faktoring i forfaiting_humić_diplomski rad
Post on 08-Apr-2016
117 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Sveučilište u ZagrebuEkonomski fakultet
Diplomski sveučilišni studij„Poslovna ekonomija“
FAKTORING I FORFAITING KAO NAČINI OSIGURANJA OD RIZIKA U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU
FACTORING AND FORFAITING AS WAYS OF AVOIDING
RISKS (INSURING FROM RISKS) IN INTERNATIONAL
BUSINESSDiplomski rad
Ivana Humić, 0067370870Mentor: Prof. dr. sc. Vlatka Bilas
Zagreb, rujan 2012.
SADRŽAJ:
1. UVOD.....................................................................................................................................21.1. Predmet i cilj rada............................................................................................................................. 2
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja.......................................................................................2
1.3. Sadržaj i struktura rada...................................................................................................................3
2. RIZICI U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU..............................................................42.1. Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom..................................................................................5
2.2. Upravljanje rizicima......................................................................................................................... 8
3. FAKTORING KAO NAČIN OSIGURANJA OD FINANCIJSKIH RIZIKA.............113.1. Značajke faktoringa........................................................................................................................ 11
3.1.1. Nastanak i razvoj faktoringa..................................................................................................................12
3.1.2. Vrste faktoringa...........................................................................................................................................12
3.1.2. Sudionici faktoringa...................................................................................................................................19
3.1.3. Prednosti i nedostaci faktoringa..........................................................................................................19
3.1.4. Ugovor o faktoringu...................................................................................................................................21
3.2. Zakonska regulativa faktoringa i njegova međunarodna udruženja............................23
3.2.1. Međunarodna udruženja faktoringa..................................................................................................24
3.2.2 Hrvatska udruženja faktoringa..............................................................................................................24
3.3. Analiza tržišta faktoringa u Hrvatskoj i u svijetu.................................................................25
4. FORFAITING KAO NAČIN OSIGURANJA OD RIZIKA...........................................344.1. Značajke forfaitinga........................................................................................................................ 34
4.1.1. Povijesni razvoj forfaitinga.....................................................................................................................35
4.1.2. Sudionici forfaitinga..................................................................................................................................36
4.1.3. Financiranje forfaitingom.......................................................................................................................37
4.1.4. Instrumenti forfaitinga.............................................................................................................................38
4.1.5. Prednosti i nedostaci forfaitinga..........................................................................................................40
4.1.6. Primjer forfaitinga......................................................................................................................................41
4.2. Zakonska regulativa forfaitinga i njegova međunarodna udruženja............................42
4.3. Analiza tržišta forfaitinga u Hrvatskoj i u svijetu.................................................................44
5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................47
POPIS LITERATURE...........................................................................................................49
POPIS SLIKA.........................................................................................................................53
POPIS PRILOGA...................................................................................................................54
POPIS TABLICA....................................................................................................................56
SAŽETAK...............................................................................................................................57
1
SUMMARY.............................................................................................................................58
ŽIVOTOPIS............................................................................................................................59
2
1. UVOD
1.1. Predmet i cilj rada
Kada poslovni subjekt kreće u nekakav poslovni pothvat svjestan ja da se izlaže riziku. Rizici
mogu biti mali, zanemarivi, ali i oni koji poduzeće mogu odvesti u propast ukoliko se
realiziraju. Kako bi osigurao svoju budućnost i budućnost svoje tvrtke poduzetnik poduzima
sve potrebne korake da se zaštiti, odnosno da te potencijalne rizike umanji. Rizik koji se
velikim dijelom javlja u poslovnoj praksi u Republici Hrvatskoj (RH), kao i u ostatku
poslovnog svijeta je nemogućnost naplate potraživanja. Poduzeće u pravilu treba novac za
odvijanje normalnog poslovanja bez davanja odgoda plaćanja prilikom prodaje roba ili usluga
Ukoliko se primici od naplate ne usklađuju sa dospijećem obveza, mogu uzrokovati
financijske poteškoće i probleme s likvidnošću. Moguća rješenja za navedene probleme su
pozajmice i krediti od banaka ili druga rješenja koja podrazumijevaju suvremene metode
financiranja kao što su otkup potraživanja ili faktoringa, te financijska usluga namijenjena
izvoznicima ili forfaiting.
Ovim radom želi se prikazati faktoring i forfaiting kao jedne od relativno novijih usluga koje
se nude u financijskim institucijama u Republici Hrvatskoj. Radom se žele prikazati način
kako se oni provode, koliko su važni za izvoznike i uvoznike, te koje su mnogobrojne
prednosti koje oni pružaju.
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja
Pri izradi ovog rada korištena je razna literatura domaćih i stranih autora, te razni stručni
članci i publikacije, dok se do dijela informacija došlo i putem web pretraživanja.
Od metoda korištena je deskriptivna metoda kojom će biti iznijete definicije važnih pojmova
vezanih za to područje. Prilikom istraživanja korištena je i induktivno-deduktivna metoda za
prikupljanje činjenica vezanih za glavnu temu. Rad je napravljen na osnovu znanstvenih i
stručnih članaka.
3
1.3. Sadržaj i struktura rada
Rad se sastoji od pet poglavlja.
Nakon uvodnog poglavlja gdje je definiran predmet i cilj rada, izvori i metode prikupljanja
podataka te sadržaj i struktura rada, slijedi drugo poglavlje.
Drugo poglavlje «Rizici u međunarodnom poslovanju» obuhvaća definiciju, rizika,
pojašnjenje vrsta rizika u međunarodnom poslovanju te definira proces upravljanja rizicima.
U trećem poglavlju «Faktoring kao način osiguranja od financijskih rizika”, predstavljene su
temeljne značajke faktoringa. U sklopu poglavlja prikazan je nastanak i razvoj faktoringa,
vrste faktoringa te sudionici u faktoring transakcijama. Osim toga opisane su prednosti i
nedostaci koje donosi ta vrsta transakcije te je u prilogu prikazan ugovor o faktoringu. Osim
toga u sklopu ovog poglavlja prikazana je zakonska regulativa faktoringa te njegova
međunarodna udruženja, a na kraju je i analizirano je stanje na tržištu faktoringa u Hrvatskoj
i svijetu.
Četvrto poglavlje “Forfaiting kao način osiguranja od rizika» donosi također pregled značajki
forfaitinga. Prikazan je povijesni razvoj, sudionici transakcije, financiranje forfaitingom te
instrumenti forfaitinga. Između ostalog definirane su prednosti i nedostaci istih te je prikazan
primjer forfaitinga. U sklopu poglavlja također je prikazana zakonska regulativa forfaitinga te
njegova međunarodna udruženja, a u zadnjem podpoglavlju analizirano je stanje na tržištu
forfaitinga u Hrvatskoj i svijetu.
Zadnje poglavlje je zaključak.
4
2. RIZICI U MEĐUNARODNOM POSLOVANJU
Pojavom sve snažnije konkurencije, ali i veće rizičnosti poslovanja u kojem banke i ostale
financijske institucije te poslovni subjekti obavljaju svoju djelatnost, trend globalizacije i
ostale pojave i promjene koje ga prate, poput deregulacije, volatilnosti tržišta,
disintermedijacije i reregulacije, zahtijevaju posvećivanje veće pozornosti rješavanju
problema učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima.
Glavni su ciljevi poslovanja sigurnost poslovanja uz ograničenu izloženost rizicima i
maksimalizacija profita, prije svega banaka kojima su to glavni ciljevi, a tako i ostalih
financijskih institucija i poslovnih subjekata.
Rizik je vrlo uobičajena riječ koja se liberalno koristi u medijima, posebice financijskom
novinarstvu, znanstvenim i stručnim časopisima, a najčešće od strane regulatora. Rizik je
najčešći faktor koji utječe na financijsko ponašanje, i bilo bi prilično jednostavno dodijeliti i
upravljati resursima u odsustvu rizika.
Rizici u poslovanju s inozemstvom mogu se definirati kao prijeteća mogućnost da nastupe
vremenski i prostorno nepredviđeni događaji izazvani subjektivnim okolnostima («ljudski
faktor») ili objektivnim okolnostima (okolnosti izvan mogućnosti utjecaja sudionika u
vanjskotrgovinskoj razmjeni) zbog čega može nastati šteta. Međunarodno poslovanje, od
potpisivanja ugovora pa sve do isporuke robe ili usluge prati cijeli niz različitih rizika. Za
kupca ključni i najveći rizik je hoće li mu biti isporučena dogovorena roba odnosno hoće li
isporučena roba biti upravo one kvalitete i u onoj količini kakvu je dogovorio. Za prodavatelja
je pak najveći rizik naplate isporučene robe odnosno rizik naplate u dogovorenom iznosu i u
skladu s ugovorenom klauzulom o plaćanju. 1
Za mnoge tvrtke volatilnost tržišta može imati veliki utjecaj na dobit. U posebnim situacijama
koje proizlaze iz neočekivanih promjena tečaja, cijena robe ili kamata mogu materijalno
uništiti prihode. Kako bi izbjegle moguće negativne posljedice za svaku kompaniju je bitno da
definiraju okvirnu politiku koja bi ih vodila u njihovim poslovima.
1 Matić, B. (2004) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb: Sinergija, str.186.
5
2.1. Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom
Vrste rizika u poslovanju s inozemstvom su: 2
1. poslovni rizici
2. robni rizici
3. financijski rizici
4. tečajni rizici
Za kupca – uvoznika postoji rizik hoće li primiti robu upravo one kvalitete i količine kakvu je
naručio i platio. Uvijek postoji rizik da se robi na putu do kupca nešto dogodi, bilo havarija
transportnog sredstva a time i djelomično ili potpuno uništenje robe, bilo da se roba na putu
pokvari ili ošteti pri prekrcaju, skladištenju i slično.
Za prodavatelja je važno pitanje naplate isporučene robe ili izvršene usluge koja može izostati
zbog raznih razloga, npr. zbog nesposobnosti plaćanja (insolventnosti) inozemnog kupca,
prisilne odgode (moratorija) plaćanja u zemlji kupca, ratnog stanja, valutnih poremećaja,...
Rizici mogu biti prenosivi i neprenosivi, odnosno pretežito neprenosivi. Najjasnija i
najjednostavnija je podjela poslovnih rizika u vanjskotrgovinskoj praksi na skupinu robnih
rizika i skupinu financijskih rizika.3
Robni rizik proizlazi iz poteškoća određivanja količine, kvalitete i vrijednosti robe, iz prirode
njene nepostojanosti, osjetljivosti, složenosti ili potreba održavanja, posebne njege te raznih
zahtjeva i drugih vanjskih opasnosti po proizvod. Ovaj rizik je to veći što poduzeće ima širi
asortiman, Kada je posrijedi uzak asortiman, postoji dovoljno stručno poznavanje robe i
posebna iskustva, tako da robni rizik nema veliko značenje, dok je kod širokog asortimana,
posebno u trgovačkim organizacijama, veoma čest slučaj da se roba obrađuje s nedovoljnim
stručnim poznavanjem, i gdje vlada princip da se rizici određene robe kompenziraju
mogućnostima druge robe. Robni rizik do izražaja najviše dolazi skladištenjem zbog kvarenja
kala, rasipa, prirodnog gubitka, nepažnje u rukovanju, krađe, uništenja i slično.
Robni rizik očituje se u određivanju količine, kvalitete i vrednovanja robe. Proistječe iz
poteškoća koje nastaju u poduzeću, čiji je uzrok u prirodi robe, njezine složenosti i
2 Fraser, D. R., Gup, B. E. i Kolari, J. W. (2001) Commercial Banking (The Management of Risk), South
Western College Publishing Cincinnati.3Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:
http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].
6
osjetljivosti održavanja njene uporabne vrijednosti (korisnosti), te posebne njege robe u
odnosu na njene fizičke, estetske, kemijske i biološke osobine. Rizik je veći što poduzeće ima
veći izbor roba. To zahtijeva znanja i iskustva raznovrsne prirode, a često takva znanja
nedostaju. No, robni rizik najčešće se pojavljuje pri skladištenju, kao kvarenje, kalo, rasip,
lom, prirodni gubitak, nepažnja u rukovanju, krađa, uništenje i slično.
Financijski su rizici opasnost koja može djelomično ili potpuno onemogućiti da se plaćanje i
naplata izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Oni mogu znatno utjecati na
pogoršanje predviđenog financijskog rezultata. Pojavljuju se kao posljedica subjektivnih
osobina uvoznika kao i tržišnih okolnosti koje utječu na kretanje odnosa u prometu valuta na
svjetskom novčanom i deviznom tržištu.
Uobičajena je podjela ovih rizika na: 4
1. Komercijalne rizike
2. Nekomercijalne rizike
Nekomercijalni rizici se dijele na:
Katastrofičke rizike – rezultat razarajućih prirodnih sila i događaja koji izazivaju
gubitak ljudskih života i velikih pustošenja pojedinih područja (potres, pomicanje ili
klizanje tla, vulkanske erupcije, poplave, uragani, veliki požari i druge prirodne
nepogode). Čovjek ne može utjecati na uzrok njihova nastanka i stoga predstavljaju
«višu silu».
Političke rizike – predstavljaju opasnosti što mogu nastati zbog iznenadnih mjera
državnih organa dužnikove zemlje koje mogu dovesti do toga da uvoznik – dužnik
postane nesposoban za izvršenje svoje ugovorne obveze (ratovi, pobune, štrajkovi,
građanski nemiri, revolucije, prevrati, smjene političkih vlasti,...)
Ove je rizike veoma teško, odnosno nemoguće procijeniti. Radi njihovog lakšeg uočavanja
podijelili smo ih prema uzrocima i posljedicama u odnosu na novčani aspekt likvidacije
poslovnih transakcija na slijedeće: 5
- rizik cijene
4Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:
http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].5 Ibid, str. 51.
7
- rizik izvoznog kredita
- rizik konvertiranja
- rizik transfera
- tečajni rizik
- valutni rizik
- politički rizik.
Tečajni rizik postoji zbog neizvjesnosti u promjenama tečaja domaće valute u odnosu prema
stranima.6 Pod utjecajem brojnih ekonomsko-političkih činitelja i neprestanih promjena
ponude i potražnje za devizama, devizni tečaj podložan je učestalim fluktuacijama, koje
dovode do odstupanja stvarne vrijednosti jedne (ugovorene) valute i druge valute, tj. one u
kojoj se mora izvršiti plaćanje.
Budući da promjena tečaja može realno smanjiti ili uvećati odnos vrijednosti dviju valuta, a
time i iznos ugovorene veličine obveza ili potraživanja prilikom zaključivanja ugovora o
isplati osiguranja, kredita ili drugih oblika plaćanja, ugovorne strane često dogovaraju i
valutnu klauzulu kojom se zaštićuju od tečajnog rizika; one time de facto fiksiraju odnos
vrijednosti dviju valuta.7
Tečajni odnosno valutni rizik se pojavljuje ukoliko promjene međunarodne vrijednosti
domaće valute ili intervalutnih tečajeva svjetskih valuta prouzroče nepovoljne učinke na račun
dobiti i gubitka i novčane tijekove poslovnog subjekta.8
Tri su tipa tečajnog rizika: 9
1. Obračunski rizik
2. Ekonomski rizik
3. Transakcijski rizik
6 Latković, M. (2002) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola, Financijska teorija i praksa 26,
str. 466.7 Andrijašević, S., Račić-Žlibar, T.(1997) Rječnik Osiguranja, Zagreb:Masmedia, str. 412.8 Shapiro, C.A.: (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston: Allyn und Bacon, str. 188.9 Walmsley, J. (1992) The Foreign Exchange and Markets Guide, New York: John Willey and Sons, str. 407.
8
Obračunski rizik pojavljuje se i u bankama, poduzećima i drugim subjektima koji dio
poslovanja vode u domaćoj valuti, a dio u stranim valutama i koncem svakog mjeseca, prema
važećim propisima iskazuje svoje poslovanje u domaćoj valuti.10
Ekonomski rizik tečaja može se definirati kao potencijalna promjena u budućim zaradama i
novčanom tijeku koji su posljedica kretanja međunarodne vrijednosti domaće valute ili
intervalutarnih tečajeva, a vidljive su u promjenama u konkurentnosti poslovnog subjekta na
tržištu. 11
Transakcijski rizik ili rizik devizne transakcije je pojam kojim se označava rizik proistekao iz
poslovne transakcije, bez obzira da li je u pitanju transakcija koja je obavljena, koja je u tijeku
ili je tek u pripremi, a odnosi se na tekuće devizne transakcije. 12
2.2. Upravljanje rizicima
U suvremenom okruženju sve snažnije konkurencije ali i veće rizičnosti poslovanja u kojem
banke i ostale financijske institucije te poslovni subjekti obavljaju svoju djelatnost, trend
globalizacije i ostale pojave i promjene koje ga prate, poput deregulacije, volatilnosti tržišta,
disintermedijacije i reregulacije, zahtijevaju posvećivanje veće pozornosti rješavanju
problema učinkovitog upravljanja tržišnim i ostalim financijskim rizicima.
Upravljanje rizicima neizostavni je dio investicijskog poslovanja, a sastoji se od identifikacije
različitih oblika rizika kojima su izloženi portfelji investitora, mjerenja rizika pomoću
kvantitativnih metoda te definiranja postupaka kojima se provodi upravljanje. Razvoj
metodologije upravljanja rizicima donedavno je bio usmjeren prema kratkoročnim
investicijskim horizontima pogodnima za investicijske banke, hedge fondove i korporacije. 13
Sigurnost poslovanja uz ograničenu izloženost rizicima i maksimalizacija profita glavni su
ciljevi poslovanja prije svega banaka kojima su to glavni ciljevi, a tako i ostalih financijskih 10 Jurman, A. (2001) Valutni rizik u poslovnim bankama, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci
Ekonomski fakultet Rijeka, 19 (2), str. 163.11 Shapiro, C.A. (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston: Allyn und Bacon, str. 22.
12 Ibid, str. 201.13 Latković , M. (2001) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola, Zagreb: HAGENA, str. 463.
9
institucija i poslovnih subjekata.
Upravljanje rizikom je poprimilo izuzetnu pažnju među menadžerima i nadglednicima
aktivnosti trgovanja. 14
Provedba jakog i efikasnog upravljanja rizikom i kontrola unutar tvrtke promiče stabilnost
kroz cijeli financijski sustav. Naime, kontrola upravljanja internim rizikom osigurava četiri
važne funkcije: 15
štiti tvrtku od tržišnog, kreditnog, operacijskog, legalnog i rizika likvidnosti
štiti financijsku industriju od sistemskog rizika
štiti klijente tvrtke od velikih gubitaka koji nisu u vezi s tržištem (pronevjere, prijevare
i sl.)
štiti tvrtke i njihove franšize od patnje koji izaziva rizik reputacije.
Za mnoge tvrtke volatilnost tržišta može imati veliki utjecaj na dobit. U posebnim situacijama
koje proizlaze iz neočekivanih promjena tečaja, cijena robe ili kamata mogu materijalno
uništiti prihode.
Najbolje formirana politika rizika mora jasno komunicirati s objektima upravljanja rizicima i
zahtjevima visokog menadžmenta. Mora biti kreirana oko glavne pretpostavke da je
ponašanje na tržištu nepredvidivo, i da je većina prognoza nerealna. Osobe zadužene za
upravljanje rizikom, moraju očekivati i planirati neočekivano. Koraci koje svaki rizik
menadžer mora imati na umu prikazani su Slikom 1.
Slika 1. Koraci upravljanja rizikom
14Khandelwal, A. K. (2012) Importance of Risk Management, Dostupno na:
http://www.shilpabichitra.com/shilpa2003/dest037.html, [28.5.2012].15Harper, D. (2005) Market Risk [online], Bionic Turtle, Dostupno na:
http://www.bionicturtle.com/how-to/article/market_risk/, [20.6. 2012].
10
Izvor: Karol, A. i Hughes, R. (2010) A Practical Framework for Managing Market Risk [online], Visual Risk,
Dostupno na: http://www.visualrisk.com/underthehood/UndertheHood_RiskManagement_Issue1.pdf ,
[25.6.2012.].
Sustav upravljanja rizicima jest sveobuhvatnost organizacijske strukture, pravila, procesa,
postupaka, sustava i resursa za utvrđivanje, mjerenje odnosno procjenjivanje, ovladavanje,
praćenje i izvještavanje o izloženosti rizicima odnosno upravljanju rizikom u cjelini te
podrazumijeva uspostavu odgovarajućeg korporativnog upravljanja i kulture rizika.16
3. FAKTORING KAO NAČIN OSIGURANJA OD FINANCIJSKIH RIZIKA
3.1. Značajke faktoringa
16 Hrvatska narodna banka (2010) Odluka o upravljanju rizicima [online], Narodne novine d.d., Dostupno na:
http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/odluke-zoki-veljaca-2010/h-odluka-o-upravljanju-
rizicima.pdf [20.6.2012.].
11
Faktoring je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao
posebne organizacije. Prodavaoci, odnosno kupci mogu se financirati posredstvom faktora
pod uvjetom da kupac sve narudžbe prije izvršenja isporuke od strane poslodavca mora dati
faktoru na odobrenje, te da faktor stalno ispituje kreditnu sposobnost kupaca, prije nego što
preuzme bilo kakvo potraživanje. Faktoring je posao kratkoročnog financiranja robnih
potraživanja na osnovi fakture i robnih dokumenata. Temelj je ugovor o faktoringu i čini ga
globalna cesija budućih potraživanja dobavljača. Cediraju se na osnovi fakture i inkasa tih
potraživanja, a može se predvidjeti i komercijalni rizik i avansiranje vrijednosti ustupljenih
potraživanja do izvjesne granice. 17
Faktor za svoju uslugu zaračunava faktoring proviziju. Visina provizije uvjetovana je
ukupnim prometom, prosječnom svotom svih računa, brojem i postojanošću kupaca, kao i
prosječnim rokom potraživanja. Za preuzimanje komercijalnog rizika i avansiranja plaća se
posebna naknada.
Faktoring predstavlja jedan od suvremenih oblika kratkotrajnog financiranja. Najveće
prednosti faktoringa su široka primjenjivost i kratki rokovi realizacije tj. trenutno
osiguravanje likvidnosti. Prodajom svojeg stečenog potraživanja (npr. od kupaca za prodana
dobra i usluge) poduzetnik može doći do prijeko potrebnih novčanih sredstava prije službenog
datuma valute, naravno uz određenu cijenu. Razlozi koji nas dovode do odluke o upotrebi
faktoringa su najčešće slijedeći: 18
potreba za hitnim pretvaranjem potraživanja u novac iako potraživanja još nisu
dospjela na naplatu
nemogućnost naplate potraživanja od kupca te prodaja istog uz diskont onom
poduzetniku koji ima mogućnosti naplate otkupljenog potraživanja direktnim ili
alternativnim putem (kompenzacije, asignacije i dr.)
3.1.1. Nastanak i razvoj faktoringa
Autori koji se bave pitanjima izučavanja raznih oblika financiranja domaćeg i međunarodnog
prometa ne slažu se o vremenu i zemlji nastanka faktoringa. Jedna grupa autora nastanak
17 Andrijašević, S. i Račić Žlibar, T. (1997) Rječnik osiguranja, Zagreb: Masmedia, str.112.18 Jelić, F. (2012) Faktoring - model kratkotrajnog financiranja, Dostupno na:
http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/faktoring-–-model-kratkotrajnog-financiranja/, [5.6.2012.].
12
faktoringa vezuje za velika kolonijalna osvajanja prekomorskih zemalja pojedinih država
Zapadne Europe, u prvom redu Engleske, a i nekih drugih zemalja i razvoja trgovine
metropola sa njihovim zemljama kolonijama. Proizvođači i trgovci u matičnim zemljama
koristili su usluge faktora koji su bili domicilirani u prekomorskim zemljama i koji su
primajući na sebe del credere rizik garantirali prodajne cijene i davali avans za vrijednost
izvršene isporuke.19
Druga grupa autora smatrala je da je faktoring proizvod angloameričke trgovačke prakse, koji
se razvio iz komisioniranog del credere posla. Početak modernog faktoringa vezuje se za
razvoj tekstilne industrije krajem 19. stoljeća u SAD-u, koja je poticaje dobila uvođenjem
carinskih ograničenja za dotadašnji masovni uvoz tekstilne robe iz Engleske. Izgubivši
mogućnost da zarađuju na uvozu robe, trgovački posrednici su počeli financirati i kreditirati
domaće, američke proizvođače tekstila, kako bi omogućili da se djelatnost prodaje tekstilne
robe, koju su dobro poznavali, odvija i dalje. Proizvođači su, radi svoje sigurnosti od agenata
sve više zahtijevali garanciju naplate, i to kroz davanje predujma. S vremenom su agenti
umjesto posredovanja u prodaji, sve više prelazili na financiranje proizvodnje i umjesto da
daju predujam počeli otkupljivati potraživanja od svog klijenta po nižoj cijeni. Tako je iz
ugovora o kreditiranju, koji je najčešće bio u obliku del credere, unošenjem kreditnih
elemenata, nastao novi ugovor o faktoringu, koji je s vremenom, pored naplate i osiguranja
potraživanja, počeo dobivati i uslužnu funkciju. 20
Faktoring se posebno razvija nakon 2. svjetskog rata i predstavljao je oblik financiranja ne
samo u nacionalnim granicama zemlje, već i sve više kada se radi o njegovoj funkciji u
međunarodnoj trgovini.
3.1.2. Vrste faktoringa
Na tržištu postoji nekoliko vrsta faktoringa, a osnovna podjela bila bi na: 21
domaći,
izvozni i
19 Salinger, F. R. (1984) Tooley's Factoring, Cambridge, str. 26.20 Ibid, str. 27.21 Krolo, N. (2011) Faktoring proizvodi i usluge [online], Dostupno na:
http://www.zg.hgk.hr/WritePerm/assets/pdffiles/factoring_5.pdf., [ 25.6.2012.].
13
uvozni.
Domaći faktoring je financijska usluga kod koje se otkupljujuju kratkoročna potraživanja od
domaćih kupaca na teritoriju Republike Hrvatske. Prednost ovog sistema je što omogućuje
brzo financiranje, kontaktiranje kupaca, opominjanje kupaca, unovčavanje fakture i briga o
naplati.
Cijena faktoringa ovisi o vrsti ustupljenih potraživanja (faktura), obujmu posla, broju kupaca i
njihovom bonitetu, uvjetima plaćanja i vrijednostima pojedinih isporuka. U osnovi, cijena
faktoringa sastoji se iz:
faktoring naknada - od 0,5 do 2% od nominalnog iznosa potraživanja (fakture)
administrativni trošak po fakturi - od 100 do 500 kn
kamatna stopa - zavisi od tržišnih uvjeta kao za kratkoročne kredite.
Primjerice domaći faktoring koji nudi Privredna banka, prikazan na Slici 2., sastoji se od
sljedećih koraka: 22
1. Prodavatelj proda i isporuči robu kupcu- dužniku i ispostavi mu fakturu
2. Prodavatelj ustupa potraživanje PBZ Faktoringu uz kopiju fakture i ostale dokumente
kojima dokazuje postojanje potraživanja
3. PBZ Faktoring izvješćuje kupca /dužnika o ustupljenom potraživanju (cesiji)
4. PBZ Faktoring može već u vrlo kratkom roku od ustupanja potraživanja temeljem
potpisane ugovorne dokumentacije isplatiti na račun prodavatelja 70-90% vrijednosti
fakture, umanjeno za faktoring naknadu
5. Po dospijeću potraživanja dužnik plaća fakturu na račun PBZ Faktoring
6. Nakon naplate fakture PBZ Faktoring isplaćuje razliku sredstava u visini 10-30%
umanjeno za faktoring kamatu obračunatu na visinu isplaćenog avansa.
22 PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira domaći faktoring?, [online], Zagreb: Privredna banka Zagreb,
Dostupno na: http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-domaci-faktoring.html, [ 5.6.2012.].
14
Slika 2. Shema domaćeg faktoringa
Izvor: Privredna banka Zagreb (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:
http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].
Izvozni faktoring je primarni tip faktoringa u većini zemalja u razvoju i u tranzicijiskim
zemljama. Naime, u ovim zemljama je u mnogim slučajevima lakše i sigurnije faktorirati
kratkoročna potraživanja iz inozemstva, u odnosu prema domaćim kratkoročnim
potraživanjima, jer su u izvoznom faktoringu povezana kratkoročna potraživanja obično
locirana u zemljama sa jakim zakonskim, informacijskim i stečajnim okruženjima. Relativno
neiskusni izvozni faktori dobivaju na znanju uskom kooperacijom sa stranim uvoznim
faktorima, kompanijama koje obično egzistiraju mnogo godina i dostigle su liderstvo na
njihovim odgovarajućim tržištima.23
Primjer izvoznog faktoringa koji nudi Privredna banka prikazan je na Slici 3. Kao što je na
slici prikazano izvozni faktoring obavlja se prema sljedećim koracima: 24
1. Prodavatelj-izvoznik proda i isporuči robu kupcu-uvozniku i ispostavi mu fakturu
2. Prodavatelj ustupa potraživanje PBZ Faktoringu uz kopiju fakture i ostale dokumente
kojima dokazuje postojanje potraživanja
23 World Bank Development Research Group (2004) The Role of Reverse Factoring in Supplier Financing of
Small and Medium Sized Enterprises, N.York.24 PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira izvozni faktoring? [online], Dostupno na:
http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-izvozni-faktoring.html [10.7.2012.].
15
3. PBZ Faktoring ustupa potraživanje faktor kući u državi kupca-dužnika na temelju
prethodno dobivenog limita za konkretnog kupca-uvoznika
4. Faktor kuća u inozemstvu obavještava kupca o cesiji potraživanja
5. PBZ Faktoring isplaćuje na račun prodavatelja 80% vrijednosti fakture, umanjeno za
faktoring naknadu
6. Po dospijeću potraživanja dužnik plaća fakturu na račun faktor kuće u inozemstvu, a
faktor kuća u inozemstvu doznačuje sredstva PBZ faktoringu
7. PBZ Faktoring isplaćuje izvozniku razliku sredstava u visini 20% umanjeno za faktoring
kamatu za korišteno financiranje obračunatu na visinu avansa
Slika 3. Shema izvoznog faktoringa
Izvor: Privredna banka Zagreb (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:
http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].
Izvozni faktoring se odnosi na gospodarstvenike koji se bave međunarodnom trgovinom. On u
potpunosti podržava prodajni proces budući da faktor pokriva 100% kreditnog rizika prodaje
(zaštita od neplaćanja uvoznika), naplatu duga iz inozemstva pristupom uvozniku u njegovoj
zemlji na njegovom jeziku i na njemu prihvatljiv način. Rezultat je da udaljenost i kulturne
razlike prestaju da budu problem. Osim toga, sa prijenosom potraživanja Faktor, na zahtjev
16
prodavatelja, izvršava avansno plaćanje u postotku koji ovisi od prirode proizvoda, trgovačkih
uvjeta koji povezuju kupca i prodavatelja, njihovih boniteta, broja dužnika/kupaca
dodijeljenih faktoru, itd.
Izvozni faktor, pak, financira izvoznika do visine odobrenog limita, koji se određuje prema
predviđenom godišnjem prometu. Nakon ustupa potraživanja izvozniku se naplaćuje do 100
posto fakture umanjenu za trošak faktoringa. Ako izvozniku nisu potrebna likvidna sredstva,
moguće je ugovoriti samo osiguranje i naplatu potraživanja. Kod tog modela izvoznik ima
osigurana potraživanja u slučaju neplaćanja inozemnoga kupca (ako je insolventan).
Uvozni faktoring je financijski instrument koji se koristi kao odgovor na situaciju u kojoj
dobavljači poduzeća moraju osigurati proširene uvjete prodaje. Prošireni uvjeti prodaje mogu
uzrokovati više problema za manje dobavljače poduzeća - mala i srednja poduzeća nego za
velike dobavljače.
U proširenim uvjetima prodajne situacije, dobavljači koji žele poslovati s društvima i
vladinim tijelima moraju prihvatiti odgodu plaćanja tog društva ili vladinog tijela za 30, 60
dana ili čak i duže. Problem sa proširenim uvjetima prodaje je taj da dobavljači posebno mala
i srednja poduzeća su suočena s razlikama između priljeva od korporacija i vladinih tijela i
novčanim odljevima dobavljača. To može dovesti do raspada novčanog toka i dobavljači ne
mogu imati dovoljno novca na raspolaganju za nastavak djelovanja. 25
Uvozni faktor, koji najbolje poznaje vlastito tržište, provjerava bonitet kupca i na temelju
analize odobrava maksimalni limit do kojeg su ustupljena potraživanja osigurana. Uvozni
faktor naplaćuje potraživanje i vodi knjigovodstvo faktura i za te usluge naplaćuje određenu
naknadu.
Domaći i izvozni faktoring se razlikuju po broju uključenih strana. U domaćem faktoringu,
uključene su tri strane (prodavatelj, kupac i faktor), dok u izvoznom faktoringu postoje četiri
(prodavatelj, kupac, domaći faktor i faktor u inostranstvu).26 U domaćem faktoringu, faktor
posreduje između prodavatelja i kupca. Sve tri strane su locirane u istoj zemlji. Izvozni
25 Evans, M. (2012) Import Factoring [online], Dostupno na: http://www.ehow.com/facts_7716710_import-
factoring.html, [6.6.2012.]. 26 Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije, str. 7.
17
faktoring je sličan domaćem faktoringu, osim što su četiri strane uključene. Kao rezultat toga,
postoje dva faktora u transakciji, i to se zove dvofaktorski sistem faktoringa.
Osim ove podjele značajna podjela faktoringa je i na: 27
otvoreni i
zatvoreni ili skriveni.
Otvoreni faktoring je kada izvoznik prenosi svoje potraživanje prema inozemnom kupcu, s
tim da dugovanja isplati faktoru. Postoje dva oblika otvorenog faktoringa.
Prvi oblik otvorenog faktoringa predstavlja kada izvoznik svoje potraživanje koje ima prema
inozemnom kupcu, definitivno prenese na faktora. Kod ove vrste faktoringa vrijednost je i do
95% od knjigovodstvene vrijednosti potraživanja, i ovisi od obujma prometa koji se ostvaruje
preko faktora, stupnja rizika u koji ulazi faktor, kao i bilančnog stanja inozemnog kupca. Za
prenijeto potraživanje faktor isplaćuje izvoznu vrijednost potraživanja uz dobitak kamate,
provizije i troškova oko naplate potraživanja.
Drugi oblik otvorenog faktoringa je prisutan kada izvoznik ustupi svoja potraživanja samo
radi naplate. Tada se vrši cesija u cilju definitivnog prenošenja na potraživanja na faktora, da
bi faktor naplatio potraživanje od inozemnog kupca na svoje ime, a za račun domaćeg
izvoznika. U praksi se može vršiti kombinacija ove dvije vrste faktoringa.
Zatvoreni tj. skriveni faktoring je kada izvoznik robu namijenjenu izvozu prodaje za novac
faktoru, tako što banka u svojstvu skrivenog principa tu istu robu preko istog izvoznika
preprodaje inozemnom kupcu na kredit. U ovom slučaju faktor ostvaruje dobit na razlici u
cijeni. Zarada je po obujmu značajna, jer se svodi na financiranje izvoznog posla, što
izvozniku omogućava plasman robe u inozemstvo.
Osim toga postoji i faktoring s regresom i bez regresa. U faktoringu s regresom, faktor se
obraća klijentu (prodavatelju) ako potraživanja postanu loša, tj. ako klijent ne plati na
dospijeću. Rizik loših potraživanja ostaje na klijentu, a faktor ne preuzima rizik povezan s
potraživanjem. Faktor pruža uslugu naplate potraživanja, ali ne pokriva rizik kupca koji ne
uspijeva platiti dug. Faktor može povratiti sredstva od prodavatelja (klijenta) u slučaju takvog
27 Ibid, str. 10.
18
neizvršenja. Prodavatelj preuzima rizike povezane s kreditom i kupčevom kreditnom
sposobnošću. Faktor naplaćuje prodavatelju za upravljanje potraživanjima i usluge naplate
dugova, dok također naplaćuje kamatu na iznos unaprijed plaćen klijentu (prodavatelju).
U faktoringu bez regresa, faktor preuzima rizik neplaćanja klijentovih klijenata. Faktor ne
može tražiti nepodmireni iznos od klijenta (prodavatelja). Provizija ili takse naplaćene za
usluge faktoringa bez regresa su više nego za faktoring s regresom. Faktor preuzima rizik
neplaćanja po dospijeću i kao rezultat toga uzima dodatnu proviziju koja se zove del credere
provizija.
Osim toga postoji podjela na: 28
objavljeni i
neobjavljeni faktoring
U objavljenom faktoringu prodavatelj obavještava kupca o imenu faktora u fakturi, govoreći
kupcu da izvrši plaćanje faktoru na dan dospijeća. Objavljeni faktoring može biti i na osnovu
faktoringa s regresom i bez regresa. U neobjavljenom faktoringu prodavatelj ne obavještava
kupca o postojanju faktoringa, tako da ime faktora nije objavljeno na fakturi. U objavljenom
faktoringu, faktor ipak zadržava kontrolu, vodeći evidenciju prodavateljeve prodaje i
osigurava kratkoročno financiranje prema fakturama o prodaji, iako se transakcije izvršavaju
u ime prodavatelja.
Kod podjele na potpuni i nepotpuni faktoring, u potpunom faktoringu, faktor pruža gotovo sve
usluge: naplatu, vođenje evidencije o prodaji, kreditnu kontrolu i kreditno osiguranje. To je
poznato kao konvencionalni faktoring ili tradicionalni faktoring. Faktor, također, može
osigurati druge usluge osnovane na zahtjevima klijenta: naplatu mjenica po dospijećima,
vođenje računa, davanje limita unaprijed za ograničeno diskontiranje faktura na selektivnoj
osnovi. Faktori obično osiguravaju potpuni faktoring s regresom za dobre kompanije. U
ograničenom faktoringu faktor bira ograničen broj faktura koje će biti predmet sporazuma o
faktoringu s klijentom. 29
28 Triangle trade finance (2012.) Glossary of factoring terms [online], Dostupno na:
http://www.triangletradefinance.com/gloss_1.htm, [ 2.7.2012.].29 Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije, str. 8.
19
3.1.2. Sudionici faktoringa
Sudionici u međunarodnom faktoringu su: 30
1. Izvoznik tj. prodavatelj (koji se obično naziva i klijent ili dobavljač) - strana koja
izdaje fakturu za isporuku robe ili pružanje usluga;
2. Uvoznik tj. dužnik (koji se obično naziva i kupac ili stranka) - strana koja je dužna
platiti potraživanja temeljem isporuke robe ili pruženih usluga;
3. Izvozni faktor - banka ili specijalizirana financijska institucija kojoj izvoznik ustupa
svoja potraživanja u skladu s ugovorom o faktoringu;
4. Uvozni faktor - banka ili specijalizirana financijska institucija kojoj izvozni faktor
ustupa potraživanja, te koja vrši naplatu od uvoznika tj. dužnika.
U uvoznom faktoringu javljaju se četiri sudionika: klijent, faktoring-kuća, kupac (u
inozemstvu) i korespondentna faktoring kuća u zemlji dužnika. Putem uvoznog faktoringa,
smatraju financijaši, uvoznici mogu razviti svoje poslovanje jer se dugovanje ne bilježi u
poslovnim knjigama uvoznika kao financijska obveza, već kao obvezu prema dobavljaču za
razliku od bankovnih akreditiva ili jamstava koji smanjuju kreditnu sposobnost. Na taj način
tvrtke mogu uvesti više robe i eventualno više zaraditi.
3.1.3. Prednosti i nedostaci faktoringa
Faktoring pruža brojne prednosti. Neko od njih su: 31
kreditna sposobnost u poslu faktoringa vezuje se za kvalitetu i veličinu osnovnog
potraživanja, a ne kreditnu sposobnost klijenta što posao kreditiranja čini efikasnijim
potraživanja koja preuzme faktor nisu dio imovine poduzeća koji bankrotira, što je
bitno za mala poduzeća, s obzirom da su u najvećem broju slučajeva visoko rizična
efikasnost u otkupu potraživanja i pogodnosti koje faktor nudi u uvjetima kreditiranja
ali i drugim uslugama pomažu da veliki gospodarski subjekti održe korak u
konkurenciji na tržištu.
Najznačajnije prednosti faktoringa su prije svega poboljšanje likvidnosti prodavatelja,
rentabilnost i smanjenje rizika naplate od dužnika. Financiranjem od strane faktora klijent
30 Splitska banka (2012.) Vrste faktoringa [online], Dostupno na: http://www.splitskabanka.hr/Mali-
poduzetnici/Faktoring-forfeiting-otkup-mjenica/Vrste-faktoringa, [ 4.7.2012.].31 Matić, V. (2007) Suvremeni instrumenti financiranja – faktoring, Bankarstvo, Zagreb: Ekoleks, str. 76.
20
naplaćuje veći dio svojeg potraživanja prije roka njegova dospijeća. Tim se oslobađa dio
platežnih potencijala i prodavatelj može financirati daljnji rast prodaje i povećavati
konkurentnost, što je posebno značajno za poduzeća u ekspanziji, čiji je rad često ograničen
zbog nedostatka obrtnih sredstava.
Faktor preuzimanjem del credere rizika za naplatu od dužnika (pravi faktoring) štiti klijenta
od gubitka tražbine, iako se danas faktori zaštićuju regresnim pravom (nepravi faktoring).
Zbog toga je jako važan korak u faktoringu ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika od strane
faktora, što klijent često zbog ograničenih informacija i koncentriranja na drugi dio
poslovanja ne može dovoljno kvalitetno i objektivno procijeniti. Isto tako faktor može voditi
knjigovodstvo svih dužnika svojih klijenata, jer je on specijalist za takav posao i omogućava
klijentu oslobađanje ostalih potencijala, te obavlja poslove knjiženja faktura, usklađenja
kartica, knjiženja parcijalne naplate, obračun provizija, opominjanje dužnika i sl. Za
prodavatelja, odnosno klijenta faktoring kuće važna je činjenica da novac dobiven od faktora
može koristiti za plaćanje dobavljača, što mu ujedno jača poziciju za otvaranje dodatnih
prednosti u smislu cassa-sconta, dopunskih rabata i bonusa, dakle pojeftinjuje nabavu i time
jača rentabilnost.32
Danas faktori otkupljuju kratkoročna nedospjela potraživanja od kupaca (dužnika) temeljem
dokumentacije kojom se dokazuje postojanje potraživanja kao što su fakture, njihova
specifikacija, kartica otvorenih stavaka i sl. Faktor je taj koji preuzima rizik naplate od
dužnika (pravi faktoring), vodi knjigovodstvo, utjeruje i naplaćuje tražbine, on daje predujam
klijentu, on izdaje formulare i sl., dok klijent, odnosno prodavatelj potraživanja plaća faktoru
naknadu (jednokratna naknada i kamata) za pružene usluge.
Ostale prednosti faktoringa kako za kupca tako i za prodavatelj su:33
poboljšanje likvidnosti
mogućnost ekspanzije poslovanja
povećanje prodaje i veća konkurentnost
mogućnost dodatne odgode plaćanja.
32 Dashofer, V. (2010) Prednosti faktoringa [online], Dostupno na: http://www.racunovodja.hr/33/prednosti-
faktoringauniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4oB3dA74fqci/?
copyright=1&PHPSESSID=147fc12ff169ba91f3a1b221377b7f12, [ 1.7.2012.].33 Ibid.
21
Treba naglasiti da, pored očiglednih prednosti, faktoring također ima nedostatke, kao što su:
Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može rezultirati prekomjernom
trgovinom i pogrešnim upravljanjem
Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može također rezultirati gubitkom
izravnih odnosa s klijentom
Neke vrste kompanija nisu atraktivne za faktoring, kao što su:
male kompanije,
kompanije čija potraživanja potječu od samo nekoliko klijenata
kompanije s mnogo malih klijenata
kompanije sa spekulativnim poslom
kompanije sa širokim spektrom proizvoda koji se prodaju općoj javnosti
Troškovi faktoringa su obično veći nego troškovi bankarskih kredita, tako da je cijena
konačnog proizvoda također veća
Izvoznici moraju osigurati da nema neslaganja s kupcima u pogledu
Neki kupci ne žele da budu uključene druge strane, osim prodavatelja
Faktoring je kratkoročno financiranje i ne može zadovoljiti sve poslovne potrebe
Do faktoringa dolazi samo kada je faktor zaista siguran u solventnost klijenta
Faktoring kompanije preferiraju klijente s većim poslovima
Samo faktoring bez regresa oslobađa klijenta od rizika naplate. U svim drugim
slučajevima, klijent ostaje odgovoran za neizvršenje obveza (čak i za diskontirana
potraživanja)
Klijent može pretrpiti znatan gubitak dohotka, uzimajući u obzir sve provizije i rizik
gubitka koji je uključen.
3.1.4. Ugovor o faktoringu
Ugovor o faktoringu (Prilog 1.) je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka)
cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove
dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako
ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili
bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.
22
Faktor preuzima ujedno i upravljanje klijentovim tražbinama kao što su ispitivanje platežne
sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva, opominjanje, utjerivanje dugova i sl. 34
Ugovor o faktoringu kao moderan ugovor poslovnog prometa proistekao iz lex mercatorie je
inominantan, dvostrano obvezujući, teretan, trajan i intuitu personae ugovor. Iako se ugovor o
faktoringu najčešće zaključuje u pismenom obliku , ona nije zakonska forma niti je uvjet
njegove egzistencijalnosti.
Učestala praksa zaključivanja ugovora o faktoringu između banaka i malih odnosno srednjih
poduzeća utjecala je na razvoj formularnog prava, jer se on u pravilu zaključuje kao ugovor
po pristupu unošenjem općih uvjeta poslovanja banaka koji se unaprijed objavljuju određujući
fizionomiju odnosa između ugovornih strana. Zbog toga ne treba zanemariti ni sve prisutnija
teorijska stajališta izvedena iz stavova sudske prakse i službenih stavova organa kontrole
poslovanja banaka o definiranju faktoringa kao bankarskog posla i sredstva realizacije
knjigovodstvenih potraživanja od strane banke.
U pravnoj teoriji postoje različita stajališta u pogledu elemenata koji dominiraju ili tvore
strukturu ugovora o faktoringu. U teoriji trgovačkog prava postoje shvaćanja da je ugovor o
faktoringu, sastavljen od cesije, predugovora i glavnog ugovora. Na što se nadovezuje
teorijsko stajalište da je faktoring u osnovi bio okvirni ugovor ili samo predugovor. Tako se u
njemačkoj teoriji ugovor o faktoringu promatra kao okvirni ugovor kojim se zasniva trajniji
odnos u kome postoji opća ponuda klijenta i otkup ponuđenih potraživanja od strane faktora.35
Neki autori smatraju da strukturu ugovora o faktoringu treba sagledavati ovisno od funkcija
koje je na sebe preuzeo faktor, konkretne vrste ugovora o faktoringu, stvarne namjere
ugovarača, te prisustva različitih elemenata obligacijske prirode kojima se na izvjestan način
uspostavlja njegova složena ali nadasve harmonična cjelina (npr. prodaje, globalne cesije,
kredita, zastupanja, itd.). 36
3.2. Zakonska regulativa faktoringa i njegova međunarodna udruženja
34 Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia, str. 514.35 Gorenc, V. (1988) Ugovor o faktoringu, Zagreb: Školska knjiga, str.1-2.36 Ibid, str.3.
23
Kada se govori o faktoringu u Hrvatskoj važni zakoni koje valja spomenuti, a koji uključuje
regulativu faktoringa su: 37
1. Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju
U ovom Zakonu faktoringu se spominje u članku 6. gdje se definira da: „Osobe iz
stavka 3. ovoga članka38 ne smiju imati dionice ili vlasničke udjele u društvima za
osiguranje, pravnim osobama koje se bave posredovanjem u osiguranju, društvima za
upravljanje investicijskim fondovima, društvima za upravljanje mirovinskim
fondovima, mirovinskim osiguravajućim društvima, brokerskim društvima i
ovlaštenim društvima, pravnim osobama koje se bave
poslovima leasinga i faktoringa kao i s njima povezanih osoba.” 39
Članak 15. spominje faktoring kao djelatnost koju obavlja Agencija za nadzor
financijskih usluga, a kaže: „U obavljanju javnih ovlasti Agencija je ovlaštena:
obavljati nadzor nad poslovanjem subjekata nadzora utvrđenih u propisima iz točke 1.
ovoga članka40 te pravnih osoba koje se bave poslovima faktoringa, osim ako ih banke
obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti i nalagati mjere za uklanjanje utvrđenih
nezakonitosti i nepravilnosti“ 41
2. Zakon o bankama
Članak 6. spominje faktoring kao financijske usluge koje su banke ovlaštene
obavljati. 42
3. Zakon o deviznom poslovanju
37 Croatia factoring (2006) O factoringu – Zakoni i dokumenti [online], Zagreb: Croatia factoring d.o.o.,
Dostupno na: http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Ofactoringu/Zakoniidokumenti/tabid/117/Default.aspx,
[2.7.2012.].38 Predsjednik i članovi Upravnog vijeća Agencije i zaposlenici u stručnim službama Agencije.39 Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99), Zagreb: Narodne
novine d.d., čl.6.40 donositi provedbene propise na temelju ovoga Zakona, zakona koji uređuju tržište kapitala, investicijske i
druge fondove, preuzimanje dioničkih društava, mirovinska osiguravajuća društva, osiguranje i reosiguranje te
financijske usluge, kao i drugih zakona kada je to tim zakonima ovlaštena.41 Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99), Zagreb: Narodne
novine d.d., čl.15.42 Narodne novine (2002) Zakon o bankama (NN 84/2002), Zagreb: Narodne novine d.d., čl.6.
24
Članak 11. spominje faktoring u smislu kreditnih poslova odnosno
komercijalnih kredita u koje spada i faktoring. 43
4. Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 87/08).
Najvažniji zakon u sklopu kojeg se donose različiti pravilnici vezani za fatoring je Zakon o
Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.44
3.2.1. Međunarodna udruženja faktoringa
Članstvo u Međunarodnom udruženju faktoringa (eng. International Factoring Association -
IFA) je otvoreno za sve banke i financijske kompanije koje obavljaju financiranje ili faktoring
kroz kupnju faktura ili drugih oblika potraživanja. Svi članovi moraju se pridržavati etičkog
kodeksa IFA-e.
IFA je svjetska najveća organizacija za faktore i trgovačko – financijske kompanije. IFA nudi
razne robe i usluge faktoring grupama uključujući diskusijske grupe, konvencije, tečajeve,
sastanke, povoljnije proizvode i slično.
Cilj IFA-e je pomoći faktoring zajednici pružanjem informacija, obučavanjem, kupovnom
moći i resursima. Osnovana je 1999. godine. 45
3.2.2 Hrvatska udruženja faktoringa
Najpoznatije hrvatsko udruženje faktoringa je Croatia Faktoring d.o.o., društvo za pružanje
faktoring usluga i financijsko savjetovanje i 100% su vlasništvu hrvatskih građana. Unutar
svog djelovanja Croatia Faktoring d.o.o. sinergijskim učinkom kapitala i intelektualnih
potencijala pokreće nove procese i potpomaže gospodarstvenike. Prvenstveno u njihovim
poduzetničkim pothvatima i razvoju tvrtki, a daju im i potporu pri stabilizaciji financijskih
tijekova i omogućavaju ubrzani i stabilni razvoj na domaćem i međunarodnim tržištima.
Glavni partneri su financijske institucije u zemlji i inozemstvu, a tu se prvenstveno misli na
najznačajnije bankarske grupacije, državnu upravu, međunarodne i druge financijske i
43 Narodne novine (2003) Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/2003), Zagreb: Narodne novine d.d., čl.11.44 Narodne novine (2005) Zakon o nadzoru financijskih usluga (NN 140/05), Zagreb: Narodne novine d.d..45 Charter Capital (2012) Charter Capital is a Member of the International Factoring Association [online],
Houston: Charter Capital – Factoring Made Simple, Dostupno na:
http://www.chartercapitalusa.com/international_factoring_association.html, [7.6.2012.].
25
gospodarske institucije. Također su preko svojih partnera povezani s međunarodnim
udruženjima za faktoring. 46
Tvrtka Prvi faktor d.o.o. je prvo hrvatsko poduzeće specijalizirano za domaći i inozemni
faktoring, otkup kratkoročnih nedospjelih potraživanja s rokom dospjelosti do 180 dana. Dio
su Grupe Prvi Faktor koja je član najveće međunarodne faktoring udruge Factors Chain
International, a riječ je o udruženju 212 vodećih društava za faktoring iz 61 zemlje svijeta. S
povezanim tvrtkama prisutni su u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Češkoj i Slovačkoj, a osim
sjedišta u Zagrebu imaju i dislocirane urede u Splitu, Rijeci i Osijeku.
3.3. Analiza tržišta faktoringa u Hrvatskoj i u svijetu
Faktoring je u svijetu dominantan izvor financiranja baziran na imovini. Posljednjih godina
bilježi značajan rast, posebno u zemljama u tranziciji. U svijetu je faktoring već jedinstveno
prihvaćen i od vitalnog je značaja za mala i srednja poduzeća. Ono ima potporu vladinih
ureda i središnjih banaka diljem svijeta. Kako međunarodna trgovina nastavlja s rastom tako u
svijetu postoje velike mogućnosti za faktoring industriju. Kako međunarodni faktoring djeluje
na sličan način kao domaći faktoring, izvoznici žele također biti konkurentni i na složenijim
svjetskim tržištima. 47
Faktoring je dobro uspostavljen i u zemljama u razvoju kao i u onim visoko
industrijaliziranim. U različitim azijskim zemljama, rast faktoringa kroz godine je dramatičan,
dok u Latinskoj Americi, financijske institucije se nastavljaju pridruživati industriji. Sličan
rast dogodio se i u Srednjoj Europi, Baltičkim zemljama i Srednjem Istoku. Danas gotovo
svaka industrija može profitirati od faktoringa.
Uspoređujući europske države prema domaćem i izvoznom faktoringu, prema podacima iz
2010.48 može se zamijetiti da je najveći uvozni faktoring imala Velika Britanija dok je najveći
izvozni faktoring imala Njemačka. (Tablica 1.)46Croatia factoring (2012) O nama – O Croatia factoringu [online], Dostupno na:
http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Onama/OCroatiafactoringu/tabid/125/Default.aspx, [ 15.6.2012.].47 Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain International,
Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.
48 Ibid, str.22.
26
Zemlja sa najmanjim domaćim faktoringom je Bosna i Hercegovina, a slijede je Malta i
Luksemburg. Osim Velike Britanije koja ima daleko najveći domaći faktoring, zemlje sa
visokim domaćim faktoringom su i Francuska sa 141,410 milijuna eura, te Italija sa 142,686
milijuna eura. Hrvatska u usporedbi sa tim zemljama ima vrlo nizak faktoring od svega 2,153
milijuna eura, ali u usporedbi sa susjednom BIH je relativno visok, čak pet puta veći.
Tablica 1. Domaći i izvozni faktoring europskih zemalja u 2011. godini (u milijunima eura)
domaći međunarodni ukupnoAustrija 7,009 1,977 8,986Belgija 28,704 9,500 38,204BIH 30 15 45Bugarska 800 210 1,010Hrvatska 2,153 116 2,269Cipar 3,700 58 3,758Češka 3,865 1,250 5,115Danska 5,510 3,650 9,160Estonija 972 192 1,164Finska 11,050 1,950 13,000Francuska 141,410 33,170 174,580Njemačka 119,120 38,140 157,260Grčka 12,685 2,046 14,731Mađarska 2,455 362 2,817Irska 17,047 1,283 18,330Italija 142,686 32,496 157,182Latvija 200 171 371Litva 795 1,339 2,134Luksemburg 177 3 180Malta 150 50 200Nizozemska 30,000 16,000 46,000Norveška 14,334 2,061 16,395Poljska 14,200 3,700 17,900Portugal 24,812 3,067 27,879Rumunjska 1,922 660 2,582Rusija 20,944 230 21,174Srbija 726 200 926Slovačka 810 361 1,171Slovenija 410 140 550Španjolska 109,083 13,042 122,125Švedska 28,259 1,000 29,259Švicarska 3,352 98 3,450
27
Turska 25,591 278 30,869Ukrajina 933 22 955Velika Britanija 249,664 18,416 268,080UKUPNO 1,025,558 192,253 1,217,811
Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain
International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.
Gledajući na američke države (Tablica 2.) najveći domaći i izvozni faktoring imaju SAD.
Tablica 2. Domaći i izvozni faktoring američkih zemalja u 2011. godini (u milijunima
eura)
domaći međunarodni ukupno
Argentina 455 20 475
Bolivija 32 3 35
Brazil 45,580 43 45,623
Kanada 4,981 303 5,284
Čile 20,000 1,500 21,500
Kolumbija 4,790 200 4,990
Honduras 0 30 30
Meksiko 21,058 16 21,074
Panama 700 0 700
Peru 2,267 194 2,461
SAD 90,000 15,000 105,000
UKUPNO 189,863 17,309 207,171
Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain
International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.
Među američke države koje također imaju visoki domaći faktoring spadaju SAD, a slijede
Brazil i Meksiko. Što se tiče međunarodnog faktoringa, nakon SAD-a, najveći međunarodni
faktoring ima Čile. Ukupni faktoring u američkim zemljama iznosi 207,171 milijuna eura od
čega 189,863 milijuna eura otpada na domaći, a 17,309 milijuna eura na međunarodni
faktoring.
28
Gledajući na azijske zemlje najveći i domaći i međunarodni faktoring ima Kina (Tablica 3.).
Zemlja koja uopće ne sudjeluje u domaćem faktoringu je Koreja, a zemlje koje također vrlo
malo sudjeluju u njemu su Armenija sa 10 milijuna eura i Vijetnam sa 42 milijuna eura.
U ukupnom međunarodnom faktoringu većinu čini faktoring Tajvana i Kine.
Tablica 3. Domaći i izvozni faktoring azijskih zemalja u 2011. godini (u milijunima
eura)
Domaći Međunarodni UKUPNO
Armenija 10 4 14
Kina 229,952 44,918 274,870
Hong Kong 15,044 2,344 17,388
Indija 2,650 150 2,800
Indonezija 0 3 3
Izrael 1,300 350 1,650
Japan 110,195 1,050 111,145
Jordan 0 12 12
Koreja 0 8,087 8,087
Libanon 310 17 327
Malezija 840 210 1,050
Katar 45 30 75
Singapur 4,370 2,300 6,670
Tajvan 76,000 3,800 79,800
Tajland 3,070 10 3,080
United Arab
Emirates
1,000 750 1,750
Vijetnam 42 25 67
UKUPNO 444,828 64,060 508,888
Izvor: Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam: Factors Chain
International, Dostupno na: http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.], str. 22.
Što se tiče hrvatskog tržišta, iako je faktoring relativno kasno ušao na hrvatsko tržište ono se
ipak počelo brzo razvijati. Poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj obavljaju kreditne
29
institucije i društva registrirana za obavljanje poslova faktoringa. Nadzor nad društvima
registriranim za obavljanje poslova faktoringa u nadležnosti je Hrvatske agencije za nadzor
financijskih usluga, dok su kreditne institucije koje obavljaju poslove faktoringa unutar svoje
registrirane djelatnosti u nadležnosti Hrvatske narodne banke. Podaci ovdje izneseni dani su
temeljem Agenciji dostupnih podataka o društvima registriranim za obavljanje poslova
faktoringa budući da osnivanje, licenciranje i poslovanje društava koja obavljaju poslove
faktoringa nije regulirano posebnim propisima već je zakonski okvir za nadzor nad društvima
registriranim za obavljanje poslova faktoringa definiran Zakonom o Hrvatskoj agenciji za
nadzor financijskih usluga (NN 140/05) i Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja
terorizma (NN 87/08).
Do 31.12.2010. društva koja obavljaju poslove faktoringa dostavljaju Statistička izvješća
polugodišnje, a od 01.01.2011. društva koja obavljaju poslove faktoringa dostavljaju ista
tromjesečno. Prema podacima iz Statističkih izvješća 49 društava registriranih za obavljanje
poslova faktoringa, prikupljenim od društava za koje Agencija ima saznanja da obavljaju
poslove faktoringa, na dan 31.03.2011., devetnaest je društava koja obavljaju poslove
faktoringa od čega se 5 društava nalazi u neposrednom većinskom vlasništvu nerezidenata,
dok je njih 14 u vlasništvu rezidenata.
Osamnaest društava organizirano je kao društvo s ograničenom odgovornošću, dok je jedno
društvo organizirano kao dioničko društvo. U društvima koja obavljaju poslove faktoringa na
dan 31.03.2011. zaposleno je 197 osoba. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove
faktoringa na dan 31.03.2011. iznosi 5,77 milijardi kuna čime bilježi lagani porast (0,44%) u
odnosu na dan 31.12.2010., kada je ukupna aktiva iznosila 5,75 milijardi kuna. (Tablica 4.)
49 HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1 [online], Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, [20.6.2012.], str. 62.
30
Tablica 4. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici
Hrvatskoj u HRK (31.12.2010. – 31.3.2011.)
Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.
Tržište faktoringa u Republici Hrvatskoj karakterizira visoka koncentracija jer se na najveće
društvo po visini aktive (Erste faktoring d.o.o.) odnosi 42,60% ukupne aktive društava koja
obavljaju poslove faktoringa, dok udjel prvih triju društava po visini aktive (Erste faktoring
d.o.o., Raiffeisen faktoring d.o.o. i Prvi faktor d.o.o.) čini 84,96% ukupne aktive. Kratkotrajna
imovina na dan 31.03.2011. iskazana je u iznosu od 5,69 milijardi kuna te čini 98,54% aktive
pri čemu se na potraživanja po osnovi faktoringa odnosi 2,42 milijardi kuna ili 41,91%
ukupne aktive, na eskont mjenica 1,42 milijardi kuna ili 24,68%, dok dani depoziti u iznosu
od 1,33 milijarde kuna čine 23,01% ukupne aktive društava koji obavljaju poslove faktoringa.
Imovina društava koja obavljaju poslove faktoringa najvećim se dijelom financira kreditima
inozemnih banaka i financijskih institucija tako da dugoročne i kratkoročne obveze prema
inozemnim bankama i financijskim institucijama u iznosu od 4,71 milijarde kuna čine 81,55%
ukupne pasive na 31.03.2011. godine. Krediti domaćih banaka i financijskih institucija u
iznosu od 529,13 milijuna kuna čine 9,17% ukupne pasive društava koja obavljaju poslove
faktoringa, dok kapital i rezerve s iznosom od 240,00 milijuna kuna čine 4,15% pasive
društava koja obavljaju poslove faktoringa na 31.03.2011. godine. Najveći porast u odnosu na
31.12.2010. iskazana je u stavci Odgođeno plaćanje troškova i prihodi budućeg razdoblja za
48,86%, a najveće smanjenje je iskazano u stavci Ostale dugoročne obveze za 15,63%.
Agregirana pasiva prema zadnjim objavljenim podacima HANFA-e prikazana je Tablicom 5.
31
Tablica 5. Agregirana pasiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj u HRK (31.12.2010. – 31.3.2011.)
Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.
Ukupni prihodi djelatnosti faktoringa u razdoblju od 01.01.- 30.09.2011. iznose 546,49
milijuna kuna, dok ukupni rashodi iznose 461,86 milijuna kuna. U strukturi ukupnih prihoda u
razdoblju od 01.01.-30.09.2011. dvije najznačajnije stavke su prihodi od kamata sa udjelom
od 49,24% te ostali poslovni prihodi s udjelom od 39,82%.
Najznačajnija stavka u ukupnim rashodima su ostali poslovni rashodi koji čine 59,63%
ukupnih rashoda. Dobit prije poreza na dobit djelatnosti faktoringa za razdoblje 01.01.-
30.09.2011. iskazana je u iznosu od 84,63 milijuna kuna. S obzirom da društva koja obavljaju
poslove faktoringa nisu obvezna u kvartalnim izvješćima obračunavati porez na dobit, analiza
je rađena temeljem kategorije dobit/gubitak prije poreza na dobit. Volumen transakcija
predstavlja kumulativni iznos otkupljenih faktura kod poslova faktoringa, kumulativni iznos
eskontiranih mjenica kod poslova eskonta mjenica te danih zajmova u razdoblju od 01.01. do
30.09.2011. godine. 50
U ukupnom volumenu transakcija najznačajnije stavke su faktoring sa udjelom od 64,06% te
eskont mjenica čiji je udjel 34,44%. U strukturi faktoringa dominira domaći faktoring sa
udjelom od 95,57%. (Tablica 6.)
50 HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 61-62.
32
Tablica 6. Volumen transakcija društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 01.01.-30.09.2011. godine (u 000 kn)
Izvor: HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, str. 62.
Prvo specijalizirano faktoring društvo u Hrvatskoj je Prvi faktor d.o.o. Zagreb, osnovano
krajem 2003. godine, kao članica Grupe Prvi faktor d.o.o. Ljubljana. Osnivači slovenskog
Prvog faktora su Nova ljubljanska banka i SID – Slovenska izvozna družba.
Faktoring uslugu u Hrvatskoj pružaju i domaće banke, među kojima je prva bila Zagrebačka
banka, dok neke, poput Erste banke, «izvukle» tu uslugu iz banke i prebacile je na posebno
društvo.
U razvijenijim zemljama, najzastupljeniji je faktoring bez regresa. 51
U zemljama u razvoju faktoring pruža nekoliko pogodnosti u odnosu na druge oblike
kreditiranja. Prvo, faktoring može biti naročito koristan u zemljama sa slabim zakonima o
osiguranom kreditiranju i neefikasnim stečajnim sistemima zato što faktorirana potraživanja
nisu dio imovine kompanije pod stečajem. Drugo, u faktoring odnosu kredit je primarno
baziran na kvaliteti faktoriranih računa a ne kvaliteti dužnika. Dakle faktoring može posebno
biti atraktivan za visokorizična mala i srednja preduzeća. Faktoring može prebroditi problem
nedostatka informacija o dužniku u poslovnim sredinama sa slabom informacijskom
infrastrukturom ukoliko su faktori u stanju razviti odgovarajuće baze podataka o platnoj
povijesti i ako su faktorirani računi obaveze relativno transparentnih firmi.
Jedna posebna vrsta faktoringa koje sve više dobiva na značaju u zemljama u razvoju je
reverse faktoring. Naime, u zemljama u razvoju kreditne informacije često nisu dostupne što
znači da faktor na sebe preuzima veliki rizik. Također, u ovim zemljama problem mogu
51 Jović, Z. (2010) Trendovi razvoja faktoring poslova u EU, Univerzitet Sinergija, str. 51.
33
predstavljati i malverzacije – lažna potraživanja, nepostojeći kupci i sl. – što usporedo sa
slabim zakonskim okruženjem i nepostojanjem poslovnih registara i kreditnih biroa otežava
identificiranje ovih problema. Faktoring sa „regresom“ u ovakvim slučajevima ne mora
smanjiti faktorovu izloženost kreditnom riziku budući da u slučaju nemogućnosti naplate
potraživanja od dužnika, klijent faktora možda jednostavno neće imati rezerve kapitala da
isplati faktora. Kod reverse faktoringa, faktor kupuje potraživanja samo od visoko-kavlitetnih
kupaca tako da je kreditni rizik jednak riziku neizvršenja obaveze visoko kvalitetnog kupca, a
ne rizičnom malom ili srednjem poduzeću. 52
4. FORFAITING KAO NAČIN OSIGURANJA OD RIZIKA
4.1. Značajke forfaitinga
52 Worthy, R. G. (2003) Factoring: Modern American Style. Warsaw: World Bank Conference on te Factoring Industry.
34
Suprotno usluzi faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih
transakcija, forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i
poboljšanje likvidnosti i svojih novčanih tokova. Osnovna razlika između faktoringa i
forfaitinga je u tome što se faktoring odnosi na otkup novčanih potraživanja, a forfaiting na
otkup mjeničnih potraživanja.
Forfaiting je izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih
nedospjelih potraživanja, osiguranih financijskim instrumentom.53
Forfaiting predstavlja komercijalni instrument financiranja koji godinama sve više privlači
pažnju u bankarskom i financijskom sektoru izvozno orjentiranih zemalja. Razlog tom
interesu je u činjenici da se u mnogim slučajevima forfaiting pokazao kao najefikasniji i
najprofitabilniji instrument u izvoznom financiranju. Koristi se za izvozne transakcije veće
vrijednosti kao na primjer: kapitalna dobra, potrošačka dobra, vozila te konzultantski i
građevinski ugovori.
Forfaiting poboljšava cash flow dok ostali bankarski instrumenti ostaju nepromjenjeni.
Forfaitingom se kreditna transakcija pretvara u gotovinsku, bilanca stanja je oslobođena
potraživanja, bankarskih kredita i neizvjesnih potraživanja. 54
Forfating označava: 55
1. kupovinu potraživanja izvoznika prema inozemstvu bez prava regresa prema
prodavaocu u slučaju nemogućnosti naplate o dospijeću;
2. instrument financiranja međunarodne trgovine bezregresnom prodajom potraživanja
uz odgovarajuće instrumente osiguranja;
3. diskontiranje kupnje, uz naplatu određene premije (diskonta), određenog potraživanja
bez prava na regres protiv vjerovnika.
Instrumenti forfetiranja su akceptirane i avalirane mjenice što su ih izdali kreditno sposobni
kupci uz klauzulu "bez prava regresa". U procesu forfetiranja rokovi dospijeća potraživanja su
veći od 90-180 dana uobičajenih u poslovima faktoringa, i odnose se na rokove od 6 mjeseci
do 5 godina.
53 Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, NN 87/08, Zagreb:
Narodne novine d.d..54 Marfin Factoring and Forfaiting (2012) Forfaiting [online], Dostupno na:
http://www.marfinfactors.gr/html/page.asp?Lang=3&PageID=7, [15.7.2012.].55 Jurković, P., et al. (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia, str. 121.
35
Pored brojnih mogućnosti u poslovanju domaći izvoznici, kako bi poboljšali likvidnost, mogu
se koristiti forfaitingom. To je usluga koju banke nude svojim klijentima izvoznicima, a riječ
je o otkupu potraživanja koji je ugovoren uz odgodu plaćanja. "Forfaiting se koristi u
međunarodnom poslovanju kada je izvoz osiguran dokumentarnim akreditivom. Prema tome,
ako je riječ o prvoklasnim bankama, potraživanje je sigurno, a klijent na brz i jednostavan
način dolazi do likvidnih sredstava. Forfaiting transakcija može se realizirati u vrlo kratkom
roku, odnosno sredstva isplatiti izvozniku ubrzo nakon izvršene isporuke roba ili usluga. U
svakom slučaju najbolje je da se izvoznik obrati forfaiting organizaciji prije zaključenja
komercijalnog ugovora ili slanja ponude inopartneru kako bi mu mogli predložiti banku, način
i instrument plaćanja i forfaiting naknadu koja se tada može ukalkulirati u cijenu izvoznih
roba i usluga.
4.1.1. Povijesni razvoj forfaitinga
Poslovi u vezi korištenja mehanizma forfaitinga javili su se u nedavnoj prošlosti u uvjetima
kada konkurenciju na tržištu i mehanizmi poticaja prodaje, koje osigurava vlada i državne
organizacije, nisu više mogle zadovoljavati, ili su bile nedovoljne da pobude interese
proizvođača i izvoznika opreme. Nekadašnja praksa, da kupac-uvoznik nabavu inozemne
investicijske opreme i kompletnih objekata ili izvođač radova u inozemstvu financira iz
vlastitih sredstava ili oni koja ne pripadaju njemu već bankama ili drugim financijskim
organizacijama poslije drugog svjetskog rata je u značajnoj mjeri dobila drugu dimenziju i
karakteristike.
Velika ponuda proizvođača - izvoznika investicijske opreme na međunarodnom tržištu stavila
je kupce - uvoznike u položaj da biraju uvjete i najpovoljnije ponude koje su bile privlačnije
ne samo zbog garancije kvalitete, dinamike rokova isporuke, već i u odnosu na financijske
uvjete plaćanja. Kupci uvoznici su se sve više odlučivali na zaključivanje uvjeta uvoza
investicijske opreme sa onim proizvođačima - izvoznicima koji su bili u mogućnosti da im
osiguraju bolje uvjete plaćanja.
Međutim, kod kupovine uz odgođena plaćanja tj. na kredit, u određenim situacijama događalo
se da proizvođači – izvoznici nisu sami raspolagali dovoljnim sredstvima da bi bili u
mogućnosti da osiguraju prodaju opreme na kredit, s obzirom na činjenicu da se vrlo često
radilo o značajnijem i većem angažiranju sredstava. Pored toga, ni vladine specijalizirane
organizacije za financiranje izvoza, nisu bile uvijek u mogućnosti da osiguraju dovoljna i
36
odgovarajuća sredstva. U takvim uvjetima dolazi do pojave jednog novog oblika financiranja
opreme u vidu forfaitinga.
Mišljenja pravnih autora o porijeklu forfaitinga se razlikuju, pa dok jedni autori smatraju da je
nastao 80-ih godina 20. stoljeća u SAD, a potom se proširio i na europsko područje, sa druge
strane, u stranoj pravnoj literaturi se mogu naći tvrdnje, da je forfaiting proizvod moderne
europske bankarske prakse, nastao najprije u Švicarskoj, da bi nakon toga doživio široku
primjenu u međunarodnim financijskim transakcijama, i to u SAD, Japanu i Europi, a
najvažnijim tržištem forfaiting poslova smatra se London. 56
4.1.2. Sudionici forfaitinga
U aktivnostima forfaitinga sudjeluje nekoliko subjekata i to su najčešće: 57
1. Proizvođač – izvoznik koji na trajnoj osnovi proizvodi investicijsku opremu, izrađuje
kompletne objekte, izvodi radove i koji kupcima – uvoznicima odobrava prodaju na
kredit, ali o čijoj realizaciji ne može i ne želi voditi brigu, nastoji da, još u toku
pregovora o kupoprodaji, nađe financijsku organizaciju koja će mu otkupiti
potraživanje.
2. Kupac – uvoznik koji ima namjeru kupiti određenu investicijsku opremu, međutim,
pošto mu nedostaju potrebna sredstva za realizaciju kupovine, obraća se proizvođaču –
izvozniku opreme sa zahtjevom za odgođeno plaćanje, odnosno za odobravanje
kredita.
3. Banka kupca – uvoznika predstavlja financijsku organizaciju preko koje se obavljaju
najznačajniji poslovi osiguranja korištenja mehanizma forfaitinga. Banka kupca –
uvoznika bavi se aktivnostima koje najčešće obuhvaćaju izdavanje, u korist
proizvodne organizacije – izvoznika, instrumenta osiguranja plaćanja kao što su avali
na mjenicama, garancije i drugo.
4. Forfaiter je subjekt, financijska organizacija koja se forfaiting aktivnostima bavi
samostalno i koja takođe raspolaže i dobrim poslovnim vezama u zemlji i inozemstvu
kao i mogućnostima da se za izvršene isplate potraživanja proizvođača/izvoznika
56 Rovčanin, A. (2007) Upravljanje finansijama, IV dopunjeno izdanje, Sarajevo: Ekonomski fakultet u
Sarajevu.57 International Forfaiting association (2012.) What is Forfaiting [online], Dostupno na:
http://www.forfaiters.org/forfaiting/what-is-forfaiting, [ 4.7.2012.].
37
refinancira na domaćem ili na međunarodnom tržištu kapitala. Forfaiting aktivnostima
bave se velike, ugledne i dobro poznate banke u zemlji i inozemstvu koje raspolažu
mrežom filijala i korespondentskih odnosa sa bankama u drugim zemljama. Forfaiting
aktivnostima banke se bave u okviru posebno za te poslove specijaliziranih jedinica ili
službi.
4.1.3. Financiranje forfaitingom
Kao oblik financiranja javlja se kod krupnih pojedinačnih poslova u isporuci opreme,
izgradnje objekata po sistemu "ključ u ruke" ili izvođenja investicijskih radova sa odloženim
rokovima plaćanja od pola godine do nekoliko godina. Sa stajališta prodavatelja - proizvođača
radi se o prodaji njegovih proizvoda, odnosno usluga investitoru na bazi komercijalnog,
odnosno robnog kredita. Ako prodavatelj - proizvođač nema vlastith sredstava da financira
komercijalni kredit, on zaključuje ugovor s bankom o forfaitingu.
Bit tog ugovora je u sljedećem: 58
1. Prodavatelj - proizvođač stavlja na banku svoja potraživanja od investitora (kupca) uz
prijenos instrumenata za naplatu tih potraživanja s rokovima dospijeća koje je
ugovorio sa kupcem (mjenica, dokumentarni akreditiv, garancija treće osobe,..)
2. Banka prihvaća cesiju potraživanja i isplaćuje nominalnu vrijednost prenijetih
potraživanja prodavatelju (proizvođaču) uz odbitak eskontne kamate, provizije i
troškova vezanih za taj posao, pri čemu se banka obavezuje da će ona snositi rizik
naplate cediranih potraživanja, odnosno da neće tražiti regres nenaplaćenih
potraživanja od proizvođača – prodavatelja.
Tako prodavatelj - proizvođač dolazi do gotovine; praktično on je prodao svoj komercijalni
kredit banci i budući da mu je banka isplatila prenijeta potraživanja u gotovini, sada banka
kreditira kupca investitora, naplaćuje cedirana potraživanja po rokovima dospijeća uz pomoć
cediranih instrumenata plaćanja i time, u stvari, vraća datu gotovinu prodavatelju-
proizvođaču, a budući da su cedirana potraživanja veća od date gotovine za iznos eskontne
kamate, provizija i troškova, banka ostvaruje prihod u visini razlike između naplaćenih
cediranih potraživanja i uložene gotovine.
58 Vukmir, B. (2007) Pravo međunarodnih plaćanja, Zagreb: RriF plus d.o.o., str. 489.
38
Zaključivanje ugovora o forfaitingu najčešće se prakticira kod dugoročnih investicijskih
izvoznih poslova, ali to nikako ne znači da se taj sustav financiranja ne može primijeniti i kod
istih takvih poslova u zemlji. Prodavatelju - proizvođaču forfaiting osigurava da može kupcu
ponuditi povoljnije rokove plaćanja, što mu daje veću šansu da ugovori posao, a kupcu
(investitoru) osigurava kredit za financiranje novih investicijskih ulaganja. Naravno,
prodavatelj - proizvođač pri stvaranju ponude, odnosno formiranju cijene koju nudi, mora
uzeti u obzir da će posao biti financiran iz forfatinga i da se pored ostalog u cijenu moraju
ugraditi troškovi eskontne kamate, provizija i drugi troškovi koje će platiti banci, a kupac
(investitor) je svjestan da ponuđena cijena obuhvaća i troškove financiranja.
4.1.4. Instrumenti forfaitinga
Instrumenti pogodni za posao forfaitinga: 59
1. mjenice, po mogućnosti avalirane ili uz bankovnu garanciju
2. dokumentarni akreditiv otvoreni u korist domaćeg izvoznika
3. dokumentarni akreditivi otvoreni u korist inozemnog izvoznika
4. bankovne garancije izdane u korist domaćeg izvoznika
5. bankovne garancije izdane u korist inozemnog izvoznika
Mjenica je vrijednosni papir koji glasi na određeni iznos novca i koja svojem imatelju daje
pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u mjenici naznačena kao dužnik. Mjenica je vrlo
jednostavno sredstvo koje cirkulira iz jednog mjesta u drugo, iz jedne države u drugu
mijenjajući pritom vlasnika i izvršavajući svoju ulogu. Obveze iz mjenice nastaju onog
trenutka kada izdavatelj mjenice preda vrijednosni papir njegovom korisniku. Prema kriteriju
Zakona o mjenici razlikuju se: 60
trasirana ili vučena mjenica - kod koje izdavatelj mjenice (trasant) daje nalog drugoj
osobi (trasatu) da plati u mjenici navedeni novčani iznos korisniku mjenice (remitentu)
vlastita ili solo mjenica- kojom se sami izdavatelj mjenice (trasant) obvezuje isplatiti
mjenični iznos korisniku mjenice (remitentu)
vlastita trasirana mjenica- u kojoj izdavatelj mjenice (trasant) označuje sebe kao
trasata
59 PBZ Faktoring (2012) Proizvodi – Forfaiting [online], Zagreb: Privredna banka Zagreb, Dostupno na:
http://faktoring.pbz.hr/forfaiting.html, [ 4.7.2012.].60 Narodne novine (2010.) Zakon o mjenici, NN 74/94, 92/10, Zagreb: Narodne novine d.d..
39
Mjenica po svom sadržaju predstavlja novčanu tražbinu koja cirkulira u pravnom prometu. Da
bi se omogućilo brzo i jednostavno prenošenje, to se čini u obliku indosamenta. Indosament
predstavlja izjavu danu na mjenici kojom imatelj mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na
treću osobu.
Dugoročne mjenice dospijevaju u roku dužem od godine dana. Slične su obveznicama po
tome što i jedne i druge imaju fiksne datume dospijeća i daju implicitnu ili eksplicitnu
kamatnu stopu. Mjenice obično izdaju mala poduzeća, dok veliki poduzetnici izdaju i mjenice
i obveznice. Kad je mjenica izdana isključivo za novčana sredstva uz tržišnu kamatnu stopu,
prodat će se po nominalnoj vrijednosti. U ostalim slučajevima doći će do diskonta ili premije
koja se treba amortizirati tijekom vijeka trajanja mjenice.
Dokumentarni akreditiv je akreditiv pri kojem je podnošenje dokumenata naznačenih u
samom akreditivu banci od strane korisnika uvjet ispunjenja akreditivne obveze. O kojim će
se dokumentima raditi zavisi od uputa bančinog nalogodavca pri traženju otvaranja akreditiva.
Valja očekivati da će se raditi o dokumentima koje su bančin nalogodavac kao (najčešće)
kupac i prodavalac u svojem ugovoru naznačili uz obvezu kupca da pribavi akreditiv. Među
dokumente koji se zahtijevaju kao uvjet isplate akreditiva uvršćuju se faktura, prijevozna
isprava, polica osiguranja, lista pakovanja, atesti o kvaliteti robe.61
Bankovna garancija (engl. bank guarantee,njem. Bankgarantie) je instrument osiguranja
plaćanja ili izvršenja ugovornih obveza kojim banka garantira da će nalogodavac garancije u
ugovorenom roku ispuniti sve obveze navedene u garanciji prema korisniku garancije, a ako
ih ne izvrši, da će to učiniti sama banka ili će korisniku nadoknaditi štetu.62 Garancija je vrlo
siguran instrument osiguranja plaćanja, ukoliko je garanciju izdala prvorazredna banka
(financijska institucija). Dakle, može će reći da je garancija onoliko siguran instrument
osiguranja plaćanja koliko je sigurna banka koja ju izdaje. Garancijom se banka obvezuje
korisniku garancije da će platiti svotu na koju garancija glasi, ukoliko glavni dužnik ne ispuni
obvezu plaćanja. Garancija može biti uvjetna te bezuvjetna i neopoziva.
4.1.5. Prednosti i nedostaci forfaitinga
61 Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia, str. 34.62 Jurković, P. et. al (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia, str. 38.
40
Forfaiting pruža sljedeće prednosti za izvoznika: 63
poboljšava njihovu likvidnost
povećava njihov potencijal za zaduživanje
uklanja moguće gubitke zbog smanjene likvidnosti
uklanja rizike rasta kamatnih stopa u budućnosti
uklanja rizike po osnovi fluktuirajućih deviznih tečajeva
uklanja rizike po osnovi promjene boniteta i financijskog statusa dužnika
uklanja administrativne probleme i prateće troškove oko naplate potraživanja.
Tim prednostima suprotstavlja se značajan nedostatak, a to je da je cijena financiranja putem
forfaiting potraživanja prilično visoka i viša u odnosu na ostale alternativne mogućnosti
financiranja, jer forfaiter u cijenu financiranja izraženu kroz eskontnu stopu uključuje
troškove financiranja prema tekućim tržišnim uvjetima, rizike i troškove administracije.
Troškove pokrića komercijalnog rizika u pravilu snosi uvoznik koji osigurava garanciju svoje
banke za pravovremeno izvršavanje svojih obveza plaćanja u poslu uvoza robe na kredit.
Zbog toga može se smatrati kako su ovi troškovi neutralni na stranke u forfaiting poslu.
Veličina političkog ili transfernog rizika forfaiter procjenjuje prema konkretnim pravilima
zemlje dužnika i tržišnim ocjenama rizika. Troškovi pokrića ovog rizika su znatni i mogu
varirati od 0,50 do 5%, zavisno od zemlje dužnika. Troškovi refinanciranja, uključujući rizik
kretanja kamatnih stopa, baziraju se na pravilima euro – valutnog tržišta za financiranje u
određenoj valuti na određeni rok uključujući i troškove terminskog pokrića. Za troškove
aranžmana i administracije forfaiting organizacija zaračunava 0,50% na stanje obveze.
Svi ovi troškovi se objedinjavaju i izražavaju u funkciji eskontne stope koju forfaiting
organizacija zaračunava na mjesečnoj osnovi. 64
4.1.6. Primjer forfaitinga
Forfaiting se sastoji od nekoliko koraka:65
1. Tijekom pregovora između izvoznika i uvoznika za nabavu robe, izvoznik se raspituje
za uvjete kreditiranja. 63 Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 128.64 Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika finansiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 124.-
147.65 International forfaiting Association (2012) Forfaiting Example [online], Dostupno na:
http://www.forfaiters.org/forfaiting/example/, [15.6.2012.].
41
2. Izvoznik pristupa forfaiteru i raspituje se da li je on spreman pružiti kredit i koliko bi
zapravo on koštao. U ovoj fazi forfaiter mora znati:
zemlju uvoznika
uvoznikovo ime
vrstu robe
vrijednost robe
očekivani datum pošiljke
uvjete otplate koje zahtijeva od uvoznika
hoće li uvoznikove obveze biti zajamčene od banke i ako da koje su to.
3. Forfaiter pruža uvozniku naznaku uključenih troškova. U ovoj fazi ni jedna strana se
ne obvezuje na ništa
4. Kada se detalji trgovinskog ugovora potvrde, ali obično prije potpisivanja izvoznik
traži od forfaitera obvezu kupnje dužničkih obveza nastalih pod izvoznim poslom
5. Forfaiter izdaje obvezu koja je prihvaćena od izvoznika i koja je obvezujuća za obje
strane. Ta obveza sadrži sljedeće točke:
pojedinosti o temeljnim trgovačkim transakcijama
prirodu dužničkih instrumenata koje će biti kupljene od strane forfaitera
kamatna stopa koja se primjenjuje, zajedno sa svim ostalim terećenjima
dokumenti koje zahtijeva forfaiter kako bi dobio potvrdu da je dug valjan i da
postoji
zadnji datum kada izvoznik može dostaviti dokumente forfaiteru
6. Izvoznik potpisuje trgovinski ugovor sa uvoznikom i dostavlja robu;
7. U zamjenu, ako je potrebno, uvoznik pribavlja garanciju svoje banke, daje dokumente
koje izvoznik zahtijeva kako bi se završio forfaiting. Tu razmjenu dokumenata obično
obavlja banka.
8. Izvoznik dostavlja dokumente forfaiteru koji ih provjerava i plaća svoju obvezu kako
je dogovoreno
9. Kako je to plaćanje bez robe, izvoznik više nema interesa za tu transakciju. To je sad
na forfaiteru koji skuplja buduća plaćanja od uvoznika i forfaiter snosi sav rizik
neplaćanja
Tipičan tijek procedure kod financiranja forfaitingom prikazan je na slici 4.
Slika 4.: Procedura tipične transakcije forfaitinga
42
Izvor: Marfin- Factors and forfaiters (2012) Forfaiting – procedura tipične transakcije, Dostupno na:
http://www.marfinfactors.gr/html/page.asp?PageID=7&Lang=3, [15.7.2012.].
4.2. Zakonska regulativa forfaitinga i njegova međunarodna udruženja
Forfaiting je u najvećoj mjeri određen Zakonom o deviznom poslovanju gdje se spominje u
članku 11. kao: «Komercijalni krediti, u smislu ovoga Zakona, odgode su plaćanja, odnosno
plaćanja unaprijed robe i usluga. Komercijalnim kreditom smatra se i financiranje od banke
odgode plaćanja i plaćanja unaprijed te poslovi otkupa potraživanja (faktoring i forfaiting)
ako osnovni posao, koji je podloga za nastalo potraživanje, ima obilježja komercijalnoga
kredita.” 66
Osim toga forfaiting se spominje i u Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja
terorizma u članku 3. gdje se označavaju pojmovi. Tu se forfaiting spominje kao: «izvozno
financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja,
osiguranih financijskim instrumentom;» 67
66 Narodne novine (2009) Zakon o deviznom poslovanju, NN, br. 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008,
92/2009, 133/2009, Zagreb: Narodne novine d.d..67 Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, NN 87/08, Zagreb:
Narodne novine d.d..
43
Najveću pravnu formu kod forfaitinga predstavlja ugovor o forfaitingu. (Prilog 2.) Njime su
definirane ugovorne strane, potraživanje o kojem se radi, obveze jedne i druge strane i slično.
Međunarodna udruga forfaitinga (eng. International Forfaiting Association) je svjetska
trgovinska organizacija za trgovačka društva, financijske institucije i posrednike koji se bave
forfaitingom. Osnovana je u kolovozu 1999. godine sa više od 140 članova a cilj joj je poticati
poslovne odnose i omogućiti najbolju praksu među onima koji se bave rastućom globalnom
forfaiting zajednicom. Organizacija također djeluje kako bi osigurala interakciju među
članovima.68
Primarni cilj članica ove organizacije je obavljanje forfaiting poslova profitabilno i sigurno.
Međunarodna organizacija za forfaiting usko surađuje sa mnogim vanjskim organizacijama
kako bi poboljšala kvalitetu svojih usluga i zadržala članice u toku sa aktualnim razvojem
usluge. Organizacije s kojima surađuje su: 69
BAFT IFSA – organizacija globalnih financijskih usluga
ISMA – organizacija međunarodnog tržišta kapitala
Konferencije IFA-e
4.3. Analiza tržišta forfaitinga u Hrvatskoj i u svijetu
Potražnja za ovom uslugom u Hrvatskoj je mala jer, klijentima nije dovoljno poznata, zatim
zbog volumena hrvatskog izvoza i ugovorenih načina plaćanja između hrvatskih izvoznika i
njihovih partnera u inozemstvu koji je napravljen bez odgovarajućeg instrumenta plaćanja,
npr. akreditiva, koji bi mogao biti predmet forfaitinga ili s vrlo kratkom odgodom plaćanja ili
bez nje.
Hrvatska kao malo tržište ne može očekivati značajniji razvoj i rast gospodarstva bez
snažnijeg izlaska na inozemna tržišta. U Hrvatskoj gotovo sve banke nude uluge forfaitinga a
praksu su uvele uglavnom strane banke.
Privredna banka Zagreb aktivno otkupljuje te instrumente osiguranja i financira izvoznike
diskontnim postupkom, što znači da je 100 posto financiranje umanjeno za naknadu i kamatu. 68 International Forfaiting Association (2012) About Us [online], Dostupno na: http://www.forfaiters.org/about,
[9.6.2012.].69 International Forfaiting Association (2012) Associates [online], Dostupno na:
http://www.forfaiters.org/about/associates, [ 9.6.2012].
44
Forfaiting je posao bez regresa te je naročito pogodan za financiranje izvoznika koji su
naplatu osigurali nekim instrumentom osiguranja.
U Société Générale – Splitskoj banci pružaju uslugu forfaitinga domaćim tvrtkama koje svoje
proizvode plasiraju na strana tržišta. “Forfaiting je odličan proizvod koji je namijenjen
hrvatskim izvoznicima koji koriste loro akreditive, odnosno čiji inozemni kupci kao način
osiguranja i plaćanja otvaraju dokumentarne akreditive s odgođenim plaćanjima u korist naših
izvoznika. Banka, odnosno faktor ovim proizvodom pruža mogućnost naplate akreditva prije
roka dospijeća.
Potražnja za forfaitingom u Hrvatskoj je još uvijek slaba jer proizvod klijentima nije dovoljno
poznat. Ako je izvoz osiguran dokumentarnim akreditivom, odnosno ako se radi o
prvoklasnim bankama potraživanje je sigurno i klijenti na brz i jednostavan način dolazi do
likvidnih sredstava. Uz forfaiting su klijenti u mogućnosti nuditi odgodu plaćanja svojim
inozemnim kupcima pa su samim time i konkurentniji na inozemnim tržištima. Troškovi
forfaitinaga su uglavnom niži od faktoringa, a ovise o iznosu, rokovima i bonitetu inozemnih
banka te rizika zemlje iz koje je banka kupca.
Razloge nastajanja forfaiting tržišta treba tražiti u promjenama u strukturi i konceptu
međunarodnih trgovinskih odnosa karakterističnih za kraj 60 -ih i 70- ih godina. Te godine
odlikuju se snažnom ekspanzijom industrijskog sektora u visoko razvijenim zemljama koji je
dao poticaj bržem razvoju međunarodnih trgovinskih tokova, naročito u razdoblju popuštanja
međublokovske napetosti i smanjivanja barijera izgrađenih tokom predratnog kriznog perioda.
U atmosferi većeg povjerenja oživljava trgovina između sva bloka, a zemlje u razvoju iz
Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike postaju interesantna tržišta za plasman kapitalnih
dobara proizvedenih u visoko razvijenim zemljama.
Počeci forfaitiranja na svjetskom tržištu prvenstveno se vežu za Švicarsku, tradicionalnim
bankarskim centrom sa dugogodišnjim iskustvom u financiranju međunarodne trgovine.
Credit Suisse u Zurichu bila je jedna od prvih banaka koja je ponudila te usluge. Međutim,
brzi razvoj forfaiting tržišta nametnuo je potrebu da se pristupi formiranju specijaliziranih
financijskih institucija koje bi se pretežno bavile poslovima forfaitiranja a posao se potom
prenosio u ostale europske financijske centre, prvo u Švicarsku a kasnije u London, Milano i
Frankfurt. 70
70 Mladenović O. (2010): Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza, Bankarstvo, 39 (3-4), str. 128.
45
Forfaiting kuće su se počele otvarati diljem svijeta, ali Europljani i dalje drže tržište
uključujući i SAD. 71
Američke kompanije sve se češće suočavaju sa konkurencijom na domaćem tržištu i prisiljene
su tražiti nove prilike u inozemstvu. Većina američkih izvoznika nisu u mogućnosti procijeniti
kreditni rizik izvoznih kompanija koje posluju na tržištima u nastajanju (Latinska Amerika,
Istočna Europa i Jugoistočna Azija). Kako bi američki izvoznici bili konkurentni na tržištima
u nastajanju oni moraju biti u stanju davati financijske uvjete za izvozne kompanije. Izvozne
kompanije znaju kako proizvesti robe, ali nisu spremne prihvatit uvjete poslovanja na
tržištima u nastajanju, oni žele izvoziti i biti isplaćeni u gotovini za svoje robe i usluge. To im
omogućava upravo forfaiting. Na forfaiting tržištu, američki izvoznici mogu razmijenjivati
tržišni rizik u nastajanju (Brazil, Rusija, Kina i drugi) .72
Troškovi forfaitiranja različiti su u različitim zemljama. Oni su determinirani veličinom rizika
i cijenom refinanciranja forfaitora na određenom financijskom tržištu.
U 2011. London Forfaiting je dobio zlatnu nagradu za najbolju forfaiting instituciju u svijetu.
Ta organizacija se počela forfaitingom baviti 90-ih godina nakon akvizicije sa FIMbank.73
Unicredit je također jedna od boljih u svijetu. Ona pruža usluge i poduzećima i financijsim
institucijama diljem Istočne i Zapadne Europe već dugi niz godina. Osim ove dvije institucije
vodeća institucija za forfaiting u Europi je Deutsche Bank.74
Prema izvješću iz 2011., zlatnu medalju dobio je London Forfaiting institucija, srebrnu
Garantibank International i brončanu Duetsche Forfait. 75
71 Business Library (1995) Forfaiting should not be overlooked as an innovative means of export finance,
Business America, dostupno na: http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n2_v116/ai_16543889/?
tag=content;col1, [22.6.2012.].72 Beroiza, R. (1997) Forfaiting in the emerging markets: a financial alternative for American exporters,
Business America, dostupno na: http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n10_v118/ai_19848338/?
tag=content;col1, [20.6.2012.].73 Trade & Forfaiting Review (2011) TFR Awards 2011: Best Forfaiting Institution [online], Dostupno na:
http://www.tfreview.com/awards/receivables-finance/tfr-awards-2011-best-forfaiting-institution, [1.6.2012.].74 Trade & Forfaiting Review (2011) Revealing the Winners, 14( 9), str. 16.75 Ibid, str.17.
46
5. ZAKLJUČAK
Rizici u poslovanju s inozemstvom su prijeteće mogućnosti da nastupe vremenski i prostorno
nepredviđeni događaji izazvani subjektivnim okolnostima ili objektivnim okolnostima zbog
čega može nastati šteta. Rizici koji se najčešće spominju u poslovanju s inozemstvom su:
poslovni, robni, financijski i tečajni rizici. Provedba jakog i efikasnog upravljanja rizikom i
kontrola unutar tvrtke promiče stabilnost kroz cijeli financijski sustav i ono je ključno za
uspješno poslovanje.
Za osiguranje od financijskih rizika dva relativno novija pristupa su: faktoring i forfaiting.
Faktoring je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao
posebne organizacije i njegove najveće prednosti su široka primjenjivost i kratki rokovi
realizacije tj. trenutno osiguravanje likvidnosti. Različite su teorije o nastanku faktoringa.
Jedni ga vežu za velika kolonijalna osvajanja prekomorskih zemalja pojedinih država
47
Zapadne Europe, dok drugi smatraju da je faktoring proizvod angloameričke trgovačke
prakse, koji se razvio iz komisioniranog del credere posla. Za faktoring postoje različite
podjele. On se može podijeliti na domaći, uvozni i izvozni. Osim ove podjele značajna
podjela je i na otvoreni i zatvoreni, te na faktoring s regresom i bez regresa. U procesu
međunarodnog faktoringa sudjeluju: izvoznik, uvoznik, izvozni i uvozni faktor dok se kod
uvoznog faktoringa pojavljuju klijent, faktoring-kuća, kupac u inozemstvu i korespodentna
faktoring kuća u zemlji dužnika. Najznačajnije prednosti faktoringa su prije svega poboljšanje
likvidnosti prodavatelja, rentabilnost i smanjenje rizika naplate od dužnika, dok se nedostaci
odnose na to da prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može rezultirati
prekomjernom trgovinom i pogrešnim upravljanjem, gubitkom izravnih odnosa s klijentom i
slično. Ugovor o faktoringu je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka)
cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove
dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako
ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili
bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.
Od Zakona koji sadrže odredbe o faktoringu najvažniji su: Zakon o posredovanju i zastupanju
u osiguranju, Zakon o bankama, te Zakon o deviznom poslovanju. Svjetska najveća
organizacija za faktore i trgovačko – financijske kompanije je IFA dok je u Hrvatskoj to
Croatia Factoring d.o.o.
Iako je faktoring relativno kasno ušao na hrvatsko tržište ono se ipak počelo brzo razvijati.
Poslove faktoringa u Republici Hrvatskoj obavljaju kreditne institucije i društva registrirana
za obavljanje poslova faktoringa. Faktoring je u svijetu dominantan izvor financiranja baziran
na imovini. Posljednjih godina bilježi značajan rast, posebno u zemljama u tranziciji.
Suprotno usluzi faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih
transakcija, forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i
poboljšanje likvidnosti i svojih novčanih tokova. To je usluga koju banke nude svojim
klijentima izvoznicima, a riječ je o otkupu potraživanja koji je ugovoren uz odgodu plaćanja.
Poslovi u vezi korištenja mehanizma forfaitinga javili su se u nedavnoj prošlosti u uvjetima
kada konkurenciju na tržištu i mehanizmi poticaja prodaje koje osigurava vlada i državne
organizacije nisu više mogle da zadovoljavati, ili su bile nedovoljne da pobude interese
proizvođača i izvoznika opreme. Sudionici u procesu forfaitinga su: proizvođač, kupac, banka
kupca i forfaiter. Zaključivanje ugovora o forfaitingu najčešće se prakticira kod dugoročnih
investicijskih izvoznih poslova, ali to nikako ne znači da se taj sustav financiranja ne može
48
primijeniti i kod istih takvih poslova u zemlji. Instrumenti pogodni za posao forfaitinga su
mjenice, dokumentarni akreditivi te bankovne garancije. Forfaiting je u najvećoj mjeri
određen Zakonom o deviznom poslovanju. Osim toga forfaiting se spominje i u Zakonu o
sprječavanju pranja novca i financiranja terorizmu. Najveću pravnu formu kod forfaitinga
predstavlja ugovor o forfaitingu. Najpoznatija svjetska organizacija koja se bavi forfaitingom
je Međunarodna udruga forfaitinga (eng. International Forfaiting Association).
Potražnja za uslugom forfaitinga u Hrvatskoj je mala jer klijentima nije dovoljno poznata, te
zbog volumena hrvatskog izvoza i ugovorenih načina plaćanja između hrvatskih izvoznika i
njihovih partnera u inozemstvu.
POPIS LITERATURE
KNJIGE
1. Andrijašević, S., Račić-Žlibar, T.(1997) Rječnik Osiguranja, Zagreb:Masmedia.
2. Gorenc, V. (1997) Rječnik trgovačkog prava, Zagreb: Masmedia.
3. Gorenc, V. (1988) Ugovor o faktoringu, Zagreb: Školska knjiga.
4. Jurković, P., et al. (1995) Poslovni rječnik, Zagreb: Masmedia.
5. Matić, B. (2004) Vanjskotrgovinsko poslovanje, Zagreb: Sinergija.
6. Shapiro, C.A.: (1992) Multinational Financial Management, 4th Edition, Boston:
Allyn und Bacon.
7. Vukmir, B. (2007) Pravo međunarodnih plaćanja, Zagreb: RriF plus d.o.o..
8. Walmsley, J. (1992) The Foreign Exchange and Markets Guide, New York: John
Willey and Sons.
49
ČLANCI I PUBLIKACIJE
1. Beroiza, R. (1997) Forfaiting in the emerging markets: a financial alternative for
American exporters, Business America, dostupno na:
http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n10_v118/ai_19848338/?
tag=content;col1, [20.6.2012.].
2. Dashofer, V. (2010) Prednosti faktoringa [online], Dostupno na:
http://www.racunovodja.hr/33/prednosti-
faktoringauniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4oB3dA74fqci/?
copyright=1&PHPSESSID=147fc12ff169ba91f3a1b221377b7f12, [ 1.7.2012.].
3. Evans, M. (2012) Import Factoring [online], Dostupno na:
http://www.ehow.com/facts_7716710_import-factoring.html, [6.6.2012.].
4. Fraser, D. R., Gup, B. E. i Kolari, J. W. (2001) Commercial Banking (The
Management of Risk), South Western College Publishing Cincinnati.
5. HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q1, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga.
6. HANFA RIPE (2011) Kvartalni bilten Q3, Zagreb: Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga.
7. Harper, D. (2005) Market Risk [online], Bionic Turtle, Dostupno na:
http://www.bionicturtle.com/how-to/article/market_risk/, [20.6. 2012].
8. Jelić, F. (2012) Faktoring - model kratkotrajnog financiranja, Dostupno na:
http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-porezi/faktoring-–-model-kratkotrajnog-
financiranja/, [5.6.2012.].
9. Jović, Z. (2010) Trendovi razvoja faktoring poslova u EU, Univerzitet Sinergija.
10. Jurman, A. (2001) Valutni rizik u poslovnim bankama, Zbornik radova Ekonomskog
fakulteta u Rijeci Ekonomski fakultet Rijeka, 19 (2), str. 163.
11. Karanikić, P. (2012). Međunaordno poslovanje [online]. Dostupno na:
http://www.efri.uniri.hr/admin/dokumenti/Skripta-Me
%C4%91unarodno_poslovanje.pdf [25.5.2012].
12. Karol, A. i Hughes, R. (2010) A Practical Framework for Managing Market Risk
[online], Visual Risk, Dostupno na:
http://www.visualrisk.com/underthehood/UndertheHood_RiskManagement_Issue1.pd
f , [25.6.2012.].
50
13. Khandelwal, A. K. (2012) Importance of Risk Management, Dostupno na:
http://www.shilpabichitra.com/shilpa2003/dest037.html, [28.5.2012].
14. Krolo, N. (2011) Faktoring proizvodi i usluge [online], Dostupno na:
http://www.zg.hgk.hr/WritePerm/assets/pdffiles/factoring_5.pdf., [ 25.6.2012.].
15. Latković, M. (2002) Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola,
Financijska teorija i praksa 26, str. 466.
16. Mirović, D. (2005) Bankarsko pravo, Bijeljinja: Fakultet poslovne ekonomije.
17. Mladenović, O. (2010) Forfetiranje kao jedan od oblika financiranja izvoza,
Bankarstvo, 39 (3-4).
18. Salinger, F. R. (1984) Tooley's Factoring, Cambridge.
19. Rovčanin, A. (2007) Upravljanje finansijama, IV dopunjeno izdanje, Sarajevo:
Ekonomski fakultet u Sarajevu.
20. Trade & Forfaiting Review (2011) TFR Awards 2011: Best Forfaiting Institution
[online], Dostupno na: http://www.tfreview.com/awards/receivables-finance/tfr-
awards-2011-best-forfaiting-institution, [1.6.2012.].
21. Trade & Forfaiting Review (2011) Revealing the Winners, 14( 9).
22. World Bank Development Research Group (2004) The Role of Reverse Factoring in
Supplier Financing of Small and Medium Sized Enterprises, N.York.
23. Worthy, R. G. (2003) Factoring: Modern American Style. Warsaw: World Bank
Conference on te Factoring Industry.
ZAKONI
1. Narodne novine (2002) Zakon o bankama (NN 84/2002), Zagreb: Narodne novine
d.d..
2. Narodne novine (2003) Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/2003), Zagreb:
Narodne novine d.d..
3. Narodne novine (2010.) Zakon o mjenici, NN 74/94, 92/10, Zagreb: Narodne novine
d.d..
4. Narodne novine (2005) Zakon o nadzoru financijskih usluga (NN 140/05), Zagreb:
Narodne novine d.d..
5. Narodne novine (1999.) Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju (NN 27/99),
Zagreb: Narodne novine d.d..
51
6. Narodne novine (2008) Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,
NN 87/08, Zagreb: Narodne novine d.d..
INTERNET IZVORI
1. Business Library (1995) Forfaiting should not be overlooked as an innovative means
of export finance, Business America, dostupno na:
http://findarticles.com/p/articles/mi_m1052/is_n2_v116/ai_16543889/?
tag=content;col1, [22.6.2012.].
2. Croatia factoring (2006) O factoringu – Zakoni i dokumenti [online], Zagreb: Croatia
factoring d.o.o., Dostupno na:
http://www.croatiafactoring.com/dnn4/Ofactoringu/Zakoniidokumenti/tabid/117/
Default.aspx [2.7.2012.].
3. Factors Chain International (2012.) Annual Review 2012. [online], Amsterdam:
Factors Chain International, Dostupno na:
http://www.fci.nl/images/fci_annual_review_2012.pdf, [10.7.2012.].
4. International Forfaiting association (2012.) What is Forfaiting [online], Dostupno na:
http://www.forfaiters.org/forfaiting/what-is-forfaiting, [ 4.7.2012.].
5. Hrvatska narodna banka (2010) Odluka o upravljanju rizicima [online], Narodne
novine d.d., Dostupno na: http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/odluke-
zoki-veljaca-2010/h-odluka-o-upravljanju-rizicima.pdf.
6. PBZ Faktoring (2011) Kako funkcionira domaći faktoring?, [online], Zagreb:
Privredna banka Zagreb, Dostupno na: http://faktoring.pbz.hr/kako-funkcionira-
domaci-faktoring.html, [ 5.6.2012.].
7. PBZ Faktoring (2011) PBZ faktoring: drugi naziv za likvidnost [online], Dostupno na:
http://faktoring.pbz.hr/slike/brosura.pdf, [10.7.2012.].
8. Splitska banka (2012.) Vrste faktoringa [online], Dostupno na:
http://www.splitskabanka.hr/Mali-poduzetnici/Faktoring-forfeiting-otkup-mjenica/
Vrste-faktoringa, [ 4.7.2012.].
9. Triangle trade finance (2012.) Glossary of factoring terms [online], Dostupno na:
http://www.triangletradefinance.com/gloss_1.htm, [ 2.7.2012.].
10. Ugovor o faktoringu, dostupno na: http://www.primjerugovora.com/ugovor-o-
faktoringu/, [ 4.7.2012.].
52
11. Ugovor o forfaitingu, dostupno na: virtus-projekti.com/.../ugovor-o-forfaitingu-1528-
2, [ 5.7.2012.].
POPIS SLIKA
Slika 1. Koraci upravljanja rizikom 11
Slika 2. Shema domaćeg faktoringa 15
Slika 3. Shema izvoznog faktoringa 17
Slika 4. Procedura tipične transakcije forfaitinga 41
53
POPIS PRILOGAPrilog 1. . Primjer ugovora o faktoringu
Ugovor o faktoringu
Privredno društvo …………………………………., iz ……………….., koje zastupa ………………………………….,(u daljem tekstu: Faktor)iprivredno društvo ……………………………….., iz ……………….., koje zastupa ………………………………….,(u daljem tekstu: Komitent)zaključuju dana ……….., u ………. sljedeći
UGOVOR O FAKTORINGU
Predmet ugovora
Član 1.
Faktor i Komitent reguliraju njihova prava i obaveze kao i uvjete i način izvršenja poslova
koji su predmet ovog ugovora.
Član 2.
54
Komitent ustupa Faktoru sva svoja nedospjela potraživanja navedena u prilozima 1 i 2 koji su
sastavni dio ovog ugovora. Komitent, zajedno s potraživanjima, prenosi Faktoru sva moguća
prava u pogledu vlasništva povezanih s njegovim potraživanjima, a koja su predmet ovog
ugovora. Sastavni dio ugovora je i prilog br. 3 u kojem su navedene pravne osnove
potraživanja.
Član 3.
Faktor u cjelini preuzima rizik platežne nesposobnosti stranaka, ali mu Komitent garantira, da
su predmetna potraživanja nastala na osnovu …………………. ili iz drugih Komitentovih
prava koja bi, u skladu sa zaključenim ugovorima, njegove ugovorne stranke bile dužne
ispuniti.
Naknada
Član 4.Za prijenos potraživanja po potpisivanju ovog ugovora Faktor plaća Komitentu paušalni dio ………………..
Izvor: Ugovor o faktoringu, dostupno na: http://www.primjerugovora.com/ugovor-o-faktoringu/, pristupano 4.7.2012.
Prilog 2. Ugovor o forfaitingu
………………………….. iz …………………. (u daljem tekstu: prodavatelj potraživanja) i ………………………. iz …………….. (u daljem tekstu: forfeter) sklopili su dana …………… sljedeći
UGOVOR O FORFAITINGU
Članak 1.Prodavatelj potraživanja prodaje svoje novčano potraživanje prema dužniku …………………, koje je nastalo na osnovu ugovora o kupoprodaji od dana …………… u iznosu od ……………… Kn, koje dospijeva dana ………… .
Članak 2.(1) Forfeter preuzima obavezu da u roku od … dana od dana zaključenja ovog ugovora prodavatelju potraživanja isplati kupovnu cijenu u iznosu od ………… .(2) Isplatom ugovorene cijene forfeter stječe pravo koristiti sredstva osiguranja predmetnog potraživanja.
Članak 3.Prodavatelj jamči forfeteru postojanje potraživanja prema dužniku ………… .
Članak 4.Forfeter nema pravo regresa prema prodavatelju u slučaju da ne naplati kupljeno potraživanje.
55
Članak 5.(1) Svaka strana ima pravo odustati od Ugovora u roku od … dana, računajući od dana njegova sklapanja.(2) Ugovorna strana koja u tom roku odustane od Ugovora dužna je drugoj strani naknaditi štetu nastalu zbog odustanka od Ugovora.
Članak 6.Ugovorne strane su suglasne da će sve sporove rješavati mirnim putem, a za slučaj spora koji nastane u vezi s okolnostima iz ovog Ugovora ugovaraju stvarnu i mjesnu nadležnost suda u …………. .
Članak 7.(1) Ovaj Ugovor sačinjen je u ….. (……….) istovjetna primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po … (……..) primjerka.(2) Ovaj ugovor stupa na snagu danom potpisa obiju ugovornih strana.
U ………………., ……………….
Prodavatelj potraživanja Forfeter:…………………….. …………………….
Izvor: Ugovor o forfaitingu,dostupno na: virtus-projekti.com/.../ugovor-o-forfaitingu-1528-2, prisutpano 5.7.2012.
POPIS TABLICA
Tablica 1. Domaći i izvozni faktoring europskih zemalja (u milijunima eura) 25
Tablica 2. Domaći i izvozni faktoring američkih zemalja (u milijunima eura) 26
Tablica 3. Domaći i izvozni faktoring azijskih zemalja (u milijunima eura) 27
Tablica 4. Agregirana aktiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici
Hrvatskoj u HRK 29
Tablica 5. Agregirana pasiva društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici
Hrvatskoj u HRK 30
Tablica 6. Volumen transakcija društava koja obavljaju poslove faktoringa u Republici
Hrvatskoj u razdoblju 01.01.-30.09.2011. godine (u 000 kn) 31
56
SAŽETAK
Predmet ovog rada je osiguranje od rizika te je poseban naglasak na faktoringu i forfaitingu
kao jednima od novijih fenomena u osiguranju od rizika. Faktoring je posao kratkoročnog
financiranja robnih potraživanja na osnovi fakture i robnih dokumenata dok je suprotno usluzi
faktoringa koji se uglavnom koristi za prijevremene naplate domaćih robnih transakcija,
forfaiting je slična usluga koju tvrtke koriste za financiranje izvoznih poslova i poboljšanje
likvidnosti i svojih novčanih tokova
U radu se definiraju oba pojma te se prikazuju njihove temeljne značajke, sudionici svakog od
tih procesa, te prednosti i nedostaci koje donose ti oblici osiguranja od rizika.
U radu su prikazani i primjeri jednog i drugog oblika osiguranja od rizika, te analizirano
stanje na domaćem i svjetskom tržštu faktoringa i forfaitinga. Zakonski okviri i regulativa
faktoringa i forfaitinga također su obuhvaćeni ovim radom.. Cilj rada je ukazati na važnost
faktoringa i forfaitinga u financiranju poslovnih subjekata s posebnim naglaskom na
Hrvatsku.
57
Ključne riječi: rizik, faktoring, forfaiting
SUMMARY
The subject of this paper is to risk insurance and a special emphasis on factoring and
forfaiting as one of the more recent phenomenon in the insurance risk. Factoring is a short
term commodity receivables on the basis of invoices and documents while the commodity is
the opposite of factoring service, which is mainly used for the early payment of domestic
commodity transactions, forfaiting is a similar service, which companies use to finance export
transactions and improve its liquidity and cash flows
The paper defines both the term and show their basic characteristics, the participants in each
of these processes, and the advantages and disadvantages of bring these forms of insurance
against risk.
The paper also presents examples of both forms of insurance against risk, and analyzed the
situation on the domestic and world markets factoring and forfaiting. Legal frameworks and
regulations of factoring and forfaiting are also covered in this paper. . The aim is to point out
the importance of factoring and forfeiting to finance businesses, with special emphasis on
Croatia.
58
Key words: risk, factoring, forfaiting
ŽIVOTOPIS
OSOBNI PODACI
Ime i prezime: Ivana Humić
Datum i mjesto rođenja: 31. 07. 1987., Varaždin
Adresa: Športska 13, 42000 Varaždin
Telefon: 098/ 651 077
E-mail: ivana.truscec@gmail.com
OBRAZOVANJE
2006. - 2010. Ekonomski fakultet Zagreb, smjer: financije,
sveučilišna prvostupnica ekonomije, VSS
2002. – 2006. Gospodarska škola Varaždin, smjer: ekonomija
RADNO ISKUSTVO
- -
59
TEHNIČKA ZNANJA I VJEŠTINE
Rad na računalu - Aktivno i svakodnevno korištenje MS Office paketa
(Word, Exel, PowerPoint, FrontPage, Internet
- Daktilografske vještine
Strani jezici Engleski jezik
Ostalo - Vozačka dozvola B kategorije
- Komunikativnost, fleksibilnost, timski rad
60
top related