ŠUME MEDITERANSKIH KRAJEVA

Razred:Quercetea ilicis

Red: Quercetalia ilicis

- Mediteranskoj vegetaciji Jadranskog primorja pripadaju uvjek zelene šume (sa učešćem ili bez učešća listopadnih elemenata) i njihovi regeresivni stadiji kao i šume primorskih borova: alepskog, dalamtinskog crnog bora i pinjola.

- Pojava uvjek zelene vegetacije uvjetovana je mediteranskom klimom: blage zime (srednji min. 4-6°C), velika količina oborina (1000-2000 mm) sa izraženim ljetnim sušnim periodom.

- Oblast Jadranskog primorja u geološkom smislu čini uglavnom jako karstifikovana krečnjačka podloga, sa pojavom eksklava eocenskog filša ili eocenskog krečnjaka.

- Na krečnjacima je nazastupljenija crvenica (Terra rossa), dok na ecoenskom flišu uglavnom nalazimo laporovite rendzine, a na eocenskim krečnjacima eutrične kambisole.

Sveza: Quercion ilicis

-Temeljna sveza istočno jadranskih mediteranskih šuma koja obuhvaća najveće površine i najznačajnije zajednice ovog vegetacijskog pojasa, posebice na otocima. Edifikatorska vrsta je Quercus ilex - crnika (česmina), kojoj se u za nijansu humidnijim uslovima pridružuje Fraxinus ornus – crni jasen. Uz crni jasen u sastav zajednice pridolaze i druge listopadne vrste: Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, Rubus discolor...

Asocijacija: Šuma crnike i crnog jasena = Fraxino orni-Quercetum ilicis →

(nom. ill.Orno-Quercetum ilicis)

-Najraširenija klimatogena zajedinca meditarsnkih šuma od južne i jugozapadne Istre pa do crnogorske granice sa pripadajućim otocima (izuzimajući podvelebitsko područje). U visinskom smislu dopire do 350 m n.v, gdje nailazimo na oštru granicu sa submediteranskom vegetacijom.

- Areal ove šume može se podijeliti na tri geografske varijante: sjevernu (Istra sa Kvarnerskim otocima), srednju (dalmatinski otoci) i južnu (Pelješac i južnije od njega).Pomenute varijente se razlikuju po pojavi i zastupljenosti pojedine flore.

Klima dijagram stanice Makarska

Vegetacijska karta zapadnog Balkana – crnom nijansom označen arela crnike i

crnog jasna

-Zajednica crnike i crnog jasena nalazi se u području eumediteranske klime (sa izraženim temepraturnim ekstremima) Fenološki je veoma karakteristična (dug vegetacioni period 7-8 mjeseci te su veoma bujne). Pojedine vrste tokom sučnog ljetnog perioda prelaze u fazu mirovanja.

-Rijetke očuvane sastojine imaju veoma izraženu spratovnost: drveće, niže drveće, krupnije i sitnije sa isprepletenim penjačicama.

- U spratu drveća nalaizmo: crnika (Quercus ilex), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), rogač (Ceratonia siliqua), divlja maslina (Olea oleastrum)...

- U sloju grmlja pridolaze: Phyllirea latifolia, Viburnum tinus, Rhamnus alaternus, Pistacia lentiscus, Erica arborea, Rosa sempervirens...; te brojne penjačice: Smilax aspera, Lonicera implexa, L. etrusca, Clematis flammula, Erica arborea, Rubia perregrina, Asparagus acutifolius ...

- Od prizemne flore zastupljene su: Cyclamen repandum, Asplenium adiantum nigrum, Brachypodium ramosum, Teucrium polium, Genista dalmatica, Doricnium hirsutum, Luzula forsteri, Carex halleriana...

- Unutar ovih šuma nalazimo i pojedine listopadne elemente iz ekološki bliskih šuma medunca i bjelaoga graba: Quercus pubescens, Fraxinus ornus, Carpinus orientalis, Paliuris spina-christi, Punica granatum...

-Degradaciji visokih šuma crnike i crnog jasena najviše su pridonijeli dugotrajni zooantropogeni uticaji, sa značajnim uticajem na umanjenje stabilnosti ovih ekosistema. Degradacije ovih šuma se odvija po sljedećoj shemi:

visoka šuma crnike i crnog jasena → makija → garig → kamenjara

-Pod pojmom makija podrazumjevamo antropogeno nastalu uvjekzelenu zajedincu u kojoj preovlađuju grmolike forme i oblici drveća ( odnosno bez izraženog sprata drveća), isprepletena je brojnim penjačicama, sitnijim i krupnijim grmljem. Ovo je sve čini neprohodnom.

- Po sastavu vrste se bitnije ne razlikuje od visoke šume crnike i crnog jasena, ali se bitno razlikuje po strukturi i izgledu. Makije imaju važan zaštitni karakter.

-Poznate su sljedeće subasocijacije zajednice crnike i crnog jasena:

a) Fraxino orni – Quercetum ilicis typicum - tipično razvijena

b) Fraxino orni – Quercetum ilicis myrtiletosum – u obliku makije

- U okviru šuma crnike i crnog jasena može se izdvojiti čitav niz facijesa koji su uvjetovani geografskim, ekološkim ili atropogenim faktorima:

a) Fraxino orni – Quercetum ilicis arbutosum (sa planikom)

b) Fraxino orni – Quercetum ilicis carpinosum orientalis (sa bijelim grabom)

c) Fraxino orni – Quercetum ilicis ostryosum (sa crnim grabom)

d) Fraxino orni – Quercetum ilicis pinosum dalmaticae (sa crnim borom)

e) Fraxino orni – Quercetum ilicis pinosum halepensis (sa alepskim borom)

Asocijacija: Zajednica čiste šume crnike = Quercetum ilicis adriaprovinciale

-Javlja se u najtoplijem dijelu Jadranskog primorja (dopire na otocima do Lošinja). Srednji min. najhladnijeg mjeseca 6-8°C, sa nešto većeom količinom oborna oko 1000 mm. Ističe je karakteristična kombinacija uvjekzelenih vrsta (bez listopadnih elemenata). Najčešće se javlja u obliku makije, odnosno u njenom arealu se nalaze veće poljoprivredne površine.

Asocijacija: Šuma prnara i crnog jasena = Fraxino orni – Quercetum cocciferae

(nom. ill. Orno-Cocciferetum)

-Zauzima najtoplije položaje od Ulcinja do Pelješca, gdje može imati veće površine. Osim dominantnog prnara i elemenata šuma crnike, u istoj nalazimo i listopadne elemente balkansko-ilirske flore. Ima važnu zaštitnu funkciju.

Sveza: Oleo – Ceratonion

Asocijacija: Zajednica masline i tršlje = Oleo-Lentiscetum adriaticum

Asocijacija: Zajednica masline i drvenaste mlječike = Oleo – Euphorbietum dendroides

- Ograničena je samo na najtoplija i najsuhlja područja prvenstveno otoka, disjunktnog areala. Srednji min. najhladnijeg mjeseca 6-8°C, sa količinom oborna manjom od 1000 mm. Po fizionomiji i sastavu predstavljaju najsjeverniji ogranak stenomediteranske vegetacije.

Razred: Erico – Cistetea

Red: Cisto – Ericetalia

Sveza: Zajednica gariga jadranskog primorja = Cisto – Ericion

-Stalnim zooantropogenim uticajima makija prelazi u sljedeći degradacioni oblik – garig. Garig predstavljaju niske, otovorene, razrijeđene svijetle zimzelene šikare koje garige većim dijelom heliofilne vrste koje mnajčešće ne nalazimo u makijama. Garizi su po svom sastavu veoma varijabilni, a posebno su uvjetovani geografsko klimatskim faktorom.

- U njima nalazimo najrezistentnije mediteranske elemente: Juniperus oxicedrus, J. phoenicea, Erica verticillata, Erica multiflora, Rosmarinus officinalis, Calycatome infesta, Cistus monspeliensis, C. salviefolius, C. villosus...

- Do sada su opisane sljedeće asocijacije gariga:

a) Erico-Rosmarinetum ( garig ruzmarina)

b) Erico-Cistetum cretici (garig sa kretskim bušinom)

c) Erico –Calycotometum infestae (garig sa kapinikom)

d) Cisto-Ericetum arborae (garig sa velikim vrijesom)

e) Genisto-Ericetum verticillatae (garig sa vrijsom pozemljušom)

BOROVE ŠUME

Šume alepskog bora

- Zauzimaju znatne piovršine: na otocima južnije od Šibenika,; a na kopnu južnije od Splita. Na pojedinim otocima: Brač, Hvar, Korčula, Mljet, Dubrovački otoci..., se penju do 400 m n.v..

- Ove šume ne predstavljaju zasebne asocijacije nego ih treba shvatiti kao sindinamsku vezu sa različitim degradacionim stadijima šuma crnike, odnosno one predstavljaju dio drugih asocijacija – najčešće istočnojadranskih gariga.

- S tog gledišta se mog razlikovati sljedeće zajednice sa alepskim borom:

a) na podlozi makije: Fraxino orni – Quercetum ilicis pinosum halepensis;

b) na podlozi gariga kapinike: Erico –Calycotometum infestae pinosum halepensis;

c) na podlozi gariga ruzmarina: Erico-Rosmarinetum pinosum halepensis;

d) na podlozi gariga kretskog bušina: Erico-Cistetum cretici pinosum halepensis;

- Sindinamska povezanost šuma alepskog bora sa makijom i garigom se ogleda u obnavljanju ovih sastojina nakon požara.

Šume dalmatinskog crnog bora

-Iznad pojasa šuma crnike i alepskog bora nalazi se pojas šuma dalmatinskog crnog bora. Sindinamski povezane sa različitim stadijumima šuma crnog graba i medunca u višim odnosno crnike u nižim položajima. Sintaksonomski se uključuju u regresivne stadije šuma crnike.

-Na otocima: Hvaru, Braču, Korčuli zauzimaju pojas od cca 450 – 750 m n.v., a na poluotoku Pelješac se penju i do 900 m n.v..Najčešće se javljaju na plitkim, skeletnim zemljištima krečnjački crnica ili posmeđenih crvenivca.

-Osim proizvodne važnosti iste imaju estetsko-turistički i zaštitni značaj.

-Srukturno i floristički se razlikuju od šma crnog bora unutarnjih krajeva.

Šume pinja

-Šume pinja su autohtone na Mljetu (areal Mediteran). Može se naći i na drugim primorskim mjestima ali je antropogeno raširen kao dekorativna vrsta.

-Po florističkom sastavu ove šume se podudaraju sa šumama crnike i alepkog bora, ali se strukturno (fizionomski) razlikuju od njih.