mjesta za optimizam? Je li ovako ukratko skicirana situacija na području ranog odgoja i obrazovanja rezultat neznanja o važnosti ovog područja ili pak političke neodgovornosti, biti će riječi u tekstu koji će slijediti.

Lidija MiškeljinVisoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača KikindaDr. sc. Živka KrnjajaVisoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača Sremska Mitrovica

Akciono istraživanje kao pristup razvijanju otvorenog kurikuluma

Rad prikazuje različite strategije u procesu razvijanja otvorenog kurikuluma koje praktičarima pružaju mogućnost da sagledaju svoje stvavove i pristupe, kroz sopstveno iskustvo, dajući im novo značenje – da pažljivo razmotre šta zapravo predstavlja njihovo sopstveno iskustvo. Razvijane ortvorenog kurikuluma je aktivan proces povezan sa praktičnom formom traženja razloga za određene pedagoške postupke u interakcijama vaspitača, dece i znanja.Pristup u podučavanju praktičara u razvijanju otvorenog kurikuluma je zasnovan na sposobnostima kritičkog promišljanja u akciji, usmeren na razumevanje njihove uloge i očekivanja koja se pred njih postavljaju. Model otvorenog kurikuluma polazi od razvojne komponente kurikuluma, ukazivanjem na važnost procesa i interakcija, prakse u kome se on dešava, uvažavajaći i realno sagledavajući kontekst njegovog delovanja i dešavanja. Koristeći pristup akcionog istraživanja praktičari unapređuju sopstvenu praksu podučavanja i učenja kroz proces evaluacije i samorefleksije. Primer, koji se izlaže u radu, pokazuje kako praktičari, u određenom kontekstu, u skladu sa svojim shvatanjima i načinom delovanja, kroz akciono istraživanje, razvijaju otvoreni kurikulum. U svom istraživanju praktičari redefinišu pojam učenja i pojam dečjeg vrtića i škole kao institucija učenja i podučavanja. Učenje se istražuje i ponovo tumači prema pitanjima značenja konteksta u učenju, učenja kao smislene aktivnosti koju planiraju i procenjuju oni koji uče i značenja učenja kao evoluirajućeg oblika uključivanja u život zajednice u okruženju.Dečji vrtić i škola se istražuju prema

pitanjima razvoja otvorenog sistema kao samoregulišuće celine i razvoja zajednice koja uči.

Ključne reči: otvoreni kurikulum, kontekst, akciono istraživanje, redefinisanje značenja, stvaranje uslova

Prof. dr. sc. Anđelko MrkonjićSveučilište u Zadru Odjel za pedagogiju

Zavičajna baština – sastavnica obrazovnog kurikulumaU funkciji održivog razvoja Zabiokovlja

Varijable istraživanja: a) nezavisne – zavičajna baština i obrazovanost pučanstva promatrana kroz HNOS i nacionalni obrazovni kurikulum; b) zavisna – održivi razvoj Zabiokovlja. Glavna hipoteza: zavičajna baština, prirodna i kulturološka ( tradicijska, civilizacijska, generacijska, povijesna i sakralna), osviještena kroz HNOS i kurikulum stvara komparativne prednosti za održivi razvoj Zabiokovlja. Svrha istraživanja: utvrđivanje komparativnih prednosti održivog razvoja tog kraja. Cilj: istraživanje, provjeravanje i osvjetljivanje korelacijskih veza i odnosa u kauzalnom i sinergijskom ozračju varijabli istraživanja. Važnost ovom istraživanju daje utemeljenost na paradigmi trinoma zavičajna baština – nacionalni obrazovni kurikulum – održivi razvoj Zabiokovlja u kauzalnom i sinergijskom odnosu. To će dati jasnu sliku o stupnju valorizacije zavičajne baštine i utvrditi ostvarivost i stupanj implementacije baštine u HNOS-u te nacionalnom obrazovnom kurikulumu.

Ključne riječi: baština, HNOS, kurikulum, razvoj, selektivni turizam

Doc. dr. sc. Kornelija MrnjausFilozofski fakultet RijekaOdsjek za pedagogiju

Obrazovanje za kulturu mira -izazovi pred pedagogijom (i pedagozima) u 21. stoljeću

Jedan od velikih izazova koji se nalaze pred pedagogijom i praksom odgoja i obrazovanja u 21. stoljeću sigurno je obrazovanje za kulturu mira. Nalazimo se u periodu tranzicije i ubrzane promjene obilježenim izražavanjem netolerancije, nasilja, manifestacijama rasne i etničke mržnje, agresivnog nacionalizma i povredama ljudskih prava, religijskom netelerancijom, uzrujanošću radi terorizma u svim njegovim oblicima i manifistacijama, diskriminacijom, ratom i nasiljem prema onima koji se smatraju 'drugima' i rastućom razlikom između bogatih i siromašnih, kako na internacionalnim tako i na nacionalnim razinama.

Velika su očekivanja od obrazovnog sustava i pedagoga - obrazovanje se smatra jednim od osnovnih sredstava da bi se izgradila kultura mira. Često se može čuti da ako želimo dostići mir, trebamo ga poučavati. Potrebno nam je holističko obrazovanje koje će afirmirati važnost etičkog, moralnog i duhovnog obrazovanja, te osigurati da se budućim generacijama prenesu vrijednosti, tradicije i institucije koje će poduprijeti održivi način života na planeti Zemlji.U radu se iznose definicije pojmova ‘kultura mira’ i ‘obrazovanje za kulturu mira’, te ideje o tome koji bi trebao biti krajnji cilj obrazovanja, koja bi znanja, vrijednosti, stavove i vještine trebalo razviti kod djece i mladih da bi se ostvarila kultura mira. Ovaj rad je mali doprinos „Međunarodnom desetljeću kulture mira i nenasilja za djecu svijeta“ (2001-2010) i željama i nastojanjima da ideja kulture mira osvoji svijet.

Ključne riječi: mir, kultura mira, odgoj, obrazovanje za kulturu mira, nenasilje, Ujedinjeni narodi, UNESCO

Mr. sc. Aida MuradbegovićProf. dr. sc. Nevenka TatkovićSveučilište Jurja Dobrile Pula

Održivi razvoj – izazov suvremenom odgoju i obrazovanju

Hrvatska se nalazi u procesu prilagodbe razvojnom modelu Europske unije čija je provedba neizbježan i dugotrajan proces promjena koji teži ublažavanju i prevladavanju gospodarskih, socijalnih i generacijskih konflikata u području prirodnog i društvenog okoliša uopće. Odvija se u skladu s nizom preporuka, konvencija, akcijskih programa u području zaštite okoliša, ali i na području odgoja i obrazovanja za održivi razvoj.Primijenjena pedagogijska znanost usustavljena u suvremenom odgoju i obrazovanju ulazi u taj proces bremenita složenim pitanjima i očekivanjima zbog načina na koji zajedno s ključnim čimbenicima društva, treba reagirati na postojeće stanje.Suvremeni odgoj i obrazovanje nužno je uvjetovan novim svjetonazorom održivog razvoja. Pritom je njegova primarna svrha usmjerena prema interdisciplinarnom pristupu stjecanja znanja i pedagoških umijeća te poticanju novih vrijednosti.Autorice se pridružuju stajalištima da je suvremeni odgoj i obrazovanje intelektualni kapital države i nacije u kojoj ključnu ulogu ima visokoškolsko obrazovanje učitelja (edukatora) za održivi razvoj.

Ključne riječi: održivi razvoj, svjetonazor, suvremeni odgoj i obrazovanje, visokoškolsko obrazovanje učitelja, nove vrijednosti

Prof. dr. sc. Marko MušanovićFilozofski fakultet RijekaOdsjek za pedagogiju

Kritička /radikalna/ pedagogija i hrvatsko školstvo

Nije slučajno što se niti jedan znanstvenoistraživački projekt niti jedan znanstveno-pedagoški skup u području pedagogije, osim sporadično, ni teorijski niti empirijski ne bavi recentnim problemima hrvatskog školstva, koji nisu incidentni, već pokazuju kao „vrh ledene sante“ da se ispod površine školstva „nešto valja”. U ovome su radu, polazeći od teorijskog diskursa kritičke /radikalne/ pedagogije, kritičkoj analizi podvrgnuta zbivanja u hrvatskom školstvu, od incidenata poput zaključavanja djece u školske zatvore, šikaniranje talentiranih učenika, tortura maturom u posljednji čas, pa sve do podilaženja EU u području školstva negiranjem autentičnih vrijednosti hrvatskog društva. Sve to, pokazuje provedena analiza, upućuje na zaključak da sloboda učenika kao nominalni cilj školovanja “ne stanuje tu”, već naprotiv, Frommovi oblici “bijega od slobode” ili otuđenja učenika - autoritarnost, destruktivnost i konformizam, postaju sve gorča realnost hrvatskog školstva.

Emina OgrizekDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Razvoj socijalnih kompetencija kao doprinos ostvarenju željenih postignuća obrazovnih standarda

Cilj ovog rada je razjasniti važnost pedagoškog utjecaja na razvitak socijalnih kompetencija mladih, čije je centralno obilježje učinkovitost u postizanju ciljeva, ali i prikladan način njihova postizanja. Pri tom su utjecaji kulture, obitelji, učitelja i razreda, vršnjaka, prijateljstva, komunikacijskih i jezičnih vještina, pripadnost spolu i dr., podijeljeni kao unutarnje-vanjski i vanjsko-unutarnji utjecaji na socijalne kompetencije. Razumijevanje i utvrđivanje međusobnog djelovanja ovih multidimenzionalnih utjecaja predstavlja izazov i mogućnost profesionalnog i osobnog doprinosa u teoriji i praksi odgojno obrazovnih procesa. Potrebno je razvijanje učinkovitih programa intervencije za djecu kod kojih se prepoznaju poteškoće u socijalnoj komunikaciji, koje u konačnici utječu na razine postignuća obrazovnih standarda.

Slavica PavlovićFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Mostar

Partnerstvo roditelja i škole u proklamacijama i u stvarnosti

U ovom radu ćemo se osvrnuti na podatke dobivene od roditelja učenika prve trijade devetogodišnje osnovne škole, njihova djeca – kao i učitelji - osjećaju izravne posljedice reformskog procesa u osnovnim školama. Roditelji su relevantan „indikator“ onoga što se dešava s njihovom djecom. Upravo nam roditelji mogu ukazati na teškoće s kojima se svakodnevno suočavaju njihova djeca, a uzrokovane su različitim nedostacima u samoj pripremi (ako ju je uopće i bilo) i implementaciji reforme osnovne škole, preciznije prvog trogodišnjeg ciklusa (trijade).Survey istraživanje o stavovima roditelja o implementaciji reforme obrazovanja od prvog do trećeg razreda osnovne škole, o njihovim iskustvima i problemima (izdvojenim u relevantne skupine), s posebnim akcentom na suradnju/partnerstvo roditelja i škole kao Gordijev čvor aktualnog reformskog procesa, provedeno je, u razdoblju od 2003. do 2007. godine, na uzorku od 571 roditelja (iz FBiH), odnosno 145 roditelja (iz Hercegovačko-Neretvanske Županije) učenika prve trijade tzv. devetoljetke (iz FBiH). Poznato je da nijedna reforma obrazovanja nije uspjela bez konzultiranja i involviranja onih koji je izravno implementiraju – nastavnika-praktičara, ali isto tako i bez, konkretno u našem slučaju, onih koji predstavljaju background iste – roditelja.Stoga i pitanje: je li partnerstvo roditelja i škole još uvijek samo proklamacija ili je, pak, stvarno, životno; je li samo na razini i u funkciji proklamacija ili, pak, stvarnog života.

Ključne riječi: reforma obrazovanja, roditelji, osnovna škola, partnerstvo, suradnja, odgoj i obrazovanje, monitoring, dobrobit djece

Prof. dr. sc. Lidija PeharFilozofski fakultet SarajevoFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti MostarOdjel za pedagogiju

Osiguranje kvalitete na fakultetu je conditio sine qua non

Osiguranje kvalitete (QA) implicira posebice objektivno vrjednovanje znanstvenog doprinosa nastavnika na fakultetima. Nastavnik, kao ključna osoba realizacije nastavnog i znanstvenog procesa na visokoškolskim ustanovama, izravno utječe na kvalitetu nastave, kao i interakciju sa studentima, njihovu motiviranost za rad, kvalitetu ishoda zajedničkog rada. Svoje kvalitete i sposobnosti posebice iskazuje u znanstveno-istraživačkom radu, radu na projektima, objavljivanjem radova, sudjelovanjem na znanstvenim skupovima i slično. Da bi fakultetski nastavnik mogao ostvarivati uvjete u kojima će njegov nastavno-znanstveni rad biti pozitivno vrednovan, društvo i sve političke strukture, koje odlučuju o politici visokog obrazovanja, trebat će tomu dati znatno veću podršku nego do sada.Osnovni cilj kojem treba težiti je osiguranje ujednačene i stalne kvalitete u radu nastavnika i to kako u nastavi i neposrednom radu sa studentima, tako i u podizanju

mladog nastavno-znanstvenog osoblja, te u drugim obrazovnim aktivnostima. Kontinuirana evaluacija rada nastavnika pomaže preventivnom djelovanju glede sprječavanja variranja ili pada kvalitete.U svim dijelovima rada fakultetskog nastavnika isprepliću se uloge nastavnika, znanstvenika, pedagoga, suradnika, evaluatora za kojeg je nužna evaluacija od strane studenata, drugih nastavnika i kolega te objektivnih pokazatelja kvalitete njegovog znanstvenog rada.Stoga sve više proizlazi potreba provedbe kontinuirane evaluacije rada nastavnika u slijedećim područjima: kvaliteta i stručna kompetentnost, kvaliteta pedagoške i didaktičko-metodičke kompetentnosti, kvaliteta ličnosti nastavnika, znanstvena kvaliteta i kompetencija, produktivnost u znanstveno-istraživačkom radu, doprinos podizanju i afirmiranju mladog znanstvenog osoblja, vođenje poticajnih projekata. Nadalje, za sve nastavnike i suradnike na fakultetu, pored bazičnog tečaja iz pedagoškog i didaktičko-metodičkog obrazovanja koji je obvezan za asistente ili početnike u nastavi, neophodno je povremeno organiziranje seminara i radionica za pedagoško usavršavanje.Osiguravanje kvalitete (QA) u visokom obrazovanju obuhvaća sve postupke koji uključuju akreditaciju, nadzor i vrednovanje aktivnosti u visokom obrazovanju:U ovom radu ćemo ukratko prikazati rezultate istraživanja provedenog na velikom uzorku studenata i nastavnika, a u svrhu holističkog pristupa iskustvima i problemima realizacije QA na određenim fakultetima u BiH. Nadalje, ovaj rad nudi model osiguravanja permanentne (kontinuirane) evidencije o postignućima tijekom akademske godine. U sebi sadrži postupke evidentiranja, praćenja, provjeravanja, mjerenja i ocjenjivanja, tj. procesa i rezultata rada studenata i nastavnika. Osim ocjenjivanja, vrednovanje obuhvaća znanstvene metode i instrumente istraživanja unapređenja evaluacije rada i studenata i nastavnika.Dakle, smisao i cilj evaluacije je osiguranje ujednačene i stalne kvalitete u radu nastavnika, odnosno u svakodnevnom neposrednom radu sa studentima, kao i u drugim znanstveno-istraživačkim i obrazovnim aktivnostima. Praktično gledano, najvažnije je da direktni akteri realizacije reforme - nastavnici, u primjeni novog sustava obrazovanja spoznaju stvarni značaj evaluacije njihovog rada i, što je još važnije, da ga u svojoj svijesti prihvate. Za taj proces nužna im je pomoć, a to implicira i veće zalaganje i podršku relevantnih društvenih i političkih struktura uključenih u odlučivanje o politici visokog obrazovanja.

Ključne riječi: studenta kao subjekt odgojno-obrazovnog procesa, sveučilišni nastavnik, evaluacija, osiguranje kvalitete (quality assurance – QA), znanstveno- istraživački rad, studenti, reforma visokog obrazovanja

Mr. sc. Izet PehlićIslamski pedagoški fakultet ZenicaOdsjek za socijalnu pedagogiju

Prilog razvijanju interkulturalnih kompetencija kroz suvremeni školski kurikulum

Uloga škole kao odgojnog faktora jeste da osnaži mladu osobu u području socijalnih kompetencija, a u funkciji jačanja senzibiliteta za razvijanje socijalne bliskosti među različitim socijalnim grupacijama.Ovo istraživačko nastojanje ima za cilj potpunije rasvjetljavanje socijalne distance kod srednjoškolaca. Istraživački uzorak čini 310 gimnazijalaca (Opća gimnazija u Zenici, Srednjoškolski centar Pale, Gimnazije Fra. Grga Martić u Mostaru). Odjeljenja su birana metodom slučajnog izbora. U istraživanju su korišteni Upitnik o općim socio-demografskim podacima i Skala socijalne distance.Rezultati istraživanja bi mogli poslužiti kao polazna osnova za kreiranje programa međunacionalnog i međuvjerskog dijaloga, te mogu biti poticaj za planiranje i programiranje izraženijeg prisustva interkulturalnog odgoja, odgoja za demokraciju i mir u školskom kurikulumu.

Ključne riječi: interkulturalni odgoj, socijalna distanca, kurikulum

Višnja PerinHrvatski zavod za zapošljavanje - Područna služba ZadarDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Cjeloživotno profesionalno usmjeravanje kao izazov suvremene pedagoške prakse

U radu se polazi od analize značenja pojma cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja kao raspona aktivnosti koje pojedincima bilo koje dobi i u bilo kojem trenutku njihova života omogućavaju da prepoznaju svoje sposobnosti, kompetencije i interese, kako bi donijeli značajne odluke u pogledu obrazovanja, osposobljavanja i zanimanja. U članku se analiziraju zadaci profesionalnog usmjeravanja u suvremenom društvu, „društvu znanja“, koji se baziraju na samoostvarenju pojedinca, razvoju mogućnost za autonomiju, razvoju kompetencija, te razvoju zapošljivosti. Naglašava se da je profesionalno usmjeravanje proces, a ne jednokratna aktivnost, kojim se prikupljaju podaci o korisniku, prosljeđuju informacije o mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja, pomaže pojedincu sagledati vlastite mogućnosti i donijeti odluke o najprimjerenijim izborima obrazovanja i zapošljavanja. Na kraju se zaključuje da su za takav proces od velikog značaja i službe za profesionalno usmjeravanje koje se zasnivaju na pažljivoj i cjelovitoj procjeni različitih čimbenika, prije svega: potrebama tržišta rada i potencijalima korisnika te potrebama i mogućnostima obrazovnih institucija.

Ključne riječi: cjeloživotno učenje, profesionalno usmjeravanje, društvo znanja, zapošljivost

Biljana Petljak JakunićAgencija za odgoj i obrazovanje ZagrebDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Učitelj danas – od zahtjeva, preko profesionalne podrške do kvalitete

U radu se problematiziraju izazovi i zahtjevnost učiteljske profesije, temeljeni na definiranju učiteljskih kompetencija. Razmatra se nerazmjer između zahtjeva, koji se uvođenjem promjena postavljaju pred učitelje, i profesionalne podrške učiteljima. Prikazani su rezultati akcijskog istraživanja provedenog sa skupinom učitelja s obzirom na eksperimentalno uvođenje supervizije u odgojno-obrazovni sustav, kao modela stručnog usavršavanja, trajnog profesionalnog razvoja i podrške učiteljima. Uvođenje supervizije podrazumijeva rad s odgojno-obrazovnim radnicima u smislu kolegijalnog i suradničkog odnosa kojemu je cilj povećanje kvalitete podučavanja i učenja, promicanje razvoja odnosa te poboljšanje i osiguravanje kvalitete odgojno-obrazovne prakse.

Ključne riječi: učiteljska profesija, kompetencije učitelja, stručno usavršavanje, profesionalni razvoj, profesionalna podrška, supervizija, profesionalizam, osiguranje kvalitete

Doc. dr. sc. Biserka Petrović-SočoUčiteljski fakultet Zagreb

Ispitivanje procjena odgojitelja i studenata predškolskog odgoja o važnosti zadovoljenja dječjih potreba u jaslicama

Rad je dio znanstvenog projekta Metode i modeli u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi u dječjem vrtiću. U ranom djetinjstvu djeca imaju više modela, a ukoliko su uključena u institucijske predškolske programe vrlo su im važni odgojitelji kao modeli. Zbog toga nas je zanimalo kako odgojitelji zaposleni u ustanovama ranog odgoja i obrazovanja i budući odgojitelji – studenti 3. godine studija predškolskog odgoja procjenjuju važnost zadovoljenja dječjih potreba u dobi od 1.-3..godine života u jaslicama, kako ih rangiraju i postoji li u tome statistički značajna razlika između zaposlenih i budućih odgojitelja – studenata. U tu svrhu konstruirana je skala s 33 čestice na kojoj se vrijednost procjenjivala od 1 (najmanje važno) do 5 ( izuzetno važno). Ispitanici su bili studenti 3. godine učiteljskih fakulteta u Hrvatskoj (N=110) i odgojitelji zaposleni u nekim jaslicama Zagreba i drugih gradova (N=90)..Dobiven je sljedeći rang procjene važnosti zadovoljenja dječjih potrebama u jaslicama: 1. Studentima je najvažnija potreba djeteta za sigurnošću,2. a odgojiteljima potreba djeteta za osobom u koju imaju povjerenja. Sve su potrebe vrlo visoko procijenjene (više od 4 na skali od 1-5), osim upoznavanja djece s nekim stranim jezikom, kompjutorskim igrama, i odlazak na organizirano zimovanje/ljetovanje.Razlike smo našli u sljedećim česticama: svakodnevne tjelesne aktivnosti i optimalni broj djece u grupi u kojoj borave. U ta dva slučaja procjene zaposlenih odgojitelja su veće od procjena studenata Međutim, rang korelacija između dviju ispitanih grupa je statistički

značajna, to jest obje se grupe ne razlikuju u dobivenim procjenama ili se općenito slažu u procjenama. S dobivenim rezultatima smo zadovoljn,i ali ostaje da se oni provjere u praksi.

Doc. dr. sc. Elvi PiršlSveučilište Jurja Dobrile PulaOdjel za studij na talijanskom jeziku

Važnost interkulturalne komunikacijske kompetencije u cjeloživotnom učenju

Međusobna povezanost između kulture i komunikacije veoma je bitna za shvaćanje interkulturalne komunikacije. Naime, jednu od presudnih uloga u učenju komunikacijskih vještina ima - kultura. Ljudi vide svoj svijet kroz kategorije, koncepte i oznake koje su proizvod njihove kulture. Načini na koji komuniciramo, komunikacijske situacije, jezik i jezični stilovi koje upotrebljavamo i neverbalno ponašanje, prvenstveno su djelo naše kulture. Ukoliko se kulture međusobno razlikuju, komunikacija i ponašanje svakog pojedinca će se razlikovati. Interkulturalnu komunikaciju možemo najbolje shvatiti kao kulturnu različitost u percepciji društvenih događaja oko nas. Da bismo razumjeli svijet drugih i njihovo djelovanje, trebamo pokušati shvatiti njihove percepcijske okvire i smjernice, shvatiti kako oni vide svijet. Naglasak u interkulturalnoj komunikaciji nije na kulturnim karakteristikama pojedinca, već u komunikacijskom procesu koji se odvija između sudionika različitog kulturnog podrijetla koji međusobno dolaze u posredan ili neposredan kontakt. Stoga, biti interkulturalno komunikacijski kompetentan znači biti sposoban približno shvatiti misli druge osobe, bez obzira slagali se ili ne s njenim načinom razmišljanja.U radu će se posebna pozornost obratiti teorijskim i praktičnim pitanjima interkulturalne komunikacijske kompetencije s osobitim naglaskom na analizu i tumačenje njezine dvostruke manifestacije: verbalne i neverbalne. Ukazat će se na važnost neverbalnih kodova u poučavanju komunikacije jer poteškoće u usvajanju kompetentnosti leže upravo u neverbalnom kodeksu koji često ima drukčije značenje od verbalne poruke. Stoga bi (interkulturalna) komunikacija, kao osnovni oblik ljudskog ponašanja koji proizlazi iz potrebe za povezivanjem i interakcijom s drugim osobama, trebala postati jedna od temeljnih dimenzija cjeloživotnog učenja svakog pojedinca.

Ključne riječi: jezik, kultura, komunikacija, interkulturalna komunikacija, interkulturalna komunikacijska kompetencija, verbalna i neverbalna komunikacija

Blaženka PoljakDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Utjecaj medija i slobodnog vremena na socijalnu komunikaciju mladih

Mediji kao fenomen informiranja i komuniciranja zauzimaju sve više prostora u slobodnom vremenu mladih. Njihov utjecaj na formiranje vrijednosnih sustava, stilova života, kulture te novog načina socijalne komunikacije mladih sve je izraženiji. Slobodno vrijeme je danas vrlo utjecajan čimbenik, kao što su i mediji, pozitivnog kreativnog i prosocijalnog ponašanja pojedinaca i skupinaRast i razvoj pojedinca nužno prati medijski utjecaj okoline što se odražava na ukupno ponašanje i komunikaciju u školskom i roditeljskom okruženju. Mediji postaju pritajeni suodgajatelji. Utjecaj medija kao jednog od suvremenih faktora u slobodnom vremenu mladih osobito je značajan kroz pojavu njihova socijalno-interaktivnog odnosa. Današnja on-line generacija gubi neke oblike socijalnih komunikacija preuzimanjem i stvaranjem novih tehnoloških trendovova koji postaju izazov za suvremenu pedagogiju. Pomanjkanje komunikacije živom riječju predstavlja veliki izazov za artikuliranje, razumijevanje i suočavanje sa promjenama suvremenog doba. Kako utjecaj medija na provođenje slobodnog vremena mladih i njihovu komunikaciju može biti destruktivno, koliko i konstruktivno, vrlo je važno njegovo pedagoško osvještavanje i sadržajno osmišljavanje te zahtjeva novi suvremeni pedagoški pristup.Dosadašnja, naime, znanstvena istraživanja upućuju na potrebu izgradnje novog pristupa pedagoški kompetentnih osoba u razvijanju kulture provođenja slobodnog vremena i komunikacije mladih s obzirom na sve jači utjecaj medija u njihovom svakodnevnom životu.

Ključne riječi: mediji, slobodno vrijeme, mladi, stilovi života, kreativnost, socijalizacija, komunikacija

Prof. dr. sc. Rade PopadićDoc. dr. sc. Biljana Sladoje-BošnjakFilozofski fakultet Istočno Sarajevo

Metakognitivne strategije i školski uspjeh učenika

Usavršavanje različitih metakognitivnih strategija u učenju implicira veću promjenu aktivnosti samoregulacije učenika u učenju, što vodi boljem uspjehu učenika u školi. Ovaj odnos je intresantan zbog tretmana koje metakognitivne strategije imaju u okviru samoregulativnog učenja. Pitanje koje je logično postavljeno i koje je istraživano u ovom radu jeste između kojih metakognitivnih strategija postoje korelacije sa školskim uspjehom.

Vladimir ReiderIndustrijsko-obrtnička škola ViroviticaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Problemi dvojnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj dvojni sustav obrazovanja za obrtnička zanimanja eksperimentalno je, u 18 obrtničkih škola, uveden školske godine 1995./96. Bez obzira što eksperiment nije u cijelosti završio, od školske godine 1996./97. postupno se uvodi i u ostale obrtničke škole. Dvojni sustav obrazovanja nije nepoznat sustav obrazovanja u Hrvatskoj. Za početak rada možemo uzeti godinu 1886. (iako je poznat i ranije) kada je donesena naredba o osnutku „šegrtskih“ škola u Hrvatskoj. Prema dvojnom sustavu obrazovanja u Hrvatskoj radilo se sve do školske godine 1975./76. kada je, uvođenjem Osnova nastavnog plana i programa za srednjoškolsko obrazovanje u SR Hrvatskoj, ukinut. U radu će ukratko biti prikazan povijesni razvoj dvojnog sustava obrazovanja u Hrvatskoj, a posebna pozornost posvetit će se brojnim problemima, nastalim njegovim uvođenjem, od kojih mnogi nisu riješeni ni do današnjeg dana.

Ključne riječi: dvojni sustav obrazovanja, naučnici, odnosno učenici, obrtnici, praktična nastava

Prof. dr. sc. Vladimir RosićFilozofski fakultet RijekaOdsjek za pedagogiju

Odgoj i obrazovanje temeljno pitanje u institucionalnim ustanovama

Svaka ljudska djelatnost ostvaruje se planom i programom rada u određenim uvjetima prostora i vremena koji su promjenjiva kategorija. Odgoj i obrazovanje u povijesnom kontinuitetu mijenjali su cilj, zadaće, sadržaj, organizaciju i osobitost obrazovanja odgajatelja / nastavnika. U tom povijesnom hodu nismo imali jednak odnos prema odgoju. Zašto? Ima više razloga.Odgoj je uvijek bio neki dodatak a ne sastavni i sustavni dio obrazovnog procesa u pravom pedagoškom značenju. U stvaranju nove škole demokratskog, tolerantnog, interkulturalnog odgoja i obrazovanja na europskim i nacionalnim tradicijama potrebno je učiteljima / nastavnicima / odgajateljima u institucijama odgoja i obrazovanja pomoći i omogućiti otvoren, kreativan, poticajan i drugačiji suradnički i komunikacijski odgojno pedagoški rad u školama, domovima i radu s roditeljima, jer je odgojni rad temelj učinkovitosti učenja, obrazovanja i života uopće.Znanstvena pedagoška i druga dostignuća moraju naći svoje mjesto u odgojnom radu jer teorijsko - metodološka utemeljenost je nesumljivo pretpostavka za adekvatnu i sustavnu pedagogijsku praksu. Sadržaj odgoja mora biti otvoren i drugačije osmišljen, poticajan i polaziti od mogućnosti i sposobnosti odgajatelja i odgajanika.Nova škola, novi dom učenika i odgojni rad zahtjeva drugačijeg odgajatelja. Kakav bion trebao da bude i kako da djeluje u našim školama i domovima djece i mladeži iznosi se u ovom istraživačkom radu ostvarivanja kurikuluma.

Suzana RukavinaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Korištenje hibridnog oblika poučavanja u nastavi stranog jezika

U radu je dan prikaz korištenja hibridnog oblika poučavanja u nastavi stranog jezika. Hibridna nastava obuhvaća kombiniranje tradicionalnih načina izvođenja nastave u učionici s online poučavanjem. Kreiranje hibridnog tečaja u nastavi stranog jezika podrazumijeva novi način komuniciranja između nastavnika i učenika. Kombiniranje sredina u kojima se poučava zahtijeva prevođenje tradicionalnih metoda u nastavi stranih jezika u oblike prikladne za online komunikaciju. Nastavnik u online komunikaciji ima ulogu moderatora, koji kroz strukturirane zadaće potiče studente u procesu učenja. Hibridna nastava zahtijeva od nastavnika usvajanje novih kompetencija. Pisana komunikacija u hibridnoj nastavi naročito pogoduje razvijanju vještine pisanja kod učenja stranih jezika.

Ključne riječi: hibridna nastava, strani jezici, online komunikacija, uloga nastavnika i učenika, kompetencije nastavnika

Prof. dr. sc. Anđelka PekoDoc. dr. sc. Vesnica MlinarevićMr. sc. Marija SablićUčiteljski fakultet Osijek

Pedagoške kompetencije visokoškolskih nastavnika

Danas se zahtijevaju drukčije nastavne kompetencije sveučilišnih nastavnika. Posao nastavnika nije više usmjeren samo na uspješno planiranje, ostvarivanje i vrjednovanje nastavnoga procesa, već uključuje i pomoć studentu u formuliranju problema, usmjeravanje na istraživanje ideja, poticanje formiranja stavova i kritičkoga mišljenja, razvoj socijalnih vještina i niza drugih sposobnosti i vještina potrebnih za život u društvu temeljenom na znanju. Provedeno je istraživanje na uzorku od 24 nastavnika i asistenata na Učiteljskome fakultetu u Osijeku s ciljem utvrđivanja stanja njihovu o znanstvenom i nastavnom radu te potrebama stručnom usavršavanju. Na osnovi rezultata došlo se do zaključka kako se nastavnici i asistenti žele uključiti u promjene u znanstvenom i nastavnom radu i zadovoljni su s pripremanjem, ostvarivanjem i praćenjem nastave. Iskazuju nedostatak pojedinih kompetencija, informatičke pismenosti, aktivnog znanja stranoga jezika i poduzetnička znanja i vještine. Dobiveni rezultati daju uvid u razvoj i izvedbu kurikuluma temeljenog na ishodima učenja i

usmjerenim na studenta kao važnim determinantama Bolonjskog procesa te usmjerenosti i spremnosti za cjeloživotno učenje i razvoj doživotnih učenika u društvu znanja.

Ključne riječi: kompetencije, sveučilišni nastavnici, nastava, Bolonjski proces, cjeloživotno učenje

Sanja Sever CarnevaliDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Pedagoški menadžment kao kompetencija pedagoga s osvrtom na apsentizam

Tendencija razvoja društva, temeljenog na znanju, pretpostavljamo da uvažava neophodnost stjecanja novih kompetencija kod stručnog suradnika – pedagoga.Očekivanja od pedagoga su stavljena na višu profesionalnu razinu, te inicijalnoj akademskoj osposobljenosti pridodajemo pluralna očekivanja koja involviraju i tematiku menadžmenta. Time pedagogu, u okviru hijerarhije i utjecaja odgojno obrazovnog menadžmenta dajemo seriozniju menadžersku ulogu ali na razini konkretne, školske implementacije. Konkretno, miljenja smo da je pedagog menadžer – praktičar, jer indirektno utječe na ostale školske kurikularne (sub)menadžmente. Dostizanje stupnja samoostvarenja kod pedagoga direktno je vezano uz omogućavanje dostizanja stupnja samoostvarenja drugih ljudi. U okviru odgojno obrazovnih djelovanja susrećemo se sa apsentizmom učenika kao frekventnom pojavom koja ima mnogostruke refleksije i neophodno ju je prepoznati i nazvati relevantnim socijalno pedagoškim fenomenom. Refleksije apsentizma direktno i/ili indirektno utječu na školski i širi odgojno obrazovni menadžment, odnosno narušavaju teoretski ekvilibritet uspjeha društva temeljenog na znanju. Također, učenici inkliniraju određenoj rizičnoj skupini koja općenito usvaja obrazac ponašanja dugoročno neprihvatljiv u svim strukturama daljnjeg funkcioniranja. Empirijski dio rada prikazat će recentnu situaciju na uzorku od 831 srednjoškolca u školi u Zagrebu.

Ključne riječi: pedagoški menadžment, kompetencije, apsentizam, pedagog, škola, učenik

Mr. sc. Andreja SilićAgencija za odgoj i obrazovanje Zagreb

Uloga pedagoga u (u)vođenju suvremenih odgojno-obrazovnih procesa u predškolskoj ustanovi

Neprestano prilagođavanje i pronalaženje primjerenih rješenja u novim i često nezamislivim situacijama danas izravno utječe na funkcioniranje predškolskih ustanova i ulogu pedagoga. U takvim uvjetima, u kojima promjene postavljaju izazove starim sustavima, a sve veću pozornost dobivaju učenje činjenjem i inovativne sposobnosti, pozornost se usmjerava na proces učenja i umrežavanje različitih sustava te prije svega na sposobnost uspostavljanja i održavanja različitih odnosa i komunikacije s drugim stručnjacima, organizacijama, sustavima. U središtu pozornosti je kontinuirano učenje u svrhu izgrađivanja profesionalnih kompetencija, provođenje pedagoških istraživanja i promoviranje primjera dobre prakse. Sustavnim promišljanjem odgojno-obrazovne prakse i uspješnim vođenjem promjenama moguće je postići brže i lakše prilagođavanje novim uvjetima te bolje korištenje postojećih resursa za ostvarivanje novih ciljeva, vještina i vrijednosti.

Ključne riječi: funkcioniranje predškolskih ustanova, inovativne sposobnosti, razvoj profesionalnih kompetencija, pedagoška istraživanja, primjeri dobre prakse, uloga pedagoga, umrežavanje različitih sustava

Doc. dr. sc. Edita SlunjskiFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Ustanova ranog odgoja kao samoorganizirajući otvoreni sustav

Implikacije različitih paradigmi na pitanja institucijskog odgoja i obrazovanja, najopćenitije se mogu prikazati kao "tradicionalan" i "suvremeni" pristup odgoju i obrazovanju. Dok "tradicionalni" pristup karakteriziraju determinizam, predvidivost i unificiranost odgojno – obrazovnog procesa, za "suvremeni" su pristup svojstveni neizvjesnost, nepredvidivost i holistički pristup u tumačenju konteksta odgojno – obrazovne ustanove. U radu se razmatra odnos etabliranih znanstvenih paradigmi i "osobnih paradigmi" praktičara te odnos mijenjanja paradigmi i promjena odgojne prakse u ustanovama ranog odgoja. Naglašavaju se prednosti organizacije ustanove ranog odgoja i obrazovanja po načelima otvorenog sustava. Samoorganizirajuća svojstva otvorenih sustava vode podizanju kvalitete življenja, odgoja i učenja djece u ustanovi ranog odgoja, osiguravajući kontinuitet njena razvoja. Njegovanje otvorenosti sustava ustanove ranog odgoja, čiji važan aspekt predstavlja i "otvorenost za nova znanja", tj. spremnost svih sudionika na istraživanje i cjeloživotno učenje, predstavlja put razvoja njene prakse i kurikukuma. Ona se postupno udaljava od mjesta na kojem se djeca podvrgavaju odgoju, a postaje način življenja suvremenog djeteta, tj. zajedničko mjesto kvalitetnog življenja djece i odraslih.

Doc. dr. sc. Aleksandar StojanovićUčiteljski fakultet Beograd

Metodološke kontroverze i proces nastave

Savremenu pedagogiju i didaktiku i dalje odlikuju brojne kontroverze. U ovom članku se razmatraju kontroverze u okviru pedagoške metodologije, koje suštinski utiču na zasnivanje nastavnog procesa i njegove efekte. Zato se, najpre, ukazuje na razlike između „sukobljenih“ paradigmi – kvantitativne i kvalitativne, a potom na njihove domete u didaktičkim istraživanjima. Razmatra se u kojoj meri su do sada primenjivani metodološki pristupi uspeli da sagledaju složenost nastave, da doprinesu temeljnijem zasnivanju nastavnog procesa i efikasnijem didaktičkom vođenju. Ističe se značaj koherentnog pristupa prilikom proučavanja nastavnog procesa, potreba primene što raznovrsnijih istraživačkih strategija i postupaka u okviru obe paradigme, kako bi se stekla nova saznanja koja bi omogućila temeljnije zasnivanje nastavnog procesa.

Ključne reči: kvantitativna paradigma, kvalitativna paradigma, metodološke kontroverze, nastavni proces

Prof. dr. sc. Vladimir StrugarHrvatsko pedagogijsko društvo

Bez suglasja o ključnim pitanjima ili (de)konstrukcija pedagogije

Autorova analiza udžbenika pedagogije i recentnih pedagoških djela ukazuje da nema znanstvena suglasja o ključnim pojmovima pedagogije. S dosta se sigurnosti može reći da se danas gotovo niti ne može očekivati konsenzus, što pedagogiju stavlja u nepovoljan položaj u znanstvenom sustavu, a kada je riječ o njezinu predmetu može se očekivati definicija u kojoj se govori o „pedagogiji svega“.Autori se ne slažu o nazivu znanosti kojom se znanstveno bave i koja je važan predmet na sveučilištima u nas i u svijeta. Je li riječ o pedagogiji, nazivu koji je tradicionalno prihvaćen i udomaćen u našoj pedagogijskoj literaturi ili se prihvaćaju nazivi kao što su: znanost(i) o odgoju, edukologija/ edukacijska znanost? Takovo je stanje uzrokom neslaganja u pojmovnom određenju znanosti; autori koji prihvaćaju pojam pedagogija pitaju je li ona znanost ili samo teorija o odgoju, znanost ili teorija o odgoju i obrazovanju ili znanost o osposobljavanju?Tim razlikama valja pridodati neslaganje u definiranju predmeta pedagogije odnosno temeljnih pojmova kao što su odgoj, obrazovanje, nastava i dr.Pedagogija je svrstavana u različita znanstvena područja; bila je društveno-humanistička znanost ali i društvena znanost s različitim pedagogijskim disciplinama.Autor uviđa da (de)konstrukcije pedagogije u smislu zamjene jednog termina (pedagogija) drugim (znanost o odgoju i dr.) nije zapravo donijela nova kvalitetnija objašnjenja njezina predmeta, ključnih pojmova i razumijevanja odgojnoga procesa.Pedagogija treba biti znanstveno otvorena, te stoga vlastiti predmet proučavati u novom znanstvenom, društvenom (pluralnom) i svjetskom kontekstu radi njezina znanstvena identiteta, koji će se prije svega priznavati na temelju jasnih pojmovnih određenja.

Međutim, pedagogiju prema stanju danas možemo doživljavati – metaforički kazano – kao rijeku čije se korito stalno proširuje te postaje sve plića i prijeti joj isušenje.

Ključne riječi: pedagogija, znanost o odgoju, znanstvena područja, pedagogijske discipline

Marija SučevićOsnovna škola „Antun Mihanović“ Slavonski BrodDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

O nužnosti razvoja kompetencije vođenja učenika

Moje je mjerilo uspjeha sposobnost radosnog obavljanja posla i pozitivnog življenja. (A. S. Neill)

U vremenu nastajanja nove kulture obrazovanja i odgoja stjecanje profesionalnih kompetencija postalo je nova paradigma u stručnom usavršavanju i cjeloživotnom učenju učitelja. Promjene u stvarnoj školskoj praksi poticaj su uočavanju kako bit nastave nije samo poučavanje propisanim nastavnim sadržajima, nego u vještini pridobivanja učenika da razviju svoj intelektualni, emocionalni, socijalni i motorički potencijal. Učitelj bi trebao biti promatrač dječjeg učenja i socijalnih odnosa, uplitati se u trenutcima kada osjeti (pedagoški takt) da dijete ne može samo izaći na kraj s određenim preprekama ili kada dijete (ili roditelj) zatraži intervenciju učitelja. Učitelj vodi učenika kroz sve faze provedbe temeljnih funkcija škole: od metodičke i reprodukcijske funkcije do humane i pedagoške zadaće škole. Ulagati vrijeme u stručno usavršavanje i stalni razvoj ne samo teorijski, nego i u treninge (vježbanje) da bi mogli djelovati u akciji (vođenje je praksa), mora postati prioritet naše struke.

Prof. dr. sc. Nenad SuzićFilozofski fakultet Banja Luka

Primjena meta-analize u pedagogiji

U radu se razmatra niz pitanja značajnih za praktičnu primjenu meta-analize u peda-gogijskim znanostima. Na početku je data kratka historija korištenja meta-analize, zatim slijedi prikaz situacija u kojima je meta-analiza najpogodnija kao metodološki set postupaka za analizu pedagogijske prakse zahvaćene istraživanjima koja se uzimaju u meta-analitičku obradu. Kratko su date prednosti i nedostaci meta-analize a potom autor prelazi na identificiranje istraživanja i podataka podesnih za meta-alaitičku obradu u pedagogiji. U daljem tekstu date su relacije među varijablama u meta-analitičkom dizajnu, od centralnih tendencija u jednoj varijabli, preko relacija među dvjema varijablama, te udruživanjae varijabli do multivarijantnih relacija. Autor se posebno bavi veličinom efekta (Effect Size, ES) aplicirajući ovaj parametar na razlike i podudarnosti

među analiziranim studijama ili veličinama. Obrazloženo je kako interpretirati ES parametre u odnosu na metričke koeficijente upotrijebljene u obradi studija i nalaza, kako postići metodološku adekvatnost i koristiti pravila u interpretaciji nalaza kako bi se izbjegle greške generalizacije. Sve u svemu, rad predstavlja kratak ali vrlo konkretan uvod u praktičnu primjenu meta-analize u pedagogijskim znanostima.

Ključne riječi: meta-analiza, Veličina efekta (ES), Hedžisov g, metodologija

Doc. dr. sc Mirjana ŠagudFilozofski fakultet ZagrebOdsjek za pedagogiju

Odnos između pedagogijske teorije i pedagoške prakse

Priprema za budućnost znači pripremu profesionalaca za nove društvene uvjete i izazove. «Priprema za nepoznato» je osnovna misija koju ima suvremena škola, a jednako se odnosi i na odrasle i na djecu. Potrebno je pripremiti praktičare (odgajatelje, učitelje, pedagoge i ostale) za preuzimanjem ključne uloge u trenutku implementacije teorije u područje pedagoške prakse. Nije moguće transmisijsko prenošenje naučene teorije u živi i kompleksan odgojno – obrazovni kontekst. Evaluacijom vlastite prakse praktičari provjeravaju naučenu teoriju i stvaraju novu. Provjeravanje, ali i građenje nove teorije pretpostavlja decentralizirano unošenje promjena u konkretnu odgojno – obrazovnu praksu pri čemu se očekuje nova uloga i veća odgovornost svih praktičara koja pretpostavlja sinergiju svih koji su uključeni ili odgovorni za kvalitetu odgojno – obrazovne prakse. Osobe koje mogu učinkovito participirati u procesu učenja i poučavanja su one koje uče kako učiti te koje su spremne mijenjati se u procesu traženja znanja putem timskog i zajedničkog istraživanja prakse.

Sanja Španja

Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Kurikulum univerzitetskog programa „Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici“

U kreiranju kurikuluma univerzitetskog programa „Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici“ Fakulteta za obrazovanje i komunikaciju Univerziteta u Jonkopingu, Švedska pokušala se uvažiti činjenica kako je na početku novoga stoljeća pred obrazovanjem ali i pred visokoškolskim ustanovama postavljena ambiciozna zadaća. Jedna od zadaća je uvažiti znanstvene spoznaje da znanje nije samo po sebi dovoljno, nego da je vrijedno samo ako je korisno, kada se može djelatno, kritički i kreativno primijeniti.

Današnje društvo proživljava vrijeme ekspanzije znanja koje se temelj ne samo na gospodarskom i kulturnom razvitku, nego i položaju i kvaliteti života svakog pojedinca u društvu.Položaj mladih, kao i mnogih drugih društvenih skupina, u tranzicijskim je zemljama često nezadovoljavajući. Glavni nositelj sadašnjeg i budućeg razvoja neke zemlje upravo su mlađe generacije. Stoga su uspostavljanje dijaloga koji uključuje i mlađe generacije te izgradnja struktura i mehanizama za njihovo sudjelovanje u razvoju društva važni ciljevi bilo kojeg europske države, a možda su čak očitiji u zemljama u tranziciji gdje je zahtjev za konstruktivnim i pozitivnim razvojem osobito istaknut. Za većinu Europskih država sa jasnom i ambicioznom politikom prema mladima važan cilj bio je profesionalizacija sektora mladih kako bi se on priznao kao društveni prioritet. Jedan od koraka ka profesionalizaciji sektora mladih je i obrazovanje kroz Univerzitetski program Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici.Univerzitetski program Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici sastavni je dio Fakulteta za obrazovanje i komunikaciju Univerziteta u Jonkopingu, Švedska i predstavlja specijalizaciju iz omladinskog rada unutar programa obuke nastavnog kadra i kadra koji radi sa djecom i omladinom u izvannastavnim aktivnostima.

Vitomir TafraHrvatska gospodarska komora ZagrebDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Cjeloživotno učenje za poduzetništvo u okviru nacionalnog curriculuma

Cjeloživotno učenje je i sve više postaje egzistencijalni uvjet, kako pojedinca, tako i društva u cjelini, što uključuje formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje. Strateški razvitak svake pojedine države ovisi ponajprije o kvaliteti ljudskih resursa jer napredovanje svakog čovjeka, u bilo kojem smislu, nije moguće bez prihvaćanja promjena i svjesnog sudjelovanja u njemu. Upravo i iz tog razloga poduzetništvo je jedno od ključnih kompetencija za proaktivno djelovanje. Autor ukazuje na distinkciju pragmatičnog poimanja poduzetništva i definiranja kao ekonomskog pojma ali i kao svojevrsno specifično filozofsko određenje u smislu prihvaćanja životnih načela, stvaranja. Stjecanje aplikativnih poduzetničkih kompetencija uz pomoć metoda i instrumentarija cjeloživotnog učenja čini dio društvenog kapitala zajednice i uvjet su gospodarske opstojnosti. Promjenama u poimanju cjeloživotnog učenja, definiranjem jasnih strategija i ciljeva moguće je ubrzati promjene. U zaključku autor sugerira da su u ostvarenju tog cilja nužna jasna kurikularna određenja kako bi se koncept učenja za poduzetništvo mogao sustavno razvijati. Mr. sc. Zdravko Tkalec

Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Metodološki okvir obrazovanja odraslih

Metode poučavanja i učenja kao didaktičko sredstvo, kvalitativno utječu na proces poučavanja i učenja te na stupanj realizacije ciljeva učenja.Specifičan je metodološki okvir obrazovanja odraslih. Obzirom na stupanj usvojenosti ukupnih znanja i iskustava kao i individualna polazišta, motive i potrebe, definirane su i osobitosti poučavanja i učenja u obrazovanju odraslih.Autor prikazuje metode učenja i poučavanja primjerene novim društvenim, kulturnim, političkim i individualnim potrebama odraslih s naznakom okrenutosti polaznicima.Posebna pozornost se stavlja na aktivne metode poučavanja koje djelotvornije realiziraju cilj učenja; stjecanje znanja i sposobnosti. Tradicionalna metoda predavačke nastave u odnosu na „razrađujuće“ metode je također nužna tijekom obrazovnog procesa no izbor metoda ili metode poučavanja ovisi isključivo o postavljenom obrazovnom cilju.Kao rezultat promišljanja odabira metodološkog okvira u obrazovanju odraslih nameće se zaključak razumijevanja i primjena načela metodičkog pluralizma.Na kraju, autor problematizira kvantificiranje rezultata primjene određene metode učenja i poučavanja.

Mirela TolićSveučilište u ZadruOdjel za pedagogiju

Kontroverze u intepretacijama medijskih kompetencija

Kontroverze u tumačenju medijske kompetencije proizlaze iz dvosmislenih intepretiranja pojmova medijska pismenost i medijska kompetencija. Medijska kompetencija uključuje medijsku pismenost. Ona podrazumijeva stjecanje vještina, znanja i upućenosti pri sprječavanju medijske manipulacije. Medijska kompetencija pretpostavlja sposobnost kritičke analize medijskih ponuda, istovremeno koristeći medije kao sredstvo za nezavisno i kreativno izražavanje.U tekstu se analiziraju dva ključna pitanja: l. koje značenje ima razvoj medijske kompetencije u suvremenom medijskom okruženju i 2. što se podrazumijeva pod pojmom kontroverze u diskursu medijskih komptenecija. Autorica odgovore nastoji pronaći analizirajući etiologiju pojma medijske kompetencije, u odnosu na pojmove medijska pismenost i medijski odgoj. Na kraju autorica predlaže konkretnu definiciju tumačenja medijske kompetencije, te zaključuje da u novim obzorjima medijske pedagogije, medijska kompetencija mora voditi razvoju medijskog odgoja.

Ključne riječi: medijska kompetencija, medijski odgoj, medijska pismenost, komunikativna kompetencija

Ivana TomićVesna HasanDom učenika srednjih škola Bjelovar

Praktična primjena različitih odgojnih oblika i metoda u radu s učenicima u učeničkom domu kao samostalnoj ustanovi

Kako je u Republici Hrvatskoj nastupilo vrijeme velikih promjena u školstvu, a učenik postaje jedan od aktivnih čimbenika u odgojno-obrazovnom procesu, nastupilo je i vrijeme velikih promjena u pristupu, metodama i oblicima rada odgajatelja. U našoj se ustanovi već niz godina njeguje takav pristup radu, gdje se učenik i njegove potrebe, interesi i želje stavljaju u središte pozornosti te prema tome prilagođava cjelokupni odgojni rad u Domu.U izlaganju ću pokušati iznijeti naša pozitivna iskustva proizašla iz takvog pristupa, koji nam je omogućio pozitivno ozračje, motivirane odgajatelje i cjelokupno osoblje, i što je najvažnije, zadovoljne učenike i roditelje. Iako je dom odgojno-obrazovna ustanova, u izlaganju ću staviti naglasak na odgojnu komponentu te načinima kako naši zaposlenici odgojno djeluju na naše učenike i potiču cjeloviti razvoj njihove osobnosti. Dom je ustanova u čijem se prostoru, u jednoj školskoj godini, nađe veća skupina učenika iz različitih regija Hrvatske. U Dom svi oni unose svoje navike, običaje, norme ponašanja stečene u matičnoj obitelji te sredini iz koje dolaze, ali i osobne potrebe, interese, želje i sl. Svake godine detektiramo tj. procjenjujemo nove učenike kako bi utvrdili sadržaje rada bitne za njihovu bolju adaptaciju na nove životne uvjete izvan matične obitelji i okružja iz kojeg dolaze. Uključujući ih u interesne i posebne programe, posebne projekte, razne aktivnosti u Domu i izvan nastojimo zadovoljiti potrebe, želje i interese učenika te tako odgojno djelovati na razvoj njihove osobnosti. Kontinuiranim usavršavanjem i unutar kolektiva, odgajatelji međusobno dijele svoja iskustva, prenose suvremena stečena pedagoška znanja svojim kolegama te tako pridonose unapređenju odgojnog rada u Domu.

Ključne riječi: učenički dom, učenici, odgajatelji, interesni programi, posebni programi, stručno usavršavanje

Doc. dr. sc. Ruža TomićMr. sc. Maja HrvanovićFilozofski fakultet Tuzla

Stavovi roditelja djece predškolske dobi o dječijoj igri

U radu su predstavljeni rezultati ispitivanja stavova roditelja djece predškolske dobi o dječijoj igri. Cilj rada bio je ispitati i utvrditi kakvi su stavovi roditelja djece predškolske dobi o dječijoj igri. Zadaci ovog istraživanja bili su : ispitati da li su roditelji i na koji način upoznati sa ulogom igre u razvoju djeteta, koliki značaj pridaju dječijoj igri, da li se i koliko igraju sa svojom djecom, koliku važnost pridaju igračkama, u čemu vide značaj dječije igre.

U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istraživačka metoda, a od instrumentata anketni upitnik konstruiran za potrebe ovog istraživanja. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 120 roditelja predškolske djece sa područje Tuzlanskog kantona. Rezultati istraživanja pokazuju da su stavovi roditalja prema dječijoj igri pozitivni.

Ključne riječi: stavovi roditelja, dječja igra, predškolska djeca

Doc. dr. sc. Ruža TomićProf. dr. sc. Mirha ŠehovićProf. dr. sc. Izudin HasanovićFilozofski fakultet Tuzla

Stavovi studenata razredne nastave o inkluzivnom obrazovanju

U radu su prestavljeni rezultati ispitivanja stavova studenata razredne nastave o inkluzivnom obrazovanju djece sa teškoćama u razvoju.Cilj rada bio je ispitati šta studenti podrazumijevaju pod inkluzivnim obrazovanjem, koje su prednosti i ograničenja njegove implementacije u našoj zemlji, da li su i koliko stvoreni uvjeti u našoj zemlji za njegovo provođenje, kojim kategorijama djece treba dati prednost, u čemu su prednosti zajedničkog školovanja djece s teškoćama i djece bez teškoća u razvoju, i koliko će jedni druge prihvatiti, koliko su nastavnici i roditelji pripremljeni za te nove uloge.U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istraživačka metoda, a od instrumenata anketni upitnik konstruiran za namjene ovog istraživanja.Uzorak ispitanika sačinjavalo je 120 studenata vanrednog studija treće godine razredne nastave Filozofskog fakulteta u Tuzli.Većina ispitanika smatra da inkluzivnim obrazovanjem treba obuhvatiti svu djecu s teškoćama u razvojubez obzira na stupanj oštećenosti.

Ključne riječi: stavovi, studenti razredne nastave, inkluzivno obrazovanje, djeca s teškoćama u razvoju.

Prof. dr. sc. Velimir TopolovecProf. dr. sc. Vladimir RosićProf. dr. sc. Mile PavlićFilozofski fakultet RijekaOdsjek za pedagogijuOdsjek za informatiku

Učenje na daljinu kao dio cjeloživotnog učenja

U današnje vrijeme velikih ekonomskih i socijalnih promjena zahtjevi za novim pristupima učenja i obrazovanja postaju sve snažniji. Sve više se govori o cjeloživotnom učenju, odnosno svrhovitom i trajnom učenju s ciljem pobiljšanja znanja, vještina i sposobnosti.S druge strane korištenje novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija otvorilo je nove mogućnostiučenja kod kojeg nema neposrednog kontakta osobe koja vodi proces ( učitelja, mentora ) i osobe koja uči ( učenik, student ) tj. učenja na daljinu.U ovom radu raspravlja se o utjecaju, strategiji i trendovima upotrebe informacijske i komunikacijske tehnologije ( ICT ) i učenja na daljinu u cjeloživotnom učenju.

Violeta Valjan-VukićSveučilište u Zadru Odjel za izobrazbu učitelja i odgojiteljaDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Obitelj i škola – temeljni čimbenici socijalizacije

Obitelj predstavlja važan faktor za socijalni razvoj djeteta. Uspostavljanje pozitivnih emocionalnih veza u odnosu roditelj-dijete preduvjet je razvoja socijalnih, emocionalnih i intelektualnih vještina koje su djeci neophodne za daljnje uspostavljanje socijalnih kontakata i postizanje socijalne zrelosti. Usvajanje socijalnih i kulturnih obrazaca ponašanja djeteta bitno ovisi i o dinamici školskog okruženja. Uvažavanje i poštivanje dječje osobnosti, od strane roditelja i učitelja, stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja te općenito utječe na napredak i cjelovit dječji razvoj. Partnerski odnosi između učenika, učitelja i roditelja bitan su element u procesu socijalizacije i stjecanja kompetencija. Kvalitetna komunikacija među učenicima, učiteljima i roditeljima odraz je brige društva, prvenstveno obitelji i škole, za cjelovit razvoj dječje osobnosti.Ključne riječi: socijalizacija, obitelj, škola, komunikacija, cjelovit razvoj

Doc. dr.sc. Mario VasiljFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti MostarDr.sc. Sonja KovačevićFilozofski fakultet SplitMr. sc. Joško BarbirCentar za rehabilitaciju Rijeka

Nastava - multidimenzionalni komunikacijski fenomen

Uvažavajući spoznavanje po razvojno-humanističkoj paradigmi, da se stvaranje istine o sebi i svjetu oko sebe odvija na individualiziran način, (ne jedan i jedino ispravan), onda se ni komunikacijski procesi ne mogu odvijati linearno, već po sustavu višedimenzionalnih cirkularnih povratnih veza na čije nastajanje i posljedice u konačnici nismo u stanju djelovati.Ako uvažimo da je svaki čovjek sustav sam za sebe, da je taj sustav nelinearan i dinamičan, onda se moramo složiti i s konstatacijom da je takav sustav i kaotičan. Unutar takvih sustava ne možete predvidjeti posljedice ali ni uzroke ponašanja, spoznavanja, formiranja ...Nastava je, zapravo, organizacijski obrazac preko kojega se razvija i grana komunikacija, koja će zasigurno imati utjecaj ne samo na onog pojedinca koji u njoj sudjeluje, nego i na čitav niz drugih koji su izravno vezani na njega, a samo posredno ili gotovo nikako na sam nastavni proces. Možda značaj nastavnog procesa, kao dijela komunikacijske mreže, leži upravo u činjenici da ostavlja implikacije mnogo veće nego što je to zacrtano nastavnim planom i programom.Unutarnji razvoj i samoaktualizacija smatraju se bitnim za dinamiku ljudske psihe. Emocionalno stanje pojedinca ne može se odvojiti od emocionalne, društvene i kulturne sredine. Obrazovanje, poglavito njegov najznačajniji dio, nastava, zapravo je multidimenzionalni fenomen koji obuhvaća međusobno tjelesne, psihološke i društvene odnose.

Prof. dr. sc. Edina VejoIslamski pedagoški fakultet ZenicaOdsjek za socijalnu pedagogiju

Sociopedagoški prilog razumijevanju ranog odgoja

Tekst promatra period ranog djetinjstva kao posebno važan period u ljudskom životu. Predškolski odgoj ne utječe samo na razvoj kognitivnih funkcija djeteta nego na ličnost u cjelini.Pri koncipiranju novih i redizajniranju postojećih odgojno-obrazovnih programa u dječijem vrtiću valjalo bi implementirati suvremene sociopedagoške rezultate istraživanja.Sociopedagoški koncept u dječijem vrtiću analizira odgoj i obrazovanje kao instrument djetetovog kvalitetnog življenja u sadašnjosti i njegovog društvenog i individualnog prosperiteta u budućnosti:osposobljavanje za snalaženje s kompleksnim i dinamičnim fenomenima prirodne i društvene realnosti novog doba.

Ključne riječi: rani odgoj, holostička sociopedagoška paradigma

Prof. dr. sc. Dijana Vican

Matilda Karamatić Brčić

Daliborka Luketić

Sveučilište u Zadru

Odjel za pedagogiju

Vrjednovanje odlika osobnosti učenika u osnovnoj školi

Vrjednovanje učenika u osnovnoj školi odnosi se na ostvarenje ciljeva odgoja i obrazovanja u školskom i nastavnom, te izvanškolskom radu. Ciljevi odražavaju praćenje i napredovanje učenika tijekom odgojno-obrazovnog rada, a rezultiraju vrjednovanjem ostvarenja i/ili stupnja ostvarenja odgojno-obrazovnih zadaća tijekom jedne školske godine i označavaju se brojčanim i opisnim ocjenama.

Polazeći od pretpostavke da kratkoročni i dugoročni ciljevi odgoja i obrazovanja podrazumijevaju jasnu pedagošku terminologiju u artikuliranju ocjenjivanja i vrjednovanja učenika tijekom i na završetku školske godine, cilj rada je kvalitativnom analizom pedagoške dokumentacije u osnovnoj školi identificirati i analizirati terminologiju koju učitelji i nastavnici koriste u vrjednovanju odlika osobnosti učenika. Analiza služi za kategoriziranje kvalitativnih obilježja učenika po razredima i nastavnim predmetima s obzirom na kratkoročne i dugoročne ciljeve odgoja i obrazovanja.

Empirijski rad ima praktični doprinos pedagoškoj terminologiji i unaprjeđivanju pedagoške dokumentacije.

Jelena VlahovićSveučilište u ZadruOdjel za pedagogijuDoktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Obrazovanje odraslih u koncepciji cjeloživotnog učenja – promjene u srukturiranju kurikuluma visokog obrazovanja

Cilj rada je sagledati ostvarivanje koncepcije cjeloživotnog učenja u području visokog obrazovanja. U kontekstu cjeloživotnog učenja u obrazovanju odraslih bilježi se sve veći interes za visokim obrazovanjem odraslih osoba što dovodi do promjena u strukturiranju (ali i sukonstrukciji) kurikuluma visokog obrazovanja. Autorica u radu, na temelju analize istraživanja iz zemalja Europske unije, izdvaja neke od suvremenih trendova visokog obrazovanja u dinamičnim promjenama koje nam donose izazovi društva znanja. Navode se i elaboriraju: povećanje populacije obuhvaćene visokim obrazovanjem, novi „studentski profili“, druga šansa za učenje, fleksibilnije forme obrazovanja te potrebe i očekivanja „korisnika“ obrazovanja. Članak završava diskusijom o refleksiji navedenih trendova u reformama hrvatskog visokog obrazovanja koje od potpisivanja Bolonjske deklaracije sudjeluje u stvaranju europskog prostora visokog obrazovanja.Ključne riječi: obrazovanje odraslih, visoko obrazovanje, cjeloživotno učenje

Dr. sc. Lidija VujičićUčiteljski fakultet Rijeka

Rani odgoj i obrazovanje u institucijskom kontekstu

O djetetovom razvoju promišljamo kao kulturalnom procesu u kojem dijete nije pasivni produkt socijalizacije, već aktivni sudionik svog vlastitog razvoja, konteksta i graditelj vlastite kulture. Suvremene znanstvene spoznaje o dječjem razvoju i mogućnosti njihova odgoja i obrazovanja, toliko su promijenile sliku o djetetu da je većina znanstvenika naziva novom paradigmom. Nužno se mijenja i pogled na kontekst u kojem se razvoj i odgoj ostvaruje i temeljno pitanje jest pitanje stvaranja optimalnog okruženja za učenje, odgoj i obrazovanje u institucijskim uvjetima. Držimo da je ovo jedan od temeljnih uvjeta da se može bolje i kvalitetnije postići razumijevanje djeteta, njegovih sposobnosti, interesa, želja i potreba. Jer tek razumijevanjem djeteta možemo i primjereno djelovati.U posljednje vrijeme sve se više uviđa da je razumijevanje djece, njihovih postupaka, aktivnosti, interesa i potreba trebao biti zajednički interes svih, ne samo onih koji se bave odgojem i obrazovanjem nego i onih koji odlučuju o politici, gospodarstvu i razvoju zemlje općenito. Međutim, uspostavljanje odgovarajuće javne politike o djeci, donošenje ispravnih političkih odluka o djeci, ovisi o pravilnom shvaćanju znanosti i postignućima odgojno-obrazovne struke.

Radmila ZebaDječji vrtić 'Radost', Zagreb

Temeljci pismenosti u ranom djetinjstvu

Proces opismenjavanja dug je i specifičan, a njegovi začeci temelje se u ranoj dječjoj dobi na kauzalitetu brojnih kognitivnih sposobnosti i vještina, uz razvijen govor i jezik kao najspecifičnijih ljudskih djelatnosti, uz posredovano djelovanje obitelji, okoline, učenja i podučavanja. Dječji vrtić ima i odgojnu i obrazovnu ulogu u razvijanju temeljnih funkcija, te njihovoj transformaciji u vještine i sposobnosti potrebne ponajprije za početno opismenjavanje. Društvena zadaća vrtića je osvješćivanje važnosti vještina čitanja i pisanja u stjecanju znanja i profesionalnih kompetencija te poticanja i njegovanja kulture čitanja sa naglaskom na implikacije tih vještina na proces učenja kao cjeloživotne djelatnosti.

Ključne riječi: opismenjavanje, čitanje i pisanje, govor, dječji vrtić, kompetencije

Prof. dr. sc. Jasminka Zloković Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj Filozofski fakultet Rijeka Odsjek za pedagogiju

Djelovanje obitelji i škole na promociji prosocijalnih ponašanja djece i mladih

Probleme uzročnosti asocijalnih i rizičnih ponašanja djece i odraslih neminovno je razmatrati u kontekstu generičkog i ekološkog modela koji polaze od osobnih crta ličnosti, kulturnog konteksta, socijalno-ekonomskog sustava, obrazovanja i drugih činitelja na mikro i makro razini.U empirijskom dijelu rada prezentirani su rezultati istraživanja o zapažanjima nastavnika i odgajatelja o aktualnim pedagoškim problemima djece i mladih; problemskim područjima i aktivnostima na planu primarne prevencije u predškolskim, osnovno školskim i srednjoškolskim ustanovama, suradnji s roditeljima i samopercepciji nastavnika osobne odgojne kompetencije. Za potrebe istraživanja konstruiran je anketni upitnik, te primijenjen na uzorku od 196 ispitanika odgojno – obrazovnih djelatnika osnovnih i srednjih škola.Rezultati ispitivanja mogli bi pomoći pri fokusiranju na neke prioritete u odgojno-obrazovnoj i široj socijalnoj podršci u cilju primarne prevencije rizičnih ponašanja. Rezultati istraživanja ukazuju na mnoštvo problema u području odgoja i obrazovanja koje je nužno temeljito istražiti, te poduzeti širu društvenu akciju njihova rješavanja.

Ključne riječi: odgoj, djeca, mladi, obitelj, škola, rizična ponašanja, primarna prevencija, odgojna kompetencija