ww

publikacija za prevenciju nasiljabroj 2, 2015.

Savjetovanje i psihoterapiju žrtava nasilja u obitelji omogućilo je Ministarstvosocijalne politike i mladih

NE NASILJU | publikacija za prevenciju nasilja, broj 2, 2015. godinaImpressumNakladnik: SOS telefon – grad Rijeka, udruga za pomoć žrtvama nasilja | Verdijeva 11 (p.p. 61), 51000 Rijeka t: 051 211 888 | www.sos-telefon.hr | OIB: 74388311149Za nakladnika: Tina Kovačić (predsjednica udruge)Uredništvo: Tina Kovačić (predsjednica Udruge), Lorena Zec (potpredsjednica Udruge), Tina Babić (članica Upravnog odbora Udruge), Katja Borovac (članica Upravnog odbora Udruge), Mirela Pašić (volonterka Udruge)Autori/ce tekstova: Tina Babić, Jasmina Bijelić, Katja Borovac, Mirjana Jurišić, Enesa Kadirić, Tina Kovačić, Nikolina Levak, Tatjana Mrvoš, Mirela Pašić, Mia Rogić, Lari Šeta, Valentina Večerin, Lorena ZecGrafična priprema i dizajn: Kombinat (www.kombinat.com.hr)

Izdaje se u sklopu trogodišnjeg programa „Savjetovalište za žrtve nasilja u obitelji“ čiju provedbu financira Ministarstvo socijalne politike i mladih

sadržaj_

Uvodno

stručni tekstovi naših volonteraPravni aspekti zaštite od nasilja u obitelji Zlostavljanje djece u obitelji alkohol i nasilje u vezama mladihoblici i utjecaji televizijskog nasiljanasilje iz perspektive učenika promatračaodnos djece s roditeljima koji izdržavaju kaznudijete žrtva disfunkcionalne obitelji

sasvim osobno strah i samopouzdanjenasilje čovjeka nad čovjekompreobražaj u slobodnu ženu!margaretina “opsjednutost”

naši projekti

_

Udruzi su volonteri od neizmjerne važnosti! Bez njih ne bismo mi zaposlene mo-gle obavljati sve što obavljamo. Trenutno imamo 30-ak volontera, uglavnom je ri-ječ o ženama, ali „zaluta“ nam tu i tamo i koji muškarac. Volonterke svakodnevno dežuraju na telefonskoj liniji za pomoć žrtvama nasilja. Tu su i vikendima i praz-nicima i blagdanima jer žrtvama nije bitno je li Uskrs, Nova godina, subota, lje-to ili zima… Osim navedenog, sudjeluju u radu Promotivnog i Projektnog tima, a nedavno su se naše volonterke pravnice samoinicijativno organizirale u Pravni tim. Sudjeluju u supervizijama, dolaze na predavanja koja organiziramo, priskoče i kada imamo štand na Korzu, pišu tekstove za našu web stranicu. Također nam pomažu u provedbi projekata pa tako idu s nama na radionice koje drže stručne psihologinje, čuvaju djecu žena koje su na edukacijama… Nadam se da sam sve nabrojala jer je svaka njihova aktivnost važna! Nekoliko puta godišnje organiziramo team-building pa odemo u kino, na izlet, pogledamo predstavu u kazalištu. Jedino pravilo team-buildinga je da na njemu ne pričamo o Udruzi nego se upoznajemo privatno. Razvila su se lijepa prijateljstva i sve smo dio zaista sretnog kolektiva jer je to temelj za uspješan i kvalitetan rad.

UVODNO_

Ako je nekoga zainteresiralo volontiranje u Udruzi neka nam se slobodno javi! Primamo osobe svih zanimanja, sa za-vršenim bilo kojim stupnjem obrazovanja, žene i muškarce, mlađe i starije… Bitno je samo da je osoba odgovorna, da želi pomoći i da se aktivno služi računalom. Dobro, nije to jedino bitno, moramo imati selekcijski postupak jer ipak radimo s osjetljivim skupinama. Nove volontere primamo jednom godišnje i najčešće poziv za prikupljanje novih vo-lontera objavljujemo u desetom mjesecu. Nakon toga slijedi intervju, razgovor u kojem ih upoznamo s radom Udruge i mi se malo upoznamo s njima, čime se bave, koja im je motivacija za volontiranje, eventualno iskustvo, koliko ima-ju slobodnog vremena i slično. Zatim slijedi edukacija koju vode psihologinje zaposlene u Udruzi. Volonterski ugovor potpisuje se tek nakon završene edukacije jer do tog trenut-ka oni tek moraju vidjeti odgovara li im naš način rada, a i mi moramo ocijeniti je li osoba sposobna za volontiranje kod nas ili je možemo preusmjeriti na neke druge organi-zacije. I onda ih bacamo u vatru! Hehe, šalim se, na početku nekoliko puta dežuraju s mentorom i tek onda počinju sami dežurati na liniji pomoći.

TINA KOVAčić

_

Dakle, ako je nekoga zainteresiralo volontiranje kod nas neka nam se javi na mail SOSobavijesti@gmail.com pa ćemo je/ga staviti na listu za potencijalne volontere i kon-taktirati krajem godine.Što se linije za pomoć tiče, važno je naglasiti da nismo tu samo za žrtve nasilja već i za sve osobe koje se nađu u težoj životnoj situaciji i potreban im je razgovor. Svima nam se to može dogoditi – prekinemo vezu, posvadimo se s pri-jateljicom, ne razumijemo se s roditeljima, osjećamo se usamljeno, izgubljeno, ne znamo sami naći izlaz iz nekog problema… Mi smo tu za svih! Mogu nam se javiti svi, bez obzira na rod, spol, dob, seksualnu orijentaciju, vjerska uvjerenja. Naše je pravilo – bez predrasuda! Osoba nas može kontaktirati na broj telefona 051/211-888 (sigurno će se netko javiti između 16 i 20 sati svakoga dana, ali i mi zaposlene smo tu u jutarnjim satima, osim ako nismo na službenom putu ili nekoj edukaciji). Broj mobitela na koji se može zvati je 091/211 888 5, a imamo i poseban mail za ko-risnike: sos.rijeka.pomoc@gmail.com. Ako je nekome tako lakše, može nam se obratiti i putem našeg Facebook profila (SOS TELEFON – GRAD RIJEKA).

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

STRUČNI TEKSTOVI NAŠIH VOLONTERA

Nasilje u obitelji jedan je od najvećih izazova na planu zaštite ljudskih prava. Iako je obitelj temeljna jedinica društva, njena stabilnost uslijed ekonomske i moralne krize društva narušena je upravo poremećenim obiteljskim odnosim što može dovesti do nasilja u obitelji. Žrtva nasilja u obitelji najčešće je žena kod „klasičnog“ nasilja muškarca nad ženom, međutim tu je i nasilje roditelja nad djecom, te nasilje nad starijim članovima obitelji i rjeđi slučajevi nasilja žena nad muškarcima i djece nad roditeljima. Nasiljem u obitelji su najviše pogođena djeca jer nasilje krši nji-hovo pravo na sigurno odrastanje i odgoj u stabilnoj obitelji zbog čega se narušava djetetov fizički, emotivni i socijalni razvoj, uz velike šanse da će dijete prije ili kasni-je nastaviti nasilje. U svrhu suzbijanja nasilja u obitelji i rješavanja istog problema, u Republici Hrvatskoj već više od deset godina postoje posebni propisi praćeni s djelovanjem nadležnih tijela, kojima je cilj osim represivno, na počinitelja djelovati preventivno i rehabilitirajuće.

U nastavku je prikazan zakonodavni okvir, dakle mjerodavni propisi iz područja zaštite od nasilja u obitelji koji su u skladu s međunarodnim dokumentima ko-jih je Republika Hrvatska stranka potpisnica kao što su: Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena UN-a, Konvencija o pravima djeteta iz 1989.UN-a, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950., Konvencija o spr-ječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji iz 2011. Vijeća Europe te Povelja temeljnih prava Europske unije. Ustav RH kao temeljni pravni akt jamči svakome pravo na život, nepovredivost slobode osobnog i obiteljskog života, dos-tojanstvo i jednakost pred zakonom, a zabranjuje zlostavljanje i diskriminaciju po bilo kojoj osnovi uključujući spol, rođenje i društveni položaj (članak 14.i čl. 23.) Država je obvezna štititi materinstvo, djecu i mladež te stvarati uvjete za dostojan život uz naročitu skrb za maloljetnike bez odgovarajuće roditeljske skrbi (čl.63.). Prema Zakonu o pravobranitelju za djecu i Zakonu o ravnopravnosti spolova, obitel-jsko nasilje kao i nasilje nad djecom i ženama prijavljuje se pravobraniteljicama za djecu/ravnopravnost spolova koje prate primjenu propisa postupanje nadležnih tijela i rješavaju pojedinačne pritužbe na nasilje. Obiteljski zakon iz 2003. propi-suje sankcioniranje nasilja u obitelji u slučajevima zaštite djeteta od nasilničkog ponašanja članova obitelji o kojima inače to dijete ovisi. Sukladno članku 114. Obiteljskog zakona (Narodne novine br.116/03, 61/11, 25/13) prema roditelju koji provodi bilo kakvo nasilje nad djetetom primijenit će se najteža mjera zaštite prava i dobrobiti djeteta. To znači da će sud lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja koji

pravni aspekti zaštite od nasilja u obiteljI_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, u što spada provođenje tjelesnog ili duševnog nasilja nad djetetom te izloženost djeteta nasilju među odraslim članovima obitelji. Dakle, sud ima ovlast i da liši roditeljske skrbi onog roditelja koji nije poduzeo ništa da bi dijete zaštitio od drugog roditel-ja koji vrši nasilje. Koju će mjeru izreći, procijenit će sud iz okolnosti slučaja, također sud može roditelju koji ne živi s djetetom kao i ostalim članovima obitelji (braća, sestre, dje-dovi, bake…) zabraniti neovlašteno približavanje i uznemir-avanje kad je jasno da svojom blizinom štete djetetu. Sud je tijekom postupka dužan voditi računa o zaštiti prava i inte-resa djece i na sudjelovanje u postupku djeteta obzirom na njegovu dob i duševnu zrelost.

Obiteljski zakon je uspostavio sustav suradnje nadležnih ti-jela na osnovi kojeg su sve pravne i fizičke osobe koje rješa-vaju sporove u obitelji dužne međusobno surađivati. Prema članku 108. svatko je dužan obavijestiti Centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava za koje sazna, naročito o tjele-snom ili duševnom nasilju ili zlostavljanju, a Centar je dužan ispitati prijavu i poduzeti potrebne mjere, obavijestiti po potrebi policiju ili druge ustanove (npr. bolnice) te nastaviti suradnju. Prije izricanja mjera za zaštitu djeteta, sud mora pribaviti mišljenje Centra za socijalnu skrb te mu dostaviti pravomoćnu odluku u vezi zaštite djeteta.

Posebni propisi kojima su detaljno regulirane mjere zaštite, suzbijanje nasilja i vrste prekršajno pravnih sankcija prema počinitelju nasilja su Prekršajni zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 60/10). U smislu kažn-javanja i zaustavljanja nasilja u obitelji bitno je napomenuti da se Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje što je nasilje u obitelji, te koje osobe se smatraju članovima obitel-ji. U smislu članka 3. Zakona obitelj čine: žena i muškarac u braku, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, žena i muškarac u izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca, srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja, srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem, srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, osobe koje ima-ju zajedničku djecu, skrbnik i štićenik, udomitelj, korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihovih obitelji dok takav odnos traje. U smislu Zakona obitelj čine i žena i muškarac koji su živjeli zajedno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca. Prekršajni zakon propisuje provođenje prekršajnog postup-ka te vrste i svrhu prekršajnopravnih sankcija za počinjenje

nasilja u obitelji. Svrha je Zakona o zaštiti od nasilja u obitel-ji prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji, primjenom odgovarajućih mjera prema počinitelju, te ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja. U smislu zakonskih odredaba nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog nasilja, neovisno o nastanku tjelesne ozljede, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja. Prilikom pokretanja postupka protiv nasilja u obitelji, potrebno je napomenuti da se sudski postupak kažnjavanja nasilja provodi pred mjesno nadležnim sudom prebivališ-ta, odnosno boravišta počinitelja nasilja. Iznimka jest sud mjesta počinjenja prekršaja. Člankom 83. Prekršajnog za-kona određeno je da se prekršajni postupak može pokrenu-ti i provesti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja, što bi u konkretnom slučaju nasilja značilo da ga može pokrenuti državni odvjetnik ili oštećenik (osoba izravno ili neizravno povrijeđena nasiljem tj. žrtva nasilja)! Dakle, oštećenik je osoba kojem je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili osobno pravo, a ovlašten je sudu za taj prekršaj podnijeti optužni prijedlog, odnosno obavijesti policiju ili nadležni sud o počinjenom nasilju.

Vrste sankcija koje može izreći prekršajni sud prema poči-nitelju nasilja su zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zat-vora i maloljetnički zatvor. Prema čl.35. Prekršajnog zakona sud izriče ove sankcije, i to za: prekršaje nasilja u obitelji, druge prekršaje povezane s nasiljem, i teške prekršaje vezane za zloporabu opojnih droga, a zakonom se može propisa-ti kazna zatvora do 90 dana. Osim navedenih sankcija, sud može izreći mlađem i starijem maloljetniku u smislu Zakona i odgojne mjere su kao što su: sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u centar za odgoj. Zaštitne mjere prema poči-nitelju nasilja u smislu članku 49. su: obvezno liječenje od ovisnosti, obvezno psihijatrijsko liječenje, zabrana obavl-janja određenih dužnosti ili djelatnosti i druge vrste zaštit-nih mjera. Zaštitne mjere mogu se propisati u trajanju od 1 mjeseca do 2 godine. Sud može nad počiniteljem nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, primijeniti sljedeće zaštitne mjere iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji: obveznog psihosocijalnog tret-mana, zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora, ob-veznog liječenja od ovisnosti, oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja. Zaštitne mjere iz članka 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji mogu se primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno

druge prekršajnopravne sankcije. Sud će donijeti odluku o zaštitnoj mjeri, odmah bez odgode, a najkasnije u roku od 24 sata od podnošenja prijedloga. Osim zaštitnih mjera, iz svoje nadležnosti, Prekršajni sud može donijeti i mjere upozoren-ja u svrhu suzbijanja obiteljskog nasilja. Mjere upozorenja koje se propisuju Zakonom jesu: opomena i uvjetna osuda. Sukladno članku 44. radi suzbijanja obiteljskog nasilja sud počinitelju može izreći uvjetnu osudu – prekršajnopravnu sankciju koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod zakonskim uvjetima. Navedeno znači da se u smislu čl.44. uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme od 3 mjeseca od najdulje 1 godine. Vodeći se ciljevima sprječavanja i sankcioniranja nasilja, a prema članku 45. sud može propisati posebne obveze uz uv-jetnu osudu počiniteljima nasilja ili ovisnicima o alkoholu i drogama. Uz uvjetnu osudu sud može počinitelju nasilja narediti da u određenom roku izvrši sljedeće posebne ob-veze: popravi štetu počinjenu prekršajem, liječenje ili nas-tavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja, liječenje ili nastavak liječenja ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj za-jednici, sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim i fizičkih osoba ovlaštenih za provedbu tretmana, zabranu posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog prekrša-ja, zabranu približavanja oštećeniku ili nekim drugim oso-bama, napuštanje doma na određeno vrijeme ako se radi o djelima obiteljskog nasilja, redovito javljanje policijskoj up-ravi ili drugom nadležnom tijelu kao i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeni prekršaj.

Ukoliko počinitelj izvrši ili prijeti činjenjem obiteljskog nasilja iako mu je izrečena uvjetna osuda, sud može opozva-ti uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (najčešće kazne zatvora) ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža ka-zna od izrečene uvjetnom osudom. U tijeku prekršajnog postupka koji se protiv vodi protiv počinitelja nasilja, sud može izreći i mjere opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u postup-ku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da spriječi ili oteža dokazivanje u postupku. Prema članku 130. mjere opreza koje mogu biti određene nasilniku su:

1. zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda, 2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, 3. zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavl-janja ili održavanja veze s određenom osobom, 4. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa zabranom. Bitno je napomenuti da se ovakvim mjerama opreza može ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim drugom, s djecom, roditeljima, posvojeni-kom, posvojiteljem i osobom s kojom ima zajedničku dje-cu, s istospolnim partnerom i bivšim partnerom s kojim je živio u životnoj zajednici budući da se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji. Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćno-sti odluke o prekršaju. Sud će svaka 2 mjeseca, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opre-za, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Sukladno odredbama Zakonu o zaštiti od nasilja u obitel-ji, policija i pravosudna tijela prilikom prevencije i sank-cioniranja obiteljskog nasilja imaju određene dužnosti, uvažavajući pravila postupanja prema žrtvi nasilja. Pravo-sudna tijela (sudovi i/ili državno odvjetništvo) će: 1. U predmetima vezanim uz nasilje u obitelji postupati žurno; 2. Sud pred kojim se vodi prekršajni postupak, vezan uz zaštitu prava i interesa djece, nadležnom centru za socijalnu skrb i policiji dostavit će obavijest o pokretanju postupka i donesenim pravomoćnim odlukama; 3. Tijekom vođenja postupka stranku-žrtvu obiteljskog nasil-ja na njezin zahtjev izvijestiti o njenim pravima pri čemu će se voditi računa o tome da žrtva-stranka, koja je pravno neu-ka, bude izvještena o svojim pravima;4. Sudovi će na neposredni osobni zahtjev stranke-žrtve obiteljskog nasilja, zakonskog zastupnika i/ili skrbnika iz-vijestiti o ishodu postupka i dati joj presliku rješenja;5. Sudovi će o primijenjenim zaštitnim mjerama propisan-im Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji voditi evidencije i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa;6. Osigurati organizaciju rada prekršajnih sudova na način da mogu provoditi nadležne postupke i u dane vikenda i blagdana;7. Zbog počinjenog nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova osigurat će prihvat dovedenog osumnjičenika radi određivan-ja zadržavanja u prekršajnom postupku, te ispitati dovedenu osobu i odlučiti o načinu vođenja daljnjeg postupka;

8. Sudovi će osigurati zaštitu žrtve pri dolasku na sud i unutar suda, omogućavanjem davanja iskaza odvojeno od počinitel-ja te fizičkom zaštitom žrtve u suradnji s policijom.Policija je ovlaštena uhititi osobu zatečenu u počinjen-ju prekršaja propisanog Zakonom, odnosno u prekršaju vezanom za nasilje u obitelji. Bitno je napomenuti da je kod obiteljskog nasilja policija dužna o uhićenju odmah obavijes-titi nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićeni-ka o kojima se on brine, te radi mogućeg zbrinjavanja članova obitelji oštećenih tim nasiljem.

Kaznenopravni aspekt zaštite od nasilja u obitelji je detaljno normiran odredbama Kaznenog zakona iz 2013.god. koje nastoje osobama pogođenim nasiljem osigurati pojačanu pravnu zaštitu uz strože, dugotrajnije sankcioniranje nasil-nika za razliku od prekršajnopravnih normi. Tako se počin-jenje kaznenih djela s elementima nasilja prema bliskoj osobi smatra kvalificiranom, odnosno otežavajućom okolnosti tih kaznenih djela što je praćeno i adekvatnim sankcijama. Kaz-neno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji je sada raspoređe-no u čak 8 kaznenih djela detaljno normiranih odredbama Kaznenog zakona: tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, prisila, prijetnja, uvreda, teška kaznena djela protiv spolne slobode, teška kaznena djela solnog zlostavljanja i iskorišta-vanja djeteta, uključujući i kazneno djelo ubojstva. Obzirom na normativnopravnu regulaciju kaznenih djela protiv spolne slobode, bitno je napomenuti da je kažnjivo kazneno djelo spolni odnošaj bez pristanka (članak 152.) kojim se kažnjava svaki spolni odnos i s njime izjednačena spolna radnja bez pristanka žrtve dok kazneno djelo silovanja postaje njegov kvalificirani oblik.

Kod slučajeva nasilja u obitelji jako je važno žrtvi u što kraćem roku pružiti odgovarajuću zaštitu i pomoć, ali reak-cija društva na nasilje treba obuhvatiti aktivne mjere i pre-ma počinitelju nasilja kako bi se spriječilo takvo ponašanje u budućnosti. Vodeći se istim ciljevima, u Kazneni zakon uvedene su posebne obveze koje se odnose na obveze rep-aracije ili plaćanja i specijalnopreventive obveze. Posebne obveze koje se mogu primjenjivati kod nasilja u obitelji su: sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psiho-socijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama, zabrana približavanja žrtvi ili nekim drugim osobama, napuštanje doma na određeno vrijeme ako se radi o djelima obiteljsk-og nasilja, zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Sudu je prilikom određivanja neke od mjera omogućena fleksibilnost

u pogledu trajanja obveze, a njihovo izvršenje određuje Za-kon o probaciji. Ovakve mjere je moguće izreći počiniteljima kaznenih djela, u koje posebice spadaju navedena normirana nasilnička ponašanja. Uz to, sukladno članku 70. mjera ob-veznog psihosocijalnog tretmana izriče se ako postoji opas-nost ponovnog počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela, s ciljem osiguranja adek-vatne pomoći počiniteljima nasilja. U pogledu prevencije nasilja u obitelji, kao adekvatnom ističe se primje-na članka 74. Kaznenog zakona, koji normira mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva, ograničenu na počinitelje koje su kazneno djelo nasilja počinili prema članovima zajedničkog kućanstva, ako prijeti opasnost od ponovnog počinjena takvog djela. Nasilje u obitelji i nasilje nad ženama su vrlo aktualne teme i ozbiljan problem čije suzbijanje ovisi o kontinuiranim na-porima na svim razinama, od prijavljivanja nasilja ili pokuša-ja nasilja nadležnim tijelima do osiguravanja adekvatne pravne zaštite žrtve uz sankcioniranje nasilnika. Budući da se radi o pitanju javnog interesa i mogućim razornim posljedicama na psihofizičko zdravlje i socijalni status osoba pogođenim tim nasiljem kao dio šireg proble-ma za društvo u cjelini, potrebno je reagirati žurno primjenom raspoloživih pravnih mehanizama. Posebnu pozornost je potrebno usmjeriti na unapređenje zaštite djece te na mjere posebno namijenjene prevenciji obiteljskog nasilja nad djecom, ali i mjere rehabilitacije djece koja su takvo nasilje već pretrpjela. Slijedom iznijetih zakonskih rješenja za suzbijanje nasil-ja, smatram da su otvorene mogućnosti za una-pređenje sustava zaštite žrtve u smislu provođenja dodatnih aktivnosti i edukacija prevencije, zaštitnih mjera, edukacije osoba koje rade u ovom području, te učinkovitije zaštite žrtava kojima je potrebna socijalna i financijska podrška. Navedeno je moguće postići maksimalnim angažmanom nadležnih institucija i osoba koje rade na suzbijanju nasilja, međutim uz adekvatna financijska sredstva i korištenje danih institucionalnih i vaninstitucionalnih resursa.

TATJANA MRVOŠ

_

Zlostavljanje djece velik je problem u svijetu koji ima dugoročne posljedice na raz-voj djece i kasniju odraslu dob. Znanstvenici su se tim problemom počeli ozbiljnije baviti tek oko 1960. kada su se definicije zlostavljanja odnosile samo na vidljive simptome. Od 1962. godine kada je Kempe objavio rad „Sindrom pretučenog djeteta“ pokušava se doći do boljih načina prepoznavanja i prevencije zlostavljanja (Miljević-Riđički, 1995). Danas se prema prihvaćenoj definiciji u najširem smislu zlostavljanjem smatra fizičko i mentalno povrjeđivanje, seksualno zlostavljanje i nemaran postupak ili maltretiranje djece ispod 18 godina od strane osoba koje su odgovorne za djetetov razvoj (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Tjelesno zlostavljanje djeteta obično se određuje kao ponašanje koje počini osoba koja skrbi o djetetu, a koje obilježava nanošenje neslučajne tjelesne ozljede i ot-vorena tjelesna agresija prema djetetu (Pećnik, 2003). Tjelesnim zlostavljanjem se može smatrati raspon tjelesnog agresivnog ponašanja roditelja ili skrbnika prema djetetu koje dijete izlažu tjelesnoj ozljedi ili značajnom riziku za tjelesnu ozljedu. Ponekad su posljedice zlostavljanja smrtne (Miljević-Riđički, 1995). Procjenjuje se da je godišnja učestalost fizičkog zlostavljanja između 15 do 40 slučajeva u 1000 djece. Prema tome, milijun djece postanu žrtvama nasilja svake godine i više od 1200 umre od posljedica. Fizičko zlostavljanje ima ozbiljne posljedice za razvoj djeteta. Uz tjelesna oštećenja (povrede glave, prsa i abdomena, lomovi) česta su i neurološke smetnje (tikovi, poremećaji sna, mucanje, noćno mokrenje, depresija), teškoće kognitivnog funkcioniranja (usporeni kognitivni razvoj, oslabljene ver-balne sposobnosti, pamćenje, perceptivno-motorne vještine, slabije vještine či-tanja i računanja) i poremećaji ponašanja (agresivnost, neposlušnost, prkošenje i delikvencija). Također se javljaju i poremećaji socioekonomskog razvoja kao što su teškoće stvaranja i održavanja pozitivnih emocionalnih veza s drugima, niži so-cijalni status, slabija socijalna kompetentnost u odnosu s odraslima te kašnjenje u razvoju vještina interaktivnog igranja te konačno i niže samopoštovanje, beznađe, depresivnost i nizak osjećaj vlastite vrijednosti. Takvo zlostavljanje kod djeteta os-tavlja i psihosomatske tegobe te sklonost autoagresiji koja se javlja kroz postupke od samoozljeđivanja sve do pokušaja suicida (Bulatović, 2012). Buntain-Ricklefs i suradnici (1994) su na 449 roditelja pokazali da oni koji su ga doživjeli u djetinjst-vu, procjenjuju tjelesno kažnjavanje statistički značajno manje teškim i primjereni-jim od onih koji takvo kažnjavanje ili zlostavljanje nisu doživjeli. Odrastajući u nasilnom okruženju, dijete uči kako u nasilnom svijetu na nasilje mora odgovarati

Zlostavljanje djece u obitelji_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

nasiljem. Svoj akumulirani bijes preusmjerava najprije na vršnjake (već i u predškolskom uzrastu), češće se upušta u nasilničke igre i sklono je ponašanje djece, svojih vršnjaka, tumačiti na negativan način u odnosu na sebe. Odrastajući u nasilnom okruženju fizički zlostavljana djeca usvojit će nasilne obrasce ponašanja, vjerujući da se svaki konflikt rješava primjenom sile (Bulatović, 2012). Tako dolazimo do međugeneracijskog prijenosa nasilja, odnosno pojave da osobe koje su u djetinjstvu doživjele neki oblik zlostavl-janja u obitelji u odrasloj dobi će i sami postati zlostavljači. Procjenjuje se da će oko 30% zlostavljane djece odrasti u roditelje zlostavljače (Ždero, 2005).

Psihološko zlostavljanje prisutno je u gotovo svim drugim oblicima zlostavljanja. Hart, Brassard i Karlson (1996) su na temelju istraživanja i mišljenja stručnjaka utvrdili i artikulirali šest kategorija psihičkog zlostavljanja i zane-marivanja: odbijanje i ponižavanje; teroriziranje i prijet-nje; izoliranje; iskorištavanje i korumpiranje; ignoriranje (emocionalno odbijanje, nedostupnost) i zanemarivanje obrazovanja te mentalnog i fizičkog zdravlja djeteta. Pos-toje i oblici psihičkog zlostavljanja koji na prvi pogled ne izgledaju tako: stanovanje u malom stambenom prosto-ru gdje je dijete konstantno izloženo duhanskom dimu, upućivanje djeteta da gleda televiziju kako ne bi smetalo roditeljima i sl. (Bulatović, 2012). Barnett, Miller-Perrin i Perrin (1997; prema Urbanc 2002) smatraju da se nega-tivni učinci povezani sa psihološkim i emocionalnim zlo-stavljanjem mogu pojaviti na planu zadovoljenja socijal-nih potreba (nesigurnost u odnosu s roditeljima, otežano stvaranje kontakata s vršnjacima, smanjene mogućnosti prilagodbe), intelektualnog razvoja (smanjene kognitivne sposobnosti, sposobnost rješavanja problema i kreativno-sti), te na planu ponašanja (destruktivnost i autodestruk-tivnost, pesimizam, ovisnost o drugima, itd.). Do različitih oblika autodestruktivnog ponašanja kao oblika djetetove obrane može doći i ukoliko je posramljivanje od strane roditelja redovito i intenzivno te dijete s vremenom počne doživljavati samog sebe kao osobu vrijednu prezira i sra-ma, uočava u svemu svoje pogreške te pokazuje vrlo nisku razinu samopoštovanja (Urbanc, 2002). Neki od znakova emocionalnog zlostavljanja su: nedostatak povjerenja u sebe i druge, povlačenje ili agresija; nepovjerenje u druge; poremećaji spavanja (moguće noćne more i sl.); poremeća-ji uzimanja hrane (pretjerano jedenje ili odbijanje hrane); tikovi; bježanje od kuće; pokušaji samoubojstva (Milje-vić-Riđički, 1995).

Seksualno zlostavljanje se definira kao bilo koja vrsta seksu-alnog kontakta između djeteta i odrasle osobe ili tinejdžera starijeg 5 i više godina od djeteta žrtve, što se konkretno odnosi na uključivanje zavisnog, razvojno nezrelog djeteta ili adolescenta u seksualne aktivnosti, koje ono ne može razum-jeti i na koje ne može dati zreli pristanak (Buljan-Flander, 2003). Žrtve incesta podložne su nizu psiholoških proble-ma godinama nakon zlostavljanja. Neke od tih posljedica su depresivni simptomi, osjećaj obilježenosti, otuđenosti i izoliranosti, problemi samopoštovanja, poteškoće u interper-sonalnim odnosima i socijalnoj prilagođenosti, problemi sa seksualnošću, negativni osjećaji prema ljudima, strah, ank-sioznost i psihosomatski simptomi (Miljević-Riđički, 1995) te poveća rizik od opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Zanemarivanje djeteta se određuje kao kronično propuštanje roditelja (ili skrbnika) da zadovolji djetetove potrebe (Pećnik, 2003.). Razlikuje se nekoliko oblika zanemarivanja, ovis-no o dobi, odnosno razvojnim potrebama djeteta. Tjelesno zanemarivanje, kao oblik koji se najčešće prepoznaje, podra-zumijeva propuštanje roditelja da zaštiti dijete od opasno-sti, te da zadovolji djetetove osnovne tjelesne potrebe, ukl-jučujući odgovarajući smještaj, hranu i odjeću. Zdravstveno zanemarivanje predstavlja propuštanje roditelja da osigura djetetu neophodni medicinski tretman (npr. cijepljenje, li-jekove, operativni zahvat). Ono može započeti već i tijekom trudnoće, ako roditelj odbija savjete stručnjaka o neophod-nom ponašanju i postupcima koji osiguravaju pravilan raz-voj djeteta. Zanemarivanje na području mentalnog zdravlja odnosi se na odbijanje roditelja da omoguće preporučeni terapijski postupak djetetu s ozbiljnim emocionalnim ili bihevioralnim poremećajima. Ako roditelj ne slijedi stan-darde obrazovanja koje propisuje država (npr. obvezno os-novnoškolsko obrazovanje), govorimo o obrazovnom obli-ku zanemarivanja. Ono podrazumijeva izostanak pomoći, potpore i poticanja tijekom edukativnog procesa. Također uključuje i nedostatak neophodne opreme za školovanje i nedolazak na roditeljske sastanke (Kocijan-Hercigonja, 2003). Djeca rizična za zanemarivanje su ona sa specifičnim potrebama, djeca s određenim karakteristikama temper-amenta, djeca pod stresom te djeca s teškim ili kroničnim bolestima (Kocijan-Hercigonja, 2003).

Zlostavljanje djece u obitelji ima posljedice na sami razvoj dijeta, njegove kognitivne i socijalne sposobnosti te utječe na njegov doživljaj sebe. Posljedice su vidljive od najranije dobi. Zlostavljana djeca značajno su manje aktivna u vršnjačkoj

igri i pokazuju manju sposobnost kontrole vlastitog ponašan-ja, kao i manje sposobnosti u ostvarivanju socijalnih interak-cija unutar vršnjačke grupe. Njihove kognitivne sposobnosti, kao i školska postignuća, niže su u odnosu na nezlostavlja-nu djecu. Adolescenti koji su tijekom djetinjstva bili žrtve nekog vida zlostavljanja triput su češće skloni depresivnom reagiranju ili pokušajima suicida. Muškarac koji je bio žrt-va obiteljskog nasilja svoje traumatično iskustvo ponovno će proživljavati zlostavljajući druge, dok je za ženu vjerojatnije da će kroz život ponovno biti zlostavljana od strane drugih ili će pak sama sebe povrijediti (Bulatović, 2012). Mărgăriţoiu i Eftimie (2002) proveli su istraživanje na uzorku 21 zlostavl-jane djece između 13 i 18 godina privremeno izdvojene od obitelji. Ispitivanje provedeno raznim upitnicima, skalama samoprocjene i intervjuima, pokazalo je prisutnost asocijal-nog, agresivnog, radikalnog ponašanja do suicidalnih ten-dencija kod zlostavljane djece što negativno utječe na njihovu komunikaciju s drugima. Čak 65% pokazuje strah od novih situacija i promjena, 76% iskazuje verbalno i fizičko nasilno ponašanje kao način manipulacije te manjak tolarenacije na frustracije. 52% se boji neuspjeha i tuđeg kriticizma, što iska-zuje vrlo nisko samopouzdanje (čak 81%). 78% ispitanika imaju negativnu sliku sebe kao učenika, 88% nisu zadovoljni svojim fizičkim izgledom te čak 86% imaju negativnu predik-aciju o svom budućem životu, no svim točkama je zajedničko da smatraju da su drugi bolji od njih (Mărgăriţoiu i Eftimie, 2002). Ovo istraživanje je vrlo jasan pokazatelj koliko zlo-stavljanje ima jak utjecaj na sve aspekte djetetova života te nadalje povezano sa kvalitetom života u odrasloj dobi.

Zlostavljanje djece osjetljivo je područje, jer kad govorimo o tome uvijek se nađemo u procijepu između poštivanja obitel-jskog integriteta i privatnosti s jedne stane, te potrebe da se di-jete zaštiti, s druge strane. No moramo uzeti u obzir da je to problem koji se ne tiče samo obitelji u kojem se zlostavljanje događa niti samo roditelja i djece koji su učesnici u njemu nego je to jednako tako problem šire zajednice i društva. Složenost problema zahtjeva angažman stručnjaka različitih područja: socijalnih radnika, psihologa, pedagoga, psihijatara, trauma-tologa, pedijatara, policije, učitelja i dr. Pri samom otkrivanju nasilništva mogu pomoći susjedi, odgajatelji, učitelji i liječnici s obzirom da oni dolaze u kontakt s djecom gotovo svakodnev-no (Miljević-Riđički, 1995) U većim gradovima organiziraju se službe koje mogu pomoći u otkrivanju žrtava nasilja, primjerice SOS telefoni, i skloništa za žrtve, te organiziraju brojne aktivno-sti kojima se pomaže roditeljima u svladavanju učenja roditel-jstva i repertoara ponašanja prema više pozitivno orijentiranom

pristupu odgoju djece čime je moguće smanjiti korištenje nasil-ničkih tehnika i podići opću razinu psihosocijalnog zdravl-ja obitelji (Žganec, 2002). Republika Hrvatska jedna je od 23 zemlje svijeta koje izričitim zakonskim odredbama, pod pri-jetnjom sankcijama, zabranjuju sve oblike nasilja prema djeci kroz kaznenu, prekršajnu i obiteljskopravnu zaštitu (Vidović, 2008). Osnuju se i organizacije za pomoć djeci žrtvama nasilja te kao najpoznatije prepoznajemo „Hrabri telefon“ i „Potpora“ u Zagrebu, „MiRTa“ u Splitu i „Tić“ u Rijeci (Ždero, 2005). Važ-no je ne zatvarati oči pred problemom koji toliko utječe na sve aspekte razvoja djeteta i života u odrasloj dobi.

valentina večerin

_

alkohol i nasiljeu vezama mladih_

U povijesti je poznato da je čovječanstvo uvijek pokazivalo potrebu k uporabi ra-zličitih psihoaktivnih tvari. Alkohol, opijati, kanabis, duhan ili druge tvari imaju utjecaja na raspoloženje ili doživljavanje, a upotrebljavale su se barem u nekim razdobljima i u zemljama u kojima su danas zabranjene. Uporaba alkohola i psi-hoaktivnih droga sve je raširenija posljednjih nekoliko desetljeća. Društveni stav prema alkoholu danas je različit, od širokog odobravanja preko ograničavanja mjesta prodaje i pijenja, do potpune zabrane u muslimanskim zemljama.

Potrošnja alkohola po stanovniku se povećala u gotovo svim zemljama svijeta, a posljedično se povećao i broj osoba koje pate od bolesti koje nastaju kao posljedica zlouporabe. Štetni učinci za pojedinca i za društvenu zajednicu, kao posljedica pre-komjerne konzumacije alkohola, brojni su i čvrsto dokumentirani i dokazani. Neka istraživanja pokazuju da oko 10% muškaraca i 4% žena u europskim zemljama ima određene probleme zbog prekomjernog pijenja alkohola (WHO, 1995). Prema definiciji «osobe koje imaju probleme s alkoholom» su sve one koje imaju soci-jalne, psihološke ili pravne probleme zbog akutnog opijanja ili redovite prekom-jerne zlouporabe te ovisnosti o alkoholu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1952. godine definirala ovisnost o alkoholu kao bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavila psi-hička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji. (Moro, Frančišković i sur., 2004).

Poseban problem predstavlja alkoholizam među mladima. Mladi su osobito skloni istodobnoj uporabi više sredstava ovisnosti i povećano uzimanje jednog utječe na uzimanje drugog. Epidemiološke informacije o zlouporabi alkohola uglavnom se temelje na kvantitativnim podacima o raširenosti zlouporabe i o štetnim učincima povezanim s alkoholom. Osim problema definiranja termina «pijenja», istraživači se suočavaju s nizom metodoloških problema u naporima da definiraju opseg zlo-uporabe alkohola u mladih. Adolescenti su skloni izjaviti da piju manje ili više no što piju uistinu pa je stoga teško potpuno izbjeći umanjivanje ili uvećavanje pojave pri uporabi upitnika koje adolescenti sami ispunjavaju (Sakoman i suradnici, 1999., časopis Društvena istraživanja, br. 2-3). Rizik stjecanja navika zlouporabe alkoho-la, droge i pušenja duhana u mladih zahtjeva posebnu pozornost ne samo škole i obitelji već i društvene zajednice u cjelini. Neposredni i posredni problemi u svezi s alkoholom i potreba da se spriječe štetna djelovanja neodgovarajuće uporabe

alkohola u budućnosti čini nužnim praćenje ponašanja mla-dih u svezi s alkoholom te primjenu odgovarajućih obra-zovnih programa i javne politike.

Pod zlouporabom alkohola podrazumijeva se i povreme-no, prekomjerno konzumiranje alkohola, npr. konzumacija vikendom ili u nekoj prigodi. Još uvijek nema gubitka kon-trole u alkoholiziranju, ali je isto otkočeno i nedisciplinira-no. Česti su prigovori od strane obiteljske, radne ili socijalne sredine. Moguće je heteroagresivno ponašanje i konflikti u alkoholiziranom stanju, bilo spram poznatih ili nepoznatih osoba. Etilizirani često ugrožava svoj ili tuđe živote, npr. vožnjom u alkoholiziranom stanju ili pak ima probleme sa zakonom. Međutim, još nisu prisutni drugi znakovi razvijene alkoholne ovisnosti. (Moro, Frančišković i sur., 2004).

UTJECAJ ALKOHOLA NA DJECU I MLADEKada govorimo o problemima alkohola u djece i omladine, mlade osobe imaju neodoljivu želju da što prije postanu odrasle i zrele. Ove njihove želje najizraženije su u pubertets-ko i adolescensko doba. Ispoljavaju se u burnom psihosoci-jalnom preobražaju u odrasle osobe, kada često pribjegava-ju oblicima ponašanja koja su im ranije bila zabranjena, a odraslima dopuštena. Naime u ranom uzrastu dijete je pod snažnim utjecajem roditelja i bliskih osoba, dok na njegovo kasnije ponašanje sve više djeluje skupina vršnjaka. Pije li većina vršnjaka redovito alkoholna pića u određenom kru-gu razvija se tzv. skupna prisila. Vršnjaka koji ne pije skupina smatra ”usamljenim čudakom” što ga prisiljava da se prila-godi ponašanju skupine. Vrlo je teško i gotovo nemoguće točno utvrditi koliko je proširena navika pijenja alkohol-nih pića među djecom i omladinom, ali da je velika o tome nema dvojbe. Popiju li djeca samo malo alkoholnog pića naglo mijenjaju raspoloženje, postaju nemirna i preglasna, nedisciplinirana i nasilna. U razdoblju sazrijevanja, buđen-ja društvenih osjećaja i dubokih fizioloških i funkcionalnih promjena, a u borbi za afirmaciju u obitelji i društvu, te isti-canjem vlastite ličnosti, mlade osobe često prolaze kroz oštre oscilacije od samopouzdanja do malodušnosti. Ignororajući autoritete i precjenjujući svoje stavove iz čega proizlaze su-dari s ustaljenim društvenim normama, punim napetosti i nestabilnosti i emocionalnih stresova koji stvaraju osnovu za neprikladnu društvenu integraciju, gubitak samopoštovanja, zatvaranja u sebe. U ovom razdoblju natprosječne “lomljivo-sti” ukoliko su životni uvjeti nepovoljni, mogu se pojaviti više ili manje izraženi poremećaji, koji se ispoljavaju prvenstveno

u sukobima s društvenom okolinom i raznim devijantnim oblicima ponašanja pri čemu se često povećava i sklonost alkoholu kroz kojeg se nabujala mladost nastoji afirmirati. Da bi skrenuli misli od poteškoća, da bi ojačali samosvijest mlade osobe potežu za alkoholom. Šta više piju sve ih više proganja osjećaj manje vrijednosti.Oponašajući svoje roditelje u navici pijenja alkoholnih pića, mlade osobe nisu naučile preuzeti na sebe opterećen-je i prevladavati teškoće bez pomoćnih sredstava (alkohol, pušenje). U obitelji alkoholičara mlade osobe nemaju uzora na vlastitu budućnost. Prihvate li oca alkoholičara kao svoj uzor prihvatit će i pijenje alkoholnih pića kao normalno ponašanje. Kod djece iz obitelji alkoholičara koja počnu piti s 13 godina njih 43% razviti će ovisnost do odrasle dobi. Ako počnu piti u odrasloj dobi, samo će 10% razviti ovisnost. (Čale -Mrativić, 1999).

ALKOHOL KAO ČIMBENIK NASILJA U VEZAMA MLADIHDo 80-ih godina 20. stoljeća u svijetu se posvećivalo vrlo malo pažnje nasilju u vezama mladih. Istraživanja o nasil-ju u bliskim odnosima bila su usmjerena uglavnom na nasilje nad djecom i nasilje među odraslim članovima obitelji. No upravo su istraživanja nasilja kod konzumacije alkohola u partnerskim odnosima pokazala da se ne radi o fenomenu koji pogađa samo odrasle, već da su i mnogi ad-olescenti izloženi različitim oblicima nasilja u emocionalnoj vezi. Većina mladih u dobi od 16 do 19 godina već imaju iskustvo veze sa partnerom koji konzumira alkohol i mnogi smatraju da je nasilje u vezama uzrokovano alkoholom ozbiljan prob-lem među adolescentima/adolescenticama. Za neke od njih saznanje o postojanju nasilja u partnerskim vezama dio je njihovih svakodnevnih interakcija i socijalnih mreža: otpri-like trećina mladih druži se s vršnjačkom grupom u kojoj se nalaze i osobe u nasilnoj vezi, a svaka peta mlada osoba direktno poznaje neku/nekoga u nasilnoj vezi.S obzirom na vlastita iskustva, mnogi mladi doživljavaju da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponaša, a nešto manji broj govori da se u vezi barem jednom agresivno ponašalo prema partneru/partnerici. Dakle, pokazalo se da učestalost nasilja u adolescentskim vezama varira u odnosu na vrstu nasilnog ponašanja. Uočeni obrasci mladih uka-zuju na najveću prisutnost nasilnih ponašanja kojima se nastoji dominirati i kontrolirati osobu u vezi – npr. izrazita ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene. Seksualno nasilje i fizička agresija u vezama mladih

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

prisutni su u manjem obimu. U literature se o nasilju u ve-zama, odnosno na “spojevima” mladih govori kao “teen dat-ing violence”, definira se kao fizičko, psihičko/emocionalno i seksualno nasilje čiji je cilj zadobivanje moći i održavanje kontrole nad drugom osobom u odnosu mladih. Nasilje u vezama mladih često se definira u kontekstu stabilnijeg emo-cionalnog odnosa i to kao “prijetnja ili stvarna upotreba tje-lesnog, seksualnog ili verbalnog zlostavljanja od strane jed-nog člana para prema drugome, a u kontekstu ljubavne veze”.

Ponašanje kod konzumiranja alkohola mladi u velikoj mjeri ne prepoznaju kao nasilje, dok neki mladi ne prepoznaju ni oblike seksualnog i fizičkog nasilja. Neosviještenost i ne-prepoznavanje nasilja, kao i mišljenje da su određeni oblici nasilnog ponašanja ‘normalni’ dio svake veze može dovesti do toga da mladi i dalje toleriraju rizične, nasilne veze i da ne nalaze dovoljno razloga za prekid. Dok je ljubomora najčešće prepoznati razlog za nasilje u vezama mladih, istovremeno veliki broj adolescenata i adolescentica smatra da je ljubo-morno ponašanje način pokazivanja ljubavi, a ne oblik kon-trole i dominacije u vezi. Uz ljubomoru, mladi su često prema partneru ili partnerici bili nasilni i zbog straha od prekida veze, a nasilno ponašanje motivirano je i ‘provokacijom’ od strane partnera ili partnerice, kao i komunikacijskim nespo-razumima i problemima.

Posljedice doživljenog nasilja kod djevojaka su znatno negativnije i ozbiljnije. Kod djevojaka, doživljeno nasilno ponašanje u vezi u znatno većoj mjeri rezultira osjećajima povrijeđenosti. Dečki u znatno većoj mjeri nakon doživl-jenog zlostavljanja u vezi ostaju neuznemireni, ravnodušni te izjavljuju da je situacija bila smiješna.Strah, sram, neosviještenost, nepovjerenje te nedostatak relevantnih informacija i resursa razlozi su zbog kojih mla-di problem nasilja uzrokovanog alkoholom u vezi uglav-nom nastoje riješiti sami, oslanjajući se na vlastite vještine i sposobnosti za eventualni prekid takve veze, te se najčešće ne odlučuju prijaviti nasilje nekoj odrasloj osobi, ni potraži-ti pomoć i savjet izvan grupe bliskih prijatelja i prijateljica. Razmatrajući reakcije na zamišljenu situaciju fizički nasilne veze izuzetno bi malo adolescenata i adolescentica odluči-lo kontaktirati relevantne osobe i institucije/organizacije te prijaviti doživljeno nasilje i zatražiti odgovarajuću pomoć i podršku.

Polazeći od navedenih spoznaja, u zaštiti mladih od nasilja važan je preventivni rad koji uključuje kontinuirane edukacije i

pomoć mladima i nastavnicima, kao i kontinuirane edukacije, primjerene dobi mladih. Poseban je naglasak na pomoći mlad-ima koji su u riziku od zlostavljanja pružanjem pomoći društ-venih institucija.Programi usmjereni prema rizičnim skupina-ma trebaju biti povezani i s edukativnim ustanovama u kojima se školuju stručnjaci za takav rad, a ako se nasilje već dogodilo, potrebna je dobra organizaci-ja zdravstvene službe u prepoznavanju i tretmanu nastalih problema, kao i uska suradnja sa svim institucijama (školstva, pravosuđa i socijalne zaštite) u opti-malnom pružanju multidisciplinarne pomoći mladima.

enesa kadirić

_

Nasilje se svakodnevno prezentira kroz brojne medije, no kada je riječ o tele-viziji, ne smije se izostaviti činjenica da televizija u životu pojedinaca zauzima posebno mjesto. Televizija je audiovizualni medij - govorom ali i slikom po-buđuje neke emocionalne odgovore koji su intenzivniji od drugih jednostranih načina komunciranja. Važno je uzeti u obzir i to da je televizija medij koji “živi” od sponzorstva, te će - ukoliko tema nasilja ili nasilnog djelovanja na televiziji pridonosi većoj gledanosti - posezati za takvim sadržajima i programima; te zanemariti neka etička i moralna vrednovanja sadržaja i efekata onoga što se prikazuje.

nasilje na informativnim programimaVeliki se prostor u informativnim programima daje tzv.”udarnim vijestima” koje su na različite načine veoma često obilježene nasiljem. Nerijetko se sus-rećemo sa glavnim vijestima o terorističkom napadu, ubojstvima, silovanjima itd. Kod takvih vijesti važni su sljedeći elementi: negativnost (nešto izvan re-dovitog tijeka odvijanja, izvan redovnih normi); te dramatičnost i konfliktnost (ostavljaju otvorena pitanja o daljnjem tijeku događaja što privlači gledatelje za ponovno praćenje razvoja događaja). Televizija nije neutralna i ne prikazu-je stvari u potpunosti objektivno, te često prenaglašava ili s druge strane, ne-dovoljno naglašava ono o čemu se govori. Također, televizija može nasilje koje se dogodilo ignorirati i prešutjeti, s obzirom da se naglasak stavlja na dojam, a ne toliko na analitički i kritički pristup problemu ili događaju. A upravo radi te moguće nedovoljne posvećenosti objašnjenju (ili cjelokupnom kontekstuali-ziranju), nasilje može ostati nejasno te se ne mogu dokučiti uzroci ili posljedice njegova djelovanja. Stoga treba biti oprezan, jer s obzirom na televizijsku moć uvećavanja, ali i podcjenjivanja, ona može postati opasno sredstvo manipulaci-je svojih gledatelja.

filmovi i televizijske serijePostoje neke vrste filmova u kojima su scene nasilja gotovo pa uobičajene: horor filmovi, akcijski filmovi, ratni, kriminalistički ili drama. Ako je “loša priča” nasilna i emotivno nabijena, u očima gledatelja može se smatrati “do-brom pričom”. Zato nije nimalo začuđujuća činjenica da gledatelji u najvećoj

Oblici i utjecajitelevizijskog nasilja_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

mjeri gledaju upravo serije ili filmove vezane uz kriminal, nasilje, obračune i sukobe. animirani filmoviU animiranim se filmovima nasilje često javlja među životinjama, posebice među parovima likova koji se pred-stavljaju kao neprijatelji (npr. Tom i Jerry). Dramatičnost i komičnost proizlaze iz tog nepomirljivog rivaliteta između dva lika koji su u stalnim međusobnim obračun-ima. Industrija animiranih filmova služi se brojnim trikovima da se prikrije sama pojava nasilja. Nasilje se prikazuje kao inat i prkos, a ne želja da se drugome učini nešto loše; te se na kraju javlja tzv.”happy end”. Svakako treba uzeti u obzir kako su nekada animirani filmovi bili namijenjeni isključivo djeci, no danas animirani filmovi sve više obiluju nasiljem, osjećajem straha, osvete i stalne borbe među glavnim likovima, te postaju manje primjere-ni za dječju dob.

Nasilje se javlja i u brojnim promidžbenim reklamama, te je svojevrstan instrument privlačenja pozornosti pub-like. No, sama promidžba nije tražena nego nametnuta od strane televizije. Dok kod filmova/serija gledatelj sam bira hoće li ili ne gledati određeni televizijski sadržaj koji ima elemente nasilja, promidžba redovito prekida program bez želje gledatelja. Važan je i sadržaj promidžbe - ona može biti nasilna i poticati na nasilno djelovanje ako pri-kazuje nešto što direktno/indirektno potiče ili odobrava nasilje (npr .reklamiranje oružja); no može biti nasilna i ako koristi npr. prikriveno oglašavanje. Glavni razlog zaš-to se nasilje na televiziji ipak prikazuje manje naglašeno je raznolikost publike pa televizija mora pomno birati i dozirati programe sa nasiljem kako ne bi bila odbačena ili prozvana od strane gledatelja. Stoga se nasilje na tele-viziji prezentira na načine da ne evocira nikakvo drugo značenje te da ne upućuje na daljnje razmišljanje; već da predstavlja zabavu, razonodu, pa čak i odmor.No, zašto uopće prikazivati nasilje na televiziji? ● nasilje je sastavni dio života – prikazivanje stvarnosti● primamljiva tema – donosi korisnost televiziji● veća gledanost (ljudi preferiraju kriminalističke i akcijske serije i filmove)● prikazivanje nasilja na televiziji može imati odgojnu funkcijuU svakom slučaju, motivi prikazivanja nasilja na televiziji su raznoliki te ih treba gledati u širem kontekstu a ne samo u okviru televizijske logike.

utjecaji televizijskog nasilja1. Katarsis : gledanje nasilja ima pozitivne učinke, jer uzrokuje pražnjenje agresivnosti gledatelja2. Priming teorija : nekim se podražajem (nasilnim scenama) može pobuditi čvor (priming) čime se potiče sklonost nasil-nom ponašanju (pri tome će utjecaj medija biti veći ako je scena nasilja sličnija situaciji u kojoj se gledatelj nalazi ili se nekada nalazio)3. Teorija socijalnog učenja : učenje opažanjem preko mod-ela, promatranjem nasilnog modela uče se i prihvaćaju takva ponašanja (ako to može činiti on, zašto ne bih i ja?)4. Wertherov efekt : javlja se kada televizijsko prikazivan-je nasilja dovodi do suicida gledatelja koji se identificira sa žrtvom koja je počinila suicid ili sa situacijom nasilja koja se prikazuje na televiziji5. Strah i teorija kultiviranja : oni koji više gledaju nasilne tele-vizijske programe na intenzivniji će način doživljavati svijet - stalna prisutnost straha i prijetećih opasnosti6. Banalizacija nasilja : dugotrajno gledanje nasilnih sadrža-ja dovodi do gubljenja utjecaja nasilja, čime raste tolerancija na nasilje (jer ono postaje uobičajeno i svakodnevno)

Prikazivanje nasilja na televiziji svakako zahtjeva daljnja is-traživanja. Bitno je naglasiti kako nasilje na televiziji potiče usmjerenost pažnje na sve veću prisutnost nasilja i u vid-eoigricama koje sve više koriste mladi. Također, potrebno je podučavanje pravilnog odnosa prema televizijskom nasilju kod djece, što je najbolja i najučinkovitija prevencija ublaža-vanja negativnih učinaka nasilja koje se prikazuje na televiziji.

nikolina levak

_

nasilje iz perspektive učenika promatrača_Učenici koji se zateknu u ulozi „promatrača“, doživljavaju nasilje na individualan način. Jesu li neutralni i kojoj se strani, žrtvi ili nasilniku, češće priklanjaju? Nerij-etko reagiraju smijehom i pažnjom te vrlo često, na taj način, podupiru i ohrabruju zlostavljača.

Krug nasilja sastoji se od nasilnika, žrtve i promatrača. Stručnjaci uviđaju kako su primjerice boja kože, pretilost, neobičan dijalekt ili nošenje naočala potencijalni čimbenici koji dovode do toga da učenik lakše postane žrtvom. Uz to javljaju se i psihički nedostaci po kojima je žrtvu lakše prepoznati, a to su manjak samopou-zdanja, nesigurnost, strah. Postavlja se i pitanje, razlikuje li se uopće i po čemu se razlikuje obiteljski odgoj žrtve odnosno nasilnika.

Djeca promatrači nasilja su najčešće sporedni sudionici u nasilju. Oni su pub-lika koja je ili neutralna ili staje na stranu nasilnika odnosno žrtve. Razne analize stručnjaka govore kako djeca promatrači najčešće žele biti priklonjeni strani nasil-nika. Razlog tomu je što su nasilnici u velikom broju slučajeva „popularni i moćni učenici“ te se uz njih osjećaju sigurnije. Jedan od razloga, zbog kojeg se rijetko priklanjaju žrtvi je i strah da će biti napadnuti od strane nasilnika. Učenici proma-trači često gledaju sukob između dvoje učenika uz smijeh i zabavu, a razlog tome je što kao pasivni sudionici ti učenici ne osjećaju odgovornost niti grižnju savjesti za učinjeno nasilje. Često žrtvu gledaju kao negativnu osobu koja izaziva i zaslužuje napad od strane nasilnika. Ukoliko je nasilnik u određenim situacijama nagrađen za učinjeno nasilje, tada je vjerojatnije da će se promatrač, ukoliko je nesiguran u sebe ili osjeća strah od nasilnika, prikloniti strani nasilnika. Naime, kod učenika u školama postoji određena vrsta straha da će ih grupa učenika izbaciti iz društva ukoliko se ne ponašaju isto kao i oni.Četiri najčešća razloga zbog kojih promatrači ne interveniraju na nasilništvo (Bul-jan Flander, 2005):1. Promatrač se boji da će i njega povrijediti. Nasilnik je veći i jači i ima reputaciju koja opravdava taj strah, tako da se skakanje u gužvu ne čini pametnim potezom. 2. Promatrač se boji da će postati nova žrtva nasilnika. Čak i kad je promatrač sposoban uspješno intervenirati, postoji mogućnost da će kasnije biti odabran za nasilnikovu osvetu. Nasilnici su skloni omalovažavati i biti zlonamjerni prema bilo kome tko se pokuša umiješati.3. Promatrač se boji da će učiniti nešto što će samo pogoršati situaciju.

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

4. Promatrač ne zna što napraviti. Nitko ga nije naučio kako treba intervenirati, prijaviti nasilništvo ili pomoći žrtvi. Kao što je nasilništvo naučeno ponašanje, tako djecu treba naučiti kako to spriječiti.

genovese efekt ili efekt promatračaEfekt promatrača ili Genovese efekt naziva se svaka situacija u kojoj sudjeluju nasilnik, žrtva i promatrač, ili više njih, te nitko od promatrača ne želi reagirati jer prepušta reagiranje i pomoć žrtvi drugom promatraču. Promatraču je lakše pre-pustiti reagiranje drugima jer na taj način ne osjeća odgovo-rnost za učinjeno nasilje. Ponekad promatrači smatraju da je situacija u kojoj se odvija nasilje bezazlena te postaju zbunje-ni što učiniti i na koju stranu stati pa stoga najčešće reagiraju ignoriranjem na cjelokupnu situaciju. Ponekad se boje prići žrtvi u pomoć, ili se srame nekog svog postupka. Uz slučaj Kitty Genovese1 postoji i slučaj koji je zabilježen u listopadu 2009.godine na plesu u Richmondu, gdje je petnaestogodišn-jakinja grupno silovana pred promatračima koji ovoga puta nisu samo gledali i ignorirali, već su se zabavljali uz smijeh, snimali ju mobitelom i izrugivali se, a ovakav se oblik nasilja naziva seksualno nasilje. Prema navodima policije djevojka je silovana više puta te je tek kasnije prevezena u bolnicu. Ovakav slučaj trebao bi biti ne samo primjer, već i poticaj svim promatračima da reagiraju na bilokakav oblik zločina ukoliko se u datome trenutku nađu pred nasiljem. Jedna od odrednica ovog, Genovese, efekta glasi: „Čim postoji više po-jedinaca ili svjedoka, manja je vjerojatnost da će tko pomoći”.

1 Ovaj efekt prvobitno je dobio ime Genovese efekt zbog događaja iz 1964. kada je Kitty Genovese bila smrtno ranjena nožem i potom silo-vana bez da joj je itko od promatrača pomogao ili zvao policiju. Kitty Genovese je 1964. godine usmrtio nožem serijski silovatelj i ubojica. Napad je trajao najmanje pola sata. Ubojica je napao i nožem ozljedio Kitty Genovese, a zatim pobjegao i vratio se nakon 10 minuta kako bi završio napad. 38 svjedoka je gledalo napad i ponavljamo da nitko nije intervenirao niti pozvao policiju.

mirela pašić

_

odnos djece s roditeljima koji izdržavaju kaznu_Sa sigurnošću možemo reći da je ova tema postala aktualna tek u posljednjem de-setljeću, u trenutku kada počinje intervenirati stručno osoblje na području pravo-braniteljstva za djecu. Nerijetko nailazimo na djecu čiji su roditelji u zatvoru i ta su djeca postala dio nas, no jesmo li mi dio njih? Razumijemo li ih ili ih uopće ne vidimo? Pružamo li im podršku i pomoć kako bismo ih lišili stigmatizacije koju im nameće društvo puno predrasuda. «To je sin kriminalca! Kćer jedne narkoman-ke!», izjave su koje svakodnevno upućujemo toj ranjivoj skupini djece ne uzima-jući pritom u obzir da ta djeca nisu nimalo kriva što su njihovi roditelji odabrali pogrešan put i time obilježili njihov život. Danas u Hrvatskoj postoji oko četiri do pet tisuća djece čiji je jedan ili su oba roditelja na izvršavanju zatvorske kazne. Najčešće brigu o djeci preuzimaju bake i djedovi, ako dijete ima sreću da ih ima. Takva su djeca, ni kriva ni dužna, u okolini svojih školskih kolega i prijatelja, često nezasluženo obilježena kao kradljivci, lopovi, narkomani i sličnim osobinama ovis-no o tome kakav su zločin počinili njihovi roditelji. Takva stigmatizacija uvelike utječe na djetetov razvoj. Naime, ono u vrlo ranoj dobi preuzima stigmu kakvu nerijetko ne mogu prihvatiti niti ljudi odrasle i zrele dobi. Država često nema mi-losti prema djeci čiji roditelji služe zatvorske kazne upravo iz razloga što se zločin njihovih roditelja odražava na njih same, a djeca za to nisu kriva. U Hrvatskoj se vode rasprave između zatvoreničkih ustanova i pravobraniteljskih ureda za djecu jer se takvu djecu tretira kao da su zaslužila ispaštati zbog svojih roditelja. Na takvu djecu treba posebno obraćati pažnju jer ona proživljavaju nenormativne situacije za razliku od svojih vršnjaka. Dijete nije u stadiju da može razumjeti zbog čega ne može živjeti sa svojim roditeljem u normalnim okolnostima te zašto on mora biti odsutan. Društvo je to koje se treba osvijestiti kako bi pružili priliku tim mališan-ima da budu što sretniji u ovakvim nesretnim okolnostima. Ne smijemo ih stig-matizirati i upirati prstom u njih već im pomoći i pružiti podršku koja im je zaista potrebna. Trebamo im objasniti da ih njihovi roditelji i dalje vole te da zatvorska kazna nema veze s tom obostranom ljubavlju. Za djecu i njihov razvoj u interesu je da ostvaruju kontakte sa svojim roditeljima, a mi smo ti koji bi im to trebali omogućiti na što ugodniji način i u što ugodnijem prostoru kako ono ne bi imalo traume zbog odlaska svome roditelju.

mirela pašić

_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

dijete žrtvadisfunkcionalne obiteljibiti glumac jedina opcijaDisfunkcionalne obitelji ne dopuštaju osobama da budu i razvijaju se autentično. Oni plešu ples oko svoga srama, negiranja i k ompulzivnih navika, trudeći se ist-odobno odgovarati na uloge koje igraju ostali članovi njihovih obitelji. Uloge se javljaju kao reakcija na obiteljsku neurozu – kada obitelj nije u ravnoteži i osobe od autoriteta (roditelji, autoritaran partner) postavljaju niz pravila, zakona i grani-ca kako bi zadovoljili svoje potrebe, tada najčešće ranjivi članovi (najčešće djeca, emocionalno osjetljiv partner) moraju igrati po tim pravilima. Kada dijete odrasta u disfunkcionalnoj obitelji, doživljava traume i bol zbog roditeljskih akcija, riječi i stavova. Dijete je nevino, a njegov život na dramatičan je način prisilno stavljeno pod kontrolu obitelji u kojoj mora igrati uloge, poput glumca. Odrasao u takvoj obitelji ostaje obilježen traumom. Zbog traume, odrastanje je drugačije nego kod druge djece. U njegovim najranjivijim godinama nedostaju bitni dijelovi, koji inače pripremaju dijete za odraslu dob, ograničavajući tako djetetov intrapsihički svijet samo na igranje neprirodnih uloga unutar obitelji. Kod nekih takva situacija vodi do kasnijeg pokušaja bijega od prošlosti kroz alkohol ili drogu. Kod drugih vodi do ponavljanja obrazaca u odnosu sa svojom djecom ili partnerima. Kod nekih vodi do anksioznosti i bijesa, koje si ne mogu objasniti, a kod nekih i do poremećaja ličnosti.Samo je 20% obitelji na svijetu funkcionalno. A funkcionalnost se definira prema ovim kriterijima: osobno funkcioniranje članova, bračno funkcioniranje, roditeljsko funkcioniranje i socioekonomsko funkcioniranje obitelji. Ako je jedan od faktora neadekvatan, radi se o disfunkcionalnoj obitelji. Složenost obiteljske dinamike čes-to vodi do toga da zakazivanje jednog faktora vodi do zakazivanja i drugih. No, dubina i intenzitet disfunkcionalnosti najviše ovisi o tome u kojoj mjeri su ošteće-na prva dva faktora, a koji često utječu na roditeljstvo i obiteljsku dinamiku. To se najčešće događa jer jedan ili više članova obitelji ima ozbiljan problem koji utječe na sve druge članove, zbog čega se svaki član osjeća bespomoćnim da pobjegne iz takvih atipičnih obrazaca, a kako bi obitelj preživjela. Primjer je žena koja igra ulogu nametnutu od strane ranjivog, ali agresivnog muža, sve kako bi se on mogao fokusirati na posao. Žena u takvoj ulozi u potpunosti gubi perspektivu u svom živo-tu, čime razvija ovisničko, poslušno ponašanje. Njena uloga je „podržavajuća“ za disfunkcionalnu dinamiku obitelji. Često i djeca preuzimaju takvu ulogu, jer sada oba roditelja postaju nefunkcionalna, neprirodna i postaju emocionalno labilna po-drška za njihov razvoj. Podržavatelj štiti i brine o problematičnom mužu od nega-tivnih posljedica njegova ponašanja. Dok podržavatelj osjeća gađenje i ljutnju zbog

_

dodatnog utega koji je stavljen na njega, a zbog nezdravog, neodgovornog ili antisocijalnog ponašanja partnera, osjeća se istodobno u potpunosti bespomoćno da išta učini po tom pitanju. Podržavatelj vjeruje da mora djelovati na taj način jer inače obitelj neće preživjeti. Dok podržavatelj na taj način štiti neodgovornog partnera, zapravo ga sprječava da doživi korektivno iskustvo kroz krizu i time zauvijek zaustavi saboti-ranje razvoja cijele obitelji.

nametanje uloga djetetu je emocionalno zlostavljanjePatološka međuzavisnost je prenešena kroz obitelj putem učenja, te članovi obitelji vjeruju kako su njihovi distorzirani obrasci povezivanja normalni. S obzirom da je obitelj primar-na arena socijalizacije, dijete je u takvoj obitelji krivo nauče-no za nošenje s vanjskim svijetom. Naučen je neadekvatnim vještinama suočavanja, distorziranim percepcijama o tome što je adekvatno ponašanje te nerealističnim očekivanjima prema ponašanjima drugih ljudi. Stvara „lažan self “ u kojem se osjeća neudobno, izdvojeno i neautentično povezujući se s drugima. Ono djeluje tako da skriva, negira i zadržava autentične osjećaje, inhibira spontano, prirodno i zaigrano ponašanje. Može razviti negativan stav prema sebi ili niz neg-ativnih emocija poput zavisti, kritičnosti, okrivljavanja, os-jećaja srama i perfekcionizma. Usmjereno je na druge, foku-sirano na to što drugi misle i što drugi žele. Sposobno je samo za uvjetovanu ljubav, nagrađujući druge ili sebe samo ako se konformiraju prema njegovim naučenim vrijednostima onog što je dobro, a što loše. Međuzavisnost umjesto zdrave blisko-sti u emocionalno disfunkcionalnim sistemima određeno je nekonzistentnim, nepredviđenim i lijenim stilom roditeljst-va. U fizički i seksualno zlostavljačkim obiteljskim sistemima, međuzavisnost je povezana s nasilnim oblicima prelaženja osobnih granica. Žrtve ovakvog zlostavljanja boje se da do ovakvog prelaženja može doći u bilo koje vrijeme, što doživl-javaju kao invaziju na sebe. Nemaju kontrolu nad svojim tije-lom u slučaju zlostavljačkih obitelji, a u slučaju emocionalnih nad svojim odlukama i željama. U takvim obiteljima osjeća-ju da njihove potrebe nisu bitne ni poštovane. U obiteljima alkoholičara i ovisnika, međuzavisnost proizlazi iz nepre-dvidljivog ponašanja ovisnika, te stres postaje sastavni dio obiteljskog života svih članova. Obrasci međuzavisnosti vode do zatvaranja članova iz vanjskog svijeta. Ovakvi obiteljski sistemi obeshrabruju članove da komuniciraju zdravo – di-rektno i na vrijeme o svojim problemima i emocijama, čime nepovratno uništavaju sposobnost članova da vjeruju drugi-ma i samima sebi u bliskim odnosima. Na taj način kao da

„zamrzavaju“ članove u neprirodnim ulogama, koje ih koče u bilo kakvom pokušaju konstruktivne promjene. Međuzavis-nost se učvršćuje i stvara kroz tipične strategije minimiziran-ja, projiciranja, intelektualiziranja i negiranja. Minimiziranje znači umanjivanje problema. Projekcija znači prebacivanje problema i osobnih negativnih emocija na druge članove (kritiziranje, ljutnja, gađenje). Intelektualizacija je uvjeravan-je članova da je problem zapravo „dobra stvar, ali oni to ne razumiju“ ili pak pronalaženje opravdanja da neki problem mora ostati prisutan i nerazriješen. Negiranje je proces pot-punog zanemarivanja problema što vodi efektu „slona u sobi“ kojeg nitko od članova ne primjećuje. Pravila koja potiču neprirodne obrasce povezivanja su: „Ne pričaj o svojim prob-lemima.“ „Ne pokazuj svoje emocije otvoreno i iskreno.“; „Komuniciraj indirektno kroz emocionalne ispadaje, durenje ili uključivanjem trećeg člana u konflikt“; „Imaj nerealistična očekivanja što će netko slabiji učiniti za tebe“; „Nemoj biti sebičan, prvo misli na drugu osobu“; „Slušaj savjete svojih roditelja iako oni čine suprotno“; „Nemoj se zabavljati“; „Ne mrdaj čamac, odnosno zadržavaj status quo“; „Ne postavljaj pitanja i ne propituj roditeljska pravila“.

posljedice prate kroz cijeli životPosljedice po odraslog u ovakvoj obitelji su: poteškoće u točnom identificiranju i izražavanju svojih emocija, prob-lemi u formiranju i održavanju bliskih odnosa, perfekcioni-zam, samokritičnost, previsoka očekivanja prema sebi i drugima, rigidnost u ponašanju i stavovima, paničan strah od promjena, poteškoće u prilagodbi na promjene i strah u preuzimanju rizika, preuzimanje prevelike odgovornosti za druge i identificiranje s tuđim osjećajima, konstantna potre-ba za tuđom pažnjom i odobravanjem, neodlučnost, paničan strah od pogrešaka i sklonost prepuštanja donošenja odluka drugima, osjećaj da što god radi ne čini razliku u okolini, os-jećaj da je bespomoćan, pretjerani osjećaji srama, nebitnosti i niskog samopoštovanja, izbjegavanje konflikata pod svaku cijenu pa čak i pod cijenu represiranja vlastitih emocija i stavova, usmjerenost na napuštanje od strane drugih, nestr-pljivost i pretjerana kontrola, agresivne i pretjerane reakcije kao postavljanje barijere prema drugima, neuspjeh u brizi za sebe zbog rastrganosti prema drugim ljudima, smrtan strah od iskazivanja vlastite ljutnje i izbjegavanje izazivanja druge osobe, sklonost donošenju odluka na temelju pretpostavljan-ja što je normalno ponašanje, poteškoće u završavanju pro-jekata, laganje čak i u situacijama kad je moguće reći istinu, doživljavanje sebe na jako ozbiljan način, pretjerane reakcije

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

kada izgube kontrolu, osjećaj da su drugačiji od drugih ljudi, sklonost izmjenjivanja prevelike odgovornosti i neodgovor-nosti, ekstremna lojalnost čak i kad je nezaslužena, impulziv-nost i poteškoće zaustavljanja već započetog ponašanja una-toč mogućim drugim alternativama i lošim posljedicama. U autoritarnim obiteljima javljaju se i poteškoće zamrznutog identiteta, kočenog striktnim moralnim kriterijima, često i veliki rascjep između emocija i vjerovanja, zbog čeg često gube osjećaj za to što točno osječaju, poteškoće u samostal-nom razmišljanju i odlučivanju, kao da dogma roditeljskog autoriteta „zatamni“ osjećaj slobode izbora i mogućnosti slobodnog mišljenja, osjećaju veliku nelagodu u iskrenom dijeljenju svoje prošlosti, vjerujući da moraju nastaviti tako jer nemaju više izbora.

zlatno dijete ili HerojZlatno dijete je ono koje je „uvijek savršeno“, tzv. wunder-kind. Dijete je najbolje i najpametnije, čak i kad svojim ponašanjem to ne potvrđuje. Neka djeca u ovoj ulozi, koju je dobro igraju kroz odrastanje, najčešće postaju orjentirani na uspjeh do te mjere da postaju „predmetom“ uspjeha. Uspjeh i neuspjeh određuje njihovu dobrobit, često ne uviđaju da su ulozi nekog tko si ne dopušta neuspjeh i odustajanje, zabavu i ugodu. Drugi tip ovakve djece izrasta u problematične odrasle koji nisu navikli činiti kako bi nešto i dobili, jer su zbog takvog položaja vrlo rano odustajali od truda i stvor-ili takvu sliku svijeta („nije potreban trud“). Često ostaju zatvoreni u borbi za održanje takve slike o sebi, zbog čega su skloni zanemarivanju bližnjih i mogućih antisocijalnih tendencija. Mnoga zlatna djeca probude se puno kasnije u dobrom stanu, automobilu i odličnom poslu, savršenoj obitelji, shvativši da su sve to dobili jer su se pretjerano trudili, ulagali, ali njih u tom procesu nije bilo, odnosno nikad nisu imali vremena se emocionalno vezati za sve što su postizali i doživljavali. Ne osjećaju se autentično iako imaju „sve“. No, drugi tip zlatnog djeteta najčešće izrasta u osobu čiji je život u neredu, a što je posljedica njihovog pasivnog pristupa svijetu, očekujući da će ih svijet nagraditi za to kakvi oni jesu ili barem „kako su ih roditelji etiketirali“, teško prihvačajući činjenicu da svijet ne nagrađuje, nego samo uzvraća. Takva djeca često ostaju socijalno izolirani, a ponekad i socijalno neosjetljivi.

žrtveni jaracŽrtveni jarac je dijete koje ne može ništa napraviti kako treba. Takvo se dijete tretira kao razlog svega nepoželjnog i lošeg, a njegovi postupci su doživljeni negativno čak i kada

postiže uspjeh. Neki žrtveni jarci ulaze u zamku sve većeg i većeg pokušavanja kako bi se dokazali pred svojim roditel-jima i napokon doživjeli osjećaj poštovanja i prihvaćanja za ono što jednostavno jesu. Oni nikad ne mogu biti dovoljni, te su u opasnosti da „izgore“ pokušavajući doživjeti pohvalu i malo pozitivne reakcije od svojih roditelja. Drugi tip žrtvenih jaraca prihvaćaju ulogu „onog zločestog“ koji uvijek reagira opizicijom. S obzirom da će uvijek biti etiketirani kao prob-lematični, odustaju od dokazivanja i odabiru ići drugačijim putem zbog čega nastaju još veći konflikti s ostatkom obitelji.Mnogi žrtveni jarci provedu većinu svojih odraslih života pokušavajući biti prihvaćeni od drugih, konstanto pokušava-jući davati i činiti više i više. Drugi tip žrtvenih jaraca ulaze u poteškoće i lako izazivaju konflikte. Žrtveni jarci se tipično probude kasnije u životu shvaćajući da unatoč svom trudu ne dobivaju isto zauzvrat, dapače, često budu iskorištavani i omalovažavani. Druga kategorija žrtvenih jaraca često prolazi faze delikvencije i ulazi u teže probleme i prekršaje. No, potencijalno djeca koja reagiraju opoziciono na ovaj tip uloge koji im se nameće spadaju u najzdraviju skupinu djece disfunkcionalnih obitelji jer mogu stvoriti čvrst stav i visok prag tolerancije na tuđe reakcije i mišljenja.

izgubljeno ili nevidljivo dijeteIzgubljeno dijete je dijete koje se povlači radi vlastitog preživljavanja i ostaje kao takvo ignorirano i nevidljivo. Takvo dijete doživljava enormne količine samoće i osjećaja nepripadanja. Takva djeca često ostaju u pozadini, nevidljivo u svojoj odrasloj dobi, skrivajući se od konflikata i zdravog preuzimanja rizika, zarobljeni u osjećaju između opasnoj autsajdera i nevažnog nikoga. Izgubljena djeca često se probude kasnije u životu kako bi shvatili da su propustili toliko puno emocionalnoga života, kao što je osjećaj povezanosti ili većeg utjecaja na svijet. Čes-to previde brojne prilike za bolji život jer se povlače u svoj tihi svijet. Iako u tom svijetu bivaju fokusirani na nešto njima od važnosti, kao da propuštaju prilike da se samopouzdano povezuju, pa čak i ulaze u konflikte s drugima. Neka izgu-bljena djeca usmjeravaju se na materijalna dobra i solitarne aktivnosti sa prilično ograničenim socijalnim zahtjevima i zahtjevima za uspostavljanjem bliskosti.

maskota ili Klaun Maskota je dijete koje se šali i preuzima ulogu onog koji preusmjerava obitelj od težine svoje disfunkcije. Takvo di-jete izražava efekte obiteljskih bolnih iskustava kroz humor.

Često takva djeca kroz razvoj i u odrasloj dobi imaju po-teškoća u prihvaćanju i izražavanju teških emocija, te će šalom pokušavati izaći iz ozbiljnih situacija, često izbjega-vajući ključnu problematiku s kojom se je potrebno suočiti. Maskote su sklone područjima koja zahtjevaju zabavu, s ob-zirom da im je druga priroda činiti svjetlo iz tragedije, boli i patnje. Mnoga djeca maskote se probude kasnije u životu uviđajući da ih često ne shvaćaju ozbiljno, čak i kad iskazuju svoje emocije. Nisu svjesni da to što iskazuju svoje emocije kroz humor ostali teško razdvajaju od njihove uobičajene sklonosti šali. Mnoge maskote probude se kasnije u životu primjećujući da su stalno pokušavali druge učiniti sretni-ma, ne stižući se baviti svojim teškoćama ili ne htjedući se baviti svojim bolnim iskustvima.

princeza ili KraljevićPrinceza ili kraljević je dijete koje dobiva ulogu obiteljskog miljenika. Ovaj član je često objekt emocionalnog incesta, odnosno postaje zamjena za adekvatan odnos roditelju s drugim. Na taj način potrebe ovakvog djeteta nikad nisu zadovoljene. Njemu nikad nije dozvoljeno da bude dijete, jer on ili ona mora uvijek biti dostupna i na usluzi svojoj majci ili ocu. Ovakvo dijete često završava sa zlostavljačkim partnerima je ne zna formirati valjane granice.

činitelj

Činitelj je često dijete koje već u ranoj dobi postaje onaj koji brine o svojoj obitelji, čime postaje obiteljski rad-nik. Takvo dijete postaje preodgovorno, što u njegovoj dobi vodi i do pretjeranog osjećaja krivnje i kao da nikad ne čini dovoljno. Takvo dijete se često osjeća umorno, osamljeno, neprimjećeno i prazno. Obitelj ne pohvalju-je ovakvo dijete za njegov trud, s obzirom da oni ni ne uočavaju odgovornosti i zahtjeve odraslih uloga, a zbog čega ih dijete mora preuzeti da bih zadržao obitelj na okupu. Činitelj odrastanjem postaje radoholičar, te svoje zadovoljstvo i samopouzdanje crpi iz rada. Svoje emo-cionalne potrebe često zadovoljavaju izvan obitelji, jer ju zbog traumatičnog iskustva doživljavaju kao frustraciju, mjesto koje vodi samo do bijede. Često roditelji miješaju uloge jednom djetetu ovisno o potrebama obitelji i stresorima koji utječu na promjene u obiteljskoj dinamici. To bi značilo da dijete može igrati više uloga kroz vrijeme, ovisno o situacijama ili ovisno s kojom osobom iz obitelji je u odnosu. Npr. Moguće je da je jedno dijete u odnosu s jednim roditeljem žrtve-ni jarac, s drugime zlatno dijete ili je ponekad jedno i

drugo. Događa se da je dijete prvotno bilo prisiljeno da bude u različitim ulogama, pa se sam povlači u ulogu izgubljenog djeteta. Ponekad zlatna djeca dobro funk-cioniraju u djetinjstvu, zaista se trude, ali na kraju u ad-olescenciji postaju žrtveni jarac jer više ne prate zahtjeve svoje obitelji.

osloboditi „unutarnje dijete“ je put ka slobodiU zdravim obiteljima, članovi nisu zarobljeni u rigidnim ulogama. Umjesto da pritišću jedni druge da podjele svoje odgovornosti tako da svaki ima obvezu zadovoljiti određenu obiteljsku funkciju, svaki član ima pravo doživjeti sve obitel-jske uloge ovisno o potrebi. Kao posljedica ukalupljuju u svoju psihu zdrave i pozitivne odrasle i obiteljske modele funkcioniranja. Sposobni su održavati svoje potrebe unutar obitelji. Sposobni su davati i primati brigu i zabavu. Sposob-ni su izgraditi mrežu intimnih odnosa i prijateljstava gdje ponovno mogu osjećati ljubav i pripadanje. Imaju kapacitet za autonomno funkcioniranje i za preuzimanje inicijative, imaju samopoštovanje i poštovanje tuđih granica. Mogu pri-hvaćati svoje pogreške kako bi učili iz njih. Imaju kapaciteta za zabavu i smijeh. Svemu pridaju smisao i puni su optimiz-ma. Da bi izliječio takve disfunkcionalne obrasce ponašan-ja, odrasao u takvoj obitelji mora doći u kontakt sa svojim „unutarnjim djetetom“, autentičnim dijelom sebe. Taj dio je živ, energičan, kreativan i sposoban vidjeti stvari onakvima kakve one zaista i jesu. „Unutarnje dijete“ može voljeti druge bezuvjetno i može govoriti istinu. Podjela uloga u kategorije olakšava ljudskoj psihi da se nosi sa svojim poteškoćama i služi kao potencijalni vodič oštećenim osobama ovakvim djetinjstvom za izlaz iz ponavljajućih obrazaca u životu. Ne postoje znanstveni dokazi i tipična znanstvena istraživanja koja bi mogla potvrditi ove kategorije, no uvidom u pozadi-nu ponašanja i odnosa, kao i djetinjstvo – moguće je uočiti da ovi tipovi zaista čine intrapsihičku strukturu i dinamiku pojedinaca iz disfunkcionalnih obitelji. Osvještavanje ovih obrazaca vodi ka emocionalnom oslobođenju, a kroz buđen-je djeteta u sebi, ovi obrasci postaju znakovi za izlazak iz la-birinta obiteljskog „zločina“.

mia rogić

_

sasvim osobno

Sjedim i krenula sam pisati, razmišljam...Od kuda krenuti,kako???Pa evo,od početka. Puna ideja,kreativnih misli, a kada bi misli još i pisale…Pa da krenemo!

Moje ime je Jasmina Bijelić, volonterka sam i članica udruge SOS telefon - grad Rije-ka, već više od dvije godine te mogu reći da sam veoma ponosna i sretna što sam dio Udruge te svojim radom, aktivnošću i ostalim akcijama mogu donekle doprinijeti Udruzi. Nadam se i dalje pozitivnim pomacima u društvu.Dakle, moja želja bila je napisati tekst na temu „strah i samopouzdanje“.Možda ćete se zapitati zašto ta tema ,jer sam se i ja u jednom trenutku zapitala, o čemu ja tu mogu pisati i kako, ali vjerujte, o tome bi se zaista puno moglo pi-sati. Pokušat ću to na nekakav svoj način, odnosno nekakvo svoje viđenje straha, kroz neka svoja iskustva, događaje pa čak rekla bih i kroz iskustva u radu u Udruzi (dežurstva, educiranja, svakodnevne životne situacije) i u komunikaciji s okolinom.Željela bih se malo osvrnuti na sam „strah“ pojedinca, koji je po mom mišljenju usko povezan sa samopouzdanjem (rekla bih „začarani krug“). Možda ćete se zapi-tati je li to zaista tako? Vjerujte mi da je tako.Mogu reći iz osobnog iskustva da sam i sama bila „žrtva“ tog nekakvog straha, gle-dano iz svog stajališta.Spletom nesretnih okolnosti našla sam se u situaciji gdje je „moj strah“ ,ako to mogu tako nazvati, ušao u sve pore mog života. Tada se kvaliteta života itekako mijenja, odnosno mijenjamo je mi ako ne radimo na sebi, ne pokušamo ništa mijenjati po tom pitanju te umanjiti intenzitet, pomoći sebi u rješavanju straha da bi ga se u konačnici riješili.Sam put može biti težak, ali ako se krene s voljom i željom, uz podršku okoline, koja je tu veoma važna, može se puno postići.U mom slučaju, odnosno problemu, dobro je što sam ja zaista veoma brzo shvatila da imam problem. Biti svjestan činjenice i situacije u kojoj se nalazite već je pola puta i polazna točka od koje se može krenuti. Naravno,sve je puno lakše i jednos-tavnije ako imate podršku, razumijevanje te osobe koje će biti uz vas na „tom putu“, obitelj, prijatelje, kolege, osobe od povjerenja jer bez toga je puno teže. U mom slučaju imala sam Udrugu i osobe koje su u toj situaciji bile uz mene te su bili velika i bezrezervna podrška, od razgovora, razumijevanja te im na tome veliko hvala.

strah i samopouzdanje_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

Što je ustvari strah, kako ga definirati?Sam pojam straha okarakterizirala bih kao neku “virtualnu stvar“ koju ne vidimo, ali koja nam ne da kvalitetno živjeti. Nosimo je svaki dan, kao teret na leđima, hodamo s njom, radimo, spavamo, dižemo se, razmišljamo te nas kao takva sputava, htjeli to ili ne i ne dozvoljava nam slobodno živjeti.Znam u šali kazati „kao da na leđima nosite nekakav teret, ruksak te vam taj teret iz dana u dan postaje sve teži, a vi sve umorniji, kao da vam netko sjedi na duši“!Moja velika sreća, ponavljam, bila je ta što sam jako brzo shvatila da imam problem i da ga želim riješiti što prije. Želim ovim tekstom ukazati na druge strahove koji su prisutni u lju-dima, prvenstveno strah od nasilja, mobbinga, bullinga, strah od nasilja među djecom, partnerima, svemu što nam šteti.Strah, kao takav, usko je povezan sa samopuzdanjem.Ova rečenica zaista ima svoju težinu te zastanite sada na tre-nutak i zamislite neki strah i shvatit ćete o čemu pišem, na što želim ukazati, jer odjednom shvatimo da se mijenjamo.Htjeli ili ne, u poslu koji obavljamo postoji mogućnost da nećemo moći izvršavati poslove koji se od nas traže kvalitet-no kao i do sada, zatim problemi u obitelji, povlačenje u neki svoj svijet, izolacija od društva (nisam dobro društvo, nisam zanimljiv više, zabavan, želim biti sam, ne razumiju me).Tu nastaje problem.Rekla sam, ja to ne želim!Recite to na glas, priznajte sebi, potražite pomoć i vidjet ćete da ste na dobrom putu jer već je i to veliko i hrabro.Jako volim sport i životinje, svoje bližnje, svoj posao, svoje slobodno vrijeme te si ne želim radi straha uskratiti tu ljepotu života, jer je upravo strah prepreka koja narušava samopou-zdanje same osobe.Nađete se u situaciji da više ne radite stvari koje vas vesele te samim time raste nezadovoljstvo, pada vam samopouzdanje jer smatrate da više ne radite dovoljno dobro ono što ste prije radili. Ne uživate jer vas strah sputava.

Kroz Udrugu sam još više napredovala u smislu samopou-zdanja, kroz aktivnosti, učenja, edukacije, osjećaja pomagan-ja i humanosti.Shvatite da trebate društvu kao što društvo treba i vama.

Zato Vas sve pitam:Želite li živjeti u strahu?Želite li biti nezadovoljni?Želite li biti bez samopouzdanja?Ako je bilo koje pitanje od gore navedenih potvrdno znači da postoji problem te što prije to shvatite prije ćete pomoći sebi i svom životu i biti sretniji. Također, to je jako hrabro i svakako pohvalno te svima koji su u takvom problemu u ovom trenut-ku želim reći da nije loše potražiti pomoć.Želim svima sreće i hrabrosti i želim naglasiti da se sve može riješiti, kao što sam i ja uspjela.Obratite nam se.Tu smo za vas!Toliko od mene, od ove teme, veliki pozdrav i puno uspjeha.

jasmina bijelić

_

Gledajući povijest čovječanstva uvijek je bilo nekog oblika nasilja među ljudskom vrstom. Ali postojalo je i dobro te se vidjela jasna razlika između lošega i dobro-ga. Dolaskom novog stoljeća sve je uznapredovalo, od tehnike do mogućnosti za čovjeka.

Stjecanjem mogućnosti i sredstava čovjek se uzoholio pa je počeo prvo iskorišta-vati do krajnjih granica prirodna dobra što vodi do sve većeg onečišćenja okoliša i shodno tomu vidimo prvotno nasilje prema prirodi. Je li razlog tomu sve veći ut-jecaj kapitalizma i kapitalističkog načina življenja u kojem mislimo da na biološke uvjete života ne moramo misliti jer ih ionako s vremenom možemo kupiti? A ni ne primjećujući sve više nestaje prirodna i biološka raznovrsnost stalnim poplavama, sječom šuma, sušom, sve nesrazmjernijim klimatskim promjenama.

S druge strane gledajući odnose među ljudima i ponašanja u međuljudskim odno-sima 21. stoljeća vrlo često je poslovica „Čovjek je čovjeku vuk“ zlatno pravilo u namjeri preživljavanja. Upitam se ponekad zašto je to tako? I odgovor se sam nametne. Koliko god čovjek imao širok spektar mogućnosti i napredovanja bilo u znanosti ili tehnologiji, ako sam ne radi na sebi ostalo je bezvrijedno ma što da postigne ako je surovost ispod vanjštine.

Pratim vijesti gotovo svaki dan, vijesti na kanalima, portalima, čitam i novine, te pratim i društvene mreže kad stignem, i tako se nekad trudim da u crnilu izneseno-ga uočim neku lijepu i pozitivnu vijest, pozitivan pomak i dobro djelo gdje je čovjek dobar prema čovjeku bez skrivenih želja, motiva i koristi. Pravnica sam po struci i gledam ponekad te silne zakone i podzakonske akte i onda me uhvati neka žalost kada vidim da u ovako naprednim vremenima, zakoni tako malo vrijede, zapravo nekada nimalo jer nismo svi jednaki kada su neki jednakiji. Ne tako davno postojali su zakoni mnogo realniji od današnjih. Točno se znala kaz-na za ubojstvo, krađu, silovanje, mito... Znalo se da je to zlo, bez obzira na okolnosti u kojima je počinjeno. Danas toga nema. Zlo se izjednačilo s dobrim zbog nefunkcioniranja sustava. Sustav je loš i sve je lošiji po mom mišljenju jer odavno prelazi granice dobroga i razumnog funkcioniranja. Jer danas pojedini uz „dobru vezu“ mogu pljačkati,

NAsilje čovjekanad čovjekom_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

ubijati, zapravo raditi što hoće, kome hoće i dokle hoće. Čak i kad dospiju u zatvor to im je privilegija, jer imaju dobar tret-man, topao obrok po želji, rekreaciju, pa čak i plaću primaju, a izlaze vrlo lako, brzo i na bolje radno mjesto. I kakva je to poruka ostalima, a posebno za mladi naraštaj koji dolazi?

I takvi jednakiji vrše nasilje nad ostalima, upravo zbog raznih mogućnosti koje imaju da rade postupke koje rade bez izos-tanka odgovornosti.

Slušajući priče starijih generacija, završavali bi se fakulteti, cijenila bi se nauka, a ako bi netko i imao „vezu“ to bi se krilo, nije se smjelo znati, a danas ljudi bez pardona čak i na auto-busnoj stanici otvoreno pričaju kroz hvaljenje da imaju vezu za zaposlenje, doktora i ostalo, štoviše iznesu ime i prezime te „veze“, ali ne onako potiho nego baš da se ih se čuje, da svi mogu čuti koga znaju, koga imaju za „prijatelja“.

I gledajući pojedina zaposlenja i kako to funkcionira, uis-tinu se pitam gdje je tomu kraj? Do kad će sustav moći to izdržati? Lako za čovjeka, on je naučio da trpi, da se žrtvuje i bude podređen, ali sustav je nemilosrdan. Sustav tjera čovje-ka da vrši nasilje nad drugim čovjekom postavljajući grozne uvjete rada, iskorištavanje, maltretiranje, mobbing. A tko je postavio sustav?

Kažemo svijet se promijenio, ali mi smo ga promijenili, svakim svojim postupkom: dijelima, riječima, navikama ga mijenjamo ponekad to ni ne znajući. Zašto ga mijenjamo na gore, a želimo bolje? Kada smo to postali imuni na drugog čovjeka nesretnijeg od nas, gladnog i bolesnog?

Kada smo postali „robovi kapitalizma“ da smo liniju između dobra i zla već skoro pa izbrisali i da trenutno balansiramo između te dvije strane nesvjesni onoga što činimo? A ipak

ljudska populacija nije nikad bila brojnija i gospodarski uspješni-ja. Još nastojimo očuvati humane i ekološke vrednote: ekologiju, ekonomiju gospodarstva i etiku.

Sve je u nama, zapravo nam treba jedno veliko buđenje svijesti za boljim životom ko-jeg ćemo sami stvoriti svaki ponaosob kroz veću požrt-vovnost, brigu i pažnju. Sve dok to ne shvatimo smo bez nade za-vijeni u crno. Moramo ponovno uspostaviti moralne vrijedno-sti jer trenutno su one veo-ma nisko postavljene na ljestvici prioriteta. Kada ima moralnosti, onda ima i odgovornosti i zakona.

mirjana jurišić

_

Prva misao i pitanje koje sam si postavila kada sam počela pisati o temi vezano uz nasilje nad ženama je bilo kako ću Vam prenijeti svoju priču o preteškim situaci-jama kroz koje sam prošla u svojim dosta mladim godinama života. Da li pisati o tragedijama koje mi je život donio (ili koje sam sama nesvjesno izabrala!?) i kako sam se iz njih ‘’izvukla’’ ili pak suprotno, da pišem o svijetloj, lijepoj temi - o sa-mosvjesnosti, samopouzdanju, hrabrosti i snazi koje mi žene posjedujemo?Odlučila sam spojiti te dvije teme u jednu jer one su u našem slučaju (svih žena koje su zlostavljane u bilo kojem pogledu) nerazdvojive. Ovdje naglašavam riječ žena, no ne zanemarujem činjenicu da postoji i suprotan oblik nasilja žena nad muškarcima. Možda ćemo i o tome (ako se uspio koji muškarac osnažiti da o tome progovori) u ovom časopisu pročitati. No zadržimo smjer prve teme koja datira od davnina i puno je češća u našem patrijarhalnom društvu.

Kada sam prvi puta kročila u prostoriju Udruge za pomoć žrtvama nasilja i došla u prave stručne ‘’ruke’’ svoje doživotne prijateljice i spasiteljice upitala me na skali od 1 do 10 gdje se sada nalazim s obzirom na kvalitetu svog života i gdje bih se voljela nalaziti kada završim psihoterapiju s njom. Moj odgovor je bio da smatram da se nalazim na skali 2 (jer smatram da sam bila na nižoj stepenici da ne bi bila ni prisutna ispred nje), a da bi voljela završiti s osjećajem samopouzdanja i životne radosti barem na broju 8 ...

Udruga je bila moja zadnja opcija kojoj sam se obratila kao posljednji vapaj jer više nisam znala što učiniti i gdje učiniti da mi bude bolje, nakon doživljenih objektivnih nepravdi i povrjeda od odvjetnika, sudstva, policije, ljudi iz privatne okoline (i ovog trena je određena doza straha u meni, no puno, puno manja i pitam se smijem li ovo pisati i da li će mi se govorenje realnosti obiti o glavu kao puno puta do sada ako ovo pročita netko kome neće ići u korist da se zna u kakvom društvu i uređenju zajednice živimo). Živjela sam mrtva koliko god se na van činilo da sam živa. Živjela sam u strahu u svakoj sekundi od svega što je bilo oko mene. Izgubila sam nadu i vjeru u život i ljude. Imala noćne more. I na kraju vidjela prijetnju i tamo gdje je nije bilo... Toliko mi se sve bilo zgadilo da više nisam željela živjeti u takvom okruženju. Razmišljala sam u koju drugu državu otići, u koji drugi grad pobjeći...Eto to je živ-ot s nasilnim partnerom bio učinio od mene. Žene koja je rušila sve prepreke pred sobom, hrabra i odvažna, sa stavom da može sve što hoće, bistrog i čistog uma s postavljenim životnim ciljevima.

preobražaj u slobodnu ženu_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

Ne mogu Vam lagati i reći da sam sada ozdravila. Ostale su posljedice kojima ću se doživotno trebati baviti (no nije li tako općenito u životu da je uvijek potrebno raditi na sebi).

Mislim da se mnoge žene pitaju: Zašto se baš meni nasil-je događa?. Što sam zgriješila, sa čime sam to zaslužila? Odgovoriti na ovo pitanje je po mom skromnom mišljenju jako teško. Govorimo o više komponenti kao što su odgoj u obitelji, utjecaj društvenih moralnih normi i načela, patri-jarhalnom društvu, predrasudama da su žene slabiji spol u svakom pogledu (psihički, fizički, mentalno, duhovno), a muškarci upravo suprotno.Ne zanemarimo važnu činjenicu da su muškarci i žene rođenjem ravnopravni kao ljudska bića!No ostanimo na temama na koje direktno možemo utjecati (a tako ćemo i na ostale gore nabrojene, s naravno jednim dugim vremenom koje mi možda nećemo niti doživjeti, no i to je nebitno! Bitno je biti jedan od kotačića stvaranja bolje i ugodnije budućnosti za druge naše generacije).

Sve u početku u odnosu s bivšim partnerom (konkretnije bivšim suprugom) je bilo kako se kaže med i mlijeko. Sretni i zadovoljni smo provodili sate i dane, ugađali si i bili najsret-niji ljudi na svijetu. I kako u ljubavi mozak isključimo tako ne primjećujemo što su potencijalne klopke za našu sreću! Ne obraćamo pažnju i određena ponašanja su nam simpatična i tumačimo ih kao znak ljubavi prema nama (a ustvari se radi o pritajenom zlostavljaču). I malo po malo slabi naše samo-pouzdanje, zapitkujemo se što smo krivo učinile, a odgovor je ništa krivo jedino što smo naletile na krivu osobu koja nas ne poštuje, ne cijeni. Smatram da je vrlo bitno osluškivati svoje emocije i tijelo koje nam govori da se nešto loše događa i to nikako ne smijemo zanemariti! Važno je da se ne zat-vorite u sebe, već da podijelite sa osobom od povjerenja sve što i kako se osjećate, sve nedoumice. Da potražite pomoć!

Nažalost mnoge žene smatraju i omalovažavaju svoju intuici-ju i na taj način omalovažavaju sebe, ljubav prema sebi i vlas-tito dostojanstvo kao čovjeka - žene. Što ih na kraju preskupo košta!! Niti jedan muškarac nije vrijedan da se radi njega loše osjećate, da patite u bilo kojem pogledu, da radi njega padate u stanje apatije, anksioznosti, depresije, bezvoljnosti za vlastiti život! Da se osjećate i zapitate: ‘’Zar sam kriva što sam živa??’’.Bitno je reagirati na vrijeme dok ste relativno stabilne, duhovno, psihički i mentalno.Niti jedan muškarac koji vas voli vam ne bi smio nanositi boli! Ako je tako onda očito imate različit sustav vrijednosti što je ljubav. I opet se vraćam na početak - tada sa takvim čovjekom nemate što tražiti!Moj moto je bio i bit će: bolje spriječiti nego liječiti. Pre-ventirajte tragediju vlastitog života jer imate mogućnost vlastitog izbora!I zapamtite da ima dobrih, pozitivnih, moralnih, dobroćud-nih ljudi oko vas koji vam žele pomoći, trebate ih potražiti!Ne dopustite da drugi od vas naprave što oni hoće. Vi ste vladar svog života. Ne dopustite da vas bilo tko zastrašuje i govori da prihvatite život nasilja i straha bilo da se radi o pra-vosuđu, policiji, odvjetništvu pa i osoba iz privatne okoline. A posebno bih se osvrnula prema ženama koje imaju djecu - ne dopustite da se razvijaju u emotivno nestabilne ličnosti koje će dalje nastavljati obrazac nasilja u životu u odnosima.Promjene su moguće i promjene se događaju!

Temom psihologije ljudskog ponašanja pozabavila se književnica Margaret Mil-lar u svom najhvaljenijem djelu ‘’Beast in View’’. Izvorno objavljen 1955. godine, ubrzo stječe svjetsku slavu (i s vremenom je rado uvrštavan u izbore najuspjeli-jih romana u povijesti kriminalističke književnosti!), a zanimanje za psihologiju i zanimljive, nepredvidljive i nestabilne ženske karaktere autorica ne gubi i u budućim djelima.

Prvi prijevod na hrvatski jezik ‘’Beast in View’’ doživio je 1975.godine pod naslovom ‘’Ona druga’’ (sjajno izabran hrvatski naslov, za razliku od meni ne tako dojmljive naslovnice romana!) u izdanju ‘’Vjesnika’’ i ediciji bibliote-ke ‘’Trag’’; za naredno objavljivanje odabran je po jedan naslov iz autoričine rane (‘’Kad se zaledi vatra’’) i kasnije faze stvaralaštva (‘’Vjesnica smrti’’). Njez-in drugi najhvaljeniji naslov u karijeri – ‘’Neznanac u mom grobu’’ izašao je 1984. (originalno objelodanjen 1960. g.) u nakladi Spektra, nedugo nakon kn-jiževničina primitka nagrade za životno djelo od strane Udruženja američkih pisaca kriminalističkih romana.

Sva četiri naslova zacijelo su smještena na polici sakupljača raritetnih književnih izdanja ili zaljubljenika u književnost s krimi-predznakom – osim ako ne pri-kupljaju prašinu na polici biblioteka i antikvarijata, usput čekajući na rijedak primjer ljudske vrste u nadi da ih iznova s užitkom otkrije.

Priču o Margaret Millar (na drugi svijet preselila se 1994. godine i time pridruži-la suprugu Rossu MacDonaldu, također cijenjenom piscu krimića; pravim imenom Kenneth Millar) u Hrvatskoj zatvara po drugi put preveden ‘’Beast in View’’ (2005., sada kao ‘’Opsjednutost’’) u izdanju V.D.T.-a i ediciji ‘’Najbolji romani kriminalističke literature’’ (za koju je odgovoran urednik Veljko Krulčić, zapamćen i kao dugogodišnji glavni urednik filmskog časopisa ‘’Hollywood’’). Novo izdanje, s naslovnicom koja izvrsno odgovara nelagodnom psihološkom trileru, za svaku je pohvalu, uzmemo li u obzir činjenicu o zasada jedinom pri-jevodu nekog Millaričinog djela u samostalnoj Hrvatskoj. Bez obzira jeste ili niste ljubitelj krimića, vrlo tužna spoznaja. Stoga upućujem apel izdavačima: ne podcjenjujte pisce čija djela nisu završila na velikom platnu, već ih objavljujte – ne samo zbog novca, već i iz ljubavi! Zaljubljenika u zanemarene i zaboravljene pisce ne manjka.

Margaretina “opsjednutost”_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

Margaret i nije imala sreće s Hollywoodom, iako neka njez-ina djela i jesu prilagođena za potrebe televizije. Tko zna, možda baš sada neki scenarist i redatelj pokreće valorizaciju književnog opusa ‘’žene koja je psihološki triler dovela do vrhunca’’ – kako kritičari običavaju reći.

‘’Opsjednutost’’ je adaptirana za istoimenu epizodu tv-emisije ‘’The Alfred Hitchcock Hour’’ iz 1964.g.

Helen živi povučenim životom u drugorazrednom hotelu u Hollywoodu u svom apartmanu. Jednoga dana prima uznemirujući telefonski poziv od nepoznate ženske osobe. Nasmrt prestrašena, odluči angažirati burzovnog mešetara Paula Blacksheara kao privatnog detektiva i otkriti o kojoj je osobi riječ.

Međutim, misterija je puno složenija... Stanje podvojene ličnosti glavne junakinje (s naglaskom na potisnuti pre-zir, bijes i mržnju kao pokretače psihe i njenih postupaka) pronalazimo još u danima prijateljevanja s Evelyn. Helen je zavoljela i zamrzila Evelyn zbog zaštitne, manipulativne i posesivne uloge svojih roditelja (i često bezosjećajnog odnosa spram vlastite kćeri), čestog uspoređivanja u ne-dogled (‘’Zašto ne možeš biti poput Evelyn’’), popularnog statusa u školi svoje bivše prijateljice, kao i poradi činjenice što su njih dvije bile različite osobe.

U potpunosti obilježena Helen ima osiguran novac, ali ne i ljubav, pažnju, poštovanje.

Millar je odlična poznavateljica ljudske psihe (od normal-nog ponašanja do histerije, ludila i strave) i izniman pro-matrač međuljudskih odnosa. Zato ‘’Opsjednutost’’ i na-kon šest desetljeća postojanja funkcionira kao originalan psihološki triler; svježinu djela jedino umanjuje osjećaj već

viđenoga (što treba zahvaliti američkim autorima koji su u filmovima kroz likove psihopata i sociopata previše puta koristili motive psihičke nestabilnosti, podvojene ličnosti i sl.), no knjigoljupcima i poklonicima ovakvih tema to ne bi trebalo smetati.

‘’Tvoje je lice ispred mene, čisto i jasno. Ali s njim nešto nije u redu. Ah, sada vidim. Imala si nesreću. Povrijeđena si. Čelo ti je razrezano, krvariš iz usta, krv, krv posvuda. Krv posvuda...’’

lari šeta katja borovac

_ _

Naši projekti

Ovdje živi tolerancija

„Ovdje živi tolerancija“ je građanska akcija koju je organizirala udruga SOS telefon – grad Rijeka, a s ciljem podizanja svijesti o važnosti tolerancije i nenasilja u loka-lnoj zajednici. U akciji su mogli sudjelovati svi koji su željeli ukazati na pozitivne primjere tolerancije i nenasilja u svojoj okolini. Smatramo da su naši građani sva-kodnevno bombardirani s lošim vijestima i pesimističnim pogledima na budućnost te smo htjeli da barem na trenutak promisle o dobrim stranama života u zajednici. Ova građanska akcija provela se zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade za poti-canje partnerstva i razvoja civilnog društva u sklopu decentraliziranog modela fi-nanciranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U sklopu akcije građani su se slikali s našim letkom te sloganom „Ovdje živi tolerancija“ ukazivali na svoj pozitivan primjer. Slike smo objavljivali na našim stranicama te su svi mogli glasati za „najbolju“ sliku. Autorica pobjedničke slike dobila je „posebnu moć“ – moć da nagradi udrugu po želji s izradom web stranice te je odabrala udrugu „Balans“.

_

Sos telefon grad Rijeka _051 211 888 091 211 8885

Work is the key

S provedbom je krenuo projekt „Work is the Key“ koji je namijenjen deinstitucionalizaciji i poticanju zapošljavanja žena žrtava nasilja. Kroz petnaest mjeseci projekt će stvoriti preduvjete za ekonomsku nezavisnost i deinstitucionalizaciju 60 žena žrtava nasilja u Ličko-senjskoj, Primorsko-goranskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Program deinstitucional-izacije provodit će se na tri razine: (1) psihološko savjetovan-je, (2) obrazovanje, izmjenu kvalifikacija i certifikaciju te (3) zapošljavanje. Žene žrtve nasilja steći će ICT znanja i vješ-tine koje će im pomoći pri budućem zapošljavanja (stjecanje ECDL diplome), ali i pri upravljanju kućnim budžetom. Edu-kacija će se još sastojati od osnova poduzetništva i radionica recikliranja, a prema želji korisnice će se moći prekvalificirati. Program zapošljavanja sastojat će se od izrade individualnih planova zapošljavanja, podučavanja za samozapošljavanje, radionica životnih vještina, pripreme za posao te podučavan-ja na radnom mjestu.

Ukratko, korisnice će kroz otprilike godinu dana imati mo-gućnost besplatno sudjelovati u slijedećim aktivnostima:● psihološko savjetovanje i podrška (susreti prema potrebi i dogovoru)● ECDL (informatičko obrazovanje prepoznato u cijeloj Eurpi i šire)● mentorstvo za zapošljavanje i samozapošljavanje● edukacija iz upravljanja kućnim financijama● edukacija iz recikliranja i uštede energije u kućanstvu● prekvalifikacija (u suradnji s Hrvatskim zavodom za

zapošljavanje, mogući su oni programi prekvalifikacije koje ponudi HZZ i za koje je procijenjeno da su potrebni na tržištu rada)● edukacija iz osnova poduzetništva ● potpora u aktivnom traženju posla● radionice životnih vještina (samopoštovanje, prezentacijske vještine, komunikacijske vještine, asertivnost)● studijski posjeti socijalnim zadrugama u Čakovcu i Križevcima.

Ukoliko se neke od korisnica pokažu posebno motivirani-ma te imaju poduzetničke sklonosti – s njima će se izradi-ti i poslovni plan pokretanja vlastitog poduzeća, odnosno plan samozapošljavanja. Projekt je sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda. Nositelj projekta je Regional-na razvojna agencija Porin koja će projekt provoditi sa šest partnera (Centar tehničke kulture Rijeka, Udruga za zašti-tu obitelji, SOS telefon-Grad Rijeka, Adela centar za žene, Grad Rijeka - Odjel gradske uprave za poduzetništvo i Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, Hrvatski zavod za zapošljavanje, područni ured Rijeka) i jednim suradni-kom (Primorsko-goranska županija). Sve navedene usluge (psihološko savjetovanje, obrazovanje, izmjena kvalifikacija i certifikacija te ostale radionice) su u potpunosti besplatne za žene žrtve nasilja. U projektu mogu sudjelovati žene koje su trenutno nezaposlene, ali i one koje imaju želju mijenjati kvalifikacije i dodatno se obrazovati.

lorena zec

_

Savjetovalište za žrtve nasilja

Savjetovalište za žrtve nasilja u obitelji udruge SOS tele-fon - grad Rijeka započelo je s radom 1. lipnja 2014. uz financijsku pomoć Ministarstva socijalne politike i mla-dih. Osnovne aktivnosti Savjetovališta uključuju pružanje psihološke pomoći žrtvama nasilja u sjedištu Udruge, kao i organizaciju savjetovanja i psihosocijalni support žrtvama nasilja na područjima koja nisu pokrivena ovim uslugama – u Vrbovskom, Dramlju i Senju kroz suradnju s partnerskim institucijama CZSS Rijeka, podružnica Vrbovsko, CZSS Senj i CZSS Crikvenica.U prvoj godini rada, usluge Savjetovališta koristilo je uk-upno 88 izravnih korisnika. Najčešći korisnici usluga jesu žene između 30-49 godina, žrtve nasilja doživljenog od strane svojih partnera i/ili muževa. Najčešći oblici nasilja o kojima korisnice izvještavaju jesu fizičko, psihičko i ekon-omsko nasilje. Potrebe korisnica o kojima same izvještavaju u savjetodavnom radu su podizanje samopoštovanja, os-vještavanje vlastitih kvaliteta i resursa te jačanje osobnih kapaciteta kako bi se što adekvatnije nosile sa stresnim situacijama u svom životu, postale spremnije samostalno donositi odluke te se zauzimati za sebe i svoju djecu. Za-nimljiv i važan podatak je da je usluge Savjetovališta koris-tilo i 19 muških korisnika što je dokaz da je naša namjera da Savjetovalište bude otvoreno za sve žrtve nasilja (bez obzira na spol) bila u potpunosti opravdana. Javljaju se muškarci koji su žrtve obiteljskog nasilja te su se u partnersko sav-jetovanje uključila i nekolicina partnera koji vrše nasilje nad svojim suprugama.

Naše iskustvo u prvoj godini rada Savjetovališta, uz potre-bu rada sa ženama i osnaživanju istih, govori nam o važno-sti potrebe rada i s muškarcima, ali i djecom i mladima. U prilog tome govori činjenica da su korisnici Savjetovališta bile i maloljetne i mlade osobe, također žrtve nasilja. U radu s mladima uočen je i problem vršnjačkog nasilja, što postaje sve učestaliji oblik nasilja među mladima (posebno nasilje putem društvenih mreža – Facebook, Twitter i slično). Ovaj podatak nam je važan za kreiranje novih programa u kojima će se uz rad sa žrtvama nasilja u obitelji naglasak stavljati i na rad sa žrtvama vršnjačkog nasilja, a također i nasilja u mlad-enačkim vezama.

katja borovac

_

Ljubav voli, a ne boli

„Ljubav voli, a ne boli“ je program koji financira Ministarst-vo znanosti, obrazovanja i sporta, a tema mu je prevenci-ja nasilja u mladenačkim vezama. Projekt se provodi kroz drugo polugodište školske godine 2014./2015. i u njemu sudjeluju mnoge škole na području Rijeke i Primorsko-go-ranske županije. Psihologice Udruge, Katja Borovac i Lorena Zec, uz pomoć volontera, provode radionice s učenicima na kojima se razgovara o: dobrim i štetnim vezama, vrstama nasilja, specifičnostima u vezama mladih, kako pomoći žrt-vi/nasilniku i sl. Osim navedenih radionica, učenici u Gor-skom kotaru moći će sudjelovati i u čitateljskim raspravama koje vodi Tina Babić, a u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka i njihovim Bibliobusom. U ožujku je u sklopu pro-jekta održano i predavanje "Svaka knjiga je knjiga koja po-maže - Mogućnosti primjene literature u radu s djecom i mladima rizičnoga ponašanja" koje je održala Ivana Bašić, biblioterapeutkinja.

ASAP

Projekt ASAP – Aktivni i sigurni ambasadori promjene usm-jeren je na prevenciju vršnjačkog nasilja nad djecom i mlad-ima. Kroz besplatne aktivnosti namijenjene djeci i mladima, njihovim roditeljima te široj javnosti, u razdoblju od rujna 2014. do kolovoza 2015., osvijestit će problem nasilja nad djecom i mladima te važnost preventivnog djelovanja. Pose-ban će naglasak biti na problematici elektroničkog nasilja i govora mržnje na Internetu. Projekt, uz financijsku potporu Ministarstva socijalne politike i mladih, zajednički provode: Centar tehničke kulture Rijeka (nositelj), Centar za socijal-nu skrb Rijeka, Društvo za kibernetiku psihoterapije i SOS telefon – grad Rijeka. Uključivanjem u ASAP mladi su imali priliku postati tolerantniji, poboljšati vlastitu komunikaciju i razumijevanje okoline, naučiti osnove medijske kulture, prepoznati nasilje u medijima, sudjelovati u izradi nenasilne računalne igrice i radu učeničkog portala Rijeka IN ili kreira-ti medijsku kampanju protiv nasilja.

lorena zec

_

Sos telefon - grad RijekaUdruga za pomoć žrtvama nasiljaVerdijeva 11 | Rijeka tel. 051 211 888 | 091 211 8885 www.sos-telefon.hrsos.rijeka.pomoc@gmail.com