Alex Haley

Korijeni

Naziv originala: Roots- The Saga of an American Family -

KNJIGA PRVA

1. POGLAVLJE U rano proljee 1750. godine, u selu

Juffureu, udaljenom etiri danaputovanja uzvodno od obala Gambije uZapadnoj Africi, rodilo se muko dijeteOmoru i Binti Kinte. Silovito seprobijajui iz snanog, mladog Bintinatijela, djeak je bio isto tako crn kaoona, prljav i klizav od njene krvi i silno

se derao. Dvije izborane babice, staraNyo Boto i djetetova baka Yaisa,radosno su se smijale kad vidjee da serodio djeak.

Po drevnim predanjima, prvoroenidjeak predskazivao je posebne milostiAlaha, ne samo roditeljima djeaka negoi obiteljima njihovih roditelja, a k tometreba dodati jo i ponosno saznanje dae roenjem djeaka porasti ugled imenuKinte, te da se nee ugasiti. Bilo je to satprije prvog glasanja pijetla, i uzbrbljave glasove Nyo Boto i bake Yaise,prvi zvuk koji je dijete ulo, bilo jeprigueno, ritmiko bomp-a-bomp-a-bomp drvenih tuaka kojima su ostaleene u selu mrvile zrna kuskusa u

stupama, pripravljajui tradicionalnizajutrak od kae skuhane u zemljanomloncu iznad vatre ograene sa trikamena. Uski, plaviasti stupovi dimaizvijali su se prema nebu, otrog iugodnog mirisa, iznad malog, pranjavogzaseoka okruglih nastambi od blata, kadje Kajali Demba, seoski alima, otpoeosvoje nosno zapijevanje, pozivajuimuku eljad na prvu od petsvakodnevnih molitava koje seodvajkada upuuju Alahu, sve otkako sebilo tko iv mogao sjetiti. urno sepodiui sa svojih leajeva odbambusove trske i tavljenih koa, inavlaei grube pamune halje,mukarci sela Juffure ustro su koraaliprema mjestu odreenom za molitvu,

gdje je alimamo predvodio slubu:Alahu ekber! Lailahe illallah!Nakon molitve, dok su se mukarci

vraali u svoje nastambe na zajutrak,Omoro je dotrao meu njih, sjajui odradosti i uzbuenja, i obavijestio ih osvom prvoroenom sinu. estitajui mu,svi su mukarci ponavljali rijei oznamenju budueg blagostanja.

Svaki je mukarac, vrativi se ukolibu, primio od svoje ene zdjelukae. Odlazei zatim u svoje kuhinje ustranjem dijelu kolibe, ene su prvohranile djecu, a zatim bi konano i samedorukovale. Kad su zavrili s jelom,muevi su uzimali kratke motikezakrivljenih dralja, na kojima je seoski

kova obloio drvena sjeiva metalom, iodlazili na cjelodnevni rad u polju, gdjeje trebalo pripremiti zemlju za uzgojkikirikija i kuskusa i pamuka, to je bioposao mukaraca kao to je uzgajanjerie bilo posao ena u toj vreloj,raskono plodnoj savani Gambije.

Prema pradavnom obiaju,slijedeih sedam dana za Omora epostojati jedan jedini zadatak s kojim ese morati ozbiljno pozabaviti, izabiranjeimena za svog prvoroenog sina. Moraodabrati ime u kojem e biti sadranapovijest i obeanje, jer su ljudi njegovaplemena, Mandinge, vjerovali da se udjetetu razvija sedam osobina one osobeili stvari po kojoj je nazvano.

U tom tjednu razmiljanja, Omoro jeu svoje i u Bintino ime posjetio svakodomainstvo u Juffureu i svaku je obiteljpozvao na ceremoniju imenovanjanovoroenog djeteta koja e se, prematradiciji, odrati na osmi dan njegovaivota. Tog e dana, poput svog oca ioca njegova oca, taj novi sin postatilanom plemena.

Kad je osvanuo osmi dan, seljani suse, ve u rano jutro okupili ispred kolibeOmora i Binte. ene iz obje obiteljidonijele su na glavama trbuaste posudes obrednim kiselim mlijekom, te slatkimmunko kolaima od smrvljene rie imeda. Karamo Silla, seoski jaliba, bioje tu sa svojim tang tang bubnjevima, tu

je i alim, i arafang Brima Cesay, koji ejednog dana biti djeakov uitelj, tu su idva Omorova brata, Janneh i Saloum,koji su poli na daleki put kako biprisustvovali ceremoniji im je doprlado njih govorom bubnjeva prenoenavijest o roenju njihovog neaka.

Dok je Binta ponosno dralanovoroeno dijete, obrijali su malianumali komadi prvom kosom pokrivenelubanje, kako se to odvajkada uobiajiloda se uini na taj dan, a sve su se eneglasnim uzvicima divile ljepoti djeteta.Zatim su se svi utiali kad je Jalibapoeo udarati u bubnjeve.

Alim je izgovorio molitvu nadposudama s kiselim mlijekom i munko-

kolaima, a dok je Alim molio, svatko jeod prisutnih gostiju desnom rukomdotaknuo rub posude, izraavajui takopotovanje prema hrani. Zatim se alimokrenuo da se pomoli iznadnovoroenog djeteta i zaklinjao je Alahaneka mu podari dug ivot, uspjeh unjegovim nastojanjima da uvea ugled iponos, te daruje mnogo djece svojojobitelji, selu i plemenu, i na kraju, nekamu podari snagu i hrabrost kako bizavrijedio i osvjetlao ime koje e sadaprimiti.

Zatim je Omoro istupio predokupljene stanovnike Juffurea.Pribliivi se svojoj eni, podignuo jenovoroene, i dok su svi gledali u

njega, on tri puta apne u uho svoga sinaime koje je za njega izabrao. To je biloprvi put to je to ime izgovoreno kaoime tog djeteta, jer Omorovo je plemevjerovalo kako svako ljudsko bie imapravo da prvo sazna tko je.

Ponovo se oglasio tang tang, Omoroje sada apnuo ime djeteta na uho Binti iona se ponosno i zadovoljnoosmjehnula. Zatim je Omoro apnuo imearafangu koji na to istupi pred seljane.

Prvo dijete Omora i Binte zvat ese Kunta! uzviknuo je Brima Cesay.

Kao to su znali svi prisutni gosti,bilo je to drugo ime djetetova pokojnogdjeda, Kairabe Kunte Kinta, koji je uGambiju doao iz svoje rodne

Mauritanije, te je ovdje narod Juffureaspasio smrti od gladi, oenio se bakomYaison i zatim asno, sve do svojesmrti, sluio Juffureu kao seoski svetiovjek.

Jedno po jedno, arafang jeizgovarao imena mauritanskih predaka okojima je djeakov djed, stari KairabaKunta Kinte, esto priao. Imena su bilaslavna i brojna, i sezala su u prolostvie od dvije stotine kia. Potom jejaliba opet poeo udarati u tang tang, asav je okupljeni narod izvikivao usklikedivljenja i potovanja prema takouglednom rodu.

Vani, ispod mjeseca i zvijezda, samsa svojim sinom te osme noi, Omoro je

obavio posljednji in ceremonijeimenovanja djeteta. Nosei malog Kuntuna svojim snanim rukama, Omoro jeotiao do ruba naselja, podigao dijetelicem prema nebu i tiho rekao:

Fend kiling dorong leh zvarrata kaiteh tee.

(Gledaj i zapamti, jedino je ovovee od tebe.)

2. POGLAVLJE Bilo je vrijeme sjetve i uskoro su

trebale pasti prve kie. Na svim su

njivama muevi Juffurea slagali visokeplastove suhe trave i palili ih kako bilagani povjetarac raznio pepeo i oplodiotlo. A ene su na poljima rie ve sadilezelene mladice u itko blato.

Dok se Binta oporavljala od poroda,njezino je polje rie obraivala bakaYaisa, ali sada je Binta bila spremnaponovo preuzeti na sebe svoje dunosti.S Kuntom u pamunom povezu naleima, Binta je pola s ostalim enama,neke su od njih, kao i njezina prijateljicaJankay Touray, nosile svoju novoroenudjecu, a uz njih i zaveljaj koji je svakaod njih nosila na glavi, do izdubljenihkanua na obali seoskog bolonga, jednogod mnogih krivudavih kanala u koje se

razlijevala rijeka Gambija, poznatogpod imenom kamby- bolongo. Kanui suhitro poletjeli niz bolong, u svakome popet do est ena koje su snano upirale osvoja kratka, iroka vesla, i svaki putkad bi se nagnule naprijed, zabadajuiveslo u vodu i upirui se o nj, Binta biosjetila toplu i meku teinu Kunte nasvojim leima.

Zrak je bio teak od jakog, oporogmirisa mangrove i opojnih mirisa ostalihbiljaka i stabala kojima su bile gustoobrasle obje obale bolonga. Uznemireneprolaskom kanua, brojne obitelji babuna,probuene od sna, poele su kretati,skaui naokolo i tresui resamapalmovih grana. Divlje svinje su roktale

i groktale, hitajui u zaklon visoke travei grmlja. Prekrivajui blatne obale, natisue je pelikana, aplji, roda,galebova, gnjuraca i kljunaa prekidalodoruak i uzbueno promatralo prolazakkanua. Neke od manjih ptica podigle suse u zrak, grlice, guske, gnjurci,vodomari, kruei i otro kriei, svedok se uljezi nisu udaljili.

Dok su kanui rezali namrekanu,uzbibanu povrinu bolonga, jata bjelicaiskakala su slono iz vode, izvodei svojsrebrnasti ples, i uz pljusak bi ponovonestajale u vodi. Za bjelicama su jurilevelike, prodrljive ribe, ponekad stoliko pohlepe da bi, zaletjevi se,pljesnule ravno u kanu, a ene bi ih onda

zatukle i spremile u stranu za slasnuveeru. Meutim, ovog su jutra bjeliceneometano plivale oko njih.

Vijugavi bolong odveo je ene ukanuima iza okuke u drugu, iru pritoku,i kad su se tamo pojavile, zrak se ispunilepetom bezbrojnih krila, a golemi, ivisag ptica koje su ovamo dolazile s mora,blistajui svim bojama duge, podie se iispuni nebo. Povrina vode, zamraenaolujnim ptijim oblakom i izbrazdanaudarcima njihovih krila, iarala seotpalim perjem dok su ene nastavileveslati.

Kako su se pribliavale movarnimpliacima na kojima su generacijamaene Juffurea gajile riu, kanui su poeli

prolaziti kroz ustreptale oblakekomaraca, a zatim su se jedan za drugimnosom zabili u prilaze napravljene odguste, vrsto ugaene trave. Trava jesluila kao mea i oznaivala je kojojeni pripada koje od polja gdje susmaragdno zeleni izdanci mlade rie venadvisili povrinu vode za itavu irinudlana.

Kako je o veliini polja svakepojedine ene odluivao svake godinenanovo savjet starjeina Juffurea, aodreivala se prema broju usta koje jeena morala nahraniti riom, Bintino jepolje jo uvijek bilo malo. udljivoodravajui ravnoteu pri izlasku izkanua zbog djeteta na leima, Binta

napravi nekoliko koraka, a onda se naglozaustavi, gledajui iznenaena i sretnamajunu sojenicu od bambusa,natkrivenu strehom od palmova lia.

Dok je ona raala, Omoro je doaoovamo i sagradio taj zaklon za njihovogsina. Karakteristino za mukarce, nitajoj o tome nije rekao.

Kad je podojila dijete i napravilamu gnijezdo u zaklonu, Binta sepresvukla u radnu odjeu koju jedonijela sa sobom u zaveljaju i, gazeiteko kroz blato i vodu, izala je u polje.Saginjui se gotovo do zemlje, s nogamau vodi, izvlaila je zajedno s korijenjemiznikle mladice korova koji bi, ako ga nebi poupala, brzo prerastao i uguio

riu. A svaki put kad bi Kunta zaplakao,Binta bi izala iz polja i odlazila da ganahrani u hladu njegove sjenice. Tako semali Kunta svakodnevno sunao nasuncu i uivao u njenosti svoje majke.U svojoj kolibi u selu, Binta bi svakeveeri, nakon to bi pripremila iodnijela veeru Omoru, mekala kousvog djeteta maui ga od glave do petemaslacem od sjemena si drveta, a zatimbi ga, rijetko bi kada to propustilaponosno pronijela kroz selo do kolibebake Yaise, gdje bi dijete doekalo jovie poljubaca i coktavih usklikadivljenja. Zatim bi ga obje natjerale daglasno protestira, rasplakavi gaupornim stiskanjem njegove glavice,nosa, uiju i usnica kako bi ih pravilno

oblikovale.A katkada bi Omoro oduzeo svog

sina enama i ponio bi dobro umotanizaveljaj u svoju kolibu, muevi suoduvijek stanovali odvojeno od ena,gdje bi djetetovim oima i prstimadopustio da istrauju razne privlanestvari kao to je na primjer bila, saphie-amajlija iznad uzglavlja Omorovogkreveta, postavljena tamo da odagna zleduhove. Kuntinu znatielju privlailo jesve to je bilo areno, posebno lovakatorba njegovog oca, izraena od koe itada ve gotovo posve prekrivena kamikoljkama, po jedna za svaku ivotinjukoju je Omoro osobno donio u selo zahranu. I Kunta bi zadovoljno gukao pred

dugakim, svinutim lukom i trepetomstrijela u tobolcu, objeenom blizunjega. Omoro se osmjehnuo kad sesiuna ruica ispruila i uhvatila tamno,vitko kopije iji je drak bio uglancansilnom uporabom. Doputao je Kuntidirati svaku stvar u kolibi osimmolitvenog ilima koji je vlasnikusvetinja. I tako, kad bi bili sami u oevojkolibi, Omoro bi Kunti priao o sjajnimi smjelim djelima koja e njegov sininiti kad odraste.

Konano bi odnio Kuntu natrag uBintinu kolibu kad bi dolo vrijeme daga majka ponovo podoji. Bilo gdje senalazio, Kunta je uglavnom biozadovoljan i uvijek bi brzo zaspao, bilo

da ga je Binta ljuljala u krilu ili senaginjala nad njega dok bi leao kraj njeu njezinom krevetu, tiho mu pjevueineku uspavanku poput ove:

Moje nasmijeeno dijete, Nazvanoimenom svog plemenitog pretka.

Jednoga dana e postativelikim lovcem ili ratnikom,koji e svom ocu biti na ponos.Ali ja, ja u te se uvijek sjeati

ovakvog.Ma koliko da je Binta voljela svoje

dijete i mua, ipak je osjeala i vrloodreen strah, jer muslimanski sumuevi esto izabirali i uzimali druguenu upravo u razdoblju kad bi prveene dojile. Omoro zasad jo nije doveo

drugu enu, a kako Binta nije eljela daon zapadne u iskuenje, smatrala je damali Kunta mora to prije prohodati, jers time prestaje razdoblje dojenja.

Tako je Binta spremno pomagalaKunti kad je, negdje oko trinaestogutapa, pokuao napraviti prve nesigurnekorake. I nedugo zatim, ve je uspioteturati naokolo bez pomoi njene ruke.Binti je zbog toga laknulo upravo tolikokoliko je to Omora ispunilo ponosom, akad je Kunta zaplakao traei da ganahrani, Binta je sinu umjesto dojke dalanekoliko vrstih udaraca po malojstranjici i pruila mu tikvicu sakravljim mlijekom.

3. POGLAVLJE Prole su tri kie, a bilo je ono

mravo razdoblje kada je selo vegotovo sasvim iscrpilo zalihe ita, iostale suene hrane od posljednje etve.Mukarci su odlazili u lov, ali su sevraali samo sa nekoliko malih antilopai gazela i neto onih nezgrapnih ptica toive u grmlju, jer u tom razdobljuuareno je sunce ve do mulja isuilotolika pojilita u savani da se sva vea ibolja divlja povukla duboko u umu,upravo u vrijeme kad su ljudi iz Juffureatrebali svu svoju snagu za obavljanje

poslova oko sjetve. ene su ve moraleu svakodnevni obrok kuskusa i riedodavati neukusne sjemenke bambusa isuho lie baobaba, neugodnog okusa.Dani gladovanja poeli su tako rano daje selo moralo rtvovati pet koza i dvavola vie nego zadnji put, potkrepljujuitim rtvama molitve koje su upuivaliAlahu neka potedi selo smrti od gladi.

Konano se uareno nebonaoblailo, laki se povjetarac pretvoriou otar vjetar i iznenada, kao i uvijek,poele su kiice, slijevale su se tople iblage dok su seljaci kopali omekaluzemlju u duge, ravne redove,pripremajui je za sjeme. Znali su dasjetva mora biti zavrena prije nego

ponu velike kie.Slijedeih nekoliko dana, ujutro

nakon doruka, umjesto da svojimkanuima odlaze na riina polja, ene suoblaile tradicionalnu odjeu plodnosti,napravljenu od irokog zelenog liakoje je simboliziralo zelenilo mladogita, i odlazile su na prekopane njivesvojih mueva. Jo prije nego bi sepojavile, uli su se njihovi glasovi kakose diu i sputaju u monotonoj melodijidrevne molitve njihovih predaka nekakuskus i kikiriki i druge sjemenke kojesu nosile u zemljanim posudama naglavama, puste snano korijenje i nekarastu.

Koraajui jedna iza druge slono, u

ritmu, bose, ene bi tri puta otpjevalemolitvu i obile oko svake njive. Zatimsu se razdvojile i svaka je pola zajednim od ratara, a oni su hodali nizpripremljene brazde i svakih nekolikocentimetara bi nonim palcem napravilirupu u zemlji. U svaku takvu rupu enabi zatim spustila sjemenku, pokrila jepalcem i otila do slijedee rupe. enesu radile vie od mukaraca, jer osim tosu morale pomagati muevima,obraivale su i riina polja i povrtnjakekoji su se nalazili u blizini kuhinja.

Dok je Binta sadila luk, jam-krumpir, tikve, manioku i kisele rajice,mali je Kunta provodio dane u igri podbudnim nadzorom nekoliko baka, koje su

se brinule za svu djecu iz sela to supripadala u prvi kafo, a on je ukljuivaosvu djecu mlau od pet kia.

I djeaci i djevojice trali sunaokolo goli kao mlade ivotinje, nekiod njih tek su bili poeli izgovarati prverijei. Sva su djeca, kao i Kunta, brzorasla, smijui se i skviei dok su selovila oko divovskog debla seoskogbaobaba, igrala se skrivaa ilinatjeravala pse i kokoi da se razbjee uuskomealoj guvi dlake i perja.

Meutim, sva bi se djeca, ak i onanajmanja, poput Kunte, vrlo brzo umirilai pourila zauzeti mjesto kad bi jedna odbaka obeala ispriati priu. Iako jonije mogao razumjeti mnoge rijei,

Kunta bi iroko rastvorivi oi gledaostarice koje su svoje prie popraaletako vjernim pokretima i umovima dase djeci priinjalo kako se sve to doistatu pred njima i dogaa.

Iako je bio jo sasvim mali, Kuntabi ve prepoznao neke prie koje mu jeve ranije ispriala njegova baka Yaisakad bi je otiao posjetiti u njezinojkolibi. Meutim, ba kao i svi njegovidrugovi iz prvog kafa, i Kunta je smatraoda je od svih baka najboljapripovjedaica omiljena, tajanstvena iudna starica Nyo Boto.

elave lubanje, duboko izboranalica, crna kao dno kuhinjskog lonca, svjeitim prutiem korijena limun trave

koji je stalno vakala i koji joj je, poputticala kakvog insekta, strao izmeu ononekoliko preostalih zuba, a koji su bilijarke naranaste boje od bezbrojnih kolaoraha to je sisala, stara bi se Nyo Boto,uz mnogo stenjanja, smjestila na svojunisku klupicu. Iako je uvijek gunala,djeca su znala da ih voli kao da su jojroena, a ona je uostalom uvijek tvrdilada su oni svi njezina djeca.

Okruena malianima, progunalabi:

Hoete li da vam ispriam priu?Hoemo! sva bi djeca povikala u

jedan glas, nestrpljivo se gurkajui unapetom iekivanju.

Zatim bi starica poela priu onako

kako su svi pripovjedai Mandingo-plemena uvijek poinjali priati:

U neko vrijeme, u nekom selu,ivjela je neka osoba

To je bio mali djeak, rekla im je,otprilike njihovih kia, i taj je djeakjednoga dana otiao na obalu rijeke itamo naao krokodila uhvaenog umreu.

Pomozi mi! zazvao ga je krokodil.Pojest e me! viknuo je djeak.Neu! Doi ovamo! rekao je

krokodil.Na to je djeak priao krokodilu i

istog su ga trena epali njegovi zubinanizani u dugakim raljama.

Zar zlom uzvraa moju dobrotu?vikao je djeak.

Naravno, odgovori mu krokodilne otvarajui ralje.

Tako ti je u ivotu.Djeak to nikako nije htio vjerovati

i krokodil onda pristane da jo saeka ine proguta djeaka dok o tome ne ujumiljenje prva tri svjedoka koji eonuda proi. Prvi je naiao neki starimagarac.

Kad ga je djeak upitao to on otome misli, magarac je odgovorio:

Sad kad sam ostario i vie ne moguraditi, gospodar me je otjerao u divljinuda me poderu leopardi!

Vidi? ree krokodil. Slijedei jetuda proao stari konj koji im je rekaoisto to i magarac.

Vidi? ree krokodil. Zatim jenaiao debeljukasti zec koji ree:

Dakle, ne mogu dati dobar odgovordok ne vidim kako se sve to odigravalood poetka. Gunajui, krokodilrastvori ralje da bi mu ispriao kako jebilo, a djeak iskoi i otri dalje odobale rijeke, gdje je bio siguran.

Da li ti voli meso krokodila?upita ga zec. Djeak potvrdno odgovori.

A tvoji roditelji? Djeak opetpotvrdi.

Pa eto ti krokodila koji samo ekada ga strpa u lonac.

Djeak otri i vrati se s mukarcimaiz svoga sela koji mu pomognu ubitikrokodila. Ali, zajedno s ljudima iz selaje doao i jedan zvuolo-pas koji je, doksu oni ubijali krokodila, gonio, uhvatio izaklao onog zeca.

I tako je krokodil ipak bio upravu, ree Nyo Boto.

Doista je u ivotu tako da se dobroesto plaa zlom. Eto, to sam vam htjelaispriati kao priu.

Budi blagoslovljena, dao ti bogsnage i obilja! uzvratila su djecazahvalno.

Zatim su druge bake dole meudjecu sa zdjelama punim svjee prenihkukaca i skakavaca. U nekom drugom

razdoblju, to bi bilo samo ukusnopredjelo, meutim sada, prije velikihkia, kad je razdoblje gladovanja vebilo poelo, preni insekti morat edjeci zamijeniti podnevni obrok, jer je uostavama veine obitelji preostalo josamo nekoliko pregrti kuskusa i rie.

4. POGLAVLJE Sad su ve gotovo svako jutro

padali kratki, svjei pljuskovi, a izmeudva pljuska Kunta i njegovi vrnjaciuzbueno bi se razletjeli po selu.

Moja je! Moja! vikali su kad bividjeli lijepu dugu koja se u lukusputala do zemlje i uvijek se priinjalanekako blizu.

Meutim, kie su donijele i oblakeleteih insekata iji bi estoki ubodi iugrizi brzo potjerali djecu nazad ukolibe. Zatim su, iznenada, kasno jednenoi, poele velike kie i ljudi su seskutrili u svojim hladnim kolibama,sluajui vodu kako udara o krovove odpalmova lia, promatrajui bljeskanjemunja i smirujui djecu kad bi kroz nozatutnjali gromovi. Izmeu dva prolomaoblaka uo bi se samo lave akala,zavijanje hijena i kreket aba.

Kie su se vratile slijedee noi, i

slijedee, i opet slijedee, uvijek supadale samo nou, poplavivi nizinu uzrijeku, pretvarajui njihove njive umovare, a selo u blatno jezero. Ipak,svakog jutra prije doruka, svi bi semukarci probijali kroz blato do maledamije Juffurea i zaklinjali Alaha nekapoalje jo vie kie, jer njihov je ivotovisio o tome hoe li voda dovoljnonatopiti tlo prije nego pripekne sunce isaee svaku biljku iji korijen ne uspijenai dovoljno vode da preivi.

U vlanoj djejoj kolibi, slaboosvijetljenoj i loe zagrijanoj vatrom odsuhih granica i komada osuene kravljebalege, naloenoj u plitkoj rupiiskopanoj u zemljanom podu kolibe,

stara Nyo Boto priala je Kunti i drugojdjeci o onoj stranoj godini kada, kakose sjeala, nije palo dovoljno velikihkia. Bez obzira na to koliko neto bilostrano, Nyo Boto bi se uvijek sjetilanekog vremena kad je bilo jo gore.

Nakon dva dana velike kie, prialaim je, dole su suneve jare. Unatoupornih molitvi Alahu, plesanjutradicionalnog plesa kie i svakodnevnertve od dvije koze i jednog vola, ipakse sve to je iz zemlje raslo poelosuiti i umirati. ak su presuile i lokveu umama, priala je Nyo Boto, i prvosu umske ptice, a zatim i druge umskeivotinje, bolesne od ei, poeledolaziti na seoski bunar. U kristalno

prozirnom nebu svake bi noi sjaletisue zvijezda, puhali su hladni vjetrovii sve je vie i vie ljudi obolijevalo.

Oito, Juffure je bilo u vlasti zlihduhova. Oni koji su jo bili sposobni zato, nastavili su s molitvama i plesovima,i konano su rtvovani i posljednja kozai posljednji vol.

inilo se da je Alah Juffureuokrenuo lea. Neki, stari, slabi i bolesni,poeli su umirati. Drugi su odlazili izJuffurea i obilazili druga sela, nadajuise da e ih netko tko ima hrane primitikao robove, samo da neim napuneeluce, a oni koji su ostali u seluobeshrabreno su leali u kolibama.

Tada je, ree Nyo Boto, Alah

usmjerio korake marabuta KairabeKunte Kinta prema izgladnjelom,umiruem selu Juffureu. Vidjevi patnjenaroda Juffurea, on je kleknuo i molio seAlahu, gotovo bez imalo sna i krijepeise tek povremeno s nekoliko srkutavode, punih pet dana. Uvee petog danavelika se kia spustila poput potopa ispasila Juffure.

Kad je Nyo Boto zavrila priu,druga su djeca s novim potovanjemgledala Kuntu koji je nosio ime svoguglednog djeda, mua bake Yaise. Jo iprije nego to je uo tu priu, Kunta jezamijetio na koji se nain roditelji drugedjece obraaju Yaisi, i osjetio da jeYaisa znaajna osoba, ba kao to je to

zacijelo bila i Nyo Boto.Velike su kie nastavile padati

svake noi, sve dok Kunta i druga djecanisu primijetila kako odrasli, prolazeiselom teko izvlae noge iz blata,upadajui do lanaka, pa ak i dokoljena u mulj, a ponekad su se aksluili kanuima kako bi se prebacili odmjesta do mjesta.

uo je Bintu kad je Omoru prialakako su riina polja poplavljenanabujalim vodama bolonga. Drhui odhladnoe, gladni, oevi su gotovo svakidan rtvovali Alahu dragocjene koze ivolove, krpali oteene krovove,uvrivali omekale zidove koliba imolili Boga da im njihove zalihe rie i

kuskusa potraju do slijedee etve.Meutim, Kunta i njegovi prijatelji,

budui da su jo bili samo mala djeca,nisu grevitoj gladi u svojim elucimaobraali toliko pozornosti koliko igramau blatu, meusobnom rvanju i klizanju nagolim stranjicama u skliskom mulju.Ipak, zaeljevi se ponovno sunca, djecabi mahala ruicama prema olovnosivomnebu i uzvikivala, onako kako su tovidjeli da ine njihovi roditelji: Sini,sunce, ubit u ti kozu!

ivotvorna kia donijela je cijelojprirodi svjeinu i raskono obilje.

Ptice su posvuda pjevale. Granjedrvea i sve biljke rasprsnule su semirisnim cvjetovima, crvenkastosmede,

ljepljivo blato pod njihovim nogama,svakoga bi jutra osvanulo prekrivenonovom prostirkom od latica jarkih boja izelenog lia koje bi kia pokidala utoku noi. Ali usred te raskoi prirode,bolest se nezadrivo irila medustanovnicima Juffurea, jer nijedna odplodina bogatog uroda nije jo biladovoljno sazrela za jelo. I odrasli idjeca gladno su zurili u tisue mesnatihmango-plodova i majmunskih jabuka,pod kojima su se svijale grane, alizeleno je voe bilo tvrdo kao kamen, aoni koji bi ga zagrizli, povraali bi irazboljeli se.

Sama kost i koa! uzviknula bibaka Yaisa, cokui jezikom, svaki put

kad bi ugledala Kuntu. Zapravo jenjegova baka bila isto tako mrava kao ion, jer sad je ve svaka ostava uJuffureu bila sasvim ispranjena.

Ono malo krava, bikova, koza ikokoi u selu, to jo nije zavrilo uloncu ili bilo podesno kao rtva, trebaloje odrati na ivotu i hraniti jer inaeslijedee godine nee biti priploda,kozlia, telia i pilia.

Tako su se ljudi poeli hranitiraznim glodavcima, korijenjem i liemkoje su skupljali u samom selu, i izvansela, a potraga za hranom bi poinjala sizlaskom sunca i zavravala kad bi zalosunce.

Da su muevi ak i otili u ume, u

lov na divlja, kako su to inae estoinili u neko drugo doba godine, sada nebi imali snage dovui ulov do sela.Plemenski tabui branili su Mandingo-ljudima jesti meso majmuna i babunakojih je bilo u izobilju, isto tako nikadane bi dotakli brojna kokoja jaja to suleala naokolo, niti koju od milijunavelikih zelenih aba jer su ih smatraliotrovnima. A kao pravovjernimuslimani, radije bi umrli nego okusilimeso divljih svinja koje su esto ukrdima dolazile rovati usred sela.

Ve su stoljeima obitelji dugonogihroda gradile gnijezda na najviimgranama seoskog ceiba-stabla, a kad bise izlegli mladi, odrasle su rode

neprekidno letjele do bolonga i natrag,donosei mladima tek ulovljenu ribu.Paljivo ekajui pravi trenutak, bake idjeca nahrupili bi pod stablo, kriei inabacujui se kratkim tapovima ikamenjem prema gnijezdima. esto bi utoj guvi, galami razjapljeni kljun mladerode promaio ribu, riba bi promailagnijezdo i preletjevi kroz gustu kronju,pljesnula na zemlju. Djeca su se borilakoje e prvo dograbiti ribu, i neija biobitelj te veeri imala gozbu. Ako bineki kamen od onih to su ih djecabacala prema gnijezdu, sluajno pogodionezgrapnu, paperjem pokrivenu mladurodu, mladune bi ponekad ispalo izvisokog gnijezda zajedno s ribom i,tresnuvi o zemlju, uginulo ili se teko

ozlijedilo, te veeri bi nekoliko obiteljiveeralo juhu od rode. Meutim, takvisu obroci bili rijetki.

Kasno uveer svaka bi se obiteljokupila u svojoj kolibi, donosei sveono to su pojedinci uspjeli skupitipreko dana, moda ak i krticu, ilipregrt masnih larvi, ukoliko su imalisree, i od svega toga skuhali bi lonacjuhe, koja bi, dobro zapaprena izainjena mirisnim zainima da bi joj sepopravio ukus, te veeri bila sva njihovahrana. Ali je takvo jelo samo ispuniloeludac, a nije davalo snage. I tako suljudi Juffurea poeli umirati.

5. POGLAVLJE Sve ee i ee selom bi

odjeknulo vriskavo kukanje neke ene.Sretni su bili oni najmanji koji su jobili premladi da shvate, jer ak je iKunta ve bio dovoljno star da zna kakokukanje znai da je upravo umro netkotko je bio voljen.

Obino bi u toku poslijepodnevadonosili u selo, nepokretnog navolovskoj koi, ponekog bolesnog ratarakoji je izaao posjei korov na svojojnjivi.

Bolest je poela izazivati otekline

nogu kod nekih odraslih. Drugi suoboljeli od groznice od koje su sebolesnici naizmjence jako znojili i tresliod zimice. A kod sve su se djece, porukama i nogama, prvo pojavile maleotekline koje su vrlo brzo postale vee ibolne, zatim su se otvorile i iz njih sepoela cijediti ruiasta tekuina to bise ubrzo pretvorila u gusti, uti,smrdljivi gnoj koji je privlaio rojevekrupnih muha.

Bol od velikog otvorenog ira nanozi natjerao je maloga Kuntu da posrnekad je jednog dana pokuao potrati.Udario se pri padu, drugovi u igripomogli su mu ustati, a bio je uplaen,plakao je, i elo mu je krvarilo.

Kako su i Binta i Omoro bili upolju, djeca su ga urno odvela u kolibubake Yaise koja se ve mnogo dana nijebila pojavila u djejoj kolibi.

Yaisa je izgledala vrlo slaba, koana njezinu izmravjelu licu napela sepreko kostiju, a leala je znojei seispod volovske koe na leaju odbambusa. Ali kad je ugledala Kuntu,skoila je s leaja i oprala mu ranjenoelo. vrsto ga je zagrlila i narediladrugoj djeci da otre i donesu kelelalumrave.

Kad su se djeca vratila, baka Yaisaje vrsto stisnula raspuklu kou naKuntinom elu, a zatim je na ranustavljala jednog po jednog mrava. Kad

bi mrav gladno zabio svoja snanaklijeta u meso s jedne i druge stranerane, ona bi mu vjeto otkinula tijelo,ostavljajui glavu s klijetima u rani,tako je nastavila sve dok mravljimglavama nije zaila itavu ranu.

Nakon to je istjerala drugu djecu izkolibe, rekla je Kunti neka legne iodmori se uz nju na krevetu. Kunta jeleao i sluao njezino teko disanje dokje ona neko vrijeme utjela. Zatim jeruka bake Yaise pokazala na hrpu knjigaposlaganih na polici kraj njezinoguzglavlja. Govorei tiho i polako, bakaje Kunti ispriala neto vie o njegovomdjedu, kome su, rekla je, pripadale i teknjige.

U svojoj rodnoj Mauritaniji,Kairaba Kunta Kinte napunio je biotrideset i pet kia kad mu je njegovuitelj, glavni marabut, podijelioblagoslov i time ga uinio svetimovjekom, priala je baka Yaisa. Kuntinje djed u tome slijedio obiteljskutradiciju svetih ljudi obitelji Kinte, kojaje poela prije mnogo stotina kia, jo uStarom Maliju. Kad je uao u etvrtikafo i postao mukarac, zamolio jestarog marabuta da ga primi za svoguenika i slijedeih je petnaest kiaputovao s marabutovom druinom,enama, robovima, uenicima, kravama ikozama, dok je starac hodoastio od selado sela, sluei Alahu i njegovim

podanicima. Po pranim stazama iblatnim potocima, pod arkim suncima ihladnim kiama, kroz zelene doline ivjetrovite pustare, priala je baka Yaisa,putovali su tako od Mauritanije premaJugu.

Nakon to je primio posveenje usvetog ovjeka, Kairaba Kunta Kintenastavio je lutati sam jo mnogoMjeseevih ciklusa, obilazei raznamjesta u Starom Maliju, kao to suKeyla, Djeela, Kangaba i Timbuktu,skrueno padajui niice pred velikimsvetim starcima i molei ih neka muudijele blagoslov za uspjeh, to bi musvi rado podijelili. A zatim je Alahupravio korake mladog svetog ovjeka

prema jugu i konano u Gambiju, gdje seprvo bio zaustavio u selu Palaki N'Ding.

Za kratko su vrijeme ljudi u ovomselu shvatili, vidjevi skore plodovenjegovih molitvi, da je tog mladogsvetog ovjeka Alah obdario posebnommilou. Bubnjevi za dojavljivanjeproirili su tu vijest kroz cijelu zemlju, iubrzo su ga druga sela pokualapridobiti za sebe, aljui mu glasnike pokojima su mu nudili mlade djevojke zaene, na poklon robove, krave i koze. Iuskoro je sveti ovjek doista otiao udrugo selo, ovaj put u selo Jiffarong, alisamo zbog toga to ga je Alah tamouputio, budui da mu ljudi iz Jiffaronganisu imali to ponuditi osim zahvalnosti

za njegove molitve. Ovdje je uo za seloJuffure u kojem ljudi boluju i umiru zatoto nije bilo velike kie. I tako jekonano stigao u Juffure, ree bakaYaisa, gdje je zatim pet dana neprekidnomolio, sve dok Alah nije poslao velikukiu koja je spasila selo.

Saznavi za veliko djelo Kuntinogdjeda, sam kralj Barra, koji je vladaoovim dijelom Gambije, osobno jemladom svetom ovjeku poklonioizabranu djevicu za njegovu prvu enu, anjezino je ime bilo Sireng. Sa Sireng,Kairaba Kunta Kinte zaeo je dva sina inazvao ih je Janneh i Saloum.

Priajui, baka Yaisa se bilapridigla i sada je uspravno sjedila na

leaju od bambusa.Tada je, ree Yaisa sa sjajem u

oima, ugledao Yaisu kako pleeseoruba ples! Imala sam tada petnaestkia!, iroko se osmjehnula, otkrivajuikrezube desni.

Nije mu trebao nikakav kralj da zanjega izabere novu enu! Ona pogledaKuntu.

U mom je trbuhu zaeo tvog ocaOmora.

Te noi, u kolibi svoje majke, Kuntaje dugo leao budan, razmiljajui oonome to mu je ispriala baka Yaisa.Mnogo puta dosad Kunta je sluao osvom djedu, svetom ovjeku, ije sumolitve spasile selo i kojega je kasnije

Alah uzeo k sebi. Ali Kunta nikadadosad nije pravo shvatio da je taj ovjekbio otac njegova oca, da je Omoro njegapoznavao isto onako kako on sadapoznaje Omora, da je baka YaisaOmorova majka kao to je Binta njegovamajka. Jednoga e dana i on nai enukao to je Binta da mu rodi njegovogsina. A taj e sin opet Kunta se okrenena drugu stranu, zaklopi oi i slijedeiove duboke misli, polako utone u san.

6. POGLAVLJE

Slijedeih nekoliko dana, malo prijezalaska sunca, nakon to bi se vratila sriinih polja, Binta bi poslala Kuntu naseoski bunar da joj donese tikvu svjeevode, kojom bi zatim skuhala juhu odbilo ega to bi uspjela nai. Zatim biona i Kunta odnijeli malo te juhe prekosela u kolibu bake Yaise. Kunti se iniloda se Binta sporije kree i primijetio jeda joj je trbuh jako velik i teak.

Dok bi se baka Yaisa bunila,govorei slabanim glasom kako e njojuskoro biti opet bolje, Binta bi poistilai pospremila kolibu. A onda bi ostavilabaku Yaisu, poduprvi je u sjedeempoloaju, na njezinu leaju da pojedezdjelu juhe s komadiem Bintinog

nadomjeska za kruh, umijeanog odpraha kojim su bila prekrivena suha crnazrna divlje akacije.

Zatim se jedne noi Kunta probudioi shvatio da ga to otac grubo trese zaramena. Binta je na svom krevetu tihostenjala, a u kolibi su osim njih, hitro sekreui amo-tamo, bile jo Nyo Boto iBintina prijateljica Jankav Tourav.Omoro je s Kuntom pohitao na drugi krajsela, gdje je Kunta, udei se to se tozapravo dogaa, ubrzo ponovo zaspaona krevetu svog oca. Ujutro je Omoroopet probudio Kuntu i rekao mu:

Ima brata. Podiui se brzo nakoljena i trljajui oi, Kunta pomislikako to mora biti neto osobito kad je

tako razveselilo njegovog inae uvijekstrogog i ozbiljnog oca. Po podne jeKunta, s ostalima iz svoga kafa, upravobio u potrazi za neim to bi se moglopojesti, kad ga je zazvala Nyo Boto ipovela ga u kolibu da vidi Bintu. Bintaje izgledala izmorena i sjedila je na rubukreveta, njeno milujui djetece u svomkrilu.

Kunta je trenutak tako stajao, pomnopromatrajui sitno, naborano crnostvorenje, zatim je pogledaonasmijeena lica dviju ena nagnutih naddjetetom i primijetio da je iznenadanestao Bintin veliki trbuh na koji se vebio navikao. Izaao je iz kolibe neprogovorivi ni rijei, a zatim, nakon to

je neko vrijeme nepomino stajao predvratima kolibe, umjesto da se vratisvojim prijateljima, otiao iza oevekolibe i tamo je sjedio sam i razmiljaoo onome to je vidio.

Kunta je nastavio spavati uOmorovoj kolibi jo i slijedeih sedamnoi, ali to kao da nitko nije primijetio,niti se zbog toga zabrinuo, toliko su svibili zao-kupljeni novom bebom.

Ve je poeo misliti kako ganjegova majka vie ne eli a ni otac, kadga, uveer osmog dana, Omoro pozoveda zajedno sa svim ostalim fizikisposobnim stanovnicima Juffurea, doepred kolibu svoje majke i uje koje jeime Omoro izabrao za njegovog brata, a

to je bilo, Lamin.Te je noi Kunta dobro i mirno

spavao, ponovo u svom vlastitomkrevetu, pokraj majke i novog brata.Meutim, ve za nekoliko dana, im jojse vratila snaga, nakon to bi netoskuhala i dala za doruak Kunti i Omoru,Binta bi uzela malog brata i odlazila ukolibu bake Yaise, gdje je provodilavei dio dana. Po zabrinutim licimaBinte i Omora, Kunta je shvatio da jebaka Yaisa teko bolesna.

Nekoliko dana kasnije, kasnoposlije podne, Kunta i njegov kafo, bralisu mango-plodove koji su konanosazreli. Natukli bi na najbliem kamenuvrstu, naranasto utu kou ploda, zatim

bi odgrizli vrh i isisali meko, slatkomeso voa.

Skupljali su u koare majmunskejabuke i divlje orahe, kad Kuntaodjednom zauje poznati glas kako jaueiz pravca kolibe njegove bake. Tijelomsu mu proli hladni srsi jer bio je to glasnjegove majke, prodoran u naricanju nadmrtvacem kakvo je Kunta u posljednjihnekoliko sedmica tako esto sluao.Druge su se ene odmah pridruileBintinom otrom vriskanju i naricanje seubrzo proirilo cijelim selom.

Kunta je bezglavo pojurio premabakinoj kolibi.

U guvi oko kolibe Kunta ugledaoajnog Omora i staru Nyo Boto koja je

gorko plakala. Ve za nekoliko trenutakapoeo je odjekivati tobalo bubanj, ajaliba je glasno izvikivao dobra djelabake Yaise, koja je poinila u toku svogdugog ivota u Juffureu. Ukoen odzaprepatenja, Kunta je tupo gledao kakomlade, neudate ene iz sela podiu gusteoblake praine udarajui po tlu irokimlepezama od upletene trave, kako se poobiaju inilo kada netko umre. Nitkoinilo se nije primjeivao Kuntu.

Kad su Binta, Nyo Boto i jo dvijedruge ene, kukajui ule u kolibu, ljudipred kolibom pali su na koljena ispustili glave. Kunta odjednom brizne upla, koliko od tuge, toliko i od straha.Uskoro je dolo nekoliko mukaraca s

velikom, svjee rascijepanom kladom,koju su poloili na zemlju ispred kolibe.Kunta je gledao kako ene iznose izkolibe tijelo njegove bake, umotano odvrata do stopala u bijelu pamunutkaninu i polau ga na ravnu plohu klade.

Kroza suze, Kunta je gledaonarikae kako sedam puta obilaze ukrugu oko Yaise, izgovarajui molitve imonotono uzvikujui, dok je alimotegnutim glasom govorio da je otilakako bi uz Alaha i svoje pretke provelavjenost. Kako bi joj dali snage za tajput, mladi neoenjeni mukarci njeno suoko njezinog tijela poslagali kravljerogove ispunjene svjeim pepelom.

Nakon to se veina narikaa

udaljila od odra, Nyo Boto i druge stareene, zauzee svoja mjesta u blizinimrtvog tijela, stiskajui se jedna uzdrugu, plaui i steui glave rukama.Uskoro zatim mlade ene donijeenajvee ciboa lie koje su uspjele nai,kako bi njime zatitile od kie glavestarica dok budu bdjele nad mrtvomYaisom. Dok su starice tako sjedile,seoski su bubnjevi priali o baki Yaisido duboko u no.

U maglovito jutro, prema obiajimapredaka, samo su mukarci Juffurea, onikoji su jo mogli hodati, poli u pratnjimrtvog tijela do mjesta za pogrebe, kojenije bilo daleko izvan sela, ali kamoinae nitko nikada ne bi odlazio, jer su

Mandingo, uz duno potovanje, osjealii strah od duhova svojih predaka. Izamukaraca koji su nosili tijelo bakeYaise, poloeno na rasjeenu kladu, iaoje Omoro, nosei na jednoj ruci svognovoroenog sinia, a drugom rukomdrei ruicu malog Kunte, koji je bioprevie ustraen da bi mogao plakati. Izanjih su ili drugi mukarci iz sela.Ukoeno, u bijelo platno umotano tijelo,spustili su u svjee iskopanu rupu uzemlji i pokrili ga odozgo gustopletenom prostirkom od bambusa. Na tusu prostirku zatim nabacali trnovitogrmlje koje je trebalo zatititi grob odhijena, a potom su na sve to nabacali ivrsto nabili kamenje i na kraju podiglihumak od svjee iskopane zemlje.

Nakon tog dogaaja Kunta mnogodana gotovo uope nije ni jeo, nispavao, niti se htio odazvati pozivimasvojih prijatelja iz prvog kafa koji su gapozivali da im se pridrui. Toliko jetugovao da ga je Omoro jedne veeripoveo u svoju kolibu i tu, sjedei uznjegov leaj i obraajui mu se takoblago i njeno kao nikada ranije, rekaoneto to je olakalo Kuntinu tugu.

Rekao mu je kako u svakom seluive tri skupine ljudi.

Prva skupina, to su oni koje moevidjeti kako oko tebe hodaju, jedu,spavaju i rade. Druga su skupina precikojima se baka Yaisa sada pridruila.

A trei ljudi, tko su oni? pitao je

Kunta.Trea skupina, ree mu Omoro.To su oni koji jo ekaju na svoje

roenje.

7. POGLAVLJE Kie su prole pa je izmeu

blistavog plavog neba i vlane zemljezrak oteao od mirisa raskonih divljihcvjetova i plodova. Rana jutra su opetodjekivala od udaraca tukova ustupama dok su ene tucale proso,kuskus i zemne orahe, to jo nisu bili

plodovi ovogodinje etve nego urodrano izniklog sjemenja, zaostalog uzemlji nakon prologodinje etve.Mukarci su ili u lov i donosili u seloukusne, uhranjene antilope, te su, nakonto bi razdijelili meso seljanima,strugali i tavili koe. A ene sumarljivo brale zrele crvenkaste mang-kano-bobice, tresui grm nad prostirkomrairenom po tlu, a zatim bi te bobicesuile na suncu prije nego bi ih smrvile ustupama i odvojile od sjemenki ukusnofuto-brano. Nita se nije bacalo.Sjemenke bi prelile vodom i zatimkuhale, zajedno s usitnjenim prosom,dok se ne bi raskuhale u slatkastu kaukoja je Kunti, a i svima ostalima, biladobrodola sezonska zamjena za

uobiajeni doruak od kuskusa.Svaki dan je bilo sve vie hrane i

moglo se primijetiti kako selom poinjestrujati novi ivot. Mukarci su ustrijekoraali odlazei na njive i vraajui seuveer kuama, ponosno nadgledajuibogati urod koji e uskoro biti spremanza etvu. Nabujala se rijeka sada naglopovlaila i ene su svakodnevno veslaledo faroa i istile posljednje ostatkekorova medu visokim, zelenim redovimarie.

A selo je ponovo odjekivalogalamom i smijehom djece koja su senakon duge sezone gladovanja opetvratila igri. Trbuii su se sada punilihranjivim jelima, irevi se osuili u

kraste i otpali, i djeca su jurila po selu iveselila se kao opsjednuta.

Jednog bi dana nahvatali velikeskarabeje na gnojitu, pa bi ih porealida se utrkuju, bodrei najhitrijeg daistri iz kruga ucrtanog prutom u praini.Drugog bi dana Kunta i Sitafa Silla,njegov najdrai prijatelj koji je ivio ukolibi odmah pokraj Bintine, napali navisoki zemljani humak i sruili ga, azatim bi promatrali slijepe termite bezkrila koji su unutra ivjeli, kako naviru utisuama, panino bjeei.

Ponekad bi djeaci istjerali iznjezine rupe jednu od onih malihvjeverica koje ive u zemlji i trali bi zanjom sve dok im ne bi umakla u grmlje.

A nita im nije bilo drae negokamenjem i vikom straiti jata malih,smeih dugorepih majmuna dok biprolazili pokraj sela. Neki bi semajmuni okretali, pa se i sami nabacilikamenom na djecu prije nego bi sepridruili svojoj vritavoj brai nanajviim granama stabala. I svakog bi sedana djeaci rvali, hvatajui se, rueijedan drugog na lea, stenjui, grabeioko sebe i skaui ponovo na noge kakobi poeli opet sve iznova, svaki od njihsanjajui o danu kad e moda ba onpostati jedan od ampiona svoga sela urvanju i biti izabran da se ogleda utekim borbama sa ampionima iz drugihsela na natjecanjima koja se odravahu utoku etvenih sveanosti.

Odrasli koji bi proli pokraj djece,ozbiljnih su se lica priinjali da ne videi ne uju kako Sitafa, Kunta i ostataknjihovog kafa, ree i urlaju kao lavovi,trube kao slonovi i groku kao divljesvinje, ili kako se djevojice, odvojenood djeaka igraju majki i supruga,kuhajui, njegujui lutke ili mrveikuskus u stupama. Meutim, ma kolikobila zanesena igrom, djeca nikada nisupropustila iskazati svakom odraslompotovanje, onako kako su ih majkenauile da im je dunost odnositi seprema starijima. Utivo gledajuiodrasle u oi, djeca bi pitala:

Kerabe? (Ima li mir?)A odrasli bi odgovarali:

Kerabe doronga (Samo mir)Ako bi netko od odraslih pruio

ruku, djeca bi jedno za drugim prilazila,uhvatila bi objema svojim rukamapruenu ruku i zatim bi, s dlanovimaprekrienim preko prsiju, stala u stranu isaekala da se onaj ovjek udalji.

Kuntu su kod kue tako strogoodgajali da se njemu inilo kako svakinjegov pokret izaziva Bintino ljutitopuckanje prstima, ukoliko ga, dapae, nebi dohvatila i poteno iibala.

Za vrijeme obroka dobio bi zvrku uglavu samo ako bi ga Binta uhvatila dasu mu oi uperene bilo kamo osim uzdjelu ispred njega.

Ako bi pak nakon razuzdane igre

itavog dana, prije povratka u kolibupropustio oprati sa sebe svaku trunkuprljavtine, Binta bi dograbila otruspuvu ili aku slame i komad sapuna toga je sama pravila, i tako bi ga poelaribati da se Kunti inilo kako e muzderati svu kou.

Ako bi se ikada usudio zuriti umajku ili oca, ili u bilo koju druguodraslu osobu, pljuska bi doletjela istotako brzo kao i onda kad bi poiniojednako ozbiljnu pogreku i usudio seprekinuti razgovor bilo koga ododraslih. A naprosto je bilo nezamislivoda bi se ikada usudio izrei bilo toosim istine. Ali, kako se njemu obinonije inilo da ima nekog razloga za

laganje, on nikada i nije lagao.Iako, ini se, Binta nije tako mislila,

Kunta se, koliko god je to mogao, trudiobiti dobar djeak i ubrzo je sva kod kuenauena pravila pristojnosti poeo pri-mjenjivati u ponaanju prema drugojdjeci.

Kad bi meu djecom dolo dorazmirica, to se esto dogaalo, aponekad bi se ak razvilo i do grubihrijei i puckanja prstima, Kunta bi seuvijek okrenuo i bez rijei otiao odnjih, pokazujui tako dostojanstvo ivladanje samim sobom to su kako ga jemajka bila nauila, osobine kojima sepleme Mandingo oduvijek najvieponosilo.

Pa ipak, skoro svake veeri Kunta bidobio batina zbog neke pakosti koju biuinio svom malom bratu, obino bi gaplaio stranim rezanjem, ili bi sespustio na sve etiri oponaajuibabuna, kolutajui oima i udarajuiakama kao apama po podu. Dovest utuobaba! viknula bi majka na Kuntu kadbi izgubila strpljenje, a Kunta bi se ondauvijek strano prestraio, jer su bakeesto priale o tim dlakavim, udnimbijelim ljudima, crvenih obraza, koji sukrali ljude i u svojim ih velikim kanuimaodvodili daleko od njihovih domova.

8. POGLAVLJE Iako su Kunta i njegova druina u

vrijeme kad bi sunce zalazilo, obinove bili i umorni i gladni, ipak bi seutrkivali tko e se prije popeti na nekomanje drvo i pokazati prstom krvavuloptu na horizontu. Sutra e biti joljepe! uzvikivali bi. A kad bi se nanebu pojavio polumjesec, simbol Alaha,ak su i odrasli u Juffureu brzo jeliveernji obrok kako bi se to prije mogliokupiti ispred koliba u sve guemsumraku i vikanjem, pljeskanjem iudaranjem o bubnjeve pozdravitimjesec.

Ali kad bi oblaci sakrili mlaak,

kao to je bilo ove noi, narod bi se,ustraen, brzo raziao, a mukarci suodlazili u damiju moliti za oprotenje,jer skriveni je mlaak znaio da sunebeski duhovi nezadovoljni narodomJuffurea. Nakon molitve, mukarci supoveli svoje zastraene obitelji doseoskog baobaba, gdje je te noi veuao jaliba, zagrijavajui na malojvatri kozju kou bubnja za poruke donajvee mogue zategnutosti.

Trljajui oi jer su ga pekle od dimajalibove vatre, Kunta se sjetio kako biga ponekad nou probudili bubnjevi kojisu se javljali iz raznih sela. Probuen,leao bi mirno i pozorno oslukivao,zvui i ritam bubnjeva bili su toliko

nalik na govor da bi na kraju uspiorazumjeti poneku rije i shvatiti porukekoje su obino javljale o gladi ili opoasti, ili o napadu i paleu u nekomselu, u kojem su ljudi pobijeni ili su ihukrali i odveli.

Objeena o baobab pokraj jalibe,visila je kozja koa iarana znakovimaza sporazumijevanje, a koje je naarapskom ispisao arafang. U treptavomodsjaju vatre, Kunta je gledao kakojaliba poinje kvrgavim krajevimasvojih svinutih palica udarati brzo iotro u razliite toke na koi bubnja.Bila je to hitna poruka najbliem vrauneka doe u Juffure i istjera zle duhove.

Ne usuujui se pogledati mjesec,

ljudi su urili u kolibe i uplaeno sezavlaili u krevete. Ali, od vremena dovremena kroz no bi stizao do Juffureagovor dalekih bubnjeva, koji su poputjeke ponavljali iz drugih sela pozivvrau. Drhtei ispod kravlje koe, Kuntase dosjetio kako to znai da je i njihovmlaak noas zastrt oblacima.

Slijedeeg su dana mukarciOmorovih godina morali pomagatimlaim mukarcima iz sela pri uvanjusad ve gotovo posve zrelih polja, kakobi odbranili usjeve od poasti gladnihptica i babuna. Djeake iz drugog kafaupozorili su neka naroito budno nadzirukoze koje su oni vodili na pau, a majkei bake, zadravale su se blie uz malu

djecu i dojenad nego to su to inaeinile.

Najvea djeca iz prvog kafa, onaKuntinog i Sitafinog uzrasta, dobila suzadatak da se igraju malo dalje izvanvisoke ograde koja je okruivala selo,kako bi mogli na vrijeme zapaziti, ako seneki stranac sluajno pone pribliavatistablu putnika koje je stajalo nedalekood mjesta gdje su se igrali. Djeca supozorno motrila, ali tog dana nijedan sestranac nije pribliio selu.

Doao je slijedeeg jutra, nekiveoma stari ovjek koji se pri hoduoslanjao o drveni tap i koji je naelavoj glavi nosio veliki zaveljaj.Ugledavi ga, djeca su viui uletjela u

selo kroz seoska vrata. Nyo Boto jeurno ustala i epajui otila do velikogtobalo-bubnja po kojem je poelaudarati, i tako su mukarci, potravi sanjiva nazad u selo, uspjeli stii trenutakprije nego je vra doao do vrata uogradi i uao u Juffure.

Kad su ga seljani okruili, vra jepoao do baobaba i briljivo poloio nazemlju svoj zaveljaj. Naglo unuvi,istresao je zatim iz neke vree od kozjekoe hrpu sasuenih stvari, malu zmiju,donju eljust hijene, majmunsko zubalo,kost iz krila pelikana, noge razliitihvrsta peradi i neko korijenje udnaizgleda. Ogledavi se oko sebe,nestrpljivim je pokretima rastjerivao

zamuklu gomilu neka mu dadu viemjesta, i ljudi su se odmicali od njega, avrau se itavo tijelo poelo tresti iizvijati, oigledno napadnuto zlimduhovima iz Juffurea.

Tijelo svetog ovjeka uvijalo se,lice mu se iskrivilo, oi su mu divljekolutale, dok su njegove drhtave rukepokuavale natjerati tapi u njegovojruci, koji se tome oito odupirao, dadoe u dodir s onom hrpicomtajanstvenih stvari. Kad je uz nadljudskinapor vrhom tapia konano dotaknuoonu hrpu, vra se srui na lea i ostaneleati kao gromom pogoen. Ljudi suzapanjeno uzdahnuli. Ali, polako, vraje poeo oivljavati. Zli duhovi su

potjerani. Kad se vra s naporompodigao na koljena, odrasli iz Juffurea,iscrpljeni, ali konano odahnuvi,otrae do koliba i ubrzo se vratienosei darove koje je vra svakakomorao primiti od njih. Starac je novedarove pridodao svom zaveljaju, vepovelikom i tekom od darova iz drugihsela, u kojima je bio prije Juffurea, iubrzo je nastavio put kako bi se odazvaoslijedeem pozivu. U svojoj velikojmilosti, Alah se jo jednom udostojaopotedjeti Juffure.

9. POGLAVLJE

Minulo je dvanaest Mjeseevih

ciklusa i kad su opet jednom zavrilevelike kie, poela je u Gambiji sezonaputnika.

Mreom staza koje su povezivalesela Gambije, stizalo je toliko putnika,neki bi samo prolazili, a neki bi sezaustavili u Juffureu da su Kunta injegova druina morali budno straaritigotovo svakog dana. Nakon to biupozorili selo da se pojavio stranac,djeaci bi pourili natrag da doekajuposjetioca kod putnikova stabla. mjelokoraajui uz njega, djeca bi gasalijetala pitanjima dok bi u isti mahotrim okom traila bilo kakav znak

putnikove namjere ili zanimanja. Ako bibilo to otkrila, naglo bi ostavila putnikai trala ispred njega u selo da to kauodraslima, okupljenima u kolibi koja bitog dana bila odreena kao koliba zagoste.

Prema drevnom obiaju, u svakomse selu svakoga dana birala druga obiteljkoja e posjetiocima koji tog dana stignuu selo ponuditi hranu i zaklon, ne traeinikakve naknade, i to za onoliko danakoliko posjetioci poele ostati, prijenego nastave putovanje. Otkako im jepovjerena zadaa da motre prilaze selu,Kunta, Sitafa i njihova kafo druina,poeli su se osjeati i ponaati odraslijeod svojih stvarnih kia. Sad bi se svakog

jutra nakon doruka okupili krajkolskog dvorita arafanga i tihokleknuli, sluajui kako arafangpoduava starije djeake, one iz drugogkafa, po starosti odmah ispred Kunte,djeake od pet do devet kia, kako eitati stihove iz Korana i pisati perimanapravljenim od posebne trave,umoenima u crnu tintu smijeanu odsoka gorke narane i usitnjenih komadaai skinute sa dna kuhinjskih lonaca.

Kad bi uenici zavrili s lekcijama iotrali, a za njima vijorili repovinjihovih pamunih dundiko-koulja,urei se bi istjerati seoska stada kozana dnevnu pau u oblinji iprag, Kunta injegova druina pokuavali su se

priinjati kao da ih za sve to nije nimalobriga, ali su zapravo zavidjeli starijimdjeacima, koliko na njihovim dugakimkouljama, toliko i na vanim poslovimakoje su obavljali. Iako nita nije rekao,Kunta nije bio jedini koji je osjeaokako je zapravo ve isuvie odrastao das njime jo uvijek postupaju kao sdjetetom i da ga tjeraju da jo uvijekhoda gol. Kuntina je druina izbjegavaladojenad poput Lamina kao da su kuni,a onu malo stariju djecu koja su naokolopuzala smatrali su takoer nevrijednomnjihove panje, osim to bi ih potenopljesnuli po stranjici kada u blizini nijebilo nikoga od odraslih.

Izbjegavajui ak i njenosti baka

koje su se o njima brinule otkako suznali za sebe, Kunta, Sitafa i ostali,poeli su se motati oko odraslihmukaraca, vrnjaka svojih otaca,nadajui se da e ih ovi zapaziti podnogama i moda ih poslati da obave nekizadatak.

Nekako ba pred etvu Omoro reeKunti onako uzgred, jedne noi poslijeveere, kako bi elio da mu Kunta sutrapomogne uvati strau u polju. Kunta jebio toliko uzbuen da gotovo uope nijemogao spavati. Ujutro je na brzinuprogutao doruak i maltene se raspuknuood radosti kad mu je Omoro pruiomotiku da mu je ponese kad pou upolje. Kunta i njegova druina naprosto

su letjeli gore-dolje uz redove zrelogita, viui i maui tapovima premadivljim svinjama i ba-bunima, koji surokui i kriei istravali iz grmljapokuavajui izrovati ili ugrabiti malozemnih oraha. Bacajui grude suhogblata i galamei, djeca su tjeralazvidava jata kosova koja bi se spustilanisko nad polja kuskusa, jer su im bakepriale o tome kako gladne ptice moguopustoiti zrela polja isto tako brzo kao ibilo koja druga ivotinja.

Skupljajui pregrti kuskusa izemnih oraha koje su njihovi oeviisjekli srpom ili izvukli iz zemlje,provjeravajui koliko je sazrio plod, tenosei tikve s hladnom vodom za pie

odraslim mukarcima, djeca su itavogdana radila s takvim arom koji sejedino mogao usporediti s njihovimponosom.

est dana kasnije Alah je odredio daetva moe poeti.

Poslije sabah-molitve u zoru, ratari injihovi sinovi, nekolicina izabranihponijela je male tang-tang i suraba-bubnjeve, izali su na njive i ekali,nakrivivi glavu na rame i oslukujui.Konano se muklim zvukom oglasiveliki seoski tobalo-bubanj i ratariskoie eti. Kad su jaliba i ostalibubnjari uli medu njih, udarajui ritamu skladu s njihovim pokretima, svi supoeli pjevati.

U oduevljenju, poneki bi mladibacio uvis motiku kojom je iskopavaozemne orahe, na jedan udarac bubnja ahvatajui je odmah na slijedei udarac.

Kuntin se kafo znojio uz svojeoeve, otresajui zemlju s busenjazemnih oraha. Oko polovineprijepodneva imali su prvi odmor azatim, u podne, zauli su se radosnipovici kad su na njive stigle ene idjevojke s rukom. Koraajui jedna izadruge, i one su pjevale etvene pjesme, azatim su sa glava skinule lonce,nagrabile jelo u zdjele i podijelile ihbubnjarima i eteocima koji su ruali izatim drijemali dok se nije opet oglasiotobalo. Povezani snopovi iarali su

polja na kraju tog prvog dana. Okupaniznojem i prani, eteoci su umornooteturali do najblie rjeice, gdje supobacali sa sebe odjeu i bacili se uvodu, smijui se i pljuskajui kako bi seosvjeili i oprali. Zatim su krenuli kui,rastjerujui rukama krvoedne muhe kojesu zujei letjele oko njihovih vodenimkapljicama oroenih tijela. to suprilazili blie dimu koji im je dolazio ususret iz kuhinja, sve su neodoljiviji bilimirisi peenog mesa koje e sepripremati tri puta dnevno za svevrijeme dok traje etva. Kad je te veerinapunio trbui, Kunta primijeti, a to jezamijetio ve i u nekoliko prethodnihveeri, kako njegova majka neto ije.Ona o tome nije nita govorila, niti ju je

Kunta pitao. Ali, slijedeeg jutra, kad jeuzeo motiku i poao prema vratima,Binta ga je pogledala i progunala:

Zato se ne obue?Kunta se naglo okrene. Tamo,

objeena o kuku na zidu, visila jepotpuno nova dundiko-koulja. Snaporom skrivajui oduevljenje, Kuntahladnokrvno navue koulju iravnoduno izae iz kolibe, a onda sedade u divlji trk. Drugi djeaci iznjegove druine ve su ekali, svi poputnjega prvi put u ivotu odjeveni skaui,viui i smijui se od radosti to jenjihova nagost konano pokrivena. Sadsu slubeno pripadali u drugi kafo.Postajali su mukarci.

10. POGLAVLJE Do onog asa kad je te veeri

ponovo uao u kolibu svoje majke,Kunta se pobrinuo da ga svatko uJuffureu vidi u njegovoj dundiko. Iako jeitav dan radio bez prekida, nije bionimalo umoran i znao je da nikako neemoi zaspati ako poe spavati u svojeuobiajeno vrijeme. Moda mu sada kadje odrastao, Binta dopusti kasnije poi ukrevet. Meutim, ubrzo nakon to jeLamin zaspao, u isto vrijeme kao i

uvijek, Binta ga poalje u krevet uznapomenu neka ne zaboravi objesitisvoju dundiko.

Kad se okrenuo da poe u krevet,pokazujui se uvrijeen onoliko kolikoje mislio da e proi kod Binte, ona gapozove natrag, vjerojatno e ga ukoritito se tako dri, mislio je Kunta, ili semoda ipak smilovala i promijenilamiljenje o njegovom odlasku naspavanje.

Tvoj fa eli razgovarati s tobomsutra ujutro, rekla mu je kao uzgred.Kunta je znao da ne smije pitati zato,zato samo ree:

Da, mama, i poeli joj laku no.Dobro to nije umoran, jer sad

ionako ne bi mogao spavati, pomisli dokje leao pod kravljom koom irazmiljao to je to opet zgrijeio, njemuse to, izgleda, tako esto dogaalo. Ali,ma koliko razbijao glavu, nije se mogaosjetiti niega, pogotovo ne takvepogreke koja bi bila toliko teka da gaBinta ne bi sama kaznila, jer otac bi seumijeao samo kad se radilo o neemprilino ozbiljnom. Konano je prestaobrinuti i utonuo je u san.

Za dorukom idueg jutra Kunta jebio toliko potiten da je gotovo posvezaboravio na svoju radost zbog dundikokoulje, sve dok se mali goli Laminsluajno nije oeao o nju. Kuntina seruka trgne da odgurne brata, ali ga Bintin

kratki pogled odmah zaustavi. Poslijejela Kunta se jo neko vrijeme zadrao ukolibi, u nadi da e mu Binta modaneto vie rei, ali ona se ponaala kaoda mu juer uope nita nije bila rekla ion nevoljko izae iz kolibe i polako seuputi pred kolibu Omora, gdje jeprekrienih ruku stao i ekao.

Kad je Omoro izaao i bez rijeipruio sinu malu, novu praku, Kunti jegotovo zastao dah. Stajao je i gledaodolje praku, zatim gore oca, ne znajuito bi rekao.

To je tvoje jer sada pripada udrugi kafo. Pazi, ne gaaj ono to netreba gaati i pripazi da pogodi ono togaa. Kunta samo ree:

Da, fa, jo uvijek previe zbunjenda bi neto vie rekao.

Osim toga, kako sada spada udrugi kafo, nastavi Omoro, znai dae poeti brinuti o kozama i odlaziti ukolu. Danas e ii na pau s ToumaniTourayem. On i drugi stariji djeacipoduit e te. Dobro ih sluaj. A sutraujutro otii e u kolsko dvorite.

Omoro se vrati u kolibu, a Kuntaotri do obora s kozama, gdje zateknesvog prijatelja Sitafu i ostale vrnjake,svi su bili u novim dundiko-kouljama istezali u rukama nove prake, koje suonim djeacima iji su oevi bili mrtvinapravili strievi ili starija braa.Stariji su djeaci otvorili obore i koze

su nagrnule, mekeui, gladno urei napau. Ugledavi Toumanija, prvog sinanajboljih prijatelja Omora i Binte, Kuntamu se pokuao pribliiti, ali su Toumanii njegovi drugovi tjerali koze ravno namanje djeake koji su im se bezuspjenopokuavali maknuti s puta. Meutim,ubrzo su stariji djeaci, smijui se, uzpomo wuolo-pasa, potjerali koze u trkniz pranu stazu dok je Kuntin kafonesigurno trao iza njih, steuiruicama prake i pokuavajui otrtimrlje sa svojih dundika.

Mada je bio navikao na koze, Kuntanikada dosad nije zamijetio kako kozebrzo tre. Osim u nekoliko etnji s ocem,jo nikada nije bio ovako daleko izvan

sela koliko su ih sada odvele koze, svedo irokog podruja za ispau,pokrivenog niskim raslinjem i travom,omeenog na jednoj strani umom, a nadrugoj obraenim poljima. Starijidjeaci naveliko su odveli svaki svojestado na pau u odvojene dijelovepanjaka, dok su wuolo-psi hodali okostada ili bi se opruili na zemlji u blizinikoza.

Toumani je konano odluioprimijetiti Kuntu koji mu se stalno vukaoza petama, ali se ponaao kao da jemanji djeak neka vrst kukca.

Zna li koliko vrijedi jedna koza?upitao je, i prije nego je Kunta mogaopriznati kako nije posve siguran, nastavi:

Pa, ako izgubi koju, tvoj e ti otacto ve razjasniti!

I Toumani mu poe nabrajatidunosti pastira. Najvanije od svegabilo je da se moe dogoditi itav nizstrahota ako uslijed nesmotrenosti ililijenosti nekog djeaka iz stada odlutaneka koza. Pokazujui rukom premaumi, Toumani mu ree da tamo ive iesto se prikradaju stadu, puzei krozvisoku travu, lavovi i leopardi koji ujednom jedinom skoku mogu rastrgnutikozu na komade.

Ali, ako se u blizini nade djeak,ree Toumani on je jo ukusniji odkoze! Primjeujui sa zadovoljstvomKuntine razrogaene oi, Toumani

nastavi.Jo gora opasnost od lavova i

pantera, bio je tuobab i njegovi crnisafee-pomonici koji bi se priuljalikroz visoku travu i ugrabili ljude da ihzatim odvuku nekamo daleko gdje bi ihonda pojeli.

U pet godina koliko je Toumani biopastir, iz Juffurea je ugrabljeno devetdjeaka, a jo mnogo vie iz susjednihsela. Kunta nije uo za nestanak bilokojeg djeaka iz Juffurea, ali se sjetiokako je bio prestraen kad je prvi putuo za tuobaba, da se nekoliko dana nijeusuivao udaljiti od majine kolibedalje nego to se moe dobacitikamenom.

Ali ak ni unutar seoske ogradenisi siguran od njih, ree Toumani kaoda mu je proitao misli. Jedan ovjek izJuffurea, ispria on Kunti, koji jeosiromaio kad mu je jedan lav, ponoslavljeg roda, poubijao itavo stado koza,uhvaen je s novcem tuobaba ubrzonakon to su mu jedne noi iz vlastitihkoliba nestala dva djeaka iz treegkafa. ovjek je tvrdio kako je novacnaao u umi, ali dan prije nego to jetrebao izai pred Savjet starjeina, damu sude, i sam je nestao.

Ti e biti premlad da bi se togasjeao. ree Toumani.

Ali, sline se strahote jo uvijekdogaaju. Zato se nikada ne udaljavaj

daleko od nekoga u koga imapovjerenja. A kad si ovdje vani skozama, pazi da se toliko ne udalje damora za njima trati u gusti iprag.Moglo bi se dogoditi da te tvoja obiteljvie nikada ne ugleda. Dok je Kuntastajao i drhtao od straha, Toumaninadoda da ga, osim opasnosti od velikemake ili tuobaba, jo uvijek moe snaivelika nevolja ako mu koza odluta odstada, jer nae li se koza u neijem poljukuskusa ili zemnih oraha, nema togdjeaka koji bi je mogao uloviti. A dokdjeak i njegov pas gone odlutalu kozu,ostatak stada moe poi za onom prvom,a gladne koze mogu obrstiti njivu jobre od babuna, antilopa ili divljihsvinja.

Oko podneva, kad je Toumanipodijelio ruak to ga je njegova majkaspremila za njih obojicu, itav jenovopeeni drugi kafo stekao dalekovie potovanja prema kozama, u ijojsu blizini inae ivjeli otkako su serodili. Poslije ruka su neki izToumanijevog kafa ljenarili uoblinjem umarku, a ostali su lunjaliokolo gaajui ptice jo neisprobanimprakama svojih uenika.

Dok su se Kunta i njegovi vrnjacitrudili da paze na koze, stariji su imdjeaci dobacivali opomene i uvrede, adrali bi se za trbuhe od smijeha kad bimanji djeaci udarili u paninu viku i trkim bi neka koza makar samo podigla

glavu i pogledala oko sebe. Kad nijetrao za kozama, Kunta se neprestanoustraeno ogledavao prema umi da lisluajno odonud ne vreba neto to e gapojesti.

Negdje sredinom poslijepodnevakad su koze ve gotovo napunile trbuhednevnim obrokom trave, Toumanidozove Kuntu i strogo ga upita:

Ti misli da u ja za tebe skupljatidrva?

Tek tada se Kunta sjeti koliko jeputa gledao pastire kako se uveervraaju nosei na glavama svenjevetankog drva za none vatre u selu. Kakosu morali paziti na koze i na umu, Kuntai njegovi drugovi mogli su samo

trkarati naokolo, traiti i skupljatigranice s grmlja i manje grane, otpale sveih stabala, koje su bile dovoljno suheda bi mogle dobro gorjeti. Kunta jenaslagao ono to je sakupio u sveanjkoji mu se inio upravo toliko velikkoliko e njegova glava moi podnijeti,ali ga Toumani izgrdi i nabaca mu usveanj jo nekoliko veih komada.Zatim je Kunta uvezao breme tankom,zelenom vrijeom, sumnjajui da e touope moi podii na glavu, a kamolinositi sve do sela.

Dok su ih stariji djeaci promatrali,on i njegovi vrnjaci podigoe nekakozaveljaje drva na glave i pooe premaselu, slijedei wuolo-pse i koze koji su

stazu do kue poznavali bolje od svojihnovih pastira. Dok su im se starijidjeaci podrugljivo smijali, Kunta injegova druina neprestano su moralihvatati svoje zaveljaje kako im ne bipopadali. Kunti se selo nikada nijeinilo ljepim, jer su ga od umoraboljele sve kosti, ali, tek to su stupilikroz vrata sela, stariji djeaci priredeneopisivu guvu, dovikujui opomene iuputstva i skaui naokolo kako bi svimodraslima koji su ih mogli vidjeti ili utipokazali kako marljivo obavljaju svojposao i koliko su se uasno namuili togdana poduavajui ove nespretnedjeaie. Kuntin je zaveljaj nekimudom itav stigao do dvorita BrimeCesava, arafanga, kod koga e

slijedeeg jutra Kunta i njegovi drugovi,novi drugi kafo, poeti svojeobrazovanje.

Odmah nakon doruka, novi pastiri,ponosno nosei daice za pisanje,izdjelane od pamukovca, pera i komadebambusove trske napunjene adu koju jetrebalo izmijeati s vodom da bi sedobilo crnilo, sa strepnjom se okupie ukolskom dvoritu.

Postupajui s njima kao da su jogluplji od svojih koza, arafang imzapovjedi neka sjednu. Jedva to jeprogovorio nekoliko rijei, a ve jeibom poeo dijeliti udarce, djeaci suuplaeno pokuavali maknuti mu se sputa, zato to na njegovu prvu zapovijest

nisu reagirali onako brzo kako je on toelio. Ruei ih, nastavio je upozoravatikako e svaki djeak koji se za vrijemeobuke oglasi, a da mu arafang nijepostavio pitanje, dobiti jo vie udaracaibom, pri tom otro zamahne ibomprema njima i poslat e ga kuiroditeljima. Isto eka i svakog onogdjeaka koji se usudi bilo kada zakasnitiu kolu, koja e se odravati svakogdana poslije doruka i ponovo uveer,odmah nakon to se s kozama vrate sapae.

Vi niste vie djeca, sad imatedunosti, rekao je arafang.

Nastojte da ih ispunjavate.Naredivi tako disciplinu, arafang

objavi da e te veeri poeti s itanjemizvjesnih stihova iz Korana koje edjeaci morati upamtiti i nauitirecitirati prije nego ponu stjecati drugaznanja. Zatim ih je otpustio jer su poelipristizati stariji uenici. Oni su izgledalijo prestraeniji od djeaka iz Kuntinogkafa, jer je za njih ovo bio dan zavrnihispita iz kazivanja Korana i pisanja naarapskom, a rezultati ispita odluivali suo njihovom formalnom prelasku u treikafo.

Tog dana, prvi put potpunosamostalno, Kuntin je kafo uspio izvestikoze iz obora i povesti ih u neurednojgrupi do panjaka. U to se vrijeme kozevjerojatno nisu uspjele najesti dosita, jer

bi Kunta i njegovi drugovi poeli tratiza njima i vikati im bi se neka od njihpomaknula nekoliko koraka u stranu donovog busena trave. Ali, jo vie odkoza iz svog stada i Kunta se osjeaoprogonjen. Svaki put kad bi sjeo snamjerom da razmisli o znaenju svih tihpromjena u svom ivotu, pojavilo bi seneto to bi morao uiniti, nekamo bimorao poi. I tako, poslujui oko koza,uei kod arafanga nakon doruka iposlije povratka s pae, zatim ivjebajui prakom koliko bi dospioprije mraka Kunta nikako vie nijeuspijevao nai vremena da maloozbiljno razmilja.

11. POGLAVLJE etva kikirikija i kuskusa bila je

dovrena, sad je dola na red riaseoskih ena. Nijedan od mueva nijepomogao svojim enama, ak ni djeacipoput Sitafe i Kunte nisu pomagalimajkama, jer ria je bila iskljuivoenski posao.

Prvo svjetlo zore zateklo je Bintu,zajedno s Jankay Touray i drugimenama, povijenih lea na dozrelimpoljima rie, kako reu duge zlatnestabljike. Te bi stabljike ostavljale da se

nekoliko dana sue na prilaznom putu dopolja, i tek bi ih tada tovarile u kanue iprenosile u selo, gdje e ih ene idjevojke slagati u uredne snopove iodlagati u obiteljske ostave. Ali kadzavre etvu rie, za ene opet nee bitiodmora, jer tada e morati pomagatimuevima u berbi pamuka, koji jeostavljen kao zadnji kako bi se to boljeosuio pod arkim suncem i tako dao tobolju nit kojom e ene iti.

Kako su svi u Juffureu ve udnooekivali godinje etvene sveanostikoje su trebale trajati sedam dana, enesu sada pourile da svim lanovimasvojih obitelji na vrijeme saiju novuodjeu. Iako je Kunta znao da ne smije

pokazati nezadovoljstvo, nije mu bilodrago kad je nekoliko veeri bioprisiljen paziti na svog brbljavog,dosadnog malog brata Lamina dok jeBinta prela pamuk. Meutim, ponovo serazveselio kad ga je majka povela sasobom do seoske tkalje, Dembe Dibbe,koju je Kunta oaran promatrao kakorukama i nogama pokree svoj klimavitkalaki stan i uplie niti s kalemova upamunu tkanicu. Kasnije, kod kue,Binta je dopustila Kunti da polakoproputa tanak mlaz vode kroz drvenipepeo, pa je tako dobila jaki lug u kojije zatim umijeala sitno stuene listoveindiga, ime je nakon toga obojila svojutkaninu u modro. Sve su ene Juffurearadile isto to i Binta, i domalo su se

komadi tkanine suili razastrti po niskomgrmlju, ukraavajui selo mrljama jarkihboja, osim modre to su bile jo i crvena,zelena i uta.

Dok su ene prele i ile, mukarci sujednako marljivo radili, dovravajuisvoje poslove prije poetka etvenihsveanosti i prije nego to sezonavruina onemogui svaki tei rad.Popravili su visoku ogradu od bambusaoko sela na mjestima gdje se bilanagnula ili gdje su je polomile koze ibivoli eui lea. Obavili su popravkena kolibama od blata koje su otetilevelike kie, a staro i istroeno palmovolie na krovovima zamijenili novim.Nekim je parovima koji su se uskoro

imali vjenati, trebalo sagraditi novekue, i Kunti se pruila prilika dazajedno s drugom djecom gazi vodomnatopljenu zemlju u gusto, glatko blatood kojega su zatim mukarci oblikovalizidove novih koliba.

Budui da se u vedrima kojima suizvlaili vodu iz bunara poelapojavljivati zamuena voda, jedan se odmukaraca spustio u bunar i tamo jeustanovio da su ribice koje su drali ubunaru kako bi jele insekte, uginule umutnoj vodi. Stoga je odlueno da sekopa novi bunar.

Kunta je promatrao kako sumukarci, kad su iskopali svjeu rupu dovisine ramena, izvadili iznutra nekoliko

komada zelenkasto-bjelkaste gline uveliini jajeta. Tu su glinu odmahodnijeli onim enama u selu iji sutrbusi bili veliki od djece koju su nosile,i one su glinu pohlepno pojele. Ta eglina, rekli su Kunti, dati djetetu jakekosti.

Preputeni sami sebi, Kunta, Sitafa injihovi vrnjaci, veinu su slobodnihsati provodili ganjajui se po selu,igrajui se velikih lovaca sa svojimnovim prakama. Gaali su sve to sustigli i na sreu, ne bi pogodili gotovonita diui pri tom dovoljno buke darastjeraju ivotinje iz itave ume. aksu i manja djeca, iz Laminog kafa,lunjala naokolo gotovo bez ikakvog

nadzora, jer tih dana nitko u Juffureu nijeimao vie posla od baka koje su estoradile i do duboko u no, urei senapraviti dovoljno ukrasa za glavu kojee neudate djevojke iz sela nositi zavrijeme etvenih sveanosti. Pune,pletenice i potpune vlasulje, plele su seod dugakih vlakana briljivo izvuenihiz polutrulih listova sisala ili iznamoene kore baobaba. Grublji ukrasiod sisala bili su mnogo jeftiniji od onihizraenih od mekih, svilastijih vlakanabaobaba, jer je s ovima trebalo raditimnogo due, tako da je itava vlasuljaod tih vlakana mogla kotati koliko i trikoze. Ali, muterije su se uvijek dugo iglasno cjenkale, jer su znale da e bakemanje raunati ako im prije prodaje

omogue, sat, dva uivanja u dobromcjenkanju, popraenu s puno coktanjajezikom.

Osim vlasuljama koje su bileposebno dobro napravljene, stara je NyoBoto svakoj eni u selu priinjala velikozadovoljstvo i svojim bunim krenjemdrevnih tradicija prema kojima su enemorale mukarcima uvijek ukazivatikrajnje potovanje. Svako bi jutrozateklo staru Nyo Boto kako gola dopasa udobno ui ispred svoje kolibe,uivajui toplinu sunca na svojoj grubojstaroj koi, i kako marljivo plete ukraseza djevojake glave ali nikada ona ne bibila toliko obuzeta poslom da bipropustila zamijetiti svakog mukarca

koji bi pokraj nje proao.Ha, uzviknula bi, pogledaj ovo! I

oni sebe zovu mukarcima! Dakle, umoje vrijeme, mukarci su bilimukarci!

A mukarci koji su prolazili,unaprijed oekujui ono to su znali damora doi samo to nisu trali kako biumakli njezinom jeziku, sve tako dokstara Nyo Boto ne bi po podne konanozaspala s pletivom u krilu, a maliani,povjereni njezinom nadzoru, hihotali bise zbog njezina glasnog hrkanja.

U meuvremenu su djevojice izdrugog kafa pomagale svojim majkama iodraslim sestrama skupljati ubambusove koare zrelo ljekovito

korijenje i zaine za kuhanje, to bizatim sve razastrle na suncu da se sui.Kad su ene mlatile ito, djevojice suuklanjale prazne ljuske i komadieslame. Pomagale su i kod pranja rublja,udarajui o kamen prljavom tkaninomkoju su prije toga nasapunale grubim,crvenkastim sapunom to su ga majkepravile od luga i palmovog ulja.

Kad su mukarci zavrili glavni dioposlova, tek nekoliko dana prije mladogmjeseca koji e naznaiti poetaketvenih sveanosti u svim selimaGambije zvuci glazbala poeli su sejavljati u Juffureu.

Seoski glazbenici iznijeli su svojaglazbala, koru sa dvadeset i etiri strune,

bubnjeve i balafon, melodiki instrumentnapravljen od suhih tikvica vezanihispod drvenih blokova razliitih duinapo kojima se udaralo batovima i dok bivjebali, oko njih bi se okupile grupiceseljana, da sluaju glazbu i prate jepljeskanjem.

Dok su glazbenici vjebali nasvojim instrumentima, Kunta, Sitafa injihovi vrnjaci, po povratku s pae,stupali bi selom i puhali u frule odbambusove trske, zvonili zvoncima izveckali tikvicama ispunjenim suhimsjemenkama.

Mukarci su sada veinom,bezbrini i oputeni, provodili vrijeme urazgovoru, uei u sjenci baobaba. Oni

Omorovih godina, kao i mlai, drali suse s potovanjem po strani od lanovaSavjeta starjeina koji su dogovaralisvoje redovite godinje pretpraznikeodluke o raznim vanim seoskimposlovima. Povremeno bi dva ili trimlaa mukarca ustala, protegnula se ipola proetati selom, drei se za maliprst na ruci, kako je to bio davni obiajmedu afrikim mukarcima.

Meutim, nekoliko je mukaracaprovodilo duge sate u osami, strpljivorezbarei od drva figure ili maske,razliitih veliina i oblika. Kunta injegovi drugovi ponekad bi akzanemarili i svoje prake i zadivljeno bipromatrali kako drvoresci stvaraju

zastraujue i tajanstvene izraze namaskama koje e uskoro nositi plesai utoku sveanosti. Drugi su rezbarililjudske ili ivotinjske likove, kojima suruke i noge bile tijesno priljubljene uztijelo, stopala ravna a glave uzdignute.

Binta i druge ene takoer bi, kolikosu mogle, uhvatile neto vremena zaodmor uz novi seoski bunar gdje bisvakog dana dole da se napiju hladnevode i malo popriaju. Meutim, kakosu se sveanosti ve sasvim pribliile,ene su jo uvijek imale mnogo posla.Trebalo je dogotoviti odjeu, poistitikolibe, trebalo je potopiti u vodu suhenamirnice i zaklati koze za peenke. Ato je najvanije od svega, morale su

urediti i sebe kako bi to ljepeizgledale za sveanosti.

Kunta je smatrao da su odraslije,nestane djevojke koje je tako estoviao ranije kako se penju po drveu,sada izgledale vrlo glupo hodajui poselu stidljiva i smjerna dranja. ak vienisu znale ni hodati kako treba. I nikakonije mogao shvatiti zato se mukarciokreu i gledaju za njima, timnespretnim stvorenjima koje ni strijelune bi znale odapeti, sve da su i pokuale.

Nekima od tih djevojaka, primijetioje, usta su se nadula do veliine ake, tosu bile one kojima su usnice s unutranjestrane izboli trnjem i zatim natrljaliaom kako bi pocrnjele. ak je i Binta,

kao i sve druge ene u selu koje su bilestarije od dvanaest kia, svake noikuhala i zatim hladila juhu od svjeestuenog fudano-lia, pa bi u tomezatim moila stopala i blijede dlanoveruku sve dok ne bi postali crni poputtinte. Kad je Kunta upitao majku zato toini, rekla mu je neka se gubi. Stoga jepitao oca, a on mu ree:

to je ena crnja, to je ljepa.Ali, zato? pitao je Kunta.Shvatit e, odgovori Omoro, kad

za to doe vrijeme.

12. POGLAVLJE Kunta skoi na noge kad je u zoru

odjeknuo tobalo. Zatim su on, Sitafa injihovi drugovi potrali zajedno sodraslima do ceiba stabla gdje su seoskibubnjari ve udarali o bubnjeve, reei iviui na njih kao da su bubnjevi ivabia, dok su im hitre ruke bile teknejasni obrisi iznad napetih kozjih koa.Gomila dotjeranih seljana sve se viepoveavala, i jedan po jedan, ubrzo supoeli odgovarati bubnjevimapolaganim pokretima ruku, nogu, tijela, azatim sve bre i bre, dok se ve gotovosvatko nije ukljuio u ples.

Kunta je takve prizore viao

prigodom svake sjetve i etve, ples jepratio odlazak mukaraca u lov,vjenanje, roenje i smrt, ali nikada gase plesanje nije bilo dojmilo ovako, bioje to neki osjeaj koji nije shvaao, nitimu se mogao oprijeti, kako ga sedoimalo sada. Svako odraslo ljudskobie u selu kao da je svojim tijelomkazivalo neto to je postojalo samo unjegovim ili njezinim mislima. Usredljudi koji su se vrtjeli, skakali, trzali,neki od njih s maskama na licu, Kuntagotovo nije mogao povjerovati vlastitimoima kad je ugledao ilavu staru NyoBoto kako je iznenada zavriskala, naglimtrzajem digla pred lice obje ruke, zatimse panino povukla unazad u strahu odnekog nevidljivog uasa. Dograbivi

neki zamiljeni teret, ona je mlatila iudarala nogama po zraku, sve dok seiscrpljena nije sruila na zemlju.

Kunta se okretao as ovamo, asonamo, zurei u razne ljude koje biuspio prepoznati meu plesaima. Ispodjedne zastraujue maske Kuntaprepozna alima koji se trzao i uvijao kaozmija kad se oplee oko stabla. Vidio jeda su neki od onih za koje je uo da suak i stariji od Nyo Boto, izali iz svojihkoliba, teturajui na tankim, sasuenimnogama, maui mlohavim rukama,mirkajui upaljenim oima na suncu,kako bi otplesali nekoliko nesigurnihkoraka. A onda se Kuntine oi raire kadje ugledao svog vlastitog oca.

Omoro je hitro dizao koljena visokou zrak, a stopala su mu podizala prainu.Uz prodorne krikove, nagnuo bi seunazad, miii bi mu treperili, zatim bipojurio naprijed, udarajui se akama ogrudi, da zatim skoi u zrak izvijajuitijelo, vraajui se na zemlju uz muklojecanje.

Snani puls bubnjeva kao da jeodjekivao Kunti ne samo u uima nego iu svim udovima. Gotovo nesvjesno, kaou snu, on osjeti kako mu je tijelo poelodrhtati, a ruke mu se podigle, i uskoro jei on skakao i vikao zajedno s ostalimakoje vie uope nije zamjeivao.Konano posrne i iscrpljen padne.

Podigao se i drhtavih se koljena

udaljio iz kruga plesaa, osjeajuiduboko u sebi nemir kakav jo nikadanije bio osjetio. Omamljen, ustraen iuzbuen, Kunta sad ugleda Sitafu i sveostale djeake iz svog kafa kako pleumeu odraslima i on ponovo zaplee. Odnajmlaih do najstarijih, svi su seljaninastavili plesati itav dan, nezaustavljajui se, ni bubnjari, ni plesai,ni zbog jela, ni zbog pia, nego tektoliko da povrate dah. Bubnjevi su jouvijek udarali kad se Kunta sruio tenoi na svoj leaj.

Drugi dan sveanosti poeo jemimohodom uglednih i asnih ljudi i toodmah nakon izlaska sunca. Na eluparade ili su arafang, alim, vii

starjeine, lovci, rvai i oni koje jeSavjet starjeina posebno imenovaozbog njihovih znaajnih podvigaizvrenih u razdoblju proteklom odzadnjih etvenih sveanosti. Svi su ostaliili iza njih, pjevajui i pljeuidlanovima, dok su ih glazbenici uzmijolikom nizu poveli izvan sela. Kadsu napravili krug oko stabla putnika,Kunta i njegov kafo potrae naprijed,poreae se u svoj vlastiti paradni niz izatim su koraali naprijed, natrag pokrajodraslih, izmjenjujui naklone ismjekajui se u prolazu, stupajui otrou ritmu svirke frula, zvonca i zveki.Djeaci su se izmjenjivali na poasnimpoloajima, kad je doao red na Kuntu,on se kooperio, podiui visoko

koljena, osjeajui se doista kao vrlovana linost. U prolazu on meuodraslima uhvati poglede Omora i Bintei znao je da se oni oboje ponose svojimsinom.

Kuhinja svake ene u selu nudila jeveliki izbor jela svakome tko bi proao imoda poelio zastati na trenutak iuivati u hrani. Kunta i njegov kafonajeli su se do grla iz mnogih zdjelapunih ukusnih jela od kuhanog mesa irie.

ak je i peenog mesa, kozjeg imesa divljai, bilo u izobilju, a posebnaje dunost djevojica bila paziti dabambusove koare uvijek budu pune svihpostojeih vrsta voa.

Kad nisu punili trbuhe, djeaci sutrali do stabla putnika, u susretzanimljivim strancima koji su sadapoeli ulaziti u selo. Neki su ostajaliprenoiti, ali veina ih se zadravalasamo nekoliko sati, zatim bi odlazilidalje, na sveanosti u slijedee selo.

Posjetitelji iz Senegala izloili susvoju aroliku robu, rairivi smotkeplatna ukraenog arkim bojama iarama. Drugi su dolazili s tekimvreama punim kola-oraha iz Nigerije,najbolje kvalitete, kojima se cijenaodreivala prema kakvoi i veliinisvakog pojedinog ploda. Kramari sudolazili uz bolong u brodicamanatovarenim ipkama soli koju su

mijenjali za indigo, koe, pelinji vosaki med.

Nyo Boto je sada i sama marljivotrgovala, za svaku kauri koljku i malisvenji oienog i obrezanog korijenjalimun trave kojim treba redovito trljatizube pa e dah uvijek biti mirisan, a ustasvjea.

Poganski kramari urili su pokrajJuffurea ne zaustavljajui se, jer njihovaroba, duhan, burmut i prevrelamedovina, bila je samo za nevjernike,budui da Mandingo muslimani nikadanisu pili alkohol, niti puili.

Drugi koji su se takoer rijetko kadzaustavljali, jer su njihov cilj bila veasela, bili su brojni mladi ljudi lutalice iz

susjednih sela, kao to su i neki mladiiiz Juffurea otili u toku etve. Zapaziviih kad bi prolazili stazom iza sela, Kuntai njegovi drugovi trali bi neko vrijemeuz njih, pokuavajui vidjeti to senalazi u njihovim koaricama odbambusa koje su nosili na glavi. Obinoje u koaricama bila odjea i sitnidarovi za nove prijatelje koje su senadali upoznati u toku lutanja, prije negoe se vratiti u rodno selo u vrijemeidue sjetve.

Svakog se jutra uspavano selobudilo na zvuk bubnjeva. A svaki bi dandoveo nove putujue glazbenike,strunjake na kora glazbalu, na balafonui na bubnjevima. I ako bi se osjetili

dovoljno polaskani darovima kojima biih obasuli, kao i plesom, teoduevljenim uzvicima i pljeskanjemokupljenih seljana, zaustavili bi se ineko bi vrijeme svirali, a zatim binastavljali put do slijedeeg sela. Kadbi doli pripovjedai, grioti, seljani bibrzo utihnuli i posjedali oko baobaba,sluajui o drevnim kraljevima iobiteljskim druinama, o ratnicima,velikim bitkama i legendama izprolosti. Ili bi opet neki religiozni griotizvikivao proroanstva i opominjao ihkako moraju nastojati umilostivitisvemogueg Alaha, da zatim ponudiseljanima kako e rado za njih obavititaj potreban i Kunti sad ve poznatobred, u zamjenu za neki mali dar.

Visokim bi glasom pjeva griotpjevao bezbrojne stihove o prolomsjaju kraljevina Gane, Sengaia i StarogMalija, a kad bi zavrio, neki bi mu ljudiiz sela jo esto posebno platili da pjevapohvalnice njihovim vlastitimroditeljima ispred njihovih koliba. Iljudi bi pljeskali kad bi starci izali naprag svoje kolibe i stajali, mirkajui usuncu, osmjehujui se iroko krezubimustima. Kad bi obavio ta dobra djela,pjeva griot podsjetio bi svakoga kakoe njega govor bubnjeva i skromnanagrada u svako doba brzo dozvati uJuffure da bilo kome od njih pjevapohvalnice na pogrebu, vjenanju ili kodneke druge izuzetne prigode. Zatim bi

pourio do slijedeeg sela.Bilo je to ba estog popodneva

etvenih sveanosti kad se zvuknepoznatog bubnja iznenada prolomiokroz Juffure.

uvi uvredljive rijei izgovoreneudarcima bubnja, Kunta pouri iz kolibei pridrui se drugim seljanima koji su seljutito okupili ispod baobaba. Bubanj je,oito negdje vrlo blizu, upozoravaoseljane da im u selo dolaze rvai tolikosnani da se pred njima svaki takozvanirva Juffurea treba sakriti. Ve zanekoliko trenutaka, seljani Juffureaveselo su uzvikivali kad su uli kakonjihov vlastiti bubanj otro odgovara, datakvi lakomisleni stranci upravo trae da

budu osakaeni, ako ne doive jo ineto gore.

Seljani su sad pourili na prostorodreen za rvaka natjecanja. Dok survai iz Juffurea hitro navlaili kratkedala pregae s posebnim omama odvrsto smotanog platna, uivenim nabokovima i na stranjici, te se mazalisklizavom smjesom od pepela izgnjeenog lia baobaba, uli su sepovici koji su oznaili dolazak njihovihizazivaa.

Ovi snano graeni stranci ni jednimse pogledom nisu osvrnuli na okupljeneseljane Juffurea koji su ih doekaliporugama. vrsto stupajui iza svogbubnjara, uputili su se ravno do prostora

za rvanje, ve odjeveni u dala pregae itamo su poeli jedan drugoga mazatisvojom vlastitom skliskom smjesom.Kad su se pojavili rvai iz Juffurea,hodajui iza seoskog bubnjara,okupljena je gomila poela takoneumjereno vikati i gurati se da su ihoba bubnjara morala preklinjati neka seumire. Zatim su oba bubnja rekla:'Spremni!' Protivnici su se razdvojili uparove, dva po dva rvaa izazovnozurei jedan u drugoga, tijela napetih ispremnih na skok.

Dohvatite se! Dohvatite se!zapovjedali su bubnjevi i rvai ponukruiti jedan oko drugoga poput maaka.Oba bubnjara sada su trala ovamo,

onamo izmeu rvaa koji su se mjerkali,svaki je bubnjar bubnjao imena umrlihampiona iz njegovog sela, iji duhovisada promatraju tu borbu.

Munjevito manevrirajui,pokuavajui zavarati protivnika, jedanza drugim rvaki se parovi konanodohvatie i poee se boriti. Ubrzo su seobje ekipe otro borile, utonule u oblakepraine koju su uzvitlale njihove noge,gotovo sakriveni od pogleda gledalacakoji su ih bodrili divljim uzvicima.Sluajni padovi ili pokliznua nisu seraunali, pobjeda bi se proglasila samoonda kad bi jednom od rvaa uspjelosvog protivnika gurnuti iz ravnotee,svojim ga tijelom odignuti u zrak i baciti

na zemlju. Kod svakog takvog pada, prvije poraen jedan od ampiona Juffurea,zatim jedan od izazivaa, gomila biskoila na noge i vrisnula, a jedan odbubnjara odbubnjao bi ime pobjednika.Naravno, odmah iza uzbuene gomile,rvali su se Kunta i njegovi drugovi.

Konano se borba zavrila i ekipaJuffurea pobijedila je s jednim jedinimpadom prednosti. Dodijeljena im jenagrada, a to su bili rogovi i kopitanetom zaklanog vola. Veliki komadivolovskog mesa pekli su se ovjeeniiznad vatre, a hrabri izazivai srdanosu pozvani da se pridrue gozbi. LjudiJuffurea estitali su izazivaima nanjihovoj snazi, a neudate su djevojke

vezale svakom od rvaa sitna zvoncaoko glenja i nadlaktice. A za vrijemegozbe koja je uslijedila, djeaci izJuffurskog treeg kafa poistili su iizravnali crvenkastu prainu terena zarvanje, pripremajui prostor za plesseoruba.

Vrelo je sunce tek poelo padati kadsu se seljani ponovo okupili okoprostora za rvanje, sada svi odjeveni unajsveaniju odjeu. Uz priguenupratnju bubnjeva, obje su ekipe rvaaskoile u ring i poele zauzimatiborbene stavove i skakati naokolo doksu im miii poigravali i zvoniizvonili, a gledaoci se divili njihovojsnazi i ljepoti. Bubnjevi iznenada snano

zabubnjae, sad su djevojke utrale ukrug, stidljivo se provlaei izmeurvaa dok su seljani pljeskali. Zatim sububnjevi poeli udarati najsnanijim inajbrim ritmom, a noge djevojakapratile su ih ukorak.

Jedna za drugom djevojke su,oznojene i iscrpljene, konano poelenesigurnim koracima izlaziti iz kruga, asvaka bi prije izlaska strgnula s glave ibacila u prainu svoju arkim bojamaobojenu tiko maramu. Svi su pogledi bilinapeto upereni u rvae, ekalo se na toda neki enik podigne tiko i na taj nainpokae kako mu se svidio ples dotinedjevojke, jer to bi znailo da e tajmladi moda uskoro doi na pregovor s

njezinim ocem da sazna koliko trai kozai krava za nevjestu.

Kunta i njegovi vrnjaci bili su joisuvie mladi da bi to shvatili, i misleida se uzbudljivi prizor zavrio, otralisu da se poigraju prakama.

Meutim, uzbuenje je tek bilopoelo, jer trenutak kasnije svi suokupljeni seljani glasno uzdahnuli kad jejedan od gostujuih rvaa podignuojedan tiko. Bio je to veliki dogaaj, a uzto i radostan dogaaj, ali ova sretnadjevojka nee biti prva koju je Juffureudajom morao prepustiti drugom selu.

13. POGLAVLJE Posljednjeg jutra etvenih

sveanosti Kuntu su probudili krikovi.Navlaei svoju dundiko, on izleti izkolibe dok mu se eludac skvrio odstraha. Ispred oblinjih koliba, skauigore, dolje, divljaki kriei i mauikopljima, kretalo se oko pola tucetamukaraca u stranim maskama, svisokim ukrasima na glavama i u odjeiod lia i kore drvea. Kunta je uasnutogledao kako jedan od njih ulazi surlikom u svaku kolibu u selu i ponovoizlazi grubo povlaei za ruku po jednognasmrt prestraenog djeaka iz treegkafa.

Okruen u meuvremenu pridolim,jednako ustraenim vrnjacima iz drugogkafa, Kunta je razrogaenih oiju virioiza ugla kolibe. Svakom djeaku iztreeg kafa preko glave bi prebaciliteku kukuljicu od bijelog pamuka.Ugledavi Kuntu, Sitafu i njihovuskupinu malih djeaka, jedan odmaskiranih mukaraca pojuri premanjima maui kopljem i jezovitouzvikujui. Iako se zaustavio prije negoje doao do njih i mada se odmah vratiosvojim zakukuljenim tienicima,maliani se razbjeae, skviei oduasa. A kad su maskirani pokupili svedjeake treeg kafa iz cijeloga sela,predali su ih robovima koji su ih uhvatili

za ruke i jednog po jednog izveli krozseoska vrata.

Kunta je bio uo da e starijedjeake odvesti iz Juffurea radipriprema za prelazak meu odraslemukarce, ali nije imao pojma da e seto odigrati na takav nain.

Odlazak djeaka iz treeg kafa,zajedno s onim odraslim mukarcimakoji e voditi njihove pripreme, bacio jesjenku tuge na cijelo selo. Slijedeihdana Kunta i njegovi drugovi nisu moglipriati ni o emu drugome nego ostranom dogaaju kojemu suprisustvovali i o jo stran