beleske
DESCRIPTION
beleskeTRANSCRIPT
Opsta Metodologija 1
Slobodan Perovic
http://perovich.tripod.com
Poceci nauke: Presokratovci
Ontoloska pitanja:
• Sta je osnovna tvar koja sacinjava svet (prirodu)?• Da li postoje principi transformacije u prirodi?
• Metod odgovora: – Posmatranje prirode– Iznalazenje razumljivih, uverljivih
(nekontradiktornih) principa i opravdanihargumenta na osnovu posmatranja
Poceci nauke: Presokratovci
• Tales: voda• Anaksimen: vazduh(Sveprisutnost i transformabilnost vode u odnosu na
cvrste stvari kao bolje objasnjenje osnovne tvari)
• Anaksimandar: beskonacnost (ne moze se culnoopaziti)
• Heraklit: vatra (akcenat na promeni)(Ritam promena kao prirodni red - dinamika)
Poceci nauke: Presokratovci• Parmenid: bice = puni prostor (svet kao savrsena sfera) kao
realan prazan prostor ne moze da postoji (apsurdno da postoji) mnostvo i kretanje su iluzija (privid) – metod: redukcija naapsurd
• Empedokle: cetiri osnovna elementa (voda, vazduh, vatra i zemlja) –nepromenljivi su ali su konstitutivni elementi promena; ljubav imrznja kao moci koje pokrecu nepromenljive elemente
• Anaksagora: beskonacno mnogo elemenata; um kao pokretacelemenata (nematerijalni princip)
(Prva ideja teleologije.)
• Atomisti (Leukip, Demokrit): atomi kao Parmenidovo Bice; atomi se krecu i sudaraju (osnovna svojstva oblika, velicine, pozicije i redakao kvantitativna) – mehanicka slika sveta u nastajanju
Poceci nauke: Aristotel
Aristotelova teorija supstance:
• Forma egzistira u materiji (imanentna) – ne nezavisno (Platon)
• Forme kao aktualne su neodvojive od materije(entelehija)
• Mogucnost materije da bude u razlicitim formama.
• Teleologija u Prirodi: forme daju svrhu materiji -finalni uzroci (npr. Zir i hrast)
Poceci nauke: Aristotel
Domen Aristotelove nauke (filozofije):
• Nauka kao znanje onog sto je primenljivouniverzalno. Ono pojedinacno, s obzirom da je slucajno, ne spada u taj domen: materija nijesaznatljiva kao takva, iako je principindividuacije.
Poceci nauke: Aristotel
– Ontologija: pojedinacna stvar (primarnasupstanca) realna utoliko ukoliko pripadaodredjenoj vrsti stvari (sekundarna supstanca) – iobrnuto, vrsta utelovljena u pojedinacnoj stvari.
• hijerarhija i nivoi savresenosti vrsta
– Epistemologija: Posmatranje kroz (direktno) saznavanje formi (uzroka) -> potraga zarazumljivim (uverljivim) principima
Poceci nauke: Aristotel• Aristotelova filozofija prirode: kosmologija, teorija uzroka,
teorija kretanja
1. Prvi Pokretac (nepokretan – finalni uzrok)2. Nebesa (savrseno kruzno kretanje)3. Sunce, mesec, planete (devijacije u kretanju)4. Cetiri osnovna elementa – uzroci kretanja imanenti samoj
tvari (sva cetiri elementa izmesana na zemlji – linearnonesavrseno kretanje): suprotnosti centripetlnog icentrifuglnog kretanja. Slucajne promene mesta i svojstava, organske i dusevne promene.
• Kvaliteti (forme) ne mogu se redukovati na kvantitete a mehanicki procesi nisu jedini i fundamentalni procesi. Organska priroda I ljudska kreativnost su takodje osnovni.
Naucna revolucija 17. veka
• 17. vek – Italija, Francuska, Engleska, Skotska: Kopernik, Galilej, Paskal, Dekart, Bojl, Njutn,…
• “Anticko” znanje (primarno Aristotel) dovedeno u sumnju naucnim otkricima
• Aristotelova teorija prirode neadekvatna:
– zakoni kretanja univerzalni (ne zavise od vrstetvari)
– Heliocentricni sistem jednostavniji odGeocentricnog i znatno preciznije objasnjavakretanje planeta
Naucna revolucija 17. veka
• Otkrica demonstriraju superiornost (boljupouzdanost) naucnog metoda -> Metodoloskopitanje: Sta je tacno naucni metod?
• Aristotelova teorija saznanja dovedena u pitanje > > Sta je naucno saznanje? Sta je saznanje?
Naucni metod: rani primeriGalilej: pristup kretanju (u odnosu na Aristotela)
• Sta su osnovne razlike Galilejevog i Aristotelovog metoda?• Da li postoji kontinuitet sa Aristotelovim metodom?
1. Matematizacija (preciznost) opazanja (O Kretanju, str.21)2. Izvodjenje zakljucaka iz eksperimenta, ne iz razumljivih
principa – potvrda hipoteze eksperimentom (O Kretanju, str.25) versus eksperiment u antici (Frank,str.124-5)
3. Jednostavnost i razumljivost pretpostavki (str. 26)4. Misaoni eksperimenti i formalni dokazi pretpostavki (str.
31)
Naucni metod: rani primeri
Njutn:
• Primena geometrijske analize na mehanicka svojstvastvari – u suprotnosti sa …
– … antickim shvatanjem geometrije kaoapstraktne, vise aktivnosti a mehanike kao manjeprecizne, nesavrsenije aktivnosti
• Univerzalni zakoni kretanja otkriveni takvimmetodom (na zemlji i nebu) -> Univerzalnost takvogmetoda? (Principi, Predgovor)
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
Hjum:
• Metod filozofije: apstraktno rezonovanje ilirazumevanje bazirano na iskustvu (Istrazivanja, Odeljak 1)
• Nepouzdanost apstraktne filozofije
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
• “The proper province of human reason” (p. 312)– Protiv sholasticke filozofije
– U Hjumovo vreme Aristotelovska filozofija u potpunosti dominira univerzitetima
– Nauka se pojavljuje izvan akademije i dovodi u pitanje Aristotelovu kosmologiju i fiziku -> empirijski element filozofskog metoda kljucan
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
• Da li mozemo primeniti empirijski metod nauka nasaznavanje prirode i granica samog uma?
• Primena tog metoda na osnovne filozofske probleme
• Hjumov radikalni naturalizam
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
• Hjumova distinkcija idejnih (predstavnih) relacija(predstava) i cinjenickih relacija:
1. Idejne relacije:
• Matematicki stavovi (1+1=2)
• Do njih se dolazi ‘golim’ razmisljanjem
• Moze se dokazati da su tacne
• Kontradikcija matematickim stavovima je nezamisliva
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
2. Cinjenicke relacije
• Do njih se dolazi iskustvom
• Kontradikcija cinjenickoj relaciji je zamisliva
• Nikada nisu dokazivo tacne
• Bazirane na principu uzroka i posledice i navodnenuzne veze izmedju njih
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
• Argument (kontra Aristotelovcima):
o Nikakvo a priori rezonovanje ne moze da uspostavivezu izmedju uzroka i posledice
o Kauzalna izvodjenja su uvek bazirana na iskustvu i navici (koja rezultira iz ponovljenih iskustava)
o Ne postoji nista (nikakva moc) u uzroku sto a prioriimplicira pojavljivanje efekta
Sta je naucni metod: prvi odgovori-Hjum
• Primeri u svakodnevnom iskustvu
• Argument prosiren tako da ukljucuje Zakone Prirode
– Zakoni Prirode se otkrivaju iskustvom a ne a priori rezonovanjem (osnovni uzroci su skriveni od nas, ako ih uopste ima – kontra Aristotelu)
– Geometrija kao matematicka fizika – alatka za(efikasnije) otrkivanje zakona prirode krozeksperimente i posmatranja; povecava preciznostali nije osnov za otkrica - protiv Racionalista
Kriticki osvrt na materijal:Pitanja:
1. Frank tvrdi: “Nauka se puno ne zanima da li su principiuverljivi ili nisu … To nije naucna potreba.” (str. 112)
Da li je ovo tacno, na osnovu Galilejevog i Njutnovogvidjenja naucnog metoda? Zasto, i u kom smislu jeste ilinije tacno?
2. Frank tvrdi: “Ni jedna hipoteza se ne moze “dokazati” eksperimentom. Ispravno je reci da eksperimentpotvrdjuje hipotezu.” (str. 115)
U “O Kretanju” Galilej navodi dokaz za jednu od svojihtvrdnji. Da li je ovo u kontradikciji sa onim sto tvrdiFrank? Elaborirati odgovor.
F. Bekon i naucna revolucija
• F. Bekon (1561-1626)
• Protiv Aristotela, opet …
– Aristotelova epistemologija: forme (uzroci) stvaridirektno opazive
– Aristotelov Organon: kako organizovati takodirektno dobijene “informacije” o svetu
• Silogisticka logika (Organon):– Cilj: pravilno povezati klase stvari
Primer:
Premisa: Svi sisari (M) su toplokrvne zivotinje (S).
Premisa: Neki sisari (M) su mesojedi (P).
Zakljucak: Neke toplokrvne zivotinje (S) sumesojedi(P).
• Epistemoloska pretpostavka: premise suistinite zahvaljujuci nasim posmatranjimareprezentativnih individua S, M, i P klasastvari. Zato zakljucak prosiruje nase saznanje.
• Dva povezana problema sa Aristotelovimpristupom:
1. Aristotelova epistemoloska pretspostavka je pogresna. – Do premisa se ne moze doci pukim posmatranjem
individua I izvlacenjem zakljucka o navodnim klasamastvari:• Pojedinacna posmatranja nikada nisu kompletna I beznacajna su:
pojedinacno posmatranje moze da podrzi veliki broj hipoteza o pravilnoj klasifikaciji stvari
• Nasa cula su ogranicena: potrebne su nam indirektnaposmatranja - > dodatna sredstva i aparati
2. Aristotelov Organon je neupotrebljiv:
– Ne moze da ponudi pouzdano sazanje
– Posmatranja moraju da se organizuju oko brojniheksperimenata i posmatranja
• Kako doci do tacnih premisa?
• Bekon: najbolji pokusaj su analogija i indukcijaKorak 1: Posmatraj X i Y
Korak 2 (argument po analogiji)
Premisa: X ima svojstva S1, S2, S3, S4
Premisa: Y ima svojstva S1, S2, S3
Zakljucak: Y verovatno ima svojstvo S4
Korak 3: Izvedi eksperimente i posmatranja kako bi proverio da li Y ima S4.
Korak 4: Ponovi korake 1-3. Sakupi koliko god mozespodataka koji se ticu sto veceg broja svojstava u prirodi (mnogi argumenti po analogiji ce biti tacni).
Korak 5: Izvedi zakljucke o svetu na bazi takve vrstesaznanja.
• Korak 4 nedostaje Aristotelu i kvazi-nauci(alhemiji)
• Dva cilja nauke: poboljsanje svakodnevnogzivota (socijalni cilj) i demonstrativno znanje(epist. cilj)
• Znanje “kako da” (znanje kao manipulacija) umesto znanja “slucaj je da”
• Metodologija protiv konceptualizacije: sustinska razlika u ciljevima i kriterijumimakategorizovanja culnih impresija
• Dve vrste indukcije:
– Uobicajena indukcija (sud je baziran naogranicenom uzorku)
– Bekonova indukcija: povezivanje sudova baziranihna ogranicenim uzorcima
• Tradicionalna (spekulativna) filozofija vs. indukcija (paragraf XIX)
• Zasto je spekulativni pristup privlacan? Uslednasih prirodnih sklonosti: ljudi su po prirodi 1) dogmaticni 2) misle u jednostavnim terminima-> Idoli – par. XX, XXII
• Indukcija uzima u obzir kompleksnost u prirodi: mogucnost otrkivanja novih pojedinacnih stvari ipromene razumevanja fenomena (p.37 –XXIV, XXV)
• Osnove empirizma (par. XXXIII)
Bacon vs. Idols
• Nedostaci ljudske prirode: uglavnom cula (par. XLI, L)– Cula funkcionisu u malom domenu fizicke
realnosti a osnovne pojedinacne stvari mozda ne egzistiraju u tom domenu
– Potreba za apstrahovanjem (iz kompleksnosti I promene) (par. LI)
• Da li Bekon smatra da bi trebalo odustati odspekulativne filozofije?
– 1) Da. Istice njen znacaj iz politickih razloga.
– 2) Ne. Smatra da eksperimentalna i spekulativnafilozofija nadopunjuju jedna drugu.
Dekartova filozofija nauke
• Razum kao izvor analitickog metoda igeneralizacije, kljucne za otkrivanje zakonaprirode
• Pouzdanost racionalnog metoda istrazivanja vs. empirizam (Hjum: razum kao navika)
• Akcenat na teoriji nasuprot eksperimentu (debatai u modernoj fil. nauke)
• Cula su nepouzdana -> eksperimenti nuzni alidaju vrlo pojedninacno i neodredjeno(underdetermined) saznanje
• Domen matematike je domen naucne istine o materijalnom svetu
• Matematicka fizika je metod nauke (analitickageometrija - algebra primenjena na geometriju)
• Dedukcije dovode do istinitih saznanja• Studije vida (Dioptrics) kao primer nauke kao
racionalnog istrazivanja• Dekartovo drvo nauke: mehanizam u fizici
(inercija, vorteks), biologija (automati), vid(refrakcija svetlosti), medicina (tok krvi I funkcijasrca), …
• Eksperimentalna metafizika (Bojl, Paskal, Lok,…): analogije i modeli, eksperimenti kojiodlucuju o saznanju (krucijalni eksperimenti), proracuni kako pomocno sredstvo
Dijem: teorija i eksperiment
Empirizam i induktivizam
• Cinjenice koje vode ka teoriji –> induktivnoizvodjenje teorije iz cinjenica
• Nezavisnost cinjenica u odnosu na teoriju
Bekonov eksperimentalizam: eksperimentatoruse “oko ne sme nikada zazariti ljudskimstrastima”
• Ideal ka kome bi trebalo stremiti
Dijemov instrumentalizam
• Induktivisticka slika je pojednostavljena i mozese ilustrovati samo vrlo jednostavnimprimerima
• U fizici recimo takva slika vrlo brzo nestaje
• Vec samo operisanje aparata i ocitavanjerezultata u laboratoriji je determinisano nizomprihvacenih teorija
• Citav skup tih teorija se dovodi u pitanjeprilikom eksperimentisanja
1. Teorije se ne mogu dovesti u pitanjeizolovano
• H1->x H2->y
• Rezultat y, ne potvrdjuje H2 i ne cini H1 pogresnom jerone vaze u konjunkciji sa nizom drugih pomocnihhipoteza, svaka od kojih bi mogla biti uzrok greske
2. Za svaki rezultat postoji niz (beskonacan?) alternativnih hipoteza
• Izbor teorije je “pogodnost” a ne induktivno(ili deduktivno) izvodjenje
• Jangov “krucijalni” eksperiment: svetlo propustenokroz dva radvojena, veoma mala otvora
• Korpuskularna teorija svetlosti (Njutn):
– Svetlo su zraci sastavljeni od cestica koji se prostiru putemmaterije
– Predvidjanje: dve linije na ekranu
• Talasna teorija svetlosti (Hajgens):
– Svetlo je talasne prirode, vibracije kroz medijum (analognotalasima u vodi)
– Predvidjanje: niz linija na ekranu (kreste i dolje talasa se ponistavaju, kreste se pojacavaju)
• Dijem: Jangov eksperiment nije krucijalan – uveknove hipoteze moguce
• Alternativna hipoteza 1: mnostvo linija na ekranumoze biti posledica sirenja elektricnog poremecaja u neutralnom medijuma (Maksvelova teorijaelektromagnetizma) – medijum je komplikovanijinego u Njutnovoj teoriji (ali talasna teorija nijenuznio tacna)
• Alternativna hipoteza 2: fotoni kao cestice–fotoelektricni efekat (svetlo se siri u vidu paketaenergije – interferencija ne opovrgava cesticnuprirodu vec pojasnjava kako cestice reaguju samaterijom)
• Njutnova vizija naucnog metoda: induktivizam
• No, po Dijemu, Njutn gresi u vezi prirodesopstvenog metoda
• a=k/R² (a – ubrzanje; R – razdaljina planeta-Sunce; k – konstantna, ista vrednost za sveplanete)
• Njutnova teorija uvodi pojam sile: F=γ(m1m2)/R²
• Keplerova formula tacna ako su masezanemarljive (netacna pretpostavka) – F ~ a
• Keplerova teorija je aproksimacija (t.j., striktnonetacna), ne i deduktivno ili induktivnoizvodiva iz Njutnove teorije
• Iako je Dijem mozda u pravu u principu, da li je slaganjeoko toga koja se tacno hipoteza dovodi u pitanje u eksperimentu neporavdano? Drugi eksperimenti koji se odnose na sporedne hipoteze u vecoj meri potvrdjujupomocne hipoteze.
• Razlika u Kvajnovoj i Dijemovoj metodologiji:
Kako odluciti da li su teorije “overdetermined”?
1) Analizom slucajeva 2) konceptualnim razmatranjem
• Sta dolazi prvo: istorija ili filozofija? Da li nam istorijskaanaliza nudi odgovore na filozofska pitanja ili safilozofskim pretpostavkama ulazimo u analizu epizoda?
Deduktivno-nomoloski model naucnihobjasnjenja
• Logicka struktura objasnjenja:
Primer (1)
Zasto danas nisam mogao da upalim automobil?
Zato sto je –20°C. Ulje u motoru se zaledilo.
Premisa 1: Ulje za odrzavanje motora se ledi i sirina dovoljno niskoj temperaturi.
Premise 2: Temperatura je bila dovoljno niska.
--------------------------------------------
Zakljucak: Ulje u tvom motoru se zaledilo takoda nisi mogao da upalis automobil.
Primer (2)
Zasto se bakterije krecu?
Premisa 1: Zivotna sila pokrece ziva bica.
Premisa 2: Bakterije su ziva bica.
-----------------------------
Zakljucak: Bakterije se krecu zato sto su ziva bica.
Premisa 1 u argumentu (1) je utvrdjeni zakonprirode.
Premisa 1 u argumentu (2) nije zakon prirode.
(Utvrdjeni zakon prirode je dobro empirijskipotvrdjen. )
Premisa 1 u primeru (1) moze da sluzi kaosredstvo za predvidjanje:
Premisa 1: (x) (Px->Qx) [Ako je x motorno uljena dovoljno niskoj temperaturi (P), zamrznucese (Q)]
Premisa 2: Px [x je ulje na dovoljno niskojtemperaturi]
Zakljucak: x ce se zamrznuti (ili x se zamrznulo)
• Premisa 1 u primeru (2) nam ne pomaze u objasnjenju/predvidjanju situacija u kojima se bakterije ne krecu duze vreme (npr. hibernirane bakterije u nepovoljnimokolnostima)
• Argument (1) je (naucno) objasnjenje.
• Argument (2) nije (naucno) objasnjenje.
(1) je deduktivni argument (tacnih premisa ivalidan) – zakljucak sledi iz premisa
• Hempel: argumenti poput primera (1) suDeduktivno-Nomoloska objasnjenja
– Premisa 1 se tice relevantnih zakona prirode.
– Premisa 2 se tice relevantnih okolnosti.
– Premisa 1 pokriva ono sto treba objasniti(‘covering law’)
• Objasnjenja su obicno kompleksnija nego (1):
Premisa: L1, L2, …., Ln (zakoni prirode)
Premisa: C1, C2, …, Cn (okolnosti)
---------
E (zakljucak)
• Novootkriveni zakoni prirode prosiruju domenobjasnjenja
• Poznati zakoni cesto su tacni samo aproksimativno
• Kauzalna objasnjenja su vrsta D-N objasnjenjaCausal explanations (okolnosti C1, …Cnzajedno uzrokuju E)
Primer (3): Dovoljno niska tempreatura, nedostatak antifriza u motoru, … su uzrokovalikvar motora.
K. Poper: nauka kao opovrgavanjehipoteza
Naucno i nenaucno saznanje:
• Naucno saznanje se moze opovrgnuti (npr. Pokazano je da je Njutnova teorija kretanjanetacna), tj. naucne teorije mogu biti netacne
• Kakvim kriterijumom mozemo razdvojitinaucne i nenaucne teorije?
• Istinitost teorija nije dobar kriterijum uzevsi u obzir istoriju nauke
• Moguci odgovor: naucno saznanje je bazirano naempirijskom metodu (posmatranjima ieksperimentima) i indukciji (generalizacijama naosnovu ponovljenih pojedinacnih slucajeva)
– Poperov odgovor: astrologija odgovara takvomkriterijumu (takodje i psihoanaliza, Marksizam, popularna psihologija?)
• Jos jedan moguci odgovor: naucne teorije suprecizne
– Poperov odgovor: teorija se moze ciniti vrlopreciznom a biti netacna
• Jos jedan odgovor (blizi Poperovom shvatanju): moć objasnjavanja (eksplanatorna moć)
• Verifikacije kao potvrde teorije
• Verifikacionizam (Logicki empirizam/pozitivizam –A. Ejer, Becki krug)
• Instrumentalizam: naucne teorije su instrumentisistematizacije iskustva (nisu istinite teorije)
• Psihoanaliza kao primer dobro verifikovaneteorije
• Poperova primedba: Nije li sumnjivo sto se psihoanaliza moze prekomerno i lakoverifikovati? Pravo pitanje: Da li se mozeopovrgnuti u principu?
Poperov kriterijum naucnog saznanja: opovrgljivost(pokazivanje neistinitosti) teorije
• Naucne teorije moraju biti u principu opovrgljivemogucim posmatranjima (zapravo je vecina teorijaopovrgnuta posmatranjima)
– Cilj nauke: traganje za mogucim odbacivanjemteorija kroz testiranje posmatranjima
-- > Dizajniranje eksperimenata i izvodjenjeposmatranja ne bi li se teorija odbacila
Idealna situacija: Kljucni eksperiment
Testiranje dve suprotstavljene teorije
Npr. Njutnov eksperiment sa prizmom: boje kao mikssvetla (belog) i tame vs. boje kao komponentesvetlosti
Otkrice DNK – kristalografski snimak
• Esencijalizam: Aristotelova ontologija
• Poper: ontologija kao “mitoloski” sadrzaj teorija:
– Primeri:
• Individualni objekti (materija) u Njutnovom univerzumu vs. blok-univerzum kod Parmenida (prostorno-vremenskikontinuum)
• Moderna genetika koristi metaforu informacije kako bi konceptualizaovala funkciju DNK
• Astroloska ideja uticaja udaljenih zvezda na dogadjaje naZemlji asimilovana u Njutnovoj teoriji gravitacije vs. Aristotelovska teorija kretanja
• Esencijalizam je neprihvatljiv:
1. Uvek postoji mogucnost dubljeg objasnjenjafenomena
2. Zasto ne bi bilo sustina koliko i pojedinacnihstvari? - Esencijalna svojstva ne objasnjavaju
• Poperova alternativa - revidirani esencijalizam: Ontoloski sadrzaj nuzan u naucnim teorijama aline na nacin kakvim ga uvodi metafizicki realizam(m.r.: korespondencija stvari u prirodi i teorijskihtermina i entiteta koje teorija postulira)
Pitanja:
• Pokusajmo da opovrgnemo Poperovu teoriju: ubedljivim primerom ili argumentom
• Da li je Poperov kriterijum primenljiv generalnona naucnu praksu?
• Da li je izabrao samo primere koji potvrdjujunjegovu teoriju?
• Normativno pitanje: Da li bi naucnici trebalo daslede njegov kriterijum kao recept za uspeh?
Lakatos: metod proucavanje nauke
• Istorijske epizode - istoriografija
• Filozofske pretpostavke (norme za analizu istorijskihepizoda)
• Unutrasnja istorija: metod primenjen od stranenaucnika u istorijskoj epizodi (npr. formula, nacinsakupljanja podataka, merenje, tretman hipoteze, …)
• Spoljasnja istorija: motivacione vrednosti (Kopernikovizbor Hiparhove teorije, nasuprot mnostvu drugihvodjen ne-empirijskim vrednostima)
• Cilj metodoloskog istrazivanja nauke u 17. i 18. veku: otkriti sta je naucni metod (algoritamkoji vodi do otkrica)
• Cilj metodologije u 20. veku znatnominimalniji: razumevanje racionalnosti teorijai naucnog saznanja (nisu normativne u jakomsmislu)
Induktivizam:
• Do teorije se dolazi logickim izvodjenjem(indukcijom) iz skupa cinjenica
• Do cinjenica se dolazi posmatranjem ieksperimentom (koji su nezavisni od teorije)
• Indukcija: generalizacija na osnovupojedinacnih slucajeva
Metodoloske posledice induktivizma: • Sustina naucnog metoda se otkriva unutrasnjom
istorijom• Spoljasnja istorija irrelevantna za sam naucni
metod• Primer: Keplerovi zakoni izvedeni iz Braheovih
posmatranja
Problem: • Po kojoj su logici izabrane cinjenice?• Svaki spoljasnji uticaj na prihvatanje teorije
neprihvatljiv - utopija
Konvencionalizam:
• Teorijski napredak se sastoji u zgodnom izboruteorije (neodredjenost teorije evidencijom) a ne u istinosnom sadrzaju
• Primer: Kopernikov sistem
Posledice po metodoloski pristup:
• Spekulacije i smele hipoteze su dopustene(deo unutrasnje istorije)
• Novootkrivene teorije su prevenstvenojednostavnije od prethodnih teorija
Problem:
• Tvrdnja da naucnici nisu u pravu kada tvrde dasu izveli teoriju iz cinjenica (npr. Njutnovinduktivizam)
Poper – opovrgavanje
• Unutrasnja istorija se dopunjuje lako spoljasnjom
• Cinjenice su kljuc unutrasnje istorije (pobijajuteoriju)
Problem:
• Zasto naucnici veruju cesto da su krucijalnimeksperimentima potvrdili neku hipotezu?
Lakatos: naucni istrazivacki programi• Naucna otkrica su rezultat istrazivackih programa
(I.P) – njihova osnovna jedinica nije teorija nitikonjunkcija teorija
• I.p. se neprestano testiraju a hipoteze preispitujui “spasavaju” uvodjenjem drugih (sekundarnihpretpostavki) -> pozitivna heuristika (predvidjanjeempirijskih cinjenica sa uspehom)
• Smena programa kada heuristika posustane(dugotrajni procesi odbrane istrazivackogprograma)
Posledice po metodoloski pristup:
• Pronaci jezgro I.P. i rivalske I.P.
• Ono sto izgleda u istoriji nauke iracionalnoPoperu i induktivistima, nije iracionalno: npr. Ostajanje pri hipotezi iako je pobijena ilinekonzistentna (racionalno jer se braniuspesan I.P.)
• Sporovi oko prvenstva otkrica postaju vazni iracionalni (koji je I.P. bolji u anticipiranju)
Istorija i filozofija nauke:
• Skup pretpostavljenih normi (filozofska teorija) se testira na istorijskim slucajevima
• Istorija sama ne dovodi do resenja koji skupnormi odgovara istoriji (induktivizam u veziistoriografije) -> Umesto toga: filozofskarekonstrukcija istorije nuzna
Zakoni prirode
• Sta sacinjava zakon prirode?
• Da li su ZP nuzni ili kontigentni (da li su moglibiti drugaciji)?
• Da li su logicke istine?
• Da li su samo “uobicajene” generalizacije?
• Univerzalne trvrdnje i ZP:
– Granicni slucajevi: npr. Prvi zakon termodinamike: “U bilo kom zatvorenom fizickom sistemu, sumaenergije je konstantna.”
– Da li se ovaj “zakon” moze opovrgnuti?
– Ako ne, da li je u pitanju samo konvencija?
– Da li konvencije mogu da budu ZP?
– Da li statisticke generalizacije mogu da budu ZP?
– Da li postoje generalizacije, koje su shvacene kaoZP, a zapravo su samo statisticke generalizacije?
Upotreba reci “zakoni prirode”:
• Tradicionalno shvatanje: zakoni kao imperativi• ZP kao diktati razuma (Hobs)
• Novije shvatanje znacenja ZP: kontrola nadprirodom (nuznost)(Nevazno je ko propisuje sta su kriterijumi razumevanja
ZP)– Odnos nuznosti prema ZP analogna nuznosti u
logickim pravilima (nemoguce je ne sledeti ih): nistasto se dogodi ne moze im protivreciti
– Konsekvenca: ZP bi u principu mogli biti ustanovljeninezavisno od iskustva (kao zakoni logike)
Hjumova kritika: ne mozemo da otkrijemo logicku(nuznu) vezu izmedju dva dogadjaja; ta veza je stvariskustva
– U pitanju je kontinuirana konjunkcija ta dvadogadjaja u nasem iskustvu -> suprotno je uvekzamislivo
• Da li ovo implicira da veza nije nuzna ili da je mi ne mozemo ustanoviti? (Tj. ontoloski ili epistemoloskizakljucak?)
Jos jedna empiristicka primedba na ZP kao nuzne(“udzbenicka” nuznost ZP):
– Generalizacije imaju tendenciju da “promene” svoj status u analiticke stavove kada su(posmatranjima) ustanovljene kao ZP. (npr. definicija sile iz udzbenika -> zar ne bi trebalo dabude predstavljena opovrgljiva?)
Pitanja empiriste (npr. A. Ejer):
– Da li bi svi ZP mogli u principu da se aksiomatizujuna isti nacin?
– Ako bi i mogli, da li ovo prosiruje saznanje?
Empiristicka kritika shvatanja ZP kao nuznih:
• Propozicija (tacna ili netacna) koju ZP izrazava nijelogicka istina
• Generalizacije koje imaju empirijski sadrzaj (cinjenickerelacoije) ne mogu da budu “logicki sigurne”
• Moguca distinkcija: Objektivna nuznost ZP versuslogicka nuznost (nuznost u logickim izvodjenjima)
• Empiristicka primedba distinkciji: nuznost je uveknaknadna (ex post facto) – sta god filozofi proglasenuznim u ZP obicno se pokaze neistinitim
Empiristicko shvatanje ZP:
• ZP se ticu onog sto se po pravilu desava u prirodi(iako su stvari su mogle biti suprotne)
• Cinjenicke konstantnosti
• Distinkcija: generalizacije zakona (GZ) (npr. “Sveplanete u Suncevom sistemu se krecu po elipsama”) igeneralizacije cinjenica (GC) (npr. “Sve planete imajulatinska imena”)
• Empiristi: Ova distinkcija je stvar stava a ne supstancijalna razlika
Da sumiramo empiristicko shvatanje:
ZP = univerzalna istina + X
X = epistemoloski sadrzaj/uslovi
[X: 1. visok stepen potvrdjenosti 2. sirokaprihvacenost 3. eksplanatorni potencijal 4. deduktivna integrisanost 5. moc predvidjanja]
Primedba br.1 empiristima:
- Ako su ZP istinite generalizacije cinjenica onda se njihova nuznost (modalnost) tice nomickih relacijamedju stvarima u svetu
- Zasto onda evidencija potvrdjuje modalnost ZP ali ne i modalnost drugih univerzalnih stavova (npr > “Becar je neozenjen covek”)?
- Po empiristima to je stvar epist. stava – sto je neprihvatljivo (da li je prihvatljivo?)
Primedba br 2:
• Univerzalne istine su zatvorene nad operacijomsupstitucije koekstenzivnih predikata. (Npr.: K koekstenzivno sa F. Ako (x)(Fx->Gx) je tacno onda je i(x)(Kx->Gx) tacno)
• Ovo ne vazi u slucaju ZP (Npr. Zakon: dijamanti imajuindeks refrakcije 2.419; “dijamant” je koekstenzivan sa“iskopan u kimberlitu”; supstitucija koekstenzivnihpredikata ne ustanovljava nuzno zakonitost)
• Zasto?
• Odgovor empirista: epistemicki stav
• Da li je to zadovoljavajuci odgovor?
Alternativa empiristickom shvatanju nuznosti ZP (Fred Drecki):Zakoni nisu sumiranja aktuelnih instanci (cinjenickegeneralizacije)
• ZP se ne ticu objekata i njihovih svojstava• ZP se ticu relacija izmedju svojstava
Modalnost ZP:
• Nuznost dolazi od relacije izmedju predikata: ne implicira da je nuzno za x da bude i Fx i Gx
• Empiristi : Za svako x , koje je F, x je takodje G (ZP zavisi od toga da x budeF)
• Alternativa: Bez obzira da li je x F ili ne, ako F-nost onda G-nost (npr. “Akose elektron krece odredjenom brzinom, onda elektron proizvodi elektro-magnetno polje” – bez obzira da li u svetu u kom zivimo postoje objektipoput elektrona) – nuznost je relacija izmedju predikata “kretati se brzinom v” i “proizvoditi e-m polje”
Nauka i metafizika
1. Pokusaj odvajanje metafizike i nauke: Logickipozitivisti (Frank)
• Pretpostavka: naucne teorije imaju formalno-logickustrukturu koja obezbedjuje adekvatna izvodjenja i(preciznu) empirijsku adekvatnost
• Analogija naucnih teorija sa Euklidovim aksiomatskimsistemom geometrije:– Definicije: npr. Tacka je ono sto nema delove.– Postulati: npr. Svi pravi uglovi su jednaki.– Teoreme: izvodjenja iz postulata– Dokazi: preko definicija do teorema
Dva aspekta naucne teorije:
1. Formalni sistem (logicka struktura):– Primitivni pojmovi (bez empirijskog sadrzaja) /
definicije
– Izvedeni pojmovi / definicije
– Apstraktne pretpostavke/ postulati
2. Formalni sistem povezan sa iskustvom ,tj. interpretacija formalnog sistema (empirijskastruktura):– Empirijski pojmovi
– posmatranja
– pravila korelacije empir. pojmova sa formalnomstrukturom
• Jezik teorije i jezik opazaja (podaci dobijeninasim culima) su nezavisni
– Jezik opazaja: merenja (pozicije), ocitavanjaaparata, …
– Jezik teorije (jezik formalnog sistema): matematicki fomalizmi i apstraktni pojmovi
• Ka teorijama sve vece objasnjavalacke moci(sve generalnijim) preko sve veceg brojaempirijskih zakona
• “Obuhvatanje maksimuma cinjenica ipravilnosti uz pomoc minimuma teorijskihpojmova i pretpostavki”
• Sta je sa osnovnim principima i njihovomrazumljivoscu?
• Dva stava prema metafizickom sadrzaju:
1. Principi nisu neposredno proverljivi -> zadatakfilozofije
2. Znanja o tim principima nema (dakle religija kaoopcija)
• Spekulativne hipoteze u nauci i metafizici
• Iskustveno neproverljive hipoteze = metafizicke(nenaucne) hipoteze
• Uverljivost principa dolazi od analogije sasvakodnevnim opazanjima (npr. Zakon o odrzanju supstance ili zakon dovoljnog razloga)
• Posledice: racionalna metafizika kaoneproverljiva i zasnovana na neodredjenimanalogijama sa svakidasnjim iskustvom
• Primer poluge: navodno izvodjenje na osnovuprincipa dovoljnog razloga (str. 138)
• Nauka u uzem smislu nezainteresovana zaprincipe (odvojena od filozofskih problema) –str. 139
2. Pokusaj odvajanja metafizike i nauke: Mahovkonvencionalizam
• Ekonomicnost u nauci: naucne teorije kao “zgodne” sistematizacije opazaja
• Uzrocnost: kognitivni instrument; prividna nuznostuzroka usled iskustvenih navika
• Supstanca: sta god da se proglasi “supstancom” samoima vecu postojanost relativno prema drugimpojavama; skupovi postojanih opazaja koji suoznaceni simbolima (promenljivost bilo koje“supstance” uvedene u nauci – npr. u hemiji (str. 37))
• “Svi su fizikalni stavovi i pojmovi skracene upute, koje u sebi opet sadrzavaju druge upute o ekonomicnosredjenim, za upotrebu spremnim iskustvima.”
• “Najekonomicniji, najjednostavniji pojmovni izrazcinjenica [nauka] spoznaje kao svoj cilj.” – str. 40
– Primer: relativnost vremena u odnosu na referencijalnesisteme
• Cinjenice su uvek delimicne: misljenje i iskustvo surazdvojeni
• Metafizicko postuliranje realiteta iza pojava kaorezultat ishiternih sudova: naucni koncepti kaoekonomicna sredstva (uvek se mogu dalje razvijati)
• Uporedi Mahov argument i argument logickihpozitivista. U cemu se sastoje kljucne slicnosti i razlike?
• Veze Huserlovog pokusaja odvajanja metafizike i naukesa argumentom logickih pozitivista (dva razlicita neo-Kantovska pristupa problemu)
• Sta su sami naucnici, savremenici ovih filozofa, mislili o tom problemu? (Hajzenberg) Da li je to relevantno, zasto i kako?
• Odnos prema Kvatnoj mehanici kao ilustracija razlika u stavovima o odvajanju metafizike i nauke (Log. Pozitivisti, Huserl, Hajzenberg – nadji relevantna mestau tekstovima)
• Logicki pozitivizam: odvajanje metafizike i nauke(kriterijum empirijske proverljivosti; jezik opazaja ijezik teorije)
• Mahov konvencionalizam: principi u nauci su principiekonomicnosti u sistematizovanju iskustva, ne imetafizicki principi
Kritika logicko-pozitivistickog stava od strane racionalnemetafizike:
Da li postoje implicitni metafizicki principi u nauci?
Npr. Logicki poz. veruju da je nauka razvijanje svegeneralnijih teorija koje su empirijski adekvatne u svesirem domenu.
Skrivene pretpostavke takvog stava koje se ne proveravaju:
1. Priroda je saznatljiva.
2. Priroda je u velikoj meri uredjen sistem.
3. Priroda je jedinstven sistem.
• Huserlova kritika 1) logicko-pozitivistickog stava i 2) nauke razvijene u skladu sa tim stavom
• Huserlovo “vracanje subjektu” – epistemoloski uslovisaznanja
• Prirodne nauke kao konstrukcija specificnograzumevanja sveta a ne metod objektivnog saznanjasveta
• Geometrizovanje sveta u prirodnoj nauci kaoidealizacija predgeometrijskih aktivnosti (prakticnizivot – merenja, inzenjering, …)
– dve vrste opazanja (u prednaucnoj praksi i u idealitetima – fizicke velicine)
• Naucno idealizovanje nije objektivno vec kognitivnaaktivnost subjekta koja ima svrhu – svrha je data pred-naucnim iskustvom i zivotom (str. 48)
• Galilej se ne vraca na pred-naucno iskustvo -> “poturanje idealizovane prirode kao prednaucnoopazajne prirode”
• Posledica: prednaucni zivot nije geometrijski a on daje svrhu -> nauka ne razume sopstvene osnove
• Primer kauzalnosti: – Kauzalnost u zivotnim aktivnostima i u nauci
(str.48) – Egzaktnost kauzalnosti suprotstavljena
“univerzalnoj kauzalnosti opazajnog sveta” (str. 49)
– Reakcija na kvatnu mehaniku: “navodno filozofskirazorna kritika ‘klasicnog kauzalnog zakona’ “ (str.49)
• Formalizovanje u nauci kao nerazumljivo; ne vraca se prednaucnom razumevanju – spor sa logickimpozitivistima (str. 49)
• Smisao nauke skriven naucnicima versus metodskismisao (operisanje formulama i tehnika) – spor salog. pozitivistima (str. 49)
• Reakcija na odvajanje metafizike od nauke –Hajzenberg, Pauli, Bor
• Uporedi Huserlovu reakciju na filozofske implikacijekvatne mehanike sa reakcijom logickih pozitivista(Hajzenberg, str. 308)
• Reakcija Hajzenberga i Paulija (311-312) na log-pozodvajanje metafizike od nauke:
Filozofski opsti pojmovi manje jasni od egzaktnihteorijskih pojmova, ali nepohodni za razumevanjesame teorije - i oni su deo teorije
• Reakcija na Frankov argument o kauzalnosti (str. 312-313)
– Kvantna teorija kao primer analogije kaointegralnog aspekta nauke (ne moze se formalizovati) – kontra log. pozitivistima
• Da li je Huserl u pravu kada tvrdi da se naucnikoncept kauzalnosti ne vraca u navodnoizvorno opazajnu kauzalnost, cak iakopretpostavimo da je ova prva nastala (npr. kauzalna veza kao posledica opazajnogiskustva u kognitivnom razvoju individue)?
Hempel vs. standardna koncepcijanaucnih teorija
• Standardna koncepcija: unutrasnji principi(formalno-logicka struktura) i vezni principi(veza sa empirijskim iskazima)
• Primer: Borova teorija atoma
Unutrasnji principi:
Energetski nivoi …
Spoljasnji principi: veza sa optickim fenomenima
• Standardna koncepcija:
1. Aksiomatizovani deduktivni sistemneinterpretiranih recenica (aksiomatizovaniunutrasnji principi teorije – supstitucija u aksiomima promenljivima i konstantama)
2. Interpretiranje empirijskim terminima (pred-teorijskim terminima) pravilimakorespondencije
3. Modeli?
• Neuspesna kritika prema Hempelu:
Kritika: U naucnoj praksi teorije nisu formulisaneprema standardnoj koncepciji
Odgovor: Standardna koncepcija se odnosi naopravdanje i strukturu teorija, ne na procesistrazivanja
• Hempelova kritika 1:
Da li je aksiomatski sistem sredstvonedvosmislenog iskazivanja teorije?
Ako je u pitanju deduktivni sistem on recenicecini istinitima (a priori); onda u principuempirijska adekvatnost nepotrebna -> naucne teorije, medjutim, zahtevaju da imasmisla pitati da li su istiniti ili neistinitiprincipi teorije
• Ipak neke prednosti aksiomatizacije:
– Razjasnjavanje teorija (npr. Aksiomatizacija u kvantnoj mehanici)
– Doprinosi analitickom razjasnjavanju pojmova(npr. Teorija verovatnoce)
• Hempelova kritika 2:
1. Aksiomatizacija ne razjasnjava interpretaciju (samoizrazava u drugom obliku)
– > epistemicke veze van domasaja aksiomatskogsistema principa
2. Naucna teorija dopusta mnoge aksiomatizacije
Dakle: aksiomatizacijom se ne dobijaju teorijskepretpostavke – postulati aksiomatizovanog sistemanisu identicne teorijskim principima
(Npr: Njutnovim zakonioma se moze dati status definicije, postulata ili teoreme)
Pitanja – Hempelova kritika 2:
• Da li je tacno da postoje brojneaksiomatizacije teorije? Da li su to netrivijalneaksiomatizacije?
• Postoje li ogranicenja aksiomatizovanjaodredjene teorije? Da li nam ona pruzajuprihvatljiviju varijatnu standardne koncepcije?
Hempelova kritika 3:
Po standardnoj koncepciji, aksiomatizacija kaointerpretacija zahteva nove teorijske termine
Problem: Terimini su uvek i pred-teorijski (uz novetermine)
Pitanje za Hempela: Da li je to uvek ili uglavnom tacno? Slucaj kvantnih velicina (pozicija, impuls, energija) mozda slucaj iskljucivo novih teorijskih pojmova
• Hempelovi odgovori na primedbu:
1. U pitanju su razlicite metode merenja, ne razlicitevelicine (operacionalni kriterijumi primene se razlikuju)
2. Prenosenje principa upotrebe pojmova iz teorije u teoriju: recimo aditivnost masa
– Problem: Nije ista u kinetickoj teoriji i u kvatnojmehanici: da li je bilo promene u osnovnimprincipma? Otvoreno pitanje sta znaci teorijskapromena
Modeli i teorije
• Standardna koncepcija naucnog modela: analogijskimodeli – ne mogu se formalizovati ali ne dodaju nistasadrzaju teorije
Pitanje: Da li je ovo odgovor fizicarima na tvrdnju o analogijama kao integralnom delu teorija?
• Modeli implicitni u teorijama:
1. Model kao pokusaj opisa stvarnosti
2. Odredjuje delimicno konsekvence izvodive iz teorije
3. Dakle: iskazi koji formulisu model cine deounutrasnjih principa
• Primedba pristalica standardne koncepcije: Posledicatakvog razumevanja implicitnih modela je neodredjenost unutrasnjih principa (nije jasno koji se tacno teorijski iskazi racunaju kao teorija)
• Hempelov odgovor:
Da, ali to vazi i za aksiomatizavane principe – oni ne ukljucuju pravila korespondencije (koordinacija uvekotvorena)
Pitanje: Postoji li jasna granica izmedjuanalogijskih i implicitnih modela?
Npr. Niko nije verovao da je Borov model atomadoslovno tacan. Ali niko nije sumnjao da on odredjuje konsekvence teorije.
Pravila korespondencije:• Prema standardnoj koncepciji: garantuju istinitost
interpretiranih recenica• Hempelova primedba: iskazi u operacionalnim
definicijama se menjanju sa novim empirijskimotkricima (npr. Duzina definisana merenjem)
• Odgovor: primedba je irelevatna za aksiomatskustrukturu (u datoj teoriji je ustanvoljen iskaz, iakose moze promeniti kasnije, u drugoj teoriji – to je pitanje epistemickog statusa)
• Hempelov odgovor: Ne znaci li to da suinterpretirane recenice imune na promenu? Je lito naucna teorija?
Hempelova kritika 4: pred-teorijski i teorijskitermini i iskazi
• Pred-teorijski termini uvek prisutni u novojteoriji: znacenje termina se ne uci samodefinicijom -> dakle, nikada ne mozemo svestiteoriju na aksiomatski sistem interpretiranihrecenica (koje su istinite ili neistinite) jer je teorija uvek nepotpuna interpretacija
• Da li razumemo potpuno specifikovani izraz? Ne. Zasto pretpostavljamo da se naucneteorije sastoje od takvih izraza?