BEZDAN

G. Edward Griffin: PONOR

Prevod: Pavle Simovi

PONORBudunost poziva (I dio)

G. Edvard Grifin (G. Edward Griffin)

UVOD

G. Edvard Grifin je pisac i producent dokumentarnih filmova koji je objavio veliki broj zapaenih radova. Nalazi se na spisku Ko je ko u Americi, a takoe je dobro poznat i po svom talentu za istraivanjem razliitih tema izlaui ih jasnim terminima koje svi mogu razumjeti. Bavio se tako razliitim predmetima kao arheologijom i antikom istorijom Zemlje, Sistemom federalnih rezervi (u SAD) i meunarodnim bankarstvom, terorizmom, unutranjim podrivanjem, istorijom poreza, spoljnom politikom SAD, naukom i politikom terapije raka, Vrhovnim sudom i Ujedinjenim nacijama. Njegova dobro poznata djela ukljuuju: Stvorenje sa ostrva Dekil, Svijet bez raka, Otkrie Nojeve barke, Krtice na visokim poloajima, Otvorene kapije Troje, Nema mjesta za skrivanje, Kapitalistika zavjera, Smrtonosnije od rata, Provala velikog zatvora i Gospodar kojega se treba bojati. Gospodin Grifin je diplomirao na univerzitetu Miigen gdje je magistrirao na govornitvu i komunikacijama. U pripremi za pisanje svoje knjige o Sistemu federalnih rezervi, upisao se na Koledu za finansijsko planiranje koji se nalazi u Denveru, Kolorado. Njegov cilj nije bio da postane profesionalni finansijski planer ve da bolje shvati stvarni svijet investicija i trita novca. Stekao je svoj CFP (diplomirani finansijski planer) 1989. godine. Gospodin Grifin je dobitnik zavidne Teli nagrade (Telly Award) za vrsnou u televizijskoj produkciji, tvorac je Reality Zone Audio Archives (Audio arhiva zone stvarnosti), i predsjednik Amerikih medija, izdavake i video producentske kompanije u junoj Kaliforniji. Sluio je u upravnom odboru direktora Nacionalne zdravstvene federacije i Meunardnom udruenju pobjednika raka i prijatelja, a osniva je i predsjednik Fondacije za lijeenje raka. On je utemeljiva i predsjednik Meunarodne snage slobode (Freedom Force International). PREGLED

Hvala ti, Riarde, i hvala vama, dame i gospodo. Kako je straan bio ovaj uvod; ali, sasvim iskreno, moram rei da veoma preuveliava vanost moga rada. Trebam znati. Ja sam ga pisao. Ono to je opasno kod postavljanja platformi je to one uvijek tee da stvore nerealna oekivanja. Upravo ste navedeni da to nekako predvidite da u napraviti jedan sloen predmet lakim za razumijevanje. To je kao izdavanje rauna. Nadam se da mogu ispuniti to oekivanje danas; ali ostaje da se vidi mogu li to zaista uraditi sa ovim pitanjem: Rat protiv terorizma. Kako iko moe da to uini lakim za razumijevanje? Ima tako puno pitanja i toliko mnogo zabune. Osjeam se kao poslovini komarac u nudistikom kampu. Znam ta moram da uradim. Samo ne znam gdje poeti. Postoji jedno veoma poznato pravilo u javnom govornitvu koje se primjenjuje na sloene teme a koje glasi: Prvo, kai im o emu e govoriti. Onda im govori. I, konano, kai im ta si im rekao. Danas u slijediti to pravilo, i poeu sa konstatacijom koju sam paljivo sroio da bude to je mogue okantnija. Ovo prvenstveno zato to elim da je zapamtite. Ono to u vam rei, o emu u vam govoriti, znam da e mnogima od vas zvuati apsurdno i pomisliete da sam potpuno siao sa uma. Zatim, kao glavno tijelo moje prezentacije, rei u vam o emu govorim izlaui injenice kao dokaz da je sve to sam rekao u stvari istina. I, konano, na kraju, rei u vam to sam vam ispriao ponavljajui moju otvorenu konstataciju, da ne bi zatim, nadam se, vie zvualo kao apsurd. Ono to u vam rei je ovo: Mada se uglavnom vjeruje da je rat protiv terorizma plemeniti napor da se odbrani sloboda, u stvarnosti, malo veze ima sa terorizmom a jo manje sa odbranom slobode. Postoje drugi planovi na djelu; planovi koji su manje vrijedni hvale; planovi koji su stvari upravo suprotni onome to nam se govori. Svrha ove prezentacije je dokazati da ono to se danas odvija nije rat protiv terorizma za odbranu slobode, ve rat na slobodu koji zahtijeva odbranu od terorizma. To je ono o emu u vam govoriti danas, i vjerovatno se pitate kako bi iko pri zdravom razumu mogao pomisliti da bi mogao dokazati jednu takvu tvrdnju. Stoga treba da se postavimo ispravno prema ovome; i prva stvar koju moramo uraditi je da se pozabavimo rijeju dokaz. ta je dokaz? Nema neeg takvog kao to je apsolutni dokaz. Postoji samo oiglednost. Dokaz se moe definisati kao dovoljna oiglednost da ubijedi posmatraa da je odreena hipoteza istinita. Ista oiglednost koja uvjerava jednu osobu moda nee ubijediti drugu. U tom sluaju, postoji dovoljno dokaza za prvu osobu ali ne i za drugu kojoj je potrebno jo dokaza. Dakle, kad govorimo o dokazu mi u stvari govorimo o oiglednosti. Moja namjera je da vam ispriam ono ta sam vam rekao razvijajui sluaj polako i metodino; da pokaem motiv i priliku; da uvedem oevice i svjedoanstvo strunjaka. Drugim rijeima, dodavau dokaz po dokaz, sve dokle planina ne bude toliko visoka da ak i najokoreliji skeptik mora zakljuiti da je dokaz izveden.

Gdje emo nai ove dokaze? Prvo mjesto za pogledati je u istoriji. Prolost je klju za budunost, i nikad neemo potpuno razumjeti gdje smo danas ukoliko ne poznajemo stazu kojom smo dovdje proputovali. Vil Djurant je rekao: Oni koji ne znaju nita o istoriji osueni su da je zauvijek ponavljaju.

Da li smo osueni da ponavljamo istoriju u ratu protiv terorizma? Ako nastavimo slijediti kruni put kojim sada idemo, vjerujem da jesmo. Ali da bi otkrili da li je to istina, moramo da se vratimo natrag kroz vrijeme. Dakle, pozivam vas da mi se sada prikljuite u mojem vremeplovu. Neko vrijeme pogledaemo na istoriju i neke velike dogaaje i velike greke da vidimo postoje li paralele, ima li neka lekcija da se naui za dananjicu. Moram vas upozoriti: izgledae da smo izgubljeni u vremenu. Ii emo tu i tamo, vraati se i preskakati naprijed u vremenu. Ispitivaemo stvari za koje ete se moda zapitati Kakve ovo uopte veze ima sa dananjicom? Ali mogu vas uvjeriti, kad stignemo do kraja naeg putovanja, vidjeete da sve to smo pokrili ima direktne veze sa sadanjim vremenom, i osobito sa ratom protiv terorizma. SKRIVENI PLANOVI

Sada smo u naem vremeplovu, i biramo 1954. godinu, i iznenada, zatiemo se u plianoj kancelariji Fondacije Ford u gradu Njujorku. Dva ovjeka sjede za velikim stolom od mahagonije i razgovaraju. Oni nas ne mogu vidjeti i uti, ali mi njih vidimo vrlo dobro. Jedan od ovih ljudi je Rowan Gaither, koji je bio predsjednik Fondacije Ford u tom vremenu. Drugi je gospodin Norman Dodd, ef istraitelj slube koja se zvala Kongresni komitet za istraivanje fondacija osloboenih poreza. Fordova fondacija bila je jedna od njih, tako da je on ovdje u dijelu svojih kongresnih odgovornosti. Moram vam rei da sam 1982. godine sreo gospodina Doda u njegovoj rodnoj dravi Virdiniji gdje sam, u to vrijeme, imao televizijsku ekipu koja je prikupljala intervjue za jedan dokumentarni film. Prethodno sam itao svjedoanstvo gospodina Doda i shvatio koliko je bilo vano; i tako, kad je naa TV ekipa imala slobodnog vremena, pozvao sam ga telefonom i pitao da li bi bio voljan da da izjavu pred naim kamerama, i rekao je: Naravno. Drago mi je to smo doli do tog intervjua, zato to je Dod bio u poodmaklim godinama i nedugo zatim je umro. Bili smo vrlo sreni da uhvatimo njegovu priu u vlastitom iskazu. Ono emu smo sada svjedoci iz naeg vremeplova potvreno je i sauvano u detaljnom video zapisu dvadeset godina kasnije. U ovom dogaaju, sada smo u 1954. godini, i ujemo gospodina Gaithera kako govori gospodinu Dodu: Da li bi vas zanimalo da saznate zato smo ovdje u Fondaciji Ford? I gospodin Dod kae: Da! Upravo zato sam ovdje. Veoma bi me zanimalo, gospodine. Zatim, bez ikakvog podbadanja, Gaither ree: Gospodine Dod, mi radimo prema direktivama, ija je sutina da koristimo svoju mo dodjeljivanja donacija da mijenjamo ivot u Sjedinjenim Dravama kako bi se lagano mogao sjediniti sa Sovjetskim Savezom. Dod umalo pada sa svoje stolice kad je ovo uo. Onda se obraa Gaitheru: Dobro, gospodine, moete raditi sve ta vam se svia sa vaom moi dodjele donacija, ali ne mislite li da vam je obaveza da to otkrijete amerikom narodu? Uivate izuzee od poreza, to znai da ste indirektno subvencionirani poreskim obveznicima, dakle, zato ne kaete Kongresu i amerikom narodu ono to ste mi upravo rekli? I Gaither odgovara: Ni u snu ne bismo uradili tako neto. STRATEGIJA KONTROLE UENJA ISTORIJE

Pitanje koje se pokree u umu gospodina Doda je: Kako je mogue da neko uopte pomisli da bi mogao mijenjati ivot u Sjedinjenim Dravama kako bi se lako mogao stopiti sa Sovjetskim Savezom i, dalje, sa ostalim nacijama u svijetu? Kakva je to apsurdna misao morala biti naroito 1954. godine. To bi zahtijevalo naputanje amerikog koncepta pravde, slobodarske tradicije, nacionalnog suvereniteta, kulturnog identiteta, ustavne zatite i politike nezavisnosti, da pomenemo samo neke. Ipak, ti ljudi su bili smrtno ozbiljni oko toga. Oni nijesu bili fokusirani na pitanje da li bi se to moglo uraditi. Njihovo jedino pitanje bilo je kako to uraditi. ta je potrebno da se promijene amerika stanovita? ta je potrebno da ih ubijedi da napuste svoje naslee u zamjenu za globalnu uniju? Odgovor je dala druga mona i prestina fondacija osloboena poreza, Karnegi darovniki fond za meunarodni mir (Carnegie Endowment Fund for International Peace). Kad je Dod posjetio tu organizaciju i poeo ispitivati o njihovim aktivnostima, predsjednik je rekao: Gospodine Dod, imate puno pitanja. Bilo bi nam vrlo muno i trebalo mnogo vremena da na sve odgovorimo, stoga imam jedan protiv-predlog. Zato ne poaljete jednog lana vaeg osoblja u nau arhivu, i otvoriemo nae zapisnike od prvog sastanka Karnegi fonda, a vae ih osoblje moe pregledati i iskopirati sve to tu nau. Tada ete znati sve ta radimo. I opet je gospodin Dod bio potpuno zapanjen. Uoio je da je predsjednik bio novoimenovan i vjerovatno nikad sam nije proitao te zapisnike. Tako je Dod prihvatio ponudu i poslao lana svog osoblja u arhiv Karnegi fondacije. Njeno ime bilo je gospoa Ketrin Kejsi (Catherine Casey) koja je, usput, bila neprijatelj aktivnosti Kongresnog komiteta. Politiki oponenti Komiteta postavili su je meu osobljem da djeluje kao pas uvar i priguiva operacije. Njeno stanovite bilo je: ta bi moglo da ne valja sa fondacijama osloboenim poreza? Oni ine toliko dobra. Dakle, to je bilo gledite gospoe Kejsi kad je stuplila u hol Karnegi fondacije. Ponijela je svoj diktafon sa sobom (u to vrijeme koristili su magnetske pojaseve) i snimala, rije po rije, mnoge od kljunih pasusa iz zapisnika ove organizacije, poevi od prvog sastanka. Ono to je otkrila bilo je tako okantno da je skoro sila s uma, kako je rekao gospodin Dod. Posle toga postala je neaktivna u svom poslu i morali su joj dati drugi zadatak. Evo ta su ovi zapisnici otkrili: Od samog poetka lanovi odbora raspravljali su kako promijeniti ivot u Sjedinjenim Dravama; kako izmijeniti stanovita Amerikanaca da ostave svoja tradicionalna naela i koncepte vlade i budu prijemiviji onome to su nazivali kolektivistikim modelom drutva. Kasnije u vie govoriti o tome ta znai kolektivizam, ali oni koji su pisali dokumenta koja emo citirati esto su koristili tu rije i imaju jasno razumijevanje ta ona znai. Na sastancima upravnog odbora Karnegi fondacije, raspravljali su o ovim pitanjima na veoma nauan nain. Nakon nekoliko mjeseci prosuivanja, doli su do zakljuka da, od svih raspoloivih opcija za mijenjanje politikih i drutvenih stavova, postoji samo jedna koja je bila istorijski pouzdana. Ta opcija bila je rat. U ratnim vremenima, rezonovali su oni, samo tada su ljudi bili voljni da napuste stvari koje su gajili u zamjenu za oajniku potrebu i elju za sigurnou od smrtnog neprijatelja. I tako je Kernegi fond za meunarodni mir objavio u svojim protokolima da mora uraditi sve to moe kako bi Sjedinjene Drave uvukao u rat. Oni su takoe rekli da treba sprovesti i druge akcije, i evo njihovih vlastitih rijei: Mi moramo kontrolisati obrazovanje u Sjedinjenim Dravama. Shvatili su imaju pred sobom zaista veliki zadatak, i stoga su se timski zdruili sa Rokfeler i Gugenhejm (Guggenheim) fondacijama i sjedinili svoje finansijske resurse da bi kontrolisali obrazovanje u Americi naroito da bi kontrolisali uenje istorije. Dodijelili su podruja odgovornosti koja su ukljuivala pitanja koja se odnose na unutranje poslove Rokfeler fondaciji, a ona pitanja koja su se ticala meunarodnih poslova preuzeta su kao dio odgovornosti Karnegi fondacije. Prvi cilj bio je ponovo ispisati udbenike istorije, i oni su dugo raspravljali kako to uraditi. Prili su nekim istaknutijim istoriarima tog vremena i izloili im predlog da ponovo napiu istoriju u korist koncepta kolektivizma, ali vratili su se dobro opeglani. Onda su odluili i, opet, evo njihovih vlastitih rijei: Mi moramo stvoriti nau vlastitu talu istoriara. Izabrali su dvadeset kandidata na univerzitetskom nivou koji su traili doktorate u amerikoj istoriji. Onda su otili u Gugenhejm fondaciju i rekli: Da li biste dotirali sredstva kandidatima koje smo odabrali, koji su pravog umnog okvira, one koje vide vrijednost kolektivizma onako kako je mi vidimo? Da li biste im pomogli da steknu svoje doktorate kako bismo im dali podsticaj ka istaknutim i vodeim pozicijama u akademskom svijetu? I odgovor je bio da. Tako su oni sastavili spisak mladih ljudi koji su traili svoje doktorske titule. Intervjuisali su ih, analizirali njihova stanovita, i izabrali dvadeset za koje su mislili da su najprikladniji za njihove ciljeve. Poslali su ih u London na obuku. (Za nekoliko trenutaka objasniu zato je London tako vaan.) Na ovom sastanku, reeno im je ta se oekuje ako i kada dobiju doktorate koje su traili. Reeno im je da treba da gledaju istoriju, napiu istoriju, i ue istoriju iz perspektive da je kolektivizam bio pozitivna sila u svijetu i talas budunosti. Sada se vraamo rijeima samog gospodina Doda, kako je opisao ovaj dogaaj pred naim kamerama 1982. godine. Rekao je: Ova grupa od dvadeset istoriara na kraju je formirala jezgro Amerikog istorijskog udruenja (American Historical Association). Zatim pred kraj 1920-ih Fondacija dotira Amerikom istorijskom udruenju 400.000 dolara [ogroman iznos novca u to vrijeme] za prouavanje istorije na nain koji ukazuje ta ovu zemlju treba da oekuje u budunosti. Ovo kluminira u studiji od sedam tomova, poslednjem, od kojih je poslednji tom saetak sadrine ostalih est. A sutina poslednjeg toma je: budunost ove zemlje (SAD prim. prev.) pripada kolektivizmu, koji e se sprovoditi sa karakteristinom amerikom uinkovitou.

Sada se moramo vratiti naem vremepolovu za nekoliko trenutaka i pozabaviti se rijeju kolektivizam. uli ste je mnogo puta. Osobito ako prekopavate po istorijskim spisima pojedinaca i grupa o kojima raspravljamo, otkriete da uvijek iznova koriste ovu rije. Mada najvei broj ljudi ima nejasan koncept ta ona znai, zastupnici kolektivizma imaju veoma jasno razumijevanje toga, pa da se njome sada pozabavimo. PONOR: DVIJE ETIKE KOJE DIJELE ZAPADNI SVIJET

Postoje mnoge rijei koje se danas obino koriste za opisivanje politikih stanovita. Govore nam postoje konzervativci, liberali, libertarijani (oni koji maksimalizuju individualna prava a minimaliziju ulogu drave prim. prev.), desnokrilci, ljevokrilci, progresivisti, socijalisti, komunis-ti, trockijevisti, maoisti, faisti, nacisti; i ako to nije dovoljno zbunjujue, sada imamo neo konzervativce, neo naciste, i neo sve ostalo. Kad nas upitaju koje smo politike orjentacije, oekuje se da upotrijebimo neku od ovih rijei. Ako nemamo politiko miljenje ili ako se plaimo da ne nainimo lo izbor, onda igramo na sigurno i kaemo da smo umjereni dodajui ipak jo jednu rije spisku. Ipak, niti jedna osoba od hiljadu ne moe jasno definisati ideologiju koju bilo koja od ovih rijei predstavlja. One se prvenstveno koriste kao etikete da se doda aura dobrote ili ravosti, zavisno od toga ko koristi te rijei i kakve emocije one pokreu u njihovim umovima. Na primjer, koja je stvarna definicija konzervativca? Opti odgovor bio bi da je konzerva-tivac osoba koja eli da konzervira status kvo i protivi se promjenama. Ali, veina ljudi koji sebe nazivaju konzervativcima nijesu za konzerviranje sadanjeg sistema visokih poreza, troenje deficita, irenje blagostanja, popustljivost prema kriminalu, stranu pomo, rast vlade, ili neko drugo vee obiljeje sadanjeg poretka. Oni su ljubomorni uvari bastiona kojega nazivamo liberalizam. Jueranji liberali su danas konzervativci, a ljudi koji sebe zovu konzervativcima su u stvari radikali zato to ele radikalne promjene sa statusa kvo. Nije udo to veina politikih debata zvui kao da potiu iz Vavilonske kule. Svako govori razliitim jezikom. Ove rijei mogu zvuati blisko, ali govornici i sluaoci svako ima svoje privatne definicije.

Iz mojeg iskustva, jednom kad se definicije zajedniki shvate, najvei broj nesuglasica se okona. Na zaprepaenje onih koji su mislili da su bili gorki ideoloki oponenti, oni esto otkriju kako se u osnovi slau. Dakle, da bi se bavili ovom rijeju, kolektivizam, prva stvar koju moramo uraditi je izbaciti smee. Ako hoemo da dobijemo smisao politikih planova koje danas dominiraju ovom planetom, ne smijemo dopustiti naem razmiljanju da bude kontaminirano emocionalnim teretom starog rjenika. Moda e vas iznenaditi saznanje da se najvei broj politikih debata naeg vremena u najmanju ruku u Zapadnom svijetu moe podijeliti na samo dva gledita. Sve ostalo je paperje. Tipino, oni se usredsreuju na to da li neka posebna akcija treba da se preduzme ili ne; ali stvarni sukob nije oko postignua akcije; on je oko naela, etikog koda koji opravdava ili zabranjuje tu akciju. To je sukob izmeu etike kolektivizma s jedne strane i individualizma sa druge strane. To su rijei koje imaju znaenje, i one opisuju filozofski ponor koji dijeli itavi Zapadni svijet.

Jedna stvar koja je zajednika za kolektiviste i individualiste je da velika veina njih ima dobre namjere. One ele najbolji mogui ivot za svoje porodice, za svoje zemljake i za ovjean-stvo. Oni ele prosperitet i pravdu za svoje sledbenike. Ono gdje se ne slau je kako to postii. Prouavao sam kolektivistiku literaturu preko etrdeset godina; i poslije izvjesnog vremena, shvatio da postoje izvjesne teme koje se ponavljaju, za koje smatram da su est noseih stubova kolektivizma. Ako se okrenu naopake, to su takoe est stubova individualizma. Drugim rijeima, postoji est glavnih kocepta drutvenih i politikih odnosa; i unutar svakoga od njih, kolektivisti i individualisti imaju suprostavljena gledia. 1. PRIRODA LJUDSKIH PRAVA

Prvi od njih se bavi prirodom ljudskih prava. I kolektivisti i individualisti se slau da su ljudska prava vana, ali se razlikuju po tome koliko su vana i naroito oko toga ta je pretpostavka porijekla tih prava. U ovoj debati postoje samo dvije mogunosti. Ili su ovjekova prava uroena njegovom biu, ili su ona ekstrinzina, to znai ili ih posjeduje po roenju ili mu se daju kasnije. Drugim rijeima, ona su ili hardver ili softver. Individualisti vjeruju da su hardver. Kolektivisti vjeruju da su softver. Ako se prava pojedincu daju po roenju, ko onda ima silu da to uini? Kolektivisti vjeruju da je to funkcija vlasti. Individualisti su nervozni oko te pretpostavke jer, ako drava ima mo da podari prava, ona takoe ima mo da ih oduzme, a taj koncept je nekompatibilan sa linom slobodom. Individualistiki pogled je jasno izraen u Deklaraciji o nezavisnosti Sjedinjenih Drava, koja kae: Smatramo da su ove istine dokaz same po sebi, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da im je Stvoritelj podario izvjesna neotuiva Prava, izmeu ostalih ivot, Slobodu, i potragu za Sreom. Da bi se osigurala ova prava, meu ljudima se ustanovljavaju Vlade...Nita ne moe biti jasnije od ovoga. Neotuiva prava znai da su ona prirodna svojina svakoga od nas po roenju, a ne data od strane drave. Cilj vlasti je ne da podari prava, ve da ih osigura i zatiti. Nasuprot tome, svi kolektivistiki politiki sistemi njeguju suprotan pogled da prava daje drava. Tu spadaju nacisti, faisti i komunisti. Ovo je takoe tendencija Ujedinjenih nacija. lanak etiri sporazuma UN o ekonomskim, drutvenim i kulturnim pravima kae: Dravne stranke prema sadanjem Sporazumu priznaju da, u uivanju onih prava koje obezbjeuje Drava... Drava moe podrediti ta prava takvim ogranienjima koja su odreena po zakonu.Ponavljam: Ako prihvatimo da drava ima mo da daje prava, onda se takoe moramo sloiti da ona ima prava da ih oduzme. Zapazite rijei u Sporazumu UN. Nakon objave da prava obezbjeuje drava, tu se zatim kae da ta prava mogu biti podlona ogranienjima koja se odreuju po zakonu. Drugim rijeima, kolektivisti u UN zamiljaju da nam daju naa prava i, kad budu spremni da ih oduzmu, sve to moraju uraditi je da usvoje zakon koji to autorizuje. Poredite ovo sa Spiskom prava u Ustavu Sjedinjenih Drava. Tu stoji da Kongres nee donijeti nikakav zakon koji ograniava pravo na slobodu govora, vjeroispovijesti, mirnih skuptina, pravo da se nosi oruje, i tako dalje ne osim kako je odreeno po zakonu, ve nikakav zakon. Ustav oliava etiku individualizma. UN oliavaju etiku kolektivizma, i kakva je razlika. 2. PORIJEKLO DRAVNE MOI

Drugi koncept koji dijeli kolektivizam od individualizma vezan je za porijeklo dravne moi. Individualisti vjeruju da samo pravedna vlast izvodi tu mo, ne iz pokoravanja i podjarmljiva-nja svojih graana, ve iz slobodnog pristanka za vladavinom. To znai da drava ne moe imati nikakve legitimne moi ukoliko joj nijesu date od njenih graana. Drugi nain da se to postavi je da vlasti mogu initi samo ono ta takoe njihovi graani imaju pravo da rade. Ako pojedinci nemaju pravo da izvre odreeno djelo, onda oni ne mogu dati tu mo svojim izabranim predstavnicima. Oni ne mogu ovlastiti ono to nemaju.

Iskoristiemo jedan ekstremni primjer. Pretpostavimo da se brod nasukao u oluji, i tri iscrpljena ovjeka se bore za preivljavanje na moru. Iznenada, nailaze na pojas za spasavanje. Pojas je dizajniran da odri na vodi samo jednu osobu; ali, uz paljivu saradnju meu njima, moe ih dvojicu odrati na povrini. Meutim, kad trei ovjek zgrabi pojas, on postaje beskoristan, i sva trojica su opet preputeni na milost i nemilost mora. Oni se mijenjaju: jedan se probija kroz vodu dok se dvojica dre za pojas; ali nakon nekoliko sati, niko od njih nema dovoljno snage da nastavi. Svirepa istina postepeno postaje jasna: ukoliko se jedan od njih ne odvoji od grupe, sva trojica e se utopiti. ta onda treba ovi ljudi da urade? Veina ljudi bi rekli da bi bilo opravdano da dvojica nadjaaju treega i odbace ga. Pravo na samopreivljavanje je vrhovno. Uzimanje drugoga ivota, strano koliko taj in moe biti, moralno je opravdano ukoliko je neophodno da se spasi vlastiti ivot. Ovo je svakako istina za individualnu akciju, ali ta je sa kolektivnom akcijom. Gdje dva ovjeka dobijaju pravo da se udrue protiv jednog ovjeka? Kolektivisti odgovaraju da dva ovjeka imaju vee pravo na ivot zato to brojno nadmauju treega. To je pitanje matematike: Najvee dobro za najvei broj. To ini grupu vanijom od pojedinca i opravdava dva ovjeka koji prisiljavaju jednoga da se udalji od pojasa. Ima izvjesne logike u ovoj argumentaciji ali, ako dalje pojednostavimo ovaj primjer, vidjeemo da, premda ta akcija moe biti ispravna, opravdava je pogreno rezonovanje. Pretpostavimo sada da ima samo dva ovjeka koji se trebaju spaavati tako eliminiemo koncept grupe i pretpostavimo takoe da pojas moe izdrati samo jednog plivaa, ne dvojicu. Pod ovim uslovima, bilo bi slino suoiti se sa neprijateljem u bici. Mora ubiti ili e biti ubijen. Samo jedan moe preivjeti. Sada se bavimo takmiarskim pravom samo-preivljavanja za svakog pojedinca, a nema mitoloke grupe da poremeti ovaj spor. Pod ovim ekstremnim uslovom, jasno je da bi svaka osoba imala pravo da uradi ta god moe da sauva vlastiti ivot, ak i ako to vodi u smrt drugoga. Neki mogu dokazivati da bi bilo bolje rtvovati ivot za stranca, dok bi se drugi mogli sporiti da bi ne uiniti tako bilo pogreno. Dakle, kad se uslovi pojednostave do svoje najogoljelije sutine, vidimo da pravo uskraivanja ivota drugome dolazi iz individualnog prava da se zatiti svoj vlastiti ivot. Nema potrebe za grupom da to dosudi. U prvobitnom sluaju sa tri brodolomnika, opravdanje uskraivanja ivota jednome od njih ne dolazi od izglasavanja veine ve iz njihovog individualnog i odvojenog prava na samo-preivljavanje. Drugim rijeima, svako od njih, djelujui zasebno, bio bi opravdan u ovoj akciji. Njih ne opunomoava grupa. Kad unajmljujemo policiju da titi nau zajednicu, mi prosto traimo od njih da rade ono to mi sami imamo pravo da uradimo. Upotreba fizike sile da se zatite nai ivoti, sloboda i imovina je legitimna funkcija vlasti, zato to se ta mo povlai od ljudi kao pojedinaca. To ne proistie od grupe.

Evo jo jedan primjer mnogo manje ektreman ali daleko tipiniji od onoga to se stvarno svakodnevno deava u zakonodavnim tijelima. Ako vladini zvaninici jednog dana odlue da niko ne treba raditi nedjeljom, ak i pod pretpostavkom da zajednica generalno podri njihovu odluku, gdje bi dobili ovlaenje da upotrijebe policijsku silu da nametnu takav dekret? Pojedini graani nemaju prava da natjeraju svoje susjede da ne rade, tako da ne mogu ovlastiti svoju upravu tim pravom. Gdje bi onda drava dobila to ovlaenje? Odgovor je da bi ono proisteklo od nje same; bilo bi samoproizvedeno. To bi bilo slino boanskom pravu antikih monarhija u kojima se pretpo-stavljalo da vlasti predstavljaju mo i volju Boju kako su naravno tumaili njihovi zemaljski voi. U savremenijem dobu, veina vlada ak i ne pretenduju da imaju Boga kao svoj autoritet, oni se samo oslanjaju na udarne timove i armije, i svako ko se buni biva eliminisan. Kao to je dobro poznati kolektivista Mao Ce Tung rekao: Politika mo izrasta iz puane cijevi. Kad vlasti tvrde da svoj autoritet povlae iz nekog drugog izvora od ovlaenog, to uvijek dovodi do unitavanja slobode. Spreavanje ljudi da rade nedjeljom ne bi izgledalo kao velika prijetnja slobodi, ali jednom kad se to naelo uspostavi, ono otvara vrata za druge edikte, i dalje dok se sloboda ne ugasi. Ako prihvatimo da drava ili neka grupa ima pravo da radi stvari koje sami pojedinci nemaju prava initi, onda neopozivo ovjeravamo koncept da prava nijesu uroena pojedincu i da ona, u stvari, potiu od drave. Jednom kad ovo prihvatimo, na putu smo ka tiraniji. Kolektivisti se ne brinu oko tako sitnih pitanja. Oni vjeruju da vlasti u stvari imaju moi koje su vee od onih njihovih graana, a izvor tih moi, kau oni, nijesu pojedinci unutar drutva, ve samo drutvo, grupa kojoj pojedinci pripadaju. 3. PREMO GRUPE

Ovo je trei koncept koji dijeli kolektivizam od individualizma. Kolektivizam se zasniva na vjerovanju da je grupa vanija od pojedinca. Prema ovom gleditu, grupa je entitet sam od sebe i ima svoja prava. Povrh toga, ta prava su vanija od individualnih prava. Stoga, prihvatljivo je rtvovati pojedince ako je to nuno za vee dobro veeg broja. Koliko puta ste ovo uli? Ko moe prigovoriti gubitku slobode ako se to opravdava kao neophodnost za vee dobro drutva? Konana grupa je naravno drava. Stoga, drava je vanija od pojedinih graana, i prihvatljivo je rtvovati pojedince, ako je neophodno, za dobrobit drave. Ovaj koncept je u srcu svih savremenih totalitarnih sistema ugraen u modelu kolektivizma. Pojedinci s druge strane kau: ekajte malo. Grupa? ta je grupa? To je samo rije. Ne moete dotai grupu. Ne moete vidjeti grupu? Sve to moete dotai i vidjeti su pojedinci. Rije grupa je apstrakcija i ne postoji kao dodirljiva realnost. To je popur apstrakcije zvane uma. uma ne postoji. Postoji samo drvee. uma je koncept od puno drvea. Slino tome, rije grupa prosto opisuje apstraktni koncept vie pojedinaca. Samo su pojedinci stvarni i, stoga, nema neeg takvog kao prava grupe. Samo pojedinci imaju prava. Samo zato to postoji puno pojedinaca u jednoj grupi i samo nekoliko u drugoj ne daje vei prioritet pojedincima u veoj grupi ak i ako se ona zove drava. Veina glasaa nema vea prava od manjine. Prava ne potiu iz sile brojeva. Ona ne dolaze od grupe. Ona su uroena svakom ljudskom biu. Kad neko dokazuje da pojedinci moraju biti rtvovani za vee dobro drutva, ono to u stvari kae da se neki pojedinci moraju rtvovati za vee dobro drugih pojedinaca. Moralnost kolektivizma se zasniva na brojevima. Sve se moe uraditi sve dok je pretpostavljeni broj povlaenih ljudi vei od broja ljudi koji se rtvuju. Kaem pretpostavljeni zato to, u stvarnom svijetu, oni koji odluuju ko se mora rtvovati ne raunaju poteno. Diktatori uvijek polau pravo da oni predstavljaju vee dobro od veeg broja, ali, u stvarnosti, oni i organizacije koje ih podravaju obuhvataju manje od jednog procenta populacije. Teorija je da neko mora govoriti za mase i predstavljati njihove najbolje interese, zato to su oni suvie mutavi da to odrede za sebe. Tako kolektivistike voe, mudri i estiti kao to jesu, donose odluke za njih. Mogue je objasniti svaku okrutnost ili nepravdu kao neophodnu mjeru za vee dobro drutva. Totalitaristi uvijek paradiraju kao humanitarci. Poto individualisti ne prihvataju premo grupe, kolektivisti ih esto opisuju kao sebine i neosjetljive na potrebe drugih. To je opta tema u dananjim kolama. Ako se dijete ne eli priklju-iti grupi, ono se kritikuje kao drutveni rasklonik i nije dobar timski igra ili dobar graanin. Oni divni ljudi u fondacijama osloboenim od poreza imaju mnogo veze s time. Ali individualizam se ne zasniva na egu. On se zasniva na naelu. Ako prihvatate premisu da se pojedinci mogu rtvovati za grupu, inite ogromnu greku na dva rauna. Prvo, pojedinci su bit grupe, to znai da se grupa u svakom sluaju rtvuje, komad po komad. Drugo, temeljni princip je smrtni. Danas, pojedinac koji se rtvuje moe da vam bude nepoznat ili ak neko koga ne volite. Sjutra, to moete biti vi. Potrebno je samo za trenutak razmisliti da se shvati kako se vee dobro za vei broj ne postie rtvovanjem pojedinaca ve zatitom pojedinaca. Drutvu se najbolje slui individualizmom, ne kolektivizmom. REPUBLIKANCI PROTIV DEMOKRATA

Ovdje se bavimo jednim od razloga kako ljudi prave razliku izmeu republikanaca i demokrata. Proteklih godina uili su nas da vjerujemo da je demokratija idealan oblik vladavine. Pretpostavimo da je to ono to je stvoreno amerikim Ustavom. Ali, ako itate dokumenta i prepise govora ljudi koji su pisali Ustav, otkriete da su vrlo oskudno govorili o demokratiji. Oni su jasnim rijeima kazali da je demokratija bila jedan od najgorih moguih oblika vladavine. I tako su stvorili ono to su nazvali republikom. Zato se rije demokratija ne pojavljuje nigdje u Ustavu; i, kad se Amerikanci zaklinju na odanost zastavi, to je za republiku koju ona predstavlja, ne za demokratiju. Kad se pukovnik Dejvi Kroket prikljuio Teksakoj revoluciji prije uvene bitke kod Alamoa, on je odbio da potpie zakletvu na odanost buduoj vladi Teksasa dok se rijei ne promijene na buduu republikansku vladu Teksasa. Razlog zato je ovo vano je to je razlika izmeu demokratije i republike razlika izmeu kolektivizma i individualizma. U istoj demokratiji vlada veina; kraj diskusije. Moete rei: ta s tim nije u redu? Dakle, ima puno toga to tu ne valja. ta je sa svjetinom koja linuje? Postoji samo jedna osoba sa glasom protiv, a to je ovjek na kraju konopca. To je ista demokratija u akciji. Ah, ekajte minut, kaete vi, Veina treba da vlada. Da, ali ne do granice odricanja prava manjine, i, naravno, bili biste u pravu. To je upravo ono to postie republika. Republika je vlada zasnovana na naelu ogranienoj vladavini veine gdje e ak i manjina od jednog biti zatiena od udljivosti i strasti veine. Republike esto karakteriu pisani ustavi koji izraavaju pravila po kojima je to mogue. To je bila funkcija Amerike liste prava, koja je nita vie od spiska stvari koje vlada ne moe da ini. Tu stoji da Kongres, ak iako predstavlja veinu, nee usvojiti zakon koji manjini porie njihova prava za slobodno upranjavanje religije, slobode govora, mirnih skuptina, pravo na noenje oruja, i druga neotuiva prava. Ova ogranienja na vladavinu veine su bit republike, ali ona su takoe u sri ideologije zvane individualizam. I tako evo jo jedne velike razlike izmeu ova dva koncepta: kolektivizam s jedne strane podrava svaku akciju vlade sve dok se moe rei da je to za vee dobro veeg broja; a individualizam s druge strane brani prava manjine od strasti i pohlepe veine. 4. PRISILA PROTIV SLOBODE

etvrti koncept koji dijeli kolektivizam od individualizma bavi se odgovornostima i slobodom izbora. Govorili smo o porijeklu prava, ali postoji slino pitanje koje ukljuuje porijeklo odgovornosti. Prava i odgovornosti idu zajedno. Ako cijenite pravo da ivite vlastiti ivot a da vam drugi ne govore ta ete raditi, onda morate pretpostaviti odgovornost da budete nezavisni, da se obezbijedite za sebe ne oekujui od drugih da se brinu o vama. Prava i odgovornosti su prosto suprotne strane iste kovanice. Ako samo pojedinci imaju prava, onda slijedi da samo pojedinci imaju odgovornosti. Ako grupa ima prava, onda grupa takoe ima odgovornosti; i tu lei jedan od najveih ideolokih izazova naeg modernog doba. Individualisti su ampioni individualnih prava. Stoga, oni prihvataju naelo individualne odgovornosti prije nego odgovornost grupe. Oni vjeruju da svako ima linu i direktnu obavezu da opskrbi najprije sebe i svoju porodicu, a zatim i druge koji su moda u oskudici. To ne znai da oni ne vjeruju u meusobno pomaganje. Upravo zato to sam individualista ne znai da moram sam pomjeriti svoj klavir. To samo znai da vjerujem da je pomijeranje moja odgovornost, ne neija drugo, i na meni je da organizujem dobrovoljnu pomo drugih. Kolektivista, s druge strane, objavljuje da pojedinci nijesu lino odgovorni za dobroinstvo, za podizanje vlastite djece, obezbjeivanje ostarjelih roditelja, ili ak skrbljenje za sebe. Ovo su grupne obaveze drave. Individualista oekuje da to sam uradi; kolektivista eli da to vlada uradi za njega: da obezbijedi zaposlenje i zdravstvenu zatitu, minimalnu platu, hranu, obrazovanje, prijatno mjesto za ivot. Kolektivisti su zaljubljeni u vladu. Oni oboavaju vladu. Oni imaju usmjerenje na vladu kao konani grupni mehanizam koji rjeeva sve probleme. Individualisti ne dijele tu vjeru. Oni vide vladu kao kreatora vie problema nego to rjeava. Oni vjeruju da e sloboda izbora dovesti do najboljeg rjeenja socijalnih i ekonomskih problema. Milioni ideja i napora, od kojih je svaka podreena pokuaju, greci i konkurenciji u kojima najbolje rjeenje postaje oito poreivanjem rezultata u odnosu na sve druge taj proces e proizvesti rezultate koji su daleko superiorniji od onoga to se moe postii uz pomo grupe politiara ili komiteta tzv. mudrih ljudi. Nasuprot tome, kolektivisti ne vjeruju u slobodu. Oni se plae slobode. Oni su ubijeeni da sloboda moe biti u redu u malim stvarima, kao koju boju arapa elite da nosite, ali kad doe do vanih pitanja kao to je raspodjela novca, bankarske prakse, investicije, programi osiguranja, zdravstvena zatita, obrazovanje, itd., sloboda ne funkcionie. Te stvari, kau oni, jednostavno mora da kontrolie vlada. U protivnom nastao bi haos. Postoje dva razloga za popularnost ovog koncepta. Jedan je to je veina nas vaspitana u vladinim kolama, a to je ono emu su nas uili. Drugi razlog je to je vlada jedna grupa koja moe legalno natjerati svakoga da participira. Ona ima pravo oporezivanja, strpavanja u zatvor i silu oruja da primora svakoga da se svrsta u liniju, i to je vrlo izazovan koncept za intelektualca koji slika sebe kao socijalnog inenjera. Kolektivisti kau: Moramo natjerati narod da ini ono to mi mislimo da treba, zato to su oni suvie mutavi da to urade na svoj nain. Mi smo, s druge strane, ili u kolu. itali smo knjige. Mi smo informisani. Mi smo pametniji od tih ljudi napolju. Ako to prepustimo njima, napravie strane greke. Dakle, to je na nama, prosvijetljenima. Mi emo odluivati u korist drutva i mi emo osnaiti svoje odluke zakonom tako da niko nema izbora. Potreba da vladamo na ovaj nain je naa obaveza prema ovjeanstvu.Suprotno tome, individualisti kau: Mi takoe mislimo da smo u pravu i da mase rijetko rade ono to mi mislimo da trebaju, ali mi ne vjerujemo u prisiljavanje ikoga da se sloi sa naom voljom zato to, ako odobrimo to naelo, onda bi drugi, koji predstavljaju veu grupu od nae vlasitite, mogli da nas natjeraju da djelujemo kako oni nalau, i to bi bio kraj nae slobode. Srodnost izmeu intelektualnog egoizma i prisile dramatino je pokazao kanadski profesor prava, Alen Jang (Alan Young), koji je napisao uvodni lanak u Toronto Staru, izdanje od 28. marta 2004. godine. Njegova tema bila je mrzite zloince, a rjeenje je bilo klasian primjer kolektivis-tikog umnog sklopa. On je napisao: Odreujua karakteristika omraenog zloinca je glupost. To je zloin roen iz intelektualnih nedostataka.... Kaznena pravda u stvari moe vrlo malo uiniti u suzbijanju gluposti.... Omraenom kriminalcu vjerovatno je potrebno rigorozno reprogramiranje.... Ba kao to rak zahtijeva invazivnu operaciju, omraenom zloincu su potrebne intruzivne mjere.... Uobiajeni pristup izvan domaaja izvan misli u savremenom kanjavanju nee funkcionisati u ovom sluaju. Za zloine iz najvee gluposti potrebna nam je tzv. Clockwork Orange pravda vezivanje omraenog kriminalca na stolicu na neodreeni period, i dranje njegovih oiju irom otvorenih sa metalnim steznicama tako da ne moe izbjei navalu filmskih prikaza paljivo dizajniranih da razbiju njegovu neurotinu privrenost samoindukovanom intelektualnom oteenju. U kontekstu mrnje na zloin, alim to imamo ustavnu prohibiciju na okrutne i neobine kazne.

Jedan od najbrih naina za obiljeavanje kolektiviste je uoavanje njegove reakcije na javne probleme. Bez obzira ta mu smeta u njegovoj svakodnevnoj rutini bilo da je to bacanje smea po autoputu, puenje na javnim mjestima, nedolino odijevanje, fanatizam, slanje dank mejlova ta god hoete, njegova trenutna reakcija je Nema zakona! I, naravno, profesionalci u vladi koji se izdravaju od prisile bie vie nego sreni da sarauju. Posledica je da vlada samo raste i raste. To je jednosmjerna ulica. Svake godine ima sve vie i vie zakona a sve manje i manje slobode. Svaki zakon sam po sebi izgleda dobar, opravdan nekom pogodnou ili za vee dobro veeg broja, ali taj proces se nastavlja u nedogled dok vlada ne bude totalna a sloboda mrtva.

SINDROM ROBINA HUDA

Dobar primjer kolektivistikog umnog sklopa je upotreba vlade u obavljanju milosrdnih djela. Veina ljudi vjeruje da svi imamo odgovornost da pomaemo drugima kojima je potrebno ako moemo, ali ta je sa onima koji se ne slau, onima koji se nijesu mogli manje brinuti o potrebama drugih? Treba li im dozvoliti da budu sebini dok smo mi tako velikoduni? Kolektivista posmatra ljude na taj nain kao opravdanje za upotrebu prisile, jer je razlog tako vrijedan. On vidi sebe kao savremenog Robina Huda, koji krade od bogatih da bi dao siromanima. Naravno, od toga ne ide sve siromanima. Napokon, Robin i njegovi ljudi moraju jesti i piti i biti sreni, a to ne dolazi za dabe. Potrebna je dinovska birokratija za rukovoenje javnim dobroinstvom, a Robini u vladi naviknuti su na veliki dio plijena, dok seljaci pa dobro, oni su zahvalni za ono to dobijaju. Oni se ne brinu koliko je usput potroeno. Ionako je sve bilo ukradeno od nekog drugog. Takozvano milosre kolektivizma je izopaena biblijska pria o dobrom Samarjaninu koji se zaustavio na putu da pomogne strancu kojega su bili opljakali i prebili. On je ak poveo rtvu u jednu gostionicu i platio za njegov boravak dokle se ne oporavi. Svako odobrava takav in saaljenja i milosra, ali ta bismo mislili ako bi Samarjanin izvukao ma na sledeeg putnika i zaprijetio mu smru ako i on ne pomogne? Da se to dogodilo, sumnjam da bi pria ita postigla u Bibliji; zato to, na toj taki, Samarjanin se ne bi razlikovao od prvobitnog pljakaa koji je takoe mogao imati estite pobude. Jer svi znamo, mogao je traiti puku opskrbu za svoje porodicu i da nahrani djecu. Veina zloina se racionalizuje na ovaj nain, ali oni su bez obzira na to zloini. Kad nastupi prisila, milosre nestaje.

Individualisti odbijaju da igraju ovu igru. Mi oekujemo da svi budemo milosrdni, ali takoe vjerujemo da neka osoba treba biti slobodna da ne bude milosrdna ako to ne eli. Ako vie voli da negdje drugdje pokae milosre od objekta na koji je mi podstiemo, ako misli da treba dati manji iznos od onoga koliko mi mislimo da treba, ili ako ne eli uopte da da, vjerujemo da nemamo prava da je prisiljavamo na nau volju. Moemo pokuati da je ubijedimo da uini tako; moemo se pozivati na njenu savjest; i naroito moemo ukazivati na put vlastitim dobrim primjerom; ali odbacujemo svaki pokuaj udruivanja protiv njega, bilo fizikim obuzdavanjem dok mu ne uzmemo novac iz depa ili upotrebom glasake kutije za sprovoenje zakona koji e mu uzeti novac kroz oporezivanje. U svakom sluaju, princip je isti. To se zove kraa. Kolektivisti bi htjeli da vjerujete da je individualizam prosto jo jedna rije za sebinost, zato to se individualisti suprote blagostanju i drugim oblicima prisilne preraspodjele bogatstva, ali istina je upravo suprotna. Individualisti zastupaju istinsko milosre, koje je dobrovoljno davanje njihovog vlastitog novca, dok kolektivisti zastupaju prisilno davanje novca drugih ljudi, zbog ega je naravno to tako popularno. Evo jo jedan primjer. Kolektivista e rei: Mislim da svako treba da vezuje pojas. To ima smisla. Ljudi se mogu povrijediti ako ne veu pojaseve. Dakle, usvojimo zakon i zahtijevajmo od svakoga da to ini. Ako nee, strpaemo te glupane u zatvor. Individualista kae: Mislim da svako treba da vezuje pojas. Ljudi se mogu povrijediti u saobraajnim nesreama ako ne vezuju pojaseve, ali ne vjerujem u prisiljavanje bilo koga da ini tako. Vjerujem da ih treba osvjedoiti logikom ubjeivanja i dobrim primjerom, ako mogu, ali takoe vjerujem u slobodu izbora. Jedan od najpopularnijih slogana marksizma bio je: Od svakoga prema njegovoj sposob-nosti, svakome prema njegovim potrebama. To je kamen temeljac teoretskog socijalizma, i vrlo privlaan koncept. Osoba koja po prvi put uje ovaj slogan moe rei: ta nije u redu s tim? Nije li to sutina dobroinstva i saaljenja prema onima u oskudici? ta bi moglo biti pogreno u davanju prema vaoj sposobnosti drugima prema njihovim potrebama? I odgovor je: nita nije pogreno u tome sve dok funkcionie, ali to je nepotpun koncept. Neodgovoreno pitanje je kako to postii. Da li u slobodi ili kroz prisilu? Ranije sam pomenuo da se kolektivisti i individualisti obino slau oko ciljeva ali se ne slau u metodama, i ovo je klasian primjer. Kolektivista kae, uzmi silom zakona. Individualista kae, dovoljno ljudi e odgovoriti za ispunjenje zadatka. Pored toga ouvanje slobode je takoe vano. Kolektivista zastupa legalizovanu pljaku u ime vrijednog razloga, vjerujui da cilj opravdava sredstvo. Individualista zastupa slobodnu volju i istinsko dobroinstvo, vjerujui da vrijedan cilj ne opravdava injenje lopovluka i podreivanje slobode. Postoji pria o jednom boljevikom revolucionaru koji je stajao na paketu sapuna i govorio manjoj gomili na Tajms skveru. Nakon opisa slave socijalizma i komunizma, on je rekao: Pristupi-te revoluciji, svako e jesti breskve i kajmak. Jedan mali stariji ovjek u pozadini dreknuo je iz gomile: Ja ne volim breskve i kajmak. Boljevik se zamislio oko toga na trenutak i zatim odgovorio: Pristupi revoluciji, drue, pa e voljeti breskve i kajmak. Ovo je, dakle, etvrta razlika izmeu kolektivizma i individualizma, i ona je moda najfun-damentalnija od svih: kolektivisti vjeruju u prinudu; individualisti vjeruju u slobodu. 5. JEDNAKOST PROTIV NEJEDNAKOSTI POD ZAKONOM

Peti koncept koji dijeli kolektivizam od individualizma bavi se nainom na koji se ljudi tretiraju pod zakonom. Individualisti vjeruju da nema dva istovjetna ovjeka, i svako je superiorniji ili inferiorniji prema drugima na mnogo naina, ali, pod zakonom, oni se svi trebaju tretirati podjednako. Kolektivisti vjeruju da zakon treba tretirati ljude nejednako kako bi se dolo do eljenih promjena u drutvu. Oni posmatraju svijet kao tragino nesavren. Oni vide siromatvo i patnju i nepravdu i zakljuuju da se neto mora uraditi da se izmijene snage koje su proizvele ove uinke. Oni misle o sebi kao socijalnim ininjerima koji imaju mudrost da rekonstruiu drutvo u humaniji i loginiji poredak. Da bi to uradili, oni se moraju umijeati u poslove ljudi na svim nivoima i preusmjeriti njihove aktivnosti u skladu sa master planom. To znai da moraju preraspo-dijeliti bogatstvo i koristiti politiku sile drave da nametnu propisano ponaanje. Posledice ovog umnog sklopa mogu se danas zapaziti svugdje u drutvu. Skoro svaka zemlja u svijetu ima poreski sistem osmiljen za nejednak tretman ljudi zavisno o njihovim prihodima, branom statusu, broju djece koju imaju, starosti, tipu investicija koje moda imaju. Svrha ovakvog aranmana je preraspodjela bogatstva, to znai u korist nekih klasa na raun drugih. U nekim sluajevima, ima tako bizarnih rupa pisanih u poreskim zakonima upravo u korist jedne korporacije ili jedne politiki uticajne grupe. Drugi zakoni obezbjeuju oslobaanje od poreza i subvencionira-nje favorisanih grupa ili korporacija. Nejednakost je cijela svrha ovih zakona.Na podruju drutvenih odnosa, postoje zakoni za uspostavljanje rasnih normi, polnih normi, inicijativa afirmativnih akcija, i za prohibiciju izraavanja miljenja koja mogu biti nepoeljna za neku grupu ili master planere. U svim ovim mjerama, postoji jedna nejednaka primjena zakona na osnovu toga u kojoj grupi ili klasi ste se zatekli ili kojega se miljenja drite. Govori nam se da je sve ovo neophodno da se postignu eljene promjene u drutvu. Ipak, nakon vie od stotinu godina socijalnog ininjeringa, nema nijednog mjesta na svijetu na koje kolektivisti mogu ukazati sa ponosom i pokazati gdje je njihov master plan zaista funkcionisao kako su previdjeli. Ima mnogo knjiga koje piu o kolektivistikoj utopiji, ali one se nikad nijesu materijali-zovale u stvarnom svijetu. Gdjegod se kolektivizam primijenio, rezultati su bili vee siromatvo nego ranije, vie patnji nego ranije, i izvjesno vie nepravde nego ranije.

Postoji bolji nain. Individualizam se zasniva na premisi da svi graani treba da su jednaki pod zakonom, bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo, rasu, religiju, pol, obrazovanje, ekonomski status, ivotni stil, ili politiko miljenje. Nijednoj klasi ne treba dati unaprijeeni tretman, bez obzira na zasluge ili popularnost njihovog sluaja. Favorisati jednu klasu preko druge nije jednakost pod zakonom. 6. ISPRAVNA ULOGA VLADE

Kad se svi ovi inioci razmotre zajedno, dolazimo do este ideoloke podjele izmeu kolektivizma i individualizma. Kolektivisti vjeruju da prava uloga vlade treba biti pozitivna, da drava treba preuzeti inicijativu u svim aspektima ljudskih poslova, da treba biti agresivna, vodi i obezbjeuje. Ona treba biti veliki organizator drutva. Individualisti vjeruju da je ispravna funkcija vlade negativna i defanzivna. Ona je tu da titi, ne da prua; jer ako se dravi da sila da neto omoguava, postoje oni koji e to traiti za svoja preimustva. To uvijek vodi legalizovanoj pljaki i gubitku slobode. Ako je vlada dovoljno mona da nam da sve to elimo, ona je takoe dovoljno mona da uzme od nas sve to imamo. Stoga, pravilna funkcija vlade je da titi nae ivote, slobodu i svojinu njenih graana; nita vie.

POLITIKI DIJAPAZON

Danas mnogo sluamo o desnokrilcima protiv ljevokrilaca, ali ta termini zaista znae? Na primjer, govore nam da su komunisti i socijalisti ekstremna ljevica, a nacisti i faisti ekstremna desnica. Ovdje imamo sliku dva mona ideoloka neprijatelja uanena jedan protiv drugog, i utisak je da su oni, nekako, suprostavljeni. Ali u emu je razlika? Oni nijesu uopte suprostavljeni. Oni su isti. Znaci raspoznavanja su moda razliiti, ali kad analizirate komunizam i nacizam, oba oliavaju naela socijalizma. Komunisti se ne usteu oko socijalizma poto je to njihov ideal, a nacistiki pokret u Njemakoj u stvari se zvao Nacional-socijalistika partija. Komunisti vjeruju u internacio-nalni socijalizam dok nacisti zastupaju nacionalni socijalizam. Komunisti promoviu klasnu mrnju i klasni sukob da bi motivisali lojalnost i slijepu pokornost svojih sledbenika, dok nacisti koriste rasni konflikt i rasnu mrnju za postizanje istog cilja. Osim ovoga, nema nikakve razlike izmeu komunizma i nacizma. Oboje su izdanak kolektivizma, a ipak nam se govori da su navodno na suprotnim krajevima dijapazona!

Postoji samo jedna stvar koja daje smisao u konstruisanju politikog dijapazona a to je stavljanje nulte vlade na jednom kraju linije i 100% na drugom. Sada imamo neto to moemo shvatiti. Oni koji vjeruju u nultu vladu su anarhisti, a oni koji vjeruju u totalnu vladu su totalitaristi. Sa tom definicijom, nalazimo da su komunizam i nacizam zajedno na istom kraju. Oba su totalitarna. Zato? Zato to se oba zasnivaju na modelu kolektivizma. Komunizam, nacizam, faizam i socijalizam svi gravitiraju ka veoj i veoj vladi, jer to je logian produetak njihove zajednike ideologije. Pod kolektivizmom, svi problemi su odgovornost drave i drava ih mora rjeavati. to vie ima problema, drava mora postajati sve monija. Jednom kad se naete na toj klizavoj strmini, nema mjesta za zaustavljanje dokle ne stignete do kraja puta na kraju ljestvice, koje je totalitarna vlada. Bez obzira kako ga nazivali, bez obzira kako ga iznova etiketirali da izgleda kao nov ili razliit, kolektivizam je totalitarizam. Zapravo, pravolinijski koncept politikog dijapazona je na neki nain pogrean. To je u stvari krug. Moete uzeti tu pravu liniju sa 100% vladom na jednom kraju i nultom na drugom, zakriviti je u krug i spojiti krajeve na vrhu. Sada je to krug zato to, pod anarhijom, gdje nema vlade imate apsolutnu vladavinu onih sa najveim pesnicama i najmonijim orujem. Tako moete preskoiti sa nulte vlade na totalitarizam u trenu. Oni se sastaju na vrhu. Mi zaista imamo posla sa krugom, i jedino logino mjesto za nas je da budemo negdje u sredini tih krajnosti. Naravno, potrebna nam je vlada, ali ona se mora izgraditi na individualizmu, ideologiji sa afinitetom na onaj dio dijapazona sa najmanjom moguom koliinom vladavine umjesto kolektivizma sa afinitetom na drugi kraj dijapazona sa najveom moguom koliinom vladavine. Ona vlada koja najmanje vlada je najbolja. Sada smo konano spremni da ponovo aktiviramo na vremeplov. Poslednje slike jo se zadravaju pred nama. Jo uvijek vidimo direktore velikih fondacija osloboenih poreza kako koriste svoje ogromne finansijske resurse za mijenjanje stanovita amerikog naroda kako bi prihvatili mijeanje svoje nacije sa totalitarnim reimima; i jo uvijek ujemo njihove rijei koje proklamuju da budunost ove zemlje pripada kolektivizmu, koji e se rukovoditi karakteristinom amerikom uinkovitou. Zapanjujue je, zar ne, koliko toga je sadrano u toj jednoj maloj rijei: kolektivizam. - Kraj prvog dijela -

KOJA STAZA ZA OVJEANSTVO?etiri modela drutvenog poretka 2003 G. Edward Griffin

Model 1. Varvarizam2. Teokratija 3. Kolektivizam4. Individualizam

Varijante Lenjinizam Fabijanizam Faizam/nacizam

Pristalice Svako ko zastupa vladavinu brutalne sile bez zahtjeva za ideolokim opravdanjem, ukljuujui anarhisteSvako ko zastupa vladavinu koja tjera graane da prihvate religiju (kao Islam i rano hrianstvo)Marksisti/lenjinisti, maoisti, komunisti, trockijevci, nacional-liberalne i proletersko-revolucionarne grupeMarksisti/fabijanisti, Kraljevski institut za meunarodne poslove, Rodsovi naunici, CFR (Savjet za inostrane odnose), Trilateralna komisija, BilderbergovciFaisti i nacistiTrebao bi biti svako drugi

Osnove moralnosti (ispravno vs. pogreno)Sila Boga ne moliRije Boja onako kako je tumae oni koji vladaju Vee dobro za vei broj u interpretaciji vladaraVee dobro za vei broj u interpretaciji vladaraVee dobro za vei broj u interpretaciji vladaraProsvijetljeni sopstveni interes ili rije Boja kako sama sebe tumai

Priroda pravaovjekovo jedino pravo je sluba vladarimaovjekovo jedino pravo je da slui Bogu kojeg predstavljaju vladari Daje ih drava, koja ih moe i oduzetiDaje ih drava, koja ih moe i oduzetiDaje ih drava, koja ih moe i oduzetiUroena svakom pojedincu, zatiena od strane drave

Ko je nadmoan?Drava (suvereni monarh i vladajua elita)Drava (sveti ovjek i vladajua elita), koji polau pravo da predstavljaju BogaDrava (harizmatine voe i vladajua elita), koji tvrde da predstavljaju veinuDrava (harizmatine voe i vladajua elita), koji tvrde da predstavljaju veinuDrava (harizmatine voe i vladajua elita), koji tvrde da predstavljaju veinuPojedinac, koji polae pravo da predstavlja samo sebe

eljeni ciljeviPutem prisilnih uredbiPutem prisile zakonaPutem prisile zakona Putem prisile zakonaPutem prisile zakonaPutem dobrovoljne akcije

Tretman ljudiNejednak Nejednak Nejednak NejednakNejednakJednak

Uloga vladePodjarmljivanje i eksploatacija za korist vladajue elite; bez ogranienjaNametati Boju rije kako je tumai vladajua elita; bez ogranienjaSve za vee dobro veeg broja prema odluci vladajui elite; bez ogranienjaSve za vee dobro veeg broja prema odluci vladajui elite; bez ogranienjaSve za vee dobro veeg broja prema odluci vladajui elite; bez ogranienjaOgraniena na zatitu ivota, slobode i imovine svojih graana

Svojina Privatno vlasnitvo ali podreeno konfiskaciji vladaraPod tekom kontrolom drave; vladajua elita uiva izuzeeU vlasnitvu drave; vladajua elita uiva u iskoritavanjuPrivatno vlasnitvo pod kontrolom drave; izuzea za vladajuu elituPrivatno vlasnitvo pod kontrolom drave; izuzea za vladajuu elituPrivatno uz minimalnu kontrolu drave, bez izuzetaka

Proizvodna sredstvaPrivatno vlasnitvo ali podreeno konfiskaciji vladaraVarira sa teologijom ali podreena kontroli draveU vlasnitvu i pod kontrolom dravePrivatno vlasnitvo pod kontrolom drave; vladajua elita uiva konkurentsku prednostPrivatno vlasnitvo pod kontrolom drave; vladajua elita uiva konkurentsku prednostPrivatno vlasnitvo, minimalna kontrola drave, bez prednosti za politiki uticaj

Ekonomski modelPljakaki Varira sa teologijom ali obino dravni monopolDravni monopol Korporativni monopol pod dravnom prisilomKorporativni monopol pod dravnom prisilomKonkurencija slobodnog trita; minimalno mijeanje drave

Dobroinstvo Pojedinana odgovornost; posle pljake, malo ostaje za dobroinstvoVarira sa teologijom ali obino na zahtjev i pod upravom draveOdgovornost drave, politiki rukovoeno, plaeno kroz oporezivanjeOdgovornost drave, politiki rukovoeno, plaeno kroz oporezivanjeOdgovornost drave, politiki rukovoeno, plaeno kroz oporezivanjeOdgovornost svakog pojedinca, privatno rukovoenje, dobrovoljno plaanje

Novac Emisija od strane vladara koji dre rezerve u zlatu u tajnosti, inflacija, utaja porezaHrianska teokratija nije ometala novac sa malo ili bez rezervi; Islam prisvaja 100% rezervi u zlatuEmisija od strane vladara koji dre rezerve u zlatu u tajnosti, obino sa malo rezervi; izazivanje inflacije, utaja porezaEmisija preko banaka uz dravnu zatitu; obino sa malo i bez zlatnih rezervi; izazivanje inflacije, utaja porezaEmisija preko banaka uz dravnu zatitu; obino sa malo i bez zlatnih rezervi; izazivanje inflacije, utaja porezaEmituje ga drava, banke i svako drugi; novac koji ima podlogu u zlatu postaje novac izbora, nema inflacije

Posledica Vladari rjeavaju sve znaajnije probleme; totalitarna drava prihvaena kao norma; ograniena sloboda, niska produktivnost, nematina Vladari su Boji agenti u rjeavanju vanih problema; totalitarna drava, ograniena sloboda, niska produktivnost, nematinaDrava se gleda kao razrjeiva svih vanih problema; politika korupcija i totalitarizam, niska produktivnost, nematinaDrava se gleda kao razrjeiva svih vanih problema; vodi politikoj korupciji i totalitarizmu, niska produktivnost, nematinaDrava se gleda kao razrjeiva svih vanih problema; politika korupcija i totalitarizam, niska produktivnost, nematinaDrava se gleda kao vei uzoronik nego rjeava problema; ograniena mo drave vodi slobodi, visokoj produktivnosti i izobilju

Sredstva ekspanzije Organizacija, obuka, strategija vostva za vojno osvajanje, brutalna eliminacija protivnikaOrganizacija, obuka, strategija i vostvo za pridobijanje pristalica, stvaranje vjerskih sukoba i priprema za vojno osvajanje; brutalna eliminacija protivnikaOrganizacija, obuka, strategija i vostvo za dominaciju centrima moi, stvaranje klasnog sukoba i unutranje revolucije; brutalna eliminacija protivnikaOrganizacija, obuka, strategija i vostvo za dominaciju centrima moi; vlada koja tiho posvaja; upotreba zakona i medija za eliminaciju protivnikaOrganizacija, obuka, strategija i vostvo za stvaranje rasnog sukoba i zadobijanje politike kontrole; vojna ekspanzija, brutalna eliminacija protivnikaNema prethodnih planova, ve treba da bude organizacija, strategija, obuka i vostvo u centrima moi; zamjena protivnika, snaenje slobode

UVOD U KREDO O SLOBODINema nieg obinijeg u istoriji od ugnjetanog naroda koji ustaje protiv svojih gospodara i, po velikoj cijeni u blagu i krvi, zbaca stari reim samo da bi otkrio da su ga zamijenili drugim koji je isto toliko lo ako ne i gori. Ovo zato to je lako znati ta nam se ne svia oko politikog sistema ali nije se lako sloiti u tome ta bi bilo bolje. U najveem dijelu istorije, navika ljudi je bila da se prije usredsreuju na linosti nego na naela. Mislili su da je problem bio sa ovjekom koji vlada, a ne sa sistemom koji ga podupire. Tako se prosto jedan despot zamjenjuje drugim, mislei da e, nekako, novi biti mudriji i blagonakloniji. ak i ako novi vladar ima dobre namjere, moe se pokvariti pod iskuenjem moi; i, u onim rijetkim sluajevima kad nije, na kraju e ga zamijeniti drugi koji nije samouzdran. Sve dok sistem to doputa, samo je pitanje vremena kada e se podii novi despot u sili. Da bi se sprijeilo da se to ne desi, neophodno je fokusirati se na sami sistem, a ne na linosti. Da bi se to uradilo, zapravo je jednako vano znati za ta smo koliko i protiv ega smo.

ak i danas, kad se toliko govori o borbi za odbranu slobode, ko moe ustati i definisati ta to znai? Za neke, sloboda znai prosto ne biti u zatvoru. Ko moe definisati sutinu line slobode? Ko vas moe pogledati u oi i rei: To je ono to vjerujem, a vjerujem iz tog i tog razloga. Svijet umire za neim u ta moe vjerovati, u kredo naela koja ne ostavljaju prostora za nerazumijevanje; kredo koje svako sa dobrom vjerom prema ostalim ljudima moe prihvatiti u jasnoi uma i snagom rijeenosti. Ima jedna stara izreka da ako ne stojite iza neega, padate za nita. Kredo slobode koji ete uskoro proitati je vrsto kamenito tle koje e nam dopustiti da vrsto stanemo protiv svih politikih monstruma naeg vremena, kao i onih u budunosti. Kredo slobode izraava sr ideologije koja vezuje lanove Snage slobode zajedno. To nije poput platforme neke politike partije koja je tipino politiki stav na dugakoj listi specifinih pitanja koja se mijenjaju iz godine u godinu da bi se prilagodila vjetrovima popularnih miljenja. Umjesto toga, ono je izraeno u terminima irokih naela koja se vremenom ne mijenjaju i koja nijesu uopte fokusirana na specifina pitanja. Ako se ova naela slijede, veina zamornih politikih i socijalnih problema dananjice mogla bi se brzo rijeiti u vjeri da e rezultirajua akcija biti dosledna pravdi i slobodi. Mada sam autorizovao ovaj Kredo, ne mogu sebi pripisati zasluge za to. Svako ko je upoznat sa klasinim raspravama o slobodi prepoznae da je najvei dio koncepta preuzet od velikih mislilaca i pisaca iz prolosti. Moja uloga bila je puko itanje literature, identifikacija koncepta, njihovo organizovanje u logian slijed, i saimanje na jednoj stranici.

KREDO SLOBODE

UROENA PRIRODA PRAVA

Vjerujem da samo pojedinci imaju prava, ne kolektivne grupe; da su ova prava uroena svakom pojedincu, a ne data od strane drave; jer ako drava ima mo da ih daje, ona takoe ima mo da ih porekne, a to je neuskladivo sa linom slobodom. Vjerujem da pravedna vlada izvodi svoju mo samo od onih kojima upravlja. Stoga, drava nikad ne smije pretpostaviti da ini neto izvan onoga to pojedini graani takoe imaju pravo initi. U protivnom, drava je sila ka sebi i postaje gospodar umjesto sluge drutva. PREMO POJEDINCA

Vjerujem da je jedna od najveih prijetnji slobodi dopustiti bilo kojoj grupi, bez obzira na njenu brojanu superiornost, da porekne prava manjiji; i da je jedna od primarnih funkcija pravedne vlade zatititi svakog pojedinca od pohlepe i strasti veine. SLOBODA IZBORA

Vjerujem da se eljeni drutveni i ekonomski ciljevi bolje postiu putem dobrovoljne akcije nego prisilom zakona. Vjerujem da se socijalni mir i bratstvo bolje postiu tolerancijom, ubjeivanjem i silom dobrog primjera nego prisilom zakona. Vjerujem da se onima u oskudici bolje slui dobroinstvom, koje je davanje neijeg vlastitog novca, nego socijalnom pomoi, koja je davanje novca drugih ljudi kroz zakonsku prisilu. JEDNAKOST POD ZAKONOM

Vjerujem da svi graani trebaju biti jednaki pod zakonom, bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo, rasu, vjeroispovijest, obrazovanje, ekonomski status, ivotni stil, ili politiko miljenje. Isto tako, nijednoj klasi ne treba dati povlaen tretman, bez obzira na zaslugu ili popularnost njihovog sluaja. Favorisati jednu klasu iznad druge nije jednakost pod zakonom. ISPRAVNA ULOGA VLADE

Vjerujem da je ispravna uloga vlada negativna, ne pozitivna; defanzivna, a ne agresivna. Ona treba da titi, ne da obezbjeuje; jer ako se dravi da mo da skrbi za neto, ona takoe mora biti u stanju da uzima od drugih, i jednom kad joj se da ta sila, postoje oni koji e to traiti za svoje preimustvo. To uvijek vodi legalizovanoj pljaki i gubitku slobode. Ako je vlada dovoljno mona da nam daje ta elimo, ona je takoe dovoljno mona da uzme od nas sve to imamo. Stoga, ispravna funkcija vlade je da titi ivote, slobodu i imovinu svojih graana; i nita vie. Ona vlada je najbolja koja najmanje vlada. TRI ZAPOVIJESTI O SLOBODI

Kredo o slobodi se zasniva na pet naela. Meutim, u svakodnevnoj primjeni, ona se mogu svesti na samo tri kodeksa ponaanja. Smatram da su to Tri zapovijesti o Slobodi:

INDIVIDUALNA PRAVA

Nemoj rtvovati prava bilo kojeg pojedinca ili manjine zarad pretpostavljenih prava grupe.

JEDNAKOST POD ZAKONOM

Nemoj odobravati nijedan zakon koje se ne primjenjuje podjednako na sve graane.

SLOBODA IZBORA

Nemoj koristiti prisilu za bilo koju svrhu osim u zatiti ljudskog ivota, slobode ili svojine.

SHAPE \* MERGEFORMAT

POALJITE OVAJ LANAK SVOJIM PRIJATELJIMA!

TRI STUBA SLOBODE

Drugi nain posmatranja ovih naela je predstaviti ih kao tri stuba slobode. Ovo su koncepti koji su u osnovi ideologije individualizma, a individualizam je nuni temelj slobode.

Kompletni prepis svjedoanstva gospodina Doda moe se besplatno preuzeti sa web sajta Freedom Force International HYPERLINK "http://www.freedom-force.org" www.freedom-force.org. Video sa kojeg je ovo uzeto nosi naslov Skriveni planovi (The Hidden Agenda) i moe se nabaviti preko sajta Reality Zone, HYPERLINK "http://www.realityzone.com" www.realityzone.com.

Na Srednjem istoku i u djelovima Afrike i Azije, postoji i trea etika zvana teokratija, oblik vladavine koji kombinuje crkvu i dravu i primorava graane da prihvate osobitu religioznu doktrinu. To je bilo uobiajeno kroz rano evropsko hrianstvo i pojavljuje se ak u nekim kolonijama Sjedinjenih Drava. U dananjem svijetu preivljava u obliku Islama i ima milione zastupnika. Svaki opseni pregled politike ideologije mora ukljuivati teokratiju, ali vrijeme ne dozvolja-va takav opseg u ovoj prezentaciji. Za one koje zanimaju iri pogledi autora, ukljuujui teokratiju, ima saetak koji se zove Koja staza za ovjeanstvo? (Which Path for Mankind?) dodata na kraju ovog eseja.

Odnosno pitanje prava upotrebe smrtonosne sile u zatiti ivota drugih razmatra se u etvrtom dijelu u vezi sa naredbom Bijele kue da se obori oteti avion ako predstavlja prijetnju stanovnitvu na zemlji.

Dejvid Kroket: Parlamentarizam, autor Vilijam Rid, Nacionalni parlamentarizam, tom 64, trea glava, 2003, str. 30.

A Clockwork Orange je naziv filma Stenlija Kjubrika iz 1970. godine (prema romanu Entoni Bergesa), u kojem je opisan brutalni kriminalac koji se podreuje uslovnom programiranju koje bi stvorilo estoku fiziku reakciju na samu pomisao da se uini naao drugoj osobi. Inae ovaj termin simbolie neto organsko to se moe usloviti na mehaniki rad (kao pomoranda koja e raditi kao asovnik). (prim. prev.)

Omraenom zloincu potrebno je reprogramiranje, Alen Jang, Toronto Star, 28. mart 2004., str. F7.

Da ovo pojasnimo. Kad bi ili nae porodice zaista umirali od gladi, veina od nas bi krala ako bi to bio jedini nain da se obezbijedi hrana. To bilo motivisano naim svojstvenim pravom na ivot, ali ne zovimo ga estitim dobroinstvom. To bi bilo golo preivljavanje.

Ima jo mnogo toga to treba kazati nego je doputeno vremenskim ogranienjem ove prezentacije. Jedno vano pitanje je injenica da postoji trea kategorija ljudske akcije koja nije ni ispravna ni neispravna, niti defanzivna ni agresivna, da postoje podruja aktivnosti koje se mogu preduzeti od strane drave za pogodnosti kao to je izgradnja puteva i odravanje rekreacionih parkova pod uslovom da je to finansirano, ne od optih dabina, ve od strane onih koji ih koriste. U protivnom, neki bi se okoristili na raun drugih, i to bi bila prisilna preraspodjela bogatstva, mo koja se mora uskratiti dravi. Ove aktivnosti bile bi dopustive zato to imaju zanemarljiv uticaj na slobodu. Ubijeen sam da bi to uinkovitije funkcionisalo i nudio se bolji javni servis ako bi bio u vlasnitvu i pod upravom privatne industrije, ali nema nikakve koristi u argumentovanju ovog pitanja kad je mnogo vie goruih pitanja na dnevnom redu. Nakon to se osigura sloboda, imaemo taj luksuz da raspravljamo o ovim finijim takama. Drugi primjer opcionalne aktivnosti je dodjela emisionih frekvencija radio i TV stanicama. Mada ovo ne titi ivote, slobodu ili imovinu, to je pitanje pogodnosti redovnih komunikacija. Nema prijetnje za linu slobodu sve dok autoritet koji daje dozvole nepristrasno upravlja i ne favorizuje jednu klasu graana ili jedno stanovite nad drugim. Jo jedan primjer opcionalne vladine aktivnosti bio bi zakon na Havajima za spreavanje uvoza zmija. Veina Havajaca eli takav zakon radi svoje ugodnosti. Striktno govorei, ovo nije ispravna funkcija vlade zato to ne titi ivote, slobodu ili imovinu graana, ali nije nepravilna sve dok se rukovodi na takav nain da troak snose svi podjednako, a ne samo neki dok su drugi izuzeti. Moglo bi se dokazivati da je ovo ispravna funkcija vlade, zato to bi zmije mogle plaiti domae ivotinje koje su vlasnitvo njenih graana, ali to bi bilo protezanje pitanja. Skoro svcaka akcija vlade mogla bi se racionalizovati kao indirektna zatita ivota, slobode ili svojine. Konana odbrana protiv igre rijeima ove vrste je vrsto stajanje na tlu koje zabranjuje bilo kakvo finansiranje koje uzrokuje pomak bogatstva sa jedne grupe na drugu. To skida politiku prednost koja motivie najvei broj kolektivistikih ema na prvom mjestu. Bez mogunosti legalizovane pljake, veina mozgalica e prestati. Konano, kad pitanja postanu tamna, i zaista je nemogue jasno vidjeti da li je neka akcija prihvatljiva za vladu, uvijek postoji pravilo putokaza na koji se moemo osloniti da e ukazati na pravi put: Najbolja je ona vlada koja najmanje vlada.

Najmanje, ne u vremenskom ve u upravljakom smilu (prim. prev.)

PAGE 6