ahmici izvjestaj sa sudjenja

7/27/2019 Ahmici Izvjestaj Sa Sudjenja

1/35

ZLOIN U VITEZU-AHMII

Predmet: Pako Ljubii

Sud Bosne i Hercegovine

Broj predmeta: X-KRO/06/241Optunica broj: KT-RZ 140/06Optunica potvrena: 18.12. 2006. godine. Sud BiH je prilagoenu optunicu prihvatio 21. prosinca2006. godine.

Optueni: Pako Ljubii

Krivino djelo:zloin protiv ovjenosti iz lanka 172. KZ BiH; ratni zloin protiv civilnogstanovnitva iz lanka 173. KZ BiH; povreda zakona ili obiaja rata iz lanka 179. KZ BiH,a sve u svezi sa lancima 29., 31., i 35., te sa lankom 180. st. 1. i 2. Krivinog zakona RepublikeBosne i Hercegovine.

Sudsko vijee:aban Maksumi, Predsjednik VijeaMerja Helena Halme-Korhonen, lanica VijeaMarie Tuma, lanica Vijea

Tuilatvo:David Schwendiman

Branioci:Tomislav Jonji, advokat iz ZagrebaBranka Praljak, advokatica iz Travnika

Promatrai:Suenje prati regionalni tim za praenje domaih suenja za ratne zloine koji ine sljedeeorganizacije: Istraivako dokumentacioni centar Sarajevo, Fond za humanitarno pravo Beograd, Documenta iz Zagreba i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka.

Optueni Pako Ljubii, zvaniToni Rai,roen 15. studenog 1965. godine u Neziroviima, opinaBusovaa. Optueni se nalazi u pritvoru u BiH od dana njegovog prebacivanja iz Meunarodnogkaznenog suda za bivu Jugoslaviju 22. rujna 2006. godine.

OPTUNICAOptunica tereti optuenog Paka Ljubiia da je od sijenja do kraja srpnja 1993. godine sudjelovao usklopu irokog ili sistematskog napada snaga Hrvatskog vijea obrane (HVO) na bonjako civilnostanovnitvo u opinama Vitez i Busovaa. Optunica navodi da je optueni u tom periodu vriodunost zapovjednika etvrte bojne Vojne policije, koja je funkcionirala u Operativnoj zoni sredinjaBosna (OZSB) HVO-a, te je formalno ide factoimao kontrolu nad pripadnicima Vojne policije HVO-a u OZSB.

Optunica navodi da je optueni naredio pripadnicima etvrte bojne Vojne policije da izvre napad nacivilno bonjako stanovnitvo u Busovai, i sam u tom napadu sudjelovao, a kojom je prilikomdvadeset i sedam (27) bonjakih civila lieno ivota, izvreno je pljakanje i unitavanje kua i poslovnih objekata Bonjaka.


2/35

Optunica dalje stavlja na teret optuenom da je, u jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine,sudjelovao u planiranju te nareivao pripadnicima etvrte bojne Vojne policije da napadnu selaAhmie, Nadioke, Pirie i antie. Optunica navodi da je tom prilikom nareeno da se pobijecjelokupno vojno sposobno bonjako stanovnitvo, te da se istjera cjelokupno bonjako stanovnitvoi njihove kue unite. Za vrijeme ovog napada ubijeno je oko 100 bonjakih civila, cjelokupno bonjako stanovnitvo iz tih sela je protjerano, njihove kue su unitene, mnogima su naneseneduevne i fizike povrede, a u selu Ahmii su minirane dvije damije.

Prema navodima optunice, od sijenja do srpnja 1993. godine, pripadnici etvrte bojne Vojne policije HVO-a su, uz znanje i po nareenju Paka Ljubiia, izvrili protuzakonito zarobljavanje bonjakih civila iz opina Vitez i Busovaa, koji su bili izvan borbene sposobnosti , odveli ih uzatvorenike objekte gdje su ih tukli i podvrgavali ostalim oblicima tekog fizikog i psihikogzlostavljanja.

Optunica dalje navodi da su pripadnici etvrte bojne Vojne policije HVO-a koristili zatoene bonjake civile kao ivi tit, te ih prisiljavali na obavljanje prinudnih radova za pripadnike HVO-a na prvim borbenim linijama.

Optunica teretiPaka Ljubiiaza sljedea kaznena djela:

zloin protiv ovjenosti iz lanka 172. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) usvezi sa sljedeim tokama:

o a) ubojstvoo h) progono e) zatvaranje (proizvoljno i protuzakonito uhienje i zatvaranje u zatvorenike centreo f) muenje (premlaivanje i druga teka fizika i psihika zlostavljanja) io k) druga neovjena djela (premlaivanje i druga teka fizika i psihika zlostavljanja,

dranje u neljudskim uvjetima, prisilni rad i koritenje ivoga tita).

ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lanka 173. KZ BiH u svezi sa sljedeim tokama:o a) napad na civilno stanovnitvo i civilne objekte io f) unitavanje i pljakanje imovine.

povreda zakona ili obiaja rata iz lana 179. KZ BiH u svezi sa sljedeom tokom:o d) unitavanje ili namjerno oteenje ustanova namijenjenih vjerskim potrebama

(unitenje damija),

a sve u svezi sa lancima 29., 31., i 35., te sa lankom 180. stavkom 1. i 2. KZ BiH.

Izvjetaji s rasprava

Sud BiH je izmjenjenu optunicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine. Na roitu za izjanjenje okrivnji, odranom 9. sijenja 2007. godine, optueni Pako Ljubii nije se izjasnio o pitanju krivnje te je Sud, u skladu sa zakonom, konstatirao da optueni porie krivnju.Glavna rasprava je zapoela 11. svibnja 2007. godine. Tuilatvo trenutno izvodi svoje dokaze.

12. srpnja 2007. g - dokazni postupak sasluanjem svjedoka optube

Izvjetaj: Goran Mileti, monitor Documenteiz Zagreba

Raspravu su takoer pratili: monitorica OSCE-a, novinarka BIRN-a, dvije neovisne znanstvenice-antropologinje.


3/35


4/35

Tijekom noi je primijetio da je oko kue prolazilo nekoliko pripadnika promatraa EU u bijelimuniformama, ali ih nije zazivao, jer je mislio da se radi o varci. Ujutro je uo glas svoje majke kakozaziva i plae. Na toj lokaciji je ostao do 2 sata popodne. Primijetio je da su u selu kue gorile aminaret je miniran. Potom je u kuu u kojoj se nalazio baena runa bomba, tee je ranjen i odbaenna pod. Dva pripadnika Vojne policije, koji su nakon detonacije uli u kuu su mislili da je svjedok mrtav. Svjedok je uspio ustati i pobjegao je do susjeda koji su bili Hrvati. Oni su ga ranjenog odveli donaselja ume. No je proveo u kui u kojoj su se nalazile brojne ene i djeca iz sela.

Sljedei dan su, pod izlikom da idu na razmjenu, provedeni u logor u osnovnu kolu u Dubravici. Udvorani za tjelesni odgoj bilo je oko 300-400 osoba. Svjedok je bio u tekom stanju te ga nisuodvodili na kopanje rovova u oblinja sela gdje su se vodile borbe. Sjea se da su tijekom noiodvodili ene, a pretpostavlja da su tom prilikom bile i silovane. U logoru je proveo 4-5 dana nakonega je posredstvom Crvenog kria razmijenjen u Novom Travniku. Potom je odveden u Zenicu u bolnicu, gdje je medicinski zbrinut.

Tijela brata i oca su ekshumirana tijekom travnja 2007. ispod jabuke u neposrednoj blizini kue,doim su tijela sestara i majke naena u Gornjim Ahmiima.

Zapaanje promatraaSvjedok je pri opisivanju dogaaja toga dana koristio skicu sela koja je po nalogu tuitelja postavljena na grafoskop. Svjedok je skicu prepoznao sa svjedoenja u Haag, u predmetu protivoptuenog Blakia.

Predoivanje dokazaTuitelj Schwendiman je svjedoku predoio dokaz koji se vodi pod oznakom P-8, gdje je iz zrakasnimljeno podruje sela s oznaena 22 objekta koje je svjedok prepoznao; te dokaze P-10 (bratovaslika) i P-11 (slika majke Latife iz mlaih dana). Dokaz pod oznakom P-9 sadri spisak pripadnika 4. bojne Vojne policije od 27. oujka 1993. godine

Unakrsno ispitivanje svjedoka Abdulaha AhmiaU unakrsnom ispitivanju svjedoka od strane branitelja Lonjia svjedok je precizirao pojedine izneseneinjenice. Branitelj se tijekom ispitivanja takoer osvrnuo i analizirao pojedine iskaze svjedoka u predmetima pred MKSJ-om protiv Kordia, Blakia i Kuprekia, te neke izjave koje je svjedok daoneposredno nakon 1995. godine pojedinim pravosudnim tijelima i organizacijama u BiH.

Svjedok postavlja imovinskopravni zahtjeva radi obeteenja

Podnesak obraneU predmetima koji su voeni pred MKSJ-om izraene su audio - snimke koje su predane strankama uovom postupku na koritenje. Iste snimke nisu transkribirane, na to se obrana ali, jer je tako oteanaanalize iskaza svjedoka u predmetima pred MKSJ-om koji se tiu ovog predmeta. Tuitelj je predloio da transkripte izradi Ured registara Suda, jer je upravo u svrhu predmeta koji su prebaeni saSuda u Haagu formiran poseban fond iz kojeg bi se osigurala sredstva za transkribiranje.

Braniteljica Praljak je podsjetila Predsjednika Vijea na operativni zahvat nad optuenim, zakazan za20. srpnja 2007. u bolnici u Mostaru, za kada je inae zakazan i nastavak glavne rasprave.

Sljedea glavna rasprava zakazana je za17. srpnja 2007. s poetkom u 13 sati.

Zapaanje promatraa:Svjedok je, unato dugotrajnosti davanja iskaza, ostao smiren i staloen, posebno tijekom unakrsnog ispitivanja branitelja. Predsjednik Vijea je u dva ili tri navrata pravodobno upozorio da je svjedok ve dao suvisli odgovor na postavljeno pitanje.


5/35

Glavni pretres

Izvjetaj: Mirza Huseinovi, IDC - Sarajevo, regionalni tim za praenje domaih suenja

Sasluan je svjedok Tuilatva BiH, Mathew Robert Wooley, major britanske vojske koji je govorio oueu Hrvatskog vijea obrane (HVO) u napadu na selo Ahmii, ubistvima civila i tekom ranjavanju ena i djece.

Svjedok: Mathew Robert Wooley

Direktno ispitivanje

Svjedok je u kritino vrijeme bio oficir/asnik u bataljonu britanske vojske UN-ovih snaga smjetenihu Novoj Biloj, opina Vitez. Glavna dunost britanskog bataljona UN-a je bila osiguranje humanitarne pomoi u regionu Srednje Bosne. Obavezu osiguranja humanitarne pomoi izvravali su pomouvojnih vozila.

Dogaaji 16. aprila 1993. godineSvjedok je ocijenio da su odnosi izmeu Armije BiH i HVO-a prije 15. aprila 1993. godine bili dobri.16. aprila 1993. godine svjedok je oko 11,00 sati krenuo s dva transportera, 'Shmicer i Warrior, uizvianje terena u pravcu mjesta koje je gorilo(Napomena: iz izvjetaja nije jasno na koje se selo ovajiskaz odnosi - Ahmii, Nadioki, Pirii ili antii).Kada su prili selu ( Napomena kojem selu?)vidjelisu kue koje gore. U blizini minareta damije jedna ena je mahanjem davala znakove da stanu.Zaustavili su se. Kad su uli u njenu kuu vidjeli su kako ovjek natopljen krvlju lei na krevetu.Pruili su mu prvu pomo te krenuli dalje. Svjedok je uz put vidio vojnike koji pomjeraju najmanjedva lea.

Na pitanje tuioca svjedok je odgovorio da je toga jutra u selu vidio oko 5 vojno sposobnih mukaracakoji nisu imali naoruanje, ostali su bili stariji, ene i djeca. Pojasnio je da je na sasluanju u Hakomtribunalu spomenuo brojku od 10-ak vojno sposobnih mukaraca, da je to bila njegova gruba procjena. Na kraju sela, u okolnoj umi, su vidjeli naoruane mukarce koji su gledali prema selu, svjedok pretpostavlja da su to bili vojnici HVO-a.

Na povratku su se zaustavili u kui u kojoj je ranjena ena leala na improviziranom nosilu. Nafotografiji br.16 koju je kao dokaz izvelo Tuilatvo vidi se ranjena ena kojoj pripadnici UN-a pruaju pomo. Svjedok je rekao da je ranjena ena bila u polusvjesnom stanju s pekirom oko glave.Kada su skinuli pekir vidjeli su da je ena teko ranjena u glavu i da joj se vidi dio mozga.

Ljudi na koje su nailazili su bili vidno uplaeni, jer se napad odigrao nekoliko sati prije njihovogdolaska. Na povratku su svratili jo u kuu ovjeka koji im je mahao. Tamo su zatekli oko 30 ljudi kojisu izali iz sklonita. Pet od njih je imalo ozbiljnije, a nekoliko njih lake povrede. Na fotografiji broj25 se vidi ranjena djevojica. Na tom mjestu bio je i jedan stariji ovjek ranjen u predjelu stomaka, te jedan ranjen u rame. Vidjeli su, ukupno, 10-ak rtava. Nakon ukazane pomoi povrijeene suevakuisali.

Tuilatvo je u dokazni materijal priloilo vie fotografija koje je napravio svjedok i fotoreporter koji je tom prilikom bio s njima. Priloeno je i vie fotografija na kojim se vide rtve u selu Ahmii i kuekako gore. Svjedok je rekao da su na taci br. 5 zranog snimka pronali pet leeva mukaraca srednjihgodina, izmeu 40 i 45 godina, s dosta rana na tijelima. Niko od ubijenih nije imao oruje. Nije bilodefanzivnih poloaja niti tijela ubijenih pripadnika HVO-a. U dokazni materijal priloene su i slikekoje su tom prilikom napravljene.Unakrsno ispitivanje svjedoka Mathew Robert Wooleya

24. 08. 2007. godine: dokazni postupak sasluanjem svjedoka optube


6/35

Svjedok je doao u BiH 10./11. novembra 1992. godine u inu porunika. Kada je svjedoio upredmetu Kupreki 1998. godine imao je in majora. Svjedok je opisao kretanje svoje karijere.Prije dolaska u BiH nije dobio nikakva politika upustva. Za vrijeme misije u BiH svakodnevno jevodio privatni dnevnik, taj je dnevnik koristio u MKTJ kao dokaz, dnevnik je u posjedu svjedoka.Svjedok je takoe pojasnio da slubeni dnevnik nema nikakve veze s njegovim privatnim.

Na pitanje branioca kakva je bila sloboda kretanja u tom periodu izmeu Kiseljaka i Busovae svjedok je rekao da je postojao kontrolni punkt u mjestu Kauni, ali da je bilo puno zaobilaznih puteva koji suse mogli lako koristiti.

Na pitanje branioca da li je HVO imao tenkove u svom naoruanju svjedok je rekao da, koliko on zna, jedini tenk na tom podruju imala je ARBiH, a bio je stacioniran na brdu Kuber. Svjedok zna zaincident koji se je desio u mjestu Puti te da je zbog toga u to mjesto dolazio neki komadant ARBIHda istrai ta se je desilo. Svjedok je rekao da je put koji je prolazio pored Ahmia bio od stratekevanosti. U selu Ahmiima nije vidio nikakvu teritorijalnu odbranu.

Svjedok misli da ena koja je pogoena u glavu nije preivjela, odnosno da je umrla nakon izvjesnogvremena od zadobijenih rana, dok su ostali evakuisani u Zenicu.

Dana 18.04.1993. godine, u prijepodnevnim satima, bio je u Donjoj Veerskoj. Neko vrijeme je posmatrao sukob izmeu ARBiH i HVO-a. Svjedok zna da je bilo presjecanja komunikacije, ali s planom za presjecanje komunikacija nije bio upoznat.

Svjedok je na pitanje branioca odgovorio da on ne zna da je u Ahmiima HVO imao rtava.

Pritube obraneOdbrana je iznijela Sudskom vijeu pritube zbog kanjenja u dostavi materijala od strane Tuilatva, jer im to onemoguava pripremanje unakrsnog ispitivanja svjedoka. Odbrana i optueni takoe su se

poalili i na probleme s prevodom, jer je dosta materijala na engleskom jeziku.

Glavni pretres


Svjedok: Bryan Watters


Misija bataljona britanske vojske u VitezuSvjedok Bryan Watters roen je 28.10.1953. godine u Britanskom Kamerunu (Afrika), po zanimanju je profesionalni vojnik sa inom pukovnika. U BiH je stigao 06.02.1993 godine kako bi preuzeodunost drugog zapovjednika u bataljonu Britanske vojske u Vitezu. Pri preuzimanju dunosti je imaoin brigadnog generala.Zona odgovornosti Britanskog bataljona je bila Srednja Bosna, bataljon je imao rasporeene ete uTuzli, G. Vakufu, Vitezu, Sarajevu i vezu u Maglaju. Njihova misija je bila pomo u distribuciji hranei u spaavanju ivota. Britanski bataljon je vojnim vozilima osiguravao prolazak konvoja s hranom. Na pitanje tuioca da li je smatrao neophodnim uspostavu oficira za vezu sa satnijama, svjedok jeodgovorio da su postojali oficiri za vezu koji su pomagali zapovjedniku satnije i bojne. Svjedok jeesto komunicirao s oficirima za vezu. Sredinom aprila 1993. g. je u Ahmie poslan oficir za vezu.

30. 08. 2007 godine: dokazni postupak sasluanjem svjedoka optube


7/35

Na pitanje tuioca da li je bio spreman da otvori vatru kako bi zatitio civile, svjedok je odgovorio da je bio, te da se nalazio u situacijama kada je bio primoran da otvori vatru na neku od strana u sukobu.

Na pitanje tuioca da li je uo za zapovjednika HVO-a u Zenici, Totia, svjedok je odgovorio da mu je poznat sluaj, da je 15.04.'93 otet Toti a da su dvojica njegovih tjelohranitelja navodno ubijena. im je dobio tu informaciju svjedok je otiao na mjesto otmice, smatrao je da je informacija tana.Meutim, nisu znali ko je odgovoran za otmicu. HVO je optuivao ARBIH, a oni su to prihvatili.

Dogaaji 16. 04. 1993. godineU 1:00 sat 16.04.'93 u njihovu bazu su dola dva novinara koji su bili smjeteni blizu Ahmia iispriali da im je reeno da odu. Kasnije je shvatio da su izmjeteni zbog toga to su mogli da vide toe se deavati u Ahmiima. To jutro primili su nekoliko izvjetaja o incidentima u Ahmiima, Vitezu,G. Vakufu, Prozoru itd. U 6:00 sati su uputili patrole u zonu odgovornosti satnije u Vitezu. Tada su poeli da stiu izvjetaji o sukobima izmeu HVO-a i Armije RBiH.Svjedok je izaao iz baze u 8:00 i krenuo prema muslimanskoj etvrti u Starom Vitezu. Naili su na puana vatru i vatru iz runih bacaa. Odatle je otiao na drugu stranu Viteza gdje su naili na mine protiv tenkova. U bonjakom dijelu, pored puta, su vidjeli vei broj civilnih rtava, meu tijelima

koje su pronali nije bilo oruja.Svjedok je otiao u tab ARBiH kako bi pokuao da dogovori sastanak izmeu HVO-a i ARBIH.Preduslov za poetak pregovora je bio da se izvuku ranjenici i jedan ovjek iz sela Kruica kojeg jenapadao HVO. Put pema Kruici je bio blokiran i uzak, veoma teko su transporterima proli do jednog brda odakle su vidjeli direktnu vatru prema selu, izgledalo je veoma opasno. Odatle su otili dotaba ARBIH. Tu su dobili vodia koji ih je odveo do kue u kojoj su bili ranjeni mukarci i ene.

Na pitanje tuioca kakva je to bila akcija HVO-a 16.04.'93, svjedok je rekao da je, iz njegove perspektive, to bila koordinirana akcija HVO-a. Tu tezu potvruje i iskljuenje struje i telefona koji su bili pod kontrolom HVO-a. Iskljueni su svi telefoni, osim jedne linije koja je ila iz Blakievekomande, po njegovom miljenju, s namjerom da se britanski bataljun optereuje sa sitnicama kako bise odvratila panja od stvarnih problema.19. ili 20. 04.1993. godine ARBIH je krenula u kontranapad i presjekla komunikaciju izmeu Viteza iBusovae te na taj nain oslabila snagu HVO-a i stvorila uslove za pregovore. Na pitanje tuioca da li je uo za oruje ''Nora'', svjedok je rekao da jeste, da je to oruje velikerazorne moi kalibra oko 155 mm koje unitava kuu ako padne na nju i smrtonosno je u radijusu od100 metara. Oruje ''Noru'' HVO je koristilo tokom napada 16.04.'93 godine. Upotreba ovog oruja jezahtjevala odluku, barem, na srednjem nivou lanca komandovanja.

Eksplozija kod damijeDana 18.04.'93 u 7:30 ulo se veliku eksploziju koju je prouzrokovao ''kamion-bomba'' postavljen koddamije i koja je nanijela veliku tetu na damiji i okolnim kuama ubijena su 3 ovjeka, 8 ih je

teko ranjeno a 150 ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Svjedok je rekao da se je radilo oteroristikoj akciji sa ciljem nanoenja velike tete. Nakon ovog dogaaja naredio je evakuaciju civila.Tokom evakuacije nazvao ga je komadant Hadihasanovi i rekao da treba odmah da zaustavievakuaciju, jer tim doprinosi etnikom ienju i slabljenju morala vojnicima ARBIH. Svjedok je ipak evakuisao dio civila, jer su bili izloeni snajperskoj vatri, prvobitno je evakuisano oko 150 civila, tajse broj kasnije popeo na 450 civila. Na pitanje kakav cilj je imala ova akcija HVO-a, svjedok je odgovorio da je po njegovom miljenjuglavni uzrok pokretanja ove akcije bilo stvaranje hrvatske veine u kantonu deset (10), po ''Vance-Owenovom planu''.

Na pitanje tuioca da li je putovao cestom prema selu Nadioci, svjedok je rekao da su 19.04.'93 putovali prema selu Nadioci te da su tom prilikom naili na grupu od 30-40 civila koja je blokiralasaobraaj leei po cesti. Razgovarajui sa njima rekli su da su im vojnici HVO-a naredili da napustekue. U ovoj grupi veina su bili stariji, ene i djeca, a bilo je i 12 do 13 mladia. Nedaleko od njih


8/35

nalazili su se vojnici HVO-a, bili su u crnim uniformama, imali su puke i pitolje, zvali su ih ''HOS'',to je bio specijalni odred unutar HVO-a. Ovi vojnici su imali amblem sa likom ''Dokera'.' slinim kaona kartama. Ovi vojnici su bili arogantni i jasni u svojoj misiji (da u ove bonjake kue usele hrvatskeizbjeglice). Iz razgovora sa ovim vojnicima saznao je da oni nee da puste maladie dok su ene, djecui starce putali. Svjedok je odluio da ove ljude nee prepustiti sudbini, nego im je osigurao sati itrideset minuta prednosti na putu prema liniji ARBIH, to im je bilo sasvim dovoljno da sigurni stignudo linija ARBIH. Svjedok je rekao da su esto viali pripadnike HOS-a kako vjebaju gaanje ispred jedne kue gdje su bili smjeteni. Ovu kuu su zvali ''bungalov''. HOS- je bio nauruan pukama AK-47 i snajperima.

Ambasador Tibo (Tebeaw) organizovao je i predsjedavao sastankom izmeu HVO-a i ARBiH.Svjedok je za vrijeme pregovora bio ispred zgrade, kada mu je njegov prevodilac priao i rekao da jeuo razgovor izmeu naelnika glavnog stoera HVO-a, Milivoja Petkovia, i Tihomira Blakia omasakru koji su poinili HVO-ovi vojnici, te kako je Blaki umirivao Petkovia kako je sve podkontrolom. Postignut je odreeni sporazum kojeg je sljedeeg jutra nadgledao britanski zapovjednik UN-a, Bob Stewart. Postignuti sporazum nisu izpotivali vojnici ARBiH, jer su saznali za masakr kojise desio u Ahmiima.

AhmiiKasnije tog dana svjedok je otiao u Ahmie i pretraio cijelo podruje. Tokom izvianja utvrdio je da je selo bilo okrueno sa svih strana kako bi sprijeio izlazak i ulazak u selo, vidio je mjesta na kojimasu bili pripadnici HVO-a, na tim mjestima trava je bila ugaena i tu su se nalazile ahure metaka.Snage koje su ule u selo unitavale su sve, ''nita nije ostalo ivo''. U jednoj bonjakoj kui nali susedam lanova porodice koji su, po njegovom miljenju, prvo ubijeni, pa zapaljeni. Svjedok je rekaoda su oni organizovali sahranu za ubijene, te da su iz Travnika doveli vjerske voe. Taj dan sahranjeno je 96 rtava od kojih je veina bila iz sela Ahmii.

Tuilatvo je u dokaze predloilo i fotografije na kojima se vidi: Sruen minaret damije, dokaz broj42. Tijelo odrasle osobe i djeteta na stepenicama, dokaz broj43. Tijelo djeteta na stepenicama, dokaz broj44. Tijelo odrasle osobe, dokaz broj45. Kostur djeteta koje je spaljeno, dokaz broj46. Leevi ljudi koji su spaljeni, dokaz broj47. Ostaci ljudskih tijela u pepelu i ruevinama dokaz broj48. Prostorija kue u kojoj se nalazi dio grudnog koa i drugi ostaci tijela, dokaz broj49. Medicinski vod koji izvlai tijela iz kua, dokaz broj50. Masovna grobnica gdje je ukopano 96 tijela rtava, dokaz broj51. Tijela ljudi ubijenih u Ahmiima i okolnim mjestima tih dana, dokaz broj52.

Poredana tijela rtava prije sahrane, dokaz broj53. Na pitanje tuioca da li zna tko je uinio ovaj zloin, svjedok je odgovorio da su uli razne prie kaoda su ovaj zloin uinili Srbi, ili da su zloin uinili sami Bonjaci. Meutim svjedok je napomenuo dasu oni znali da su zloin u selu Ahmii poinili vojnici HVO. Oni su sainili spisak od osamnaestosumnjienih za ovaj zloin i dostavili ga Tihomiru Blakiu od kojeg su traili kanjavanje poinioca. Na pitanje tuioca da li smatra da je ovaj zloin poinila jedinica ''Dokeri'', svjedok jeodgovorio potvrdno.

Izostanak unakrsnog ispitivanja svjedoka Bryana Wattersa

Odbrana nije imala primjedbi na izvedene dokaze. Nije unakrsno ispitala svjedoka jer Tuilatvo nijedostavilo sav materijal vezan za ovog svjedoka. Sudsko vijee je ostavilo mogunost da odbrananaknadno unakrsno ispita svjedoka.


9/35

Kometar posmatraaSvjedok Bryan Watters, kao profesionalni vojnik Britanske vojske, je razjasnio vojno - politiku situaciju u aprilu 1993. godine. Svjedok za zloine sumnjii pripadnike jedinice Dokeri koja jedjelovala u sklopu IV. bojne Vojne policije HVO-a kojom je zapovjedao optueni Pako Ljubii.

Glavni pretres


Svjedok: Lee Whitworth

Direktno ispitivanjeSvjedok Lee Whitworth, roen je 25.06.1964 godine u Engleskoj, po zanimanju je uitelj u Katolikojkoli (zamjenik direktora kole).Svjedok se prijavio u Britansku vojsku 1989. godine, u BiH je doao u aprilu 1993. godine, kao asnik za vezu u pukovniji.Prvih deset dana po dolasku u BiH izvravao je ulogu asnika za vezu (obavjetavanje o aktivnostima idogaajima u zoni njegove odgovornosti). Na pitanje tuitelja kakva su sredstva i opreme veze bile uupotrebi u to vrijeme, svjedok je rekao da su se koristile rune radio stanice (motorole), telefonskekomunikacije (PTT komunikac.ije) i linijske veze. Svjedok je opisao komunikaciju bosanskih Hrvatatokom 1993. godine kao konzistentnu. Imao je utisak da su vojnici posluni i da komanda vrstokontrolie pokrete i akcije vojnika.Uloga svjedoka je bila da obavjetava UNPROFOR i druge meunarodne organizacije o dogaajima iaktivnostima u zoni odgovornisti britanskog bataljona. Svjedok je rekao da se zapovjednitvo HVO-analazilo u Vitezu, te da je vrhovni zapovjednik HVO-a bio pukovnik Blaki a Marijo erkezzapovjednik za Vitez dok je Darko Grubei bio asnik za vezu pukovnika Blakia. Svjedoku jereeno da se stoer VP nalazio takoe u Hotelu Vitez. Kao zapovjednik VP prvo se predstavljaoVlado anti, kasnije upoznao Paku Ljubiia kao zapovjednika VP. Svjedok je rekao da se PakoLjubii nalazo pod izravnom zapovjedi pukovnika Blakia. Svjedok je rekao da se barem jedanputsreo ''licem u lice'' sa optuenim. Tuilatvo je pokazalo fotografiju koju je napravio svjedok, na kojojse vidi optueni Pako Ljubii i jedan pripadnik Vojne policije koji pregleda konvoj sa hranom kojusu povezli u muslimansko selo Kruicu.Svjedok je dva do tri dana po svom dolasku naiao na ''bungalov'' ispred kojeg je vidio par mladiakoji su imali crne uniforme i bili su veoma ponosni to pripadaju toj postrojbi, oni su mu rekli da pripadaju jedinici Doker. Za njih je svjedok rekao da su bili dobro naoruani te da mu se inilo daimaju bolju logistku nego druge jedinice. Kada ih je svjedok upitao da li su uestvovali u vojnoj akcijiu selu Ahmii odgovorili su da su bili ukljueni u sve uspjene akcije, tako da je svjedok shvatio da su bili ukljueni u napadu na selo Ahmii. Tokom razgovora sa njima prisutan je bio i neki stariji ovjek koji je zaustavio ovaj razgovor nakon 30-ak minuta naredivi vojnicima da prekinu razgovor. Jednaod njegovih dunosti bila je da upozna sve zapovjednike. Kada je upitao vojnike sa kojima jerazgovarao ko im je zapovjednik oni su rekli da je to Pako Ljubii. Svjedok je rekao da mu je tokomrazgovara neko pokazao oznaku doker, svjedok je dodao da su neki od vojnika imali ahovicu aneki oznaku doker.Svjedok je viao Darka Kraljevia zapovjednika Vitezova koji je tvrdio da je uestvovao u akciji uselu Ahmii. Svjedok je Kraljevia okarakteriso kao ''hvalisavca'' koji ga je jednom prilikom pozvaoda testiraju oruje. Vitezovi su imali uobiajene amerike uniforme. Svjedok misli da jedinica

''Vitezovi'' nije uestvovala u akciji napada na selo Ahmii ali misli da je Kraljevi uestvovao unapadu sa jo dva da tri pripadnika jedinice Vitezovi.



10/35

Pripadnici UNPROFOR-a su imali obiaj da slikaju sve vane lokacije. Tako je napravljena jednafotografija svjedoka sa HVO vojnicima ispred ulaza u hotel gdje je bio glavni stoer HVO-a.Tuilatvo je predstavilo i dokaz br. 59. fotografija punkta gdje su pripadnici HVO-a zaustavili konvojsa hranom na kojem stoji optueni Darko Geli (asnik za vezu pukovnika Blakia) i dva vojna policajca. Dokaz br. 60. fotografija dvojice vojnika gdje je jedan od njih u uniformi dokera a drugiu uobiajenoj uniformi.

Od asnika za vezu svjedok je saznao da je u Vitezu nekolicini) muslimana odrezana glava.Tuilatvo je u spis priloilo i dokaz br. 61. fotografija pripadnika jedinice Vitezovi, dokaz br. 62.naredba pukovnika erkeza gdje se kao primatelji naredbe navode erkez, Naki, VP, Vitezovi i jedinica Tvrtkokoja je bila locirana na podruju Novog Travnika.

Sudsko Vijee je nakon direktnog ispitivanja zatrailo od odbrane da se izjasni o dokazima Tuilatva;

Odbrana se nije oitovala u pogledu dokaza za koje je Tuilatvo zatrailo da se uvedu kao dokaznimaterijal, jer su dobili samo dio tih dokaza na uvid. Na ovu primjedbu Tuilatvo je odgovorilo da oninisu dobili nikakav dopis u pogledu dokumentacije koja im fali, na ta je odbrana odgovorila da su

jutros poslali dopis Tuilatvu. Odbrana je iz istih razloga odgodila unakrsno ispitivanje svjedoka.

Glavni pretres


Svjedok: Geoffrey Thomas

Unakrsno ispitivanje- Branilac Tomislav JonjiSvjedok je bio u Lavanskoj dolini od 02. februara 1993. godine do 08. maja 1993. godine. Svjedok jedavao izjave hakim istraiteljima i svjedoio u predmetu Blaki. Tokom sasluanja u predmetuBlaki rekao je da su odnosi izmeu ARBiH i HVO-a, u februaru i martu 1993. godine biliuglavnom dobri. Svi su znali da se Vitez po prijedlozima o podjeli Srednje Bosne nalazi na granici teda je kontrola Viteza zbog toga vana. ivko Toti je bio zapovjednik HVO u Zenici a otet je15.04.1993. godine.

Svjedok se ne sjea dogaaja koji se desio 28.03. kada su na izlazu prema Zenici ubijena dva pripadnika HVO-a.Zna za otmicu nekoliko visokih asnika HVO-a, pred izbijanje sukoba, ali ne znako ih je oteo, te je dodao da su pripadnici britanskog bataljona uestvovali u pregovorima za njihovo putanje. Ne sjea se da li su, odlaskom u selo Puti, namjeravali priati sa komadantom ARBiH ili sastanovnitvom, sjea se da je priao sa ljudima i da je obiao nekoliko kua i razgovaro sa civilima, bili su to ''ene i stariji ljudi''.Mogue je da je u selu Puti razgovarao i sa zapovjednikom ARBiH. Uselu Puti nije vidio oite vojne pripreme za odbranu od napada. Prilikom odlaska u selo Puti sa njim je bio i Mathew Robert Wooley.

Glavni pretres




11/35


Dana 21.09.'07 godine pred Sudom BiH u predmetu Pako Ljubii sasluan je zatieni svjedok ''O''. Zatitne mjere za ovog svjedoka odreene su ranije u rjeenju sudije za predhodni postupak dana12.12.2006 godine.

Svjedok O


U januaru 1993. godine napadnuto je mjesto gdje je svjedok ivio, 21. ili 22. januara oko 20:00 ule suse eksplozije po gradu. 30 minuta nakon to se smirilo, svjedok je oko 22:00 sati na terasi svoje kueuo korake. U tom momentu je odjeknula snana eksplozija, da bi nakon toga uo povike: ''Otvaraj, policija!'' Poto je znao da policija ne ulazi na ovakav nain, svjedok je sa porodicom izaao nasporedni ulaz u batu i sakrio se iza grma. Nije vidio ljude koji su doli tu no, vidio je siluete sedamljudi u uniformama. Nisu prolazili iza kue niti su ih gonili samo su nasumice pucali jer nisu znali gdjesu se sakrili Svjedok je na ovu pucnjavu uzvratio pucajui iz pitolja to je po njemu jedan od razlogazato ih nisu gonili. Svjedok je bio naoruan pitoljom korpion kojeg je nabavio na crno radi linezatite. Svjedok je iz grma na udaljenosti od 20 do 30 metara posmatrao pljakanje svoje kue (iz kojesu odvozili stvari itavu no). Ujutru oko 8:00 sati vratio se kui u kojoj skoro nita nije zatekao.Porodicu je taj dan poslao prema mjestu Kauni na teritoriju pod kontrolom ARBiH. U momentu ovihdogaanja svjedok nije bio u uniformi ali je bio lan ARBiH. Svjedok je rekao da je 1992. godine kao pripadnik ARBiH bio u Stupariima kod Visokog. Svjedok je napomenuo da u vrijeme ovih dogaajanije bilo nikakvih akcija ARBiH.

Nakon to je poslao porodicu prema teritoriji pod kontrolom ARBiH svjedok je otiao u grad. U gradu je uo da je no prije na isti nain ubijen momak Delija Mirsad, sline stvari deavale su se i nadrugim mjestima. Svoj sluaj svjedok je prijavio Petrovi Nikici koji je radio u policijskoj stanici. On je njegov sluaj zapisao ali od toga nije nita bilo. Nita od predmeta koje su mu oduzeli do danas nisuvratili.Vlasnici okolnih kua gdje je svjedok ivio su bili Muslimani. Svjedok je rekao da su muslimanski poslovni prostori u gradu bili razneseni i uniteni. Po danu je bilo mirno ali su noi bile opasne, tako je jednu no zapaljena njegova i jo par muslimanskih kua. Svjedok je preao u gradu kod brata i tuostao sve do 25. januara do poslijepodnevnih sati.

24. na 25. Muslimani su bili skoncentrisani u jednom dijelu grada. To jutro deavala su se nekakretanja, oko 6:00 sati ujutru ula se vatrogasna sirena za optu opasnost, nakon te sirene nastala jestrahovita pucnjava, pucano je po njima. Sa mjesta gdje je on bio vidjelo se kako odvode ljude, to jetrajalo do 15:00 sati. Poslijepodne nastupila je opta panika, Muslimane su stjerali u centar arije, tu je poelo odvajanje ena, djece i starijih mukaraca koji su kasnije protjerani prema Zenici a mukarcisu odvedeni na Kaonik. Na pitanje tuioca da li zna da je neko ubijen u ovim deavanjima, svjedok jerekao da zna da je ubijen jedan momak, za jednog zna da je ubijen snajperom, zna za tri lea ispred jedne kue i trojicu mukaraca koji su ubijeni na drugom kraju grada, te dvojicu mukaraca koji su pokuali doi do UNPROFOR-a, ubijeno je oko 10 ljudi. Svjedok je na pitanje tuioca rekao da su samjesta gdje su prvobitno bili pokuali neto malo otpora da prue, zna da je neki momak pucao, ali danije bilo nikakve oruane formacije, odnosno, da je jedina vojna formacija bila u Kaunima sa kojomoni nisu imali nikakve veze.

Zatoenitvo u kasarni Kaonik Na pitanje tuioca da li mu je prije bio poznat Kaonik svjedok je odgovorio da je to bila vojna kasarnau koju nikada prije nije ulazio. Na Kaonik je odvezen sa autobusom u kojem je bilo oko 60 ljudi a nezna da li je jo bilo autobusa. Kada su doli u kasarnu tu je bilo ve zatvorenika koji su ranije

dovoeni. U kasarnu su dovezeni oko 16:00 sati i odmah iz autobusa su ih ubacili u hangar, unutra su bili zatvoreni ljudi koje je svjedok poznavao, a dovedeni su iz okolnih sela i Busovae. Po njegovom


12/35

dovoenju u hangaru je bilo ve zatvoreno izmeu 200-300 ljudi. Hangar je bio dug 70 metara i irok 20 metara, patos je bio betonski a unutra nije bilo nita. Poto su dovezeni u januaru unutra je bilo jakohladno, svjedok je u to vrijeme bio dobro obuen a bilo je i onih koji su bili oskudno odjeveni.Svjedok je rekao da su isti dan neki ljudi u hangaru skidali od zatoenika sve to im se svidjelo. Nasvjedoku je ovom prilikom ostala sva odjea. U jednom momentu doao je upravnik zatvora koji se predstavio kao Zlatko Aleksovski. Naveer su dobili po olju aja a jedan od vojnika ih je popisao.Svjedok je rekao da su ujutru dobili palete i ebad koje su dijelili po jednu na 3 do 4 osobe. Ubrzo suiz hangara prebaeni u elije gdje je zatvarano od 25 do 30 ljudi u jednu eliju dimenzija 3 x 3.

uvari su mu bili poznati, to su njegove komije obuene u maskirne uniforme. Svjedok je rekao da jeu elijama bilo toplo, jer je loeno, dobivali su 2 do tri obroka dnevno to je za te prilike bilo jako pristojno. Oni koji su ili na kopanje nisu dobijali nita a kopali su po cijeli dan. Odmah istu no, kada je prebaen u eliju, svjedok je tuen, svaku no tuen od strane jednog momka s nadimkom Mareljakoji je bio visok oko 170 cm i zdepast. Imao je vojnu uniformu i beretku. Na ispitivanje je voen uzgradu na samom ulasku u kasarnu, tu je zatvoren u neku eliju dok je drugi zatoenik bio naispitivanju, nakon pola sata odveden je i on na ispitivanje. Uao je u prostoriju na prvom spratu koja je bila prilino duga i imala stolnoteniski stol na kojem su stajali razni predmeti, kao palice...itd. Na

ulasku ga je doekao prijateljski ton Petrovi arka i Katava eljka koji su ga ponudili kafom icigaretom. Tokom ispitivanja dvojica gore pomenutih isljednika su izdavali perfidna nareenja trojicimomaka koja su ga tukla. Udarali su ga po itavom tijelu, bio je sav modar od policijskih palica,kablova i eljeznih ipki. Jedan od momaka mu je priao sa lea i stavio mu no pod glavu. Najteemu je bilo kada je dobio udarac vrhom palice u predio grudnog koa, kada je jauknuo i rekao: ''Majkomoja!'', nata su mu odgovorili da mu niko ne moe pomoi, jer se ne nalazi ni na spisku ivih nimrtvih. Ispitivanje je trajalo vie od tri sata tokom kojeg su mu govorili da ne znaju ta e sa njim jer se ne nalazi na spiskovima. Nakon ispitivanja vraen je u istu eliju i nije mu pruena pomo. U elijisa njim su bila zatvorena dva Iranca koji su bili doktori i oni su mu dali neku tabletu za bolove i mast.

Svjedok je bio zatoen na Kaoniku od 25. januara do 8. februara. Slan je na kopanje rovova iznad selaPuti. Tu su kopali rovove itavu no, a momci koji su ih uvali bili su veoma korektni prema

zatoenicima. Svjedok je voen na radove na Kulu a Dan prije nego to e biti voen na radove naKulu njegov brat, koji je se od tamo vratio, mu je rekao da na Kuli trae samo njega. Toga dana kadasu prozivani zatoenici za rad na Kuli njegov komija mu je rekao da e i on ii sa prozvanimzatoenicima. Sa kamionom su dovezeni do sela gdje su ih doekali straari koji su pitali za njega. Nakon ispitivanja, jedan Srbin, vojnik HVO-a, odveo ga je za jedan hrast i rekao mu da skine odjeu. Nakon pretresanja poeo je da ga tue i tjera da pjeva pjesmu ''Ja mudahedin, jebem majku ustaku'',nakon ega su doli ostali i pitali ga ta to pjeva i poeli ga tui. Nakon ove torture odveden je nakopanje rovova. Svjedok je rekao da su tu pretuena jo dvojica momaka a da je on imao ''posebantretman''. Svakih 10 do 20 minuta dolazio je neko od uniformisanih ljudi i zapoinjao razgovor sa njimnakon ega su mu govorili: '' A, ti si taj!'' i tukli ga po 10-ak minuta. Jedan od uniformisanih vojnikamu je sa bakljom od novina zapalio bradu a drugi mu je skinuo kapu i zapalio je, nakon ega mu jenaredio da je pojede. Svjedok je mislio da se ovaj ali, a on mu je rekao da mora. Svjedok je nakon par udaraca poeo da je jede da bi je na kraju i pojeo. Ljude koji su ga tjerali da to radi svjedok nije poznavao. Svaki od ovih ljudi koji su ga maltretirali dolazio je i govorio da e doi no i da e muonda doi nekakav hosovac. Kada je dola no doao je nekakav momak u crnoj uniformi, ''hosovac'',koji mu je rekao da krene sa njim i da ponese lopatu. Kada su stigli na odreeno mjesto hosovac mu jenaredio da kopa rupu, kada ga je svjedok upitao, a zato da kopa tu rupu, on mu je rekao da je to zanjega. Nakon ovog odgovora svjedok je pitao hosovca da li mogu da se nekako dogovore, obeavi dae mu dati novac i dva prstena koja ima u eliji, na ta je ovaj pristao. Hosovac ga je vratio u eliju irekao uvarima da je on njegov prijatelj i da ga niko vie ne smije dirati. Nakon povratka sa Kule, dan poslije, oko 12:00 sati bila je razmjena i on je otiao za Zenicu. U tommomentu svi zatoenici su razmjenjeni. Crveni krst koji je bio organizator ove razmjene nije odmah pristao na razmjenu jer su falila dva zatoenika. Svjedok je rekao da su ti zatoenici ubijeni prilikomradova, jedan je ubijen krampom u grudi a drugi je podlegao od posljedica batinjanja. Svjedok je rekaoda je odvoen i u klasini ivi tit u selu Strane. U ivom titu bili su 5-6 sati i oni su bili uslov dase to selo preda, meutim ljudi iz tog sela su odbili i oni su vraeni na Kaonik.


13/35

Unakrsno ispitivanjeSvjedok je tri puta bio u Hagu i tri puta davao izjave, mislei na svjedoenja u sudu. Svjedoio je u predmetima Aleksovski i Dario Kordi, u predmetu Tihomir Blaki svjedoio je kao svjedok odbrane. Nakon svjedoenja u predmetu Aleksovski imao je nekih neugodnosti i niko mu nije

pruio zatitu.Svjedok je sluio vojsku u apljini, imao je in desetara i napredovao je do ina vodnika. Na poetkurata bio je lan Patriotske lige. Svjedok je potvrdio da je Dervi Sarajli bio jedan od lanovaPatriotske lige, a da je Vatrogasni dom bio sjedite Patriotske lige. Pripadnici Patriotske lige su ili naratite u Jajce kao i pripadnici HVO-a.

Svjedoku je poznat Husein Hadimejli, misli da je bio naelnik taba TO. Svjedok poznaje i AmiraHadia, misli da je bio neki slubenik u TO. Na pitanje braniteljice da li je opinska vlast traila daJNA napusti teritoriju opine, svjedok je potvrdno odgovorio. Na pitanje koliko je bilo kasarni na podruju opine svjedok je rekao da su bile tri; Kaonik Kauni i Draga. Kasarnu Kaonik preuzeo jeHVO a silos u Kaunima HVO. 1992. godine u Busovai zapovjednik HVO bio je Dario Kordi.

Na pitanje odbrane ko je 10. maja 1992. godine bio naelnik policije u Busovai, svjedok je rekao dane zna a nakon spominjanja imena Husnija Neslanovi svjedok je rekao da je mogue da je bio on.Kao graanin opine Busovaa svjedok je primjetio da se poveao broj izbjeglica 1992. godine.

Na pitanje da li zna ta se desilo 24.01.1993. godine svjedok je rekao da je uo da su dva vojnikaHVO pokuali proi kroz punkt, te da je jedan poginuo, te da je to bio razlog ienja u Busovai.Svjedok je rekao da koliko on zna da je auto gaan tromblonima. Njegovoj eni niko nije pomagao daizae iz Busovae ali je dodao da ona nije slobodno izala.

Svjedok je rekao da 24/25. 01.1993 godine nije koristio vatreno oruje. Toga dana kada su stjerani natrg vidio je obiljeja; HV, HVO-a i Ranolist brigada.

Svjedok zna za ime Anto Slikovi, zna da je bio druga karika iza Kordia. Mirko osi je bio aktivni policajac a kasnije komandir nekog voda. Svjedok zna za ime Gavro Mari odnosno da je bio jedan odzapovjednika. Svjedok za Paku Ljubiia do tada nije uo. Svjedok je vidio oznake HV u Busovaiali ne zna da li su ti ljudi odlazili na ratite u Hrvatsku. Svjedoku je poznat i Darko Kraljevi, rekavida je bio jedan od zapovjednika. Svjedok je odgovarajui na pitanje braniteljice, ko je bio zapovjednik Zlatku Aleksovskom, odgovorio da ne zna, ali se sjea jedne situacije, kada su vraeni iz Putia, da se pojavio neki momak koji je nosio neku ceduljicu na osnovu koje je traio od Aleksovskog ljude zakopanje, a ovaj mu je odgovorio da ne moe jer nema na papiru potpisa Kordia ni Slikovia.Svjedok je rekao da ga niko od straara nije tukao. Svjedok je rekao da je policajac Nikola Bubi bioosoba koja je tukla zatoenike. Svjedok je razmjenjen 08.02.1993. godine.Optueni Pako Ljubii; rekao je da je svjedok nabrojao osam ubistava ali da ni jedno nije vidio. Na pitanje optuenog: Ko je bio zapovjednik osobama koje su vas ispitivale?, svjedok je odgovorio:Slikovi. Na pitanje da li je ikada bio nazoan straar kada su ga tukli, svjedok je rekao da jeste jednom prilikom i da nita nije preduzeo a drugi put je to sprijeio.

Glavni pretres


Svjedok Andre Peter Kujawinski




14/35

Svjedok Andrej Peter Kudjovinski (Stanislav) roen je 19.09.1965 godine, u Liverpulu, Engleska. UBritanskoj vojsci je bio do prije dvije godine. 1993. godine bio je vodnik u ''eirskoj pukovniji''. U penziju je otiao kao zastavnik prve klase. Tokom slubovanja u BiH kao vodnik bio je zaduen zavie od trideset ljudi. U BiH je doao u 11. mjesecu 1992. godine. Do sredine aprila upoznao senacionalnom strukturom i selima u Lavanskoj dolini u kojoj je vrio ophodnje. Dok je bio u BiHvodio je privatni dnevnik. Privatni dnevnik je vodio 99% svaki dan osim sredinom aprila kada suimali previe posla ali i te je dogaaje unosio u depnu biljenicu iz koje je kasnije prepisivao udnevnik.

Svjedok je putovao u Travnik i Zenicu dva dana prije deavanja u Ahmiima. uo je za otmicu ivkaTotia, hrvatskog zapovjednika u Zenici, i ubistva njegovih tjelohranitelja. Dana 14.04.1993. godinesvjedok je posjetio Travnik i Zenicu, dobio je zadatakda izvide ta se to deava u Zenici. Kada su se pribliili Zenici u gradu je bilo mirno i bilo je veoma malo ljudi u gradu to nije bilo uobiajeno a sastrane je dosta bilo uniformisanih ljudi s orujem. U Zenici se osjealo poveane tenzije a oni su uliminobacaku vatru i vatru iz pjeadijskog naoruanja. Svjedok je zapisao dogaaj 14. 04. 1993.,otmicu Totia, u svoj dnevnik.

Dogaaji 16. 04. 1993. godine Ujutro 16. aprila 1993. godine, probudio se rano ujutro i dobio zadatak da ode u ophodnju, jer seneto dogaalo u Vitezu. Dok se kretao prema gradu vidio je oblak dima kako se die iznad Viteza, u prvom dijelu puta prema Vitezu vidjeo je ustrijeljenog starca kako lei na zemlji, imao je civilnuodjeu na sebi. U Vitezu je vidio jo jedan uasan prizor, ubijenog starca i dijete, koje je imalo oko 6godina, koje je ustrijeljeno hitcem u glavu. To dijete je dralo psa u ruci koji je bio iv. U blizinileeva nije vidio nikakve vojnike. Kasnije oko 14:00 h dobio je zadatak da ode u Ahmie po vozilokoje je ostalo u kvaru. Napustili su bazu glavnom cestom i krenuli prema mjestu. Nakon to su unijelikoordinate u daljini su vidjeli veliki oblak dima i uli pjeadijsku vatru. Primjetili su dosta unitenihobjekata koji su bili zapaljeni, vidio je i leeve obitelji (''ene i djecu'') razbacanih po zemlji a koji su po njegovoj pretpostavci prije pogibije bjeali. Takoe je vidio i jednog starijeg mukarca i dijete kojisu ustrijeljeni na ulazu u kuu, ove prizore su posmatrali kroz optiku koja uveava do 4 puta, jasno jevidio rupe na glavi ovih leeva nanijetih pjeadijskim naoruanjem. Na pitanje tuioca kako su ubijeni,svjedok je rekao sa jednim metkom u glavu. Kako su prolazili dalje kroz selo primijetili su jednustariju enu iza jednog obronka, koja ih je po gestikulaciji molila da joj pomognu. Oni su se zaustavilii rekli joj da se sakrije te da ce se oni vratiti za 10 minuta. Odatle su nastavili dalje i doli su do jednealpske kue gdje je bilo oko 100 vojnika obuenih u tamne uniforme i dobro naoruane. Tu su stajali i pili, izgledali su sretno i zadovoljno. Svjedok je rekao da je on tu zaustavio svoje borbeno vozilo iokrenuo top prema njima iz bijesa, jer je znao da su ovaj zloin uinili ti ''vojnici''. Nakon kraegvremena okrenuo je top na prvobitan poloaj i krenuo prema mjestu gdje je ostalo pokvareno voziloBritanskog bataljona. Sa tog mjesta uli su pucnjeve na jednoj uzvisini koja je po njemu bilasnajperska. Nakon to su zakaili pokvareno vozilo otili su u bazu. Iz baze svjedok se vratio domjesta gdje su pronali skupinu ena koje su traile pomo. Dok su ene ulazile u taj transporter premanjima je dotrao i jedan mlai mukarac od oko 20-ak godina. Ove civile su odvezli u Travniku bolnicu. Svjedok je rekao da ovi civili nisu bili povrijeeni ali su bili prestravljeni s onim to im sedesilo.

Na pitanje tuioca koliko je puta bio Ahmiima, svjedok je rekao da je bio dva puta gdje se zadraooko dva sata i tridesetak minuta, tokom tog perioda uli su se pucnji iz daljine. Tokom drugog dolaskaula se jaa pucnjava koja je bila usmjerena prema njima. 17.04.1993. godine svjedok je dobio zadatak da u Vitezu pokupi porodicu jednog pripadnika UNHCR-a. Kada su se vraali sa tog zadatka isprednjih je istrala jedna ena koja im je ispriala da je dva puta silovana i da je vidjela ubistvo jednogovjeka. Ova ena je odbila da krene sa njima i vratila se prema svojoj kui. Svjedok je imao izadatak da iz Doma zdravlja Vitez prebace tri ene do bolnice u Novoj Biloj. Svjedok je rekao da su prilikom obavljanja ovog zadatka uli u pogrenu kuu te su prilikom sistematskog pregleda prostorija

nali dvoje ustrijeljenih ljudi, starijeg mukarca i enu. Kad su dobili nove koordinate koje su unijeli uGPS ureaj doli su do mjesta gdje su naili na tri ranjena hrvatska vojnika, koje su odvezli u bolnicuu Novoj Biloj koja je bila smjetena u crkvi. Tu je vidjeo oko 50-ak ranjenih HVO vojnika.


15/35

Unakrsno ispitivanjeSvjedok je tri puta svjedoio u Hakom tribunalu i dao veliki broj izjava. Na pitanja branioca kakva je struktura bila Britanskog bataljona, svjedok je rekao da se bataljonsastojao od tri satnije: A, B, i C, satnija A se nalazila u Vitezu, satnija B se nalazila u G. Vakufu, a

satnija C se nalazila u Tuzli i Kladnju.Satnija C je bila stacionirana u Vitezu, Kladnju i Tuzli i na kraju se vratila u Vitez. Satnija A je imalatri voda. Jedan od zadataka Britanskog bataljona je bilo osiguranje prohodnosti za civile. Na pitanje branioca kako je dobivao nareenje za zadatke, svjedok je odgovorio: Preko operativnog centra ustoeru.Svjedok je rekao da je do tada najveu okupljenu vojsku vidio pred kuom koja je napravljena uvicarskom stilu (HVO vojsku) a poslije toga najveu okupljenu vojsku vidio je u Miletiima, (ArmijuRBiH). Na tom mjestu je vidio 5 leeva mukaraca koji su prvo mueni pa pogubljeni te da su se natom mjestu nalazili due vrijeme jer se osjetio jak smrad. U mjestu Miletii vidio je i vojno sposobnihmukaraca starije dobi. Na pitanje branioca zato svjedok nije bio ljut kada je tu vidio mrtve svjedok jeodgovorio da nije zbog toga to nije vidio ljude koji su to uinili. Svjedok je prilikom unakrsnogispitivanja rekao: '' da ali to vojnike koji su se nalazili ispred vicarske kuice nije uslikao i

upucao''. Svjedok je rekao da je hotel u Vitezu koriten kao zapovjednitvo HVO vojske. Svjedok jerekao da je, kada su ili prema Zenici, vidio kolonu izbjeglica koja je ila iz Zenice Na pitanje branioca koje su etnike pripadnosti bile te izbjeglice, svjedok je odgovorio da se ne sjea.Tuilatvo je postavilo dodatno pitanje svjedoku, da li je mogue da je nakon to su drugi put napustiliAhmie moglo ostati neko vozilo Britanskog bataljona iza njih. Svjedok je odgovorio: ''Teko.'', te dase ne sjea.

Glavni pretres


Dana 25.09.2007 godine, u prostorijama Suda BiH, sasluan je svjedok Tuilatva BiH, Michael Dooley potpukovnik u Britanskoj Vojsci. Michael Dooley je u vrijeme slube u BiH imao in vodnikate kao osoba koja je esto ila u ophodnje gradovima i selima u Lavanskoj dolini govorio o zloinima poinjenim u gradu Vitezu i selu Ahmii u aprilu 1993. godine

Svjedok: Michael Dooley

Direktno ispitivanjeSvjedok Michael Dooley (Majkl Duli) asnik u Britanskoj vojsci roen u Njemakoj 1966. godine.Michael Dooley slubu u vojsci poeo je 1989. godine, u augustu 1992. godine pridruio se kaovodnik eirskoj jedinici. U oktobru 1992. godine doao je sa eirskom jedinicom u BiH. Tokommisije u BiH vodio je privatni dnevnik. Veinu vremena bio je stacioniran u osnovnoj koli u NovojBiloj. Njihova misija je bila obezbjeivanje prolaska konvoja s hranom u Srednjoj Bosni a kasnijeistraivanje i pozicioniranje borbenih poloaja. Do aprila 1993. godine svjedok je stekao sliku oetnikoj strukturi pojedinih djelova grada.

Na pitanje tuioca kakva je komunikacija HVO-a bila u to vrijeme svjedok je rekao da je u stoeruHVO-a u Vitezu primjetio antene visoke frekvencije te je na osnovu toga mogao zakljuiti da su imali



16/35

efikasnu komunikaciju. 12.04.1993. godine upoznao se sa pukovnikom Blakiem kojeg je tom prilikom odvezao iz Kiseljaka do stoera u Busovai. Svjedok je situaciju u Travniku 1993. godineopisao kao napetu. Svjedok nita nije uo o ubistvu Totia i otmici njegovih tjelohranitelja.

Dogaaji 16. 04. 1993. godine16 aprila oko 7:00 h sati probudio ga je vojnik (Elis) i rekao mu za deavanja u Vitezu. Dobio jenaredbu da njegov vod ode sa etri wariora u grad. Kako su krenuli prema gradu vidjeli su mrtvatijela na prozorima i zemlji te oko 10-ak zapaljenih kua. Prema njegovom sjeanju ini mu se da suispred veine kua bila mrtva tijela. Pretpostavlja da je bilo oko 50 tijela odraslih mukaraca, iao je prema pravcu iz kojeg se ula pucnjava i doao da stadiona. Vidio je snage HVO-a kako sjede i piju adio kako ide prama jugu. Svjedok je sa svojim vodom proao pored i priao kuama kojima su sesnage HVO-a pribliavale, priao je kui gdje je vidio porodicu i starijeg mukarca sa lovakom pukom koji nije imao nikakvih ansi protiv organizovanih jedinica te je odluio da ih zatiti. Svjedok je rekao da je bio stalno u vezi sa svojom bazom, kojoj je rekao da je svoje topove okrenuo premasnagama HVO-a, te da e se boriti sa njima ako to bude potrebno. ena i djeca su uspjeli proi izaWariora i ui u kuu gdje je bilo sigurnije a snage HVO-a su prole. Svjedok je rekao da u Vitezunije bilo muslimanskih vojnika.

Kasnije su dobili naredbu u kojoj je reeno da se neto deava u Donjoj Veerskoj i oni su krenulitamo, kada su doli vidjeli su civile sakrivene iza jednog betonskog zida. Tom prilikom neki su se pokuavali popeti na transporter to su oni sprijeili. Svjedok je rekao da nisu vidjeli neke tragove borbe te da su ljudi koji su se krili bili Muslimani.

Operativni centar im je javio da se u Ahmiima deavaju neki problemi, te je dobio zadatak da odetamo, tom prilikom vidio je izgorene kue, tragove pucnjave. Vidjevi sve to svjedok je pozvao pomo nakon ega mu se pridruio porunik Wooley sa vozilom koje ima 30 mm top. Sa brda prema putu je dolazila pucnjava. Na pitanje Tuilatva koliko se daleko od bungalova deavala pucnjava,svjedok je rekao na udaljenosti od 500 metara u smjeru juga a radilo se o paljbi iz lakog naoruanja.Po dolasku ispomoi odluili su da odu u selo. Sva tijela koja je vidio izgledala su kao tijela civila. Sobzirom da nije vidio nikoga ivog odluili su da pokupe tijela i odvezu ih do lokacije gdje bi porodice po saznanju ''ta se desilo'' mogle da pokupe mrtve. U Ahmiima je bilo dosta mrtvih, izgledali su kaoda su istrali iz svojih kua a leali su ubijeni u svojim dvoritima. Prvi put pokupili su 4 ili 5 tijelakoja su imala viestruke rane po sebi. Da bi se osoba pogodila u tijelo 3 do 4 puta morate biti jako blizu ili imati jako naoruanje. Samo manji broj ljudi je imao ranu od jednog metka. Svjedok je rekaoda su oni u tri navrata kupili leeve i odvozili ih na proirenje. Kada su etvrti put krenuli po leeve poela je pucnjava po njima i oni su odluili da te leeve odvezu za Vitez. Svjedok je rekao da su naovaj nain vojnici pronali 20 do 30 leeva koji pored sebe nisu imali naoruanje.Kada su vozili leeve vidio je 10 do 15 vojnika HVO-a u jednoj guduri. Na pitanje tuioca kakva jesvrha bila tih sakrivenih vojnika svjedok je rekao da je shvatio da su pucnjavom usmjeravali ljude izsela da idu prema toj guduri. U tom trenutku nije znao da iko ima iv u Ahmiima. Sva tijela su bilicivili, to se tie ena one su bile u muslimanskoj odjei . Svjedok je rekao da se odprilike mogaovidjeti isti broj tijela (20-30) prolazom kroz selo.

Tuilatvo je prezentiralo jednu sliku na kojoj se kod jedne kue vidi vie mrtvih tijela. Na snimkukoje je pokazalo tuilatrvo vide se vojnici UN-a kako kupe tijela ubijenih ljudi a svjedok nije siguranko je taj snimak napravio, misli da bi mogao biti vojnik ''Rajan''. Na snimku lokalne televizije svjedok je prepoznao pucnjeve iz lakog naoruanja i pucnje iz veeg kalibra za koje misli da su pucnji iz pukomitraljeza te je dodao da je u Ahmiima uo istu buku. Tuilatvo je pokazalo i dvije fotografije,na jednoj se vide dva muka lea na zemlji, a na drugoj fotografiji koja je napravljena u junom dijeluViteza vidi se le osobe koja lei na zemlji.

Unakrsno ispitivanje

Branilac optuenog Tomislav Jonji pitao je svjedoka, koliko je imao svjedoenja i koliko je daoizjava o ovim okolnostima do sada, svjedok je odgovorio da je samo jednom svjedoio pred Hakimtribunalom a da je dao vei broj izjava. Branitelja je interesovalo zato je svjedok jednu izjavu


17/35

potpisao tri mjeseca nakon to ju je dao, svjedok je objasnio da su jednom prilikom haki istraiteljidolazili mu kui gdje su ga ispitivali i pravili samo zabiljeke da bi mu nakon tri mjeseca doli naradno mjesto gdje je potpisao tu izjavu.

Svjedok je rekao da u 10. mjesecu 1992. godine nije bilo ncidenata izmeu Muslimana i Hrvata te dasu ceste bile prohodne ali sa puno barikada koje su oznaavale etniku kontrolu pojedine teritorije.Svjedok je rekao da je jednom prilikom bio u pratnji Blakia od Busovae do Kiseljaka a razlog pratnje su bili punktovi, te da su morali proi najmanje jedan punkt ARBIH. Svjedok je rekao da je i jedan takav punkt bio na ulazu u Travnik. Svjedok je spomenuo i jednu pucnjavu izmeu ARBIH iHVO u Travniku, od ovog incidenta svjedok je bio udaljen oko 200 metara.

Svjedok je rekao da je na punktu UN-a koji je bio postavljen nedaleko od skretanja za Kiseljak,16.04.1993 god. imao susret sa autobusom dobro naoruanih muahedina kojima nije dopustio prolazak za Travnik. Odbrana je prezentirala jednu fotografiju koju je napravio svjedok a rije je orovovskom poloaju ARBIH, koji se nalazio u Lavanskoj dolini iza skretanja za Kiseljak. Svjedok jerekao da je prilikom ophodnji nailazio na punktove HVO-a i ARBiH koji su se stalno smjenjivali.Svjedok je rekao da je izgledalo da je HVO vojska organizovanija i profesionalnija. to se

komunikacije tie HVO vojska je imala dipol i vertikalne antene namjenjene za daleku i bliukomunikaciju. Odbrana je priloila izjavu u kojoj je svjedok rekao da je ARBIH u Srednjoj Bosnikoristila kratkotalasne komunikacije, koja ima prednost to moete imati komunikaciju na velikimudaljenostima.

16.04.1993 godine, prilikom ophodnje prema gradu Vitezu, svjedok nije vidio vojnike nego samomrtva tijela, vojnike je vidio sjeverno od stadiona u Vitezu i to su bili HVO vojnici. Svjedok jeobjasnio i razliku u uniformama izmeu HVO-a i ARBiH. U to vrijeme HVO je imao uniforme slineamerikoj dok je ARBIH imala maskirne uniforme vie sline uniformi skandinavskih zemalja sa vieizraenom zelenom bojom. Svjedok je rekao da se ne sjea da je vidio tijela djece i nije vidio ni jednogvojnika da puca. Svjedok je rekao da prilikom odlaska u Ahmie nisu prevozili ranjenike. Na pitanje branioca da li je neko prije njih bio u selu Ahmii svjedok je odgovorio da misli da je pukovnik

Stewart neto vidio sa ceste, a ima i osjeaj da je i Wooley bio tamo.Svjedok je rekao da bi se oistilo mjesto kao selo Ahmii da treba puno vojske oko 100 vojnika i jedanvod od 30-ak ljudi i jo jedna grupa ljudi koja bi uvala mjesto prema groblju. Svjedok je rekao da muse inilo da gdje god bi otili da bi tu pucnjava jenjavala, osim u Ahmiima kada su tamo bili zadnji put, to mu je odavalo utisak da je pucnjava bila koordinirana. Optueni je primjetio da je na svakomtopu UN transportera stajala zatitna navlaka, te ga je interesovalo da li je to uobiajeno za situacije ukojoj su se nalazili. Svjedok je na to odgovorio da navlaka ne ometa njegovo koritenje te dodao da bion koristio mitraljeski top. Na zatvaranju roita optueni je ponovo upoznao Sudsko Vijee sa injenicom da Tuilatvo BiH nedostavlja odbrani dokaze na nain kako to zakon nalae tj. prije sasluanja svjedoka.

Glavni pretres


Nastavak izvoenja dokaza sasluanjem zatienog svjedoka tuilatva. Tokom sasluanja svjedokakoritene su zatitne mjere; iskljuenje javnosti sa roita, odnosno distorzija video slike tokom svjedoenja i upotreba pseudonima ''B'' za svjedoka.

Svjedok B



18/35


19/35

bili mukarci. U koli su bili zatvoreni i mukarci iz drugih mjesta. Iz njenog sela bilo je zatvoreno dvado tri mukarca.

Svjedokinja je izjavila da postavlja imovinsko pravni zahtjev.

Glavni pretres


Na dananjem pretresu sasluan je jo jedan svjedok tuilatva koji je govorio o deavanjima u Vitezunakon ulaska snaga HVO-a u ovaj grad 1993.godine.

Svjedok Mirsad Ahmi


Dogaaji 16. 04. 1993. godine Ahmi je svjedoio o granatiranju koje je stanare njegove zgrade probudilo rano ujutro 16. aprila1993. godine. Nakon to su sili u podrum za njima su ula i tri vojnika u maskirnim uniformama saoznakama 'Vitezovi', koji su im rekli da se ne boje jer ih zanimaju samo 'turci'.Svjedok Ahmi se prisjetio i dogaaja kada su dva pripadnika 'Dokera' iz mase ljudi koji su izvedeniiz svojih stanova odveli izvjesnu Zumretu. Nakon to je vojska HVO-a ula u grad, svjedok je, zajedno sa komijama, nekoliko dana boravio u podrumu zgrade u kojoj su ivjeli da bi ih nakon nekoliko dana sve zajedno odveli u zgradu SDK (Sluba dravnog knjigovodstva) gdje su se nalazili jo neki od dovedenih civila Bonjaka. Premanjima se postupalo korektno, nisu maltretirani i redovno su dobijali hranu s tim da su povremeno nekiod njih voeni na kopanje rovova i tranea.

ZarobljenitvoI sam svjedok je sa drugim zarobljenicima, odvoen na kopanje rovova u mjesto Rijeka odakle su ga pripadnici Vojne policije odveli u Kratinu gdje su se kopali rovovi. Dok je boravio u Kratini,nekoliko puta je poteen kopanja jer je poznavao izvjesnog Ivicu Vujicu, pripadnika 'Dokera' koji je bio 'glavni' za sve i kojeg su se svi bojali.Jednom prilikom je doao izvjesni Cicko koji ih je sve postrojio i pitao da li se znaju prekrstiti. Nakonto je svjedok rekao da zna, Cicko mu je rekao da za deset minuta druge zarobljenike naui a onaj kojito ne bude znao bie ubijen.Svjedok nije znao taan broj dovedenih zarobljenika, ali istie da ih je, u vrijeme kada je on doao bilodosta. Nakon to su ih posjetili predstavnici Crvenog krsta, napustili su Kratine, vraeni su u zgraduSDK u Vitezu a nakon toga su puteni kuama. Nakon nekoliko dana dola su trojica vojnika koji su zahtjevali da se iseli iz stana nakon ega je u jutarnjim satima iselio iz stana, napustio Vitez i nikad se vie nije vratio.

Glavni pretres





20/35

Na suenju Paku Ljubiiu sasluan zatieni svjedok bez prisustva javnosti.

Glavni pretres


Na dananjem roitu sasluan je zateni svjedok tuilatva, koji je svjedoio pod pseudonimom''AA''

Svjedok AA

Direktno ispitivanje24.01.1993 godine u Busovai, su se ule detonacije iz Rasadnika-Kauni Opina Busovaa. Telefonikod Muslimana su bili iskljueni, ulazi i izlazi iz Busovae su bili zatvoreni.

Odvoenje i zatoenje u logor Kaonik Svjedok je rekao da je no 25.01.'93 proveo kod brata, ujutru pred kuom su se pojavila uniformisanalica HVO-a i traili da izau iz kue on i brat, prepoznao je Branu Revotu, sina Stipe, koji je traio da pou sa njim. Poto je njegov brat invalid njemu su rekli da se vrati kui a svjedok je odveden premakuama njegovih komija koji su zajedno sa njim odvedeni u SUP, gdje je bilo jo Muslimana. USUP-u su zadrani oko 1 sat tokom kojeg su dovoeni ljudi, da bi nakon tog s kamionom odvezeni u

logor Kaonik. Svjedok je zatvoren u prostoriju br.16 veliine 10x10, koja se zakljuavala a uvari su bili vani u portirnici. Svjedok je rekao da nikad nije tuen a da drugi jesu. Hranu su dobivali tri puta,za koju je rekao da nije bila kvalitetna ali je bila redovna. Svjedok je rekao da je Marelja odreivaokoji od zatoenika e ii na radove. Svjedok je na prinudan rad voen dva puta, na kopanje rovova umjestu Kula gdje je proveo no i itav dan nakon ega je vraen u logor. Iako se tokom radova pucalosa svih strana niko od zatoenika nije ranjen osim druge noi kada je jedan momak stradao na drugojstrani. U grupi u kojoj je bio svjedok niko nije tuen dok u drugoj jeste od ega je i jedan momak podlegao. Drugi put na Kulu su odvedeni s kamionom bez cerade, no nakon to se vratio na Kaonik. Nakon to su se vratili drugi put sa Kule na Kaoniku je zadran jo 10 dana prije nego to je doaoCrveni krst.

Svjedok je bio pripadnik TO i uvao je strau, nije bio naoruan i nije duio oruje. Po dolaskuCrvenog krsta zatoenici su popisani i puteni na slobodu, nakon ega se svjedok vratio kui gdje ganiko vie nije maltretirao niti vodio na kopanje. Svjedok je rekao da su mu ljudi Hrvati pomagali dok je bio u kunom pritvoru. Svjedok je ispriao dogaaj kad mu je kui dola jedna ena kominica izOehnia i rekla da je sve gotovo. Mu joj je bio ranjen a bilo je i mnogo mrtvih. Ispriala mu je da je bila u kui sa muem kada je dola naoruana grupa ljudi koja je zapalila selo i sve pobila. Svjedok AA je posjetio selo nakon jedne godine, gdje je pokopao neka tijela za koja je rekao da su veinom bile ene, da je bilo dvoje maloljetne djece, dva tijela starosti od 50 i 70 godina i dva tijela koja su bilaspaljena.

Unakrsno ispitivanjeSvjedok je vie puta davao iskaze. Svjedok je rekao da je 20.01.1993. godine cesta Busovaa-Kauni-

Kiseljak bila blokirana i da su neki pripadnici HVO pobijeni na cesti. Aleksovski je bio zapovjednik zatvora u Kaoniku. Na kopanju nije bilo zlostavljanja a mladi vojnici koji su ih uvali bili su ljubazni.Mustafa Ibrelji akara pretuen je do smrti na kopanju. Marelja Marinko lino je svjedoka odvodio



21/35

na kopanje, ali ne zna koji je status imao. Na Kaoniku su bili samo Muslimani iz Busovae sve elijesu bile pune.

Svjedok postavlja imovinsko pravni zahtjev.

Glavni pretres

Izvjetaj: Eldar Jahi, IDC - Sarajevo, regionalni tim za praenje domaih suenja

Na nastavku suenja Paku Ljubiiu iskaze su dali dva svjedoka koja su govorila o napadu na podruje Viteza i okolnih sela. Oba svjedoka Tuiteljstva, zatieni svjedok BB i Sulejman Kavazovi, govorila su o zarobljavanjima i napadima HVO-a na Vitez i okolna sela tijekom 1993. godine.

Svjedok BB

Direktno ispitivanjeSvjedok BB govorio je o napadu na njegovo selo koje se nalazi u okolici Viteza. Svjedok je govorioo tome da je u njegovom kraju bilo i Bonjaka i Hrvata, te da su se kontrolni punktovi poeli stvarati uvrijeme porasta napetosti; no da su ti punktovi u poetku prvenstveno bili namijenjeni zatiti odnapada od strane srpskih snaga.

Dogaaji 16. 04. 1993. godineOn je svjedoio o napadu HVO-a 16. aprila i skrivanju u podrumu jedne kue, u koju se sklonio

zajedno sa enama, djecom i starijim mukarcima. Svjedok BB govorio je i o spaavanju jedne ranjeneene i njezinog djeteta, koje je pokupio UNPROFOR, ija je baza bila u Vitezu. Svjedok je govorio okonferenciji za novinare koja je odrana 15. aprila, a na kojoj su sudjelovali Kordi, erkez i Blaki.

U napadu te noi spaavali su i jednog slijepog mukarca, izbjeglicu. Najmlae dijete koje je bilomeu civilima koji su se skrivali bilo je novoroene staro tek 2 ili 3 mjeseca. Svjedok BB govorio jei o posjekotini koju je zadobio u bjeanju iz jednog skrovita u drugo s drugim civilima dok su seskrivali od napada HVO-a. Meu civilima je bio i jedan mukarac koji je bolovao od slabog srca. Nakon skrivanja u podrumu koje je trajalo itavu no, civili iz njegova sela uputili su se premateritoriju na kojem je veinsko stanovnitvo bilo Bonjako. Drugu no proveli su hodajui premaUNPROFOR-ovoj bazi u Vitezu, a itavim putem, svjedoi BB, pratio ih je zvuk pucnjave i jauci.UN-ovo vozilo titilo je civile na putu prema UNPROFOR-ovoj bazi, gdje su se civili skupljali kako

bi potraili zatitu meunarodnih snaga na platou, gdje su bili ograeni plastinom vrpcom. Tamo suih od napada, tvrdi BB, titili UN-ovi transporteri. Svjedok kae kako je tamo bio haos.

Upitan od strane tuitelja o tome to je TO radila za to vrijeme, BB je odgovorio kako se ona povlailas civilima budui da im je ponestalo municije pa se nisu imali kako braniti. BB je u to uvjeren buduida je svaki pripadnik TO imao samo 10-15 metaka, a pucnjevi se vie nisu uli s njihovih poloaja.Kad je upitan je li imao oruje sa sobom u to vrijeme, BB je odgovorio da je imao lovaku puku kojunije ponio sa sobom. Odgovarajui na pitanje tuitelja, rekao je da tih dana uope nije bio pri sebi teda je bio 'kao lud' te da su mu kasnije davali tablete jer je bio labilan i potresen te psihiki nestabilan. Na putu prema UNPROFOR-ovoj bazi, ene i djeca su ili naprijed; a mukarci s orujem iliuniformama preli su na drugu stranu rijeke Lave, kako bi hodali preko teritorija koje je bilonaseljeno veinom Bonjacima. Nakon dva dana boravka pred UNPROFOR-ovom bazom, Crveni krst je neke od civila prebacio u Zenicu kamionima UN-a. Tamo su smjeteni u neku kolu gdje su spavalina dekama.



22/35


23/35

Velik dio vremena obrana je potroila na utvrivanje injenica iz ivota svjedoka, pitajui za detalje iznjegove mladosti, kolovanja i rada. Svjedok je govorio i o svom poslu unutar TO gdje se baviouglavnom transportom. Tijekom ispitivanja, svjedok je potvrdio poznanstvo s Antom Furundijom.Svjedok je govorio i o pokuaju HVO-a da regrutira pojedince iz Viteza u svoje redove. Takoer,HVO je redovito provodio ispitivanja kojima je pokuavao utvrditi pozicije TO u i oko grada. Dio pripadnika TO-a dobili su, po iskazu svjedoka Kavazovia, naredbu da pristupe snagama HVO-a.Svjedok se prisjeao ispitivanja kojemu je bio podvrgnut od strane HVO-a; a tema njegovogsvjedoenja bilo je i preuzimanje Viteza od strane Hrvatskog Vijea Obrane. Takoer, bilo je rijei i o jedinicama iz Mostara koje su dole podravati akcije HVO-a iz Viteza.

Kavazovi je rekao da Vladu antia nije poznavao, ali da je uo za njega i da ga je vidio. Osvrnuo sezatim i na poetak napetosti izmeu HVO-a i TO-a, kad je TO-u dan rok za prebacivanje u Stari Vitez.Kavazovi je u to vrijeme dva puta privoen na ispitivanje. Tada je susreo jednog mukarca koji je biona ispitivanju od strane HVO-a, koji je bio u loem stanju nije mogao hodati i prsti su mu bili polomljeni, 'je doao dobro izudaran'.

U vrijeme nakon to je HVO preuzeo kontrolu nad gradom, muslimani su odvoeni u takozvane

'sabirne centre' odnosno, logore. U svrhu njihova zatvaranja koritene su zgrada SDK, ahovski klub,hotel itd. Nerijetko su prostorije koje su koritene u te svrhe bile premale i ljudima koji su se unutranalazili bilo je izrazito tijesno. Iz tih prostorija, mukarci su nerijetko voeni na kopanje rovova. Nekad su mukarci koji su odvoeni birani nasumce; a nekad su prozivani imenom i prezimenom.

Osim o prethodno navedenim, svjedok je govorio i o obiljejima koja su nosili pripadnici HVO-a kojisu ga nadgledali dok je kopao i koji su ga nadgledali tijekom prijevoza. Takoer, govorio je i o nainuna koji je s njima, zatvorenicima, povremeno postupano. Jednom su prilikom, bonjake mukarcetjerali da se prekrste kao katolici. Onome tko pogrijei prijetili su da e mu rasjei glavu sjekirom.

Kopanje je esto bilo na liniji razgranienja, gdje se pucalo, i ivoti su zatvorenika, napominjesvjedok, redovito bili ugroeni. Takoer, pripadnici hrvatskih snaga prijetili su zatvorenicima,

napominje svjedok, govorei im da e ih ubiti ako ne nastave kopati.Svaki dan su dobivali po etvrtinu kruha i neto vode.Od zatvorenika je traeno i da postavljaju mine. I svjedok je u tome sudjelovao, postavivi 5 ili 6mina. U tom trenutku, navodi svjedok, problem je bio hodati po ve miniranom terenu budui jer nije postojala precizna karta postavljenih mina. Nakon nekoliko dana svjedok Kavazovi je kolabirao iodveden je, tvrdi, na hitnu pomo gdje se oporavljao dva dana. Nakon toga, svjedok je vraen u Vitez,u zgradu SDK.Crveni krst je pokupio zatvorenike i vodio ih u Zenicu, no prije togasvjedok je morao potpisatidokument u kojem se odrie svoje imovine u Vitezu.

Unakrsno ispitivanjeOdbrana se koncentrirala na iskaze svjedoka pred ICTY- jem. U BiH je svjedok, kako tvrdi, iskaz daosamo jednom i to nakon to je izaao iz Crvenog kria. to se tie istraitelja iz Haaga, s njima jerazgovarao 1995; a to je ponovio '97, '98. (tri puta) i '99.Pet je puta, po vlastitim rijeima, Kavazovi svjedoio u Haagu; a tri puta s istraiteljima. Jedan put jerazgovarao s istraiteljima iz BiH, no sjea se svjedok, tad nije bio u stanju priati. Za Paka Ljubiianikad nije uo u to vrijeme. Za njega je prvi put uo, tvrdi, putem medija i kad je pozvan kao svjedok.Odbrana se jo osvrtala na prolost svjedoka koji je rekao da je do 1992. bio u JNA, a 2001. godine jenapustio ABIH.

Glavni pretres


24/35


Svjedokinja Tuiteljstva govorila je o akcijama HVO-a i jedinice 'Dokeri' u Ahmiima u travnju '93.,a svjedok 'I' o odvoenju u logor Kaonik. Ramiza Mrkonja, svjedokinja Tuiteljstva, govorila je odogaanjima u Ahmiima 16.4. 1993. kad je protjerana iz svoje kue i kada su joj ubijeni mu i sin.

Svjedokinja Ramiza Mrkonja

Direktno ispitivanjeMrkonja je ispriala kako je 16. travnja nekoliko vojnika HVO-a u crnim uniformama i s maskama naglavi dolo pred njenu kuu u Ahmiima. Nakon to je cijela porodica natjerana da napusti svoj dom,odvojili su njenog supruga i sina koji je tada imao 17 godina. ula je pucnjeve i vidjela kako padajunjen mu i sin. Sa ostalim enama i djecom iz sela Ramiza Mrkonja i njeno dvoje mlae djece su u pratnji vojnika odvedeni na oblinju livadu, odakle su uskoro puteni. Vojnici su se vratili u Ahmie.

ene i djeca su se sakrili u blizini sela odakle su promatrali to se dogaa. Nakon nekoliko sati vidjelisu pripadnike UNPROFOR-a da ulaze u Ahmie i skupljaju tijela ubijenih te trae ranjene i preivjele.One koje su nali, meu njima i Ramizu, odveli su u Travnik, grad koji je tada bio kontroliran odstrane ABiH.

Svjedok I

Direktno ispitivanjeZatieni svjedok 'I' rekao je da je uhapen u svojoj kui 15. travnja, te da je zajedno s bratom odvedenu logor Kaonik gdje je ostao do 19. lipnja. Svjedok je govorio kako su uvjeti u logoru bili nehumani teda zatvorenici nisu imali hrane, a redovito su odvoeni na prisilni rad na liniju. Svjedok tvrdi i da suneki zlostavljani te da je 'uo' da su to radili pripadnici Dokera.

Unakrsno ispitivanjeU unakrsnom ispitivanju odbrana je od svjedoka traila da kae od koga je 'uo' da su 'Dokeri'zlostavljali zarobljenike, na to je on odgovorio da se ne sjea imena tog zatvorenika, ali da zna da je bio iz Zavidovia.

Glavni pretres


Dana 22.11. nastavljeno je suenje optuenom Paku Ljubiiu izvoenjem dokaza optube. Tuitelj je predloio sasluanje dva svjedoka, jednog zatieno, koji se prema rjeenju Suda od 12.12.2006.godine oslovljava sa K i jednog nezatienog, gdin-a Ediba Zlotrga.




25/35

Svjedok K

Prvo je sasluan zatieni svjedok K.Sud je upoznao svjedoka sa injenicom da je zatieni svjedok ida je javnost napustila sudnicu, te da je upotrijebljena zatita njegovog identiteta u vidu elektronskogureaja za promjenu slike, a u onim sluajevima u kojima se u odgovoru otkriva identitet svjedoka,

javnost e biti potpuno iskljuena. Sud je, takoer, zamolio svjedoka da u svojim odgovorima ne dajeinformacije koje bi mogle otkriti njegov identitet.

Direktno ispitivanjeSvjedok K je na zahtjev tuitelja upoznao Sud sa detaljima dogaaja u Ahmiima. Posvjedoio je dasu pripadnici HVO-a sa nekoliko kamiona uli i opkolili selo, dok su mjetani sela, takoer pripadniciHVO-a, izvodili iz kua mukarce, muslimanske nacionalnosti, u starosnoj dobi od 18-65, skupljajuiih na jedno mjesto. Mukarci su potom kamionima transportovani u logor Kaonik. Kada su stigli uhangar nareeno im je da okrenu lice prema zidu, da stave ruke na glavu i da odloe nakit, satove idokumente. U tom poloaju bili su drani vie od jednog sata. Svjedok na pitanje tuitelja, da li je iko bio pretuen kada su doli u hangar, odgovara da njegov komija nije na vrijeme podigao ruke, te ga je jedan straar udario palicom. Na pitanje, da li zna ko je bio taj straar, svjedok odgovara Krito Anto.

U pogledu uslova ivota te noi u hangaru, svjedok je rekao da je u hangaru bio samo beton i da oninisu mali na emu spavati, da je bilo hladno. U prostoru od 50m sa 30m bilo je smjeteno 300 do 400ljudi, obzirom da su tu bile smjetene i grupe ljudi iz drugih sela. U pogledu hrane, svjedok je izjavioda su im davali 4 do 5 hljebova. Na pitanje, da li su dobivali drugu hranu, svjedok izjavljuje odrino. Nisu imali toaleta, a ni vode, te su obje nude vrili u kantu.

Na pitanje tuitelja da li su, dok su bili u logoru, radili, svjedok je odgovorio da su ili na kopanjerovova, prvi put u Ahmie ,a zatim u Lonare, na Kulu i Jelinak. Kriterij za odabir ljudi koji e raditi bila je starosna dob jer su preteno odabirani mlai ljudi, o emu nije pravljena nikakva zabiljeka.Prvi put su odvedeni na rad pet do est dana nakon to su zatvoreni u logor. Po njih je doao pripadnik HVO-a po nadimku Cicko. U Ahmie su odvedeni autobusom. Kod damije su izali iz autobusa gdjeim je Cicko rekao da stave ruke na potiljak, da niko ne bjei, prilikom ega je izvadio no uprljankrvlju. Pripadnici HVO-a su bili obueni u arene uniforme. Bili su naoruani pukama, noevima,zoljama , bombama. Na kopanje rovova logorai su dovedeni pred mrak, a za Kaonik su ponovovraeni ujutro. Dok su kopali bilo je povremene pucnjave, ali niko od logoraa nije ranjen.

Nakon par dana Cicko je ponovo doao i odveo 20-ak logoraa, zajedno sa svjedokom K, ponovo darade ali sada u Lonare. Kada su stigli poredani su u dvije vrste i tom prilikom Cicko im je rekao dasvi ljudi koji kod njega rade se moraju znati prekrstiti, pa je potom izveo kolegu da pokae ostalimakako se krsti. Zatim su logorai morali izlaziti jedan po jedan ispred vrste krstei se. Jedan od logoraanije znao kako da to uini, obzirom da je bio mentalno zaostao, pa mu je Cicko pokazao udarajui gadrvenim tapom. U Lonarima su logorai ostali dva dana, prilikom ega su sve vrijeme kopali, a od

hrane su dobivali samo konzervu i hljeb. Niko od zarobljenika nije povrijeen. Nakon kopanja ponovosu vraeni u Kaonik.Svjedok K je nakon mjesec dana boravka u hangaru, unutar logora Kaonik, prebaen u drugi hangar sa elijama. Svjedok je bio u eliji sa jo dva zatvorenika. Na pitanje, da li je ikada bio ispitivan dok je bio u eliji, svjedok je odgovorio potvrdno. Bio je ispitivan u vezi sa dogaajem bjekstva jednog odlogoraa. Naime, svjedok navodi da je, prilikom odlaska na kopanje krompira, jedan od logoraa, podizgovorom da ide u toalet, pobjegao. Zbog toga su svi koji su tog dana bili sa njim izdvojeni u posebneelije i ispitivani, to je bio sluaj i sa svjedokom K. Prilikom ispitivanja svjedok je bio tuen, nijeimao lomova, ali je imao modrica. Nije dobio medicinsku pomo.

Na pitanje tuitelja, da li se ikada sastao sa predstavnicima Crvenog krsta, svjedok je izjavio da su onidolazili, ali da su ih samo evidentirali prilikom ega nisu razgovarali. Samo su dobili komad papira na

kojem su kratko svojim porodicama mogli napisati da su ivi i zdravi.


26/35

Svjedok je u logoru proveo period od 14.4. do 19.6 1993. Osloboen je razmjenom sa vojskom ArmijeRBIH prilikom ega je odveden u Zenicu, gdje mu je ukazana pomo. Na pitanje tuitelja koliko je imao kila kada je doao u Kaonik odgovorio je: 75,76, a na pitanje,koliko je imao kila kada je napustio Kaonik, odgovorio je: 45, 46.

Tuitelj je, zatim, zatraio od svjedoka da mu pojasni da li je na drugim mjestima na kojima je svjedok kopao rovove i traneje bilo pucnjave. Svjedok je odgovorio da je i na Kuli i Podjelima bilo pucnjave.

Unakrsno ispitivanjeBraniteljica optuenog je zatraila od svjedoka da odgovori na pitanje da li poznaje njenog branjenika,na to je svjedok odgovorio da ga lino ne poznaje, ali da je uo za njegovo ime u logoru, te da se nesjea u kojem je kontekstu uo njegovo ime. Na pitanje svjedok je odgovorio da o ovom dogaaju nije svjedoio u BiH, ali da je pred Tribunalom uHagu svjedoio u predmetu Aleksovski. Takoer je 1997.g. davao izjave hakim istraiteljima.Braniteljica je uoila da u dosadanjim izjavama svjedok nije spominjao optuenog, ali je svjedok objasnio da za tim nije bilo potrebe.Braniteljica se osvrnula na izjavu svjedoka da su bili pretreseni ispred hangara, kada su doli u

Kaonik, pa je upitala, ta su straari oduzeli svjedoku. On je izjavio: Sat. U pogledu Ante Krite,straara koji je prema navodima svjedoka udario jednog zatoenika, braniteljica je postavila pitanje dali je on nosio neku oznaku, ili bijeli opasa. Svjedok je izjavio da bijeli opasa nije nosio, a za oznakune zna. Braniteljica je upitala da li su ostali straari bili obueni kao A. Krito, svjedok je odgovorioda su, kao i on, bili obueni u maskirne uniforme.Braniteljica je upitala svjedoka da li je od ranije poznavao osobu s nadimkom Cicko, koju je pomenuou svojoj izjavi. Svjedok je izjavio da ga nije poznavao. Na pitanje dali je Cicko nosio neke oznake,svjedok je odgovorio da je on pripadao Dokerima, koji su nosili oznake koja se sastojala od polukrune crne podloge na kojoj je pisalo Dokeri.Braniteljica se osvrnula na iskaz svjedoka da su ga tukli, prilikom ega je prisustvovao upravnik logora Aleksovski, pa je postavila pitanje da li zna ko su bili drugi uvari i da li svjedoku znai netoime Padovani, na to je svjedok odgovorio da ne zna ko su bili drugi straari, da mu ime Padovaninita ne znai. Zatim ga je upitala da li mu je poznato ime Josip Mari. Svjedok je odgovorio da mu jeime poznato. Na pitanje da li se iko javljao dobrovoljno da radi, svjedok je odgovorio da su se zatvorenici javljalidobrovoljno onda kada su straari traili dobrovoljce za rad na njihovim posjedima i da se i on sam javljao, jer je elija bila mrana pa je to koristio samo da izae iz elije. Braniteljica je upitala, da li je,moda, radio kod Josipa Maria, na to je on odgovorio da ne zna.Braniteljica je ukazala svjedoku na injenicu da do sada niti u jednoj svojoj izjavi nije pomenuo da jeCicko tukao jednog blago retardiranog zatvorenika. Svjedok je odgovorio da on nije rekao da ga jeovaj tukao, ve da mu je drvenom ipkom pokazao na tijelu kako se krsti.

Optueni je, obzirom da je svjedok u svojim izjavama spominjao HVO i HV, upitao da li zna ko su bili jedni,a ko drugi. Svjedok je izjavio da je HVO, Hrvatsko vijee odbrane, bilo iz njegovog kraja, ada su HV, Hrvatska vojska, bili stranci. Optueni je upitao svjedoka, da li je prilikom njihovogodvoenja na rad, bio prisutan neki straar, na to je svjedok odgovorio da je Aleksovski uvijek bio prisutan. Dalje, na pitanje optuenog svjedok potvruje da je voza autobusa, kada su odvoeni na radu Ahmie, bio u maskirnoj unifirmi. Na pitanje optuenog, koliko su udaljene bile linije Armije BiHdok su oni kopali rovove na Lonarima, svjedok je odgovorio: 100 metara vazdune linije. Takoer je dodao da nije bilo borbi, ali da je bilo prepucavanja, na to je optueni proitao dio iz iskazasvjedoka u predmetu Aleksovski u kojem svjedok kae da nije bilo pucnjave i borbi.

Dodatna pitanja SudaSud je traio objanjenje svjedoka u pogledu oznake Doker, koju je o vidio na jednoj osobi, pa jeSud zanimalo da li je takvu oznaku vidio i na drugim osobama, na to je svjedok odgovorio da nije. Na

pitanje Suda da li je od strane susjeda bio upozoren na dolazak vojnika u selo, svjedok je izjavio da jenjihov upad bio neoekivan.


27/35


28/35


29/35

izjavio da je on bio komandir rezervnog sastava policije Stara Vila i da je nosio uniformu plave boje.Zatim je svjedok pojasnio da je komandir policijske stanice Stari Vitez bio Mahmutovi aban.U hotelu u Vitezu je bila smjetena komanda zbornog podruja iji je komandir bio Blaki. BrigadaHVO-a na podruju Viteza je bila smjetena u zgradi Radnikog univerziteta, a iji je komandant bioMario erkez. Svjedok dalje pojanjava okolnosti ubistva Seada Salkia te navodi da mu je IlijaMarjanovi rekao da je Cicko zatvoren, te da je, kada je doao na mjesto dogaaja, tamo zatekao vojnu policiju. On je mjesto zloina fotografisao, skicirao, ali da tada nije napravio slubenu zabiljeku,obzirom da je sa njim bio kolega koji je to radio. Braniteljica predoava svjedoku njegovu zabiljekuod 18.8.1995 . Svjedok potvruje da je potpis na zabiljeci njegov.

Komentar posmatraaSvjedok je sa velikom dozom preciznosti i uvjerljivosti odgovarao na pitanja tuitelja i odbrane,navodei imena svih relevantnih aktera dogaaja.

Glavni pretres


Dana 28.11.2007. godine nastavljen je glavni pretres u predmetu Pako Ljubii izvoenjemdokaza optube. Sasluana su dva svjedoka i to jednog zatienog, koji je rjeenjem Suda od 12.12.2006 godine dobio pseudonim "L" i jednog javnog svjedoka, gospoe Azre (Ahmet) Dedi,roene u Kljacima, optina Travnik, 1952god., trenutno nastanjene u antiima b.b , Vitez.

Svjedok L

Direktno ispitivanjeSvjedok je, kada je poeo sukob izmeu ARBiH i HVO bio pripadnik Armije,obavljao je dunost nastrai. Na radiju je uo da je susjedno mjestu gdje je ivio svjedok, napadnuto i spaljeno sa strane pripadnika HVO. Nakon to je dobio odobrenje on je, zajedno sa nekoliko svojih kolega, napustiomjesto strae i uputio se prema svom rodnom mjestu, gdje je stigao 2.1.1993. Neke kue i tale su bilezapaljene. Odmah po dolasku ukljuio se u odbranu od snaga HVO-a, koje su napale njegovo selo.

Dogaaji 16. aprila 1993.gDana 16.4.1993 svjedok je bio rasporeen na strau, na mjesto udaljeno pola sata od njegovog mjesta,odakle je mogao vidjeti svoje selo. Ujutro tog dana njegovo selo je bilo napadnuto artiljerijskom paljbom iz pravca Busovae, Viteza. Sa poloaja na kojem je straario, vidio jo dva susjedna sela, pa je zapazio da su sva tri mjesta granatirana i da su se pojedine kue zapalile od artiljerijskih zrna.

Zarobljavanje i zatoenitvo u logoru Kaonik Istog dana svjedok je, zajedno sa jo jednim vojnikom koji je sa njim straario, bio zarobljen od strane pripadnika HVO-a. umskim putem su odvedeni do mjesta Zabre, gdje su ih, vezane icom, isti danodveli u mjesto Gornja Veerska. Tu su bili smjeteni u hodnik mjesne kole, u kojem su uvani odstrane pripadnika HVO-a. U koli su ostali dva dana i jednu no, gdje su konstantno bili tueni imaltretirani kako od strane pripadnika HVO-a tako i od civila. Nakon dva dana odvedeni su u Stojkovie, u kojima su proveli dva dana i dvije noi. U Stojkoviimasvjedok je, zajedno sa svojim kolegom, smjeten u aht, koji je bio irok 1,5 m, a dubok 5 metara. Uaht su sili metalnim ljestvama, koje su bile oko metar od zemlje. Voda je bila do lanaka. Smrdila je,

obzirom da je tu vrena nuda. Dan nakon smjetaja u aht, svjedok je bio pozvan na ispitivanje ukancelariju "jednog gospodina". Tamo je morao da klekne i da stavi ruke na zid, zatim su ga pretraili.



30/35

Pretuen je. U kancelariji su mu rekli da e ga strijeljati, te ga upitali ima li rodbine kojoj e predatinjegovo tijelo.Sutradan su obojica zatvorenika autobusom bili prebaeni u Kaonik. Na ulazu u logor doekao ih jeAleksovski i straari logora. Bili su smjeteni u eliju, u kojoj su po podu bili daske, tako da nisumorali spavati na betonu. Pola sata po dolasku zatvorenika poelo je maltretiranje i ispitivanje.Zatvorenike je ispitivao i tukao Anto aki. Kada mu je svjedok rekao iji je sin, prestao ga je tui,obzirom da je poznavao njegovog oca. Stanje svjedoka u tom periodu je bilo krajnje loe, obzirom daetiri dana nije spavao, niti jeo. Po licu su mu bili oiljci, a po tijelu modrice. Sutradan je u njihovueliju doao njegov kolski drug koji ga je sa jo etiri vojnika tukao svakih pola sata sve do predveer. Prestali su tek kada su mislili da je od udaraca podlegao. Na pitanje tuitelja kojoj su postrojbi pripadali, svjedok je rekao da je za svog druga i jo jednog vojnika znao da su bili vojni policajci, a za ostalu trojicu ne zna.

Trei dan svjedok je odveden, sa jo 20-ak zatvorenika, u pratnji vojne policije na Strane da kopajurovove. Na Stranama svjedok, obzirom da je bio loeg zdravstvenog stanja, nije radio, ve se pretvaraoda radi. Meutim kada su doli vojnici HVO-a sa hranom rekli su mu da mora sam raditi, dok su ostali prestali. Na Stranama su bili do predveer, kada su im pripadnici HVO-a rekli da moraju nositi

sanduke sa ahurama. Jedan sanduk nosila su dva zatvorenika. Svjedok je morao da sam nosi jedansanduk, pod prijetnjom da ako mu ispadne i jedna ahura, da e ga ubiti.

Pucnjave izmeu dvije neprijateljske strane je bilo, ali taj put na Stranama niko nije povrijeen.Meutim, tokom kasnijih radova na Stranama deavalo se da neki od zatvorenika bude ranjen iliubijen. Tog dana zatvorenik nije nita jeo, obzirom da kada su doli vojnici HVO-a, njih 10-ak, pozvali su ga da jede sa njima, meutim poeli su ga ispitivati i maltretirati. Sa rada je ponovo vraenu eliju. Pet ili est dana nakon Strana, odveden je na rad na Polon.

U maju je prebaen iz elije u hangar. U hangaru je svjedok spavao na betonu, a nije se imao ime ni pokriti. Dok je bio u hangaru samo je jednom jeo, jer nije imao posude, pa je morao ekati dok drugizatvorenici jedu, pa ne bi stigao. Zdravstveno stanje svjedoka u hangaru je bilo jako loe, te su mu

ostali zatvorenici, obzirom da je imao

ahmici izvjestaj sa sudjenja

Documents