1. uvod - ruđer bošković institute · web view), a uključuje analizu, dokumentiranje, interne...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Zvonimir Stopić

OCJENA UTJECAJA DODATKA 19. ČIKAŠKE

KONVENCIJE NA SIGURNOST ZRAČNOG

PROMETA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2014.

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

DIPLOMSKI RAD

OCJENA UTJECAJA DODATKA 19. ČIKAŠKE

KONVENCIJE NA SIGURNOST ZRAČNOG

PROMETA

Mentor: Student:

prof. dr. sc. Sanja Steiner Zvonimir Stopić, 0135213866

Zagreb, 2014.

Sadržaj

1. Uvod.......................................................................................................................................1

2. Globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa...................................................................4

2.1. Sustav upravljanja sigurnošću.............................................................................................5

2.2. Okvir SMS-a.......................................................................................................................6

2.2.1. Sigurnosna politika i ciljevi.............................................................................................7

2.2.2. Upravljanje sigurnosnim rizicima..................................................................................10

2.2.3. Osiguranje sigurnosti.....................................................................................................13

2.2.4. Promocija sigurnosti......................................................................................................14

2.3. Prikupljanje, razmjena i analiza sigurnosnih podataka.....................................................17

2.4. Državni nadzor sigurnosti.................................................................................................19

2.4.1. Primarno zrakoplovno zakonodavstvo...........................................................................20

2.4.2. Specifična operativna regulativa....................................................................................21

2.4.3. Državni sustav i funkcije...............................................................................................21

2.4.4. Kvalificirano tehničko osoblje.......................................................................................22

2.4.5. Tehničko vodstvo, alati i odredbe za informiranje o sigurnosti.....................................22

2.4.6. Licenciranje, certificiranje, autorizacija i/ili odobrenje dužnosti..................................23

2.4.7. Nadzor dužnosti.............................................................................................................23

2.4.8. Rješavanje sigurnosnih pitanja......................................................................................24

2.5. Okvir SSP-a......................................................................................................................24

2.5.1. Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti...........................................................................26

2.5.2. Državno upravljanje sigurnosnim rizicima....................................................................28

2.5.3. Osiguranje nacionalne sigurnosti...................................................................................28

2.5.4. Promocija nacionalne sigurnosti....................................................................................29

2.6. Legalno vodstvo za zaštitu informacija iz SDCPS-a........................................................30

3. Pregledni opis prethodne regulative sigurnosti zračnog prometa........................................33

3.1. Dodatak 1 Čikaškoj konvenciji – Licenciranje zrakoplovnog osoblja.............................33

3.1.1. Okvir SMS-a..................................................................................................................34

3.1.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................35

3.2. Dodatak 6 Čikaškoj konvenciji – Eksploatacija zrakoplova.............................................37

3.2.1. Okvir SMS-a..................................................................................................................38

3.2.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................39

3.3. Dodatak 8 Čikaškoj konvenciji – Plovidbenost zrakoplova.............................................40

3.3.1. Okvir SMS-a..................................................................................................................41

3.3.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................42

3.4. Dodatak 11 Čikaškoj konvenciji – Službe kontrole letenja..............................................43

3.4.1. Okvir SMS-a..................................................................................................................44

3.4.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................45

3.5. Dodatak 13 Čikaškoj konvenciji – Istraživanje zrakoplovnih nesreća.............................46

3.5.1. Legalno vodstvo za zaštitu informacija unutar SDCPS-a..............................................47

3.5.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................47

3.6. Dodatak 14 Čikaškoj konvenciji – Aerodromi, vol 1: Projektiranje i eksploatacija aerodroma.................................................................................................................................49

3.6.1. Okvir SMS-a..................................................................................................................49

3.6.2. Okvir SSP-a...................................................................................................................50

4. Analiza utjecaja inovirane globalne regulative....................................................................52

4.1. Implementacija SMS-a......................................................................................................52

4.1.1. Faza 1 – Planiranje implementacije SMS-a...................................................................53

4.1.2. Faza 2 – Reaktivni procesi SMS-a.................................................................................54

4.1.3. Faza 3 – Proaktivni i prediktivni procesi SM-a.............................................................54

4.1.4. Faza 4 – Osiguranje operativne sigurnosti.....................................................................55

4.2. Implementacija SSP-a.......................................................................................................57

4.3. Analiza utjecaja 19. dodatka Čikaškoj konvenciji............................................................60

4.4. Statistička analiza potrebna za ocjenu sigurnosti zračnog prometa..................................64

5. Zaključak..............................................................................................................................69

Literatura...................................................................................................................................72

Popis slika.................................................................................................................................74

Popis tablica..............................................................................................................................74

1. Uvod

Konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, donesenom 7. prosinca 1944.

godine u Chicagu, sigurnost je postala jedan od osnovnih ciljeva zračnog prometa te je time

sigurnost zračnog prometa postala glavna okupacija Međunarodne organizacije civilnog

zrakoplovstva (ICAO1).

Sigurnost je stanje u kojem je rizik opasnosti za sudionike u prometu ili predmete

reduciran i održavan na ili ispod prihvatljive razine sigurnosti (ALoS2) kroz kontinuirani

proces otkrivanja opasnosti i upravljanja rizikom. Sigurnost je stanje u kojem su rizici

povezani sa zrakoplovnim aktivnostima koje se odnose ili izravno podržavaju zrakoplovnu

operativu, reducirani i kontrolirani na prihvatljivoj razini.3

Sigurnosna regulativa zračnog prometa razvijala se u korak s pojavom i razvojem

novih tehnologija. Cilj regulative bio je utjecanje na kvalitetu i sigurnost prijevoza

donošenjem pravila na temelju analiziranih nesreća. Povijesni razvoj sustava upravljanja

sigurnošću može se podijeliti u tri faze (slika 1):

usredotočenost na tehnička poboljšanja u razdoblju kada je većina nesreća proizlazila

iz tehničke neispravnosti zrakoplova i zemaljskih uređaja.

usredotočenost na ljudske čimbenike – tehničke metode zamijenjene bihevioralnom

psihologijom u cilju smanjenja pogrešaka krajnjih korisnika.

usredotočenost na organizacijske čimbenike – upravljanje organizacijom u cilju

kreiranja sustava koji predviđa i preventivno otklanja tehničke nedostatke, pogreške

krajnjih korisnika te njihove posljedice.

Sustav upravljanja sigurnošću (SMS4) je organizirani pristup upravljanju sigurnošću

koji uključuje potrebnu organizacijsku strukturu, odgovornosti, pravila i procedure. SMS,

uveden od strane ICAO-a, predstavlja proaktivni pristup problemu sigurnosti temeljen na

mjerenju, praćenju i optimizaciji pokazatelja performansi cjelokupnog sustava.

1 ICAO – International Civil Aviation Organization2 ALoS – Acceptable Level of Safety3 Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 14.4 SMS – Safety Management System

5

Slika 1. Razvoj razmišljanja o sigurnosti u zračnom prometu

Izvor: Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013.

SMS je relativno mlad sustav u zračnom prometu, te ga je pratio nedostatak regulative

na nacionalnoj i globalnoj razini. 25. veljače 2013. godine usvojen je 19. dodatak Konvenciji

o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu pod naslovom Upravljanje sigurnošću (Safety

Management), postaje primjenjiv 14. studenog 2013. godine koji trebao poslužiti kao

zadovoljavajuća regulativa na globalnoj razini. Svaka država mora primijeniti standarde i

preporučene prakse (SARP5) sadržane u 19. dodatku Čikaškoj konvenciji u cilju povećanja

razine sigurnosti.

Cilj ovog rada je analiza pozitivnih i negativnih strana, te ukupna ocjena utjecaja 19.

dodatka Čikaškoj konvenciji na sigurnost zračnog prometa, kao i novog Priručnika o

upravljanju sigurnošću (SMM6) koji podržava novo uvedeni dodatak. Rad je obrađen u pet

poglavlja:

1. Uvod

2. Globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa

3. Pregledni opis prethodne regulative sigurnosti zračnog prometa

4. Analiza utjecaja inovirane globalne regulative

5. Zaključak

5 SARP – Standards and Recommended Practices6 SMM – Safety Management Manual

6

U uvodnom dijelu ukratko je predočena struktura rada.

U drugom poglavlju Globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa, opisana je

inovirana globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa i odredbe koje se nalaze u njoj.

Opisuje sustav upravljanja sigurnošću i nacionalni program sigurnosti te njihove okvire,

nadzor sigurnosti i smjernice za zaštitu sigurnosnih podataka od neadekvatne uporabe.

Treće poglavlje Pregledni opis prethodne regulative sigurnosti zračnog prometa

ukratko opisuje prethodnu regulativu zračnog prometa, šest dodataka Čikaškoj konvenciji koji

se odnose na upravljanje sigurnošću te odredbe unutar njih.

U četvrtom poglavlju Analiza utjecaja inovirane globalne regulative opisane su faze

implementacije sustava upravljanja sigurnošću i nacionalnog programa sigurnosti, utjecaj 19.

dodatka Čikaške konvencije na sigurnost zračnog prometa te statistička analiza sigurnosti

zračnog prometa.

U zaključnom dijelu diplomskog rada izneseni su konačni rezultati istraživanja prema

prethodnim poglavljima.

7

2. Globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa

Široko prihvaćanje koncepta organizacijske nesreće omogućuje jednostavan, ali

grafički moćan model „Švicarskog sira“ razvijen od strane profesora Jamesa Reasona, koji

osigurava sredstva za bolje razumijevanje kako bilo koji poslovni sustav, pa tako i

zrakoplovstvo, uspješno ili neuspješno posluje. Prema tome modelu, nastanak nesreće

uzrokovan je poklapanjem nizom čimbenika koji zasebno nisu dovoljno konkretni za

uzrokovanje ozbiljne prijetnje sigurnosti. Slika 2 prikazuje Reason-ov model nastanka

nesreća.

Slika 2. Reason-ov model nastanka nesreća


Reason-ov originalni model naglašava činjenicu da nesreće nastaju kao posljedica

istodobnog pojavljivanja više uzroka među kojima su manji broj pogreške operatera, a većina

su latentna stanja u organizaciji. Otkazi opreme ili operativne pogreške nikad nisu uzrok

nastanka nesreća. Ljudske ili aktivne pogreške na operativnoj razini djeluju kao okidači

pritajenih uvjeta koji olakšavaju probijanje sustava sigurnosti. U konceptu unaprijeđenom

Reason-ovim modelom, sve nesreće uključuju kombinaciju aktivnih i latentnih uvjeta.

U ovom poglavlju opisat će se globalna regulativa sigurnosti zračnog prometa,

odnosno novi 19. dodatak Čikaškoj konvenciji, te odredbe navedene u navedenom dodatku.

8

2.1. Sustav upravljanja sigurnošću

Cilj SMS-a je pružiti strukturirani pristup upravljanju sigurnošću (SM7) radi kontrole

sigurnosnih rizika koji se pojavljuju u poslovanju. Upravljanje sigurnošću podrazumijeva

skup načela, mjera i procesa za sprječavanje nesreća, ozljeda i ostalih štetnih posljedica koje

mogu biti uzrokovane određenim aktivnostima. Upravljanje sigurnošću je organizacijska

funkcija čija je zadaća identifikacija i procjena svih sigurnosnih rizika te ublažavanje i

uklanjanje istih. Primarna zadaća SM-a u zrakoplovstvu je sigurnost leta, što podrazumijeva

osiguranje svih povezanih aktivnosti, kao što su usluge zračne plovidbe, aerodromske

operacije, kontrola leta, itd.

Upravljanje sigurnošću podrazumijeva i zahtijeva planiranje, organizaciju,

komunikaciju i usmjeravanje, Temeljna načela SMS-a najbolje su opisana pomoću tzv. „4P“

akronima8:

1. Filozofija (Philosophy) – definiranje filozofije rukovođenja:

postojanost potencijalnih faktora koji ugrožavaju sigurnost

postavljanje standarda organizacije

sigurnost je obaveza svih zaposlenika

2. Politika (Policy) – definiranje načina za postizanje i održavanje razine sigurnosti:

raspodjela odgovornosti, nadležnosti i ovlasti

razvoj organizacijskih procesa i struktura za uvođenje ciljeva sigurnosti u sve

segmente operacija

razvoj vještina i znanja potrebnih za postizanje ciljeva

3. Procedure (Procedures) – alati za provođenje politike:

jasna uputstva zaposlenicima

sredstva za planiranje, organiziranje i kontroliranje

sredstva za nadzor i procjenu stanja i napretka sigurnosti

4. Praksa (Practice) – realno stanje u praksi

poštivanje procedura

izbjegavanje postupaka koji ugrožavaju sigurnost

poduzimanje korektivnih radnji u slučaju ugrožavanja sigurnosti.

7 SM – Safety Management8 Transport Canada – TCCA TP-13739 – Safety Management Systems

9

2.2. Okvir SMS-a

SMS je proaktivan sustav čija je zadaća osiguranje sigurnosti zrakoplovstva kroz

proces upravljanja rizikom. Dizajniran je u cilju kontinuiranog unaprjeđenja sigurnosti kroz

identificiranje prijetnji, prikupljanje i analiziranje podataka te procjenu sigurnosnih rizika.

Cilj SMS-a je eliminacija ili ublažavanje postojećih i potencijalnih rizika prije nego što oni

utječu na sigurno odvijanje zrakoplovnih operacija.

Okvir SMS-a uključuje četiri komponente, odnosno dvanaest elemenata koji

predstavljaju minimalne zahtjeve potrebne za uspješnu implementaciju9:

1. Politika i ciljevi sigurnosti (SPO10):

1.1. Obaveze i odgovornosti rukovodstva

1.2. Odgovornost za sigurnost

1.3. Imenovanje referentnog osoblja odgovornog za sigurnost

1.4. Koordinacija i planiranje postupaka u slučaju opasnosti

1.5. SMS dokumentacija

2. Upravljanje sigurnosnim rizicima (SRM11):

2.1. Identifikacija opasnosti

2.2. Procjena i ublažavanje rizika

3. Osiguranje sigurnosti (SA12):

3.1. Praćenje i mjerenje performansi operative

3.2. Upravljanje promjenama

3.3. Kontinuirano unaprjeđenje SMS-a

4. Promocija sigurnosti (SP13):

4.1. Trening i edukacija

4.2. Komunikacija o sigurnosti.

9 Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 160.10 SPO – Safety Policy and Objectives11 SRM – Safety Risk Management12 SA – Safety Assurance13 SP – Safety Promotion

10

Sigurnosna politika i ciljevi tvore referentni okvir za implementaciju SMS-a. Cilj

upravljanja sigurnosnim rizicima je identifikacija opasnosti, procjena povezanih rizika te

razvoj adekvatnih mjera ublažavanja istih rizika. Osiguranje sigurnosti postiže se kroz

kontinuirani nadzor poštivanja međunarodnih i nacionalnih propisa te nadzor učinkovitosti

implementiranog SMS-a. Promocija sigurnosti pruža potreban trening o SM-u.

2.2.1. Sigurnosna politika i ciljevi

Sastoji se od pet elemenata14:

1. Obveze i odgovornosti rukovodstva – pružatelji usluga moraju definirati sigurnosnu

politiku u skladu s međunarodnim i nacionalnim propisima. Sigurnosna politika mora

odražavati jasan stav i predanost organizacije prema sigurnosti, mora uključivati jasnu

izjavu o pružanju potrebnih sredstava za provedbu sigurnosne politike i procedure za

izvješćivanje sigurnosti. Mora sadržavati popis nedozvoljenih aktivnosti kao i

okolnosti pod kojim se disciplinarne aktivnosti pokreću ili ne pokreću. Uz to,

sigurnosna politika mora biti potpisana od strane odgovornog rukovoditelja unutar

organizacije te je obavezan periodičan pregled u cilju održavanja relevantnosti za

određenog pružatelja usluga.

2. Odgovornost za sigurnost – pružatelji usluga moraju identificirati odgovorne

rukovoditelje čija je primarna zadaća implementacija i održavanje SMS-a unutar

organizacije. Moraju se utvrditi razina odgovornosti unutar organizacije te

odgovornost svih članova uprave i zaposlenika. Uz to, pružatelji usluga moraju

dokumentirati sigurnosne zadaće i odgovornosti, te definirati autoritete koji donose

odluke o toleriranju sigurnosnih rizika.

3. Imenovanje referentnog osoblja odgovornog za sigurnost – pružatelj usluga mora

imenovati osobu, tzv. upravitelja sigurnosti, čija je osnovna zadaća implementacija i

održavanje SMS-a unutar organizacije.

4. Koordinacija i planiranje postupaka u slučaju opasnosti – pružatelj usluga mora

osmisliti učinkovit plan hitne intervencije u slučaju narušavanja sigurnosti u cilju

zaštite korisnika usluga, proizvoda, osoblja i organizacije.

14 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 31-33.

11

5. SMS dokumentacija – pružatelj usluga mora razviti i ažurirati SMS dokumentaciju

koja opisuje: SPO, zahtjeve i procedure SMS-a, odgovornosti i zadaće SMS-a te

učinak SMS-a unutar organizacije.

Sigurnosna politika organizacije služi za učinkovito provođenje SMS-a. Ona uključuje

načela, procese i metode na kojima se SMS treba implementirati u cilju postizanja željenih

sigurnosnih rezultata. Politika sigurnosti pred rukovodstvo postavlja određene obaveze i

uvjete koji se moraju poštivani u cilju konstantnog unaprjeđenja sigurnosti u svim aspektima

djelovanja organizacije. Slika 3 prikazuje primjer izjave o sigurnosnoj politici.

U svim organizacijama, menadžment nadzire aktivnosti osoblja i upotrebu resursa

potrebnih za kvalitetno pružanje usluga. Tijekom pružanja usluga u zrakoplovstvu, pojavljuju

se određeni rizici. Zadaća menadžmenta je eliminacija i/ili ublažavanje ovih rizika kroz

zapošljavanje i edukaciju kvalitetnog osoblja i provođenje sigurnosne politike.

12

Slika 3. Primjer izjave o politici sigurnosti



reduciran i održavan na ili ispod prihvatljive razine sigurnosti kroz kontinuirani proces

otkrivanja opasnosti i upravljanja rizikom. Upravljanje sigurnosnim rizicima podrazumijeva

identifikaciju, analizu i eliminaciju, odnosno smanjivanje razine opasnosti na prihvatljivu

razinu rizika, kao i kasnijih rizika koji prijete održivosti organizacije15.

15 ICAO SMS Course Module N°5 – Risks

13

2.2.2. Upravljanje sigurnosnim rizicima

Upravljanje sigurnosnim rizicima je drugi element okvira SMS-a koji se sastoji od

dvije komponente, identifikacije opasnosti i procjene i ublažavanja rizika.

Pružatelj usluga mora razviti i održavati proces koji osigurava identifikaciju opasnosti

koje se pojavljuju u zrakoplovstvu. Identifikacija opasnosti mora se bazirati na kombinaciji

reaktivne, proaktivne i prediktivne metode prikupljanja sigurnosnih podataka. Pružatelj usluga

mora razviti i održavati proces koji će osiguravati analizu, procjenu i kontrolu sigurnosnih

rizika povezanih s identificiranim opasnostima16.

Rizik može biti prihvatljiv, podnošljiv i neprihvatljiv. Definira se kao mogućnost

pojave negativnih posljedica kroz procjenu rizika u cilju ublažavanja rizika na prihvatljivu

razinu. Klasifikacija sigurnosnog rizika, koja se sastoji od ozbiljnosti rizika i vjerojatnosti

pojave, najbolje je opisana matricom rizika, prikazanom na slici 4.

Slika 4. Matrica procjene rizika

Izvor: ICAO SMS Course Module N°5 – Risks

16 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 33.

14

Slika 5 prikazuje indeks procjene rizika, tablicu koja ukratko objašnjava matricu

procjene rizika. Crvena boja označava područje u kojem je rizik neprihvatljiv u postojećim

uvjetima, žuta boja označava područje u kojem je rizik podnošljiv uz proces ublažavanja

istog, a zelena boja označava područje u kojem je rizik prihvatljiv u postojećim uvjetima.

Slika 5. Indeks procjene rizika


Proces upravljanja sigurnosnim rizicima (slika 6) obuhvaća identifikaciju opasnosti u

smislu tehničke opreme, osoblja ili organizacije, odnosno identifikaciju opasnosti,

identifikaciju rizika i procjenu vjerojatnosti pojave, odnosno vjerojatnost rizika, te procjenu

ozbiljnosti nastale opasnosti.

Proces upravljanja sigurnosnim rizicima sastoji se od tri koraka17:

1. Identifikacija opasnosti (Hazard Identification) – identifikacija nepoželjnih ili štetnih

događaja koji mogu dovesti do pojave opasnosti i analiza mehanizama kojima se ti

događaji mogu dovesti do proaktivne metode i tehnike koje treba koristiti za

identifikaciju opasnosti

2. Procjena rizika (Risk Assessment) – identificirane opasnosti procijenjene su u smislu

kritičnosti njihova štetnog djelovanja, kategorizirane su prema potencijalu podnošenja

17 ICAO SMS Course Module N°5 – Risks

15

rizika. Iskusno osoblje procjenjuje potencijal rizika pomoću analitičkog vještačenja.

Težina opasnosti određuje se prema posljedicama i vjerojatnosti pojave. Ako se rizik

smatra prihvatljivim, rad se nastavlja bez intervencije, a ukoliko se rizik smatra

neprihvatljivim, započinje proces ublaživanja rizika.

3. Ublažavanje rizika (Risk Mitigation) – u slučaju neprihvatljivog rizika, koriste se

upravljačke mjere da se utvrdi i poveća razina obrane od tog rizika ili da se isti rizik

izbjegne ili ukloni, ako je to ekonomski ostvarivo.

Slika 6. Proces upravljanja sigurnosnim rizicima


Upravljanje sigurnosnim rizicima, kao središnja komponenta SMS-a ima ključnu

ulogu u rješavanju i otklanjanju rizika u praktičnom smislu, posebice za procjenu operativnih

rizika. Upravljajne sigurnosnim rizicima je strukturiran pristup organizacijskim aktivnostima

s ciljem postizanja ravnoteže između identifikacije opasnosti, procjene rizika i izvedivog

smanjenja ili ublažavanja rizika.

16

2.2.3. Osiguranje sigurnosti

Osiguranje sigurnosti sastoji se od procesa i aktivnosti poduzetih od strane pružatelja

usluga, kako bi se utvrdilo da li SMS unutar organizacije operira u skladu sa zahtjevima.

Pružatelj usluga kontinuirano nadzire interne promjene, kao i promjene u okolini, kako bi se

na vrijeme primijetile promjene koje mogu utjecati na pojavljivanje određenih rizika.

Osiguranje sigurnosti sastoji se od tri elementa18:

1. Praćenje i mjerenje performansi operative – pružatelj usluga mora razviti i održavati

sredstva potrebna za verifikaciju sigurnosnih performansi organizacije kako bi se

ocijenila učinkovitost kontrole sigurnosnih rizika. Sigurnosne performanse pružatelja

usluga moraju biti usklađene s ciljnim performansama SMS-a

2. Upravljanje promjenama – pružatelj usluga mora razviti i održavati proces

identifikacije promjena koje mogu utjecati na razinu sigurnosnog rizika povezanog sa

zrakoplovnim proizvodima i uslugama u cilju identifikacije i upravljanja rizicima koji

mogu nastati iz tih promjena

3. Kontinuirano unaprjeđenje SMS-a – pružatelj usluga mora nadzirati učinkovitost

procesiranja SMS-a unutar organizacije kako bi omogućio kontinuirano unaprjeđenje

sigurnosti unutar organizacije.

Nakon što organizacija usvoji i implementira potrebne procese i mjere, potrebna je

procjena u cilju postizanja zadanih sigurnosnih ciljeva i osiguranja sigurnosti. Proces

osiguranja sigurnosti je komplementaran sa procesom osiguranja kvalitete (QA19), a uključuje

analizu, dokumentiranje, interne kontrole i audite u cilju ispunjenja određenih zahtjeva i

uvjeta. Dok se QA odnosi na usklađenost organizacije s regulatornim zahtjevima kvalitete

ponuđene i pružene usluge, fokus SA bazira se na nadziranju učinkovitosti kontrole

sigurnosnih rizika i SRM-a. Slika 7 prikazuje povezanost upravljanja sigurnosnim rizicima i

procesa osiguranja sigurnosti.

Kontinuirano unaprjeđenje SMS-a potrebno je mjeriti kroz nadzor indikatora

sigurnosnih performansi organizacije koji se odnose na učinkovitost SMS-a. Zadaća SA je

18 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 33.19 QA – Quality Assurance

17

pružanje potpore i sredstava potrebnih za kontinuirani razvoj SMS-a unutar organizacije i

postizanje određenih ciljeva u vidu povećanja razine sigurnosti. Takav nadzor postiže se kroz

interne kontrole i audite sigurnosnih performansi.

Slika 7. Povezanost procesa SRM i SA

Izvor: Alan J. Stolzer, Card D. Halford, John J. Goglia: Safety Management Systems in Aviation, 2008.

2.2.4. Promocija sigurnosti

Promocija sigurnosti je posljednja od četiri komponente okvira sustava upravljanja

sigurnošću, a uključuje dvije komponente, trening i edukaciju te komunikaciju o sigurnosti.

Pružatelj usluga mora razviti i održavati program treninga sigurnosti koji osigurava

kompetentno osoblje uvježbano za ispunjavanje svojih dužnosti u sklopu SMS-a. Prostor za

18

razvoj programa treninga sigurnosti mora biti prikladan za svako individualno uključenje

novih i starih djelatnika u SMS20.

Pružatelj usluga mora razviti i održavati formalna sredstva za komunikaciju o

sigurnosti koja će21:

osiguravati svijest osoblja o stupnju SMS-a u skladu s njihovom pozicijom

pružati kritične informacije o sigurnosti

objašnjavati važnost određenih sigurnosnih aktivnosti

objašnjavati razloge uvođenja ili mijenjanja određenih sigurnosnih procedura.

Potrebna je kontinuirana promocija sigurnosti od strane pružatelja usluga. Sigurnost se

mora promovirati kao osnovni, centralni temelj organizacije, na kojem se baziraju sve ostale

aktivnosti organizacije. Sigurnost se mora promovirati kao ključna aktivnost koja ovisi o

kvalitetnoj sigurnosnoj kulturi. Kultura se može definirati kao sustav vrijednosti, načina

ponašanja i vjerovanja karakterističan za određenu skupinu. SM definira tri različite kulture

koje utječu na ponašanje pojedinca (slika 8):

nacionalna – nastaje kao rezultat pripadnosti određenoj nacionalnoj skupini

profesionalna – rezultat utjecaja obrazovanja i rada u određenom radnom okruženju

organizacijska – posljedica dugogodišnjeg rada u određenoj organizaciji

Sigurnost u organizaciji ne može se postići samo uz mehaničke provedbe navedenih

komponenti i procedura SMS-a. Učinkoviti SMS mora se graditi na temelju interakcije i

komunikacije između osoblja, što se postiže adekvatnom sigurnosnom kulturom. Pozitivnu

sigurnosnu kulturu karakterizira zajednička svijest o važnosti sigurnosti prilikom

svakodnevnog obavljanja operacija. Tablica 1 prikazuje karakteristike kulture sigurnosti

prema stupnju razvijenosti unutar organizacije. Treći stupanj, pozitivna organizacija, je onaj

stupanj kojem sve organizacije trebaju težiti u cilju kvalitetne promocije i osiguranja

sigurnosti.

20 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 34.21 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 34.

19

Slika 8. Sigurnosna kultura


Tablica 1. Vrste organizacijske kulture

Loša Birokratska Pozitivna

Informacije Zataškivane Ignorirane Zabilježene

Donositelj informacije Obeshrabrivan Toleriran Educiran

Odgovornost Izbjegava se Zataškivana Podijeljena

Prijavljivanje pogreške Obeshrabreno Dozvoljeno Nagrađeno

Pogreške Zataškane IspravljeneIspravljene uz

nadogradnju sustava

Nove ideje Neostvarive Teško ostvarive Dobrodošle

Rezultat Vrlo loša organizacija Osrednja kvaliteta Vrlo dobra organizacijaIzvor: Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2009.

Stvaranje kulture sigurnosti unutar organizacije započinje na samom vrhu, a proteže se

i odnosi na svo operativno osoblje. Učinkovita kultura sigurnosti započinje s kreiranjem

pozitivnog radnog okruženja unutar kojeg se informacije zabilježavaju, a donositelji istih

educiraju na način da se iste pogreške u budućnosti izbjegnu. Na taj način, uz poticanje

20

komunikacije i prijavljivanja pogrešaka, cijela organizacija uči i izbjegava buduće pogreške te

podiže razinu sigurnosti.

2.3. Prikupljanje, razmjena i analiza sigurnosnih podataka

Svaka država mora uspostaviti sustav obveznog izvješćivanja o nastalim incidentima,

kako bi se osiguralo prikupljanje podataka o postojećim ili potencijalnim sigurnosnim

nedostacima. Također, svaka država mora uspostaviti sustav dobrovoljnog prijavljivanja

incidenata o potencijalnim opasnostima u cilju prikupljanja podataka koji nisu prikupljeni

pomoću sustava obveznog izvješćivanja o nastalim incidentima. Državne agencije za civilno

zrakoplovstvo (CAA22, u RH je to CCAA23), koje su odgovorne za implementaciju SSP-a

trebaju imati pristup prikupljenim informacijama. Zadaća CAA je, uz implementaciju SSP-a,

provođenje istraga o nastalim nesrećama. Država mora poticati svakog pružatelja usluga u

zračnom prometu na svaki oblik prikupljanja sigurnosnih podataka, uključujući obvezno i

dobrovoljno prijavljivanje pogrešaka24.

Prijavljivanje o nastalim pogreškama i incidentima, bilo ono obvezno ili dobrovoljno,

mora biti učinkovito, odnosno ono mora biti što preciznije i u što kraćem vremenskom roku.

Precizno i vremenski točno prijavljivanje svih relevantnih informacija koje se odnose na

opasnosti, incidente i nesreće je osnova svakog sustava upravljanja sigurnošću. Sigurnosni

podaci koji se koriste za analizu postojećih i potencijalnih pogrešaka dobivaju se iz različitih

izvora. Jedan od najboljih izvora sigurnosnih podataka su krajnji korisnici, odnosno

operativno osoblje koje se svakodnevno suočava s pogreškama.

Potrebno je uspostaviti takvo radno mjesto na kojem se osoblje od samog početka

trenira i konstantno potiče na izvještavanje i prijavljivanje nastalih pogrešaka kao jedan od

preduvjeta učinkovitog SMS-a. Postoji pet osnovnih karakteristika koje su ključne za

učinkovit sustav sigurnosnog izvješćivanja (slika 9).

Svaka država mora uspostaviti i održavati, te ažurirati bazu sigurnosnih podataka kako

bi se mogla provoditi učinkovita analiza prikupljenih informacija o postojećim i potencijalnim

22 CAA – Civil Aviation Authorities23 CCAA (HACZ) – Croatian Civil Aviation Agency (Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo)24 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 25.

21

opasnostima, kako bi se mogla izvući znanja i zaključci o aktivnostima potrebnim za

poboljšanje razine sigurnosti.Svaka država trebala bi kroz identifikaciju preventivnih

aktivnosti potrebnih za odgovor na postojeće ili potencijalne opasnosti implementirati

potrebne aktivnosti te uspostaviti proces nadzora implementacije učinkovitosti odgovora na

iste aktivnosti.

Sustav dobrovoljnog prijavljivanja pogrešaka i incidenata mora biti nekažnjiv. Država

mora pružiti zaštitu izvorima informacija, bez kažnjavanja istih. Okolina u kojoj nema

kažnjavanja radi dobrovoljnog prijavljivanja pogrešaka je osnova uspjeha dobrovoljnog

prijavljivanja. Države i pružatelji usluga potiču se na promoviranje sustava dobrovoljnog

prijavljivanja pogrešaka koji se odnose na sigurnost zrakoplovstva, kako bi se promijenili

zakoni, politika i pravila koji se odnose na sigurnost, ukoliko je to potrebno.

Potrebno je poticati razmjenu sigurnosnih podataka, kako između pružatelja usluga,

tako i između samih država u cilju povećanja razine sigurnosti zračnog prometa. Svaka država

trebala bi promovirati uspostavu mreža za razmjenu sigurnosnih podataka među korisnicima

zrakoplovnog sustava te je potrebno uspostaviti besplatnu razmjenu informacija o postojećim

i potencijalnim sigurnosnim nedostacima.

Slika 9. Učinkovito sigurnosno izvješćivanje - pet osnovnih karakteristika


22

Sustav izvješćivanja u slučaju nezgode ili nesreće (ADREP25), obvezan ili

dobrovoljan, mora definirati:

cilj sustava izvješćivanja

obujam zrakoplovnih sektora koje taj sustav pokriva

osobe ovlaštene za prijavljivanje pogrešaka

vrijeme kada je moguće prijaviti pogreške

način procesiranja prijava

način kontaktiranja odgovorne osobe.

Sustavi izvješćivanja o postojećim i potencijalnim incidentima trebaju biti povjerljivi,

a osnovni cilj im je povećanje razine sigurnosti u svim zrakoplovnim sektorima.

2.4. Državni nadzor sigurnosti

Nadzor sigurnosti je dio regulatornog procesa sigurnosti (SRP)26 čija je zadaća

osiguranje primjene sigurnosne regulative, nadzor razine sigurnosti te poštivanje sigurnosnih

odredbi od strane pružatelja usluga u zračnom prometu. Na temelju zadaće državnog nadzora

sigurnosti, može se definirati obujam aktivnosti državnog nadzora sigurnosti kao što slijedi:

nadzor sigurnosne performanse

potvrda ispunjavanja važećih sigurnosnih regulatornih zahtjeva

provođenje sigurnosnih audita (jedna od osnovnih funkcija SM-a čija je zadaća

pružanje sredstava za identifikaciju potencijalnih problema prije nego oni utječu na

sigurnost27)

nadzor novih ili promijenjenih sustava, operative, proizvoda ili procedura

generiranje i održavanje podataka o nadzoru sigurnosti.

Svaka država mora uspostaviti državni nadzor sigurnosti u cilju lakšeg nadzora

sigurnosti, a samim time i povećanja razine sigurnosti u zrakoplovstvu. Državni nadzor

25 ADREP – Accident/incident data reporting (ICAO)26 SRP – Safety Regulatory Process27 http://www.skybrary.aero/ svibanj 2014.

23

sigurnosti primjenjiv je na sve proizvode i pružatelje usluga unutar zračnog prometa, a sastoji

se od osam kritičnih elemenata (CE28)29:

1. Primarno zrakoplovno zakonodavstvo

2. Specifična operativna regulativa

3. Sustav državnog civilnog zrakoplovstva i funkcije nadzora sigurnosti

4. Kvalifikacije i edukacija tehničkog osoblja

5. Tehničko vodstvo, alati i odredbe za informiranje o sigurnosti

6. Licenciranje, certificiranje, autorizacija i/ili odobrenje dužnosti

7. Nadzor dužnosti

8. Rješavanje sigurnosnih pitanja.

2.4.1. Primarno zrakoplovno zakonodavstvo

Država mora donijeti opsežan i učinkovit zakon o zračnom prometu konzistentan s

veličinom i kompleksnošću zrakoplovne aktivnosti te sa zahtjevima sadržanim u Konvenciji o

međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koji će državi omogućiti regulaciju civilnog

zrakoplovstva i primjenu sigurnosnih propisa kroz relevantne organizacije i agencije

uspostavljene s tom svrhom30.

Zakon o zračnom prometu osigurat će osobama koje se bave nadzorom sigurnosti

praktičan i jednostavan nadzor pružatelja usluga u zrakoplovstvu tako što će im osigurati

pristup zrakoplovu, operacijama, objektima, osoblju i podacima vezanim uz sigurnost. Zakon

o zračnom prometu mora biti učinkovit i sveobuhvatan, te mora biti u skladu s okolinom

zračnog prometa u državi te sa zahtjevima Čikaške konvencije.

2.4.2. Specifična operativna regulativa

28 CE – Critical Element29 Safety Oversight Manual (SOM), (Doc 9734) Part A. International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2006., p. 3.30 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 27.

24

Država mora donijeti regulativu koja se odnosi na nacionalne zahtjeve koji proizlaze iz

primarnog zrakoplovnog zakonodavstva, a odnose se na standardizaciju operativnih

procedura, proizvoda, usluga, opreme i infrastrukture u skladu sa zahtjevima Međunarodne

konvencije o civilnom zrakoplovstvu31.

Državna regulativa mora biti u skladu sa zahtjevima Čikaške konvencije. Odredbe iz

SARP-ova napravljene su kao minimalni zahtjevi koje svaka država mora ispuniti u cilju

kvalitetne razine sigurnosti. Države snose individualnu odgovornost za donošenje

ekvivalentne regulative koja će sadržavati dovoljno detalja koji su u skladu s Čikaškom

konvencijom što rezultira ostvarivanjem zadovoljavajuće razine sigurnosti zrakoplovstva

unutar države.

2.4.3. Državni sustav i funkcije

Država mora uspostaviti relevantne organizacije i agencije, s dovoljnim brojem

kvalificiranih zaposlenika i adekvatnim financijskim resursima. Svaka državna organizacija i

agencija mora imati sigurnosne funkcije i ciljeve kako bi ispunila vlastite odgovornosti

upravljanja sigurnošću. Država će osigurati da je osobama koje nadziru sigurnost pruženo

tehničko vodstvo, profesionalan odnos te izbjegavanje bilo kakvih konflikata koji bi mogli

utjecati na izvođenje operacija32.

Potrebna je uspostava CAA i ostalih potrebnih agencija za nadzor sigurnosti, s

adekvatnim financijskim resursima i tehničkim osobljem na čelu s glavnim izvršnim

direktorom. Potreban je konstantan trening i edukacija starih i novih zaposlenika kako bi se

osiguralo da nadzor sigurnosti provodi tehnički kvalificirano osoblje. Broj zaposlenika treba

biti u skladu s veličinom i kompleksnošću zrakoplovne aktivnosti u državi.

2.4.4. Kvalificirano tehničko osoblje


25

Država postavlja minimalne kvalifikacijske zahtjeve za tehničko osoblje koje će

obavljati funkciju nadzora sigurnosti te pruža adekvatno početno i povremeno (po potrebi)

osposobljavanje u cilju održavanja i povećanja sposobnosti na određenu, željenu razinu.

Država mora implementirati sustav za održavanje podataka o osposobljavanju33.

Potrebno je uvesti kompleksan trening kojim će se ti kvalifikacijski zahtjevi polagati

odnosno ispunjavati. Kompleksan trening koji bi se sastojao od zadataka, vježbi i aktivnosti

koje uključuju procjene, inspekcije, analize i intervencije, koji bi osoblje moralo proći kako bi

moglo postati kvalificirano za provođenje nadzora sigurnosti. Učinkovito i često provođenje

ovih treninga značilo bi kvalitetu zaposlenog osoblja.

2.4.5. Tehničko vodstvo, alati i odredbe za informiranje o sigurnosti

Država mora pružiti adekvatnu infrastrukturu, opsežan i ažuriran tehnički materijal i

procedure, informacije kritične za sigurnost, alat i opremu, te prijevozna sredstva tehničkom

osoblju kako bi im omogućila učinkovito obavljanje funkcija nadzora sigurnosti u skladu s

uspostavljenim procedurama i standardima. Država mora zrakoplovnoj industriji pružiti

potrebno tehničko vodstvo i materijale o implementaciji relevantnih propisa34.

Za učinkovit državni nadzor sigurnosti i implementaciju međunarodnih i nacionalnih

propisa potreban je materijal s adekvatnim smjernicama. Potreban je razvoj, kako

međunarodnih, tako i nacionalnih tehničkih smjernica kako bi se pružila potrebna pomoć

tehničkim stručnjacima u implementaciji propisa, procedura i praksi.

2.4.6. Licenciranje, certificiranje, autorizacija i/ili odobrenje dužnosti

Država mora provoditi dokumentirane procese i procedure kako bi se osiguralo da

osoblje i organizacije koje obavljaju zrakoplovne aktivnosti ispunjavaju postavljene zahtjeve


26

prije nego što im se dozvoli licenciranje, certificiranje, autorizacija i/ili odobrenje za

obavljanje određenih zrakoplovnih aktivnosti35.

Kako bi zrakoplovna industrija mogla rasti, potrebno je imati što više organizacija i

agencija koje obavljaju sigurnu zrakoplovnu djelatnost. Za dobivanje licencija za obavljanje

djelatnosti, potrebno je dobivanje licencije od nadležnih organizacija u zračnom prometu,

CAA, koje su već licencirane od strane međunarodnog regulatornog tijela, kao što je

Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA36).

2.4.7. Nadzor dužnosti

Država mora provoditi dokumentirani nadzor procesa, definiranjem i planiranjem

inspekcija, audita te kontinuiranim nadziranjem aktivnosti, u cilju proaktivnog osiguranja da

vlasnici odobrenja za licenciranje, certificiranje, autorizaciju i/ili odobrenje dužnosti

konstantno ispunjavaju postavljene zahtjeve. To uključuje nadziranje svog osoblja koje su

nadležne vlasti odredile za ispunjavanje funkcija nadzora sigurnosti u njihovo ime37.

Dužnosti i odgovornosti države za provedbu sigurnog međunarodnog i nacionalnog

sustava civilnog zračnog prometa ne prestaju nakon izdavanja licenci, certifikata i drugih

odobrenja. Potrebno je uspostavljanje sustava koji će provjeravati i osiguravati kontinuiranu,

organizacijsku i individualnu, profesionalnu sposobnost izdavatelja licenci, certifikata i drugih

odobrenja u cilju održavanja kontinuirane sigurne operative.

2.4.8. Rješavanje sigurnosnih pitanja

Država mora dokumentirati procese kako bi se poduzele potrebne korektivne

aktivnosti i mjere u cilju rješavanja identificiranih sigurnosnih problema. Država mora

35 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 28.36 EASA – European Aviation Safety Agency37 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 28.

27

osigurati pravovremeno rješavanje identificiranih sigurnosnih problema kroz sustav koji

nadzire i pohranjuje napredak, uključujući aktivnosti koje pružatelji usluga poduzimaju u

nastojanju rješavanja takvih problema.38

Rješavanje sigurnosnih pitanja je ključan kritični element nadzora sigurnosti.

Kvalitetan sustav nadzora sigurnosti pružit će adekvatne odgovore i aktivnosti potrebne za

rješavanje sigurnosnih problema. U slučaju neispunjavanja potrebnih uvjeta izdavatelja

licenci, potrebno je poduzimanje korektivnih mjera od strane CAA. Nakon otkrivanja uzroka

neispunjavanja uvjeta izdavatelja, CAA mora odrediti krajnje rokove za iniciranje potrebnih

korektivnih aktivnosti u cilju ponovnog ispunjavanja uvjeta. Uz to, CAA treba osigurati

nadzor učinkovitosti poduzetih aktivnosti te dodatne inspekcije u područjima u kojima se

dogodio razlog neispunjavanja uvjeta.

2.5. Okvir SSP-a

Nacionalni program sigurnosti zračnog prometa (SSP39) predstavlja jedinstveni

dokument na nacionalnoj razini koji objedinjuje zakone, aktivnosti i određene procese u cilju

poboljšanja sigurnosti zračnog prometa. Nacionalni program sigurnosti kao jedan integrirani

skup regulativa i aktivnosti služi za poboljšanje razine sigurnosti zračnog prometa unutar

određene države.

Kako bi se postigla prihvatljiva razina sigurnosti u zračnom prometu, nužno je

postavljanje nacionalnog programa sigurnosti od strane države. SSP treba biti usmjeren ka

postizanju prihvatljive razine sigurnosti kod svih pružatelja usluga u zračnom prometu.

U cilju lakše implementacije, razvijen je okvir SSP-a, čiji su elementi slični onima iz

okvira SMS-a. Slika 10 prikazuje komponente SMS-a i SSP-a. Okvir SSP-a sastoji se od četiri

komponente i jedanaest elemenata, kako slijedi40:

38 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 29.39 SSP – State Safety Programme40 Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 68.

28

1. Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti

1.1. Zakonski okviri nacionalne sigurnosti

1.2. Odgovornosti za sigurnost

1.3. Istraživanje nesreća i nezgoda

1.4. Politika provođenja propisa

2. Državno upravljanje sigurnosnim rizicima

2.1. Uvjeti sigurnosti za pružatelje usluga SMS-a

2.2. Dogovor o sigurnosnom učinku pružatelja usluga

3. Osiguranje nacionalne sigurnosti

3.1. Nadzor sigurnosti

3.2. Prikupljanje, analiza i razmjena sigurnosnih podataka

3.3. Ciljano vođeni sigurnosni podaci u području veće važnosti ili potrebe

4. Promocija nacionalne sigurnosti

4.1. Interna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih podataka

4.2. Eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih podataka.

Principi SM-a pružaju podlogu za paralelan razvoj SSP-a od strane države i SMS-a od

strane pružatelja usluga. U razvoju zakonskih okvira nacionalne sigurnosti, država definira

zahtjeve SMS-a koje pružatelji usluga moraju implementirati kako bi se omogućila učinkovita

identifikacija sigurnosnih propusta i rizika te kako bi se došlo do rezolucije sigurnosne

problematike.

29

Slika 10. Prikaz SMS i SSP komponenti

Izvor: ICAO SSP Implementation Course, Module N° 4 – Framework

2.5.1. Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti

Sastoji se od četiri elementa41:

1. Zakonski okviri nacionalne sigurnosti – država je objavila zakonodavni okvir i

specifične propise u skladu s nacionalnim standardima koji definiraju upravljanje

sigurnošću unutar države. To uključuje sudjelovanje državnih zrakoplovnih

organizacija u specifičnim aktivnostima koje se odnose na upravljanje sigurnošću

unutar države, te uspostavu uloga, odgovornosti i povezanosti takvih organizacija.

Zakonodavni okvir sigurnosti države i specifična regulativa periodično se

pregledavaju i ocjenjuju u svrhu osiguranja važnosti i kvalitete u skladu s kvantitetom

i kvalitetom zračnog prometa države.

2. Odgovornosti za sigurnost – država je identificirala, definirala i dokumentirala

zahtjeve, zadaće i odgovornosti koje se odnose na uspostavljanje i održavanje SSP-a.

To uključuje planiranje, organiziranje, održavanje, nadzor i kontinuirano unaprjeđenje

SSP-a kako bi se postigli državni sigurnosni ciljevi. Ovo također uključuje jasnu

izjavu o odredbi o potrebnim resursima za implementaciju SSP-a.

3. Istraživanje nesreća i nezgoda – država je uspostavila neovisan proces istraživanja

nesreća i nezgoda, čiji je jedini cilj prevencija nezgoda i nesreća, a ne prebacivanje


30

Safety policy and objectivesSafety risk managementSafety assuranceSafety promotion

SMS componen

tsState safety policy and objectivesState safety risk managementState safety assuranceState safety promotion

SSP componen

ts

krivica s jednog tijela ili osobe na drugo. Država održava neovisnost organizacija koje

istražuju nezgode i nesreće od organizacija pružatelja usluga u zračnom prometu.

4. Politika provođenja propisa – država je objavila politiku provođenja sigurnosnih

pravila koja uspostavlja uvjete i okolnosti pod kojima pružatelji usluga mogu interno

rješavati određene sigurnosne probleme.

Osnovna zadaća SSP-a je održavanje i podizanje prihvatljive razine sigurnosti u

zrakoplovstvu. Zakonski okviri nacionalne sigurnosti definiraju na koji način određena država

upravlja sigurnošću zračnog prometa. Potrebna je implementacija učinkovitog zakonskog

okvira nacionalne sigurnosti koji će obuhvatiti sve zrakoplovne sektore unutar države u

skladu s međunarodnim standardima te koji će definirati uloge, zadaće i odgovornosti

organizacija pružatelja usluga. Potrebno je uspostavljanje i definiranje organizacije na čelu s

odgovornim direktorom za koordinaciju i implementaciju te operativu SSP-a.

Potrebno je uspostavljanje organizacije za istraživanje nezgoda i nesreća. Takva

organizacija mora biti funkcionalno neovisna od svih nadležnih tijela i pružatelja usluga te od

svih pravnih i fizičkih osoba s kojima bi mogla eventualno doći u sukob interesa. Takva

neovisnost poboljšava kvalitetu istrage.

Svrha politike provedbe propisa je definiranje okolnosti i postavljanje načela i zahtjeva

koji se moraju poštivati za održavanje razine sigurnosti. Svrha politike provedbe propisa je42:

osigurati da oni koji imaju obvezu poštivati propise to i rade u svakom trenutku i da

bez odgađanja reagiraju na okolnosti koje predstavljaju rizik za sigurnost

promovirati i održavati kontinuirano udovoljavanje propisima

osigurati da se sankcioniraju oni koji imaju obavezu poštivati propise, a koji tu

obavezu ne izvršavaju

42 Nacionalni program sigurnosti u zračnom prometu, NN 68/14, Vlada Republike Hrvatske, 2014., p. 14.

31

2.5.2. Državno upravljanje sigurnosnim rizicima

Državno upravljanje sigurnosnim rizicima je druga komponenta okvira SSP-a, a

sastoji se od dva elementa: uvjeti sigurnosti za pružatelje usluga SMS-a te dogovor o

sigurnosnom učinku pružatelja usluga.

Država uspostavlja kontrole kojim određuje način na koji pružatelji usluga

identificiraju opasnosti te upravljaju sigurnosnim rizicima. To uključuje zahtjeve, specifičnu

operativnu regulativu i politiku implementacije za SMS pružatelja usluga u zračnom prometu.

Zahtjevi, regulativa i politika implementacije moraju se periodično pregledavati i ocjenjivati

kako bi se osiguralo da su adekvatni određenom pružatelju usluga. Također, država i pružatelj

usluga sklapaju dogovor o sigurnosnom učinku pojedinog pružatelja usluga. Dogovor o

sigurnosnom učinku periodično se provjerava i ocjenjuje kako bi se osiguralo održanje

prihvatljive razine sigurnosti43.

Državno upravljanje sigurnosnim rizicima treba osigurati uspostavu SMS-a kako bi se

osigurala implementacija potrebnih procesa identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnosnim

rizicima od strane pružatelja usluga. Potrebna je izrada plana sigurnosti koji će definirati

smjernice za obavljanje određenih zrakoplovnih aktivnosti i rješavanje ključnih sigurnosnih

pitanja u cilju održavanja i povećanja razine sigurnosti zračnog prometa.

2.5.3. Osiguranje nacionalne sigurnosti

Osiguranje nacionalne sigurnosti sastoji se od tri elementa44:

1. Nadzor sigurnosti – država uspostavlja mehanizme za osiguranje učinkovitog nadzora

osam kritičnih elemenata nadzora sigurnosti. Država također uspostavlja mehanizme

za osiguranje identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnošću od strane pružatelja


32

usluga u skladu s regulativom. Ovi mehanizmi uključuju inspekcije i audite koji

provjeravaju integraciju kontrole sigurnosnih rizika u SMS pružatelja usluga.

2. Prikupljanje, analiza i razmjena sigurnosnih podataka – država uspostavlja mehanizam

koji osigurava prikupljanje i spremanje podataka o opasnostima i sigurnosnim

rizicima. Država također uspostavlja mehanizme za razvoj informiranja o

prikupljenim podacima te za razmjenu podataka o sigurnosti ukoliko je to potrebno.

3. Ciljano vođeni sigurnosni podaci u području veće važnosti ili potrebe – država

uspostavlja procedure za prioritizaciju inspekcija, audita i anketa koje imaju veću

važnost za sigurnost. Važnost se utvrđuje analizom podataka o opasnostima i njihovim

operativnim posljedicama te procjenom sigurnosnih rizika.

Osiguranje nacionalne sigurnosti zračnog prometa postiže se kroz nadzor aktivnosti

pružatelja usluga te kroz provođenje inspekcija, audita i anketa koji omogućuju učinkovit

nadzor. Važnu ulogu pri tome ima prikupljanje, analiza i razmjena sigurnosnih podataka.

Potrebno je uspostavljanje sustava za prikupljanje i procesiranje sigurnosnih podataka

(SDCPS45) koji će osigurati prikupljanje, pohranu i analizu svih podataka o nezgodama,

nesrećama, opasnostima i rizicima kroz sustave obveznog i dobrovoljnog prikupljanja

podataka. Također je potrebno da su programi nadzora ciljno vođeni kako bi se omogućilo

fokusiranje i prioritizacija resursa za najpotrebnije sektore, odnosno za one sektore u kojima

se javljaju najveći sigurnosni problemi.

2.5.4. Promocija nacionalne sigurnosti

Promocija nacionalne sigurnosti je posljednja od četiri komponente okvira

nacionalnog programa sigurnosti, a sastoji se od dva elementa, interne i eksterne obuke,

komunikacije i diseminacije sigurnosnih podataka.

Država pruža trening te promovira svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama

relevantnim za sigurnost, unutar državnih zrakoplovnih organizacija, u cilju potpore i razvoja

organizacijske kulture koja usvaja učinkovit i efikasan SSP. Država također pruža trening i

usvaja svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama relevantnim za sigurnost, između

45 SDCPS – Safety Data Collection and Processing System

33

pružatelja usluga, u cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja učinkovit i

efikasan SMS46.

Za učinkovitu implementaciju SSP-a, potrebno je razumijevanje funkcioniranja SSP-a

od strane svih sudionika, kao i razumijevanje individualnih uloga, zadaća i odgovornosti.

Kako bi se to omogućilo, potrebna je kvalitetna promocija sigurnosti koja uključuje interne i

eksterne procese čija je svrha pružanje i/ili usvajanje treninga o sigurnosti, komunikacija i

diseminacija sigurnosnih informacija. Potrebno je, od strane nadležnih tijela, definiranje i

postavljanje kompetentnog osoblja koje će provoditi i nadzirati internu i eksternu

komunikaciju u cilju usvajanja pozitivne organizacijske kulture te samim time primjene

učinkovitog SSP-a unutar države i SMS-a unutar organizacija pružatelja usluga.

2.6. Legalno vodstvo za zaštitu informacija iz SDCPS-a

SDCPS se odnosi na sustave za procesiranje i prijavljivanje incidenata, baze podataka,

sheme za razmjenu informacija i snimljenih informacija, a uključuje:

podatke koji se odnose na istraživanje nezgoda i nesreća

sustave obaveznog prijavljivanja incidenata

sustave dobrovoljnog prijavljivanja incidenata

sustave razotkrivanja prikupljenih informacija.

Zrakoplovstvo je najsigurniji oblik prijevoza. Jedan od ključnih razloga tome je proces

kontinuiranog učenja koji se bazira na razvoju SMS-a i besplatne razmjene sigurnosnih

informacija. Ali, kako bi se osiguralo kontinuirano unaprjeđenje sigurnosti zračnog prometa,

potrebna je zaštita informacija kako bi se osigurala buduća kontinuirana raspoloživost

sigurnosnih informacija čija je svrha povećanje razine sigurnosti. Kada se kaže zaštita

sigurnosnih informacija, misli se na osiguranje korištenja informacije samo s onom svrhom s

kojom su te informacije i pohranjene, odnosno, zaštita informacija je potrebna kako bi se

osiguralo da se informacije ne koriste u nesigurnosne svrhe.


34

Zaštita informacija iz SDCPS-a obavlja se na temelju osnovnih principa, principa

zaštite, principa iznimaka, javnog razotkrivanja informacija, odgovornosti čuvara sigurnosnih

informacija i zaštite snimljenih informacija47.

Osnovni principi navode kako je jedina svrha zaštite informacija od neadekvatnog

korištenja osiguranje kontinuirane raspoloživosti informacija u cilju pravovremenog

provođenja preventivnih aktivnosti koje unaprijeđuju sigurnost zrakoplovstva. Svrha zaštite

sigurnosnih informacija nije provođenje prava unutar države, kao ni kažnjavanje donositelja

informacija. Nacionalni zakoni i propisi moraju osigurati zaštitu informacija te spriječiti

korištenje istih u nesigurnosne svrhe. Uz zaštitu prijavljenih podataka o sigurnosti, potrebna je

i adekvatna zaštita snimljenih podataka, kao što su snimači glasa u pilotskim kabinama

(CVR48), itd.

Legalno vodstvo podrazumijeva principe zaštite, kako je navedeno:

potrebna je pohrana sigurnosnih informacija za zaštitu od neadekvatne uporabe u

skladu sa specifičnim uvjetima, odnosno, pohrana i razotkrivanje informacija moraju

se obavljati s istom svrhom, a to je osiguranje kontinuirane raspoloživosti informacija

i unaprjeđenje razine sigurnosti

zaštita treba biti specifična za svaki SDCPS na temelju sadržanih informacija

potrebna je uspostava formalnih procedura koje pružaju zaštitu sigurnosnih

informacija u skladu sa specifičnim uvjetima i okolnostima

sigurnosne informacije ne smiju se koristiti bilo kakve svrhe, osim sigurnosnih svrha.

Osim osnovnih principa i principa zaštite, legalno vodstvo uključuje i principe

iznimke, odnosno razloge zbog kojih određene informacije ne spadaju pod zaštićene

informacije, a to su:

postoje dokazi da je incident uzrokovan svjesno, s namjerom uzrokovanja štete i sa

znanjem da će vjerojatno rezultirati sigurnosnim problemima

nadležna tijela razmatraju okolnosti koje indiciraju da je pogreška namjerna, odnosno

da je incident napravljen s namjerom uzrokovanja štete i smanjenja razine sigurnosti

ili zbog nemara

47 ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 40-41.48 CVR – Cockpit Voice Recorder

35

ukoliko nadležna tijela utvrde kako je razotkrivanje sigurnosnih informacija potrebno

za razne svrhe, a oslobođenje istih informacija neće imati negativan učinak na buduću

raspoloživost sigurnosnih informacija.

Javno razotkrivanje informacija dozvoljeno je pod idućim uvjetima:

informacije su potrebne za poduzimanje korektivnih aktivnosti koje kompromitiraju

sigurnosnu politiku i propise

informacije nemaju negativan utjecaj na buduću raspoloživost

informacije su u skladu sa svim zakonima o privatnosti.

Za zaštitu informacija unutar SDCPS-a zaduženi su čuvari sigurnosnih informacija.

Primarna odgovornost čuvara je zaštita prijavljenih sigurnosnih informacija, a objaviti ih

smiju samo ako su zadovoljni s objavom određene sigurnosne informacije u skladu s

principima zaštite te uz pristanak donositelja informacija.

36

3. Pregledni opis prethodne regulative sigurnosti zračnog prometa

Sigurnost zračnog prometa je glavna okupacija Međunarodne organizacije civilnog

zrakoplovstva. Prije donošenja novog, 19. dodatka Čikaškoj konvenciji, koji je postao

primjenjiv 19. studenog 2013. godine, sigurnost zračnog prometa regulirana je kombinacijom

6 dodataka Čikaškoj konvenciji:

Dodatak 1 – Licenciranje zrakoplovnog osoblja (Personnel Licensing)

Dodatak 6 – Eksploatacija zrakoplova (Operation of Aircraft)

i. Međunarodni komercijalni zračni promet (Commercial Air Transport

Aeroplanes)

ii. Međunarodno opće zrakoplovstvo (International General Aviation)

iii. Međunarodna eksploatacija helikoptera (International Operations

Helicopters)

Dodatak 8 – Plovidbenost zrakoplova (Airworthiness of Aircraft)

Dodatak 11 – Službe kontrole letenja (Air Traffic Services)

Dodatak 13 – Ispitivanje zrakoplovnih nesreća (Aircraft Accident and Incident

Investigation)

Dodatak 14 – Aerodromi, vol 1: Projektiranje i eksploatacija aerodroma (Aerodromes,

vol 1: Aerodrome Design and Operations).

U ovom poglavlju će se ukratko opisati i objasniti prethodna regulativa sigurnosti

zračnog prometa.

3.1. Dodatak 1 Čikaškoj konvenciji – Licenciranje zrakoplovnog osoblja

Kao dio SSP-a, od država se zahtijeva uvođenje osnovnih principa sigurnosti u

medicinske preglede koji će minimalno sadržavati:

rutinsku analizu događaja tijekom uobičajenog i onesposobljenog leta te medicinske

nalaze kako bi se identificirala područja povećanog medicinskog rizika

37

kontinuiranu reevaluaciju procesa medicinskih procjena.

SARP-ovi iz ovog Dodatka odnose se na organizacije s odobrenjem za obuku i

izdavanje licenci letačkog osoblja. Države trebaju zahtijevati uvođenje sustava upravljanja

sigurnošću u svakodnevne aktivnosti od strane odobrenih organizacija za obuku. SMS mora

biti prihvaćen od strane države, a kao minimum mora:

identificirati sigurnosne opasnosti

osigurati implementaciju korektivnih aktivnosti nužnih za održavanje razine sigurnosti

pružati kontinuirani nadzor i procjene sigurnosne performanse

imati u vidu kontinuirani napredak cjelokupnog SMS-a.

3.1.1. Okvir SMS-a

Sigurnosna politika i ciljevi – Odobrene organizacije za obuku moraju definirati

sigurnosnu politiku u skladu s međunarodnim i nacionalnim zahtjevima koja će navoditi

organizacijske sigurnosne obveze te će uključivati odredbe o resursima potrebnim za

implementaciju sigurnosne politike. Sigurnosna politika mora uključivati procedure za

izvješćivanje o sigurnosti, mora navoditi nedozvoljeni tip ponašanja te uvjete pod kojim se

disciplinarne aktivnosti mogu i ne mogu poduzimati. Politika sigurnosti mora se periodično

pregledavati i ocjenjivati u cilju osiguranja relevantnosti i adekvatnosti za organizaciju.

Organizacija mora imenovati odgovornog rukovoditelja čija je osnovna zadaća

implementacija i održavanje SMS-a unutar organizacije. Potrebno je imenovanje ključnog

osoblja odgovornog za sigurnost, te edukacija i provjere znanja o sigurnosti novog i starog

osoblja. Organizacija mora definirati odgovornost za sigurnost svog osoblja, neovisno o

njihovim funkcijama unutar organizacije. Potrebno je smisliti plan koordinacije hitnih

slučajeva te razviti i održavati adekvatnu SMS dokumentaciju koja opisuje sigurnosnu

politiku i ciljeve organizacije te zahtjeve, procese i procedure SMS-a. Organizacija mora

razviti i održavati Priručnik o sustavu upravljanja sigurnošću (SMSM49) za lakšu

komunikaciju o upravljanju sigurnošću unutar organizacije.

49 SMSM – Safety Management System Manual

38

Upravljanje sigurnosnim rizicima – Odobrene organizacije za obuku letačkog osoblja

moraju razviti i održavati službeni proces identifikacije opasnosti koje se pojavljuju u

svakodnevnim operacijama. Identifikacija opasnosti treba se bazirati na kombinaciji

reaktivnih, proaktivnih i prediktivnih metoda prikupljanja podataka. Organizacije također

moraju razviti i održavati formalni proces koji osigurava analizu, procjenu i kontrolu

postojećih i potencijalnih sigurnosnih rizika u trenažnim operacijama.

Osiguranje sigurnosti – Odobrene organizacije za obuku moraju razviti i održavati

sredstva za osiguranje sigurnosne operative kako bi se utvrdila učinkovitost kontrole

sigurnosnih rizika. Razina sigurnosti organizacije provjerava se i potvrđuje u skladu s

indikatorima performanse sigurnosti i ciljevima SMS-a. Organizacije također moraju razviti i

održavati procese koji identificiraju interne promjene koje mogu utjecati na sigurnost tijekom

obavljanja svakodnevnih operacija, kako bi se navedene promjene identificirale, analizirale i

ukoliko je potrebno, eliminirale. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje SMS-a od strane

organizacije, u cilju identifikacije svih postojećih i potencijalnih rizika i ublažavanja i

eliminacije istih, te samim time podizanja razine sigurnosti unutar organizacije.

Promocija sigurnosti – Organizacije moraju provoditi trening koji osigurava

osposobljenost i kompetentnost osoblja za obavljanje dužnosti u vidu SMS-a. Program obuke

treba biti adekvatan za svako pojedino učešće unutar SMS-a. Također, nužna je komunikacija

o sigurnosti, koja obavještava osoblje o sigurnosnim promjenama unutar organizacije, koja

provodi ankete o sigurnosti te koja objašnjava zašto su određene aktivnosti poduzete ili zašto

su uvedeni određeni procesi i procedure.

3.1.2. Okvir SSP-a

Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti – Država donosi nacionalni zakonodavni

sigurnosni okvir, u skladu s međunarodnim i državnim standardima, koji definira upravljanje

sigurnošću unutar države, uključujući participaciju odobrenih organizacija za obuku letačkog

osoblja u specifičnim aktivnostima koje se odnose na upravljanje sigurnošću i na uspostavu

uloga, odgovornosti i povezanosti takvih organizacija. Nacionalni zakonodavni okvir se

periodično pregledava i ocjenjuje u cilju osiguranja relevantnosti i adekvatnosti državi.

39

Država mora identificirati, definirati i dokumentirati zahtjeve, zadaće i odgovornosti koje se

odnose na uspostavu i održavanje SSP-a, što uključuje planiranje, organiziranje, održavanje,

kontrolu i kontinuirano unaprjeđenje SSP-a u cilju postizanja ciljeva SSP-a. Država

uspostavlja proces za istraživanje nezgoda i nesreća koji je organizacijski i funkcijski

neovisan od odobrenih organizacija za obuku. Cilj procesa za istraživanje je prevencija

budućih nesreća, a ne prebacivanje krivice. Država također donosi politiku provedbe propisa

kojom uspostavlja uvjete i okolnosti pod kojima organizacije za obuku smiju interno riješavati

vlastite sigurnosne probleme i devijacije.

Državno upravljanje sigurnosnim rizicima – Država uspostavlja kontrole koje

određuju način identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnosnim rizicima od strane

organizacija za obuku. Ovo uključuje zahtjeve, specifične operativne propise i politiku

implementacije SMS-a za organizacije. Država mora sklopiti dogovor s odobrenim

organizacijama za obuku o uspostavljanju SMS-a. Sklopljeni dogovor, kao i zahtjevi, propisi i

politika implementacije SMS-a, moraju se periodično pregledavati i ocjenjivati u cilju

osiguranja relevantnosti i adekvatnosti za organizacije odgovorne za obuku letačkog osoblja.

Osiguranje nacionalne sigurnosti – Država uspostavlja mehanizme za osiguranje

učinkovitog nadzora osam kritičnih elemenata u funkciji državnog nadzora, te mehanizme

koji osiguravaju identifikaciju opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane

organizacija. Ovi mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čiji je cilj kontrola

sigurnosnih rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija SMS-a u svakodnevne

operacije organizacije. Država također uspostavlja mehanizme čija je zadaća osiguranje

prikupljanja i pohrane podataka o opasnostima i sigurnosnim rizicima. Država uspostavlja

procedure za prioritizaciju inspekcija, audita i anketa u sektorima u kojima postoje veći

sigurnosni probleme ili potrebe, što se identificira analizom podataka o opasnostima i

njihovim posljedicama.

Promocija nacionalne sigurnosti – Država pruža internu i eksternu edukaciju te usvaja

i promovira svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama relevantnim za sigurnost u

cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja SSP unutar državnih civilnih

organizacija te učinkovit SMS unutar odobrenih organizacija za obuku letačkog osoblja.

40

3.2. Dodatak 6 Čikaškoj konvenciji – Eksploatacija zrakoplova

Države uspostavljaju nacionalni program sigurnosti kako bi se postigla prihvatljiva

razina sigurnosti u civilnom zračnom prometu. Država definira prihvatljivu razinu sigurnosti,

koja iz početne faze, nakon procesa osiguranja nacionalne sigurnosti, prelazi u adekvatnu

prihvatljivu razinu sigurnosti (slika 11).

Slika 11. Tranzicija s početnog ALoS-a na zreli ALoS


Država od operatera komercijalnog zrakoplovstva, općeg zrakoplovstva, helikoptera te

od organizacija koje se bave održavanjem zrakoplova zahtijeva implementaciju SMS-a koji je

prihvatljiv na državnoj razini, a kao minimum:

identificira sigurnosne prijetnje

osigurava implementaciju aktivnosti potrebnih za održavanje sigurnosne performanse

pruža kontinuirani nadzor cjelokupne učinkovitosti SMS-a

teži ka kontinuiranom unaprjeđenju SMS-a.

Implementirani SMS jasno definira liniju sigurnosne odgovornosti unutar organizacije,

uključujući izravnu odgovornost za sigurnost od strane rukovoditelja čija je primarna zadaća

41

sigurnost. Organizacija mora uspostaviti sustav dokumentiranja sigurnosti u letu, koji

operativno osoblje koristi kao vodstvo pri obavljanju svakodnevnih operacija.

Potrebna je uspostava i održavanje programa za analizu letnih podataka svih

zrakoplova čija je maksimalna masa polijetanja (MTOM50) veća od 20.000 kg, te helikoptera

čija je maksimalna masa polijetanja veća od 7.000 kg i imaju konfiguraciju s 9 i više

putničkih sjedala. Program prikupljanja i analize podataka trebao bi biti nekažnjiv za osoblje

koje prijavljuje pogreške, a svrha istraživanja nesreća nije okrivljavanje i prebacivanje

krivice, već otkrivanje razloga nesreće te prevencija budućih nesreća.

3.2.1. Okvir SMS-a

Sigurnosna politika i ciljevi – Operateri i organizacije za održavanje zrakoplova

moraju definirati sigurnosnu politiku koja će navoditi organizacijske sigurnosne obveze te će

uključivati odredbe o resursima potrebnim za implementaciju sigurnosne politike. Sigurnosna

politika mora uključivati procedure za izvješćivanje o sigurnosti, mora navoditi nedozvoljeni

tip ponašanja te uvjete pod kojim se disciplinarne aktivnosti trebaju i ne smiju poduzimati.

Politika sigurnosti mora se periodično pregledavati i ocjenjivati u cilju osiguranja

relevantnosti i adekvatnosti za operatere i organizacije. Operateri i organizacije moraju

imenovati odgovornog rukovoditelja čija je osnovna zadaća implementacija i održavanje

SMS-a unutar organizacije. Potrebno je imenovanje ključnog osoblja odgovornog za

sigurnost, te edukacija i provjere znanja o sigurnosti novog i starog osoblja. Operateri i

organizacije moraju definirati odgovornost za sigurnost svog osoblja, neovisno o njihovim

funkcijama unutar organizacije. Potrebno je smisliti plan koordinacije hitnih slučajeva te

razviti i održavati adekvatnu SMS dokumentaciju koja opisuje sigurnosnu politiku i ciljeve

organizacije te zahtjeve, procese i procedure SMS-a.

Upravljanje sigurnosnim rizicima – Operateri i organizacije za održavanje zrakoplova

moraju razviti i održavati službeni proces identifikacije opasnosti koje se pojavljuju u

svakodnevnim operacijama. Identifikacija opasnosti treba se bazirati na kombinaciji

reaktivnih, proaktivnih i prediktivnih metoda prikupljanja podataka. Također je potreban

50 MTOM – Maximum Take Off Mass

42

razvoj i održavanje formalnog procesa koji će osiguravati analizu, procjenu i kontrolu

postojećih i potencijalnih sigurnosnih rizika u svakodnevnim operacijama.

Osiguranje sigurnosti – Operateri i organizacije za održavanje zrakoplova moraju

razviti i održavati sredstva za osiguranje sigurnosne operative kako bi se utvrdila učinkovitost

kontrole sigurnosnih rizika. Razina sigurnosti organizacije provjerava se i potvrđuje u skladu

s indikatorima učinkovitosti sigurnosti i ciljevima SMS-a. Organizacije i operateri također

moraju razviti i održavati procese koji identificiraju interne promjene koje mogu utjecati na

sigurnost tijekom obavljanja svakodnevnih operacija, kako bi se navedene promjene

identificirale, analizirale i ukoliko je potrebno, eliminirale. Potrebno je kontinuirano

unaprjeđenje SMS-a, u cilju identifikacije svih postojećih i potencijalnih rizika i ublažavanja i

eliminacije istih, te samim time podizanja razine sigurnosti unutar organizacije.

Promocija sigurnosti – Obaveza operatera i organizacija za održavanje zrakoplova je

kontinuirana provedba treninga koji osigurava osposobljenost i kompetentnost osoblja za

obavljanje dužnosti u vidu SMS-a. Program obuke treba biti adekvatan za svako pojedino

učešće unutar SMS-a. Također, nužna je komunikacija o sigurnosti, koja izvještava osoblje o

sigurnosnim promjenama unutar organizacije, koja provodi ankete o sigurnosti te koja

objašnjava razloge poduzimanja određenih aktivnosti i/ili uvođenja određenih procesa i

procedura.

3.2.2. Okvir SSP-a


sigurnosni okvir koji definira SM unutar države, uključujući participaciju organizacija za

održavanje zrakoplova u specifičnim aktivnostima koje se odnose na SM i na uspostavu

uloga, odgovornosti i povezanosti takvih organizacija. Nacionalni zakonodavni okvir se

periodično pregledava i ocjenjuje u cilju osiguranja relevantnosti i adekvatnosti državi.

Država mora identificirati, definirati i dokumentirati zahtjeve, zadaće i odgovornosti koje se

odnose na uspostavu i održavanje SSP-a, što uključuje planiranje, organiziranje, održavanje,

kontrolu i kontinuirano unaprjeđenje SSP-a u cilju postizanja ciljeva SSP-a. Država

uspostavlja proces za istraživanje nezgoda i nesreća koji je organizacijski i funkcijski

43

neovisan od operatera i organizacija za održavanje zrakoplova, čiji je cilj prevencija budućih

nesreća, a ne prebacivanje krivice. Država također donosi politiku provedbe propisa kojom

uspostavlja uvjete i okolnosti pod kojima operateri i organizacije za održavanje zrakoplova

mogu interno rješavati vlastite sigurnosne probleme.


određuju način identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnosnim rizicima od strane operatera

i organizacija za održavanje zrakoplova. Država sklapa dogovor o uspostavljanju SMS-a s

operaterima i organizacijama za održavanje zrakoplova. Sklopljeni dogovor, kao i zahtjevi,

propisi i politika implementacije SMS-a, moraju se periodično pregledavati i ocjenjivati u

cilju osiguranja relevantnosti i adekvatnosti za operatere i organizacije za održavanje.


učinkovitog nadzora kritičnih elemenata državnog nadzora te mehanizme koji osiguravaju

identifikaciju opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane organizacija i operatera.

Ovi mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čiji je cilj kontrola sigurnosnih

rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija SMS-a u svakodnevne operacije

organizacije. Država također uspostavlja mehanizme čija je zadaća osiguranje prikupljanja i

pohrane podataka o opasnostima i sigurnosnim rizicima. Država uspostavlja procedure za

prioritizaciju inspekcija, audita i anketa u sektorima u kojima postoje veći sigurnosni

probleme ili potrebe, što se identificira analizom podataka o opasnostima i njihovim

posljedicama.

Promocija nacionalne sigurnosti – Država pruža internu i eksternu edukaciju te usvaja

i promovira svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama relevantnim za sigurnost u

cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja SSP unutar državnih civilnih

organizacija te učinkovit SMS kod operatera i organizacija za održavanje zrakoplova.

3.3. Dodatak 8 Čikaškoj konvenciji – Plovidbenost zrakoplova

Države uspostavljaju nacionalni program sigurnosti u cilju postizanja prihvatljive

razine sigurnosti u civilnom zračnom prometu te definiraju prihvatljivu razinu sigurnosti.

44

Države zahtijevaju implementaciju SMS-a od organizacija odgovornih za dizajn i proizvodnju

zrakoplova. Implementirani SMS mora biti prihvaćen od strane države, te minimalno mora:

osigurati identifikaciju opasnosti

osigurati implementaciju korektivnih aktivnosti nužnih za održavanje sigurnosnog

učinka

pružiti kontinuiran nadzor i procjenu učinkovitosti SMS-a

ciljati ka kontinuiranom unaprjeđenju učinkovitosti SMS-a unutar organizacije.

Sustav upravljanja sigurnošću mora jasno definirati linije odgovornosti unutar

organizacija odgovornih za dizajn i izradu zrakoplova, što uključuje izravnu odgovornost

nadležnog rukovodstva za sigurnost.

3.3.1. Okvir SMS-a

Sigurnosna politika i ciljevi – Organizacije odgovorne za dizajn i izradu zrakoplova

definiraju sigurnosnu politiku koja navodi organizacijske sigurnosne obveze i uključuje

odredbe o resursima potrebnim za implementaciju sigurnosne politike. Sigurnosna politika

uključuje procedure za izvješćivanje o sigurnosti, navodi nedozvoljeni tip ponašanja te uvjete

pod kojim se disciplinarne aktivnosti smiju i ne smiju poduzimati. Sigurnosna politika mora

se periodično pregledavati i ocjenjivati kako bi se osigurala relevantnost i adekvatnost za

organizacije. Organizacije imenuju odgovornog rukovoditelja čija je osnovna zadaća

implementacija i održavanje SMS-a unutar organizacije. Potrebno je imenovanje ključnog

osoblja odgovornog za sigurnost, edukacija i provjere znanja o sigurnosti novog i starog

osoblja. Organizacije definiraju odgovornost za sigurnost svih zaposlenika, neovisno o

njihovim funkcijama unutar organizacije. Potrebno je smisliti plan koordinacije hitnih

slučajeva te razviti i održavati adekvatnu SMS dokumentaciju koja opisuje sigurnosnu

politiku i ciljeve organizacije te zahtjeve, procese i procedure SMS-a.

Upravljanje sigurnosnim rizicima – Proizvođači zrakoplova moraju razviti i održavati

službeni proces identifikacije opasnosti koje se pojavljuju u svakodnevnim operacijama.

Proces identifikacije opasnosti bazira se na kombinaciji reaktivnih, proaktivnih i prediktivnih

metoda prikupljanja podataka. Potreban je razvoj i održavanje službenog procesa koji

45

osigurava analizu, procjenu i kontrolu postojećih i potencijalnih sigurnosnih rizika u

svakodnevnim operacijama.

Osiguranje sigurnosti – Proizvođači zrakoplova razvijaju i održavaju sredstva za

osiguranje sigurnosne operative kako bi se osigurala učinkovitost kontrole sigurnosnih rizika.

Razina sigurnosti organizacije provjerava se i potvrđuje u skladu s indikatorima učinkovitosti

sigurnosti i ciljevima SMS-a. Organizacije također razvijaju i održavaju procese koji

identificiraju interne promjene koje mogu utjecati na sigurnost tijekom obavljanja

svakodnevnih operacija, kako bi se navedene promjene identificirale, analizirale i ukoliko je

potrebno, eliminirale. Zadaća osiguranja sigurnosti je kontinuirano unaprjeđenje SMS-a, u

cilju identifikacije svih postojećih i potencijalnih rizika i ublažavanja i eliminacije istih, te

samim time podizanja razine sigurnosti unutar organizacije.

Promocija sigurnosti – Proizvođači zrakoplova moraju provoditi treninge koji

osiguravaju osposobljenost i kompetentnost osoblja za obavljanje dužnosti u vidu SMS-a.

Obvezna je komunikacija o sigurnosti čija je svrha izvještavanje osoblja o sigurnosnim

promjenama unutar organizacije, provedba ankete o sigurnosti te objašnjavanje razloga

poduzimanja određenih aktivnosti i/ili uvođenja određenih procesa i procedura.

3.3.2. Okvir SSP-a


sigurnosni okvir koji definira SM unutar države, uključujući participaciju organizacija koje

proizvode zrakoplove u specifičnim aktivnostima koje se odnose na SM i na uspostavu uloga,

odgovornosti i povezanosti proizvođača zrakoplova. Obveza država je identificirati, definirati

i dokumentirati zahtjeve, zadaće i odgovornosti koje se odnose na uspostavu i održavanje

SSP-a. Država razvija proces za istraživanje nezgoda i nesreća koji je organizacijski i

funkcijski neovisan od proizvođača zrakoplova, čiji je cilj prevencija budućih nesreća, a ne

prebacivanje krivice. Država također donosi politiku provedbe propisa kojom uspostavlja

uvjete i okolnosti pod kojima proizvođači zrakoplova mogu interno rješavati sigurnosne

probleme.

46

Državno upravljanje sigurnosnim rizicima – Obveza države je uspostava kontrola koje


proizvođača zrakoplova. Država mora sklopiti dogovor o uspostavi SMS-a s proizvođačima

zrakoplova. Sklopljeni dogovor, kao i zahtjevi, propisi i politika implementacije SMS-a,

moraju se periodično pregledavati i ocjenjivati u cilju osiguranja relevantnosti i adekvatnosti

za operatere i organizacije za održavanje.


učinkovitog nadzora kritičnih elemenata u funkciji državnog nadzora te mehanizme koji

osiguravaju identifikaciju opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane proizvođača

zrakoplova. Ovi mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čija je svrha kontrola

sigurnosnih rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija SMS-a u svakodnevne

operacije proizvođača zrakoplova. Država također uspostavlja mehanizme koji osiguravaju

prikupljanje i pohranu podataka o sigurnosnim rizicima i opasnostima. Država uvodi


sigurnosni problemi ili potrebe, što se identificira analizom podataka o opasnostima i


Promocija nacionalne sigurnosti – Država osigurava internu i eksternu obuku o

sigurnosti te usvaja i promovira svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama

relevantnim za sigurnost u cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja SSP

unutar državnih civilnih organizacija te učinkovit SMS kod proizvođača zrakoplova.

3.4. Dodatak 11 Čikaškoj konvenciji – Službe kontrole letenja

Obveza država je uspostava nacionalnog programa sigurnosti kako bi se postigla

prihvatljiva razina sigurnosti u civilnom zračnom prometu. Obveza službi kontrole letenja

(ATS51) je implementacija adekvatnog SMS-a, čiji je minimum:

identifikacija sigurnosnih opasnosti i rizika

osiguranje implementacije potrebnih aktivnosti za očuvanje razine sigurnosti

pružanje kontinuiranog nadzora i procjene sigurnosnih performansi

51 ATS – Air Traffic Services

47

težnja ka kontinuiranom unaprjeđenju SMS-a

jasna definicija sigurnosnih odgovornosti unutar organizacija.

Uvođenje bilo kakvih značajnih promjena, relevantnih za sigurnost, u ATS, kao i

uvođenje bilo kakvih novih procesa i procedura, može se ostvariti nakon što je detaljnom

analizom i procjenom utvrđeno kako novouvedene procedure neće imati negativan učinak na

prihvatljivu razinu sigurnosti. Uvođenje novih procedura u ATS moguće je nakon osiguranja

sigurnosti, te uz odobrenje nadležnih zakonodavnih tijela koja provjeravaju i utvrđuju

poštivanje svih regulatornih sigurnosnih uvjeta.

3.4.1. Okvir SMS-a

Sigurnosna politika i ciljevi – Službe kontrole letenja moraju definirati sigurnosnu

politiku koja navodi organizacijske sigurnosne obveze i uključuje odredbe o resursima

potrebnim za implementaciju sigurnosne politike. Uvedena sigurnosna politika mora

uključivati procedure za izvješćivanje o sigurnosti, navoditi nedozvoljeni tip ponašanja te

uvjete i okolnosti pod kojim se disciplinarne aktivnosti poduzimaju i ne poduzimaju.

Sigurnosna politika mora se periodično pregledavati i ocjenjivati kako bi se osigurala

relevantnost i adekvatnost za organizacije. ATS imenuju odgovornog rukovoditelja čija je

osnovna zadaća implementacija i održavanje SMS-a unutar organizacije. Potrebno je

imenovanje ključnog osoblja odgovornog za sigurnost, edukacija i provjere znanja o

sigurnosti novog i starog osoblja. ATS definiraju odgovornost za sigurnost svih zaposlenika,

neovisno o njihovim funkcijama unutar organizacije. Potrebno je smisliti plan koordinacije

hitnih slučajeva te razviti i održavati adekvatnu SMS dokumentaciju koja opisuje sigurnosnu

politiku i ciljeve organizacije te zahtjeve, procese i procedure SMS-a.

Upravljanje sigurnosnim rizicima – Službe kontrole letenja razvijaju i održavaju

službeni proces identifikacije opasnosti koje se pojavljuju u svakodnevnim operacijama.


metoda prikupljanja podataka. Službe kontrole letenja razvijaju i održavaju službeni proces

koji osigurava analizu, procjenu i kontrolu postojećih i potencijalnih sigurnosnih rizika u

svakodnevnim operacijama.

48

Osiguranje sigurnosti – Službe kontrole letenja razvijaju i održavaju sredstva za

osiguranje sigurnosne operative u cilju osiguranja učinkovitosti kontrole sigurnosnih rizika.

Razina sigurnosti organizacije provjerava se i potvrđuje u skladu s indikatorima sigurnosnih

performansi i ciljevima SMS-a. ATS također razvijaju i održavaju procese koji identificiraju

interne promjene koje mogu utjecati na sigurnost tijekom obavljanja svakodnevnih operacija,

kako bi se navedene promjene identificirale, analizirale i ukoliko je potrebno, eliminirale.

Zadaća osiguranja sigurnosti je kontinuirano unaprjeđenje SMS-a, u cilju identifikacije svih

postojećih i potencijalnih rizika i ublažavanja i eliminacije istih, te samim time podizanja

razine sigurnosti unutar organizacije.

Promocija sigurnosti – Službe kontrole letenja moraju provoditi treninge sa svrhom

osiguranja osposobljenosti i kompetentnosti osoblja za obavljanje dužnosti u sklopu SMS-a.


promjenama unutar organizacije, provođenje anketa o sigurnosti te objašnjavanje razloga

poduzimanja određenih aktivnosti i/ili uvođenja određenih procesa i procedura.

3.4.2. Okvir SSP-a

Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti – Država mora donijeti nacionalni zakonodavni

sigurnosni okvir koji definira SM unutar države, uključujući participaciju ATS-a u

specifičnim aktivnostima koje se odnose na SM i na uspostavu uloga, odgovornosti i

povezanosti ATS-a. Države moraju identificirati, definirati i dokumentirati zahtjeve, zadaće i

odgovornosti koje se odnose na uspostavu i održavanje SSP-a. Država razvija proces za

istraživanje nezgoda i nesreća koji je organizacijski i funkcijski neovisan od ATS-a, čiji je cilj

prevencija budućih nesreća, a ne prebacivanje krivice. Država također donosi politiku

provedbe propisa kojom uspostavlja uvjete i okolnosti pod kojima službe kontrole letenja

mogu interno rješavati sigurnosne probleme.


određuju način identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnosnim rizicima u ATS-u. Država i

ATS sklapaju dogovor o implementaciji SMS-a, koji se, kao i zahtjevi, propisi i politika

49

implementacije periodično pregledava i ocjenjuje u cilju osiguravanja relevantnosti i

adekvatnosti za određene službe kontrole letenja.

Osiguranje nacionalne sigurnosti – Država mora uvesti mehanizme za osiguranje


osiguravaju identifikaciju opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane ATS-a. Ovi

mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čija je svrha kontrola sigurnosnih

opasnosti i rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija SMS-a u svakodnevne ATS

operacije. Država također uspostavlja mehanizme čija je svrha prikupljanje i pohrana

podataka o sigurnosnim rizicima i opasnostima. Država uvodi procedure za prioritizaciju

inspekcija, audita i anketa u sektorima u kojima postoje veći sigurnosni problemi ili potrebe,

što se identificira analizom podataka o opasnostima i njihovim posljedicama.

Promocija nacionalne sigurnosti – Obveza države je osiguranje interne i eksterne

edukacije o sigurnosti te usvajanje i promoviranje svijesti o dvostranoj komunikaciji o

informacijama relevantnim za sigurnost u cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja

usvaja SSP unutar državnih civilnih organizacija te učinkovit SMS kod službi kontrole

letenja.

3.5. Dodatak 13 Čikaškoj konvenciji – Istraživanje zrakoplovnih nesreća

Države moraju uspostaviti sustav obveznog i dobrovoljnog prijavljivanja incidenata

kako bi se prikupili podaci o postojećim i potencijalnim sigurnosnim opasnostima i rizicima.

Pošto je nekažnjiva i sigurna okolina osnova svakog kvalitetnog sustava dobrovoljnog

prijavljivanja incidenata, svaki takav sustav trebao bi biti nekažnjiv, te bi trebao pružati

zaštitu izvorima informacija.

Uz sustave prijavljivanja incidenata, potrebna je uspostava i održavanje baza

sigurnosnih podataka kako bi se omogućila analiza podataka i poduzele odgovarajuće

korektivne mjere na temelju prikupljenih informacija o postojećim i potencijalnim

prijetnjama. Države bi trebale poticati uspostavu mreža za podjelu sigurnosnih informacija

između pružatelja usluga u zračnom prometu u cilju ublažavanja i/ili eliminacije sigurnosnih

50

rizika. Istovremeno, potrebna je komunikacija o sigurnosti između država, kako bi se postigla

odgovarajuća razina zrakoplovne sigurnosti unutar svih država.

3.5.1. Legalno vodstvo za zaštitu informacija unutar SDCPS-a

Zaštita sigurnosnih informacija od neadekvatne uporabe je potrebna kako bi se

osigurala kontinuirana raspoloživost tih informacija, iz razloga što bi uporaba istih

informacija u nesigurnosne svrhe mogla imati negativan učinak na sigurnost. Jedina svrha

zaštite sigurnosnih informacija je osiguranje kontinuirane raspoloživosti informacija kako bi

se pravovremeno mogle poduzeti preventivne aktivnosti sa svrhom unaprjeđenja sigurnosti.

Principi zaštite – Potrebna je zaštita informacija iz razloga što su one namijenjene

samo za sigurnosne svrhe. Zaštita bi trebala biti specifična za svaki SDCPS te je potrebna

uspostava određenih procedura za pružanje zaštite informacija. Upotreba sigurnosnih

informacija mora se obavljati samo s istom svrhom s kojom su informacije prikupljene, a to je

sigurnost.

Iznimke su moguće samo kada postoje dokazi o namjernom uzrokovanju štete ili o

poduzimanju aktivnosti sa znanjem da bi te aktivnosti mogle negativno utjecati na sigurnost.

Nadalje, iznimke su moguće u slučajevima kada nadležna regulatorna tijela presude da je

oslobađanje informacija potrebno za razne svrhe, a oslobađanje tih informacija neće imati

utjecaja na buduću raspoloživost sigurnosnih informacija.

Javno razotkrivanje informacija moguće je kada je potrebno poduzimanje korektivnih

aktivnosti za ispravljanje i podizanje razine sigurnosti, kada to oslobađanje ne ugrožava

buduću raspoloživost sigurnosnih informacija i kada je to dozvoljeno od strane nadležnih

regulatornih tijela.

Svaki SDCPS treba imati određenog čuvara informacija. Čuvar ne smije razotkrivati

informacije o sigurnosti osim ako ima pristanak donositelja informacije te ako je oslobađanje

informacije u skladu s mogućim, dozvoljenim iznimkama.

51

3.5.2. Okvir SSP-a

Politika i ciljevi nacionalne sigurnosti – Država mora donijeti nacionalni zakonodavni

sigurnosni okvir koji definira SM unutar države, uključujući participaciju pružatelja usluga u

zračnom prometu u specifičnim aktivnostima koje se odnose na SM i na uspostavu uloga,

odgovornosti i povezanosti organizacija. Države moraju identificirati, definirati i

dokumentirati zahtjeve, zadaće i odgovornosti koje se odnose na uspostavu i održavanje SSP-

a. Država razvija proces za istraživanje nezgoda i nesreća koji je organizacijski i funkcijski

neovisan od pružatelja usluga u zračnom prometu. Osnovna zadaća istraživanja incidenata i

nesreća u zračnom prometu je prevencija budućih nesreća, a ne prebacivanje krivice. Država

također donosi politiku provedbe propisa kojom uspostavlja uvjete i okolnosti pod kojima

službe kontrole letenja mogu interno rješavati sigurnosne probleme.


određuju način identifikacije opasnosti i upravljanja sigurnosnim rizicima od strane pružatelja

usluga. Država i pružatelji usluga zračnog prometa sklapaju dogovor o implementaciji SMS-a,

koji se, kao i zahtjevi, propisi i politika implementacije periodično pregledava i ocjenjuje u

cilju osiguravanja relevantnosti i adekvatnosti za određene službe kontrole letenja.

Osiguranje nacionalne sigurnosti – Država uvodi mehanizme za osiguranje


osiguravaju identifikaciju opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane pružatelja

usluga zračnog prometa. Ovi mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čija je

svrha kontrola sigurnosnih opasnosti i rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija

SMS-a u svakodnevne operacije. Država također uspostavlja mehanizme čija je svrha

prikupljanje i pohrana podataka o sigurnosnim rizicima i opasnostima. Država uvodi


sigurnosni problemi ili potrebe, što se identificira analizom podataka o opasnostima i


Promocija nacionalne sigurnosti – Država osigurava interni i eksterni trening o

sigurnosti te usvaja i promovira svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama

relevantnim za sigurnost u cilju potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja SSP

unutar državnih civilnih organizacija te učinkovit SMS unutar organizacija pružatelja usluga

zračnog prometa.

52

3.6. Dodatak 14 Čikaškoj konvenciji – Aerodromi, vol 1: Projektiranje i

eksploatacija aerodroma

Države moraju uspostaviti nacionalni program sigurnosti u cilju postizanja prihvatljive

razine sigurnosti civilnog zračnog prometa. Države određuju prihvatljivu razinu sigurnosti u

zračnom prometu, a kako bi je dostigli, certificirani aerodromi moraju implementirati sustav

upravljanja sigurnošću u svoje svakodnevne operacije. SMS mora biti prihvaćen od strane

države, a kao minimum mora:

identificirati sigurnosne prijetnje i opasnosti

osigurati provedbu aktivnosti potrebnih za održavanje sigurnosnih performansi

pružiti kontinuirani nadzor i regularnu procjenu sigurnosnih performansi

težiti kontinuiranom unaprjeđenju cjelokupnog SMS-a unutar organizacije.

3.6.1. Okvir SMS-a

Sigurnosna politika i ciljevi – Obveza certificiranih aerodroma je definiranje

sigurnosne politike koja navodi organizacijske sigurnosne obveze i uključuje odredbe o

resursima potrebnim za implementaciju sigurnosne politike. Sigurnosna politika uključuje

procedure za izvješćivanje o sigurnosti, navodi nedozvoljeni tip ponašanja te uvjete i

okolnosti pod kojim se disciplinarne aktivnosti smiju i ne smiju poduzimati. Sigurnosna

politika mora se periodično pregledavati i ocjenjivati kako bi se osigurala relevantnost i

adekvatnost za organizacije. Certificirani aerodromi moraju imenovati odgovornog

rukovoditelja čija je osnovna zadaća implementacija i održavanje SMS-a unutar organizacije.

Potrebno je imenovanje ključnog osoblja odgovornog za sigurnost, edukacija i provjere

znanja o sigurnosti novog i starog osoblja. Certificirani aerodromi moraju definirati

odgovornost za sigurnost svih zaposlenika, neovisno o njihovim funkcijama unutar

organizacije. Potrebno je smisliti plan koordinacije hitnih slučajeva te razviti i održavati

53

adekvatnu SMS dokumentaciju koja opisuje sigurnosnu politiku i ciljeve aerodroma te

zahtjeve, procese i procedure SMS-a.

Upravljanje sigurnosnim rizicima – Certificirani aerodromi moraju razviti i održavati

formalni proces identifikacije opasnosti koje se pojavljuju u svakodnevnim operacijama.


metoda prikupljanja podataka. Certificirani aerodromi moraju razviti i održavati službeni

proces koji osigurava analizu, procjenu i kontrolu postojećih i potencijalnih sigurnosnih rizika

u svakodnevnim operacijama.

Osiguranje sigurnosti – Certificirani aerodromi moraju razviti i održavati sredstva za

osiguranje sigurnosne operative u cilju osiguranja učinkovitosti kontrole sigurnosnih rizika.

Razina sigurnosti organizacije provjerava se i potvrđuje u skladu s indikatorima sigurnosnih

performansi i ciljevima SMS-a. Također, obveza je razvoj i održavanje procese čija je svrha

identifikacija internih promjena koje mogu utjecati na sigurnost tijekom obavljanja

svakodnevnih operacija, kako bi se navedene promjene identificirale, analizirale i ukoliko je

potrebno, eliminirale. Zadaća osiguranja sigurnosti je kontinuirano unaprjeđenje SMS-a, u

cilju identifikacije svih postojećih i potencijalnih rizika i ublažavanja i eliminacije istih, te

samim time podizanja razine sigurnosti na aerodromima.

Promocija sigurnosti – Certificirani aerodromi moraju provoditi treninge u cilju

osiguranja osposobljenosti i kompetentnosti osoblja za obavljanje dužnosti u sklopu SMS-a.


promjenama unutar organizacije, provođenje anketa o sigurnosti te objašnjavanje razloga

poduzimanja određenih aktivnosti te uvođenja određenih procesa i procedura.

3.6.2. Okvir SSP-a


sigurnosni okvir koji definira upravljanje sigurnošću unutar države, uključujući participaciju

certificiranih aerodroma u specifičnim aktivnostima koje se odnose na upravljanje sigurnošću

i na uspostavu uloga, odgovornosti i povezanosti certificiranih aerodroma. Obveza države je

identifikacija, definicija i dokumentacija zahtjeva, zadaća i odgovornosti koje se odnose na

54

uspostavu i održavanje SSP-a. Država razvija proces za istraživanje nezgoda i nesreća koji je

organizacijski i funkcijski neovisan od aerodroma, čiji je cilj prevencija budućih nesreća, a ne

prebacivanje krivice. Država također donosi politiku provedbe propisa kojom uspostavlja

uvjete i okolnosti pod kojima certificirani aerodromi mogu i smiju interno rješavati

sigurnosne probleme.

Državno upravljanje sigurnosnim rizicima – Država mora uspostaviti kontrole koje


certificiranih aerodroma. Ovo uključuje zahtjeve, specifične operativne propise i politiku

implementacije SMS-a za aerodrome. Država mora sklopiti dogovor s certificiranim

aerodromima o uspostavljanju SMS-a. Sklopljeni dogovor, kao i zahtjevi, propisi i politika

implementacije SMS-a, moraju se periodično pregledavati i ocjenjivati u cilju osiguranja

relevantnosti i adekvatnosti za certificirane aerodrome.

Osiguranje nacionalne sigurnosti – Država mora uvesti mehanizme za osiguranje

učinkovitog nadzora kritičnih elemenata i mehanizme koji osiguravaju identifikaciju

opasnosti i upravljanje sigurnosnim rizicima od strane certificiranih aerodroma. Ovi

mehanizmi podrazumijevaju inspekcije, audite i ankete čija je svrha kontrola sigurnosnih

opasnosti i rizika u skladu s regulativom te adekvatna integracija SMS-a u svakodnevne

operacije koje se obavljaju na certificiranim aerodromima. Država također mora uspostaviti

mehanizme koji osiguravaju prikupljanje i pohranu podataka o sigurnosnim rizicima i

opasnostima. Država uvodi procedure za prioritizaciju inspekcija, audita i anketa u sektorima

u kojima postoje veći sigurnosni problemi ili potrebe, što se identificira analizom podataka o

opasnostima i njihovim posljedicama.

Promocija nacionalne sigurnosti – Država mora osigurati internu i eksternu obuku o

sigurnosti te usvojiti i poticati svijest o dvostranoj komunikaciji o informacijama relevantnim

za sigurnost u svrhu potpore i razvoja organizacijske kulture koja usvaja SSP unutar državnih

civilnih organizacija te učinkovit SMS na certificiranim aerodromima.

55

4. Analiza utjecaja inovirane globalne regulative

Ovo poglavlje opisuje fazni pristup implementaciji SMS-a i SSP-a, analizira globalnu

sigurnost zračnog prometa te utjecaj 19. dodatka Čikaškoj konvenciji pod naslovom

Upravljanje sigurnošću.

4.1. Implementacija SMS-a

Plan implementacije SMS-a mora obuhvatiti sljedeće elemente52:

Politiku i ciljeve sigurnosti

Planiranje sigurnosnog djelovanja

Opis sustava

Analizu procjene utjecana promjena

SMS komponente

Uloge i odgovornosti u sustavu sigurnosti

Politiku izvješćivanja o sigurnosti

Komuniciranje i diseminaciju sigurnosnih informacija

Mjerenje performansi operative

Procjenu performansi od strane rukovodstva.

Implementacija sustava upravljanja sigurnošću je kompleksan, višegodišnji proces.

Kompleksne procese lakše je procesirati ako se oni razdijele na manje komponente. Na taj se

način kompleksnost procesa dijeli na jednostavnije sastavnice kojima je lakše upravljati.

Implementacija SMS-a obavlja se u četiri faze, na temelju okvira SMS-a53:

52 ASO-2010-04 – Implementation of SMS, Croatian Civil Aviation Agency, 2010., p. 6.53 Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013., p. 190.

56

1. Planiranje implementacije SMS-a

2. Reaktivni procesi SM-a

3. Proaktivni i prediktivni procesi SM-a

4. Osiguranje operativne sigurnosti

4.1.1. Faza 1 – Planiranje implementacije SMS-a

Cilj prve faze je pružiti nacrt postizanja zahtjeva SMS-a te integracije SMS-a u

svakodnevne aktivnosti organizacije te se postavljaju okviri odgovornosti unutar organizacije.

Obavlja se uspostava planiranja osnovnih zadaća i odgovornosti unutar organizacije.

Jedan od središnjih procesa prve faze je gap analiza na temelju koje organizacija

utvrđuje trenutan status procesa upravljanja sigurnošću unutar organizacije. Gap analiza

predstavlja alat za određivanje razine implementacije SMS-a unutar organizacije, uporabu

smjernica i izvođenje najbolje prakse u zrakoplovstvu.

Krajnji rezultat prve faze je učinkovit plan implementacije SMS-a. Kompletiranjem

prve faze završavaju se aktivnosti u smislu ispunjavanja zahtjeva od strane CAA, a

očekivanja, odnosno zadaće prve faze implementacije SMS-a su:

identifikacija odgovornog rukovoditelja i odgovornosti za sigurnost od strane

upravitelja

identifikacija osobe ili grupe unutar organizacije odgovornih za implementaciju

opis sustava i obujma aktivnosti organizacije

provedba gap analize postojećih resursa u usporedbi s nacionalnim i međunarodnim

zahtjevima za uspostavu SMS-a

razvoj plana implementacije SMS-a koji objašnjava način implementacije SMS-a

unutar organizacije na temelju nacionalnih zahtjeva i međunarodnih SARP-ova; opis

sustava i rezultati gap analize

koordinacija planiranja hitnih slučajeva (ERP54)

razvoj dokumentacije relevantne za sigurnosnu politiku i ciljeve

razvoj i održavanje sredstava za komunikaciju o sigurnosti.

54 ERP – Emergency Response Planning

57

4.1.2. Faza 2 – Reaktivni procesi SMS-a

Cilj druge faze implementacije SMS-a je implementacija učinkovitih procesa

upravljanja sigurnošću, te istovremeno ispravljanje potencijalnih nedostataka u postojećim

procesima upravljanja sigurnošću. Većina organizacija ima neke osnovne aktivnosti SM-a

implementirane na različitim razinama.

Krajnji cilj i rezultat druge faze je konsolidacija postojećih aktivnosti i razvoj onih

aktivnosti koje još ne postoje unutar organizacije. Kompletiranjem druge faze završavaju se

aktivnosti u smislu ispunjavanja zahtjeva od strane CAA, a zadaće druge faze implementacije

SMS-a su:

uvođenje onih elemenata plana implementacije SMS-a koji se odnose na upravljanje

sigurnosnim rizicima – reaktivni procesi

razvoj treninga relevantnog za implementaciju reaktivnih procesa koji se odnose na

plan implementacije SMS-a i na SRM

dokumentacija reaktivnih procesa koji se odnose na plan implementacije SMS-a i

SRM


4.1.3. Faza 3 – Proaktivni i prediktivni procesi SM-a

Cilj treće faze je uspostava procesa upravljanja sigurnošću. Kroz treću fazu,

organizacija postaje spremna za prikupljanje sigurnosnih podataka i provođenje sigurnosnih

analiza na temelju informacija dobivenih kroz razne sustave prijavljivanje podataka.

Krajnji rezultat treće faze je uspostava prediktivnog procesa upravljanja sigurnošću.

Kompletiranjem treće faze završavaju se aktivnosti u smislu ispunjavanja zahtjeva od strane

CAA, a zadaće ove faze implementacije SMS-a su:

implementacija onih elemenata plana implementacije SMS-a koji se odnose na

upravljanje sigurnosnim rizicima – proaktivni i prediktivni procesi

58

razvoj treninga relevantnog za proaktivne i prediktivne procese koji se odnose na plan

implementacije SMS-a i SRM

dokumentacija proaktivnih i prediktivnih procesa koji se odnose na plan

implementacije SMS-a i SRM


4.1.4. Faza 4 – Osiguranje operativne sigurnosti

Četvrta faza implementacije SMS-a je ujedno i posljednja, a uključuje implementaciju

zrelih procesa upravljanja sigurnosnim rizicima i osiguranja sigurnosti. Osiguranje operativne

sigurnosti postiže se kroz implementaciju konstantnog nadzora, periodičnog pregleda i

ocjenjivanja, povratnih informacija i potrebnih korektivnih aktivnosti za održavanje

učinkovite kontrole sigurnosnih rizika. Cilj ove faze je održavanje operativne sigurnosti kroz

analitičke procese upravljanja sigurnosnim informacijama.

Krajnji rezultat četvrte faze je osiguranje operativne sigurnosti u svakodnevnim

aktivnostima organizacije. Kompletiranjem posljednje faze završavaju se aktivnosti u smislu

ispunjavanja zahtjeva od strane CAA, a zadaće ove faze implementacije SMS-a su:

razvoj i dogovor o indikatorima i ciljevima sigurnosnih performansi

inicijacija nadzora i mjerenja sigurnosnih performansi, uključujući upravljanje

promjenama i kontinuirano unaprjeđenje SMS-a

razvoj treninga relevantnog za osiguranje operativne sigurnosti

dokumentacija informacija relevantnih za osiguranje operativne sigurnosti


Kroz sve četiri faze protežu se tri bitna elementa okvira SMS-a: dokumentacija SMS-

a, trening i edukacija te komunikacija o sigurnosti. U skladu s razvojem SMS-a unutar

organizacije, potrebno je revidirati SMS dokumentaciju te je taj proces potrebno obavljati

kroz sve faze. Istovremeno, uz SMS dokumentaciju, potrebno je kroz sve faze provoditi

trening, edukaciju i komunikaciju o sigurnosti. S razvojem SMS-a, razvijaju se novi procesi,

procedure i propisi, te je potrebna edukacija i komunikacija o istim. Slika 12 prikazuje fazni

pristup implementaciji SMS-a, te integraciju elemenata SMS dokumentacije, trening,

edukaciju i komunikaciju o sigurnosti kroz sve četiri faze implementacije SMS-a.

59

Ukratko, implementacija SMS-a u svakodnevne aktivnosti organizacije je kompleksan,

višegodišnji proces podijeljen u četiri faze:

Faza 1 – Planiranje – Prikazuje uvjete uklapanja SMS-a u radne zadaće organizacije i

okvir odgovornosti implementacije SMS-a

Faza 2 – Reaktivni procesi – Implementacija reaktivnih procesa koji se odnose na

SMS i SRM, obuka, dokumentacija i komunikacija vezana uz reaktivne procese

Faza 3 – Proaktivni i prediktivni procesi – Implementacija proaktivnih i prediktivnih

procesa koji se odnose na SMS i SRM, obuka, dokumentacija i komunikacija vezana

uz proaktivne i prediktivne procese

Faza 4 – Osiguranje operativne sigurnosti – Razvoj sporazuma vezanih uz indikatore i

ciljeve performansi sigurnosti, nadzor performansi sigurnosti i kontinuirano

unaprjeđenje SMS-a, obuka, dokumentacija i komunikacija o operativnoj sigurnosti.

Slika 12. Fazni pristup implementaciji SMS-a

Izvor: ICAO SMS Course Module N°10 – Approach

60

PHASE I

Planning SMSElements:

1.1; 1.2; 1.3 and 1.5 ; [and 1.4]

PHASE IIImplementation of

reactive safety management

processesElements: 2.1 and 2.2

PHASE IIIImplementation of

proactive and predictive safety

management processesElements: 2.1 and 2.2

PHASE IV

Implementation of operational safety

assuranceElements:

1.1; 3.1; 3.2 ;3.3 4.1 and 4.5

Timeline

Develop documentation – Element 1.5

Develop and establish means for safety communication – Element 4.2

Develop and deliver training – Element 4.1

4.2. Implementacija SSP-a

SSP je integrirani set regulativa i aktivnosti koji služi za poboljšanje sigurnosti

zračnog prometa. Države uspostavljaju SSP u cilju postizanja prihvatljive razine sigurnosti

civilnog zračnog prometa.

Prije razvoja plana implementacije SSP-a, potrebna je provedba gap analize. Gap

analiza je alat koji služi za određivanje razine implementacije SMS-a unutar organizacije,

uporabu smjernica i izvođenje najbolje prakse u zrakoplovstvu. Na nacionalnoj razini provodi

se kako bi se procijenilo postojanje i stupanj zrelosti elemenata SSP-a unutar države. Kada se

analiza provede i dokumentira, elementi koji nedostaju ili koji su nepotpuni zajedno s

postojećima i potpunima čine bazu plana implementacije SSP-a. Implementacija SSP-a mora

se obavljati u skladu s veličinom i kompleksnošću državnog zrakoplovnog sustava.

Implementacija SSP-a je, kao i implementacija SMS-a, kompleksan višegodišnji

proces podijeljen na manje, četiri faze u cilju smanjenja radnog opterećenja povezanog s

implementacijom SSP-a i samim time olakšavanjem implementacije SSP-a.

Faze implementacije SSP-a:

1. Faza implementacija SSP-a:

uspostava SSP implementacijskog tima

obavljanje gap analize SSP-a

razvoj plana implementacije SSP-a

uspostava mehanizama za koordinaciju SSP-a

razvoj potrebne SSP dokumentacije, uključujući okvir SSP-a i njegove

elemente

interna i eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih informacija

2. Faza implementacije SSP-a:

uspostava nacionalnog zakonodavnog okvira

identifikacija, definiranje i dokumentiranje zadaća i odgovornosti SM-a

definiranje i dokumentiranje politike i ciljeva nacionalne sigurnosti

uspostava procesa istraživanja nesreća i nezgoda

uspostava procesa provedbe zakonodavstva

pružanje učinkovitog državnog nadzora i nadzor pružatelja usluga

uspostava i promoviranje edukacije SMS-a za pružatelje usluga zračnog

61

prometa

interna i eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih informacija


objava politike provedbe propisa

odredbe za pružatelje usluga o internom rješavanju sigurnosnih devijacija

uvjeti i okolnosti pod kojim država može intervenirati u internom rješavanju

sigurnosnih devijacija pružatelja usluga

prevencija korištenja sigurnosnih podataka u nesigurnosne svrhe

zaštita izvora informacija

razvoj regulative potrebne za implementaciju SMS-a

uspostava sustava prikupljanja i razmjene podataka

uspostava indikatora i ciljeva performansi sigurnosti

interna i eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih podataka


pregled indikatora performansi sigurnosti pružatelja usluga zračnog prometa

provedba konstantnog nadzora SMS-a unutar organizacija pružatelja usluga

implementacija sustava dobrovoljnog prijavljivanja pogrešaka

nadzor indikatora sigurnosnih performansi i ciljeva

poticanje razmjene informacija među pružateljima usluga i drugim državama

prioritizacija inspekcija i audita na temelju analize sigurnosnih rizika

uspostava internih mehanizama za ocjenu i osiguranje kontinuirane

učinkovitosti i unaprjeđenja SSP-a

interna i eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih podataka.

Kroz sve četiri faze implementacije SSP-a protežu se dva bitna elementa okvira SSP-a:

interna i eksterna obuka, komunikacija i diseminacija sigurnosnih informacija. U skladu s

razvojem SSP-a unutar države, potrebno je provoditi internu i eksternu obuku, komunikaciju i

diseminaciju relevantnih sigurnosnih informacija u cilju potpore i razvoja pozitivne

organizacijske kulture koja usvaja učinkovit SSP unutar države i učinkovit SMS unutar

organizacija pružatelja usluga u zračnom prometu.

Ukratko, implementacija SSP-a obavlja se u četiri faze, na temelju okvira SSP-a,

njegovih elemenata i komponenti, a krajnji očekivani rezultat je implementirani kvalitetni

nacionalni program sigurnosti unutar države, te pružanje uvjeta za implementaciju SMS-a u

svakodnevne operacije i aktivnosti pružatelja usluga zračnog prometa. Odnosno, bez

kvalitetnog SSP-a koji će pružati smjernice za implementaciju SMS-a, pružatelji usluga

62

zračnog prometa ne mogu implementirati učinkovit SMS u svakodnevne operacije.

Pružatelji usluga moraju razviti, održavati i unaprjeđivati kvalitetan SMS koji je

primjeren veličini, prirodi i kompleksnosti operacija koje provode u sklopu svog certifikata.

SSP razvija program obuke za državnu nadležnu službu, regulacije, smjernice i program

obuke za implementaciju SMS-a pružatelja usluga (slika 13).

Program obuke SSP-a sastoji se od četiri koraka. Koraci SSP-a:

korak 1 – provedba analize SSP-a kako bi se ustanovio razvitak i postojanje elemenata

SSP-a unutar države

korak 2 – razvoj programa obuke SMS-a za državnu nadležnu službu

korak 3 – razvoj SMS regulacija za pružatelje usluga i priprema smjernica za

implementaciju SMS-a

korak 4 – pregled aktualne nacionalne politike.

Slika 13. Koraci SSP-a za implementaciju SMS-a

Izvor: ICAO SMS Course Module N°10 – Approach

63

STEP 1Conduct a gap

analysis of the SSP,

in order to ascertain

the status of

maturity and

existence within the

State of the

elements of an SSP.

STEP 2Develop an SMS training programme for the State safety oversight authority staff.

STEP 3Develop SMS regulations for service providers.Prepare guidance material for the implementation of SMS.

STEP 4Revise the State enforcement policy.

4.3. Analiza utjecaja 19. dodatka Čikaškoj konvenciji

25. veljače 2013. godine usvojen je 19. dodatak Čikaškoj konvenciji pod naslovom

Upravljanje sigurnošću, koji postaje primjenjiv 14. studenog 2013. godine. Standardi i

preporučene prakse iz ovog dodatka odnose se na sve zemlje članice ICAO-a, a njihova

namjena je pomoć državama u upravljanju zrakoplovnim sigurnosnim rizicima. Zračni promet

je kompleksan, globalan proces koji kontinuirano raste, a usporedno s njim pojavljuju se i

novi rizici. Novi dodatak zahtijeva implementaciju SSP-a u svakoj zemlji članici u cilju

kontinuiranog razvoja proaktivne strategije za unaprjeđenje sigurnosne učinkovitosti.

Implementacija SSP-a je stupnjevit proces, kojem treba nekoliko godina za potpuno

„sazrijevanje“, kako bi bio u skladu s veličinom i kompleksnošću sustava zračnog prometa

određene države. Proaktivna strategija za upravljanje sigurnošću unutar države bazira se na

učinkovitoj implementaciji SSP-a. Proaktivni pristup upravljanju sigurnošću očekuje se od

svake države i pružatelja usluga, a uključuje:

prikupljanje i analizu sigurnosnih informacija

definiranje ključnih sigurnosnih indikatora koji odražavaju aktivnost države i

pružatelja usluga u smislu sigurnosti

definiranje sigurnosnih ciljeva

nadzor dijelova sustava, cjelokupnog sustava i ukupne učinkovitosti sustava

održavanje i kontinuirano unaprjeđenje sigurnosnih performansi unutar države ili

organizacija pružatelja usluga

alokaciju potrebnih resursa u sigurnosne svrhe ukoliko je to potrebno.

Faktori koji utječu na vrijeme implementacije SSP-a su veličina i kompleksnost

sustava zračnog prometa unutar određene države, te mogućnosti državnog nadzora sigurnosti

od strane države.

Ovaj dodatak prikuplja materijale iz prethodnih dodataka Čikaškoj konvenciji, kao što

je prethodno navedeno (dodaci 1, 6, 8, 11, 13 i 14). Prikupljeni podaci odnose se na SSP i

SMS te na aktivnosti koje se odnose na prikupljanje i analizu podataka, zaštitu podataka od

neadekvatne i ilegalne uporabe te na državni nadzor sigurnosti zrakoplovnih aktivnosti. Jedna

od prednosti novog dodatka je prikupljanje svih podataka o upravljanju sigurnošću na jednom

mjestu, što naglašava važnost integracije aktivnosti koje se odnose na SM u svakodnevne

organizacije svih pružatelja usluga Istovremeno, konsolidacija svih regulativa na jednom

64

mjestu stvara kvalitetnu osnovu za lakši razvoj legalnih odredbi koje se odnose na upravljanje

sigurnošću. Tablice 2 i 3 prikazuju sažetak svih odredbi prebačenih iz prethodnih dodataka.

Kroz ovaj dodatak, konstantno se spominju pružatelji usluga, što se odnosi na sve

organizacije odgovorne za pružanje zrakoplovnih usluga. Ovaj naziv uključuje te se odnosi na

sve organizacije pružatelje usluga koje se susreću s raznim rizicima tijekom svakodnevnih

operacija. Pružateljima usluga u zračnom prometu smatraju se:

organizacije odgovorne za obuku zrakoplovnog osoblja

zrakoplovni operateri

organizacije odgovorne za dizajn i izradu zrakoplova

organizacije odgovorne za održavanje zrakoplova

pružatelji usluga kontrole zračne plovidbe

certificirani aerodromi.Tablica 2. Sažetak iz prethodne regulative o SSP-u

Izvor SubjektDodatak Odredbe

16, Part I, II i III8111314, vol I

Definicije

Nacionalni program sigurnosti

6, Part I 3.3.1. i 8.7.3.1.

Uspostava nacionalnog programa sigurnosti6, Part III 1.3.1.8 5.1.11 2.27.113 3.2.14, vol I 1.5.1.6, Part I 3.3.2. i 8.7.3.2.

Koncept prihvatljive razine sigurnosti6, Part III 1.3.2.8 5.2.11 2.27.2.14, vol I 1.5.2.13 5.12. Zaštita podataka o nesrećama i nezgodama13 8.1 – 8.9. Prikupljanje, razmjena i analiza sigurnosnih podataka1 Prilog C

Okvir nacionalnog programa sigurnosti

6, Part I Prilog I6, Part III Prilog I8 Prilog na Part II11 Prilog D13 Prilog F14 Prilog C13 Prilog E Legalne smjernice za zaštitu podataka iz SDCPS-aIzvor: Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013.

65

Ukratko, tablica 2 prikazuje odredbe sadržane u prethodnoj regulativi koje su

transferirane u 19. dodatak, a odnose se na nacionalni program sigurnosti, a tablica 3

prikazuje odredbe sadržane u prethodnoj regulativi koje su transferirane u 19. dodatak, a

odnose se na sustav upravljanja sigurnošću.

Tablica 3. Sažetak iz prethodne regulative o SMS-u

Izvor SubjektDodatak Odredbe

16, Part I, II i III8111314, vol I

Definicije

Sustav upravljanja sigurnošću

1 2. dodatak, 4.1. i 4.2. SMS zahtjevi za organizacije za obuku zrakoplovnog osoblja

6,Part I 3.3.3., 3.3.4., 8.7.3.3. i 8.7.4.4.

SMS zahtjevi za zrakoplovne operatere i organizacije za održavanje zrakoplova

6, Part II 3. poglavlje, 3.3.2.1. i 3.3.2.2. SMS zahtjevi za opće zrakoplovstvo6, Part III 1.3.3. i 1.3.4. SMS zahtjevi za operatere helikoptera8 5.3. i 5.4. SMS zahtjevi za organizacije odgovorne

za dizajn i izradu zrakoplova (primjenjivo od 14. studenog 2013. godine)

11 2.27.3. i 2.27.4. SMS zahtjevi za kontrolu zračne plovidbe14, vol I 1.5.3. i 1.5.4. SMS zahtjevi za certificirane aerodrome1 4. dodatak

Okvir sustava upravljanja sigurnošću6, Part I 7. dodatak6, Part III 4. dodatak11 6. dodatak14, vol I 7. dodatakIzvor: Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013.

Dakle, većina odredbi 19. dodatka transferirana je iz 6 različitih prethodnih dodataka

koji se odnose na upravljanje sigurnošću. Glavne novosti novog dodatka su:

1. Okvir SMS-a se od sada primjenjuje i na organizacije odgovorne za tip zrakoplova i

njegovu proizvodnju. Unutar 8. dodatka već su bile uspostavljene SMS odredbe koje

se odnose na pružatelje usluga te se sami okvir SMS-a očekivao unutar iduće izmjene

(dodatak 19).

2. Četiri glavne komponente SSP-a postaju međunarodni standard. To su politika i ciljevi

nacionalne sigurnosti, državno upravljanje sigurnosnim rizicima, osiguranje

nacionalne sigurnosti i promocija nacionalne sigurnosti.

66

3. Državni nadzor sigurnosti postaje primjenjiv na sve proizvode i pružatelje usluga

zračnog prometa. Navedeni standardi državnog nadzora sigurnosti poznatiji su kao

kritični elementi (navedeni u poglavlju 2.4. ovog rada), a države su se s njima

upoznale unutar dodatka 6 Čikaškoj konvenciji, Part I i III. Kritični elementi pružaju

temelj za univerzalni program audita nadzora sigurnosti (USOAP55)

4. Analiza prikupljenih sigurnosnih podataka i razmjena istih, kao i zaštita sigurnosnih

informacija (odredbe prenesene iz dodatka 13) pružaju temelj za prikupljanje, zaštitu,

analizu i razmjenu sigurnosnih podataka u cilju nadopunjavanja SSP odredbi.

Dakle, većina odredbi novog dodatka prenesena je iz prethodne regulative, osim četiri

navedenih novosti koje predstavljaju ključ za kvalitetno unaprjeđenje razine sigurnosti na

globalnoj i nacionalnoj razini. Konsolidacijom odredbi iz prethodnih dodataka Čikaškoj

konvenciji postižu se značajni benefiti u smislu sigurnosti:

unaprjeđenje državne uloge na višu razinu

postojanje zakonodavne baze podataka na jednom mjestu

razvoj standarda primjenjivih na više sektora

kvalitetna identifikacija budućih potreba

globalna implementacija kvalitetne regulative koja se odnosi na sve države članice i

pružatelje usluga.

Dakle, novi, 19. dodatak, koji se sastoji od okvira SSP-a i SMS-a, kritičnih elemenata i

odredbi za djelatnosti općeg i poslovnog upravljanja operativom zračnog prometa, donesen je

kako bi ojačao ulogu države u upravljanju sigurnošću zračnim prometom na državnoj razini,

naglašavajući koncept ukupne učinkovitosti sigurnosti u svim sektorima, u koordinaciji sa

svim pružateljima usluga zračnog prometa. Pošto se novi dodatak uglavnom bazira na

prethodnoj regulativi, ne bi trebao imati veliki troškovni utjecaj na države koje su već

implementirale nacionalni program sigurnosti.

Ukratko, prednosti koje 19. dodatak donosi su:

naglašava važnost upravljanja sigurnošću na državnoj razini

ojačava ulogu države u upravljanju sigurnošću na državnoj razini

unaprjeđuje svijest o sigurnosti konsolidacijom svih odredbi koje se odnose na

upravljanje sigurnošću u jedan jedinstveni dokument

55 USOAP – Universal Safety Oversight Audit Programme

67

pruža smjernice za daljnju kontinuiranu implementaciju SSP i SMS odredbi

uspostavlja proces koji se bazira na prikupljanju informacija, analizi, zaštiti i razmjeni

istih te tako unaprjeđuje razinu sigurnosti.

Zračni promet je najsigurnija grana prometa, upravo zbog toga što je sigurnost

primarna zadaća u zrakoplovstvu. Donošenjem novog dodatka razina zrakoplovne sigurnosti

će nastaviti rasti te se može zaključiti kako će zračni promet ujedno i ostati statistički

najsigurnija prometna grana. Uz to, u budućnosti je potrebna:

kvalitetna integracija između SSP-a i sustava nadzora državne sigurnosti

implementacija sigurnosne politike i koordinacija od strane svih pružatelja usluga, a

ne samo od strane CAA

još učinkovitiji sustav prikupljanja, zaštite i razmjene sigurnosnih informacija

razvoj kvalitetnih planova u hitnim slučajevima od strane države i pružatelja usluga

razvoj kvalitetnih smjernica za učinkovitu implementaciju i razvoj indikatora

sigurnosnih performansi i sigurnosnih ciljeva

kontinuirana provedba treninga i testiranja o sigurnosti.

Pošto zračni promet kontinuirano raste, donošenje nove regulative bilo je nužno kako

bi se svi postojeći i potencijalni rizici koji se pojavljuju u svakodnevnim operacijama mogli

kvalitetno, proaktivno i prediktivno identificirati, analizirati i procijeniti, te ublažiti i

eliminirati ukoliko je to potrebno.

4.4. Statistička analiza potrebna za ocjenu sigurnosti zračnog prometa

Na slici broj 14 prikazan je broj fatalnih nesreća te stopa smrtnosti na 10 milijuna

letova u razdoblju od 1994. do 2013. godine. Na slici je vidljivo značajno smanjenje broja i

stope nesreća u posljednjih 20 godina, kako u putničkom, tako i u robnom zračnom prometu.

68

Slika 14. Broj i stopa nesreća na 10 milijuna putničkih letova

Izvor: EASA Annual Safety Review 2013, European Aviation Safety Agency 2013.

Slika 15 prikazuje broj fatalnih zrakoplovnih nesreća u zemljama članicama i

nečlanicama EASA-e. Na slici je vidljivo da broj fatalnih zrakoplovnih nesreća u zemljama

članicama stagnira, od 2008. godine nije bilo više od jedne nesreće godišnje, a u zemljama

nečlanicama broj nesreća pada.

Slika 15. Broj fatalnih zrakoplovnih nesreća u razdoblju 2004. - 2013. godine

Izvor: EASA Annual Safety Review 2013, European Aviation Safety Agency 2013.

69

U pravnom sustavu Republike Hrvatske zahtjevi sigurnosti za svako područje civilnog

zrakoplovstva definirani su u propisima Europske unije, Zakonu o zračnom prometu i

pravilnicima usvojenima na temelju Zakona. Zakon o zračnom prometu je primarni pravni akt

koji definira temelje za usvajanje zahtjeva Čikaške konvencije i njezinih dodataka kroz

pravilnike, ujednačavanje nacionalnih propisa s odgovarajućim EU propisima te implementira

druge statutarne instrumente na području civilnog zrakoplovstva Republike Hrvatske56.

Na temelju 19. dodatka Čikaškoj konvenciji, Republika Hrvatska izradila je i donijela

Nacionalni program sigurnosti u zračnom prometu 29. svibnja 2014. godine. Uz Zakon o

zračnom prometu, obveze i prava sudionika zračnog prometa Republike Hrvatske definirani

su sljedećom regulativom:

Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu

Zakon o zračnim lukama

Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe.

Slika 16 prikazuje broj prijavljenih događaja povezanih sa sigurnošću u zrakoplovnom

sustavu Republike Hrvatske.

Slika 16. Broj prijavljenih sigurnosnih događaja u RH

Izvor: Nacionalni program sigurnosti u zračnom prometu, NN 68/14, Vlada Republike Hrvatske, 2014.

Na slici je vidljivo povećanje broja događaja povezanih sa sigurnošću. To ne znači

povećanje broja nesreća, naprotiv, to znači povećanje svijesti o sigurnosti u zračnom prometu

Republike Hrvatske. Što veći broj prijavljenih događaja i prikupljenih informacija o sigurnosti

znači lakšu analizu sigurnosnih rizika te ublažavanje i eliminaciju istih.

56 Nacionalni program sigurnosti u zračnom prometu, NN 68/14, Vlada Republike Hrvatske, 2014., p. 8.

70

U zadnjem desetljeću zračni promet bilježi rast veći od 50%. U Europi je 2007.

realizirano oko 8,5 milijuna letova, odnosno prosječno oko 28 tisuća letova dnevno. Kapacitet

zračnog prostora Europe povećao se za 80% u odnosu na 1990. godinu57.

Zračni promet će nastaviti i dalje kontinuirano rasti. Predviđa se da će se do 2030.

godine zračni promet udvostručiti.

Kontinuirani rast zračnog prometa znači i povećanje broje nesreća u skladu s tim. To

ne znači da se razina sigurnosti zrakoplovstva smanjuje, naprotiv, iako broj nesreća raste

zajedno s povećanjem zračnog prometa, učestalost zrakoplovnih nesreća se smanjuje. Slika 17

prikazuje projekciju rasta broja zrakoplovnih nesreća.

Slika 17. Projekcija rasta broja nesreća

Izvor: Gradišar, T: Integrirani sustav upravljanja sigurnošću u zrakoplovnoj operativi, Fakultet prometnih znanosti, 2009.

Dakle, zrakoplovstvo je statistički najsigurnija grana prijevoza. Donošenjem novog

dodatka Čikaškoj konvenciji, postignut je pozitivan učinak na sigurnost zračnog prometa,

čime će se sigurnost unaprijediti. Potrebno je donošenje nacionalnih regulativa u skladu s

inoviranom globalnom regulativom, implementacija nacionalnog programa sigurnosti u svaku

državu te implementacija sustava upravljanja sigurnošću u svakodnevne aktivnosti i operacije

svih pružatelja usluga zračnog prometa kako bi se u budućnosti krivulja broja nesreća iz slike

17 mogla spustiti ispod krivulje rasta prometa58.

57 Mihetec, T.: Projekt jedinstvenog Europskog neba, Fakultet prometnih znanosti, 2007., p. 26.58 European Aviation Safety Plan (2014 – 2017), European Aviation Safety Agency, 2013.

71

Slika 18 prikazuje tri metode upravljanja sigurnošću. Većina prometnih sustava koristi

se reaktivnom metodom. Proaktivna metoda upravljanja sigurnošću je sadašnjost

zrakoplovstva, a prediktivna metoda upravljanja sigurnošću je metoda kojoj treba težiti kako

bi se krivulja broja nesreća približila i spustila ispod krivulje rasta prometa. Zračni promet je

najsigurnija grana prometa, a prediktivna metoda upravljanja je budućnost zračnog prometa.

Slika 18. Metode upravljanja sigurnošću

Izvor: ICAO SMS Course Module N°3 – Introduction to Safety Management

72

Reactive methodThe reactive method

responds to the

events that already

happened, such as

incidents and accidents

Proactive method

The proactive method

looks actively for the

identification of

safety risks through the

analysis of the

organization’s activities

Predictive methodThe predictivemethod

captures system

performance as

it happens in real-time

normal operations

5. Zaključak

Zračni promet je statistički najsigurniji oblik prijevoza te jedan od najsigurnijih socio-

tehničkih proizvoda u ljudskoj povijesti. To je postignuće posebno važno, kada se zna da je

zračni promet relativno mlada grana prometa čija se starost mjeri u desetljećima, za razliku od

ostalih grana industrije čija se starost mjeri u stoljećima. Zračni promet je u samo jednom

stoljeću, iz sigurnosne perspektive, napredovao iz lomljivog sustava u prvi ultra sigurni

prometni sustav.


reduciran i održavan na ili ispod prihvatljive razine kroz kontinuirani proces otkrivanja

opasnosti i upravljanja rizikom. Sustav upravljanja sigurnošću je organizirani pristup

upravljanju sigurnošću koji uključuje potrebnu organizacijsku strukturu, odgovornosti, pravila

i procedure. Sustav upravljanja sigurnošću predstavlja proaktivni pristup problemu sigurnosti

temeljen na mjerenju, praćenju i optimizaciji pokazatelja performansi cjelokupnog sustava.

Zadaća sustava upravljanja sigurnošću je osiguranje sigurnosti zrakoplovstva kroz

kontinuirani proces upravljanja rizikom. Dizajniran je u cilju kontinuiranog unaprjeđenja

sigurnosti kroz identifikaciju prijetnji, prikupljanje i analizu podataka te procjenu sigurnosnih

rizika. Cilj sustava upravljanja sigurnošću je eliminacija ili ublažavanje postojećih ili

potencijalnih rizika prije nego što oni utječu na sigurno odvijanje zrakoplovnih operacija.

Sigurnosna regulativa zračnog prometa razvijala se u korak s pojavom i razvojem

novih tehnologija. Čikaškom konvencijom, donesenom 7. prosinca 1944. godine sigurnost je

postala jedan od osnovnih ciljeva zračnog prometa. 25. veljače 2013. godine usvojen je 19.

dodatak Čikaškoj konvenciji koji postaje primjenjiv 14. studenog 2013. godine pod naslovom

Upravljanje sigurnošću.

Novi dodatak se odnosi na upravljanje sigurnošću unutar zrakoplovstva, te na jednom

mjestu objedinjuje svu prethodnu regulativu koja se odnosila na upravljanje sigurnošću kod

određenih pružatelja usluga:

Dodatak 1 – Licenciranje zrakoplovnog osoblja

Dodatak 6 – Eksploatacija zrakoplova

73

Dodatak 8 – Plovidbenost zrakoplova

Dodatak 11 – Službe kontrole letenja

Dodatak 13 – Istraživanje nezgoda i nesreća

Dodatak 14 – Aerodromi.

Zadaća novog dodatka je jačanje uloge države na državnoj razini upravljanja

sigurnošću u zrakoplovstvu i konsolidacija sigurnosne regulative na jednom mjestu te

globalna implementacija kvalitetne sigurnosne regulative koja se odnosi na sve zemlje članica

ICAO-a.

Nova regulativa pomaže državama u implementaciji nacionalnog programa sigurnosti,

koji predstavlja jedinstveni integrirani skup regulativa i aktivnosti te služi za poboljšanje

razine sigurnosti zračnog prometa unutar države. Pri tome se, između ostalog, misli na

davanje legalnih smjernica pružateljima usluga za implementaciju kvalitetnog sustava

upravljanja sigurnošću u njihove svakodnevne aktivnosti.

Implementacija sustava upravljanja sigurnošću provodi se u četiri faze, na temelju

okvira sustava koji se sastoji od 4 komponente (SPO, SRM, SA i SP). Sigurnosna politika i

ciljevi tvore referentni okvir za implementaciju sustava upravljanja sigurnošću. Cilj

upravljanja rizicima je identifikacija opasnosti, procjena povezanih rizika te razvoj adekvatnih

mjera ublažavanja istih rizika. Osiguranje sigurnosti postiže se kroz kontinuirani nadzor

sigurnosti i učinkovitosti implementiranog sustava upravljanja sigurnošću, a promocija

sigurnosti pruža potrebnu edukaciju o upravljanju sigurnošću.

Novi, 19. dodatak Čikaškoj konvenciji naglašava važnost upravljanja sigurnošću na

državnoj razini i ojačava ulogu države pri tome. Uz to, unaprjeđuje svijest o sigurnosti, pruža

smjernice za kontinuiranu implementaciju odredbi nacionalnog programa sigurnosti na

državnoj razini i sustava upravljanja sigurnošću kod pružatelja usluga zračnog prometa te

uspostavlja proces koji se bazira na analizi povratnih informacija o sigurnosti i unaprjeđuje

razinu zrakoplovne sigurnosti.

Pošto je zračni promet industrija koja globalno raste, te se u narednim godinama

očekuje daljnji rast, a s njim i rast broja nesreća, donošenje nove regulative bilo je nužno kako

bi se učestalost nesreća održala na minimalnoj razini te kako bi zračni promet i dalje bio

najsigurnija grana prometa.

74

Donošenje nove regulative ostvarilo je pozitivan učinak na sigurnost zračnog prometa.

Uz to, u budućnosti je potrebno osvježavanje postojeće globalne regulative, te donošenje

nacionalnih regulativa u skladu s globalnom regulativom, implementacija nacionalnog

programa sigurnosti u svaku državu te implementacija sustava upravljanja sigurnošću u

svakodnevne aktivnosti svih pružatelja usluga zračnog prometa, kako bi zračni promet prešao

iz proaktivnog u prediktivni sustav upravljanja sigurnošću i time i u budućnosti ostao

najsigurnija prometna grana.

75

Literatura

1. Steiner, S.: Elementi sigurnosti zračnog prometa, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 1998.

2. Alan J. Stolzer, Card D. Halford, John J. Goglia: Safety Management Systems in Aviation,

2008.

3. Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization,

Montreal, Kanada, 2013.

4. Safety Management Manual (SMM), (Doc 9859). International Civil Aviation Organization,


5. Safety Oversight Manual (SOM), (Doc 9734) Part A. International Civil Aviation

Organization, Montreal, Kanada, 2006.

6. ICAO Annex 1 to the Convention on International Civil Aviation – Personnel Licensing,

International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2011.

7. ICAO Annex 6 to the Convention on International Civil Aviation – Operation of Aircraft,


8. ICAO Annex 8 to the Convention on International Civil Aviation – Airworthiness of Aircraft,


9. ICAO Annex 11 to the Convention on International Civil Aviation – Air Traffic Services,


10. ICAO Annex 13 to the International Civil Aviation – Aircraft Accident and Incident

Investigation, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2010.

11. ICAO Annex 14 to the International Civil Aviation – Aerodromes vol 1: Aerodrome Design

and Operations, International Civil Aviation Organization, Montreal, Kanada, 2013.

12. ICAO Annex 19 to the Convention on International Civil Aviation – Safety Management,


13. Sigurnosna direktiva ASO-2010-04 – Implementacija sustava upravljanja sigurnošću (SMS),

Croatian Civil Aviation Agency, 2010.

14. Nacionalni program sigurnosti u zračnom prometu, NN 68/14, Vlada Republike Hrvatske,

2014.

15. Gradišar, T: Integrirani sustav upravljanja sigurnošću u zrakoplovnoj operativi, Fakultet

prometnih znanosti, 2009.

16. Mihetec, T.: Projekt jedinstvenog Europskog neba, Fakultet prometnih znanosti, 2007.

76

17. EASA Annual Safety Review, 2013, European Aviation Safety Agency 2013.

18. Global Aviation Safety Plan (2014 – 2016), International Civil Aviation Organization,


19. European Aviation Safety Plan (2014 – 2017), European Aviation Safety Agency, 2013.

20. Transport Canada – TCCA TP-13739 – Safety Management Systems, Kanada, 2001.

21. ICAO SMS Course Module N°3 – Introduction to Safety Management

22. ICAO SMS Course Module N°5 – Risks

23. ICAO SMS Course Module N°10 – Approach

24. ICAO SSP Implementation Course Module N°4 – Framework

25. http://www.skybrary.aero/ (svibanj 2014.)

77

Popis slika

Slika 1. Razvoj razmišljanja o sigurnosti u zračnom prometu....................................................2Slika 2. Reason-ov model nastanka nesreća...............................................................................4Slika 3. Primjer izjave o politici sigurnosti.................................................................................9Slika 4. Matrica procjene rizika................................................................................................10Slika 5. Indeks procjene rizika..................................................................................................11Slika 6. Proces upravljanja sigurnosnim rizicima.....................................................................12Slika 7. Povezanost procesa SRM i SA....................................................................................14Slika 8. Sigurnosna kultura.......................................................................................................16Slika 9. Učinkovito sigurnosno izvješćivanje - pet osnovnih karakteristika............................18Slika 10. Prikaz SMS i SSP komponenti..................................................................................26Slika 11. Tranzicija s početnog ALoS-a na zreli ALoS............................................................37Slika 12. Fazni pristup implementaciji SMS-a.........................................................................56Slika 13. Koraci SSP-a za implementaciju SMS-a...................................................................59Slika 14. Broj i stopa nesreća na 10 milijuna putničkih letova.................................................65Slika 15. Broj fatalnih zrakoplovnih nesreća u razdoblju 2004. - 2013. godine.......................65Slika 16. Broj prijavljenih sigurnosnih događaja u RH............................................................66Slika 17. Projekcija rasta broja nesreća....................................................................................67Slika 18. Metode upravljanja sigurnošću..................................................................................68

Popis tablica

Tablica 1. Vrste organizacijske kulture....................................................................................16Tablica 2. Sažetak iz prethodne regulative o SSP-u.................................................................61Tablica 3. Sažetak iz prethodne regulative o SMS-u................................................................62

78

1. uvod - ruđer bošković institute · web view), a uključuje analizu, dokumentiranje, interne...

Documents