Bitna geografska obilježja

 

Alpe (od keltske reci alp-visoka planina) predstavljaju prostranu visoku planinsku regiju

Europe, koja se proteže kroz Austriju, Švicarsku, Italiju, Francusku, Sloveniju i Njemačku.

Praveći veliki luk čija je konkavna strana okrenuta ka jugoistoku, Alpe se pružaju do obale

Sredozemnog mora pa do Panonskog bazena. Njihova dužina iznosi oko 1200 a širina 135-

260 km. Kao što znamo najvisa je točka Mont Blanc 4807 m. Alpe predstavljaju složenu

visokoplaninsku regiju sa masivima, na jednoj, i vjencima, na drugoj strani; oni su odvojeni

uzdužnim i poprečnim dolinama, a mjestimično i samo u nekoliko povezanim visokim

prevojima: Simplonskim 2009 m, Svetogothardskim 2112 m, Malim i velikim

Svetim Bernardom, Mon Senijem i dr. Prevoj Izeran 2770 m je najviši ne samo u Alpima

nego i u čitavoj Europi, a nalazi se u francuskim Alpama. U pravcu Bodensko jezero-Como

jezero, Alpe su duboke poprečnim dolinama i udolinama podjeljeni u dva dijela: zapadni i

istočni. Ova dva dijela unekoliko se razlikuju među sobom, naročito u pogledu reljefa.

Zapadni Alpe su izrazito zasvođeni i asimetričnog su reljefa, sa širokim i relativno blagim

padinama na francuskoj i strmim na italijanskoj strani. Ali su dva dijela izražena i po pravcu

pružanja: južni, sa vjencima meridijanskog pružanja, i sjeverni, gdje se vjenci i grebeni

izdužuju u pravcu zapad-istok. Oko Mont Blanca ova dva dijela Zapadnih Alpa se dodiruju.

Gornjim tokovima Rone i Rajne uporednički dio Zapadnih Alpa je razdeljen: sjeverno od

doline ovih rijeka ostaju grebeni Bernskih i Glariskih, a južno Penskih i Lepontijskih Alpa.

Upravo ovaj uporednički dio Alpa koji možemo nazvati i švicarskim Alpima, spada u red

najviših poslje masiva Masiva Mont Blanca.

Istočne Alpe su niži i silji od Zapadnih. U njihovim središnjim djelovima javlja se snop

grebena sa alpskim reljefom, koji u visokom Tauernu dostižu najveću visinu (Gros-Glokner,

3798 m). Sjeverno i južno od tog snopa grebena protežu se široke površi predjela Predalpa,

mahom srednje visine, koji se odlikuju fluvijalnim i kraškim elementima reljefa. Predgorja i

podgorine Istočnih Alpa sastavljeni su od flisnih stijena i stoga imaju jos blaže oblike reljefa

nego Predalpe.

Alpi pripadaju mladim nabranim planinama, koje su se obrazovale za vrijeme alpske

orogeneze sredinom tercijera. Naravno, za njihov reljef su od značaja egzogeni procesi.

Fluvijalna i glacijalna erozija kvartarnog perioda bile su osobito značajne. Na osnovu

podrobnih proučavanja ustanovljeno je da su u ovoj viskoplaninskoj regiji bile izražene četiri

glacijacije nastavljene trima interglacijama. Fosilni glacijalni reljef naročito se dobro čuvao u

središnjoj kristalastoj zoni: to su brojni cirkovi predvojeni oštrim šiljcima i piramidastim

vrhovima, duboke doline strmih strana, sa visećim sporednim dolinama iz kojih se rijeke

vodopadima ulivaju u glavne rijeke, sa terminalnim bazenima ispunjenim jezerima. Naravno,

uticaj stijena različite otporne moći na obrazovanje različitih oblika reljefa bio je veliki.

Litološke zone nekako su izdužene; u istočnom dijelu Alpa pruža se tako zona starih stijena

sastavljena od kristalastih škriljaca i uopće metamorfnih stijena paleozojske i mezozojske

starosti-gnajsa, granita, sijenita itd. Južno i sjeverno od nje simetrično su raspoređene dvije

točke, Grauvačka zona, zatim zona trijaskih krečnjaka i dolomita, zona kretačejskih i

tercijernih flisnih stijena i naslage molase. Grauvačka zona je poznata po metalnim rudama

(rudama bakra i magnezita), naročito na teritoriji Austrije. Mjestimično se sreću polimetalne

rude, zatim uran, boksit i ugalj.

Današnji reljef i naročito današnju visinu alpske planine su dobile novijim pokretima.

Prilikom nabiranja i rasjedanja a naročito poslje njih, tokom mlađeg tercijera, i miocenu i

pliocenu, mnoge nabrane i rasjednute planine svedene su radom spoljašnjih sila do površi,

koje zasjecaju raznovrsno nabrane i poremećene slojeve. Krajem pliocena i u

starijem pleistocenu te su površi epirogenetski izdignute. Ovo izdizanje je izazvalo stvaranje

dubokih dolina i visokih grebena.

U Alpima su se tokom neogena izdizali pojedini grebeni a spuštale široke uzdužne udoline.

Da su se Alpe, naročito prema okolnom, nižem zemljištu izdizale i tijekom pleistocena,vidi se

po mnogim znacima. Na južnom obodu Alpa marinske pliocene naslage mjestimice su

izdignute po nekoliko stotina metara, dok su na sjevernoj strani, u dolinama donjeg Ina i

gornjeg Izera, interglacijalne jezerske naslage izdignute za 300 i više metara. Za vrijeme

posljednje glacijacije velike alpske doline bile su ispunjene ledom do visine od 1000 do 1500

m. Pod tim terenom doline su morale ležati niže. Kada se, međutim, led otopio, one su

se izdigle. Alpske planine Starog Svijeta postale su, dakle, nabiranjem i navlačenjem. Ovi su

se procesi vršili u tri maha: krajem paleozojika, krajem mezozojika i sredinom kenozojika.

Osim toga, krajem pliocena i u starijem pleistocenu visoke planine su se epirogenetski

izdizale. Svim tim procesima planine su dobile sadašnje visine.

Austrija zaslužuje epitet "turističke velesile" zahvaljujući prije svega iznimnim sportsko-

rekreacijskim mogućnostima Alpa, koje su pretvorene u najposjećenije planinsko turističko

područje svijeta. Razlog zašto je Austrija u samom vrhu ljestvice međunarodnog turizma je

povoljan prometno-zemljopisni položaj, ali i brojne prirodne i društvene atraktivnosti.

Godišnje Austriju posjeti oko 30 milijuna turista, koji donose prihode veće od 20 milijardi

USD.

POVOLJAN PROMETNO - ZEMLJOPISNI POLOžAJ

Svojim središnjim položajem u Europi, Austrija ima vrlo povoljan prometno-zemljopisni

položaj. Međutim, Alpe kao visokoplaninska regija predstavljaju prirodnu prepreku između

sjevernog i južnog dijela Europe. Ipak, Alpe su lako prohodne (kako uzdužno, tako i

poprečno) što prije svega mogu zahvaliti brojnim ledenjačkim i riječnim dolinama, te mnogim

prijevojima koji su Alpama omogućili lako savladavanje i povezivanje. Tome su pridonjeli

brojni željeznički i cestovni tuneli.

ALPSKO SKIJANJE Zemljopisni položaj Austrije

Alpsko skijanje je najpopularniji zimski sport. Alpe svojom visinom, zaobljenim reljefnim

oblicima (središnja Alpe), te relativno velikom količinom snijega predstavljaju idealan prostor

za skijanje, zbog kojeg u Austriju dolazi najveći broj turista. Skijaška sezona u najnižim

skijaškim centrima prosječno traje 3 mjeseca (siječanj,veljača, ožujak), a u višim centrima čak

4-5 mjeseci.

BROJNE PRIRODNE ATRAKTIVNOSTI

Osim skijanja, tako velik interes Austrija zahvaljuje veličanstvenoj prirodi u Alpama. Pažnju

plijene ledenjaci, ledenjačke doline, rijeke, slikovita jezera i prostrane šume.

Alpske rijeke su primamljive turistima svojim izgledom, kanjonima,

slapovima, bistrom i predivnom bojom vode, ali svakako i rekreativnim svojstvima

(splavarenje, rafting, sportski ribolov i dr.). Vodno bogatstvo dopunjuju mnogobrojna

ledenjačka jezera. Njihova tamnoplava boja koju mogu zahvaliti velikoj dubini, divan su

kontrast snježnim, bijelim alpskim vrhovima. Mnoga su jezera bogata ribom, tako da je

moguć i sportski ribolov. Brojna jezera u Koruškoj (npr. Wörthersee), na tzv. "austrijskoj

rivijeri", ali i manje jezera istočno od Salzburga razvila se u prave turističke bisere,

zahvaljujući neobično toplim jezerima koja se u ljetnim mjesecima zagrijavaju i do 27 0 C.

Austrija se može pohvaliti i najdužim ledenjakom istočnih Alpa (Pasterz 10,4 km),

najvećim nacionalnim parkom u europskom visokogorju (NP Hohe Tauern), te najljepšim i

vodom najbogatijim vodopadima u Alpama (Krimmler vodopadi).

KULTURNO - POVIJESNI SPOMENICI

Iako za turistički razvoj Austrije najveće značenje imaju elementi prirodne sredine, ona

privlači i mnogobrojnim kulturno-povijesnim spomenicima. Posebno su brojni

srednjovjekovni spomenici iz razdoblja gotike, renesanse, baroka i klasicizma. To su:

srednjovjekovni gradovi, burgovi, dvorci i sakralni objekti.

TURISTIČKI CENTRI

Gotovo svako naselje u Austriji osjeća dah turističkih strujanja. Najveći broj alpskih

turističkih centara orijentiran je na zimsko – sportski turizam, a posebno se ističu skijaški

centri (Kitzbühel, St. Anton, Innsbruck, Sölden, Bischofshofen i dr.) Međutim, važna

turistička središta Austrije nude i druge oblike turizma (kulturni, zdravstveno – lječilišni,

jezerski, turizam u toplicama). Izdvajaju se središta kulturnog turizma. Najposjećeniji medju

njima su: Beč, Salzburg i Graz. Austrija je poznata i po lječilištima i brojnim toplicama

(Baden, Bad Ischl, Bad Hall i dr.). Najveće hodočasničko mjesto je marijansko svetište

Mariazell.

Turistička tradicija Austrije stara je gotovo 150 godina. Tada su mahom putovali bogataši i

članovi vladarskih kuća. Danas Austrija ima gotovo četiri puta više turista nego stanovnika.

Turisti najčešće posjećuju pokrajinu Tirol (zbog skijanja), te gradove Beč i Salzburg. Prema

deviznom prihodu od turizma Austrija zauzima deseto mjesto u svijetu, pa tako s pravom

možemo zaključiti da je Austrija turistička velesila. Turizam čini otprilike 15% nacionalnog

dohotka Austrije.