arheoastronomija - bit i znaČenje …rimski hramovi sagrađeni su u periodu od 15 do 300 godine...

O. Bilan Arheoastronomija - bit i značenje kompleksa hramova u Baalbeku

1/9

ARHEOASTRONOMIJA - BIT I ZNAČENJE KOMPLEKSA HRAMOVA U BAALBEKU II dio

Archaeoastronomy - Essence and Meaning of the Temple Complex in Baalbek Part II

Tuneli

Ako se detaljno pogledaju golemi temeljni kameni blokovi u tunelu jasno je vidljivo da su mnogo stariji od onih koje su Rimljani postavili iznad njih. Vidljivo je djelovanje atmosferskog utjecaja erodiranjem. Postaje jasnije kako su Rimljani gradili iznad mnogo starijih temelja, međutim nitko ne zna tko su bili prvi graditelji. U rimskim zapisima nigdje se ne spominje izrezivanje kamenih blokova u Baalbeku, niti njihovo premještanje i ugradnja u hram. Iz toga možemo zaključiti kako su hramovi napravljeni na već postojećim temeljima. Na slikama se jasno vide tragovi ravnog i kružnog rezanja i brušenja granitnih i kamenih blokova, kao i izbušene rupe kvadratnog oblika. Rimljani takve alate nisu posjedovali, a potrebna tehnologija izvedbe mnogo je naprednija od rimske. Pa ipak, netko je tu tehnologiju ipak posjedovao mnogo prije Rimljana. Mnogi akademski obrazovani stručnjaci tu tehnologiju pripisuju Egipćanima koji nisu poznavali željezo i čelik, pa također nisu mogli posjedovati takvu tehnologiju.

Arheoastronomija kompleksa Baalbek Početak gradnje nepoznat, vjerojatno prije najmanje 11000 godina neolit ili paleolitik

Rimski hramovi sagrađeni su u periodu od 15 do 300 godine Lokacija 34° 0′ 26″ S , 36° 12′ 18″ I Izvorno ime Ba'al Bek Datum gradnje 1270 p.K Utemeljitelj Solomon (Shulmanu I) ili Shalmaneser I kralj Asirije 1274 p.K.–1245p.K. Svrha hram Ba'al Molocha Promjena imena Heliopolis 323. p.K. orijentacija oko 76° visina horizonta oko 5° nadmorska visina 1147m

Kružni tragovi brušenja megalita Kružni tragovi rezanja granita

Stari erodirani kameni blokovi u tunelu


2/9

U literaturi je poznata samo jedna analiza arheoastronomske orijentacije Baalbeka - Magli: Archaeoastronomy and the Chronology ot the Temple of Jupiter at Baalbek. Azimut i visina horizonta lokacije može se prilično točno odrediti, tj. unutar greške od 1° pomoću satelitskih slika. Sa slika je određen azimut 75° 60' i visina horizonta oko 5°. Iz toga možemo odrediti kako će Sunce izaći usklađeno s orijentacijom hrama dva puta godišnje i to 1. svibnja i 12. kolovoza. Međutim, ti datumi nisu od nekog posebnog značaja za kult. Egipatski su solarni hramovi bili orijentirani točno prema istoku. Kompleksna božanstva sa solarnim konotacijama npr. Amun Ra u Karnaku imali su orijentaciju prema značajnim zvijezdama na zimski solsticij. Solarno usmjerenje u rimskom kalendaru nije imalo neki posebni značaj. Potvrda tom zaključku je recentno istraživanje Kroppa koji tvrdi kako ne postoji solarni karakter Jupitera Heliopolitana. Slika prikazuje simulaciju izlaska Sunca 1. svibnja. Budući da ne postoji solarni obrazac orijentacije hramova, a orijentacija je specifična za svaki hram o čemu se ovdje radi? Pogledamo li topografiju terena vidimo da orijentacija nije uvjetovana ni topografijom. Hramovi i platforma nalaze se točno na mjestima na kojima su željeli graditelji. Zbog toga nam preostaje ispitati usmjerenje prema značajnim zvijezdama i sazviježđima. Analizirajući nebo u vrijeme Heroda ili Cezara, Magli je uočio uzdizanje važnog asterizma Plejade. Međutim, njihove su dimenzije na nebu vrlo male iako se uočavaju golim okom. Asterizam je u astronomiji naziv za prepoznatljivu prividnu skupinu zvijezda koja se ne ubraja u službena zviježđa. Da bismo ovo bolje shvatili, možemo uzeti u obzir deklinacija Plejada kao asterizma između 15°30' i 16°. Zvijezda Alcyone u 15. stoljeću p.K. imala je deklinaciju od 15°50'. Visina horizonta osigurava vidljivost asterizma. Postoji mogućnost da je ova usklađenost potpuno slučajna.

Prema Heziodovom kalendaru iz 8. stoljeće p.K, vrijeme za žetvu žitarica određivao je helijakalni uspon Plejada u prvom tjednu svibnja. Uzme li se u obzir protek vremena i geografska širina točan datum sličan je i u Baalbeku gdje iznosi oko 5. svibnja 15. p.K. Interesantan je detalj da se usmjerenje hrama ugrubo podudara i sa helijakalnim rastom Plejada i sa Suncem nakon nekoliko minuta. Prije toga iste noći u istom smjeru zviježđe Aries s deklinacijom zvijezde Hamal oko 13°. To se zviježđe mitološki povezuje s proljećem i obnovom prirode.

U grčkim mitovima postoji interes za Plejade posebno uloga asterizma u kultu svetišta Artemis Orthia u Sparti.

Je li moguće povezati Plejade s Heliopolitan Jupiterom? Dijalozi Saturnalija opisuju Jupitera koji uobičajeno nosi žitarice i bič, šešir u obliku vaze za žito i voće Kalathos, a prate ga dva bika. Dakle Heliopolitan Jupiter posjeduje jasne atribute boga obilja i plodnosti pa u ovom konceptu orijentacija prema Plejadama može imati smisla. Međutim, činjenica je da Baalbek datira u neolit, preko kralja Solomona, do čitavog niza rimskih imperatora te da je najveći ikad sagrađeni rimski hram, tjera nas na pomisao kako se iza gradnje takvog kompleksa skriva neka mnogo dublja zamisao od Plejada. Naime, helijakalno uzdizanje Plejada pojavljuje se oko 5. svibnja, a to nema koincidencije s orijentacijom hrama. Potrebno je, dakle, pobliže ispitati druge mogućnosti koje se do sada nigdje ne spominju te eventualne mogućnosti povezati s pred-romanskom namjenom hramova kompleksa

Simulacija izlaska Sunca u Baalbeku 1.05. (O. Bilan, 2018.)


3/9

Nova ideja - Baal je bio olujni bog predstavljen kao zmija, pandan Nimrodu Sumerski i akadski ratni bog heroj, bog lova i južnog vjetra. Ninurta (identificira se sa Ningirsu, Pabilsagom i

Nimrodom) pojavljuje se u tekstovima ranog 3. milenija p.K. kao bog ratarstva te kao lokalno božanstvo sumerskih

gradova Girsu (kao Ningirsu) i Laraka (kao Pabilsag).

Uloga boga ratarstva mijenja se u trenutku

pojačane militarizacije mezopotamijskih

gradova koji stupaju u međusobne sukobe.

Ninurta se prvobitno javlja kao bog

navodnjavanja i ratarstva, međutim

jačanjem imperijalizma transformira se u

mladog i gnjevnog boga rata. Ninurta je bio

sin Enlila i Ninhursag ili Ninlil. Supruga mu

je bila Gula, boginja liječenja, a po ranijim

zapisima kao Ningirsu, bio je oženjen za

boginju Bau ili Babu. Iako ga najznačajnije

određuje agresivna priroda, povezuje se i sa

liječenjem i zaštitom, a najčešće se poziva

magičnim izrekama kako bi se spriječile

opasnosti i bolesti ili zaštitili od demona.

Prikazuje se kao ratnik s uzdignutim krilima, dok drži luk i strijelu te dok nosi čuveni topuz Sharur, inteligentno oružje s

mogućnošću govora. U mitologiji je Sharur povezan s Enlilom koji špijunira neprijatelje i podatke šalje Ninurti. U

babilonskoj umjetnosti stoji na leđima zvijeri u obliku lava s repom škorpije. Sve do 1500. p.K. povezuje se s

ratarstvom, rastom, žetvom. Prikazuje se individualan i sposoban za velika djela, ali manjkav kao bilo koji smrtnik.

Asirijsko i Neo-Asirsko carstvo prihvaćaju Ninurtu kao sina njihovog boga Ašura. Pečati iz doba Ashurnasirpal II (884-859 p.K.) prikazuju Ašura kao krilati disk s nazivom Ninurta, što jasno sugerira njihovu jednakost.

Simulacija izlaska Sunca u Baalbeku 1.05.60., nekoliko minuta prije je uzdizanje Plejada (O. Bilan, 2018.)

Simulacija uzdizanja Plejada u Baalbeku 21.06.60. (O. Bilan, 2018.)


4/9

Ovo božanstvo izvorno se javlja u Sumeru kao Ningirsu (Bog Girsu), a najraniji tekstovi koriste to ime za sina Enlila i Ninlil. Ningirsu se prepoznaje kao bog rata već u 2. mileniju p.K. u epu o Anzu. Mit je revidiran za vrijeme 1. milenija p.K. kada se ime Ningirsu mijenja u Ninurta. Kao Ningirsu kontinuirano se javlja u sumerskim zapisima, međutim pod imenom Ninurta ga je poznavala većina stanovnika Mezopotamije. Iako se držao velikim ratnikom i bogom rata, zaštitnikom čovječanstva i dalje se povezivao s ratarstvom.

Ninurtini mitovi imaju mnoge zajedničke karakteristike s babilonskim božanstvom Marduk i kasnijim grčkim junakom Heraklom ili rimskim Herkulesom. Zajednička im je pobjeda snaga kaosa i uspostavljanje reda. U epu o Anzu, pernati monstrum Anzu krade Enlilu Ploču sudbine. Na ploči su upisane sudbine bogova i smrtnika, a ploča ujedno svom vlasniku legalizira vlast. Anzu je enormne veličine i čeka priliku da ukrade ploče i stvori kaos. Dok se Enlil umivao ptica je ukrala ploču i odletjela. Enlil poziva druge bogove, ali samo Ninurta priskače u pomoć. Budući da Ploča sudbine može vratiti vrijeme unazad u trenutku kad Ninurta gađa strijelama pticu one se u zraku pretvaraju u svoje sastavne komponente. Tijelo strijele se pretvara u trsku, perje u ptice, a vrh strijele u kamen. Ninurtin luk postaje stablo, vunena nit luka vraća se na ovcu. Anzu je nadmudrio Ninurtu, ali on zove u pomoć južni vjetar koji ptici čupa krila i obara je na tlo gdje joj Ninurta prereže vrat i vrati Ploče sudbine Enlilu.

U pjesmi Lugale, junak se susreće s demonom bolesti Asagom koji stanuje u podzemnom svijetu. Ovaj sukob izaziva Ninurtin inteligentni topuz Sharur, koji ga ohrabruje na sukob. Hvaleći Ninurtinu snagu, odvažnost i vještinu ukazuje mu da će vrlo lako pobijediti demona. Ninurta ulazi u bitku s Asagom, ali demon nije usamljen. Stvorio je vojsku kaosa od kamenih monstruma i pobunjenih biljaka koji kreću prema Ninurti. Iako je uplašen i oklijeva, Sharur ga ohrabruje govoreći mu o pobjedama koje je izvojevao i velikoj slavi pa Ninurta uništava Asaga i njegovu vojsku. Pri tome koristi topuz, veliki luk i druga oružja koja mu vise o pojasu. Međutim, Asag je zadržavao drevne slane vode podzemnog svijeta pa nakon njegove pogibije slane vode poplavljuju plodnu zemlju. Ništa ne uspijeva jer pitka voda ne natapa polja. Ninurta tijelima mrtvih neprijatelja pravi branu kako bi spriječio poplavu slanih voda podzemnog svijeta, a zatim podiže vodostaj rijeke Tigris kako bi zalio zemlju i omogućio rast biljaka. U epu o Ubijenim herojima, Ninurta mora pobijediti čitav niz čudnih nakaza: Šestoglavog divljeg ovna, Kralja palmi, Jaki bakar i Sedmoglavu zmiju. Neki monstrumi su neživi poput Broda Magillum koji prevozi duše mrtvih u podzemni svijet dok drugi, poput Jakog bakra, simboliziraju vrijedni materijal – najbolji vodič struje. Ovaj mit s Ninurtinim uzastopnim pobjedama inspirirao je grčki mit o Heraklu. U Asirijskom carstvu nastavlja se niz herojskih djela tako da Tukulti-Ninurta I. (1244.-1208. p.K.) odaje čast bogu preuzimanjem njegovog imena. Tako zahvaljuje Ninurti na svojim spektakularnim vojnim pobjedama i uspješnoj vladavini. U Bibliji je Ninurta poznat kao Nimrod (Irud), moćni lovac, a grad Kalhu kao veliki Kalah.

Simulacija uzdizanje Plejada u Baalbeku na ekvinocij 23.09.60. (O. Bilan, 2018.)


5/9

Sargon II. (722. – 705. p.K.) gradi Dur-Sharrukin (Sargonovu tvrđavu) u periodu 717. – 706. p.K. gdje seli i glavni grad. Međutim, Kalhu se i nadalje štuje. Kraljice carstva sahranjuju se u Kalhu, a kraljevi na tradicionalnoj lokaciji u Ašuru. U tom razdoblju Ninurta gubi prestiž jer Sargon II. favorizira boga pisanja Nabu, sina visokog boga Assura. Nasljednici Sargona II. ponovno uzdižu Ninurtu koji se često spominje za vrijeme vlasti Esarhaddon (681-669 p.K.) i Asurbanipala (668. – 627. p.K.). Asurbanipal je bio posljednji veliki kralj Neo-Asirskog carstva čiji su gradovi porušeni i opljačkani 612. p.K. To je napravila koalicija Medejaca, Babilonaca, Perzijanaca i Skita koji su vidjeli šansu oslobađanja od

asirske vlasti. Veliki gradovi Niniva, Kalhu i Ašur su razoreni, a statue i hramovi asirskih božanstava su uništeni. Ninurti se dogodila ista sudbina kao i svim drugim bogovima koji su se povezivali sa asirskom vlasti, međutim, kao heroj je ostavio vrlo snažan utjecaj na legende i mitove drugih kultura, a posebno grčke i rimske civilizacije. Ištaran (ili Gusilim) bio je lokalno božanstvo grada Der, sumerskog grada države na istoku Tigrisa na granici između Sumera i Elama. Njegov kult cvjetao je za vrijeme ranog III. Dinastijskog razdoblja, sve do Srednjeg babilonskog razdoblja. Simbol Ištarana koja se često prikazivala na kudurusu koji je označavao granicu, bila je zmija koja je predstavljala Niraha, zmijskog boga koji je bio Ištaranov glasnik.

Na Ištarana su se oslanjali u Ranom dinastijskom razdoblju kao božanstvu koji je mogao riješiti razmirice između gradova država Umma i Lagaš. Pretpostavlja se kako je učinkovitost temeljena na graničnoj lokaciji njegovog grada Dera. Štovanje mu se raširilo izvan lokalnih granica pa iz zahvalnosti Gudea, vladar Lagaša, postavlja svetište Ištarana u velikom hramu Ningirsu u gradu Girsu. Zviježđe Ophiuchus (Nosač zmije) nije eksplicitno zapisano u babilonskoj astronomiji, međutim mnogo je sličnosti te se pretpostavlja kako je slijednik drevnog babilonskog zviježđa koje je predstavljalo zmijskog boga Nirah. Ono se ponekad prikazivalo kao hibridno biće s ljudskom glavom i torzom, škorpionom na ruci i zmijskim nogama. Ova teorija ima potvrdu mnogih istraživača, ali nije opće prihvaćena. Kada je Glauko, sin kretskog kralja Minosa,

upao u posudu s medom i utopio se, Minos je naredio Polidiju da mu oživi sina. Pojavila se zmija i Polidije ju je ubio mačem. Potom je došla druga zmija s travom koja je oživjela prvu zmiju. To je učinio i Polidije da bi uskrsnuo Glauka. Simbol medicine kao znanosti potječe iz ranog sumerskog simbolizma. Krila predstavljaju boga ili božanstvo superiornog znanja i sposobnosti Merkura ili Hermesa. Zmije simboliziraju Enki (Posejdon, Hefest ili Vulkan), a njihova dvostruka spirala DNK. Asklepije (grč. Ἀσκληπιός, Asklēpiós; lat. Aesculapius, hrv. Eskulap) u grčkoj mitologiji bog je liječenja, sin Apolona i nimfe Koronide. Asklepijev je pandan u rimskoj mitologiji Eskulap, a bio je znan i pod egipatskim imenom Imhotep. Simbol mu je zmija. U grčko-rimskoj mitologiji Ophiuchus se najčešće povezuje s mitskim grčkim likom Asklepijem kojemu je otac bio Apolon. Sa svojim moćima liječenja mogao je oživjeti mrtve. Asklepije oživljava Tezejevog sina Hipolita nakon što je pao s kočije. U ovom mitu Hipolit je povezan s zviježđem kočijaša - Aurige. Dakle, Asklepije ima moć uskrsnuća.

Simbol medicine

Nirah

Ninurta, na nebeskom biku, iznad luka su Plejade


6/9

U rimskoj mitologiji i vjerovanju Eskulap ima slijedeće osobine:

Prima božje darove uključujući mudrost, mogućnost izvođenje čuda liječenje, mogućnost uskrsnuća i vidovitost budućnosti.

Liječi bolesne, oživljava mrtve, drži se spasiteljem čovječanstva

Okružen je s 12 zviježđa zodijaka (sljedbenika), simbol mu je zmija

Spašava Rim od smrtonosne kuge pa mu Rimljani u znak zahvalnosti u njegovu čast grade hram i dodaju ga panteonu rimskih bogova pod nazivom Eskulap.

Odluka da se ubije je duboko politička jer je ljudima omogućio da budu besmrtni

Umire kao smrtnik, jer su njegova djela naljutila bogove.

Kasnije postaje božanstvo odlukom ljudi kojima je pomagao i liječio s ciljem da im pomaže nakon smrti, budući da oni već imaju vjeru u posmrtni život.

Ubio ga je gromom Zeus, kralj olimpijskih bogova, na nagovor brata Hada, bez prethodnog upozorenja i nitko ga nije mogao spasiti.

Postoji ogroman broj svjedočenja njegovim čudesnim izlječenjima i mudrosti, međutim on sam nikada nije napisao ni jedno jedino slovo.

Iako postoji nekoliko mjesta na kojima je navodno sahranjen, ni na jednom mjestu nisu nikad pronađeni nikakvi ostaci.

Nakon svoje smrti i uzašašća na nebo javlja se brojnim ljudima u snovima, vizijama, nadnaravnom i fizičkom obliku te nastavlja liječiti i pomagati svima s osobnim problemima, koji mu se obrate za pomoć.

Eskulapova vladavina kao grčkog i rimskog boga liječenja i mudrosti te spasitelja svijeta završava 391. godine, kada car Teodozije I. Veliki naređuje rušenje svih poganskih hramova. Asklepijevi hramovi ruše se posljednji tek nakon 8. stoljeća.

Asklepija je odgojio Hiron, mudri kentaur povezan s zviježđem Kentaura. On ga je naučio kako liječiti ljude. U jednom od mitova, Atena je Asklepiju dala krv Meduze Gorgone. Gorgonina krv iz vena na lijevoj ruci bila je otrov, a krv iz vena desne ruke mogla je oživjeti mrtve ljude. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni, a za razliku od njih, Hiron je bio inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov, medicinu i proricanje. S nimfom Hariklom imao je kći Okiroju, a živio je na gori Pelion. Hiron je odgajao i poučavao brojne grčke junake i bogove - Asklepija, Aristeja, Ajanta, Tezeja, Ahileja, Jazona i Herakla. Imao je dar kojim bi omogućavao svojim učenicima otkrivanje svojih najvećih potencijala. Hiron je bio Kronov sin i Titan te nije mogao umrijeti. Ostao je posljednji Kentaur i želio je žrtvovati svoj život da bi omogućio čovječanstvu da koristi vatru. Budući da je bio besmrtan, Heraklo se dogovorio sa Zeusom da razmijeni Hironovu besmrtnost za život okovanog Prometeja. Dok je Heraklo izvršavao svoj zadatak u kojem je trebao ubiti erimantskog vepra, večerao je s Folom. Heraklo je zatražio vina, a Fol mu je dao sveto Dionizovo vino koje je privuklo Kentaure prevođene Nesom koji su se skupili vani. Heraklo je na njih ispalio strijele dok su ih oni gađali kamenjem, drvećem i stijenama. Jedna je strijela, umočena u otrovnu Hidrinu krv, pogodila Hirona. On ju je izvukao iz tijela odričući se besmrtnosti i umro, a bogovi su ga postavili kao zviježđe Kentaura. Asklepija Zeus ubija gromom jer se zabrinuo da će ljudi postat besmrtni kad ih Asklepije liječi. Zeusov brat, Had, bog podzemnog svijeta zabrinuo se što će protok mrtvih duša presušiti pa se požalio bratu. Međutim, Zeus je kasnije postavio Asklepija na nebo kako bi nagradio njegov dar i dobra djela. Asklepije je postao zvježđe Ophiuchus, Nosač zmije s glavnom zvijezdom Rasalhague. To je babilonsko zviježđe koje je predstavljalo zmijskog boga Nirah.


7/9

Zviježđe Ophiuchus je najvjerojatniji sljedbenik drevnoga babilonskog zviježđa koje je predstavljalo zmijskog boga Nirah, prikazanog kao hibridno biće s ljudskim tijelom i zmijskim nogama. Ova teorija nema široku potvrdu ali djeluje vjerojatna. 21.12. na zimski solsticij Jupiterov hram usmjeren je prema zvijezdi Rasalhague u zviježđu Ophiuchus, babilonskom zmijskom bogu Nirah. Alpha Ophiuchi – Rasalhague Alpha Ophiuchi zvijezda je tradicionalnog imena Ras Alhague, koje se skraćuje u Rasalhague. Na arapskom to ime znači Glava sakupljača zmija. Na mandarinskom kineskom je Hou, sa značenjem Astrolog, budući da zvijezda stoji u asterizmu Astrolog. Udaljena je od zemlje 48.6 svjetlosnih godina. Alpha Ophiuchi je binarna zvijezda poput zvijezde Sirius. Alpha Ophiuchi A rotira brzinom 240 km s-1 što je 88.5% brzine potrebne za raspad. Zbog toga je ekvator 20% širi od polarnog polumjera zbog čega je temperatura na polovima 1840 K viša od one na ekvatoru. Masa Alpha Ophiuchi B sugerira zvjezdanu klasifikaciju koja ukazuje na generiranje energije termonuklearnom fuzijom vodika u jezgri. Dakle, poput Sirusa B (bijelog patuljka) emitira ogromnu energiju u svemir. Zmija je simbolizirala mnoge različite ideje. Jedna od temeljnih i najranijih proizlazi iz solarne mitologije - olujni oblak i munja. Munja je zmija, kako u obliku tako i brzinom kojom udara. Pored toga povezana je s olujama i kišom. Baal je bio olujni bog predstavljen kao zmija, a plodio je zemlju kišom. Istodobno, zmija je bila vidljiva kao zemaljsko biće ujedno prirodni čuvar zemaljskih blaga. S vremenom je zmija dobila simboličku poveznicu sa životom, dugovječnošću, podrijetlom, generacijom, zdravljem, ozdravljenjem i besmrtnošću, ali i zlom. Zmija je povezana sa ženskim i muškim spolom. Povezanost sa ženama očituje se kroz njezino sinusno krivudanje, senzualno tijelo i kroz zmijsku sposobnost očaravanja. Povezanost s muškarcima temelji se na faličkom obliku; davno prije Freuda, zmija predstavlja simbol penisa. Zmija ima simboliku plodnosti, besmrtnosti, obnavljanja, liječenja i zla. Simbolizam je zmije povezan s idejom života pa su Kaldejci poznavali istu riječ za život i za zmiju. Na arapskom riječ al-ajje koristi se u značenju zmija, a život je al-ajat. Glavno Božje ime je Al-ajj, a prevodi se kao onaj koji oživljuje ili onaj koji daje život.

Simulacija uzdizanja Alpha Ophiuchi – Rasallhague u zviježđu Ofijuhus u Baalbeku 21.12.60. (O. Bilan, 2018.)


8/9

Kroz povijest, zmije predstavljaju plodnost i kreativnost, a kad presvlače svoju kožu, predstavljaju simbol ponovnog rođenja, besmrtnosti i liječenja. Istovremeno se kao simbol falusa povezuje s božicom zemljom u plodonosnim obredima. Spolno dvoznačna, može simbolizirati istodobno maternicu i falus. U matrijarhalnim društvima univerzalno je zmija žena gospodar, zbog toga što je gospodar plodnosti.

Prema nekima zmije predstavljaju seksualnu želju i znanje u judaizmu, kršćanstvu i islamu. Nadalje se ističe kako prema rabinskoj tradiciji, u Edenskom vrtu, zmija predstavlja seksualnu želju. U hinduizmu kundalini – životna energija u obliku smotane zmija, miruje na kraju kralježnice, a pobuđuje se jogom i njenim oslobađanjem osoba se duhovno uzdiže.

Ako zmija grize vlastiti rep, prikazuje se egipatsko-grčkim Uroborom koji je inspiriran Mliječnom stazom, koja povezuje Zlatna vrata (Crnu rupu, središte galaksije kod zviježđa Strijelca) i Srebrena vrata (točku između rogova zviježđa Bika, najbrži izlaz iz galaksije) - on je simbol sveukupnosti postojanja, beskonačnosti, a posebno cikličke prirode svemira. Pored toga jasna je dinamika kruga - kotača, koji se okreće u beskonačnost.

Mnoge vijugaste rijeke u Grčkoj i Maloj Aziji zovu se zmijske Ophis ili Draco, a teromorfni atributi određuju zemaljsku i nebesku funkciju božanstva voda. Aheloj, bog rijeke Ahelos najveće rijeke stare Grčke, sin Oceana i Tetide naizmjence uzima lik zmije i bika kako bi se suprotstavio Heraklu. Kao božanstvo oblaka i plodonosnih kiša, zmija katkad prisvaja moć ovna (Hamal) - to je kriokefalna zmija – ili ptice, kao krilati zmaj i pernata zmija.

Egipatska ideja da utroba zemlje pripada zmijama, vidljiva je iz Knjige mrtvih. Sunčeva lađa prelazi preko pješčanih ravnica punih zmija i ubrzo se i sama pretvara u zmiju. Sedmog je sata vrhunac drame: pojavljuje se novo zmijoliko biće; Apopis, čudovišno utjelovljenje gospodara podzemlja, golema kobra, zmija iz egipatske mitologije koja predstavlja silu kaosa; dijete božice Neit, Majke Bogova. Apopis svake noći pokušava progutati silu božanskog reda Ra dok plovi podzemljem. Set, član posade, napada zmiju i ubija je, ali ona svaki put oživi. Jedanaestog se sata konopac kojim se poteže

lađa pretvara u zmiju. Konačno se sunčeva lađa proteže kroz zmiju, a kad iziđe kroz zmijino ždrijelo, sunce se uzdiže i pojavljuje na grudima Majke-Zemlje u obličju skarabeja. Sunce se ponovo rađa i kreće uzlaznom putanjom. Glavna uloga koja je dodijeljena Apopisu pokazuje da se između svih aspekata zmije izdvaja neprijateljska moć. To je negativno vrednovanje smrtonosnih sila iz kojih se razvija pojam unutarnjeg zla i pojam morala.

Simulacija uzdizanja Alpha Ophiuchi – Rasallhague u zviježđu Ofijuhus u Baalbeku 21.12.60. Desna noga Ofijuhusa se ne vidi jer je u Crnoj rupi (Zlatna vrata). Nju pokazuju: vrh strijele zviježđa Strijelca, upereni kažiprst Kentaura i bodlja na vrhu repa Škorpiona (O. Bilan, 2018.)

Uroboro

Hijeroglif Apopis


9/9

U hramovima Heliopolisa svećenici ranojutarnjom ceremonijom odvraćanja, gaze i razbijaju njegov lik pomažući bogu sunca Ra (kasnije Amon-Ra), da pobijedi. Rau se pomagalo i za vrijeme oluja, a posebno za vrijeme pomrčine. To je bio loš znak da Ra slabi u borbi protiv Apopisa.

U borbi Zeusa protiv Tifona, koji je utjelovljenje Apopisa. Tifon, sin Geje (Zemlje) ili Here, više nije zmija, već čudovišni zmaj sa stotinu glava. Od pasa nadolje okružen je otrovnicama, a viši je od planina. On utjelovljuje bezumlje i protivnike razuma. Za pobjedu, Zeus ima pomoć samo od kćeri Atene, koja predstavlja razum. Svi drugi bogovi s Olimpa bježe u mitski Egipat i pretvaraju se u životinje.

Paklenu prirodu Tifona potvrđuje njegovo potomstvo jer rađa delfsku hidru, Himeru i dva psa, Orthosa i Kerbera. Ali Kerber, čuvar Hada, nije zlotvor jer mu je u grčkom podzemnom svijetu namijenjena dijalektički pozitivna uloga. Grčka misao, kao ni egipatska, ne napada zmiju kao biće koje će kozmos ponovno dovesti u stanje kaosa. Upravo suprotno, ona ostaje naličje duha i pogon koji hranjive tvari iz podzemlja kroz korijen diže do vrha biljke, pa je prihvaćaju i veličaju. Stoga sve velike božice prirode i božice majke imaju za atribut zmiju. Prva je Izida koja na čelu nosi kraljevsku kobru od čista zlata, simbol suvereniteta, spoznaje, života i božanske mladosti. Kretska boginja Zemlje i plodnosti koja se naziva Božica Majka ponekad zmije drži u rukama, a ponekad obavijaju njezino tijelo. Nakon njih, Kibela i Demetra, koje su također ktonska tj. podzemna bića, te Atena, za atribut imaju zmiju. Jasni simbol saveza razuma i prirodnih snaga je mit o Laokontu u kojem se morske zmije koje su došle ubiti njega i djecu konačno svijaju kraj nogu Atenina kipa. Uloga zmije pojavljuje se u mitovima i ritualima koji se odnose na životopis i na kult dvaju božanstava pjesništva, glazbe, liječenja, a osobito proricanja. To su kultovi Apolona i Dioniza. Apolon, solarni olimpski bog, počinje karijeru oslobađajući proročište u Delfima od muške zmije Pitona, koji predstavlja nesputane prirodne sile. Piton ne negira prirodnu dušu i razum, kako to ističe Aristotel. Naprotiv, to znači osloboditi dušu i duboki razum, koji moraju oplemeniti duh i osigurati red. Apolon u tom smislu nije suprotnost Dionizu. Komplementarnost dvaju polova je nužna za najviši cilj - ostvarenje harmonije. Pitija je grčkoj mitologiji i povijesti, svećenica i proročica u Apolonovu hramu koji se nalazio u Delfima, starogrčkom svetištu. Ime potječe od starog naziva za Delfe, grč. Pytho ili od zmije pitona. Pitija je proricala tako što je padala u trans dok je sjedila na tronošcu iznad raspukline u stijeni iz koje su izlazile opojne pare. Godine 1998. geolozi su pronašli dvije podzemne udubine ispod hrama iz kojih još izbija plin etilen. Taj plin u manjim količinama kod osoba izaziva euforiju, a u većim količinama taj plin je halucinogen koji potiče vizije. Pod utjecajem etilena Pitija bi padala u trans i omamljena izgovarala dvosmislene rečenice.

Dioniz je, prema kretskoj i frigijskoj predaji, rođen kao dijete Zeusa i Perzefone, to znači duše i duha, neba i zemlje. Predaja kaže da se Zeus pretvorio u zmiju kako bi ostvario to sjedinjenje. Ali i Dioniz će se morati žrtvovati da bi se preporodio i djelovao. Stoga ga titani rastrgnu, kako bi se voljom Zeusa rodio još jednom. Tek će tada bakanti poput Atene, moći u ruci držati zmiju. Dakle, zmija po sebi nije dobro ili zlo, već posjeduje binarnost. Zmija ne liječi, ona je lijek. Grčko-latinske predaje govore o reinkarnaciji u obličju zmije poput atenskog vjerovanje u vezi sa svetom zmijom Akropole koja brani grad. Ona predstavlja dušu Erehteusa, čovjeka-zmije, negdašnjeg kralja Atene poistovjećenog s Posejdonom. Po jednoj legendi on je polubog koji je iz Egipta donio žito. Isto se tako u Tebi vjerovalo da se kraljevi i kraljice grada poslije smrti pretvaraju u zmije. U čitavoj Grčkoj vladao je običaj da se na grobove izlije mlijeko za duše pokojnika koje su se reinkarnirale u zmiju. Napokon, u Rimu je simbol genija, duha-čuvara, bila zmija.

Kretska boginja

Laokont i sinovi Kerber, čuvar Hada


10/9

Legenda govori kako je Augustovu majku u snu oplodila zmija u Apolonovu hramu: ista je legenda tako objašnjavala i rođenje Scipiona Starijeg i Aleksandra Velikog. U drevnom svijetu, Plutarh piše da je Aleksandra Velikog začela zmija koju je njegov (pretpostavljeni) otac, Filip Makedonski, vidio u krevetu sa svojom ženom Olimpiom. Slično tome, Svetonije bilježi da je Oktavije, kasnije car August, vjerovao da je bio božanski začet nakon što mu je majku Atiu oplodila zmija koja se misteriozno pojavila dok je bila u Apolonovom hramu. Hermesov štap (kaducej) obavijaju dvije zmije, a Asklepijev jedna zmija. Na Hermesovu kaduceju, zmija nije udvostručena zbog simetrije, već je riječ o paru polova spirale DNK. Krila na vrhu štapa povezuju se sa krilatim poslanikom, Hermesom, rimskim Merkurom, koji je bio bog magije, diplomacije i govorništva, izuma i otkrića, zaštitnik trgovaca i lopova. Međutim, Hermesova uloga psihopompa, pratitelja nedavno pokojnih duša na putu do zagrobnog

života, objašnjava postanak zmija u kaduceju. To je uloga sumerskog boga plodnosti Ningizida kojeg su ponekad poistovjećivali sa Hermesom. Najstariji otkriveni prikaz dviju zmija obavijenih oko štapa je upravo Ningizida. Spomenuti sumerski bog ponekad se prikazuje kao zmija s ljudskom glavom, postajući tako bogom liječenja i iscjeljivanja te magije. Sumersko božanstvo, Ningizida, zajedno sa prikazom dvaju grifona tj. zmajeva Mušusu, je najraniji otkriveni prikaz dviju zmija obavijenih oko štapa. U kasnoj antici, s razvojem proučavanja alkemije, Merkur je shvaćen kao zaštitnik umjetnosti i općenito okultnih informacija. Kemija i medicina povezale su štap Hermesa sa štapom iscjelitelja Asklepija, kojeg je ranila zmija. Mitološki kozmički zmajevi koji rigaju vatru ljubomorno čuvaju tajno blago. Od svih blaga čovjeku je najdragocjenije zdravlje i život (besmrtnost). Kozmički zmajevi nisu tu kako bi čovjeku omogućili pristup tome blagu, nego da bi mu ga branili. Ali kako su stekli besmrtnost?

U babilonskom Epu o Gilgamešu junak je od božanstava stekao tajnu o vječnom životu – travu koja vraća mladost. Međutim čim ga je Gilgameš dobio, zmija krade junakov dar bogova - travu besmrtnosti. Zbog toga se zmija pomlađuje mijenjajući kožu, a čovjek je osuđen da umre. Mit se reciklira: Polidije je vidio zmiju kako gmiže prema mrtvom tijelu Glauka i ubije je. Tada druga zmija priđe i položi travu na prvu koja čudesno oživi. Polidije uzme istu travu i stavi je na Glaukovo tijelo pa kraljev sin oživi. Iako Glaukov otac, kretski kralj Minos traži da otkrije tajnu, Polidije je čuva i tako spašava život. Asklepije oživljava Tezejevog sina Hipolita nakon što je pao s kočije. Dakle, Asklepije ima moć oživljavanja. Ljudi postaju besmrtni kao i bogovi pa ga Zeus ubija. Dakle, kozmički su zmajevi prepreka čovječanstvu i njegovoj želji za vječnim životom (koji, poput Gilgameša, Asklepija, Laokonta i njegovih

sinova, Adama i Eve gube nakon kontakta sa zmijom). Međutim, Asklepije zbog dobrih dijela dobije zviježđe Ophiuchus – Nosača zmije, s glavnom zvijezdom Rasalhague, babilonskim zmijskim bogom Nirah prema kojoj je orijentiran Baalov/Jupiterov hram na zimskom solsticiju - danu s najkraćim djelovanjem Sunca. Od samog početka to je bit i značenje hrama u Baalbeku – ljudska težnja za vječnim životom - besmrtnost.

ARHEOASTRONOMIJA - BIT I ZNAČENJE KOMPLEKSA HRAMOVA U BAALBEKU Archaeoastronomy - Essence and Meaning of the Temple Complex in Baalbek I dio

Ningizida s drakonima Mušusu

Novija rekonstrukcija Baalbeka

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/baalbek1.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/baalbek1.pdf

arheoastronomija - bit i znaČenje …rimski hramovi sagrađeni su u periodu od 15 do 300 godine...

Documents