zakon o tajnosti podataka - ceas-serbia.org · kancelarije saveta za nacionalnu bezbednost i...
TRANSCRIPT
Realizaciju projekta “Promocija sveobuhvatne reforme sistema bezbednosti” finansijski je
podržala Nacionalna zadužbina za demokratiju
Zakon o tajnosti podataka
ANALIZA CENTRA ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
MAJ 2015
"Reforma oblasti podrazumeva reformu sistema bezbednosti, ustavne i zakonske izmene, edukaciju kadrova, evaluaciju stanja u institucijama, privođenje pozitivnih i negativnih iskustava u zakonsku regulativu, a naš zakon je već zreo da ga inoviramo."
Goran Matić, Direktor Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka Republike Srbije
SADRŽAJ
UVOD ....................................................................................................................................................... 4
CILJ I METODOLOGIJA PREDLOGA PRAKTIČNE POLITIKE ......................................................................... 6
OPŠTI POLITIČKI KONTEKST ..................................................................................................................... 7
PREGLED PREPORUKA I PRIMERA DOBRE PRAKSE ................................................................................ 11
PRIMER ČEŠKE ................................................................................................................................... 11
PRIMER SLOVENIJE ............................................................................................................................ 12
PRIMER CRNE GORE .......................................................................................................................... 12
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ....................................................................................................... 13
NEZAVISNA TELA I PRISTUP TAJNIM PODACIMA .............................................................................. 14
POJAM INFORMACIONE BEZBEDNOSTI ............................................................................................. 15
NORMATIVNI IZAZOVI ........................................................................................................................... 16
ZAOKRUŽIVANJE NORMATIVNOG OKVIRA NEOPHODNOG ZA PRIMENU ZAKONA O TAJNOSTI
PODATAKA ......................................................................................................................................... 18
TEHNIČKI IZAZOVI .................................................................................................................................. 19
KANCELARIJA SAVETA ZA NACIONALNU BEZBEDNOST I ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA ......................... 20
ZAKLJUČCI .............................................................................................................................................. 23
PREPORUKE ........................................................................................................................................... 25
ANEKS .................................................................................................................................................... 27
Izveštaj o aktivnostima Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka
tokom 2014. godine .......................................................................................................................... 27
Poglavlje IV Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) Republike Srbije i Organizacije
severno-atlantskog ugovora (NATO) ................................................................................................. 38
O CENTRU ZA EVROATLANTSKE STUDIJE............................................................................................... 39
UVOD
Zakon o tajnosti podataka1 usvojen je 2009. godine, stupio na snagu 1.
januara 2010. a zakonski rok od 2 godine, u kom su nadležni organi bili
obavezni da donesu podzakonske akte kako bi sam Zakon bio primenjiv –
probijen je – isti su usvojeni daleko nakon isteka propisanog roka.
Zakonom o tajnosti podataka uređen je jedinstven sistem određivanja i
zaštite tajnih podataka koji su od interesa za nacionalnu i javnu bezbednost,
odbranu, unutrašnje i spolјne poslove Republike Srbije, zaštite stranih
tajnih podataka, pristup tajnim podacima i prestanak njihove tajnosti,
nadležnost organa i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, kao i
odgovornost za neizvršavanje obaveza iz ovog zakona i druga pitanja od
značaja za zaštitu tajnosti podataka. Za realizaciju ovog zakona formirana je
Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka, a
Ministarstvu pravde je dodelјena nadležnost vršenja nadzora nad
primenom zakona. Ovaj Zakon ima sledeću strukturu: Osnovne odredbe;
Određivanje tajnih podataka; Mere zaštite tajnih podataka; Pristup tajnim
podacima; Postupak za izdavanje sertifikata odnosno dozvole; Kontrola i
nadzor; Kaznene odredbe; i Prelazne i završne odredbe.
Zakon je trebalo da unese u pravni sistem Republike Srbije jedan novi,
sistemski pristup utemelјen na bezbednosnim, pravnim i tehničkim
standardima koji se primenjuju u Evropskoj uniji, NATO, ali i zemlјama u
okruženju koje su ga implementirale u svoje pravne sisteme.
U međuvremenu, od stupanja ovog zakona na snagu, doneti su i sledeći
podzakonski akti: Uredba o obrascima bezbednosnih upitnika2, Uredba o
sadržini, obliku i načinu dostavlјanja sertifikata za pristup tajnim
podacima3, Uredba o određivanju poslova bezbednosne zaštite određenih
lica i objekata4, Uredba o uvećanju plate državnih službenika i nameštenika
koji obavlјaju poslove u vezi sa zaštitom tajnih podataka u Kancelariji
Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka i Ministarstvu
1 "Službeni glasnik RS" br. 104/2009.
2 „Službeni glasnik RS“ br. 30/2010.
3 „Službeni glasnik RS“ br. 54/2010.
4 “Službeni glasnik RS” br. 72/2010
pravde5, Uredba o sadržini, obliku i načinu vođenja evidencija za pristup
tajnim podacima6, Uredba o načinu i postupku označavanja tajnosti
podataka, odnosno dokumenata7, Uredba o posebnim merama zaštite tajnih
podataka u informaciono-telekomunikacionim sistemima8, Uredba o
posebnim merama nadzora nad postupanjem sa tajnim podacima9, Uredba
o posebnim merama fizičko-tehničke zaštite tajnih podataka10, Uredba o
bližim kriterijumima za određivanje stepena tajnosti „Državna tajna” i
„Strogo poverlјivo”11, Uredbe o bližim kriterijumima za određivanje stepena
tajnosti „Poverlјivo” i „Interno” u Bezbednosno-informativnoj agenciji12,
Kancelariji Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka13,
Ministarstvu unutrašnjih poslova14, Ministarstvu odbrane15 i organima
javne vlasti16, Uredba o posebnim merama zaštite tajnih podataka koje se
odnose na utvrđivanje ispunjenosti organizacionih i tehničkih uslova po
osnovu ugovornog odnosa17 i Pravilnik o službenoj legitimaciji i načinu
rada lica ovlašćenih za vršenje nadzora18 nad sprovođenjem zakona.
Zakonom o tajnosti podataka, članom 105. ostavlјen je rok od dve godine od
stupanja na snagu Zakona o tajnosti podataka, u kome su rukovaoci, javne
vlasti, bili dužni da preispitaju oznake podataka i dokumenta koja već nose
neku od oznaka tajnosti. Prema tome, rok za potpuno usklađivanje sa
Zakonom značajno je probijen kašnjenjem sa usvajanjem potrebnih
podzakonskih akata.
Između ostalog, kašnjenje usvajanja podzakonskih akata, zanemarivanje
potrebe za većim usaglašavanjem ostale normative – na primer, Krivičnog
zakonika – sa Zakonom o tajnosti podataka kao i izostanak upoznavanja
relevantnih predstavnika države sa zakonskom materijom, kako tajnih
podataka, tako i ostalih relevantnih zakona (Zakon o dostupnosti
5 „Službeni glasnik RS“ br. 79/2010
6 „Službeni glasnik RS“ br. 89/2010
7 „Službeni glasnik RS“ br. 8/2011
8 „Službeni glasnik RS“ br. 53/2011
9 „Službeni glasnik RS“ br. 90/2011
10 „Službeni glasnik RS“ br. 97/2011
11 „Službeni glasnik RS“ br. 46/2013
12 „Službeni glasnik RS“ br. 70/2013
13 „Službeni glasnik RS“ br. 86/2013
14 „Službeni glasnik RS“ br. 105/2013
15 I“Službeni glasnik RS“ br. 66/2014
16 „Službeni glasnik RS“ br. 79/2014
17 „Službeni glasnik RS“ br. 63/2013
18 „Službeni glasnik RS“ br. 85/2013 i 71/2014
informacija od javnog značaja, nadležnosti iz Zakona o zaštitniku građana i
sl.) rezultiralo je i time da se kroz razne afere javni prostor kontaminira
netačnostima usled nepoznavanja elementarnih propisa koji se direktno
tiču obe pomenute strane. Sve ovo (neznanje) doprinosi stvaranju pogrešne
percepcije cele situacije u javnosti i narušavanju ugleda nezavisnih
institucija i drugih aktera koji legitimno zahtevju od relevantnih institucija
da postupe u skladu sa postojećim zakonima Srbije.
CILJ I METODOLOGIJA PREDLOGA PRAKTIČNE POLITIKE
Cilj projekta “Promocija sveobuhvatne reforme sistema bezbednosti“,
koji je podržala Nacionalna zadužbina za demokratiju je da detaljnije otvori
pitanja koja su pokrenuta predlogom u 14 tačaka koje su još u julu 2012.
godine izneli Zaštitnik građana Saša Janković i Poverenik za informacije od
javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić za unapređenje
faktičkog stanja u oblasti zaštite podataka, koje je i dalje u značajnom
raskoraku sa Ustavnim garancijama – a koji do danas nije u potpunosti
usvojen19.
U okviru nastavka Projekta, nakon predloga praktične politike vezanog za
zaštitu uzbunjivača, Centar za evroatlantske studije u ovom dokumentu
predstavlja analizu trenutnog stanja u oblasti zaštite tajnih podataka, uz
konkretne preporuke za unapređenje istog. CEAS smatra da su ove dve
teme – zaštita uzbunjivača i uređenje oblasti tajnih podataka usko povezane
sa pregovaračkim poglavljima 23: Pravosuđe i osnovna prava i 24: Pravda,
sloboda i bezbednost u procesu pristupanja Evropskoj uniji – CEAS je i član
Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji upravo za ova poglavlja. Ova
dokumenta, oslanjajući se na osnovne principe vladavine prava, povezuju
neophodnost postojanja nadzora nad sistemom bezbednosti sa zaštitom
ljudskih prava pripadnika oružanih snaga i drugih zaposlenih u sistemu
bezbednosti.
Dokment je sačinjen od strane CEAS tima, uz iscrpne konsultacije sa
Kancelarijom Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka,
19
Redovan godišnji izveštaj Zaštitnika građana za 2014. godinu. Mart 2015. Zaštitnik građana.
Kancelarijom Zaštitnika građana i Kancelarijom Poverenika za informacije
od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
OPŠTI POLITIČKI KONTEKST
Srbija je u proces reforme sistema bezbednosti ušla nakon petooktobarskih
demokratskih promena. Međutim, taj proces do danas nije završen. Ipak,
nakon dužeg perioda očiglednog zanemarivanja nedavno je ponovo
primetan trend insistiranja i direktnih poruka upućenih od strane Zapadne
međunarodne zajednice o neophodnosti nastavka reformi u ovoj oblasti20.
Centar za evroatlantske studije je upravo na ovome insistirao i u svojoj
sveobuhvatnoj studiji “Karika koja nedostaje: Reforma sistema bezbednosti,
’vojna neutralnost’ i EU integracije u Srbiji - Kako da EU najbolje iskoristi svoj
uticaj da zagovara održive reforme”21 koja analizira trenutnu situaciju u
sistemu bezbednosti Srbije; sa posebinm fokusom na mehanizme koje
Evropska unija ima, kako bi omogućila Srbiji sprovođenje održivih reformi
u sistemu bezbednosti, sa posebnim osvrtom na Poglavlje 31 i političke
kriterijume – imajući u vidu da je članstvo u EU strateško opredeljenje
Srbije; mapira potrebe i ključne oblasti u kojima je potrebno sprovesti
reforme, i pruža konkretne zaključke i preporuke za sve relevantne aktere.
U okviru spomenutih preporuka, u delu koje su upućene Vladi Srbije, CEAS
insistira i na “otklanjanju uočenih manjkavosti i pravnih praznina
postojećeg Zakona o tajnosti podataka kao i stvaranju uslova za efikasniju
primenu samog Zakona ili usvajanju novog zakona. Ako postojeći Zakon
ostaje na snazi, edukovati organe javne vlasti o Zakonu o tajnosti podataka,
i uskladiti preostalu relevantnu normativu u smislu terminologije i
postupanja sa tajnim podacima”22.
15. januara 2015. godine usaglašen je Individualni akcion plan partnerstva
(IPAP)23 sa NATO, u okviru kojeg je predviđeno jačanje kapaciteta
Kancelarije saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka
20
Šeri Danijels, politički savetnik u ambasadi Sjedinjenih Američkih Država na otvaranju CEAS druge Beogradske nedelje NATO 15.12.2015. 21
Karika koja nedostaje: Reforma sistema bezbednosti, ’vojna neutralnost’ i EU integracije u Srbiji. Novembar 2014. Centar za evroatlantske studije. 22
Preporuke Vladi Srbije. Karika koja nedostaje: Reforma sistema bezbednosti, ’vojna neutralnost’ i EU integracije u Srbiji. Novembar 2014. Centar za evroatlantske studije. 23
Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP) Republike Srbije i Organizacije severno-atlantskog ugovora (NATO). Decembar 2014. Dokument je usvojen 15. januara 2015. godine.
donošenjem potrebnih podzakonskih akata i propisa, ostvarivanje njenog
punog kapaciteta i sprovođenje odgovarajućih standarda u ovoj oblasti.
Predviđeno je i da sistem zaštite stranih tajnih podataka bude objedinjen uz
posebnu pažnju na sistem registara za tajne podatke NATO i EU. Radiće se i
na daljem razvoju i modernizaciji sistema zaštite tajnih podataka.
Predviđeno je da regionalna saradnja bude proširena zaključivanjem
bilateralnih sporazuma. U oblasti bezbednosti informacija (INFOSEC) –
najveći prioritet biće dat uspostavljanju pomoćnih tela Kancelarije Saveta
za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka: Organa za bezbednosnu
akreditacijau (SAA), Nacionalnog organa za bezbednost komunikacije
(NCSA) kao i Nacionalnog organa za distribuciju (NDA). Centar za
evroatlantske studije najiskrenije pozdravlja usvajanje ovog dokumenta ali
napominje da je neophodno da obe strane pokažu političku volju kako bi se
uopšte omogućila i realizacija mogućnosti koje on otvara.
Tajnost podataka zapravo je jedan od najčešćih razloga na osnovu kojeg su
organi vlasti uskraćivali informacije koje su proistekle iz vršenja vlasti. Broj
takvih slučajeva je u 2013. godini povećan čak za 4% u odnosu na
prethodnu godinu.24 Nacrtom zakona o zaštiti podataka o ličnosti koji je
izradila Kancelarija Poverenika za informacije od javnog značaja,
uvođenjem balansa između informacije od javnog značaja i zaštite podataka
o ličnosti konačno je obesmišljen model izbegavanja rukovaoca da
zainteresovanim licima daju uvid u informacije od javnog značaja. Prema
ovom Nacrtu, odluka da se učine dostupnim one informacije koje organ
smatra tajnim, po pravilu se prepušta Povereniku. Lica koja postupaju po
zahtevima u organima vlasti često donose odluke na osnovu straha od
posledica objavljivanja informacija, ili se pozivaju na neusaglašenost
pojedinih odredaba propisa koje primenjuju u svojoj nadležnosti sa
propisima o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i sl. U
prilog odluke o uskraćivanju informacija s pozivom na poverljivost
informacija, organi vlasti po pravilu veoma retko iznose neki od suštinskih
materijalnih razloga za takvu odluku. Zahteve često apriori odbiju, bez
primene tzv. testa javnog interesa o proceni pretežnosti interesa između
prava javnosti da zna i drugog prava ili javnog interesa koji se štiti tajnom i
koji bi mogao biti ozbiljno povređen objavljivanjem informacije. 24
Godišnji izveštaj Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti o sprovođenju zakona o informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti za 2013 godinu. Dostupno na: http://www.poverenik.rs/images/stories/dokumentacija-nova/izvestajiPoverenika/2013/gizvestaj2013.pdf
Višegodišnje odsustvo nadzora nad primenom Zakona o tajnosti podataka
(Zakon usvojen krajem 2009. godine) i veliko kašnjenje sa donošenjem
podzakonskih akata za njegovo sprovođenje, umnogome je doprinelo
takvom postupanju organa. Srbija je od prethodnog sistema, koji je "apriori
bio tajan", nasledila ogromnu količinu klasifikovanih dokumenata koji do
sada nisu prekvalifikovani po novim standardima predviđenim Zakonom o
tajnosti podataka. Danas imamo evroatlantsku strukturu klasifikacije i
“Službena” i “Vojna tajna” više ne postoje, iako, na primer, Krivični zakon i
dalje sadrži odredbe o odavanju službene i vojne tajne. Godine su prošle a
da Srbija to nije promenila.25
Kao država zaostajemo za drugim istočnoevropskim tranzicionim
društvima u ovoj oblasti. Tek pet godina imamo Zakon o tajnosti podataka,
a uporedna iskustva potvrđuju da je barem jedna decenija potrebna da bi se
izašlo na kraj sa ovom osetljivom oblašću. Taj zakon ne bi mogao ništa sam
po sebi da nema alate u vidu podzakonskih akata.
U međuvremenu, u savremenom informatičkom dobu, pitanje zaštite i
kontrole nad informacijama i kompletnim informacionim spektrom
posebno je aktuelizovano. Količina informacija koje se mogu preneti širom
sveta postala je neograničena. Rezultat je eksplozija odnosno “obilje
informacija” koje su dostupne raznim korisnicima. Samim tim može da se
kaže da je značaj informacija i svih aktivnosti koje su u vezi sa širenjem i
produkcijom informacija, porastao i od povećanog značaja za nacionalnu
bezbednost. Pored tradicionalne i prevaziđene podele komponenti
nacionalne bezbednosti na unutrašnju i spoljnu bezbednost, sve više je
prisutan koncept integralne nacionalne bezbednosti u kojoj u savremenom
informacionom dobu značajno mesto zauzima informaciona bezbednost.26
Dakle, u okviru uređenja tajnosti podataka, Srbija u što kraćem roku treba
da razmotri i usvajanje Zakona o informacionoj bezbednosti.
Direktor Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih
podataka Goran Matić smatra da je postojeći Zakon o tajnosti podataka
dobar okvir za regulisanje ove materije, i da je kompatibilan sa standardima
25
Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić je na skupu "Primena zakonodavstva o tajnosti podataka u Srbiji", dostupno na: http://www.alo.rs/vesti/aktuelno/imamo-vise-tajnih-dokumenata-nego-nato/59542 26
Milan Miljković. 2015. Novi pogled na svet: Savremeni koncepti informacione bezbednosti. Objavljeno u Svet bezbednosti. Mart 2015.
EU i NATO, međutim problem ostaje nedefinisanost sektora nacionalne
bezbednosti, što mora biti okvir za uspešnu reformu na polju bezbednosti i
državne uprave. Reforma oblasti podrazumeva reformu sistema
bezbednosti, ustavne i zakonske izmene, edukaciju kadrova, evaluaciju
stanja u institucijama, privođenje pozitivnih i negativnih iskustava u
zakonsku regulativu, a naš zakon je već zreo da ga inoviramo. Reforme ovog
tipa u svim državama Istočne Evrope idu polako, jer se ona mora sprovoditi
paralelno u Ministarstvu odbrane, Ministarstvu unutrašnjih poslova i
najširim strukturama državne administracije, tako da je prirodno da postoje
otpori u sredini koja nije spremna da se edukuje i primenjuje nove
standarde.
Do sada je oko 3.000 ljudi u sistemu državne uprave edukovano za ovu
materiju, dok je zapravo potrebno stvoriti kritičnu masu od oko deset
hiljada obučenih administrativaca kako bi se prevazišla inercija u
tretiranju tajnih podataka.27
Prema tome, Zakon o tajnosti podataka trebalo je da unese u pravni sistem
Republike Srbije jedan novi, sistemski pristup utemelјen na bezbednosnim,
pravnim i tehničkim standardima koji se primenjuju u Evropskoj uniji,
NATO, ali i zemlјama u okruženju koje su ga implementirale u svoje pravne
sisteme.
Ako uzmemo u obzir opšte stanje i obaveze koje proizilaze iz IPAP-a, sama
reforma oblasti zaštite tajnih podataka podrazumeva: reformu nacionalnog
sistema bezbednosti; ustavne i zakonske izmene i to kroz harmonizaciju
propisa sa propisima i standardima Evropske unije u ovoj oblasti; edukaciju
i obuku kadrova koji neposredno učestvuju u kreiranju i zaštiti tajnih
podataka; evaluaciju od strane međunarodnih institucija kroz
uspostavlјanje procesa bilateralne saradnje, ali i one u vezi sa Evropskom
unijom i NATO i prevođenje praktičnih pozitivnih i negativnih iskustava u
odgovarajuću zakonsku i podzakonsku regulativu. Zakon o tajnosti
podataka i pored primene u oblasti rada sa stranim tajnim podacima (EU,
NATO, EUROPOL i sl.), ne primenjuje se još uvek u celosti u svim državnim
organima.
27
dr. Goran D. Matić. 2014. Praktični aspekti primene zakona o tajnosti podataka iz 2009. godine. Objavljeno u Primena Zakona o tajnosti podataka: 10 najznačajnijih prepreka. (ed.) dr. Saša Gajin i dr. Goran Matić.
PREGLED PREPORUKA I PRIMERA DOBRE PRAKSE
Navedeni primeri iz prakse izabrani su na osnovu kriterijuma sličnosti
političkog uređenja i nasleđa. Konkretno, primer Češke je izabran na osnovu
činjenice da je Zakon o tajnosti podataka Srbije pisan po uzoru na ovaj
model.
PRIMER ČEŠKE
Obzirom na to je Zakon o tajnosti podataka pisan po uzoru na češki model,
najpre je bitno naglasiti da je Češka najveći broj pitanja koja otvara ovakav
dokument uredila upravo samim Zakonom. Na ovaj način značajno je
izbegnut rizik praznog hoda u primeni Zakona koji zavisi od blagovremenog
usvajanja svih potrebnih povezanih propisa u definisanom roku.
Dalje, češki Zakon jasno definiše i obaveze fizičkih lica koja dođu u kontakt
sa tajnim podacima. Tako na primer član 65 češkog Zakona određuje da je
bilo koje fizičko lice koje dođe u kontakt sa tajnim podacima - na način koji
nije definisan samim Zakonom - u obavezi da iste dostavi Savetu za
nacionalnu bezbednost, policiji ili ambasadi Republike Češke.
U slučajevima kada je u procesu sprovođenja bezbednosne provere za
izdavanje sertifikata za pristup tajnim podacima Savet za nacionalnu
bezbednost u nedoumici po pitanju podobnosti osobe za koju se provera
spovodi, Savet je dužan da imenuje stručno lice koje će sačiniti izveštaj o
podobnosti. Ova procedura se sprovodi u skladu sa češkim Zakonom o
stručnjacima i tumačima.
Češki Zakon o tajnosti podataka takođe propisuje i novčane kazne za osobe
koje ne poštuju samu proceduru bezbednosne provere – u vidu
nepojavljivanja na intervjuu koji je sastavni deo ove procedure, lažnog ili
nepotpunog svedočenja, ili odbijanja da dostavi tražene podatke Savetu za
nacionalnu bezbednost.
PRIMER SLOVENIJE
U slučaju Slovenije, podaci koji su od interesa za državu nisu apriori tajni,
već se posebna pažnja posvećuje uspostavljanju ravnoteže između tajnog
podataka i podatka od javnog značaja u skladu sa Zakonom o slobodnom
pristupu informacijama. Tako član 21(a) slovenačkog Zakona propisuje da
ukoliko odgovorno lice smatra da, u skladu sa Zakonom o slobodnom
pristupu informacijama, treba proceniti odnos između javnog interesa da
zna u skladu sa zahtevom za pristup informacijama od javnog značaja i
podataka označenih stepenom tajnosti, ono može podneti predlog Vladi. U
tom slučaju, Vlada formira Komisiju koja se sastoji od predstavnika
Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva
spoljnih poslova, Obaveštajno-bezbednosne agencije Slovenije i Saveta za
nacionalnu bezbednost.
Obzirom da se pitanje nadzora nad sprovođenjem Zakona o tajnosti
podataka u Srbiji – trenutno poveren Ministarstvu pravde – pokazalo
neefikasnim, možda bi trebalo razmotriti druge vidove nadzora koji bi bili
povereni stručnim licima za ovu oblast – Kancelariji Saveta za nacionalnu
bezbednost i zaštitu tajnih podataka. U tom slučaju, bilo bi potrebno
formirati još jedan organ u okviru Kancelarije – Organ za nadzor nad
sprovođenjem Zakona.
Na kraju, ali možda najvažnije, Slovenija je u samom Zakonu jasno
prekvalifikovala pojmove koji su ovim Zakonom prestali da važe – u
njihovom slučaju „Državna tajna“, „Službena tajna“ i „Vojna tajna“ – u skladu
sa novim stepenovanjem tajnosti podataka – „Strogo tajno“, „Tajno“,
„Poverljivo“ i „Interno“, i time izbegli pravne nelogičnosti sa kojima se
Srbija sada suočava.
PRIMER CRNE GORE
Crna Gora je pitanje tajnih podataka u odnosu na slobodan pristup
informacijama regulisala na sličan način kao i Slovenija. Naime, Član 10
crnogorskog Zakona ordeđuje da se podatak može označiti tajnim ukoliko je
to neophodno u demokratskom društvu i ukoliko je ta potreba značajnija od
interesa za slobodnim pristupom informacijama.
Crnogorski model takođe ima i jednu novinu u odnosu na srpski, a to je
princip „potrebno je da zna“. Princip „potrebno je da zna“ utvrđuje
opravdanu potrebu nekog lica za korišćenjem tajnih podataka radi
izvršavanja njegovih poslova na osnovu izdate dozvole za pristup tajnim
podacima. Tako na primer u skladu sa članom 27, pristup tajnim podacima
stepena tajnost „Interno“ imaju svi zaposleni u određenom organu i
organizaciji, što bi se moglo pokazati kao efikasno sa stanovišta
administracije.
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE
U okviru Evropske unije, lica koja dolaze u kontakt sa tajnim podacima to
pravo ostvaruju na osnovu procedura koja definiše Odluka Saveta EU28, koja
uređuje da se u okviru sigurnosnog kadra (zaposlenih/lica koja dolaze u
kontakt sa tajnim podacima) pristup tajnim podacima ostvaruje na osnovu
principa „potrebno je da zna“, pozitivne bezbednosne provere odnosno
stečenog sertifikata i osnovne obuke o odgovornostima i načinu rukovanja
tajnim podacima. Izuzetak je pristup podacima koji su označeni stepenom
tajnosti „interno“ („restricted“), gde je pristup moguć samo na osnovu
principa „potrebno je da zna“ i osnovne obuke – dakle, bez sertifikata za
pristup tajnim podacima.
Isti princip je prisutan i u NATO. Pristup tajnim podacima koji su označeni
stepenom tajnosti „interno“ („restricted“) dozvoljen je po principu
„potrebno je da zna“ i uz sprovedenu osnovnu obuku o odgovornostima, bez
sertifikata za pristup tajnim podacima. Dakle, osim u slučajevima kada to
zahtevaju zakoni i propisi drugih država, bezbednosni sertifikat nije
potreban za pristup podacima koji su označeni stepenom tajnosti
„interno“.29
28
Decision on the security rules for protecting EU classified information. September 23, 2013. Council of the European Union. 2013/488/EU. 29
Security Within the North Atlantic Treaty Organization. June 17, 2002. NATO. C-M(2002)49.
Ovakav pristup smanjuje obim birokratije i procedura. Zakon o tajnosti
podataka u Srbiji u članu 40. uređuje da funkcioneri, zaposlena lica,
odnosno lica koja obavljaju poslove u organima javne vlasti imaju pristup
tajnim podacima označenim stepenom tajnosti "INTERNO". Ovo upućuje na
princip sličan principu „potrebno je da zna“ iako se to nigde eksplicitno ne
definiše. Prema tome, da bi se ova dva pristupa u potpunosti usaglasila
neophodno je najpre definisati pojam „potrebno je da zna“ u novom Zakonu
o tajnosti podataka, ili izmeniti postojeći u ovom smislu.
NEZAVISNA TELA I PRISTUP TAJNIM PODACIMA
Zakon o tajnosti podataka Srbije definiše aktere koji imaju pristup tajnim
podacima bez sertifikata i/ili bezbednosne provere. Ovo su, u skladu sa
članovima 37. i 38.: predsednik Narodne skupštine, predsednik Republike i
predsednik Vlade, zatim državni organi koje bira Narodna skupština
rukovodioci državnih organa koje bira Narodna skupština, sudije Ustavnog
suda i sudije, za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.
Iako su ovi akteri uglavnom navedeni i u ostalim gorenavedenim primerima
zakonodavnog okvira u oblasti tajnih podataka, primetan je nedostatak
nezavisnih institucija i nadzornih organa – koji se, opet, u gorenavedenim
primerima prisutni. Tako češki model omogućava i Ombudsmanu
(Zaštitniku građana) i njegovom zameniku pristup tajnim podacima bez
sertifikata; u Sloveniji pristup je omogućen Zaštitniku građana i njegovom
zameniku, kao i Povereniku za pristup informacijama od javnog značaja;
dok u Crnoj Gori pristup tajnim podacima bez dozvole imaju Zaštitnik
ljudskih prava i sloboda (Zaštitnik građana) kao i članovi Saveta nezavisnog
nadzornog organa za zaštitu ličnih podataka i pristup informacijama. Iako je
ovo možda prisutno u praksi, CEAS smatra da je potrebno nedvosmisleno
urediti pitanje pristupa tajnim podacima kada su u pitanju nezavisne
institucije.
POJAM INFORMACIONE BEZBEDNOSTI
Sjedinjene Američke Države su se, kao na osnovno polazište u definisanju
pojmova informacione bezbednosti, odnosno informacionog obezbeđenja,
oslonile na teoriju informacionog ratovanja (information warfare - IW) i
informacionih operacija (information operations - IO). Informaciona
bezbednost je u SAD definisana kao: zaštita informacionih sistema protiv
neautorizovanog pristupa ili modifikacija informacija bilo u skladištenju,
obradi ili prenosu i protiv lišavanja usluga autorizovanih korisnika,
uključujući neophodne mere detekcije, dokumentovanja i otklanjanja takvih
pretnji.30
Ruska Federacija termin informacione bezbednosti vezuje za bezbednost u
informacionoj sferi – za informacione strukture, informacije i njihove
tokove i personal koji obavlja različite delatnosti.
Informaciona bezbednost može se, između ostalog, postići uvođenjem
mehanizama koji će omogućiti bezbednu razmenu informacija – pa tako i
tajnih podataka. Tako Odluka Saveta EU o pravilima bezbednosti za zaštitu
tajnih podataka EU31 kao opšti mehanizam razmene tajnih podataka EU u
članu 9. navodi elektronsku razmenu, zaštićenu kriptografskim merama.
NATO takođe upućuje na primenu kriptografije kada je u pitanju razmena
tajnih podataka, čija se primena osigurava u saradnji sa Vojnim komitetom
NATO (NAMILCOM)32.
U Srbiji, međutim, još uvek nije usvojen ni Zakon o informacionoj
bezbednosti, pa samim tim ni Strategija koja bi postavila temelje za
sprovođenje ovog Zakona, ali ni Uredba o kriptografskoj zaštiti – iako
Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka
primenjuje navedene standarde u praksi, u razmeni tajnih podataka sa EU i
NATO.
30
Milan Miljković. 2015. Novi pogled na svet: Savremeni koncepti informacione bezbednosti. Objavljeno u Svet bezbednosti. Mart 2015. 31
Decision on the security rules for protecting EU classified information. September 23, 2013. Council of the European Union. 2013/488/EU. 32
Security Within the North Atlantic Treaty Organization. June 17, 2002. NATO. C-M(2002)49.
Obzirom na današnju savremenu tehnologiju koja se koristi za razmenu
svih vrsta podataka – pa tako i tajnih – neizbežna je obaveza obratiti pažnju
i na pitanje informacione bezbednosti.
NORMATIVNI IZAZOVI
Jedna od najznačajnih novina Zakona o tajnosti podataka je bilo
propisivanje četiri stepena tajnosti, kao i određivanje centralnih organa
nadležnih za njegovo sprovođenje. U cilјu njegovog sprovođenja, prelaznim
odredbama Zakona o tajnosti podataka je predviđen prelazni period kako bi
se ostali zakoni (i podzakonski akti) koji imaju odredbe vezane za ovu
oblast uskladili sa njegovim odredbama, uz obavezu preispitivanja i ranijih
potvrđenih međunarodnih ugovora koji uređuju tajnost podataka. Dakle,
nije sporno da je potrebno izvršiti usklađivanje drugih propisa sa
odredbama Zakona o tajnosti podataka, što je posebno došlo do izražaja
prilikom donošenja novih zakona, koji su sadržali i pojedine odredbe o
tajnosti podataka, a koje su faktički preuzimane iz ranijih zakona. Reč je o
pojmovima službena i vojna tajna i krivično delo špijunaže u kom se
pominju i ekonomskii i službeni podaci – čija je povreda inkriminisana
važećim Krivičnim zakonikom.
Članom 14. Zakona o tajnosti podataka određena su četiri stepena tajnosti
(„Državna tajna”, „Strogo poverlјivo”, „Poverlјivo” i „Interno”), pri čemu je
nedvosmisleno rečeno da se za određivanje stepena tajnosti mogu koristiti
samo navedeni stepeni. Dakle, ne i neki drugi. Isto se odnosi i na organe
nadležne za sprovođenje, kontrolu i nadzor nad primenom zakona, što znači
da je zakon nedvosmislen, nije predviđena mogućnost da se materija koja se
odnosi na tajnost podataka drugačije uređuje posebnim zakonom. U tom
smislu, Zakon o tajnosti podataka u suštini predstavlјa „krovni zakon” u toj
oblasti, što znači da bi drugi zakoni morali biti usklađeni sa njim kada
uređuju pitanja vezana za tajnost podataka. Osnovni razlozi za donošenje
zakona su upravo bili potreba da se ova materija jedinstveno uredi, kao i da
se odrede centralni organi za njegovo sprovođenje u Republici Srbiji.
Određivanje centralnog organa posebno je bilo od značaja za međunarodnu
razmenu tajnih podataka, jer je takva razmena bez određivanja centralnog
organa bila nemoguća. Takođe, za međunarodnu razmenu je bilo od velikog
značaja određivanje četiri navedena stepena tajnosti, kao i određivanje
njihovih ekvivalenata terminima iz engleskog jezika. Na kraju, treba
naglasiti i to da je Zakon o tajnosti podataka usklađen sa međunarodnim
standardima, kao i da uglavnom odgovara uporedno-pravnim rešenjima iz
drugih, pre svega evropskih zakonodavstava. Sve to ukazuje da drugačije
tumačenje obima njegove primene nije ni moguće.
Prethodno navedeno ukazuje na neophodnost da se izvrše izmene svih onih
zakona koji sadrže, definišu i tretiraju tajnu kao podatak a koji nije u skladu
sa Zakonom o tajnosti podataka. Vojna tajna i službena tajna kao aktuelni
pojmovi u važećim zakonima lako su rešivi i uskladivi sa Zakonom o tajnosti
podataka – oba se odnose na podatke koje su od interesa za Republiku
Srbiju, i lako ih je uskladiti stepenovanjem tajnosti – prostim izmenama i/ili
dopunama zakona.
Nedoumicu predstavlja poslovna tajna – podatak regulisan Zakonom o
zaštiti poslovne tajne33. U navedenom Zakonu stoji da je poslovna tajna bilo
koja informacija koja ima komercijalnu vrednost zato što nije opšte poznata
niti je dostupna trećim licima koja bi njenim korišćenjem ili saopštavanjem
mogla ostvariti ekonomsku korist, i koja je od strane njenog držaoca
zaštićena odgovarajućim merama u skladu sa zakonom, poslovnom
politikom, ugovornim obavezama ili odgovarajućim standardima u cilju
očuvanja njene tajnosti, a čije bi saopštavanje trećem licu moglo naneti
štetu držaocu poslovne tajne. Međutim, u Zakonu o bezbednosno-
informativnoj agenciji34 u članu 23. stoji da je pripadnik Agencije dužan da
čuva podatke Agencije koji predstavlјaju državnu, vojnu, službenu ili
poslovnu tajnu, metode, mere i radnje koje predstavlјaju ili sadrže koju od
ovih tajni, kao i druge podatke čije bi saopštavanje načinilo štetu po
interese fizičkih ili pravnih lica ili za uspešno obavlјanje poslova Agencije.
Logično bi bilo pretpostaviti da su termini službena i vojna tajna, obzirom
da se državna ni ne pominje, nasleđeni, i odraz nemara i neusklađenosti
relevantne regulative o kojoj smo govorili. Ipak, ostaje nejasno u kom
kontekstu je zakonodavac poistovetio „državne“ sa poslovnom tajnom? U
nastavku člana 23. navode se čak i metode, mere i radnje koje predstavlјaju
ili sadrže koju od ovih tajni, kao i druge podatke čije bi saopštavanje
načinilo štetu po interese fizičkih ili pravnih lica ili za uspešno obavlјanje
33
"Sl. glasnik RS", br. 72/2011 34
"Sl. glasnik RS", br. 42/2002, 111/2009 i 66/2014
poslova Agencije. Na koje interese fizičkih ili pravnih lica je zakonodavac
mislio? Na koja fizička i pravna lica? Uspešno obavljanje poslova Agencije
po Zakonu je zaštita bezbednosti Republike Srbije i otkrivanje i sprečavanje
delatnosti usmerenih na podrivanje ili rušenje Ustavom utvrđenog poretka
Republike Srbije; istraživanje, prikuplјanje, obradu i procenu bezbednosno-
obaveštajnih podataka i saznanja od značaja za bezbednost Republike Srbije
i informisanje nadležnih državnih organa o tim podacima.
Da li činjenica da se Zakonom o BIA tretira i poslovna tajna – iako je ista
regulisana posebnim Zakonom upravo kako bi se poslovni i podaci od
interesa za Srbiju pravno razgraničili – ukazuje na prostu neusklađenost, ili
pak zahteva da se pitanje poslovne tajne preispita, bar po pitanju
terminologije?
ZAOKRUŽIVANJE NORMATIVNOG OKVIRA NEOPHODNOG ZA PRIMENU ZAKONA O TAJNOSTI PODATAKA U toku je formiranje radne grupe za pripremu teksta Zakona o izmenama i
dopunama Zakona o tajnosti podataka. Radna grupa će biti interresorna,
odnosno sastavlјena od predstavnika različitih državnih organa i stručnjaka
u ovoj oblasti. Osnovni cilј je da se zakonski tekst izmeni u cilјu dalјeg
usklađivanja sa međunarodnim standardima, da se otklone nedostaci koji
su u pojedinim odredbama primećeni tokom primene zakona, kao i da se
razmotri mogućnost unošenja novih odredbi koje bi trebalo da budu
zakonska materija, radi stvaranja zakonskih uslova za lakšu primenu već
donetih podzakonskih akata. Prema Planu rada Vlade za 2014. godinu,
očekivalo se da se ovaj zakonski predlog uputi u Narodnu skupštinu do
kraja 2014. godine što se nije se desilo.
Paralelno s tim, treba nastaviti i ubrzati aktivnosti oko usklađivanja drugih
zakona sa Zakonom o tajnosti podataka, kako bi se konačno kompletirao (i
međusobno uskladio) normativni okvir u oblasti tajnosti podataka.
Zaokruživanjem normativnog okvira stvoriće se osnovni uslov za dalјe
unapređenje stanja u ovoj oblasti. Posle toga, ostaje još značajniji zadatak, a
to je dosledna primena propisa u praksi i njihovo potpuno sprovođenje.
Poverenik za informacije od javnog značaja, sa aspekta svoje nadležnosti,
već nekoliko godina ukazuje na to da je za kvalitetniju primenu Zakona o
pristupu informacijama i otklanjanje nedoumice organa u postupanju,
neophodno bez odlaganja sprovesti izmene Zakona koje omogućavaju
njegovu realnu primenu ili, u krajnjem slučaju, donošenje novog Zakona.
Odsustvo nadzora nad primenom Zakona o tajnosti podataka i veliko
kašnjenje sa donošenjem podzakonskih akata ima za posledicu da je
bezuspešno protekao zakonski rok od dve godine u kome su organi bili
dužni da sprovedu proces preispitivanja podataka i dokumenata sa
oznakom poverljivosti, pa i dalje postoji veliki broj dokumenata koji su
u određenom vremenu ili trenutku dobili oznaku tajnosti za kojom je
tada postojala potreba, ali koja nikada kasnije nije preispitivana niti
ukinuta prestankom razloga za to. Sve to značajno šteti primeni Zakona o
pristupu informacijama i stvara konfuziju licima ovlašćenim za postupanje
po ovom zakonu. Rizici dalje takve situacije na samo da štete pravu
javnosti da zna, već u možda mnogo većoj meri, bezbednosnim
interesima zemlje i opštoj pravnoj sigurnosti.
TEHNIČKI IZAZOVI
Po Poslovniku Vlade, rok za davanje mišlјenja državnih organa za sve
podzakonske akte Vlade (pa i uredbe koje bliže uređuju tajnost podataka) je
strikno propisan, i on iznosi deset radnih dana. Međutim, imajući u vidu
način ekspedicije, vreme dok mišlјenje stigne putem pošte, evidentiranje u
pisarnici pristiglog mišlјenja, pa do momenta dok predlagač i fizički dobije
pismeno mišlјenje, ovaj rok se faktički dodatno produžava. Dodatan
problem predstavlјa i to što se i pored precizne odredbe Poslovnika Vlade
da se, ukoliko mišlјenjenije dato u roku od deset radnih dana, smatra da
državni organ u tom slučaju nema primedbi na dostavlјeni tekst, ta odredba
u praksi nedovolјno koristi, što dodatno produžava ceo postupak donošenja
akta.
U skladu sa Poslovnikom Vlade35, uz dostavlјanje predloga uredbe,
neophodno je izjasniti se i o primedbama koje su dali državni organi. To
konkretno znači da je, ukoliko se primedbe prihvate, neophodno izmeniti 35
Poslovnik Vlade Republike Srbije. „Službeni glasnik RS“ br. 61/2006, 69/2008, 88/2009, 33/2010, 20/2011 i 37/2011.
odredbe na koje su primedbe date. Ukoliko su izmene većeg obima, u
pitanju je novi tekst predloga akta, pa je ceo postupak pribavlјanja mišlјenja
neophodno ponoviti. Kada su u pitanju predlozi uredbi koji se odnose na
tajnost podataka, u dosadašnjoj praksi dešavalo se da se tekstovi menjaju u
većem obimu i da se postupak pribavlјanja mišlјenja ponavlјa, pa samim tim
i celokupan postupak donošenja uredbi duže traje. Sa druge strane, ako se
primedbe drugih državnih organa ne prihvate, Vladi je neophodno dostaviti
i detalјno obrazloženje zbog čega nisu prihvaćene.
KANCELARIJA SAVETA ZA NACIONALNU BEZBEDNOST I ZAŠTITU
TAJNIH PODATAKA
Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka je
stručna služba Vlade sa svojstvom pravnog lica, u čijoj su nadležnosti
određeni poslovi sprovođenja i kontrole primene ovog zakona i nadzor nad
sprovođenjem Zakona o tajnosti podataka. U skladu sa Zakonom o tajnosti
podataka, Kancelarija Saveta: 1) postupa po zahtevima za izdavanje
sertifikata i dozvola; 2) obezbeđuje primenu standarda i propisa u oblasti
zaštite tajnih podata-ka; 3) stara se o izvršavanju prihvaćenih
međunarodnih obaveza i zaklјučenih međunarodnih sporazuma između
Republike Srbije i drugih država, odnosno međunarodnih organa i
organizacija u oblasti zaštite tajnih podataka i sarađuje sa odgovarajućim
organima stranih država i međunarodnih organizacija; 4) izrađuje i vodi
Centralni registar stranih tajnih podataka; 5) predlaže obrazac
bezbednosnog upitnika; 6) predlaže obrazac preporuke, sertifikata i
dozvole; 7) vodi evidenciju o izdatim sertifikatima, odnosno dozvolama, kao
i evidenciju o odbijanju izdavanja sertifikata, odnosno dozvola; 8)
organizuje obuku korisnika tajnih podataka u skladu sa standardima i
propisima; 9) predlaže Vladi plan zaštite tajnih podataka za vanredne i
hitne slučajeve; 10) opoziva tajnost podatka u skladu sa odredbama ovog
zakona; 11) posle prestanka organa javne vlasti koji nemaju pravnog
sledbenika, obavlјa poslove koji se odnose na zaštitu tajnih podataka; 12)
sarađuje sa organima javne vlasti u sprovođenju ovog zakona u okviru svoje
nadležnosti; 13) obavlјa i druge poslove koji su predviđeni ovim zakonom i
propisima donetim na osnovu ovog zakona.
Direktor Kancelarije Saveta podnosi Vladi godišnji izveštaj o aktivnostima u
okviru nadležnosti Kancelarije Saveta. Razmena tajnih podataka sa stranim
državama i međunarodnim organizacijama vrši se preko Kancelarije Saveta,
osim ako posebnim zakonom ili zaklјučenim međunarodnim sporazumom
nije drugačije određeno.
Ministarstvo nadležno za pravosuđe vrši nadzor nad sprovođenjem ovog
zakona i propisa donetih na osnovu zakona. U skladu sa Zakonom o tajnosti
podataka, u vršenju nadzora, ovo ministarstvo: 1) prati stanje u oblasti
zaštite tajnih podataka; 2) priprema propise neophodne za sprovođenje
ovog zakona; 3) daje mišlјenje na predlogepropisa u oblasti zaštite tajnih
podataka; 4) predlaže Vladi sadržinu,oblik i način vođenja evidencije tajnih
podataka, kao i propise kojima se uređuju obrazac bezbednosnog upitnika
odnosno obrazac preporuke, sertifikata i dozvole; 5) nalaže mere za
unapređivanje zaštite tajnih podataka; 6) kontroliše primenu kriterijuma za
označavanje stepena tajnosti i vrši druge poslove kontrole u skladu sa
odredbama ovog zakona; 7) podnosi krivične prijave, zahteve za pokretanje
prekršajnog postupka i predlaže pokretanje drugog postupka zbog povrede
odredaba ovog zakona, u skladu sa zakonom; 8) sarađuje sa organima javne
vlasti u sprovođenju ovog zakona u okviru svoje nadležnosti; 9) obavlјa i
druge poslove koji su predviđeni ovim zakonom i propisima donetim na
osnovu ovog zakona. Ministar nadležan za pravosuđe podnosi, odboru
Narodne skupštine nadležnom za nadzor i kontrolu u oblasti odbrane i
bezbednosti, godišnji izveštaj o aktivnostima u sprovođenju i kontroli
primene ovog zakona. U obavlјanju nadzora ministarstvo vrši kontrolu
sprovođenja mera obezbeđenja, korišćenja, razmene i drugih radnji obrade
tajnih podataka, bez prethodnog obaveštavanja organa javne vlasti,
ovlašćenog lica, rukovaoca, odnosno korisnika tajnog podatka.
Kao što je već istaknuto, nedavno usaglašeni Individualni akcion plan
partnerstva (IPAP) sa NATO predviđa jačanje kapaciteta Kancelarije saveta
za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka donošenjem potrebnih
podzakonskih akata i propisa, ostavarivanje njenog punog kapaciteta i
sprovođenje odgovarajućih standarda u ovoj oblasti.
Imajući u vidu ulogu Kancelarije u oblasti tajnih podataka, važno je ojačati
ovo telo na pravi način kako bi bilo efikasno u obavljanju poslova koji su u
njegovoj nadležnosti. Trenuno je Kancelarija, kao jedino usko-stručno telo
za oblast tajnih podataka u Srbiji na nivou administrativnog tela Vlade
Srbije, dok je donošenje zakona i propisa vezanih za ovu oblast, kao i
vršenje nadzora nad njihovim sprovođenjem pod jurisdikcijom Ministarstva
pravde.
U navedenim primerima zakonodavnog uređenja oblasti tajnih podataka,
organ za nacionalnu bezbednost (National Security Authority - NSA) - što je
u slučaju Srbije Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih
podataka - ima znatno šira ovlašćenja nego što je to slučaj u Srbiji, uprkos
istim nadležnostima kada su u pitanju trenutne i planirane aktivnosti i
zaduženja. Tako je u Češkoj NSA formiran kao centralni organ vlasti aktom
koji formira ministarstva. To znači da NSA ima iste zakonske obaveze u vidu
izdavanja propisa kao i ministarstva, a jedina razlika je što direktor
centralnih organa nije ujedno i član Vlade – ovo je zapravo utrvđeno članom
79 Ustava Češke Republike. U Sloveniji je NSA takođe znatno jače
pozicionirana kada je u pitanju oblast tajnih podataka. Osim nadzora i
koordinisanja obrade i zaštite tajnih podataka, slovenačka NSA istovremeno
ima mogućnost da predloži nacrte propisa vezanih za tajne podatke Vladi,
kao i da da svoje mišljenje o pridržavanju postojećim propisima agencija i
organizacija – dakle, daleko više od administrativnog tela. Direkcija za
zaštitu tajnih podataka Crne Gore, iako postavljena na sličan način kao i u
Srbiji – direktora imenuje i razrešava Vlada na predlog ministra nadležnog
za poslove odbrane - ipak ima mogućnost predlaganja mera u cilju
poboljšanja zaštite tajnih podataka, što opet nije slučaj sa Kancelarijom
Saveta za nacionalnu bezbednost.
ZAKLJUČCI
Zakon o tajnosti podataka je uveo jedinstven sistem određivanja i zaštite
tajnih podataka koji su od interesa za nacionalnu i javnu bezbednost,
odbranu, unutrašnje i spolјne poslove Republike Srbije, zaštite stranih
tajnih podataka, pristup tajnim podacima i prestanak njihove tajnosti,
nadležnost organa i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, kao i
odgovornost za neizvršavanje obaveza iz ovog zakona i druga pitanja od
značaja za zaštitu tajnosti podataka.
Zakon je ostavio rok od dve godine od stupanja na snagu u kome su
rukovaoci, javne vlasti, bili dužni da preispitaju oznake podataka i
dokumenta koja već nose neku od oznaka tajnosti.
Prilikom izrade podzakonskih akata predviđenih Zakonom o tajnosti
podataka, pokazalo se i da, nedostaju odgovarajući propisi koji su od
značaja za materiju tajnosti podataka. Kao primer, može se navesti
nepostojanje zakona koji će urediti informacionu bezbednost.
Zakon o tajnosti podataka predvideo je i usvajanje većeg broja
podzakonskih akata u vidu Uredbi, za čije je usvajanje odgovorna Vlada.
Međutim, zbog specifičnosti materije, kao i zbog izmena Poslovnika Vlade,
potrebno je prikupiti znatno veći broj priloga i mišljenja različitih državnih
organa nego što je to obično slučaj.
Sve ovo, između ostalog, dovelo je i do kašnjenja u usvajanju potrebnih
podzakonskih akata, ali i do odložene primene istih – što sve zajedno
rezultira probijanjem propisanog roka od dve godine i prema tome otvara
pitanje potrebe propisivanja u praksi primerenijih rokova za potpuno
usaglašavanje sa donetim zakonima i zakonskim obavezama koje iz njih
proističu.
Istovremeno, tajnost podataka je jedan od najčešćih razloga na osnovu
kojeg organi vlasti uskraćuju informacije – zbog straha od posledica
objavljivanja informacija usled nepoznavanja procedura, neusaglašenosti
pojedinih odredaba propisa koje primenjuju u svojoj nadležnosti sa
propisima o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i sl.
Zahteve često apriori odbiju, bez primene tzv. testa javnog interesa o
proceni pretežnosti interesa između prava javnosti da zna i drugog prava ili
javnog interesa koji se štiti tajnom i koji bi mogao biti ozbiljno povređen
objavljivanjem informacije.
Sa druge strane, pomenuta neusaglašenost drugih propisa rezultira
paradoksom da imamo evroatlantsku strukturu klasifikacije podataka, gde
službena i vojna tajna više ne postoje, a da Krivični zakonik i dalje uređuje
odavanje istih.
Da li činjenica da se Zakonom o BIA tretira i poslovna tajna – iako je ista
regulisana posebnim Zakonom upravo kako bi se poslovni i podaci od
interesa za Srbiju pravno razgraničili – ukazuje na prostu neusklađenost, ili
pak zahteva da se pitanje poslovne tajne preispita, bar po pitanju
terminologije?
Kako nedavno usaglašeni Individualni akcion plan partnerstva (IPAP) sa
NATO predviđa jačanje kapaciteta Kancelarije saveta za nacionalnu
bezbednost i zaštitu tajnih podataka i ostavarivanje njenog punog
kapaciteta, od izuzetne je važnosti razmotriti trenutni položaj Kancelarije u
vidu administrativnog tela Vlade i razmisliti o mogućim izmenama istog u
skladu sa nadležnostima koje ona ima i koje su planirane.
U savremenom informatičkom dobu značaj informacija i svih aktivnosti
koje su u vezi sa širenjem i produkcijom informacija, porastao je i od
povećanog je značaja za nacionalnu bezbednost. U skladu sa tim potrebno je
ne samo doneti Zakon o informacionoj bezbednosti, već sa tim uskladiti i
dokumenata iz oblasti odbrane i nacionalne bezbednosti.
Na kraju, primetan je nedostatak jasnih ovlašćenja nezavisnih institucija i
nadzornih organa kada je u pitanju pristup tajnim podacima bez sertifikata
ali uz bezbednosnu proveru - konkretno Zaštitniku građana i/ili Povereniku
za informacije od javnog značaja - što je u drugim zemljama generalna
praksa demokratskog nadzora.
Uprkos ovim zamerkama koje su proistekle iz analize primene samog
Zakona, treba naglasiti da Zakon o tajnosti podataka jeste usklađen sa
međunarodnim standardima, kao i da uglavnom odgovara uporedno-
pravnim rešenjima iz drugih, pre svega evropskih zakonodavstava.
PREPORUKE
U cilju unapređenja trenutne situacije u oblasti tajnosti podataka, a nakon
iscrpnih konsultacija sa Kancelarijom Saveta za nacionalnu bezbednost i
zaštitu tajnih podataka, Kancelarijom Poverenika za informacije od javnog
značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Kancelarijom Zaštitnika građana,
Centar za evroatlantske studije formirao je sledeće preporuke:
- Izmeniti i/ili dopuniti postojeći Zakon o tajnosti podataka kako bi se
otklonili nedostaci na koje je praksa ukazala;
- Uskladiti ostalu relevantnu normativu, poput Krivičnog zakonika;
- Jasno definisati način prekvalifikacije tajnih podataka u skladu sa
Zakonom o tajnosti podataka – po uzoru na slovenački model – kako
bi se ustanovila procedura za prevazilaženje problema prisutnosti
ukinutih termina klasifikacije kao što su „Službena tajna“ ili „Vojna
tajna“;
- Razmotriti termin „poslovna tajna“ ili je u potpunosti i nedvosmisleno
ukloniti iz Zakona o bezbednosno-informativnoj agenciji;
- Ozbiljno razmotriti u praksi primerenije rokove za upotpunjavanje
zakonodavnog okvira i usaglašavanje sa istim u slučaju izmena i
dopuna postojećeg Zakona ili usvajanja novog, kako bi se unapred
sprečilo moguće postojanje praznog hoda u primeni Zakona,
prouzrokovanog nemogućnošću usvajanja svih potrebnih povezanih
propisa u zadatom roku;
- Uspostaviti ravnotežu između tajnog podataka i podatka od javnog
značaja u principima demokratskog društva;
- Preispitati položaj Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost u
skladu sa njenim potencijalnim mogućnostima u smislu nadzora nad
primenom Zakona o tajnosti podataka, kao jedinog usko-stručnog tela
za oblast tajnih podataka u Srbiji, kao i planiranim daljim jačanjem
kapaciteta Kancelarije u okviru Individualnog akcionog plana
partnerstva Srbije sa NATO;
- Uskladiti doktrinarna dokumenata Srbije iz oblasti odbrane i
nacionalne bezbednosti i unaprediti uloge organizacija koje učestvuju
u izvođenju informacionih operacija u odbrani nacionalne
bezbednosti;
- Sprovesti adekvatnu obuku relevantnih predstavnika javne vlasti o
materiji tajnosti podataka i drugoj relevantnoj zakonskoj materiji;
- Nastaviti sa sveobuhvatnom reformom sistema bezbednosti kako bi
se zaokružio proces koji je počeo još nakon petooktobarskih promena
a bez kojeg pomaci poput usvajanja gorenavedenih preporuka neće
dostići svoj pun potencijal u regulaciji i normativizaciji sistema
bezbednosti u Srbiji.
ANEKS
Izveštaj o aktivnostima Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka tokom 2014. godine
Tokom 2014. godine, Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu
tajnih podataka (u dalјem tekstu: Kancelarija Saveta) je, u skladu sa
Zakonom o osnovama uređenja službi bezbednosti („Službeni glasnik RS“,
broj 116/07), bila angažovana na podršci rada Saveta za nacionalnu
bezbednost i Biroa za koordinaciju rada službi bezbednosti, na sprovođenju
i kontroli primene Zakona o tajnosti podataka („Službeni glasnik RS“, broj
104/09), kao i na aktivnostima u skladu sa propisima o državnoj upravi.
1. Aktivnosti na podršci rada Saveta za nacionalnu bezbednost i Biroa
za koordinaciju rada službi bezbednosti
Kancelarija Saveta vrši samo stručnu i administrativnu podršku rada Saveta
za nacionalnu bezbednost i Biroa za koordinaciju rada službi bezbednosti. U
vezi sa tim, a na osnovu Poslovnika o radu Saveta za nacionalnu bezbednost
(Poslovnika Saveta), ukazujemo da je predsednik Republike jedini nadležan
da komentariše rad i aktivnost Saveta za nacionalnu bezbednost i da zbog
toga aktivnosti tog tela nisu predmet ovog Izveštaja.
2. Aktivnosti na sprovođenju i kontroli primene Zakona o tajnosti
podataka
U vezi sa sprovođenjem i kontrolom primene Zakona o tajnosti podataka,
realizovane su aktivnosti u vezi sa: primenom Zakona i donošenja
podzakonskih akata, vršenjem stručnog nadzora, izdavanjem sertifikata za
pristup tajnim podacima, međunarodnom saradnjom, usavršavanjem
državnih službenika iz organa državne uprave i službi Vlade.
2.1. Primena zakona i donošenja podzakonskih akata
U toku 2014. godine predstavnici Kancelarije Saveta učestvovali su u
sledećim radnim grupama:
- u Radnoj grupi za izradu Zakona o informacionoj bezbednosti. U
skladu sa Zakonom o ministarstvima, predlagač ovog zakona je Ministarstvo
spolјne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija.
- u Radnoj grupi za izmenu Zakona o tajnosti podataka. U skladu sa
Zakonom o ministarstvima, predlagač je Ministarstvo pravde.
Obe aktivnosti planirane su i za 2015. godinu, stim što je rok za izradu
prvog zakona istekao.
2.2. Stručni nadzor
U skladu sa odredbama člana 86. Zakona o tajnosti podataka („Službeni
glasnik RS“, broj 104/09), kojim je u propisano da su u nadležnosti
Kancelarije Saveta određeni poslovi sprovođenja i kontrole primene ovog
zakona, kao i odredbi člana 94. stav 3. istog zakona, kojim je propisano da
organ javne vlasti Kancelariji Saveta dostavlјa izveštaj koji sadrži brojčane
pokazatelјe o razmeni tajnih podataka sa stranom državom ili
međunarodnom organizacijom, najmanje jednom godišnje, Godišnje
izveštaje o radu sa stranim tajnim podacima dostavili su Ministarstvo
pravde, Ministarstvo spolјnih poslova, Ministarstvo unutrašnjih poslova,
Ministarstvo odbrane i Bezbednosno-informativna agencija. U izveštajima
je prezentovano stanje u vezi sa implementacijom Zakona o tajnosti
podataka, kao i podaci koji se odnose na razmenu tajnih podataka između
organa i strane države, međunarodne organizacije ili drugog
međunarodnog subjekta.
Ministarstvo pravde je u toku 2014. godine nastavilo sa implementacijom
Zakona o tajnosti podataka kao i pratećih podzakonskih akata. Ministarstvo
u toku 2014. godine nije razmenjivalo podatke sa stranim državama ili
međunarodnim organizacijama u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka.
U Ministarstvu spolјnih poslova ( u dalјem tekstu: MSP) je izrađen Nacrt
rešenja o određivanju tajnih podataka u MSP, kao i Katalog za dokumenta
označena stepenom tajnosti „POVERLjIVO“ i „INTERNO“, koji su u fazi
usvajanja. Takođe, MSP je pripremilo sledeće nacrte akata u cilјu regulisanja
oblasti zaštite tajnih podataka u ovom ministarstvu: Rešenje o određivanju
tajnih podataka u MSP, Rešenje o određivanju rukovaoca tajnim podacima u
MSP, Rešenja o određivanju zaposlenih koji će u okviru MSP biti zaduženi za
konkretne poslove u vezi sa tajnim podacima i Liste „POTREBNO DA ZNA“.
Pomenuti akti se trenutno nalaze u fazi usvajanja u MSP. Ministarstvo
spolјnih poslova je u toku 2014. godine primilo 47 NATO dokumenata (17
„NATO UNCLASIFIED“, 18 „NATO RESTRICTED“ i 12 dokumenata koji nisu
dekriptovani) i 83 EU dokumenta (1 bez oznake tajnosti i 82 do nivoa „EU
RESTRICTED“).
U Ministarstvu odbrane (u dalјem tekstu: MO) je doneta Uredba o bližim
kriterijumima za određivanje stepena tajnosti “DRŽAVNA TAJNA” i
“STROGO POVERLjIVO”, kao i Uredba o bližim kriterijumima za određivanje
stepena tajnosti “POVERLjIVO” i “INTERNO”. U MO sprovodi se postupak
izrade Predloga kataloga podataka stepena tajnosti “POVERLjIVO” i
“INTERNO” i Kataloga podataka stepena tajnosti “DRŽAVNA TAJNA” i
“STROGO POVERLjIVO”. U MO sačinjene su Liste „POTREBNO DA ZNA“ za
lica koja imaju pravo pristupa NATO, odnosno EU tajnim podacima, koje se
redovno ažuriraju. Ministarstvo odbrane je u toku 2014. godine primilo 47
NATO dokumenata (11 „NATO UNCLASIFIED“ i 36„NATO RESTRICTED“) i
146 EU dokumenta (40 „EU UNCLASIFIED“, 105 „EU RESTRICTED“ i 1 „EU
CONFIDENTAL“). U istom periodu, poslalo je 2 NATO dokumenta stepena
tajnosti „NATO RESTRICTED“.
U Ministarstvu unutrašnjih poslova (u dalјem tekstu: MUP) je doneta
Odluka o određivanju tajnih podataka koji su označeni stepenom tajnosti
„DRŽAVNA TAJNA“ i „STROGO POVERLjIVO“ i Odluka o određivanju tajnih
podataka koji su označeni stepenom tajnosti „POVERLjIVO“ i „INTERNO”.
Izrađen je i katalog dokumenata, podataka i informacija koji treba da budu
označeni stepenom tajnosti „DRŽAVNA TAJNA“ i „STROGO POVERLjIVO“,
kao i katalog dokumenata, podataka i iformacija koji treba da budu
označeni stepenom tajnosti „POVERLjIVO“ i „INTERNO”. Shodno Zakonu o
državnoj upravi i Zakonu o tajnosti podataka, potpisano je ovlašćenje kojim
se imenuje 160 ovlašćenih lica za određivanje stepena tajnosti u
organizacionim jedinicama MUP-a. U MUP-u su sačinjene Liste „POTREBNO
DA ZNA“ za lica koja imaju pravo pristupa NATO, odnosno EU tajnim
podacima. Takođe, potpisana je i Odluka kojom se Odelјenje za poslove
bezbednosti Kabineta ministra određuje za rukovaoca tajnim podacima u
tom Ministarstvu. Ministarstvo unutrašnjih poslova, u borbi protiv
korupcije, na bilateralnom planu, razmenjuje podatke sa ministarstvima
nadležnim za unutrašnje poslove Mađarske i Rumunije na osnovu Protokola
o saradnji između Nacionalne službe za zaštitu MUP-a Mađarske i Sektora
unutrašnje kontrole policije MUP-a R Srbije (potpisanim u junu 2012.
godine), i Protokola o saradnji između Generalne direkcije za borbu protiv
korupcije Ministarstva za administraciju i unutrašnje poslove Rumunije i
Sektora unutrašnje kontrole policije MUP-a R Srbije (potpisan u oktobru
2012. godine). Na osnovu Zakona o potvrđivanju Sporazuma o operativnoj i
strateškoj saradnji između Republike Srbije i Evropske policijske
kancelarije (”Službeni glasnik RS, br. 5/14 - Međunarodni sporazumi) i
pripadajućeg Memoranduma o razumevanju između Srbije i EVROPOL-a,
Uprava za međunarodnu operativnu policijsku saradnju, Odelјenje za
poslove EVROPOL-a, vrši razmenu podataka o ličnosti sa oznakom tajnosti
„INTERNO“.
Bezbednosno-informativna agencija je tokom 2014. godine gotovo u
potpunosti implementirala odredbe Zakona o tajnosti podataka i bila prvi
organ javne vlasti u Republici Srbiji koji je prešao na nov sistem
određivanja i zaštite tajnih podataka. Na planu zaokruživanja normativnog
okvira iz ove oblasti , Agencija je: donela Odluku o određivanju tajnih
podataka Bezbednosno-informativne agencije, sa listama tajnih podataka
Agencije, odredila lica ovlašćena za određivanje tajnih podagaka u Agenciji i
propisala radna mesta na kojima pripadnici Agencije imaju pristup tajnim
podacima u skladu sa principom „Potrebno da zna“. U izveštajnom periodu,
Agencija je sa stranim partnerima razmenila ukupno 1183 informacija koje
su tretirale terorizam, transnacionalni organizovani kriminal i
nedozvolјenu proliferaciju oružja, vojnu opreme i robe dvostruke namene.
Vojnoobaveštajna i Vojno bezbednosna agencija ( u dalјem tekstu: VOA i
VBA) su u toku 2014. godine nastavile sa implementacijom propisa koji
uređuju oblast tajnih podataka u Republici Srbiji. Bojnoobaveštajna agencija
je u svom izveštaju istakla da rad sa tajnim podacima obavlјa u skladu sa
Zakonom o Vojnobezbednosnoj i Vojnoobaveštajnoj agenciji (član 36),
Direktivom o načinu i pripremi materijala i akata iz nadležnosti
Ministarstva odbrane i Pravilom službene prepiske u Vojsci Srbije.
Vojnoobaveštajna agencija je u odgovoru na zahtev Kancelarije Saveta da
dostavi izveštaj o radu sa tajnim podacima u 2014. godini, navela da VOA
nije u mogućnosti da dostavi izveštaj, jer, po njenoj oceni , na nacionalnom
nivou nije dovolјno razrađen zakonski okvir za rad sa tajnim podacima.
Vojnobezbednosna agencija je u svom izveštaju takođe navela da u saranji
sa organima i službama bezbednosti stranih država i međunarodnih
organizacija, postupa u skladu sa članom 36. stav 1. Zakona o
Vojnobezbednosnoj i Vojnoobaveštajnoj agenciji, kao i u skladu sa članom 5.
stav 3. alineja 4) Zakona o osnovama uređenja službi bezbednosti. Po oceni
VBA, zahtev Kancelarije Saveta da VBA dostavi izveštaj o radu sa tajnim
podacima u 2014. godini, predstavlјa vid kontrole nad radom VBA u oblasti
zaštite tajnih podataka, za šta, po oceni VBA, ne postoji pravni osnov u
Zakonu o tajnosti podataka. Vojnobezbednosna agencija zaklјučuje da se
godišnji izveštaj o radu Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i
zaštitu tajnih podataka ne odnosi na aktivnosti VBA sa tajnim podacima.
U skladu sa obavezama preuzetim zaklјučivanjem Sporazuma između Vlade
Republike Srbije i Organizacije severnoatlantskog pakta (NATO) o
bezbednosti informacija i kodeksa o postupanju („Službeni glasnik RS -
Međunarodni ugovori” 6/11) i Sporazuma između Republike Srbije i
Evropske unije o bezbednosnim procedurama za razmenu i zaštitu tajnih
podataka („Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori”, br. 1/2012), u toku
2014. godine od strane predstavnika Kancelarije Saveta izvršen je redovan
stručni nadzor radi utvrđivanja stanja u podregistrima za potrebe rada sa
stranim tajnim podacima u Ministarstvu odbrane, Ministarstvu unutrašnjih
poslova, Ministarstvu spolјnih poslova, Bezbednosno-informativnoj
agenciji, kao i u podregistrima Misije Republike Srbije pri Evropskoj uniji,
Misije Republike Srbije pri NATO u Briselu i pri SHAPE u Monsu.
Sa policijskim službenicima Uprave za obezbeđenje određenih ličnosti i
objekata izvršena je Godišnja analiza funkcionisanja sistema fizičko-
tehničkog obezbeđenja Centralnog registra za stane tajne podatke. Takođe,
u dva termina, sa policijskim službenicima uvežbavana je primena
procedura u slučaju aktiviranja alarma protivprovalnog i protivpožarnog
obezbeđenja. Tokom 2014. godine, 4 puta aktiviran je alarm
protivprovalnog obezbeđenja, kada su policijskim službnici postupali u
skladu sa usvojenim i uvežbanim procedurama.
2.3. Izdavanje rešenja i sertifikata za pristup tajnim podacima
U skladu sa Zakonom o tajnosti podataka, u izveštajnom periodu, doneto je
189 rešenja o odobrenju izdavanja sertifikata za pristup nacionalnim tajnim
podacima, (63 za stepen tajnosti „POVERLjIVO“, 77 za stepen tajnosti
„STROGO POVERLjIVO“ i 49 za stepen tajnosti „DRŽAVNA TAJNA“).
Na osnovu ovih rešenja, izdato je ukupno 109 bezbednosnih sertifikata za
pristup nacionalnim tajnim podacima (20 za stepen tajnosti „POVERLjIVO“,
45 za stepen tajnosti „STROGO POVERLjIVO“, 43 za stepen tajnosti
„DRŽAVNA TAJNA) i 1 sertifikat stepen tajnosti „INTERNO“ za pravno lice.
Sertifikati su izdati da na zahtev:
- Narodne skupštine Republike Srbije – 4 sertifikata;
- Ministarstva pravde – 2 sertifikata ;
- Ministarstva spolјnih poslova – 6 sertifikata;
- Ministarstva odbrane – 46 sertifikata;
- Bezbednosno-informativne agencije – 6 sertifikata;
- KSNBiZTP – 19 sertifikata;
- Vrhovnog kasacionog suda – 8 sertifikata;
- Uprave za zajedničke poslove republičkih organa – 3 serifikata;
- Krušika AD – 13 serifikata; i
- Ostalih – 2 serifikata.
Takođe, Kancelarija Saveta je izdala 62 sertifikata za pristup NATO tajnim
podacima, od kojih 57 stepena tajnosti „NATO SECRET” i 5 stepena tajnosti
„NATO CONFIDENTIAL”. Izdato je i 7 privremenih serifikata stepena
tajnosti „NATO CONFIDENTIAL”, 7 potvrda za pristup „NATO
RESTRICTED” tajnim podacima, 10 potvrda o posedovanju „NATO
CONFIDENTIAL” sertifikata i 29 potvrda o posedovanju „NATO SECRET”
sertifikata.
Kancelarija Saveta je izdala 4 sertifikata za pristup „EU RESTRICTED”
tajnim podacima, 11 sertifikata za pristup „EU CONFIDENTIAL” i 23
sertifikata za pristup „EU SECRET” tajnim podacima.
U toku 2014. godine, primlјeno je ukupno 208 NATO i EU dokumenta, od
čega 149 EU dokumenata (110 „EU RESTRICTED“, 38 „EU LIMITE“, 1 „EU
CONFIDENTIAL“) i 59 NATO dokumenata (41 „NATO RESTRICTED“ i 18
„NATO UNCLASSIFIED“), koja su distribuirana ovlašćenim korisnicima.
U skladu sa potpisanim međunarodnim sporazumima, u toku 2014. godine,
u NATO je poslato ukupno 7 dokumenata (5 „NATO RESTRICTED“ i 2
„NATO UNCLASSIFIED“ dokumenta).
Kancelarija Saveta je u 2014. godini održala više sastanaka sa
predstavnicima Ministarstva odbrane i nadležnim državnim institucijama
radi utvrđivanja procedure vršenja bezbednosnih provera i izdavanja
bezbednosnih sertifikata za lica koja se angažuju na poslovima u vezi sa
izradom Plana odbrane. U vezi sa tim, dogovoreno je da se, do pune
primene Zakona o tajnosti podataka u pogledu obavlјanja poslova u vezi sa
izradom Planova odbrane, isklјučivo primenjuju odredbe Zakona o odbrani
(„Službeni glasnik RS“, broj 116/2007, 88/2009, 88/2009 – dr. zakon i
104/2009 – dr. zakon).
2.4. Međunarodna saradnja
U izveštajnom periodu, Kancelarija Saveta je postupajući u skladu sa
iskazanim potrebama Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva
odbrane i Ministarstva spolјnih poslova, ostvarila kontakte i započela
saradnju u oblasti razmene i zaštite tajnih podataka sa Republikom Italijom,
Republikom Francuskom, Kiprom i Finskom.
Predstavnici Kancelarija Saveta boravili su u Republici Finskoj od 07. do 09.
aprila 2014. godine, u cilјu otpočinjanja saradnje u oblasti razmene i zaštite
tajnih podataka i kibernetičke odbrane (cyber defense).
Takođe, tokom 2014. godine Kancelarija Saveta je, prikuplјanjem mišlјenja
nadležnih organa, otpočela internu proceduru za zaklјučivanje sporazuma u
oblasti razmene i zaštite tajnih podataka sa Republikom Polјskom i
Republikom Portugal.
Predstavnici Kancelarija Saveta su 14. oktobra 2014. godine, u Beogradu, sa
predstavnicima Ruske Federacije, usaglasili tekst Sporazuma između Vlade
Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o uzajamnoj zaštiti tajnih
podataka. Navedeni sporazum je potpisan 16. oktobra 2014. godine
prilikom posete predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina Srbiji.
Postupak koji prethodi ratifikaciji Sporazuma je u završnoj fazi.
U Narodnoj Skupštini Republike Srbije, 8. septembra 2014. godine,
ratifikovano je 5 međunarodnih sporazuma o razmeni i zaštiti tajnih
podataka. U pitanju su sporazumi sa Republikom Slovenijom, Bosnom i
Hercegovinom, Češkom Republikom, Republikom Makedonijom i
Kralјevinom Španijom.
Predstavnici Kancelarija Saveta su 20. maja 2014. godine u Sarajevu,
prisustvovali Četvrtoj konferenciji predstavnika nacionalnih bezbednosnih
organa (South East European National Security Authorities - SEENSA)
zemalјa jugoistočne Evrope, koja je organizovana u saradnji Regionalnog
Saveta za saradnju (Regional Cooperation Counsil - RCC) i Sektora za zaštitu
tajnih podataka Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. Na sastanku
su prezentovani izveštaji i sprovedena diskusija o radu tematskih radnih
grupa (TWG) za obuku, sajber odbranu i bezbednosne sporazume. Na
sastanku je predložena značajnija finansijska i druga podrška radu SEENSA
i usvajanje zajedničkih bezbednosnih standarda svih njenih članica.
Kancelarija Saveta je, 23. oktobra 2014. godine u Beogradu, u saradnji sa
Regionalnim savetom za saradnju (RCC), organizovala sastanak Tematske
radne grupe Foruma nacionalnih bezbednosnih organa zemalјa jugoistočne
Evrope (SEENSA) za pitanja sajber odbrane. Sastanku su prisustvovali
predstavnici nacionalnih bezbednosnih organa: Bosne i Hercegovine,
Bugarske, privremenih institucija iz Prištine, Makedonije, Moldavije, Crne
Gore i Slovenije. Na sastanku, na kome su učesnici prezentovali sopstvena
iskustva u vezi normativnog i institucionalnog okvira sajber bezbednosti,
zaklјučeno je: da se sadašnje ime Tematske radne grupe za sajber odbranu
promeni u Tematsku radnu grupu za sajber bezbednost; da se obuka iz
oblasti sajber bezbednosti uklјuči u program obuke i aktivnosti Tematske
radne grupe SEENSA za obuku; de se u okviru SEENSA organizuje obuka
pripadnika nacionalnih bezbednosnih organa nadležnih za komunikacionu i
informacionu bezbednost (CIS security authorities); da se formira i
uspostavi rečnik iz oblasti komunikacione i informacione bezbednosti za
potrebe članica SEENSA, kao i da se pripremi pravni okvir za saradnju
članica SEENSA u oblasti sajber bezbednosti.
Delegacija Kancelarije Saveta prisustvovala je 25. novembra 2014. godine u
Zagrebu sastanku direktora nacionalnih bezbednosnih organa
regionalnog formata „Šest država“ (u dalјem tekstu: „6S“): Bosne i
Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Crne Gore,
Republike Srbije i Republike Slovenije. Cilј regionalne inicijative „6S“ je
razmene iskustava u oblasti zaštite tajnih podataka između Hrvatske i
Slovenije, članica NATO i EU, sa državama sa partnerskim statusom u tim
organizacijama. U Zagrebu su postignuti sledeći zaklјučci: stalna podrška
bilateralnoj bezbednosnoj saradnji u regionu putem razmene odgovarajućih
pisama o nameri i zaklјučivanja međunarodnih bezbednosnih sporazuma;
izrada opšteg regionalnog plana potreba i mogućnosti u organizovanju
bilateralnih i multilateralnih bezbednosnih edukacija u svrhu izgradnje
harmonizovanih bezbednosnih sposobnosti u zemlјama regiona i analiza
mogućnosti za finansiranje regionalnih aktivnosti u oblasti bezbednosne
edukacije i saradnje kroz TAIEX programe Evropske komisije. Dogovoreno
je da se navedeni zaklјučci dostavlјe NATO Kancelariji za bezbednost,
Generalnom sekretarijatu Saveta EU, Evropskoj službi spolјnih poslova i
Evropskoj komisiji.
2.5. Usavršavanja državnih službenika iz organa državne uprave i
službi Vlade
Na osnovu člana 87. stav 1 Zakona o tajnosti i Godišnjeg plana edukacija,
Kancelarija Saveta je tokom 2014. godine održala veći broj seminara iz
oblasti zaštite tajnih podataka, sa akcentom na zakonski okvir i prezentaciju
Zakona o tajnosti podataka, kao i personalnu, administrativnu,
informacionu, sajber, fizičko-tehničku bezbednost, kontrolu i nadzor.
Navedene seminare pohađalo je ukupno 293 lica, od čega 193 službenika iz
organa javne vlasti R Srbije (Narodne skupštine, sudske vlasti, Uprave za
sprečavanje pranja novca Ministarstva finansija, Ministarstva zdravlјa,
Ministarstva odbrane, Ministarstvsa energetike, Ministarstva unutrašnjih
poslova, Privredne komore Srbije, Direktorata civilnog vazduhoplovstva i
Agencije za jonizujuća zračenja) i 100 lica iz Holding korporacije „Krušik“
AD iz Valјeva. Takođe, i u 2014. godini, u vezi sa stručnim usavršavanjem
lica u oblasti zaštite tajnih podataka, nastavlјena je saradnja sa Centrom za
edukaciju Privredne komore Srbije, Policijskom akademijom,
Diplomatskom akademijom MSP, Službom za upravlјanje kadrovima Vlade
Republike Srbije (SUK), Vojnobezbednosnom agencijom, Vojnom
akademijom i dr.
3. Aktivnostima u skladu sa propisima o državnoj upravi
Zaklјučno sa 31.12.2014. godine, u Kancelariji Saveta zaposleno je 18 lica:
- 1 (postavlјeno lice-direktor),
- 10 državnih službenika na neodređeno vreme,
- 1 državni službenik na određeno vreme,
- 1 pripadnik Bezbednosno-informativne agencije,
- 2 policijska službenika Ministarstva unutrašnjih poslova,
- 3 pripadnika Ministarstva odbrane.
Budžet za 2014. godinu iznosio je 30.506.000,00 dinara.
3.1. Pravno i finansijsko poslovanje
Poslovi i zadaci iz člana 9. stav 1 Zakona o budžetskom sistemu („Službeni
glasnik RS“, br. 54/09, 73/10, 101/10, 101/11 i 93/12) koje obavlјa
finansijska služba direktnog korisnika jesu poslovi pripreme i izrade
predloga finansijskog plana, raspodele sredstava indirektnim korisnicima
budžetskih sredstava u okviru odobrenih aproprijacija, pripreme i
kompletiranja dokumentacije za izvršenje finansijskog plana, izvršavanje
zadataka koje se odnose na upravlјanje imovinom države za koju je
odgovoran direktni korisnik, vođenja poslovnih knjiga i usklađivanje sa
glavnom knjigom trezora i sastavlјanje konsolidovanih periodičnih
godišnjih izveštaja, vođenje Centralnog registra zaposlenih, kao i drugi
finansijsko-materijalni poslovi.
U skladu sa gore navedenim članom Zakona u Finansijskoj službi, finansijski
poslovi Kancelarije Saveta za 2014. godinu sastojali su se u pripremi i izradi
Srednjoročnog plana za perod 2014-2016. godine, predloga finansijskih
planova i predloga budžeta, priprema za Programsko planiranje budžeta,
pripremi Plana javnih nabavki, pripremi izveštaja o sprovedenim
postupcima, pripremi Plana rada Vlade za 2014. godinu, usklađivanju
Finansijskog plana sa donetim Zakonom o budžetu i izmenama Zakona o
budžetu za 2014. godinu, priprema i izrada periodičnog (kvartalnog)
izveštavanja o rashodima.
Ostali poslovi sa kontinuiranim obavlјanjem u izveštajnoj godini: planiranje
izvršenja budžeta za izveštajni period, izrada odgovarajućih zahteva za
promenu u aproprijaciji i promeni kvota, izrada zahteva za preuzimanje
obaveza, zahteva za plaćanje i transfer sredstava, kontrola podataka za
obračun plata zaposlenih, putnih troškova za službena putovanja, obračun
ugovora o obavlјanju privremeno povremenih poslova, praćenje prisutnosti
zaposlenih, sastavlјanje analiza, izveštaja i druge poslove od značaja za rad
Kancelarije.
U prilogu broj 1. Izveštaja nalazi se izvod iz Zakona o budžetu za Kancelariju
u 2014. godini.
U prilogu broj 2. Izveštaja nalazi se pregled utrošenih sredstava za rad u
periodu januar – decembar 2014. godine.
U prilogu broj 3. je Pregled primanja zaposlenih u Kancelariji za decembar
2014. god.
U 2014. godini KSNBiZTP je imala jednu javnu nabavku male vrednosti –
računarske opreme.
Kancelarija Saveta nije imala primlјenih donacija u 2014. godini.
Evidenciju osnovnih sredstava koje koristi Kancelarija Saveta obavlјa
Uprava za zajedničke poslove republičkih organa.
Napomena: od budžetske 2015. godine, Vlada odnosno Ministarstvo
finansija prešlo je na sistem Programskog finansiranja.
3.2. Usavršavanje zaposlenih u KSNBiZTP
U vezi sa Programom opšteg stručnog usavršavanja državnih službenika iz
organa državne uprave i službi Vlade, Kancelarija Saveta je u 2014. godini
donela Program posebnog stručnog usavršavanja i dodatnog obrazovanja
državnih službenika. U vezi sa tim, zaposleni u Kancelariji Saveta pohađali
su ukupno 21 seminar, konferenciju, radionica ili obuke na temu javnih
nabavki, finansijsko-pravnog poslovanja, novih trendova u razvoju
informacionih sistema, usklađivanja sa standardima EU u oblasti zaštite
tajnih podatka, unapređivanja zaštite nacionalnih kritičnih infrastruktura,
zaštite uzbunjivača i slično, koje su organizovane od strane državnog
organa, raznih udruženja, kao i stanih organa i organizacija u zemlјi i
inostranstvu.
Poglavlje IV Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) Republike Srbije i Organizacije severno-atlantskog ugovora (NATO)
O CENTRU ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
Centar za evroatlantske studije (CEAS) je nezavisna, ateistička, socio-lliberalna,
političko istraživačka think-tank organizacija, vođena ideologijom i vrednostima.
Osnovana je 2007. godine od strane male grupe kolega istomišljenika koji dele svest o
međusobnoj povezanosti globalnih i regionalnih trendova, orjentacije državne spoljne
politike, reforme sektora bezbednosti i odbrane i tranzicione pravde u Srbiji. Imajući na
umu te ideje, CEAS je osnovan sa sledećim misijama:
- da ubrza proces integracija Srbije u EU i ojača kapacitete Srbije da se suoči sa globalnim
izazovima kroz zajedničko međunarodno delovanje, koje će rezultirati punopravnim i
aktivnim članstvom u EU,
- da ojača saradnju sa NATO i zagovara puno i aktivno članstvo Republike Srbije u
Alijansi,
- da promoviše regionalnu saradnju i podiže javnu svest o njenom značaju
- da nametne snažnu konstrukciju demokratskog nadzora nad sistemom bezbedosti,
- da podrži razvoj mehanizama tranzicione pravde, njeno sprovođenje u Srbiji i
Zapadnom Balkanu, kao i razmenu pozitivnih iskustava, da naglasi važnost mehanizama
tranzicione pravde za uspešnu reformu sektora bezbednosti u post konfliktnim
društvima koja prolaze kroz tranziciju ka demokratiji.
Kako bi ostvario svoju misiju, CEAS targetira kreatore srpske politike i javno mnjenje u
Srbiji, kao i međunarodne organizacije, vlade i druge aktere koji se bave Srbijom i
regionom Zapadnog Balkana, ili temama kojima se i CEAS bavi, kroz promovisanje i
zagovaranje inovativnih, primenjivih i praktičnih politika, usmerenih na:
- održavanje koraka sa trendovima i razvojima u socio- liberalnim studijama i praksom, i
sa jačanjem socio-liberalne demokratije u Srbiji;
- prihvatanje principa primata individualnih nad kolektivnim pravima, uz poštovanje
onih prava koje pojedinci mogu ostvarivati samo kroz zajedničko delovanje;
- jačanje principa sekularne države i promovisanje ateističkog pojmanja sveta;
- doprinošenju podizanj i očuvanju otvorenijeg, slobodnijeg, prosperitetnijeg i
kooperativnijeg internacionalnoh poretka, zasnovanog na inteligentnoj globalizaciji i
ravnopravnom održivom razvoju;
Kvalitetnim istraživanjem i posvećenim radom, CEAS generiše tačne i priznate analize
prvenstveno iz oblasti spoljne, bezbednosne i odbrambene politike sa preporukama
baziranim na njihovim suštinskim vrednostima, sa posebnim fokusom na:
- ubrzavanje procesa evropskih integracija Srbije i jačanje njenih kapaciteta da se suoči
sa globalnim izazovima kroz zajedničku internacionalnu akciju, u cilju punpravnog i
aktivnog članstva Srbije u EU;
- jačanje saradnje sa NATO i zagovaranje punopravnog i aktivog članstva Srbije u
Alijansi;
- promociji značaja regionalne saradnje;
- podržavanje razvoja mehanizama tranzicione pravde, njeno sprovođenje u Srbiji i
Zapadnom Balkanu, kao i razmenu pozitivnih iskustava, naglašavanje važnosti
mehanizama tranzicione pravde za uspešnu reformu sektora bezbednosti u post
konfliktnim društvima koja prolaze kroz tranziciju ka demokratiji;
- promovisanje humanitarne i bezbednosne doktrine Odgovornost da se zaštiti koja kaže
da države nose primarnu odgovornost zaštite svojih građana od genocida, ratnih zločina,
zločina protiv čovečnosti i etničkog čišćenja, da međunarodna zajednica ima
odgovornost da pomaže državama u nošenju ove odgovornosti i da bi međunarodna
zajednica trebalo da koristi prikladna diplomatska, humanitarna i druga mirnodopska
sredstva da zaštiti populaciju od ovih zločina ako država u tome ne uspe ili ukoliko je
ona sama izvršilac zločina;
- promovisati politiku otvorene uprave, sa ciljem da se uprava konkretno obaveže da
promoviše transparentnost, jačanje građana, borbu protiv korupcije i koristi nove
tehnologije za jačanje uprave.
CEAS sprovodi svoju misiju kroz različite projekte u okviru 5 stalnih programa:
I Sveobuhvatno praćenje aktuelnih međunarodnih odnosa i spoljne politike Republike
Srbije
II Zagovaranje punopravnog aktivnog članstva Srbije u EU i NATO
III Zagovaranje sveobuhvatne reforme sektora bezbednosti u Srbiji
IV Zagovaranje jačanje energetske bezbednosti u Srbiji
V Liberalizam, ljudska prava, Odgovornost da se zaštiti, Tranziciona pravda i Otvorena
uprava u globalizovanom svetu
CEAS je aktivni član koalicije za REKOM, koja okuplja više od 1.800 organizacija civilnog
društva, pojedinaca iz svih država nastalih raspadom bivše SfRJ. Među njima su i
udruženja roditelja i porodica nestalih osoba, veterana, novinara, predstavnika
manjinskih etničkih zajednica, organizacija za zaštitu ljudskih prava i sl. Koalicija za
REKOM predlaže da vlade (ili države) osnuju REKOM, nezavisnu, međudržavnu
Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih
teških kršenja ljudskih prava počinjenih na teritoriji bivše SFRJ u periodu 1991–2001.
Tokom 2012. godine, CEAS je postao i prva organizacija civilnog društva iz regiona
Jugoistočne Evrope primljena kao punopravni član Međunarodne koalicije za
odgovornost da se zaštiti – ICRtoP. Koalicija okuplja nevladine organizacije iz svih
delova sveta radi zajedničkog delovanja na jačanju normativnog konsenzusa oko
doctrine odgovornosti da se zaštiti (Responsibility to Protect, skraćeno: RtoP), u cilju
boljeg razumevanja norme, pritiska na jačanju kapaciteta međunarodne zajednice da
spreči ili zaustavi zločine genocida, ratne zločine, etničko čišćenje i zločine protiv
čovečnosti i mobilizacije nevladinog sektora za zalaganje za akcije spasavanja ljudskih
života u situacijama gde je primenljiva doktrina RtoP. Među istaknutim članovima
Koalicije nalaze se i organizacije poput human Rights Watch i International Crisis Group.
U aprilu 2013. CEAS je postao prva organizacija civilnog društva u Srbiji koja je
pristupila Komisiji Udruženja Privredne komore Srbije za javno-privatno partnerstvo u
sektoru bezbednosti u Srbiji. Komisiju, pored predstavnika privatnog sektora
bezbednosti, sačinjavaju i predstavnici MUP i drugih državnih organa i institucija, koji su
u obavljanju poslova državne uprave, nadležni i za saradnju javnog i privatnog sektora
bezbednosti.
U septembru 2013. godine CEAS je postao i član Sektorskih organizacija civilnog društva
- SEKO, za sektor vladavine prava. Program saradnje sa organizacijama civilnog društva
u oblasti planiranja razvojne pomoći Kancelarije za evropske integracije, posebno
programiranja i praćenja korišćenja Instrumenta za pretpristupnu pomocć za 2011.
predvideo je formiranje konsultativnog mehanizma sa OCD koji kao glavne nosioce
aktivnosti podrazumeva Sektorske organizacije civilnog društva (SEKO). Pod
Sektorskom organizacijom civilnog drustva podrazumeva se konzorcijum organizacija
civilnog društva od najviše tri partnera od kojih je jedna vodeći partner.
U septembru 2014. Godine CEAS je postao punopravni član Asocijacije za otvoreno
društvo – PASOS, međunarodne asocijacije ekspertskih nevladinih organizacija (think-
tanks) iz Evrope i Centralne Azije, koja podržava izgradnju i funkcionisanje otvorenog
društva, naročito u vezi sa pitanjima političke i ekonomske tranzicije, demokratizacije i
ljudskih prava, otvaranja privrede i dobrog javnog upravljanja, održivog razvoja i
međunarodne saradnje. PASOS ima 40 punopravnih i 10 pridruženih članova, među
kojima je i prestižni European Council on foreign Relations – ECFR.
CENTAR ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
ADRESA: DR DRAGOSLAVA POPOVIĆA 15/II/15
11000 BEOGRAD, SRBIJA
TELEFON/FAX +381 11 323 95 79
WWW.CEAS-SERBIA.ORG