Milvana Arko Pijevac

BIOLOŠKA I GEOLOŠKA VALORIZACIJA KVARNERSKOG PODRUČJA (SJEVERNI JADRAN)

Prijedlog uspostavljanja mreže zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji izrađen je prema Dokumentu o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti Mediterana (United nations enviroment programme – UNEP) kao i Akcijskom planu za zaštitu morskog okoliša i održivi razvoj u obalnim područjima Medireana (Mediterranean Action Plan II – MAP II). Ovaj dokument prilagođen je potpisnicama Barcelonske konvencije i sadrži odredbe za inventarizaciju na nacionalnom i regionalnom nivou. Zajednički kriteriji pripreme inventara standardizirani su SDEF obrasci koji predstavljaju optimalni alat upravnim tijelima za uključivanje u nacionalna područja od interesa za zaštitu.

Uvod

Kvarnerski zaljev smješten je u dijelu sjevernog Jadrana i obuhvaća područje Riječkog zaljeva, Kvarnera i Kvarnerića odnosno akvatorije otoka Krka, Cresa, Raba, Lošinja, Suska, Unija i dijela Paga, s kanalskim područjem Velih Vrata, Srednjih vrata, Vinodolskog kanala i Rapskog kanala. Geološke, geografske i hidrografske prilike sjevernog Jadrana utjecale su na formiranje dna, obala i sastava živog svijeta u području Kvarnerskog zaljeva. Vrijednosti hidrografskih parametara variraju sezonski i iz godine u godinu. Na promjene utječu uplivi slatkih voda s kopna (rijeke i vrulja), ispusta otpadnih komunalnih i industrijskih voda u blizini većih naselja kao i izmjena vodenih masa s drugim djelovima Jadrana (Kvarnerić). Vodeni stupac raslojen je tijekom cijele godine, a promjene su u površinskom sloju izraženije nego u pridnenom. Stvaranje sjevernojadranske hladne vode uzrokuje gradijentska strujanja, a u blizini obala vjetrovi i morske mjene su glavni čimbenici stvaranja površinskih struja. Maksimalne morske mjene u odnosu na srednju razinu mora iznose i do 80 cm. Promjene nivoa mora uzrokovane su pored astronomskih utjecaja i različitim meteorološkim perturbacijama, posebno vjetrovima i promjenama u pritisku zraka. Zbog reljefa i klimatskih osobina odnosno dodira dviju biogeografskih regija (submediteranske i mediteranske) Priobalni prostor Kvarnerskog područja ističe se bioraznolikošću flore i faune mora. Bentoska flora i fauna Jadranskog mora pripada mediteranskoj subregiji atlantsko-mediteranske biogeografske regije i čine posebnu geografsku podjedinicu, karakteriziranu endemskim oblicima i srodnošću s borealnom regijom, osobito s obzirom na naselja sjevernog bazena Jadrana. Dijelovi Kvarnera centri su nastajanja jadranskih endema. Područje Kvarnerskog zaljeva naseljavaju naše najvrijednije i gospodarski najznačajnije vrste pridnenih organizama: oslić, trlja, arbun i škamp. Kvarnersko područje područje je njihove rasprostranjenosti i razmnožavanja, a mreža predloženih zaštićenih područja Kvarnerskog

862

područja važna je za obnavljanje i repopulaciju obnovljivih pridnenih bogatstava u cijelom Jadranu (Pérès i Gamulin-Brida, 1973). Objavljeni podaci o biocenozama i flornom i faunističkom bogatstvu kvarnerskog podmorja ukazuju na veliku neujednačenost istraživanja između pojedinih dijelova ovog akvatorija. Biocenološki su bolje istraženi Riječki zaljev (Zavodnik i Zavodnik,1978; Zavodnik i sur., 1978; Zavodnik i Vidaković, 1982; Battelli i Arko-Pijevac, 2005), obala Krka od Srednjih do Senjskih vrata (Gamulin-Brida i sur., 1980., Zavodnik i sur., 1981; Zavodnik i Jaklin, 1994; Jaklin i Arko-Pijevac, 1994., 1997; Novosel i sur., 2002; Zavodnik i sur., 2006), Lošinjsko otočje (Zavodnik i Zavodnik, 1982; Zavodnik i sur., 1992) dok su podaci o otoku Cresu i otoku Rabu rijetki. Za istočnu i zapadnu obalu Cresa, sjevernu obalu Raba i obalu Krka u Vinodolskom kanalu ne postoje pisani podaci. Na istraživanjima biocenoza podmorja Riječkog zaljeva relativno se mnogo radilo. Temeljito je istražena zapadna obala otoka Krka zbog izgradnje tankerskog pristaništa i petrokemijske industrije. Sustavna istraživanja podmorja Kvarnera samo su jednom izvršena istraživanjima Lorenza (1863), krstarenjem istraživačkog broda “Vila Velebita” (Zavodnik, 1979) u Kvarnerskoj regiji i za potrebe izrade Ekološke studije Riječkog zaljeva (1982) u Riječkom zaljevu, dok su ostala istraživanja uglavnom povremena i namjenska rađena za potrebe raznih manjih projekata i zadataka. Uzorkovanja su vršena na različite načine: kočarenjem, dredžanjem, grabilom i autonomnim ronjenjem. U organizaciji Prirodoslovnog muzeja Rijeka, u akvatoriju Primorsko-goranske županije izrađeno je više projekata biološke i geološke valorizacije podmorja s ciljem uspostavljanja zaštićenog područja. Prva istraživanja započela su 1995. godine u suradnji s Centrom za istraživanje mora, Institut Ruđer Bošković i Prirodoslovno matematičkim fakultetom iz Zagreba u podmorju otoka Prvić, Goli i Grgur. Istraživanja su vršena kroz dvije godine 1995-1996 na 24 transekta (pravac ronjenja okomit na obalu): 7 na otoku Prviću, 6 na otoku Sv. Grgur i 5 na otoku Goli. Projekt valoriziranja područja nastavljen je istraživanjima na istočnoj obali otoka Krka istrživanjem podmorske spilje kraj mjesta Vrbnik. Istraživanja su obavljena od listopada 1998. do kolovoza 1999.

Inicijativom općine Kostrena u 1999. i 2001.g. godini izvršen je i projekt Uspostavljanje zaštićenih dijelova akvatorija u području općine Kostrena. Istraženo je područje na devet transekata u dužini od 1 km uz obalnu crtu. Uz potporu Kneževine Monako tijekom 2001. i 2002. godine izvršen je Projekt Biološka i geološka valorizacija otoka Ćutin Veli i Ćutin Mali s ciljem uspostavljanja zaštićenog područja. Istraživanja su izvršena na 8 profila.

Uz potporu Ministarstva kulture i Primorsko goranske županije u 2007.g. istraživanjima na 9 transekata dovršen je i projekt Biološka i geološka valorizacija otoka Suska . U 2008 g. nastavilo se s istraživanjem otoka Vele i Male Srakane. S obzirom na cilj istraživanja, uspostavu zaštićenog područja, u daljnjem tekstu dat je pregled rezultata s obzirom na interesantne geomorfološke oblike, vrijedne zajenice i zaštićene vrste.

Metodologija istraživanja Istraživanja bentoskih biocenoza izvršena su metodom direktne analize uz korištenje autonomne ronilačke opreme. Direktna opažanja vršena su uz fotodokumentiranje. Na svakih pet metara od 0-50 m dubine uzimani su uzorci za određivanje pH vrijednosti, količine kisika i

863

saliniteta. Temperatura je mjerena običnim termometrom (°C), a količina svjetlosti luksmetrom. Materijal je djelomično determiniran na terenu i parcijalno po skupinama u laboratoriju Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Sakupljeni materijal separiran je na terenu i konzerviran u 4% neutraliziranom formolu. Prosječni broj individua vizuelno je procijenjen stupnjevima abundancije: r=pojedinačni primjerci, +=vrsta je česta, c=vrsta je vrlo česta, cc=vrsta brojnošću prevladava. Biocenološka analiza zajednica morskog dna obavljena je na osnovi fitocenološke metode prema Braun-Blanquet-u (1921), a za njihovo nazivlje upotrebljena je nomenklatura Pérès-Picarda (1964), Gamulin-Brida (1974) i Bellan- Santini (1994), općenito prihvaćena za slična istraživanja u Mediteranu i Jadranu.

Za sakupljanja rakova korištena je tehnika autonomnog ronjenja po transektu do dubina od 40 m, ili udaljenosti 100 m od obale. Biološki materijal je sakupljan duž profila ili određivan "in situ". Preko noći i tijekom dana na razne dubine postavljane su posebne vrše za rakove (Turkay,1979). Izvršena su i povlačenja ručnom potegačom (Gibson et al., 1993). Krila potegače (oka mreže 6 mm) su bila dužine 5 m, visine 0,8 m te saka dubine 1 m. Materijal se po ulovu anestetizirao u otopini kvinaldina, te potom konzervirao u 5% otopini formalina. Identifikacija je vršena u laboratoriju Prirodoslovnog muzeja Rijeka.

Kvalitativni i kvantitativni sastav riblje zajednice istraživao se destruktivnim i nedestruktivnim metodama. Destruktivne metode uključuju sakupljanje uzorka ribolovnim alatom što ih čini nepovoljnim za rad u zaštićenim područjima. Uzorci se uglavnom sakupljaju različitim mrežama. Većina mreža vrste lovi selektivno, te je već kvalitativni sastav vrsta riba bitno siromašniji od stvarnog stanja. Dobru sliku sastava zajednice daju jedino povlačne mreže, a one se mogu koristiti samo na mekim dnima, te su na kamenitim priobalnim dnima zaštićenih područja neupotrebljive. Za kvalitativni i kvantitativni sastav ribljih zajednica na mekim dnima akvatorija otoka Goli, Prvić i Grgur korištena je metoda povlačnim mrežama.

Najčešća skupina nedestruktivnih metoda su metode vizualnog censusa. Do danas se razvio veliki broj metoda vizualnog censusa od kojih su većina metoda metode uz transekt ili metode iz jedne točke.

Sastav riblje zajednice do 40 m dubine istražen je vizualnim cenzusom. Upotrebljena je modificirana metoda brojanja iz točke (Bortone i sur., 1989) sa smanjenim polumjerom zbog velike promjenjivosti osobina dna s dubinom i nepravilne morfologije dna. Kružno brojenje iz točke vršeno je na stalnim mjestima na 1, 2,5 , 5, 10 m poslije svakih 5 metara do krajnje dostignute dubine.

Rezultati istraživanja SENJSKI ARHIPELAG (OTOCI GOLI, PRVIĆ I GRGUR)

Istraživanjima otoka Senjskog arhipelaga obuhvaćena su geomorfološka, sedimentološka i biološka istraživanja podmorja Goli, Prvić i Grgur. Geomorfološka istraživanja izvršena su od 0-40 m dubine. Geomorfološki je najzanimljivija hrid kod rta Stražica (otok Prvić), posebno spilja koja prolazi kroz hrid duljine 28 m, s otvorima na 15, 9 i 5,5 m dubine. Spilja je ostatak većeg speleološkog objekta koji je nastao u subarealnim uvjetima (pleistocen – virm) dok je morska razina bila 120 m niža od današnje. Na južnoj obali otoka Sv. Grgur spilja širine i dubine

864

oko 5 m zamjećena je na 20 m dubine. Dno se stepeničasto spušta i uglavnom je pokriveno tanjim sedimentnim pokrivačem jer iz podloge mjestimično vire stijene podloge.

Bentoske zajednice i raznolikost sastava flore i faune otoka senjskog arhipelaga istraživano je autonomnim ronjenjem na 24 transekta od supralitoralne zone do 50 m dubine. Na 15 postaja za potrebe analize ribljih zajednica uzorkovano je mrežama poponicama. Uključujući i istraživanja grabilom (27 postaja) ukupno je utvrđeno 68 vrsta flore (Cyanophyta 2, Rhodophyta 32, Phaeophyta 22, Chlorophyta 12, Angiospermae 2) i 311 vrsta makrofaune (Porifera 29, Cnidaria 25, Placophora 2, Echiurida 1, Gastropoda 43, Bivalvia 28, Cephalopoda 2, Polychaeta 13, Crustacea 31, Bryozoa 8, Echinodermata 23, Tunicata 11, Pisces 95). Biocenološkim istraživanjima ustanovljeno je 5 biocenoza čvrste podloge i 3 zajednice pomične podloge od kojih su na listi staništa od interesa za zaštitu prema Mediteranskom akcijskom planu: zajednica mediolitoralnih stijena s asocijacijama alge Nemalion helminthoides, Lithophyllum bysoides i smeđom algom Fucus virsoides; biocenoza infralitoralnih algi s asocijacijom algi roda Cystoseira koje u potpunosti prekrivaju kamenito morsko dno, te koraligenska biocenoza s razvijenim facijesima Eunicella cavolinii, Paramuricea clavata i Alcyonum acaule (Slika 1). Od ukupno

Slika 1. Istraživano područje (označeno strelicama) i rasprostranjenost životnih zajednica obalnog područja podmorja otoka Goli, Prvić i Grgur.

865

104 vrste čija se staništa prema Mediteranskom akcijskom planu stavljaju pod zaštitu, u akvatoriju otoka Goli, Prvić i Grgur ustanovljene su 22 vrste (5 flore i 17 faune). Prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06) ustanovljeno je 12 vrsta flore i faune. PODMORSKA SPILJA VRBNIK

Ulaz podmorske špilje kod Vrbnika (otok Krk, Vinodolski kanal) nalazi se na dubini -11

do –17 m. Špilja ima oblik nepravilne trostrane prizme širine baze 3 do 7 m. Duga je otprilike 30 metara, sa visinom 6 do 11 m. U stropu uzduž špilje vidljiv je rascjep nastao proširenjem paraklaze rasjeda, čiji jedan dio poput dimnjaka izbija na površinu zemlje. Pijesak, mulj i

Slika 2. Rasprostranjenost životnih zajednica podmorske spilje Vrbnik. 1- koraligenska biocenoze (facijes Parazoanthus axinellae), 2- biocenoza spilja i prolaza u potpunoj tami, 3-

biocenoza polutamnih spilja (facijes Leptopsammia pruvoti) obrušeni kameni blokovi pokrivaju njeno dno. Špilja je oblikovana u gornjokrednim vapnencima, u kopnenim uvjetima dok je morska razina bila znatno niža od današnje. Nastanak špilje dogodio se vjerojatno tijekom Wũrma. Dizanjem morske razine u Holocenu špilja je potopljena. Biocenološka istraživanja zabilježila su 23 svojti makroflore i 113 svojte makrofaune (Porifera 22, Cnidaria 7, Bivalvia 19, Gastropoda 6, Cephalopoda 1, Echiura 1, Sipuncula 1, Polychaeta 8,

866

Crustacea 15, Bryozoa 6, Echinodermata 5, Tunicata 4, Pisces 20). Istraživanjem Malacostraca pronađeno je 12 vrsta Decapoda i 2 vrste Mysidacea. Dok su dekapodni rakovi predstavljali, uz ribe, glavnu mobilnu faunu biocenoza polutamnih špilja, mizidi su bili, uz polihete dominantna fauna u biocenozi potpuno tamnih špilja i prolaza. Od 20 zabilježenih vrsta riba, 7 vrsta su bile redovito prisutne u špilji. Od njih, tri glavoča su tipični stanovnici podmorskih špilja (Thorogobius ephippiatus, Corcyrogobius liechtensteini, Gammogobius steinitzi). Od ulaza do 3 metra unutar špilje razvijena je koraligenska biocenoza s razvijenim facijesom žutog koralja Parazoanthus axinellae. Biocenoza polutamnih špilja zabilježena je do 25 metara od ulaza, na zidovima sa dominacijom spužvi (posebno vrsta Aplysina cavernicola), a na stropu kao facijes vrste Leptopsammia pruvoti. Na završetku špilje, u posljednjih 5 metara razvijena je biocenoza potpuno tamnih špilja i prolaza s dominacijom organizama iz skupine Polychaeta. U pukotinama i dimnjaku špilje do 2 m od površine najčešća je vrsta puž Homalopoma sanguineum (Slika 2). Kao podmorski spiljski objekt koji se nalazi u infralitoralnoj zoni spilja vrbnik prema Zakonu o zaštiti prirode je zaštićeni prirodni objekt. Analizom su ustanovljene 3 zajednice i 12 vrsta flore i faune od interesa za zaštitu (Map, Pravilnici) OPĆINA KOSTRENA Općina Kostrena smještena je u sjevernom dijelu riječkog zaljeva. Obala Kostrene oblikovana je pretežito u karbonatnim stijenama gornjokredne i paleogenske starosti: vapnencima, dolomitičnim vapnencima i klacitičnim do dolomitičnim brečama. Reljef podmorja vrlo je raznolik. Osnovna karakteristika je podmorski strmac odmaknut od obalne crte i do 70 m. Njegov vrh je na dubini oko –15 m, a dno na –30 do –35 m.

Na izloženim dijelovima obale, gdje je erozijsko djelovanje valova izraženo morsko dno je pretežito kamenito i do dubine -10 do –15 m. Na dnu su često vidljivi izdanci karbonatne stijenske podloge, koja je drugdje pokrivena pomičnim ljušturastim pijeskom debljine manje od 1 m i rahle konzistencije. Bliže obali u zoni mlata vala iznad osnovne stijenske mase vidljive su valutice, a mjestimično i žala čija se tijela sastoje od pomičnog šljunka. Pravi klifovi oblikovani su erozijskim djelovanjem valova, a u njihovom podnožju na strmim podmorskim padinama od odvaljenog materijala stvoreni su podmorski sipari. Podno podmorskih litica nalaze se sitnozrnati pjeskoviti sedimenti . U dubljim dijelovima podmorja na dubini većoj od -35 m dno je blago nagnuto do gotovo zaravnjeno. Na površini se nalazi fluidni ljepljivi mulj. Biološkim istraživanjima ukupno je utvrđeno 35 vrsta makroalgi i 196 vrsta makrofaune (Cyanophyceae 1, Rhodophyta 13, Phaeophyta 9, Chlorophyta 9, Porifera 24, Cnidaria 15, Nemertina 1, Echiurida 1, Sipunculida 1, Mollusca 44, Annelida 10, Crustacea 32, Tentaculata 5, Echinodermata 10, Tunicata 4, Pisces 49.) Unutar ustanovljenih životnih zajednica značajni su razvijeni facijesi zajednica čvrste podloge: koraligenske biocenoza u infralitoralnoj stepenici s razvijenim facijesom žutog koralja Parazoanthus axinellae i facijesom morskog Eunicella cavolinii. Utvrđenih 10 vrsta makrofaune (Aplysina cavernicola, Aplysina aerophoba, Axinella cannabina, Axinella polypoides, Spongia officinalis, Tethya sp., Patella ferruginea, Paracentrotus lividus, Lithophaga lithophaga, Hippocampus hippocampus).

Utvrđeni sastav i brojnost populacija ribljih vrsta odgovaraju staništu na kojem žive. Brojne su male male epibentoske vrste , a rjeđe male hiperbentoske vrste prvenstveno usnjače. Od ukupnog broja rakova najviše ih pripada skupini Decapoda (27 svojti) od kojih se 6 spominju kao rijetke vrste. Ukupno je utvrđeno 5 biocenoza čvrste podloge: biocenoza supralitoralnih

867

stijena, biocenoza mediolitoralnih stijena, biocenoza infralitoralnih algi, prekoraligenski aspekt koraligenske biocenoze i biocenoza polutamnih spilja. Utvrđene su i tri biocenoze pomičnih dna, biocenoza sitnih ujednačenih pijesaka s morskom cvjetnicom Cymodocea nodosa, biocenoza obalnih detritičkih dna i biocenoza sipara. Od ustanovljenih životnih zajednica za zaštitu je značajna koraligenska zajednica u infralitoralnoj zoni s razvijenim facijesima žutog koralja Parazoanthus axinellae i facijesom morskog stabalca, Eunicella cavolinii (Slika 3). Utvrđenih 10 vrsta makrofaune (Aplysina cavernicola, Aplysina aerophoba, Axinella cannabina, Axinella polypoides, Spongia officinalis, Tethya sp., Patella ferruginea, Paracentrotus lividus, Lithophaga lithophaga, Hippocampus hippocampus) na popisu su vrsta čija staništa su, prema Mediteranskom akcijskom planu od interesa zaštitu. Prema pravilniku o zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama ustanovljeno je 5 vrsta flore i faune.

Slika 3. Istraživano područje (označeno strelicama) i rasprostranjenost životnih zajednica obalnog područja podmorja općine Kostrena

868

OTOCI ĆUTIN VELI I ĆUTIN MALI

Otoci Ćutin Veli i Ćutin Mali dio su potopljenog krškog platoa koji se pruža uz istočne obale otoka Cresa. Zbog toga je morsko dno oko ovih otoka vrlo plitko. Izobata -10 m smještena je 200 m do 500 m od obale otoka. Krški plato je oblikovan u karbonatnim stijenama: vapnenci i dolomiti gornje krede. U podmorju istraženog područja nalaze se tri osnovna tipa morskoga dna: golo kamenito morsko dno nepokriveno sedimentom, morsko dno prekriveno grubozrnatim pjeskovitiim do šljunkovitim sedimentom i morsko dno prekriveno sitnozrnatim muljevitim sedimentom. Kamenito dno je vidljivo do dubine -8.5 m, a dublje je osnovna stijena pokrivena šljunkom i pijeskom. Sitnozrnasti sedimenti nalaze se u bazenu Kvarnerića, na dnu dubljem od 40 m.

Organizmi koji žive u litoralnoj zoni oblikovanoj u karbonatnim stijenama, posebice vapnencima, stvaraju posebne oblike mikroreljefa, plimske potkapine. Fosilne potkapine ustanovljene su na vertikalnojoj podmorskoj litici na dubini –23 m. Visine su oko 1 m i dubine oko 0.5 m. Ispod njih, u donjem dijelu podmorske stijenovite litice nađena je špilja, koja ima nepravilan oblik. Špilja je približno 9 m duga i 10 m visoka. Njezina baza je široka 7 do 14 m. Ulaz u špilju je na dubini -36 m. Pjeskoviti mulj potpuno okriva dno špilje. Ostaci stalaktita i stalagmita nisu vidljivi. Drugi mogući spelotermi su potpuno pokriveni sesilnim organizmima. Ova špilja je erodirana i proširena u podnožju klifa zbog djelovanja valova uzduž strukturnog oslabljenja. Stjenoviti toranj je pronađen četrdeset metara od potopljene stijenovite litice. Njegovo podnožje je na dubini 45 m, a vrh na dubini 15 m. Fosilne plimske potkapine na -23 m dubine i potopljena špilja na -36 m dubine, a također i stijenoviti toranj su indikatori niže razine mora u kvarnerskom području Jadranskog mora.

Na istraživanom području otoka Ćutin Veli i Ćutin Mali ustanovljene su 53 vrste makroflore (Cyanophyta 1, Rhodophyta 26, Phaeophyta 13, Chlorophyta 12, Angiospermae 1) i 194 vrsta makrofaune (Sarcodina 1, Porifera 25, Cnidaria 22, Placophora 2, Gastropoda 21, Bivalvia 17, Cephalopoda 1, Echiura 1, Sipuncula 1, Polychaeta 8, Crustacea 23, Bryozoa 9, Echinodermata 12, Tunicata 5, Pisces 46)Ukupno je utvrđeno 6 biocenoza čvrste podloge: biocenoza gornjih stijena mediolitorala s asocijacijom alge Nemalion helminthoides, biocenoza doljnih mediolitoralnih stijena s asocijacijom alge Lithotamnion bysoides. U biocenozi infralitoralnih algi razvijena je asocijacija algi roda Cystoseira koje u potpunosti prekrivaju dno. U cirkalitoralnoj zoni čvrste podloge razvijena koraligenska biocenoze s asocijacijom alge Udotea petiolata. Unutar koraligenske biocenoze značajni je razvijeni facijes koralja Paramuricea clavata. U dubljim dijelovima uz otvore spilja razvijena je biocenoza polutamnih spilja. Utvrđene su i dvije biocenoze pomičnih dna. Biocenoza livade morske cvjetnice Posidonia oceanica i biocenoza obalnih detritičkih dna (Slika 5).

Unutar ustanovljenih životnih zajednica s obzirom na dominaciju i pokrovnost većih dijelova površine dna razvijeni su i razni facijesi i asocijacije. Istraživanjem faune rakova pronađena ije vrsta Brachycarpus biunguiculatus koja do sada nije zabilježena za Jadransko more. Uz ovaj prvi nalaz vrste zabilježene su i tri rijetke vrste za Jadran: Processa macrophthalma, Ilia nucleus i Inachus phalangium. Najveći doprinos biodiverzitetu ribljeg fonda dale su vrste obitelji glavoča, Gobiidae (13 vrsta), a zatim usnjača, Labridae (8 vrsta) i ljuskavki, Sparidae (8 vrsta). Utvrđeni sastav vrsta i brojnost njihovih populacija odgovaraju

869

staništu na kojem žive. Otoci Ćutin Veli i Ćutin Mali imaju 5 bentoskih biocenoza prema MAP-u kalsificirane u posebno vrijedne zajednice s 19 vrsta flore.

Slika 5. Istraživano područje (označeno strelicama) i rasprostranjenost životnih zajednica

obalnog područja podmorja otoka Ćutin Veli i Ćutin Mali OTOK SUSAK

Otok Susak smješten je u na otvorenom dijelu kvarnerskog područja, zapadno od Cresko-lošinjskog arhipelaga. Otok ima nepravilan oblik izdužen u pravcu sjeverozapad-jugoistok i ukupnu površinu od 3.76 km2. Veći dio otoka tvori lesni plato s najvišom kotom od 98 m čiji rubovi se uglavnom strmo spuštaju do morske obale. Kamena obala djelomično je vidljiva u obalnom rubu otoka. Plitki i uzak podmorski plato proteže se na dubini od 5-15 m. Strmi podmorski nagibi smješteni su uzduž sjeveroistočne i jugozapadne obale otoka. Ovi potopljeni reljefni oblici odjeljuju plitki i uzak podmorski plato od pretežno položenog morskog dna ostalog dijela podmorja na dubinama od 40-50 m. Plitki podmorski plato oko otoka uglavnom je pokriven pijeskom, a zamuljeni pijesak prevladava na dubljem morskom dnu.

Istraživanjima flore i faune ukupno je ustanovljeno 6 bentoskih biocenoza čvrste podloge i 2 biocenoze pomičnih dna sa 62 vrste makroflore (Cyanophyta 1, Rhodophyta 35, Phaeophyta 13, Chlorophyta 11, Angiospermae 2) i 218 vrsta makrofaune (Porifera 24, Cnidaria 21, Placophora 2, Gastropoda 12, Bivalvia 23, Cephalopoda 2, Echiura 1, Sipuncula 1, Polychaeta 9, Crustacea 36, Bryozoa 8, Echinodermata 14, Tunicata 6, Pisces 55) . Na listi

870

staništa od interesa za zaštitu prema Mediteranskom akcijskom planu zajednica je gornjih i doljnjih mediolitoralnih stijena s asocijacijama alge Nemalion helminthoides, Lithophyllum bysoides i smeđom algom Fucus virsoides, a na pjeskovitoj podlozi infralitorala zajednica livade morske cvjetnice Posidonia oceanica. Vrijedna zajednica na čvrstoj podlozi cirkalitorala je koraligenska zajednica s razvijenim facijesom morskog stabalca Eunicella cavolinii. Na listi vrsta čija su staništa od interesa za zaštitu prema Mediteranskomm akcijskom planu ustanovljene su 4 vrste flore, 6 vrsta spužava, 1 vrsta bodljikaša, 4 vrste mekušaca i 3 vrste dekapodnih rakova.

Slika 6. Istraživano područje (označeno strelicama) i rasprostranjenost životnih zajednica obalnog područja podmorja otoka Susak.

871

Jedinstvenosti otoka Suska u njegovoj je morfologiji i geološkoj građi, a posebnost bentoskih biocenoza od ostalih opisanih područja kvarnerskog područja u dobro razvijenoj zajednici na pomičnoj podlozi, livadi morske cvjetnice Posidonia oceanica. Najveću vrijednost ostalih istraživanih područja predstavljaju dobro razvijene zajednice čvrstih podloga (Slika 6). Istraživanjima su ustanovljene 3 biocenoze, 4 vrste flore i 15 vrsta faune sa liste vrsta i zajednica od interesa za zaštitu prema Mediteranskom akcijskom planu. Podmorje otoka Suska svojom pozicijom u otvorenom dijelu Sjevernog Jadrana upotpunjuje prijašnja istraživanja s ciljem uspostavljanja mreže zaštićenih područja kvarnerskog područja. PRIJEDLOG USPOSTAVLJANJA MREŽE ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U PRIMORSKO GORANSKOJ ŽUPANIJI

Mediteranskim akcijskim planom koji je dio programa Ujedinjenih naroda ustanovljena je lista zajednica, asocijacija i facijesa te lista vrsta za odabir područja koja se uključuju u nacionalni popis prirodnih područja od interesa za zaštitu. Temeljem «Draft reference List of Habitat types for the selection of Sites to be included in the national inventories of natural Sites of Conservation Interest» i «Draft reference List of Species for the selection of Sites to be included in the National Inventories of Natural Sites of Conservation Interest» za otočje Goli, Prvić i Grgur ustanovljeno je prema izrađenim listama 6 bentoskih biocenoza sa 7 facijesa i asocijacija i 25 vrsta flore i faune. Za podmorsku spilju Vrbnik 12 vrsta flore i faune, a u akvatoriju općine Kostrena koraligenska biocenoza s 2 facijesa, odnosno 11 vrsta makroflore i makrofaune. Otoci Ćutin Veli i Ćutin Mali imaju 5 bentoskih biocenoza prema MAP-u kalsificirane u posebno vrijedne zajednice s 19 vrsta flore i faune, a otok Susak 4 zajednice i 18 vrsta flore i faune. Prostornim planom Primorsko goranske županije (SN 14/2000) i temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05, NN 139/08) predloženo je 109 područja za zaštitu podmorja i priobalja akvatorija u dijelu kvarnerskog područja (sjeverni Jadran), a prema objavljenim podacima iz literature i biocenološkim istraživanjima koje je sa suradnicima provodio Prirodoslovni muzej Rijeka od 1995.-2008.g. Sva Prostornim planom predviđena područja za zaštitu obuhvaćena su u Nacionalnoj ekološkoj mreži republike Hrvatske koju je izradio Državni zavod za zaštitu prirode. Ekološka mreža uspostavlja se primjenom stručnih kriterija, a na temelju dostupnih podataka ne starijih od pedeset godina. Nacionalnom ekološkom mrežom utvrđena su područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini. Na europskoj razini ekološka mreža je sastavni dio Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta temeljem čime se utvrđuje ekološka mreža Europske unije NATURA 2000. Iako je Nacionalnom ekološkom mrežom RH obuhvaćeno i više područja nego Prostornim planom Primorsko goranske županije, u opisu šifriranih područja Nacionalne ekološke mreže, za podmorje se ne navode iste divlje svojte i staništa koja su obrađena i istraživanjima Prirodoslovnog muzeja Rijeka sa suradnicima. Osnovni razlog ovom problemu slaba je komunikacija i informiranost Državnog zavoda za zaštitu prirode s ustanovama kao što su instituti i prirodoslovni muzeji, a čija se djelatnost bazira na istraživanjima i inventarizaciji vrsta.

872

Referencije

1) Ekološka studija akvatorija riječkog zaljeva 1982. Centar za istraživanje mora Rovinj-Zagreb, institut “Ruđer Bošković” Zagreb u suradnji s institutom za oceanografiju i ribarstvo Split i Dubrovnik.

2) Nacionalna ekološka mreža CRO-NEN. Državni zavod za zaštitu prirode, 2004. www.cro-nen.hr.

3) Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim NN 7/06 4) Prostorni plan Primorsko-goranske županije, Sužbene novine Primorsko-goranske

županije, br. 14/2000. 5) United nations enviroment programme (UNEP). Mediterranean Action Plan

(MAP) for the Barcelona Convention, 1975. 6) Zakon o zaštiti prirode NN 70/05, NN 139/08. 7) ARKO-PIJEVAC, M., BENAC, Č., KOVAČIĆ, M. & M. KIRINČIĆ, 2001: The

submarine cave near Vrbnik (Island of Krk, the Vinodol channel, Adriatic Sea). Natura Croatica 10(3):163-184.

8) ARKO-PIJEVAC, M., BENAC, Č., KOVAČIĆ, M., KIRINČIĆ, M. & Ž. GRŽANČIĆ, 2004: Establishment of the protected parts of the Kostrena Municipality aquatorium. Rapp.Comm. int. Mer Medit., 37:480

9) ARKO-PIJEVAC, M., BENAC, Č., KOVAČIĆ, M., KIRINČIĆ, M. & Ž.GRŽANČIĆ, 2004: Biological and geological valorisation of the coastal line and submarine area of the Islands Cutin Mali and Cutin Veli aiming to establish a protected area. Rapp.Comm. int. Mer Medit., 37:481

10) ARKO-PIJEVAC, M., KIRINČIĆ, M., KOVAČIĆ, M. & Č. BENAC, 2007: Susak Island (NorthAdriatic Sea): Possible Marine protected area

11) BAKRAN-PETRICIOLI, T., PETRICIOLI, D., POŽAR-DOMAC, A., & M. JURAČIĆ, 1996: Importance of preserved natural habitats along the Croatian coast, 195-199. IN: TAUSSIK, J., MITCHELL, J.: Partnership in Coastal Zone Management. 688 pp. Samara Publishing Limited, Samara House Cardigan SA 43 2JG, UK.

12) BATELLI, C. & M. ARKO-PIJEVAC, 2005: The massive development of algal turfs on subtidal shores at Oštro Cape, Rijeka Bay, Croatia (Northern Adriatic Sea). Annales, in print.

13) BELLAN-SANTINI, D., J.-C. LACAZE & C. POIZAT, 1994: Les biocénoses marines et littorales de Méditerranée: synthèse, menaces et perspectives. Muséum National d' Histoire Naturelle, Paris, 246.

14) BENAC, Č. I M., JURAČIĆ, 1998: Geomorphological indicators of the sea level changes during Upper Pleistocene (Wuerm) and Holocene in the Kvarner region. Acta Geographica Croatica 33, 27-45.

15) BORTONE, S. A., J.J. ,KIMMEL & C.M., BUNDRICK, 1989: A comparison of three methods for visually assessing reef fish communities: time and area compensated. Northeast Gulf Sci., 10 (2), 85-96.

16) BRAMBATI, A., 1990: Origin and evolution of the Adriatic Sea. - In: COLOMBO, G. (ed.): The Adiatic Sea: 25 th European Marine Biology Symposium, University of Ferara, 5-24.

17) BRAUN-BLANQUET, J. 1921: Prinzipen einer Systematik der Pflanzengesel-Ischafte, auf floristicher Grundlage. Jahrb. st.Gall Naturwiss. Gasell 67.

873

18) ČRNJAR, M., Č., BENAC, M., ARKO-PIJEVAC & Ž., GRŽANČIĆ, 2000: A Role of Local Government in Marine and Coastal Protection: the Primorsko-Goranska County Case. International Conference Littoral 2000. Responsible Coastal Zone Menagement-The Challange of the 21th Century, Cavtat, september, 2000. Peridicum Biologorum, 102 (1), 697-698.

19) GAMULIN-BRIDA,H., PAVLETIĆ,Z., CRNKOVIĆ,D., POŽAR-DOMAC,A., LEGAC, M. I ŽUTIĆ-MALOSEJA, Ž.,1980: Prilog poznavanju bentosa infralitorala u području jugozapadne obale otoka Krka. Acta. Adriat. 21(2):355-367.

20) GRŽANČIĆ, Ž., 1998: Uspostava zaštićenih dijelova prirode na moru – primjer otoka Sveti Grgur, Prvić i Goli, Pomorski zbornik, vol. 36, br 1: 193-216.

21) JAKLIN, A. & M. ARKO-PIJEVAC,1994: Influence of silting to benthic communities of the western Krk Island coast. Periodicum biologorum, 96(4):474-476.

22) JAKLIN, A .& M. ARKO-PIJEVAC, 1997: Benthic biocoenoses of the Sv. Marko Islet (Rijeka Bay). Periodicum biologorum, 99(2):219-228.

23) JURAČIĆ, M., Č. BENAC, & R. CRMARIĆ, 1999: Seabeded and surface sediments map of the Kvarer Bay, Adriatic Sea, Croatia. Geologica Croatica 52:131-140

24) LORENZ,R., 1863: Physicalische Verhaltnisse und Vertheilung der Organismen im

25) Quarnerischen Golfe. Verl. K. Akad. Wiss Wien 379 pp 26) NOVOSEL, M., BAKRAN-PETRICIOLI, T., POŽAR-DOMAC, A., KRUŽIĆ,

P., I I. RADIĆ, 2002: Bentos sjevernog dijela Velebitskog kanala (Jadransko more, Hrvatska). Nat. Croat. 11, 4, 387-409.

27) PÉRÈS, J.M., & H. GAMULIN-BRIDA, 1973: Biološka oceanografija. Bentos. Bentoska bionomija Jadranskog mora. Školska knjiga Zagreb, 493.

28) POŽAR-DOMAC, A. 1995: Razlozi za osnivanje morskih parkova u Hrvatskoj - pilot projekt "Morski park Palagruža". Zbornik radova Palagruža - jadranski dragulj, 163-168.

29) Požar-Domac, A., Zavodnik, D., Jaklin, A., Zahtila, E. Smirčić, A., Pallaoro, A., Leder, N., Sinovčić, G., Radošević, M., OlujićG., Kružić, P., Zavodnik, N., Žuljević, A., Juračić, M. & B. Antolić,1999: Project “Biodiversity preservation in the Adriatic sea” – specially protected area “Palagruža”. Period. Biol. 102, 2, 66-80.

30) ZAVODNIK, D. & ZAVODNIK, N.,1978: The benthos of Rijeka Bay-subject to stress of

31) pollution. IVes Journe Etud. Pollutions, Antalya, CIESM, 405-410. 32) ZAVODNIK, D., ZAVODNIK, N. I LJ. IGIĆ, 1978: Bentos Bakarskog zaljeva i

problemi zagađivanja. Pomorski zbornik 16:419-435. 33) ZAVODNIK, D., 1979: Cruises of the Research Vessel “Vila Velebita” in the

Adriatic Sea. XXI . Benthic investigations. Thalassia Jugoslavica 15: 313-350. 34) ZAVODNIK, D., ŠPAN, A., ZAVODNIK, N., ŠIMUNOVIĆ, A. & B.

ANTOLIĆ, 1981: Benthos of the western coast of the island Krk (Rijeka Bay, the North Adriatic Sea). Thalassia Jugosl. 17:285-337.

35) ZAVODNIK D. & N. ZAVODNIK, 1982: Survey of the benhic communities in the area of Osor (north Adriatic Sea). Acta Adriat. 23 (1/2): 259-270.

36) ZAVODNIK, D., ŠPAN, A., ZAVODNIK, N., ŠIMUNOVIĆ, A. & B. ANTOLIĆ, 1981:

37) Benthos of the western coast of the Island Krk (Rijeka Bay, the North Adriatic Sea).

874

875

38) Thalassia Jugosl., 17 (3/4), 285-337. 39) ZAVODNIK, D. i J. VIDAKOVIĆ, 1982: Bentoske zajednice na području Rapca.

Acta 40) Adriat., 23 (1/2), 243-258. 41) ZAVODNIK, D., ZAVODNIK, N., JAKLIN, A., HRS-BRENKO, M., LEGAC,

M., ŠTEVČIĆ, Z, CRNKOVIĆ, D., VIDAKOVIĆ, J. I D. MEDAKOVIĆ, 1992: Prilozi morskoj flori i fauni lošinjske otočne skupine (I-IX). Biologija Cresa i Lošinja, otočki ljetopis Cres-Lošinj 8: 201-283.

42) ZAVODNIK, N. & A. JAKLIN, 1994: Benthic flora on the western coast of the Krk Island. Period.biol. 96:447-449.

43) ZAVODNIK, D., A. PALLAORO, A. JAKLIN, M. KOVAČIĆ & M. ARKO-PIJEVAC, 2006. Benthos survey of the Senj Archipelago (North Adriatic Sea, Croatia). Acta Adriatica 46 (Suppl. 2): 3-68.