br. 99 oæujak - travanj 2007. adar / nisan 5767. 99_web.pdf · ciduk - hadin kuÊa hevra-kadiπe...

br. 99 oæujak - travanj 2007.

adar / nisan 5767.

CIDUK - hadin kuÊaHevra-kadiπe

(”Mala sinagoga”)na vukovarskomæidovskom groblju

SSAADDRRÆÆAAJJPurim u ÆOZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4Purim u Domu Lavoslav Schwarz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6ÆOZ: Seminar o holokaustu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7Izloæba izraelske arhitekture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Aktivnosti udruge Cedek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Druæenje volontera ÆOZ-a povodom 10. godina . . . . . . . . . . . . . . . . .11Izloæba ilustracija djeËjih knjiga u Izraelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12Antisemitski vicevi na vreÊicama za πeÊer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13Izloæbe Liliane Livneh i Vere Fischer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14Izloæba beogradskih sefardskih slikara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15Ciduk-hadina kuÊa na vukovarskom groblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Zastave Izraela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24Rabin Alonie: Moja priËa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27In memoriam: Jurica MiletiÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29Æilina: domovina slovaËkog Robina Hooda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30Judaica: zbirka Sola Singera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34Pismo iz Londona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36I joπ uvijek mogu vidjeti njihova lica.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40Dirljiv susret . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42PriËa o Ireni Sendler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43200. godina velikog sinedrija u Francuskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45Novi æidovski muzej u Muenchenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47Svjetski æidovski kongres otpustio tajnika Israela Singera . . . . . . . . . . .48Maurice Papon umro u 96. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50Nova internetska stranica Yad Vashema na farsiju . . . . . . . . . . . . . . .52DjevojËica s jabukama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Dragi ujak George: priËa o obiteljskim tajnama . . . . . . . . . . . . . . . . . .55Prenosimo iz tiska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Doπao sam zamoliti za oprost.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59Glatt-koπer Hollywood . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60Michael Oren: MoÊ, vjera i fantazija - Amerika na Bliskom istoku . . . . .61In memoriam: Ljerka Deutsch . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62

IIMMPPRREESSSSUUMMHHaa--kkooll 9999..

ooææuujjaakk -- ttrraavvaannjj 22000077..nniissaann -- iijjaarr 55776677..

Glavna i odgovorna urednicaNNaattaaππaa BBaarraacc

UredniËki savjetZZoorraa DDiirrnnbbaacchh,, ÆÆiivvkkoo GGrruuddeenn,,

TTaammaarraa IInnddiikk--MMaallii,, DDaammiirr LLaajjooππ

TehniËka urednicaNNaattaaππaa PPooppoovviiÊÊ

Priprema i oblikovanje za tisakMMaaggeenn dd..oo..oo.. ZZaaggrreebb

HHaa--kkoollggllaassiilloo ææiiddoovvsskkee zzaajjeeddnniiccee uu HHrrvvaattsskkoojj

LektoricaIIvvaannaa KKuurrttoovviicc BBuuddjjaa

IzdavaËÆÆiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa ZZaaggrreebb,,

PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb,p.p. 986.

Tel: 385 1 49 22 692fax: 49 22 694

e-mail: [email protected]πtvo: [email protected]

Za izdavaËaddrr.. OOggnnjjeenn KKrraauuss

ISSN 1332-5892

Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæeSSaavvjjeett zzaa nnaacciioonnaallnnee mmaannjjiinnee

RReeppuubblliikkee HHrrvvaattsskkee

Pretplata100 kuna godiπnje,

za inozemstvo 200 kuna.Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj:

2360000-1101504155Æidovska opÊina Zagreb.

Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441

Tisak:IInntteerrggrraaffiikkaa ZZAAGGRREEBB

Na naslovnici:MMaarrkkee jjuuddaaiiccaa uu ssppoommeenn nnaa JJuurriiccuu MMiilleettiiÊÊaa

UU rreeaalliizziicciijjii oovvoogg bbrroojjaa ssuuddjjeelloovvaallii ssuu::

Nives Beissmann, Paula Novak, Nataπa PopoviÊ, Dani Deutsch, Mira Altarac Hadji-RistiÊ, Æeljko Weiss, Raka Levi, Milan RadanoviÊ, Barbara PaniÊ, Dragan DamjanoviÊ,Æeljko Heimer, rabin Zvi Alonie, Jurica MiletiÊ , Vesna Domany-Hardy, Laila ©prajc,Zora DirnbachSSvviimm ssuurraaddnniicciimmaa nnaajjttoopplliijjee zzaahhvvaalljjuujjeemmoo!!

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

4

PURIM :: ÆOZ ::

9999

PPuurriimm uu ZZaaggrreebbuuPurim u Zagrebu je bio vrlo zanimljiv. Cijela Æidovska opÊinaje bila ukraπena. Svi su bili maskirani i veseli. Kada je bilo vri-jeme za predstavu, svi su se preselili u dvoranu, utiπali se i Ni-ves nas je najavila. Dok smo Ëekali, Rebecca je dva puta pa-la, jer nije vidjela stepenice. Predstava je proπla dobro, bilo jesve u redu, kako je i trebalo. Osim πto je Ian neplanirano paosa stolice. Nakon predstave smo jedva Ëekali da skinemo ko-stime. Dolje je svirala glazba, svi su se veselili i zabavljali. I mismo se na kratko prikljuËili zabavi, dok nas umor nije skrozsvladao.

Sara ©timac, 11 godina

P r e d s t a v aPriËa o EsteripriËa je stara,o kojoj vam piπem bez previπe dara.

Martina je Estera,Dodo je kralj,Ema je Vaπti,a ja sam Mordehaj.

Tomo je Hamaniako nije htio,jer tko bi se Nives suprotstaviti usudio.

Emma, Rebecca, Maja, Sara i Leakroz priËu nas vodepriËaju kako su Æidovi doπli do slobode.

A Grga, savjetnik kraljasamo se po podu valja.Gledaju ga svi u Ëudu,u njemu vide dvorsku ludu.

Glumiti nije bilo lako,al’ je ipak bilo ovako:svi su se predstavom oduπevilivelikim pljeskom nas ispratili.

Ian Beissmann

PPuurriimm Nedjeljna πkola Æidovske opÊine Osijek stigla je u Zagreb upratnji svoje voditeljice Nives Beissmann. »im smo siπli s vla-ka, otiπli smo u ÆOZ. Tamo su nas Ëekali sendviËi i sokovi, os-tavili smo stvari i krenuli u πetnju. Otiπli smo do Gornjeg gradai Katedrale. Nakon toga smo tramvajem otiπli u ZOO vrt, gdjesmo vidjeli razne æivotinje. Ima ih viπe nego u naπem osjeËkom

PPrroossllaavvuu PPuurriimmaa uu ÆÆiiddoovvsskkoojjooppÊÊiinnii ZZaaggrreebb uuvveelliiËËaallii ssuu nnaaππiiggoossttii iizz OOssiijjeekkaa.. DDjjeeccaa NNeeddjjeelljjnneeππkkoollaa ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee OOssiijjeekkiizzvveellaa ssuu PPrriiËËuu oo EEsstteerrii,, aa ssvvoojjiimmrriijjeeËËiimmaa zzaa HHaa--kkooll ssuu nnaappiissaalliissvvoojjee uuttiisskkee........

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

5

PURIM:: ÆOZ ::

9999

ZOO vrtu. Nakon toga smo se otiπli vozati tramvajem: da se ug-rijemo, odmorimo, ali i da vidimo dio Zagreba iz tramvaja. Ta-ko smo se vozili sve do Zaprua i nazad.

Poslije toga smo opet stigli u ÆOZ. Bilo je vrijeme da se pripre-mimo za svoju predstavu i proslavu Purima. Mi smo spremilipredstavu „PriËa o Esteri“. Dotjerali smo se, obukli i krenuli spredstavom. Svi su nas oduπevljeno gledali. PomoÊnik kralja (naπ Grga) je stvarao gluposti i svi su se smijali i pljeskali. Ka-kav osjeÊaj! Na kraju predstave su nam toliko pljeskali da smona pozornicu izaπli joπ jednom (osim onih koji su veÊ odjurili go-re i poËeli se presvlaËiti). Na Purimskoj zabavi svi su bili maski-rani i veseli, plesalo se i pjevalo. Ali mi smo veÊ bili umorni.Zbog toga smo ubrzo otiπli. Ipak je dan za nas poËeo davno -joπ u pola pet ujutro.

U nedjelju smo imali plesnu probu za novu predstavu „Svatovi“s Nedom Wiesler, te ruËak i opet πetnju po Zagrebu. Ubrzo jedoπlo vrijeme za povratak u Osijek i naπoj je pustolovini doπaokraj.

Emma ©tern, 10 godina

PriËa o Esteri©to moæemo reÊi o tome? Da je to priËa u kojoj su Æidovispaπeni od sigurne smrti? Kako bi i oni koji ne znaju oËemu je rijeË i zbog Ëega se slavi Purim to saznali, mismo izveli predstavu „PriËa o Esteri“.

Sve se dogaa u gradu zvanom ©uπan. Emma nas jeuvela u priËu i objasnila zaπto baπ taj grad. Kralj Ahaπve-roπ (Dodo) pravi veliku gozbu, na koju poziva sve, Ëak iÆidove. Mordehaj, voa Æidova (Ian), pokuπava odgovo-riti Æidove od odlaska na gozbu, ali nitko ga ne sluπa.Pojavljuje se Vaπti, kraljica (Ema), koja ne æeli plesatipred svima, pa ju kralj daje ubiti. Sad mu treba nova kralji-ca. Zbog toga organizira sveËanost na kojoj planira pro-naÊi sebi novu kraljicu. Tada Mordehaj nagovara Esteru(mene) da se i ona pojavi na sveËanosti i pokuπa osvojitikralja. Ona pristaje i pobjeuje. Ona i kralj se vjenËaju.Tada Haman, kraljev savjetnik (Tomo), nagovara kraljada pobije sve Æidove. Kralj pristaje. Mordehaj je to saz-nao, pa moli Esteru da proba uvjeriti kralja da poπtediÆidove. Estera se moli i posti tri dana. Skuplja hrabrost.KonaËno odlazi do kralja, otkriva da je Æidovka i uspijevanagovoriti kralja da razmisli…

Na kraju Haman biva objeπen, Æidovi su spaπeni i slavljepoËinje.

Zbog toga se zapravo slavi Purim.

Martina ©tern, 14 godina

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

6

PURIM :: DOM SCHWARZ ::

9999

Izvrsno smo se zabavljale (muπkarci su nam dali koπaricu) iz-raujuÊi krinke kojima smo kasnije okitili dvoranu. Pokazalo seda su i one koje su se pridruæile radionici ne vjerujuÊi previπeu gipkost i posluπnost vlastitih prstiju, vrlo vjeπto iscrtavale iizrezivale maske.

Glavna zabava je bila u utorak 6. oæujka.

PPrroossllaavvaa PPuurriimmaa uu DDoommuu OOvvee ssuu ggooddiinnee uu nnaaππeemm DDoommuu LLaavvoossllaavv SScchhwwaarrzz pprriipprreemmee zzaa PPuurriimm ppooËËeellee mmnnooggoo rraanniijjee nneeggoo oobbiiËËnnoo..

Sve je bilo gotovo na vrijeme pa smo u lijepo okiÊenoj dvora-ni doËekali naπe vrtiÊance.

Zajedno smo otpjevali ne-koliko purimskih pjesama ipoËastili se kindlima, a on-da su naπi mali gosti vese-lo odjurili u park privuËenisuncem i vrtuljkom.

VeÊ na ulazu goste je doËekala izloæba karikatura korisniceDoma Eve Akerman, koja je na πaljiv naËin prikazala zapos-lene u obavljanju svakodnevnih poslova.

Naπ zbor “©alom”, kojisada veÊ broji 12 pjeva-Ëica, pripremio je veselipurimski program.

Posebno iznenaenje veËeribio je iluzionist kojega smopromatrali bez daha, tako dasmo povremeno zaboravljali ipljeskati. Zabava naravnonije mogla proÊi bez tombolei kolaËa koje je pripremilanaπa kuhinja.

Paula Novak

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

7

SEMINAR:: ÆOZ::

9999

prigodu stigla iz Kanade, a osobito se osvrnula na edukaciju oholokaustu u Ontariju. Naglasila je veliku ulogu kanadske æido-vske zajednice koja veÊ dugi niz godina predano organizirabrojna dogaanja sa srediπnjom temom suzbijanja svih oblikanetolerancije kroz poduku o tragiËnim iskustvima europskih

U ponedjeljak , 26. veljaËe, mnogobrojna publika imala jeprilike posluπati dva izuzetna izlaganja, u sklopu drugog dijelaSeminara o holokaustu, koji su organizirali Æidovska opÊinaZagreb i predstavnik æidovske nacionalne manjine u GraduZagrebu.

UU ÆÆiiddoovvsskkoojj ooppÊÊiinnii ZZaaggrreebb oorrggaanniizziirraann jjee ddvvooddiijjeellnnii sseemmiinnaarr oohhoollookkaauussttuu,, aa zzaanniimmlljjiivvaa ssuu bbiillaa ii kkaannaaddsskkaa iisskkuussttvvaa oo ppiittaannjjuueedduukkaacciijjee oo ttoolleerraanncciijjii ii hhoollookkaauussttuu..

VVAAÆÆNNOOSSTT UU»»EENNJJAA II PPRRIIHHVVAA∆∆AANNJJAA RRAAZZLLII»»IITTOOSSTTII

Već nekoliko desetljeće uOntariju djeluje i Centar zaedukaciju o holokaustu.Centar surađuje s javim,privatnim i vjerskim škola-ma, drugim edukativnimcentrima, vjerskim zajedni-cama, a od nedavno i skadetskom policijskomakademijom.

Nakon pozdravne rijeËi predsjednika Æi-dovske opÊine Zagreb Ognjena Krausa ipotpredsjednice ÆOZ-a Sanje ZoriËiÊTabakoviÊ, kanadski veleposlanik u Hrva-tskoj,. Thomas Marr obratio se nazoËni-ma nadahnutim izlaganjem.

U svojem je govoru izloæio nastojanjalokalnih kanadskih vlasti u suzbijanju svihoblika netolerancije, te dodao kako poz-dravlja odræavanje ovakvih seminara i uHrvatskoj, jer je osobno upoznat kako seisti odræavaju i vode πirom Kanade. Oso-bito dojmljiv dio izlaganje bilo je i vele-poslanikovo osobno zanimanje za temu edukaciju o holoka-ustu, gdje je njegova ekscelencija istakla kako sam ne moæezaboraviti vaænost lekcija koji uËimo iz holokausta s obziromda je i njegov tast preæivio holokaust.

Dio izlaganja veleposlanika Marra bavio se pravnim okviromedukacije o toleranciji i holokaustu u kanadskim provincijama,te lokalnim zalaganjima za kanadsko pridruæivanje meuna-rodnoj Radnoj skupini za obrazovanje, sjeÊanje i istraæivanje oholokaustu, Ëija je Hrvatska veÊ Ëlanica. Premda Kanada nije

Æidova. Gospoa Bem i osobno s drugimpreæivjelima aktivno sudjeluje u radu s mla-dima kojima prenosi vlastita iskustva iz ho-lokausta.

VeÊ nekoliko desetljeÊe u Ontariju djeluje iCentar za edukaciju o holokaustu. Centarsurauje s javim, privatnim i vjerskim πkola-ma, drugim edukativnim centrima, vjerskimzajednicama, a od nedavno i s kadetskompolicijskom akademijom. Godiπnje se orga-niziraju i obrazovni tjedni o holokaustu u ko-jima sudjeluje πira javnost, te se uz ostaloodræavaju projekcije filmova, predstavljanje

knjiga, umjetniËke radionice i nadasve izlaganja i svjedoËenjasamih preæivjelih ærtava uvijek s nekom odreenom temom izholokausta, koja je aktualna i u danaπnjim prilikama.

PPrriihhvvaaÊÊaannjjee rraazzlliiËËiittoossttiiProπlogodiπnja teme je bila: “MoÊ pojedinca”, gdje se poku-πalo naglasiti koliko toga ovisi o svakom pojedincu, njegovojulozi i utjecaju na druπtvo. Broj posjetitelja tih dogaanja bro-

Kanadska židovska zajednicaveć dugi niz godina predano or-ganizira brojna događanja sasredišnjom temom suzbijanjasvih oblika netolerancije krozpoduku o tragičnim iskustvimaeuropskih Židova.

Ëlanica Radne skupine, zbog pravno for-malnih prepreka kanadskog zakonodavst-va, edukacija o holokaustu i ljudskim pravi-

ma obavlja se veÊ desetljeÊima.

KKaannaaddaa ssee aakkttiivvnnoo bbaavviitteemmoomm hhoollookkaauussttaa

Prisutnima se zatim obratila naπa goπÊa,gospoa Esther Bem, koja je za ovu

ji se u tisuÊama, od Ëega su uvijek najveÊidio mladi. “Kanada je multikulturalno dru-πtvo” istaknula je ga Bem te dodala “i odizuzetne je vaænost da se ljudi svih rasa iboje koæe, koji redovito pristiæu u Kanadu,tu mogu osjeÊati sigurno i prihvaÊeno.” Sobzirom da mladi useljenici dolaze iz najra-zliËitijih zemalja svijeta, kao πto su i Filipini,Iran, Meksiko itd. neki od njih nemaju veÊepredznanja o strahotama holokausta te

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

8

SEMINAR :: ÆOZ::

9999

pokazuju veliki interes za radionice kojegovore o vaænosti prihvaÊanja drugih injihovih razliËitosti.

Za zajednicu u Ontariju pitanje podukeo holokaustu nije samo uËenje dijelaæidovske povijest ili povijesti opÊenito,veÊ je to prije svega pitanje sadaπnjosti

Za zajednicu u Ontariju pitanjepoduke o holokaustu nije samoučenje dijela židovske povijestili povijesti općenito, već je toprije svega pitanje sadašnjosti iodnosa prema različitosti, s ko-jom se Kanađani, u svom multi-kulturalnom, multietničkom imultireligijskom društvu,svakodnevno susreću.

Prvi Židovi doselili su se uKanadu u 18. stoljeću, a pre-ma podacima iz 2005. godineu Kanadi živi 372.000 Židova.Iako ne pripadaju velikojmanjini u Kanadi, Židovi suodigrali važnu ulogu ustvaranju kanadske kulture iidentiteta i nazočni su u svimsferama javnog života zemlje.Najveći broj Židova u Kanadiživi u Toronto i Montrealu.

i odnosa prema razliËitosti, s kojom seKanaani, u svom multikulturalnom,multietniËkom i multireligijskom druπt-vu, svakodnevno susreÊu.

“Izgradnja je to i promicanje samih vrije-dnosti na kojima Kanada poËiva - prih-vatiti drugoga zato πto je drugaËiji,” istiËega Bem, koja je i sama preselila u Ka-nadu prije viπe od 40 godina. GospoaBem na kraju svojeg izlaganja pokazalanam je i multimedijalnu prezentaciju sfotografijama brojnih sudionika njihovihdogaanja kao i uglednih posjetitelja on-tarijskog Centra.

Doπavπi u Zagreb samo za ovu prigoduga Bem sa sobom je ponijela i brojnematerijale koji se koriste u edukaciji mla-

U okviru Seminara o holokaustu, u Æido-vskoj opÊini Zagreb predstavljena je iknjiga autorice Biance Schlesinger „Up-rooted“ (Con i lupi alle spalle).

Knjiga je predstavljena u nazoËnosti sa-me autorice, veleposlanika RepublikeItalije u Hrvatskoj Alessandra Grafinija iveleposlanika Dræave Izrael u HrvatskojShmuela Meiroma.

Bianca Schlesinger roena je u Zagre-bu, a 1941. godine je s obitelji iz Hrvats-ke otiπla u Italiju, a od 1949. godine æiviu Izraelu.

Knjiga „Uprooted“ priËa o obitelji koja bj-eæi od uæasa holokausta. Sama autoricakazala je da se ne radi o autobiografiji,veÊ o priËi paralelnoj s onom koju je pro-æivjela njezina obitelj.

dih u Kanadi, te ih je darovala Æidovskoj

opÊini za uËitelje i profesore u Hrvatskoj

koji Êe se njome sigurno pomoÊi u izradi

svojih nastavnih jedinica.

K.L.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

99999

IZLOÆBA:: ARHITEKTURA ::

EEnnccoouunntteerrss -- mmooddeerrnnaaiizzrraaeellsskkaa aarrhhiitteekkttuurraa

Iznimno raznolika stvaralaËka putanjasuvremenih izraelskih arhitekata pred-stavljena je zagrebaËkoj publici 7. oæujka2007. u Hrvatskom muzeju arhitektureHAZU-a. Izloæbu je realiziralo veleposla-nstvo Dræave Izrael u suradnji sa Æido-vskom opÊinom Zagreb.

Shmuel Meirom, osvrnuo se na povi-jesni razvoj moderne izraelske arhitek-ture od vremena britanskog mandata,prije samog osnivanja Dræave Izrael,preko traganja za vlastitim identitetomi diktiranjem trendova u izraelskoj arhi-tekturi uzimajuÊi u obzir suvremene

IIZZRRAAEELLSSKKAA AARRHHIITTEEKKTTUURRAA

Izložbu su otvorili:

Shmuel Meirom, veleposlanikDržave Izrael, akademik BorisMagaš, dr. Ognjen Kraus,predsjednik ŽOZ-a

svjetske stilove poput art decoa i bauha-usa koji su obiljeæili posljednja desetlje-Êa proπlog stoljeÊa, a imali su izravan ut-jecaj u arhitekturi suvremenog Izraela.

IIzzrraaeellsskkii aarrhhiitteekkttii uu ppoottrraazzii zzaa iiddeennttiitteettoomm

„Izraelska arhitektura je imala tendencijurazvoja u dva smjera: prvi je bio uteme-ljen na uvozu stranih stilova koje su pri-mjenjivali arhitekti pod utjecajem me-unarodnih πkola, a drugi se sastojaoiz pokuπaja da se osmisli autentiËna iz-raelska arhitektura“, rekao je otvarajuÊiizloæbu izraelski veleposlanik, dodajuÊida je „prvi smjer uspjeπno apsorbiran ulokalnu potku na dojmljiv naËin, a poku-πaj stvaranja lokalnog stila naiπao je namnoge teπkoÊe“.

Izraelski arhitekti, nastavio je, su u svo-joj potrazi za identitetom odgovore traæiliu susjednoj arapskoj arhitekturi, ali i udalekim zemljama, meutim ta potraga

Izraelski veleposlanik u svomje govoru na pomoći u orga-nizaciji izložbe o izraelskojarhitekturi zahvalio predsjed-niku zagrebačke Židovskeopćine Ognjenu Krausu,Deanu Friedrichu, Lajli Špra-jc te ravnateljici Hrvatskogmuzeja arhitekture DubravkiKisić te Hrvatskoj akademijiznanosti i umjetnosti nagostoprimstvu.

Izraelski su arhitekti u svojojpotrazi za identitetom odgov-ore tražili u susjednoj arap-skoj arhitekturi, ali i udalekim zemljama, međutimta potraga nije značajno do-prinijela stvaranju „izraelskearhitekture“.

Uz nazoËnost zagrebaËkoga gradona-Ëelnika Milana BandiÊa i brojnih uzvani-ka, u pozdravnom govoru kojim je otvo-rena izloæba, veleposlanik dræave Izrael

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

109999

IZLOÆBA :: ARHITEKTURA ::

nije znaËajno doprinijela stvaranju «iz-raelske arhitekturefl.

Tijekom razdoblja britanskoga mandata,prije osnivanja Dræave Izrael, svako jerazdoblje prihvaÊalo svoj arhitektonskistil, podsjetio je Meirom, objaπnjavajuÊida su „dvadesetih godina arhitekti u Izr-aelu preferirali art deco s neπto orijenta-lnog utjecaja πto je stvorilo ‘eklektiËkistil’. Tridesetih godina, nakon πto su na-cisti zatvorili poznati Bauhaus, mnogi suarhitekti emigrirali u Izrael i prihvatili mo-dernizam, stil bez ukrasa koji je odgo-varao socijalistiËkom duhu koji je tadavladao u Izraelu“.

U sklopu velike izgradnje koja se doga-ala u to vrijeme podignut je i Bijeli gradu Tel Avivu koji je nedavno, 2003. godi-ne, proglaπen svjetskom baπtinom UNE-SCO-a, istaknuo je izraelski velepo-slanik.

PPoollaazziiππttee iizzrraaeellsskkee aarrhhiitteekkttuurree jjee uu IIzzrraaeelluu

Nakon stvaranja Dræave Izrael, pedese-tih godina proπlog stoljeÊa, velik broj imi-granata useljavao se u zemlju pa je i iz-gradnja bila u skladu s tim: jeftina iindustrijska.

„Sedamdesete, osamdesete i devede-sete karakterizira nametljiv urbani razvoj

Posljednjih godina u Izraelu se ulaæu na-pori da se uvede red u nacionalne pre-ferencije i u razvoj gradova prouËavanj-em pogreπaka iz proπlosti, objasnio jeveleposlanik istiËuÊi da su na tom putu„izraelski arhitekti shvatili da je polaziπteza izraelsku arhitekturu u Izraelu i nigdjedrugdje pa su dosegli stadij u kojem st-varaju vrijedna djela“ pa tako danaπnjegraevine odraæavaju postmodernistiËkipravac uzimajuÊi u obzir vruÊu sredoze-mnu klimu i upotrebljavajuÊi izvrsne izo-lacijske materijale.

Sedamdesete, osamdesete idevedesete karakterizira na-metljiv urbani razvoj koji sma-njuje otvorene prostore i kva-litetu života. Zelene su površinepretvorene u trgovačke centre,plaže u hotele, a neboderi suizrasli u središtima izraelskihgradova.

koji smanjuje otvorene prostore i kva-litetu æivota. Zelene su povrπine pretvo-rene u trgovaËke centre, plaæe u hotelea neboderi su izrasli u srediπtima izra-elskih gradova“, rekao je Meirom u svomgovoru.

Zanimljivim odabirom širokihtematskih cjelina, od preze-ntacije vehementnih arhitekton-skih rješenja muzeja, prosvjet-nih ustanova, preko privatnihrezidencija, kazališta i mnogihdrugih javnih ustanova, ovomizložbom predstavljen je jasan,vodeći koncept smjera razvojasuvremene arhitekture Izraela.

Zanimljivim odabirom πirokih tematskihcjelina, od prezentacije vehementnih ar-hitektonskih rjeπenja muzeja, prosvjetnihustanova, preko privatnih rezidencija,kazaliπta i mnogih drugih javnih ustano-va, ovom izloæbom predstavljen je jasan,vodeÊi koncept smjera razvoja suvreme-ne arhitekture Izraela.

Vjeπtim spojem gradnje i vizualizacije Ëi-ni se da je ostvarena fuzija samog sm-isla i primjene izraelskog arhitektonskogidentiteta. I jedini zakljuËak koji se na-meÊe jest da predstavljena arhitekturaposjeduje izvornu svojstvenost i suvre-menost te vjerujem da Êe takav naËinpribliæavanja promiπljanja i djelovanja æi-dovskog naroda, naπim sugraanima pri-bliæiti tu daleku dræavu.

Nataπa PopoviÊ

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

119999

AKTIVNOSTI:: CEDEK - VOLONTERI ::

Udruga Cedek u 2006. godini odræala je niz znaËajnih sas-tanaka s predstavnicima meunarodnih æidovskih institucija.Tako je s predstavnicima B’nai B’rith International i World Je-wish Restitution Organisation dogovorena daljnja suradnja tedogovor oko zajedniËkog postupanja. Udruga Cedek je u2006. godini zatraæila u nekoliko navrata prijem kod nadleænihpredstavnika vlasti kao i kod nekoliko predsjednika sudova uRepublici Hrvatskoj, kod kojih se vode odreeni predmeti bit-ni za povrat æidovske imovine. Naæalost, ni kod predsjednikasudova niti kod predstavnika vlasti nije se naiπlo na plodno tlo,πtoviπe niti jedni niti drugi nisu Ëak niti odgovorili na upuÊenedopise. Tako se nastavlja ignorantski stav prema povratu æi-dovske imovine koji je u kontinuitetu od 1990. godine pa dodanas.

UUssppjjeehh uu ppoovvrraattuu iimmoovviinneeMeutim Cedek je uspio nekim svojim Ëlanovima pomoÊi u po-vratu njihove imovine. Tako treba pripomenuti uspjeli povratimovine nasljednicima baruna Viktora Gutmana, kojima je vra-Êeno 30.000 hektara oranica i dvostruko viπe hektara πumskogzemljiπta. Nadalje, naπem Ëlanu Goeroegu vraÊeno je suvlas-niπtvo u hotelu njegova pokojnog oca u Osijeku. Posebno suzanimljive i skreÊemo paænju naπim Ëlanovima i svim ostalimzainteresiranim osobama na dvije sudske presude Europskogsuda za ljudska prava u Strasbourgu. U tim se presudama,koje su objavljene poËetkom veljaËe 2007. godine, novoj Ëla-nici Europske unije, Rumunjskoj, nareuje da svu imovinu bezobzira je li ona prodana, privatizirana ili ne, treba vratiti izvo-rnim vlasnicima ili im tu imovinu nadoknaditi prema træiπnojvrijednosti. Tako postoji vrlo velika πansa da se ulaskomRepublike Hrvatske u Europsku uniju dogodi isto, πto znaËi daÊe se sva imovina morati vratiti izvornim vlasnicima bez obzi-ra je li ona prodana i privatizirana. Tim Ëinom bi se poniπtilesve prodaje kuÊa, stanova, hotela i udjela u firmi koje su sedogodile devedesetih godina proπlog stoljeÊa. Stoga UdrugaCedek i ovim putem poziva sve one kojima je imovina oduze-ta, a koji joπ nisu sklopili nagodbe sa Republikom Hrvatskom ilikoji nisu primili naknadu za oduzetu imovinu da, ukoliko suzainteresirani za naturalnu restituciju svoje imovine, priËekajuulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju kako bi uspjeli na-turalno vratiti svoju imovinu ili, ako to nije moguÊe, kako bidobili obeπteÊenje po træiπnim vrijednostima. Za sve ostale informacije moguÊe je javiti se Udruzi Cedek naadresu PalmotiÊeva 16, Zagreb.

Dani DeutschPredsjednik Udruge Cedek

Udruga za povrat židovske imovine Cedek, što nahebrejskom znači „pravednost“, osnovana je 2004.godine, a zalaže se za povratom otete židovskeimovine.

AAkkttiivvnnoossttii UUddrruuggee CCEEDDEEKK zzaa ppoovvrraatt ææiiddoovvsskkee iimmoovviinnee

DDrruuææeennjjee vvoolloonntteerraa ÆÆOOZZ--aa ppoovvooddoomm 1100.. ggooddiinnaa

DDRR.. RRAAJJNNEERR OOPPRROOSSTTIILLAA SSEE OODD VVOOLLOONNTTEERRAA

Odavno je znano da se humanost jednog druπtva oËituje u nje-govom odnosu prema najmlaima - djeci, i prema starima, oni-ma koji su u zadnjoj fazi svog æivotnog puta.

Rekla bih nekoliko rijeËi o sastanku volontera, odræanomkrajem proπle godine, koji su pod vodstvom dr. Nade Rajnerdeset godina vodili brigu za naπe starije, sastanak koji je saz-vala upravo dr. Rajner, naπa Koka, kao svoj oproπtaj s grupomi tom duænoπÊu.

Dr. Rajner vodila je ovu grupu predano i srËano, da bi se sadaodluËila povuÊi i ovu duænost prepustiti mlaim nasljednicima.

Volonterke se nisu dale smesti kiπom koja je vani lila, pa su seodazvale u zaista lijepom broju. Doπla je nekadaπnja opÊinskasocijalna radnica, i danaπnja, razumije se, doπle su i tri doma-rke iz Schwarzova doma koje su takoer obilazile stare i ne-moÊne.

Drago nam je bilo da je oproπtaju prisustvovao od poËetka dokraja i Æak Atijas, predsjednik Socijalnog odbora.

Naπu Koku obdarili smo buketima cvijeÊa i sitnim poklonimazahvalnosti, a za slano i slatko posluæenje pobrinula se ga.Biba, jedna od tri kulinarske majstorice iz naπeg buffeta.

VeÊina onih koje smo obilazili (i obradovali svojim posjetom ibrigom za njihove nedaÊe) odluËili su se, u toj zadnjoj fazi æivo-ta, otiÊi u Dom, gdje su mnogi i preminuli.

Ovaj Ëlanak æeljela bih zavrπiti u nadi da Êe se nova, mladageneracija odazvati pozivu dr. Rajner i jednako predano obi-laziti naπe seniore, te da Êe naπa Koka naÊi dostojnog zam-jenika.

Mira Altarac Hadji-RistiÊ

DDOOBBRROOVVOOLLJJNNII PPRRIILLOOZZII ZZAA DDOOMMLLAAVVOOSSLLAAVV SSCCHHWWAARRZZ

VeljaËa - oæujakKorisnici Doma zaklade L. Schwarza umjesto vijencana grob ge. Berte Postruænik . . . . . . . . . . . . . . . . .1.340,00Ljerka DajË . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .600,00(ispriËavamo se zbog propusta u prijaπnjem broju)Miro KreπiÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .545,00Betika Kamhi- TrpkoviÊ, povodom smrti oca . . . . . . . .545,00Radman Mirjana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200,00Obitelj MarkoviÊ, povodom godiπnjice smrti Josifa Baruha . . . . . . . . . . .500,00Nevenka LovriÊ- Baruh, povodom godiπnjice smrti supruga . . . . . . . . . . . . . . .500,00Obitelj Dobπa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1.000,00Goranka CvijanoviÊ-VukoviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . .600,00Bjanka i Drago Auslender povodom Pesaha . . . . . . . .200,00Boris Braun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200,00Obitelj Lustig . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .500,00

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

129999

IZLOÆBA - SMJEROKAZI :: VIROVITICA - ZAGREB ::

IIZZLLOOÆÆBBAA IILLUUSSTTRRAACCIIJJAADDJJEE»»JJIIHH KKNNJJIIGGAA UU IIZZRRAAEELLUU

Na inicijativu Josipa MikolËiÊa, direkto-ra TuristiËkog ureda TuristiËke zajed-nice VirovitiËko-podravske æupanije, uVirovitici su, u suradnji sa ÆidovskomopÊinom, postavljena dva smjerokaznaznaka koja upuÊuju na Æidovsko grob-lje.

Napominjemo da su ovo prvi takvi sm-jerokazni znakovi u Republici Hrvats-koj, koji u svom grafiËkom dijelu sadræei Davidovu zvijezdu.

Predsjednik Æidovske opÊine Virovitica Æeljko Weiss

ÆÆiiddoovvsskkiissmmjjeerrookkaazzii uu

VViirroovviittiiccii

Prvi Židovi u Viroviticu su sedoselili 1790. godine. Pred samDrugi svjetski rat u Virovitici ježivjelo oko 250 Židova, dokdanas u tome gradu živi samonjih desetak. Židovsko grobljeu Virovitici potiče iz 1870. go-dine i na njemu se nalazi 181nadgrobni spomenik.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

139999

PPIIRROOVVAACC 22000077..LLjjeettnnii kkaammppoovvii

Dragi naši “Pirovčani”,

sretni najavljujemo da smo za ovu godinu uspjeli organiziratidvije dječje smjene i jednu studentsku!!

Dakle, za početak uvrstite u svoj kalendar sljedeće datume:

6.-16.7. - I. dječja smjena (6-13 g.)17.- 27.7. - II. dječja smjena (13 - 18 g.)29.7. - 4.8. - studentska smjena

Prijave za dječje smjene su u tijeku. Prijaviti se možete u UreduŽOZ, uz uplatu akontacije u iznosu 20% cijene. Razlika dopunog iznosa uplaćuje se najkasnije 14 dana prije polaska:Cijena za jedno dijete: 800,00 KnCijena za drugo dijete iz iste obitelji: 600,00 Kn

Cijena uključuje: Prijevoz autobusom od Zagreba do Pirovca inazad, pet obroka, smještaj, stručno vodstvo 24 sata.

Ako ste student prijavite se za smjenu od 29. srpnja 2007. do 4.kolovoza 2007. Detaljne informacije možete dobiti kod SašeCvetkovića.

Broj mjesta je ograničen, stoga požurite!!!

Vidimo se u Pirovcu!

LLJJEETTOOVVAANNJJEE ZZAA OOBBIITTEELLJJIIOdmaralište otvara svoja vrata obiteljima od 6. kolovoza2007. do zaključno 25. kolovoza 2007. Na raspolaganju Vamstoji samostojeća kuća, dva velika apartmana s balkonima,jedan s terasom ili smještaj u dvokrevetnim, trokrevetnim iličetverokrevetnim sobama. Detaljnije informacije možetedobiti u Uredu ŽOZ

ANTISEMITIZAM:: HRVATSKA ::

Hrvatski i svjetski mediji proteklog su mjeseca pisali o skanda-lu koji je izbio kada se otkrilo da su se u Lici pojavile vreÊiceπeÊera za kavu s tiskanim antisemitskim vicem i Hitlerovomslikom.

U kafiÊima u GospiÊu pojavile su se vreÊice πeÊera za kavu sneukusnim antisemitskim vicevima, a nakon πto su se o tomeraspisali mediji protiv vlasnica tvrtke “Pinki” Anite IvaneπiÊ, ko-ja je stavila u promet sporne vreÊice πeÊera, Æupanijsko dr-æavno odvjetniπtvo u Poæegi podnijelo je Istraænom centru Æu-panijskog suda u Poæegi prijedlog za poduzimanje istraænihradnji.

Anitu IvaneπiÊ, vlasnicu tvrtke Pinki, sumnjiËi se da je poËinilakazneno djelo rasne i druge diskriminacije stavljanjem u pro-met vreÊica s likom Adlofa Hitlera na kojima je bio otisnutantisemitski sadræaj.

Prijedlog je podnesen nakon zaprimljenog posebnog izvjeπÊaPolicijske uprave poæeπko-slavonske i dosadaπnjih rezultatakriminalistiËke obrade pa zato tuæiteljstvo smatra da je tijekomprovoenja istraænih radnji potrebno ispitati osumnjiËenu, kaoi veÊi broj svjedoka.

O podizanju optuænice Dræavno odvjetniπtvo u Poæegi Êe odlu-Ëiti nakon πto provede istragu do kraja i ispita sve okolnostipod kojima je doπlo do distribucije spornih vreÊica.

Za kazneno djelo rasne diskriminacije prema kaznenom je za-konu predviena kazna od πest mjeseci do tri godine zatvora.Kako se navodi u Ëetvrtom stavku Ëlanka 174. KZ-a: “Tko s ci-ljem πirenja rasne, vjerske, nacionalne, etniËke mrænje ili u ciljuomalovaæavanja putem raËunalnog sustava raspaËava ili na

AANNTTIISSEEMMIITTSSKKII VVIICCEEVVII NNAA VVRREE∆∆IICCAAMMAA ZZAA ©©EE∆∆EERR

Na vijesti o pojavi spornih vrećica sa šećerom rea-girala je i Židovska općina Zagreb.

“Zakonske odredbe postoje i prema njima trebapostupiti bez obzira o čemu se radi. Taj vic je pri-mitivan i naprimjeren, poznato je tko je tiskao tevrećice i očekujemo zakonske sankcije”, rekao jepredsjednik ŽOZ-a Ognjen Kraus.

Direktor Centra Simon Wiesenthal iz JeruzalemaEfraim Zuroff izrazio je “odbojnost i gađenje štose takav proizvod u današnje doba mogao proizve-sti u državi u kojoj ne samo da se dogodioholokaust, nego su ga najvećim dijelom izvršililokalni nacistički kolaboratori. U zemlji u kojoj jetoliko nedužnih civila ubijeno od strane ustaša inacista ne može biti tolerancije za proizvode kojine samo da vrijeđaju uspomenu na fašističkežrtve, nego i ohrabruju ponovno oživljavanjesmrtonosne ideologije ubojica”.

drugi naËin uËini dostupnim javnosti materijale kojima se po-riËe, znatnije umanjuje, odobrava ili opravdava kazneno dje-lo genocida ili zloËina protiv ËovjeËnosti, kaznit Êe se kaznomzatvora od πest mjeseci do tri godine.”

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

149999

KULTURA :: ZAGREB ::

Akademska slikarica Liliana Livneh roena je 1956. godine uBuenos Airesu u Argentini, gdje je i diplomirala na Akademiji -likovnih umjetnosti. Od 1977. godine æivi i radi u Izraelu.

Na sveuËiliπtu u Tel Avivu studirala je filozofiju i povijest umjet-nosti, a za svoj originalni rad dobila je rektorovu nagradu 1991.godine. Kod profesora Nuritha Kenaana Kedara u Normandijii Alsaceu studirala je gotiËko slikarstvo, a zatim i renesansnuumjetnost u Firenci i Rimu.

Godine 1987. dobila je stipendiju francuske vlade za studij lito-grafije na Ecole des Beaux Arts u Parizu.

Liliana Livneh izlagala je na viπe samostalnih i grupnih izloæ-bi u Izraelu, Argentini, Meksiku, »ileu, Boliviji, NjemaËkoj,©panjolskoj, Francuskoj, ©vedskoj i Hrvatskoj. Prije dvije go-dine svoje je radove hrvatskoj javnosti predstavila u Koprivnici.

Liliana Livneh Ëesto slika bez pomoÊi kista, a boju razmazuje -izravno rukom πto stvra dojam taktilnosti. U svojim radovimaËesto koristi kombinirane tehnike: ulje, akril, ugljen pa Ëak i kat-ran. Svoje slike Ëesto upotpunjuje rijeËima, Ëime -kako je sa-ma objasnila - istiËe da je rijeË univerzalna kategorija bez obzi-ra razumijemo li njezino znaËenje ili ne.

Jedna od stalnih inspiracija za Lilianu Livneh je more, koje jegotovo uvijek prisutno na njezinim slikama, te ljudski lik koji setakoer stalno provlaËi kroz njezina djela.

Liliana Livneh jednu je sliku poklonila Æidovskoj opÊini Zagreb.

IIzzllooææbbaa „„LLiiccaa ii kkaarriijjaattiiddee““ iizzrraaeellsskkee aakkaaddee--mmsskkee sslliikkaarriiccee LLiilliiaannee LLiivvnneehh oottvvoorreennaa jjeekkoonncceemm ooææuujjkkaa uu zzaaggrreebbaaËËkkoojj ggaalleerriijjiiMMaarriissaallll..

„„LLIICCAA II KKAARRIIJJAATTIIDDEE““

LLIILLIIAANNEE LLIIVVNNEEHH

IIZZLLOOÆÆBBAA

VVEERREE

FFIISSCCHHEERR

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

159999

KULTURA:: PISMO IZ BEOGRADA ::

Mala izloæbena sala instituta Cervantes na ugluKnez Mihajlove ulice, sa velikim staklenim izlozimada svi πetaËi Korzoom vide… bila je tri puta srediπtekulturnih dogadjanja koja jako retko poseÊuju Beo-grad, od 20. novembra do 20. januara, izloæba “svo-jih” slikara πpanskog- sefardskog porekla iz kolekci-je Jevrejskog Istorijskog Muzeja:

Albert Alkalaj, Dida De majo, Bora Baruh i RajkoLevi

Na otvaranju izlozbe Dide De Majo govorio je njegovprijatelj Alfred Pal iz Zagreba.

DDAAVVIIDD DDIIDDAA DDEE MMAAJJOODavid-Dida de Majo roen je 1906. u Beogradu, u porodici se-fardskih Jevreja. Njegovo detinjstvo obeleæilo je viπegodiπnjeodvajanje od roditelja, nakon πto je Didu i njegovu sestru po-Ëetak Prvog svetskog rata zatekao u BeËu. Oni su razdoblje odjula 1914. do januara 1917. proveli u BeËu, kao i u nekoliko au-strougarskih logora za internaciju srpskih zarobljenika.

Nakon πkolovanja u rodnom gradu, Dida 1925. ponovo boraviu BeËu, gde u ateljeu profesora Poæedajeva stiËe znanja izcrtaËke i grafiËke veπtine. U BeËu, u pozoriπtu Josefstadt Th-eatar, sarauje na izradi kostima i scenografije za predstavu„San letnje noÊi“, pod rukovodstvom reditelja Maksa Rajnharta.Krajem 1925. odlazi u Pariz, gde boravi do 1932. Po dolaskuu Pariz Dida u jednom kosmopolitskom okruæenju sarauje sabrojnim umetnicima iz oblasti primenjenih umetnosti, pozoriπtai filma. Najpre sarauje kao kostimograf u pozoriπtu Moulin Ro-uge, potom se πkoluje na privatnoj akademiji poznatog slikarai likovnog pedagoga Andre Lota, kao i na akademiji GrandeChaumiere, kao uËenik Ëuvenog Burdela. Takoe, sarauje samladim i neafirmisanim filmskim rediteljima Albertom Kava-lkantijem, Luisom Bunjuelom i Æanom Renoarom, kao jedanod saradnika na izradi scenografija za njihove filmove. Likovno

je osmislio reπenja za plakate dva Kavalkantijeva filma iz1927. („Yvette“ i „Le Petite Lillie“). U saradnji sa nadrealistiË-kim apostatama Monijem de Bulijem, Æanom Karivom, Klo-dom Serneom i Arturom Adamovom pokrenuo je efemerniumetniËki Ëasopis „Discontinuité“. Krajem dvadesetih zajednosa Monijem de Bulijem prikljuËiÊe se grupi avangardnih umet-nika okupljenih oko Ëasopisa „Le Grand Jeu“, koji su ureivalipesnici Roæe Æilber Lekont i Rene Domal.

Po povratku u Beograd 1932, Dida uspostavlja prijateljstvo saËlanovima beogradskog nadrealistiËkog kruga. Tokom 1934.postaje Ëlan zabranjene KomunistiËke partije Jugoslavije i nje-gov dotadaπnji umetniËki ideal biva zauvek podreen revoluci-onarnom idealu. Uhapπen je naredne godine. Nakon desetod-nevnog muËenja u zatvoru Specijalne policije, pokuπao jesamoubistvo. Osuen je na dve godine robije, koje je izdræa-vao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Po izlasku sa robije, u leto1937, kao grafiËar sarauje na izradi stotinu i pedeset falsifi-kovanih putnih isprava za jugoslovenske dobrovoljce na putuza ©paniju. Nakon πto je policija sredinom 1938. otkrila njegovudelatnost, bio je prinuen da ilegalno emigrira u Francusku.

Po dolasku u Pariz Dida privremeno obavlja duænost sekretarajugoslovenske sekcije Komiteta za pomoÊ republikanskoj ©pa-niji. Posle okupacije Pariza odlazi u juæni neokupirani deo Fra-ncuske gde Êe u Brivu, u regionu Koreze, provesti najveÊi deorata, bez vesti o brojnoj familiji u Beogradu, koja nije preæivelaholokaust. U Brivu, poËetkom Ëetrdesetih, uËestvuje na neko-liko kolektivnih izloæbi. Uspostavlja poznanstvo sa Lujem Arag-onom, Elzom Triole i Anrijem Matisom. Nakon πto su nacisti ok-upirali juænu Francusku, postaje jedan od organizatora pokretaotpora (FTPF-MOI), u regionu Koreze. Kapetan Dida de Majo,avgusta 1944, kao organizator uËestvuje u spaπavanju knjiæev-nika Andrea Malroa iz ge-stapovskog zatvora u Tuluzu. Sredi-nom 1945. Dida se vratio u osloboenu Jugoslaviju.

Zbog predratnog sukoba sa pojedincima iz partijske nomen-klature, Dida biva marginalizovan nakon povratka u Beograd.PoËetkom 1946. oæeniÊe se sa Beograankom Mirom ©oten.Uhapπen je septembra 1948, navodno zbog podræavanja

IIZZLLOOÆÆBBAA BBEEOOGGRRAADDSSKKIIHH

SSEEFFAARRDDSSKKIIHH SSLLIIKKAARRAA

UU SSRRCCUU BBEEOOGGRRAADDAA

IInnssttiittuutt CCeerrvvaanntteess,, JJeevvrreejjsskkii IIssttoorriijjsskkii MMuuzzeejj ii JJOO BBeeooggrraadd ssuu oorrggaanniizziirraalliiuu ookkvviirruu pprrooggrraammaa ““GGooddiinnaa sseeffaarrddsskkee KKuullttuurree uu JJOOBB”” cciikklluuss iizzllooææbbaappoossvveeÊÊeenn sseeffaarrddsskkiimm sslliikkaarriimmaa iizz BBeeooggrraaddaa..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

169999

stavova iz „Rezolucije Informbiroa“. Nakon jednogodiπnjeg bo-ravka po raznim beogradskim zatvorima, sproveden je u logorna Golom otoku, gde je muËen i poniæavan. Dida Êe na Golomotoku provesti Ëetiri godine, najpre u logoru Stara æica, potomu specijalnom logoru Petrova rupa. U uspomenama golooto-Ëkih logoraπa liËnost Dide de Majo ostaje primer izrazite huma-nosti.

Nakon povratka iz logora zaposlio se u novoosnovanom Beo-gradskom grafiËkom zavodu. U toku desetak godina Dida deMajo je likovno i tehniËki opremio preko stotinu knjiga, kao ivelik broj nauËnih Ëasopisa. Krajem pedesetih godina odbijaponudu tadaπnjeg ministra kulture u vladi Republike Francus-ke, Andrea Malroa, da se sa porodicom preseli u Francusku.Umro je 1964. u Beogradu. Nakon smrti gotovo potpuno je za-boravljen.

NajveÊi broj likovnih radova Dide de Majo zagubljen je ili uniπ-ten tokom vremena, tako da je vrlo teπko steÊi uvid u njegovlikovni opus.

Milan RadanoviÊ

AALLBBEERRTT AALLKKAALLAAJJ

KULTURA :: PISMO IZ BEOGRADA ::

Drugi svetski rat naglo prekida umetnikovo πkolovanje, nasta-ju godine patnje, beg iz Beograda, menjanje identiteta, borav-ci po zatvorima. Jedina æelja mu je bila da ode u Palestinu.Meutim, stvarnost je bila drugaËija, Alkalaj zavrπava u kon-centracionom logoru Feramoti, u Italiji. Sasvim nenadano tu seponovo susreÊe sa svojom porodicom. Boravak od devet me-seci u tom zastraπujuÊem mestu olakπava mu novosteËenopoznanstvo sa nemaËkim ekspresionistiËkim slikarom Fingen-πtajn Mihaelom. ZahvaljujuÊi njemu Alkalaj shvata da ga jeslikarstvo potpuno obuzelo i da Êe mu ono biti æivotni poziv.Uspeva sa roditeljima i sestrom da se izbavi zatoËeniπtva i od-lazi, u tada slobodnu konfinaciju, Pergolu. SkrivajuÊi se po se-lima i italijanskim planinama doËekao je kraj rata. Ovaj ruralniitalijanski predeo nije Alkalaju ostao samo u seÊanju, veÊ ga jezabeleæio tih godina i na svojim platnima.

Nakon zavrπetka rata i osloboenja odlazi u Rim. Susret i po-znanstvo sa skulptorom Basadelan Mirkom omoguÊava muulazak u umetniËke krugove. Pun poleta neumorno radi stva-rajuÊi i po nekoliko slika dnevno. Izloæbe se niæu jedna za dru-gom, kritike su pozitivne, πto potvruje i to da su tekst katalo-ga za njegovu drugu samostalnu izloæbu odræanu u Rimu1949. godine pisali Oskar Kokoπka i Karlo Levi. Rim je bioznaËajan za Alkalaja iz dva razloga, u njemu se formirao kaoslikar i u njemu se oæenio poznanicom iz Beograda, Verom Eπ-kenazi.

dine prelazi u Beograd, grad koji za Alkalaja postaje mestoπkolovanja i sazrevanja. VeÊ tada, kao dvanestogodiπnjak, po-Ëinje da se interesuje za slikarstvo, uËi kao samouk sa BoromBaruhom, a potom pohaa privatnu πkolu slikanja. Mladi Alka-laj je slikarstvo smatrao za svoju veliku ljubav, ali ne i za æivotnipoziv, pa tako 1937. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Be-ogradu sa namerom da postane arhitekta. PrateÊi savremeneevropske umetniËke tokove on koristi priliku i iste godine odlaziu Pariz kako bi se upoznao sa slikarstvom impresionista, posti-mpresionista, fovista i kubista.

Ovi umetniËki pravci, a posbno dela Matisa i Derena, imaÊe ve-liki uticaj na njegov rad. Putovanje i uËenje u Parizu je rezultira-lo prvim uËeπÊem na zajedniËkoj izloæbi odræanoj 1939. godineu UmetniËkom paviljonu “Cvijeta ZuzoriÊ”.

Zajedno sa suprugom 1951. godine odlazi u SAD, a za mestoboravka, kao izbeglice, biraju Boston. Alkalaj je smatrao da jeto grad koji odiπe evropskim duhom i nikada se iz njega nije se-lio. Period prilagoavanja na novu sredinu bio je teæak, presvega je morao razmiπljati kako da obezbedi svojoj porodiciegzistenciju, pa tek onda o nastavku umetniËke karijere. Uz mi-nimalna finansijska sredstva nastavlja da slika, a slede izloæbeu Bostonu, »ikagu, Linkolnu. Ono πto ga fascinira i πto beleæina platnima je moderan, industrijski æivot ameriËkog grada uduhu apstraktnog ekspresionizma Kandinskog.

Godina 1959. je bila vrlo vaæna za Alkalaja, dobio je Gugen-hajmovu stipendiju, nagradu Bostonskog umetniËkog festivala,naslikao svoju prvu apstraktnu sliku prirode i ponovo se sreo

Albert Alkalaj, sefardski Jevrejin, roen je u Parizu 1917. go-dine gde provodi svoje najranije detinjstvo. Porodica 1929. go-

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

179999

sa drugom iz Rima, Basadelan Mirkom, sa kojim osniva privat-nu umetniËku πkolu. Njegovo slikarstvo doæivljava potpunu tra-nsformaciju. Postaje slikar apstrakcije, prikazujuÊi nepregled-no pust, ogoljen prostor ameriËkih kanjona i pustinje, a suπtinaumetnosti se ogleda u snaænom, dinamiËnom gestu i jakoj bojikoja postaje medij koriπÊen da privuËe i stimuliπe posmatraËa.

Kao πto je bio plodan slikar tako je Alkalaj bio i odliËan uËitelj ipedagog. Od 1963. godine se prikljuËuje novoosnovanom Ka-rpenter Centru za vizuelne umetnosti na Harvardskom univer-zitetu gde predaje sve do 1982. godine. U isto vreme, u svomprivatnom studiju, uËi mnoge studente ne samo naËin slikanjai tehniku, veÊ i teoriju likovne umetnosti bez koje se, kako jesmatrao, ne moæe postati dobar slikar. Slobodno vreme posve-Êuje putovanjima, obilazi bivπu Jugoslaviju, Italiju, grËka ostrva,Tursku, Izrael.

Albert Alkalaj je imao preko Ëetrdeset pojedinaËnih i preko pe-deset zajedniËkih izloæbi, kako u SAD-u, tako i u Kanadi, Evropii Africi. Njegova platna nalaze se u mnogim svetskim prestiæ-nim muzejima i galerijama. Danas, u osamdesetdevetoj godiniæivota, mada skrhanog zdravlja, i dalje ne posustaje, kad godmoæe neπto naslika, raduje se i uæiva u svakom novom danu.U avgustu mesecu 2006. godine odræana je izloæba ulja naplatnu, akvarela i crteæa iz umetnikove privatne kolekcije.

Barbara PaniÊ

BBOORRAA BBAARRUUHHBaruh (Bora) Baruh, sefardski Jevrejin, roen je u Beogradu1911. godine. Bezbriæno detinjstvo koje je proveo na dorÊol-skoj kaldrmi prekidaju ratni dani 1914. godine. Otac Ilija zat-vara krojaËku radnju i odlazi sa srpskom vojskom u rat, dokmajka Bulina sa decom, Borom, Isidorom i Josifom, roditeljimau bugarski grad Vidin. DeËaci su u Vidinu dobili sestru Raπelu-©elu i zapoËeli svoje πkolovanje u jevrejskoj osnovnoj πkoli. Pozavrπetku Prvog svetskog rata, 1918. godine, vraÊaju se u Be-ograd, a na mestu svog nekadaπnjeg doma nalaze samoveliko zgariπte. Odlazak u Poæarevac bio je pri-vremeni spasza porodicu Baruh gde Bora 1921. godine upisuje prvi razredDræavne realne gimnazije i otkriva svoju ljubav prema slika-rstvu. Ipak æivot Baruhovih iz dana u dan biva sve teæi, raa-ju se joπ dve devojËice, Simha-Sonja i Berta-Bela. Kako biprehranio porodicu otac prihvata novi posao, πto je znaËilo ipreseljenje u Niπ. Borina æelja da uËi slikarstvo ne jenjava ion najviπe vremena provodi u svom improvizovanom ateljeu,a korisne pouke mu daje i profesor slikanja Prve niπke gim-nazije Moπa ©amoviÊ.

Nakon poloæene velike mature 1929. godine Bora se vratio ugotovo potpuno zaboravljeni rodni grad i upisao Pravni fakul-tet. Nakon zavrπenih studija kao mladi advokatski pravnikvrlo kratko je radio u struci. U potpunosti se posveÊuje um-etnosti i prvi put javno izlaæe radove 1933. godine na ©estojjesenjoj izloæbi slikarskih i vajarskih radova beogradskihumetnika. U tom momentu sluha za njegov talenat najviπe je

KULTURA:: PISMO IZ BEOGRADA ::

imala Jevrejska opπtina koja mu iste godine dodeljuje atelje,a potom i stipendiju za πkolovanje na Ècole des Beaux Arts uParizu. UËeÊi kod poznatih slikara i pedagoga, Ozanfana iLota, poËeo je kao slikar impresionistiËke πkole, a potom serazvio u koloristu. Boravak u Francuskoj Bora je iskoristio i zapolitiËku angaæovanost ukljuËivanjem u KP Jugoslavije i KPFrancuske. Istovremeno πalje svoje radove na proleÊne i jese-nje izloæbe u Beogradu, upoznaje Elviru Æilia, svoju buduÊu su-prugu, dobija sina Æan-Kloda, okuplja se sa jugoslovenskimslikarima u Udruæenju jugoslovenskih umetnika u Parizu, izlaæena Svetskoj izloæbi u Parizu 1937., zatim u salonu “Tuileries”,kao i u galerijama “Niveau”, “Carmina”, “Galerie de Paris”.

Zbog politiËkog angaæmanakoji je bio sve ozbiljniji Bora jedeportovan u zemlju i mesecdana provodi u logoru Glavnja-Ëa. Pod stalnom prismotrompolicije, bolestan i iscrpljen, na-stavlja da slika, prilazi grupi -“Æivot”, koju izmeu ostalih Ëi-ne –ore AndrejeviÊ Kun,Mirko KujaËiÊ, Radojica Æiva-noviÊ Noe, Danijel Ozmo, BajaBerakoviÊ i Vinko Grdan, Ëiji jecilj da okupi πto veÊi broj umet-nika na osnovama antifaπistiË-

kog programa. Potez na Borinim slikama postaje sve kraÊi, ko-mpozicija gubi Ëvrstinu oblika zbog insistiranja na tamnim kolo-ristiËkim reπenjima, a motivi su sa Kalemegdana, Marinkovebare, Zemuna, Makiπa, Viπnjice. Godine 1938. priredio je svojuprvu samostalnu izloæbu u Inæinjerskom domu u Beogradu saradovima nastalim u Parizu. U kritici povodom ove izloæbe sekaæe da je Baruh dobar slikar, ali da svoj rad treba da obogatiprouËavanjem crteæa i forme, koje nagoveπtava u skici kompo-zicije “Zbeg”, vizije oktobra 1938., kada je jevrejski narod do-æiveo tragediju za vreme sloma »ehoslovaËke.

Svoju poslednju samostalnu izloæbu organizovao je 1939. go-dine u Zagrebu, da bi potom neko vreme sa porodicom proveona Jadranskom moru, πto su bili i poslednji dani mira i spokojaza Boru, Elviru i malog Æan-Kloda. Iste godine opet se naπaou zarobljeniπtvu u GlavnjaËi, a prebacivanje u BileÊki logor biloje nova prekretnica u daljem æivotu i umetniËkom radu BoreBaruha. Njegovo slikarstvo sada dobija drugu dimenziju, nas-toji da bude svedok dogaaja i strahota, da kao reporter ostavitrag pokolenjima o tadaπnjim ratnim danima. Nastali radovi susada crteæi, a ne slike. Sredinom maja 1940. uspeva da izaeiz logora, vraÊa se u Beograd ali je i dalje pod stalnom pris-motrom. Te godine uËestvuje na Dvanaestoj proleÊnoj i Trina-estoj jesenjoj izloæbi slikarskih i vajarskih radova jugoslovens-kih umetnika u UmetniËkom paviljonu na Kalemegdanu, ni nesluteÊi da je to gotovo kraj njegovog bogatog umetniËkog op-usa.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

189999

traæenja i izgraivanja sopstvenog likovnog izraza i sopstvene

likovne fraze koja bi tekla bez mucanja i sluËajnoga”.

San svakog mladog umetnika bio je odlazak u Pariz. Od po-

Ëetka dvadesetog veka slikarski pravci su se vrtoglavo smenji-

vali jedan za drugim, a da bi bar donekle sustigao munjevite

promene, Rajkov boravak na Akademiji Grande Chaumière u

periodu od 1936. do 1938. godine je bio dragocen. Godine

1937. u Parizu se osniva Udruæenje jugoslovenskih umetnika,

meu kojim su bili i Bora Baruh, Marko »elebonoviÊ, Danica

AntiÊ, Ivan TabakoviÊ, Ljubica Cuca SokiÊ, Vera »ohadæiÊ,

Ivan Rajn, Pea MilosavljeviË i drugi. Ova grupa u kojoj je bio

i Rajko Levi imala je prvo zajedniËko izlaganje aprila meseca

iste godine u Pariskoj galeriji. Jugoslovenski umetnici æeljni

znanja, a uglavnom bez materijalnih sredstava, vrlo Ëesto su

imali zajedniËke ateljee u kojima su stvarali, ali se i druæili.

Tako je Levi zajedno sa Ljubicom Cucom SokiÊ i Borom Ba-

ruhom iznajmio atelje gde su proveli nekoliko lepih meseci. U

Parizu su nastale slike u duhu impresionistiËkog iskustva, sa

prikazom gradskog motiva, mrtve prirode, figura u enterijeru i

portreta.

Po povratku u Beograd organizovane su dve samostalne iz-

loæbe Rajka Levija u UmetniËkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÊ,

1938. i 1940. godine. UËestvovao je i na Dvanaestoj proleÊn-

oj izloæbi slikarskih i vajarskih radova jugoslovenskih umetni-

ka kada ga kritika, hvaleÊi ga, poredi sa Baruhom. U listu “Pra-

vda” iz 1940. Jelena Lubarda povodom ove izloæbe kaæe: “...

Dok je u slici „Umka“ Rajka Levija spretno iskoriπÊeno njego-

vo poznavanje slikarstva i slikara, dotle je Bora Baruh joπ ne-

spretan u poËetniËkim traæenjima”.

Drugi svetski rat je naglo prekinuo umetniËko stvaralaπtvo Le-

vija i poput mnogih Jevreja bio je uhapπen. Odveden je u au-

strijski logor Stalag XVII u kojem uspeva da preæivi ratne god-

ine. Na tom strahotnom mestu nastaju brojni crteæi i akvareli sa

portretima zarobljenika i scenama patnje.

Nakon osloboenja 1945. vratio se u rodni Beograd, potom

se ubrzo, kao mnogi jugoslovenski Jevreji, uselio 1948. godi-

ne u novoosnovanu dræavu Izrael. VeÊ 1951. odlazi u Rim

gde je proveo godinu dana, pa zatim tri godine æivi u Para-

gvaju, da bi na kraju 1955. kao svoje stalno boraviπte oda-

brao Njujork. Tu je radio kao hemiËar u farmaceutskoj i ko-

zmetiËkoj industriji, a po penzionisanju 1973. nastavio je da

se bavi slikanjem i javnim izlaganjem. U istom gradu je umro

1986. godine.

Barbara PaniÊ

KULTURA :: PISMO IZ BEOGRADA ::

©estoaprilsko bombardovanje Beograda bilo je poslednje vie-nje porodice Baruh. Kao Jevrejin bio je obeleæen, nosio je æututraku, poËeli su najstraπniji i najtuæniji dani. Ratno slikarstvoobeleæeno je skicama i creæima iz skloniπta. Sve je iskazano upotezima tuπem, mastilom i olovkom, jer za brzinu doæivljenogboja nije imala vremena, paleta je priguπena. 1942. Bora jeproveo dva meseca u zatvoru, u valjevskoj Mionici, pod straho-vitim mukama, obleleæen i po nacionalnoj osnovi i po politiË-kom opredeljenju. Ipak je i tu nalazio snage da na komadiÊimapapira crta. ZahvaljujuÊi zatvorskom drugu Boπku NovakoviÊuneki od crteæa su saËuvani. Iz ovog zatvora je prebaËen u Ge-stapo u Beogradu, a odatle 2. jula 1942. u logor na Banjici. Toje bilo jedino mesto na kome nije niπta zabeleæio. SreÊu svogimena nije doæiveo (Baruh na hebrejskom znaËi blagosloveni),dva dana kasnije streljan je na stratiπtu u Jajincima.

Bora Baruh je za sobom ostavio brojno (oko 200 slika i gotovoisto toliko crteæa) i tematski raznovrsno slikarstvo sa prikazomportreta, gradskih veduta, pejzaæa, enterijera i mrtve prirode.

Barbara PaniÊ

RRAAJJKKOO LLEEVVIIBeogradski slikar Rajko Levi roen je u jevrejskoj sefardskojporodici 1904. godine. Nakon zavrπenog osnovnog i srednjo-πkolskog obrazovanja ukazala mu se moguÊnost da ode u©vajcarsku, gde je u Lozani zavrπio studije farmacije.

Po povratku u zemlju poËeo je ozbiljnije da se bavi umet-noπÊu. Prve i veoma znaËajne slikarske pouke dao mu jeblizak prijatelj Mihajlo Petrov pod Ëijim se uticajem Leviformira. Od 1929. godine poËinje da izlaæe svoje radove, aza ©estu jesenju izloæbu slikarskih i vajarskih radova beo-gradskih umetnika odræanu 1933. u UmetniËkom paviljonuna Kalemegdanu kritika kaæe : “... Adelina BakotiÊ, LeposavaPavloviÊ, fon Rojtlinger, Turk, Joler, Baruh i Levi, dali su sva-ki po prilog koji Ëesto nisu bili bez kvaliteta, ali su joπ u pi-tanju daroviti mladi ljudi, pred kojima je joπ dug i teæak put

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

199999

ARHITEKTURA:: VUKOVAR ::

cjelokupna dokumentacija o njezinoj iz-gradnji.4 Pojam Zidduk - hadin ili Ciduk- hadin kuÊa5, koju koristi i onodobni

tisak i arhivski izvori u prijevodu shebrejskog znaËi ”kuÊa Pravednogsuda”.6 Naziv nam postaje jasanako znamo da su se u ovom hramuodræavale pogrebne ceremonije.Kapele - mrtvaËnice na æidovskimgrobljima postaju uobiËajene krajem19. stoljeÊa; niz ih je i danas saËu-vanih u Hrvatskoj, kao npr. u –ako-vu, Virovitici, Cerniku ili Osijeku.Djelom su nastale kao zaduæbinepojedinih istaknutih Ëlanova æidov-ske zajednice, a djelom ih gradezajedniËkim prinosima Ëlanovi vje-roispovjednih opÊina. VukovarskaCiduk - hadin kuÊa sagraena jeinicijativom domaÊe Hevra-kadiπe(Chewra-Khadischa). Svaka je æid-ovska opÊina u Hrvatskoj i svijetuimala uz sebe Hevra-kadiπu, ”Dru-πtvo svetih”, koje se brinulo za

Piπe: Mr. sc. Dragan DamjanoviÊ

UUvvoodd

Nakon obrade, u prethodna dva Ëlanka,sinagoge u Vinkovcima, prelazimo nadrugu sinagogalnu graevinu iz opusavukovarskog arhitekta Frana Funtaka:Ciduk - hadin kuÊu Hevra-kadiπe (”malusinagogu”) na vukovarskom æidovskomgroblju. Ta je grobljanska kapela treÊi æi-dovski vjerski objekt podignut u Vukova-ru. Prvu, klasicistiËku, sinagogu, izgra-enu joπ 1845. godine, zamijenila jevelika historicistiËka podignuta 1889.godine.1 Stari je hram potom prodan ka-lvinskoj vjerskoj opÊini i pretvoren u crk-vu, kojoj Êe Fran Funtak dograditi sece-sijski zvonik 1910. godine.2 Dosadaπnjaliteratura, u nedostatku izvora, nije mo-gla utvrditi autorstvo projekta Ciduk - ha-din kuÊe, a ni toËnu godinu njezineizgradnje.3 Arhivsko gradivo vukovarsk-og Gradskog poglavarstva pokazujekako je autor Funtak, buduÊi da su saËu-vani izvorni potpisani projekti te gotovo

Dragan Damjanović rođen je 1978. u Osijeku. Diplomirao je povi-jest umjetnosti i povijest u rujnu 2002. na Filozofskome fakultetu uZagrebu. Tijekom studija dobiva nagradu rektorata Zagrebačkogsveučilišta s radom “Sakralna arhitektura Đakovačko-srijemskebiskupije u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera”. Poslijedipl-omski studij povijesti umjetnosti upisuje 2002. godine, a od 1. ožuj-ka 2003. počinje raditi kao znanstveni novak na Odsjeku za povijestumjetnosti na projektu Hrvatska umjetnost XIX. i XX. stoljeća u eu-ropskom kontekstu, kod prof. dr. sc. Zvonka Makovića. Magistriraoje u ožujku 2005. na istome fakultetu s temom “Vukovarski arhitektFran Funtak” (mentor prof. dr. sc. Zvonko Maković). U proljeće2002. uključen je u Intenzivni tečaj Istočno-europskog instituta Slo-bodnoga sveučilišta u Berlinu u organizaciji Pakta stabilnosti Ju-goistočne Europe. Glavno područje interesa vezano mu je za povijestarhitekture sjeverne Hrvatske i Slavonije u 19. i prvoj polovini 20.stoljeća, o čemu je već objavio niz radova.

CCiidduukk -- hhaaddiinnaa kkuuÊÊaa

HHeevvrraa--kkaaddiiππee

((””MMaallaa ssiinnaaggooggaa””))

nnaa vvuukkoovvaarrsskkoomm ææiiddoovvsskkoomm ggrroobblljjuu

1.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

209999

ARHITEKTURA :: VUKOVAR ::

dinara, Josip Landesmann dao je10.000 dinara, a udovica Charlotte Deu-tsch 5.000 dinara, dok su siromaπniji Ël-anovi zajednice pridonijeli vlastitim ra-dom - Wilhelm Schnitzler obavio je sve

Ciduk - hadin kuća na vukova-rskom židovskom groblju danasse nalazi u vrlo teškom stanju.Vanjski zidovi ceremonijalnedvorane s ulične su strane dob-rim dijelom propali. Gotovo sviprozori na građevini su polupa-ni, no još stoje, mada oštećene,obje vratnice i s prednjeg i sastražnjeg ulaza u ceremonijalnudvoranu.

vjersko πkolovanje, pomoÊ siromaπnim,potporu bolesnika i dostojno sahranjiva-nje svakog preminulog, bez obzira nanjegovo imovno stanje.7 U sklopu tih ak-tivnosti Ëesto je upravo Hevra - kadiπapredstavljala glavnog inicijatora pri grad-nji sliËnih grobljanskih kapela.

Zemljiπte za izgradnju kapele Hevra-ka-diπa kupila je veÊ 1924. godine, Funtakizrauje nacrte u lipnju 1926.,8 no zasi-gurno zbog nedostatka dovoljne koliËinesredstava gradnja nije zapoËela sve do1927. godine. PoËetkom travnja 1927.ta je organizacija konaËno raspisala jefti-mbu za gradnju kapele,9 te su radovimogli zapoËeti.

Objekt je financijski bio priliËno ambicio-zan. Ukupni su troπkovi dosegli 200.000dinara.10 NajveÊi je dio novca doπao,

Objekt je financijski bio pri-lično ambiciozan. Ukupni sutroškovi dosegli 200.000 dina-ra. Najveći je dio novca došao,kao i inicijativa za njezinu iz-gradnju, od bogatog vukovars-kog Židova Sigmunda Franka,no i ostalo je ugledno domaćežidovsko građanstvo pridonije-lo njegovoj izgradnji.

kao i inicijativa zanjenu izgradnju, odbogatog vukovarsk-og Æidova Sigmund-a Franka, no i ostaloje ugledno domaÊeæidovsko graanst-vo pridonijelo njego-voj izgradnji - tako jefirma Hinko Steiner-i sinovi dala cjeloku-pan potreban drve-ni materijal u vrijed-nosti od oko 25.000

kamenorezaËke radove, a Max Roth sli-karske.11 VeÊina je radova bila gotovaveÊ poËetkom iduÊe, 1928. godine,12 sv-eËano posveÊenje kuÊe obavljeno je me-utim tek 28. listopada 1928. od stranedugogodiπnjeg vukovarskog nadrabinaJulija Diamanta i tadaπnjeg pre-dsjedni-ka opÊine Daniela Kleina.13

OObblliikkoovvnnoo rrjjeeππeennjjeeggrraaeevviinnee

Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskom æi-dovskom groblju predstavlja jedan odnajzanimljivijih i najreprezentativnijihgraevina projektiranih od Frana Funt-aka uopÊe. Podignuta je na ulazu uæidovsko groblje, znatno odmaknuta oduliËne linije. RijeË je o relativno velikomobjektu U tlocrta s ukupno sedam pros-torija. Lijevo krilo zauzimao je stambeniprostor namijenjen grobaru sa sobom,kuhinjom i komorom - smoËnicom.14

Srediπnji dio zauzima u cjelini jedna pr-ostorija koja sluæi kao ceremonijalnadvorana. Desno krilo zauzimaju prostori-je namijenjene sprovodu: kolnica (pro-storija za spremanje kola za sprovod),mrtvaËnica i ”kabinet” nejasne uloge.

Obje glavne fasade Ciduk - hadin kuÊe, iprema ulici i prema groblju, rijeπene suizrazito reprezentativno. BoËni dijeloviproËelja koje gleda na ulicu znatno su is-tureniji od srediπnjeg. Kako je rijeË o pro-Ëeljima spomenutih utilitarnih prostorija,vrlo su jednostavno raπËlanjena koloris-tiËkom obradom i slijepim lukovima is-pod vijenca. U kontrastu su s bogato ri-jeπenim proËeljem srediπnjeg dijelakapele. Srediπnji je korpus dodatno viz-ualno naglaπen posebni mansardnim

3.

2.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

219999


krovom u obliku prelomljene piramide skupolom na vrhu. Zanimljivo je kako jekupola vukovarske grobljanske kapelerijeπena reprezentativnije negoli kupolaglavne vinkovaËke sinagoge. Ponovo jerijeË o rebrastoj osmostranoj kupoli sMagen Davidom postavljenom na artdeco postolje. Prijelaz s ”tambura” nakupolu rijeπen je nekom vrstom izokren-utih slijepih lukova, a plitki geometrijskiornament pokriva i donji dio tambura.Srediπnji je dio proËelja izrazito raπËla-njen, buduÊi da se ceremonijalna dvo-rana u sredini i sa straænje i s prednjestrane otvara trostranim apsidama.Kao i na boËnim dijelovima glavne fasa-de, i na srediπnjim susreÊemo koloristiË-ku obradu zajedno s bogato plastiËkom.Glavni je portal naglaπen dodatno troku-tastim stepeniËasto lomljenim zabatomizrazite art decoovske inspiracije.15 Za-bat vizualno poËiva na dvama masivnimkaneliranim polustupovima orijentalizira-juÊih kapitela. Nadvratnici triju portalakoje vode u ceremonijalnu dvoranu rije-πeni su trokutasto. Iznad srediπnjeg na-lazimo niz slijepih polustubova.16 Zidnapovrπina iza njih raπËlanjena je slijepimmaurskim arkadama, koje susreÊemo ina armirano-betonskoj ogradi ispredstepenica glavnog ulaza. Ovaj motiv nesmijemo tumaËiti kao ostatak historiciz-ma, okretanje orijentalnoj baπtini tipiËnoje i za arhitekturu art decoa, s tim da se”posueni” elementi stiliziraju na naËintipiËan za ovaj stil. BoËni portali rijeπenisu mnogo jednostavnije, bez teπke arhi-

Kako nazvati stil u kojem Fu-ntak projektira vukovarskugrobljansku kapelu? Radi se ovrlo uspjelom križanju art decoartikulacije s maurskim deko-rativnim elementima. Uklju-čivanje elemenata maurskogstila bilo je nesumnjivo diktira-no željama naručitelja, budućida je riječ o stilu s kojim sevizualno identificiraju židovskezajednice u Europi još od sre-dine 19 stoljeća.

”apsidama”. »etirima stubovima podijelj-ena je na tri ”broda”, centralni, πiroki, na-mijenjen je vjerojatno za ceremoniju po-greba, a dva poboËna za ljude kojipogrebu prisustvuju. Stubovi koji odva-jaju ”brodove” svojim orijentalizirajuÊimkapitelima nalikuju na polustupove pro-Ëelja, s tim da nisu kanelirani.17 Po-vezani su segmentnim lukom meu-sobno i potkoviËastim maurskim sapolustubovima prislonjenim uz zid. Ce-remonijalna je dvorana pokrivenastropom, kupola koju vidimo izvana tekje dekorativna aplikacija. Predvieni sli-jepi maurski lukovi na zidu nisu izvedeni,dok Magen Davidi jesu, kao i na proËeljukapele.

Kako nazvati stil u kojem Funtak pro-jektira vukovarsku grobljansku kapelu?Radi se o vrlo uspjelom kriæanju art de-co artikulacije s maurskim dekorativnimelementima. UkljuËivanje elemenatamaurskog stila bilo je nesumnjivo diktira-no æeljama naruËitelja, buduÊi da je rijeËo stilu s kojim se vizualno identificiraju æi-dovske zajednice u Europi joπ od sredi-ne 19 stoljeÊa. Svojim piramidalnim sre-diπnjim korpusom s kupolom vukovarskase kapela znatno udaljava od klasiËnogtipa æidovske vjerske graevine 19. i

poËetka dvadesetog stoljeÊa i doista po-Ëinje liËiti na kakav babilonski hram.Nesumnjivo je rijeË o objektu dalekokvalitetnije arhitektonske raπËlambe odvinkovaËke sinagoge. Usporedba ovihdvaju rjeπenja za æidovske vjerske gra-evine pokazuje koliko Funtak sliËnomzadatku prilazi na potpuno razliËit naËin.

Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskom æi-dovskom groblju danas se nalazi u vrloteπkom stanju. Vanjski zidovi ceremoni-jalne dvorane s uliËne su strane dobrimdijelom propali. Gotovo svi prozori na gr-aevini su polupani, no joπ stoje, madaoπteÊene, obje vratnice i s prednjeg i sastraænjeg ulaza u ceremonijalnu dvora-nu.

Na kraju se moramo upitati je li Funtakprojektirao joπ koju sinagogu. Ne moæese sa sigurnoπÊu ni poreÊi, ni potvrditi.Veliku gradsku sinagogu zasigurno ne(bar ne u Hrvatskoj), buduÊi da bi namtakva graevina morala biti poznata. Ra-deÊi mostove i crkve po cijeloj Slavoniji iSrijemu Funtak je, meutim, moæda ne-gdje projektirao joπ koju Ciduk - hadinkuÊu za kakvo lokalno æidovsko groblje.

tektonske artikula-cije. Samo se na zid-nu plohu iznad njihpostavljaju u ovaleart decoovski izdu-æeni u plitkom reljefuizvedeni Davidoviπtitovi (Magen Da-vid), uobiËajen motivproËelja æidovskihvjerskih graevina.

Od prostorija u unu-traπnjosti reprezen-tativno je rijeπenasamo ceremonijalnadvorana, buduÊi daje ona jedina, kakojoj samo ime uosta-lom i govori, imalakarakter javnog pro-stora. Oblik joj je izr-azito nepravilan.

Pravokutna prostori-ja otvara se i sprijedai straga trostranim

4.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

229999

PPooppiiss iilluussttrraacciijjaa::1. Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskom

æidovskom groblju, glavno proËelje.Projekt ing. Frana Funtaka iz lipnja1926; Arhivska graa Gradskog pog-lavarstva Vukovar, Spremiπte Naci-onalne i sveuËiliπne knjiænice, Zagreb

2. Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskomæidovskom groblju, poprjeËni presjek.Projekt ing. Frana Funtaka iz lipnja1926; Arhivska graa Gradskog po-glavarstva Vukovar, Spremiπte NSK,Zagreb

3. Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskomæidovskom groblju, uzduæni presjek.Projekt ing. Frana Funtaka iz lipnja1926; Arhivska graa Gradskog pog-lavarstva Vukovar, Spremiπte NSK,Zagreb

4. Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskomæidovskom groblju, tlocrt. Projekt ing.Frana Funtaka iz lipnja 1926; Arhivs-ka graa Gradskog poglavarstva Vu-kovar, Spremiπte NSK, Zagreb

5. Ciduk - hadin kuÊa na vukovarskomæidovskom groblju danas, glavnoproËelje. Fotografija D. DamjanoviÊ,rujan 2004.

IIzzvvoorrii oo ggrraaddnnjjii ““mmaallee ssiinnaaggooggee”” uu VVuukkoovvaarruu::****** VVuukkoovvaarr -- HHeevvrraa KKaaddiiππaa,, „„ÆÆiiddoovv””,,ZZaaggrreebb,, 66.. 55.. 11992277..,, bbrr.. 1188..,, ssttrr.. 55

«Hevra Kadiπa pod upravom svoga na-dasve agilnog predsjednika gosp. Sig-munda Franka zakljuËila je da sagradinovu modernu «Cadik Hadin-kuÊufl. Sa-ma gradnja iziskuje mnoge materijalneærtve, ali je neumornim sakupljanjem ipotporom svih mjesnih jevrejskih krugo-va gradnja osigurana, te Êe se izvrπiti utoku ove godine.fl

****** EEiinn lloobbeennsswweerrtteess WWeerrkk ddeerr CChheewwrraa-- KKaaddiisscchhaa iinn VVuukkoovvaarr,, „„IIssrraaeell,, JJüüddiisscchheeWWoocchheennsscchhrriifftt vvoonn MMaarrtthheeff””,, SSuubboottiiccaa,,SScchheebbaatt 55668888 -- 33.. FFeebbrruuaarr 11992288..,, bbrr.. 88..,,ssttrr.. 88..

ARHITEKTURA :: VUKOVAR ::

Vukovarer Judenheit als talentvoller,opferfähiger und hingebung-svoller Fü-hrer segensreiche Wirksamkeit entfal-tet und gegenwärtig das Ehrenamt ei-nes Präsidenten bei der VukovarerChewra-Kadischah bekleidet. Aber au-ch der liebevolle Opfersinn aller Geme-inedangehörigen offenbarte sich beidiesem heiligen Baue. So spendete dieberühmte Firma Hinko Steiner und Sö-hne das gesammte erforderliche Holzm-aterial im Werte von cca. 25.000 Dinarzum Baue; Herr Josef E. Landesmannwidmete diesem Werke eine Spendevon 10.000 Dinar und Wittwe CharlotteDeutsch die Summe von 5.000 Dinar.Wie einst beim jüdischen Heiligtumewurden auch zu diesem Baue jüdischerLieber noch von vielen Seiten zahlre-iche Beiträge und Spenden an Mate-rialien geleistet. Ohne Unterschied derVermögensverhältnisse wollte da jeder

Angehörige der Vukovarer Judenheitseine «Bruderpflichtfl erfüllen. WilhelmSchnitzler, ein armer Handwerker, ver-sah alle Schlosserarbeiten und MaxRoth alle Malerarbeiten unentgeltlichbei dem Gebäude. Die Generalversa-mmlung der Chewra-Kadischa in Vuko-var die am 22. Januar d. J. abgehalten,wurde und bei welcher Herr Dr. DanielKlein, Kultuspräsident und Herr Dr.Josef Herzl, Präsident der zionistischenOrtsorganisation, begeisterte Ansprac-hen heilten, wurde Herr SigmundFrank in Anerkennung seiner hervorra-genden und unvergänglichen Verdie-nste zum ewigen Ehrenmitgliede derChewra-Kadischa gewählt. Auch alleMitglieder des Baukomitees waren mitSelbstlosigkeit und edlem Eifer amWerke dieses pietätsvollen und wichti-gen Baues; ihnen allen gebührt ein au-frichtiger

««In der Jetzzeit, wo imLeben vieler jüdischenGemeiden mit mehroder weniger begrün-deten Schlagwörterntraurige Stagnationherrscht, vollbrachtedie Chewra - Kadis-cha in Vukovar ein W-erk der Pietät, welchesLob und Anerkennungverdient. Mit einemK o s t e n a u f w a n d evon cca 220.000 D.errichtete sie am jüdi-schen Freidhofe inVukovar ein würdiger«Zidduk-hadinfl-Ha-us. Die jüdischen Frie-dhöfe bilden die Eing-angspforte zu diesem«Reiche des ewigenLebensfl. Diese herv-orragende Leistungder Vukovarer Chew-rah-Kadischah knüpftsich in erster Reihean den Namen Sigm-und Frank, der schonfast Jahrzehnte hind-urch in verschiedenenleitenden Ehrenäm-tern inmitten der ehrw.

5.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

239999

****** CChheewwrraa KKaaddiisscchhaa,, „„HHrrvvaattsskkaa rriijjeeËË””,,VVuukkoovvaarr,, 11992277..,, bbrr.. 1133..,, ssttrr.. 33..

«Gradi na æid. groblju mrtvaËnicu, te po-ziva gg. graditelje i graditeljske poduze-tnike, da svoje ponude staviti izvole. Na-crti i uvjeti nalaze se na uvid poËam od4. aprila o. g. kod Sigmunda Franka.fl

****** PPoossvveeÊÊeennjjee cciidduukk HHaaddiinn kkuuÊÊee uuVVuukkoovvaarruu,, „„ÆÆiiddoovv””,, ZZaaggrreebb,, 1166.. 1111..11992288..,, bbrr.. 4466..,, ssttrr.. 77..

«U nedjelju 28. X. u 3 sata p. p. sve πtojevrejski misli i govori, staro i mlado,skupilo se u novoj divno arhitektonskisagradjenoj Ciduk Hadin kuÊi. U velikojdupkom punoj dvorani otvara posveÊe-nje predsjednik Hevre Kadiπe i inicijatorovog poboænog i plemenitog djela go-spodin Sigmund Frank. Gosp. SigmundFrank, koji uæiva medju Jevrejima, kao inejevrejima glas plemenitog i Bogu oda-nog Ëovjeka u oduljem govoru iznio jehistorijat Hevre Kadiπe i historijat CidukHadin kuÊe. Veliku hvalu zasluæio je g.Sigmund Frank za njegov neumoranrad, kojem se radu ima zahvaliti, da je toetiËno lijepo jevrejsko djelo doπlo do ost-varenja. OpÊinari znali su mu se i doliËn-o oduæiti, izabravπi ga za doæivotnogpredsjednika ove najhumanije jevrejskeinstitucije.

Nakon njegovog stvarnog i iscrpnog re-ferata novoizabrani nadkantor g. EugenGoldberger zapjevao je svojim ugodnim,dobro πkolovanim u svim registrima, aspecijalno u srednjim, lirskim tenoromuz pratnju kora 16. psalm. Na to je gos-podin dr. Julije Diamant nadrabin srijem-ski odræao sveËano posveÊenje u odu-ljem prigodnom govoru. U prvom dijelusvoga govora istakao je poærtvovanjesvih Ëlanova, koji su pridonijeli, da seovo velebno djelo moglo ostvariti, a oso-bito tvrtku Mirko Steiner i sinovi, koja sesa svojim darom osobito istakla. Na to jeistakao g. Josefa Landesmanna i ostale,koji su omoguÊili ostvarenje ovogavelebnoga djela. U drugom dijelu svogagovora razglabao je znaËaj groblja ujevrejskom jeziku koji ima 4 znamenja u4 rijeËi. I. KuÊa grobova. II. KuÊa æivota.III. KuÊa vjeËnosti. IV. Svijet istinitosti.Ovaj religiozno filosofski problem, nijemogao naÊi boljeg tumaËa, jer logiËnanit razglabanja, lakoÊom je omoguÊila


svim prisutnima lako razumijevanje.Nakon toga zahvalio se predsjednikbogoπtovne opÊine g. dr. Daniel Kleinsvima koji su pridonijeli, da je doπlo doposveÊenja, a napose Hevri Kadiπi i nje-nome predsjedniku gosp. SigmunduFranku. Time je opet pokazala naπa sta-rodrevna Bogoπtovna opÊina u Vuk-ovaru da ima smisla i osjeÊaja za svojeduænosti. Nada se, da taj duh neÊe os-labiti u redovima opÊinara i da Êe vuko-varska bogoπtovna opÊina kao jednoÊopet stajati u prvim redovima naπih bo-goπtovnih opÊina.

S nekoliko popratnih rijeËi predao je g.Sigmund Frank Ciduk Hadin kuÊu bogo-πtovnoj opÊini. Na to je cijela opÊina oti-πla na grobove blagopokojnog nadkan-tora Adolfa Schwarza i uËitelja DavidaSingera, kojima je opÊina u znak zahv-alnosti za njihov mnogogodiπnji rad po-stavila nadgrobne spomenike.

Gosp. Dr. Diamant posvetio je nadgrob-ne spomenike, istaknuvπi 28-godiπnjirad nadkantora i 40-godiπnji rad uËiteljaprikazujuÊi isti s odsjekom iz Biblije(Cedek Melaha i Abrahama).fl

1 KaraË, Zlatko, Arhitektura sinagogau Hrvatskoj u doba historicizma, Za-greb, 2000., str. 34.

2 DamjanoviÊ, Dragan, Vukovarski ar-hitekt Fran Funtak - prva faza stvar-alatva (1910. - 1918.), „Anali zavo-da za znanstveni i umjetniËki radHAZU-a”, Osijek, Zagreb, 2002., str.124 - 128.

3 Pretpostavljalo se da je graevinapodignuta oko 1918. godine; KaraË,Zlatko, Arhitektura secesije i urbanirazvoj Vukovara poetkom 20. stolj-eÊa, „Secesija u Hrvatskoj, Zbornikradova znanstvenog skupa s meu-narodnim sudjelovanjem”, Zagreb -Osijek, 1999., str. 49., 61.

4 Arhivska graa Gradskog poglavars-tva Vukovara (dalje GPV), spremiπteNSK, Zagreb

5 Ispravno Ëitanje u hrvatskoj transkri-pciji je Ciduk - hadin, koje je koriπte-no i u ovom tekstu. Onodobno novin-stvo donosi naziv najËeπÊe unjemaËkoj transkripciji - Zidduk - ha-din. Na Funtakovu projektu pojavlju-je se i trei naziv - Zadihadin kuÊa -

no Ëini se da je tu rijeË o obiËnoj puË-koj transformaciji sluæbenog naziva.

6 Schwarz, G., ZagrebaËka Hevra -Kadiæa, „Jevrejski narodni kalendar”,Beograd, 1935/36, br. 1., str. 168 -169; Goldstein, Slavko, Druπtva i or-ganizacije, idovi na tlu Jugoslavije,[katalog izloæbe Muzejskog prostorana Jezuitskom trgu], Zagreb, 1988.,str. 146.

7 Arhivska graa GPV-a, spremiπteNSK, Zagreb

8 *** Chewra Kadischa, „Hrvatska rijeË”,Vukovar, 1927., br. 13., str. 3.; I zag-rebaËki Æidov izvjeπtava o ovomdogaaju *** Vukovar - Hevra Kadi-πa, „Æidov”, Zagreb, 1927., br. 18.,str. 5.

9 *** Ein lobenswertes Werk der Chewra- Kadischa in Vukovar, „Israel, Jüdis-che Wochenschrift von Marthef”,Subotica, 1928., br. 8., str. 8.

10 Isto

11 Isto; U subotiËkom Æidovskom Ëaso-pisu Israel veÊ se poËetkom veljaËe1928. vukovarska Ciduk - hadin ku-Êa spominje kao gotova

12 *** PosveÊenje ciduk Hadin kuÊe uVukovaru, „Æidov”, Zagreb, 1928., br.46., str. 7.

13 Zanimljivo je kako u tom dijelu grae-vine i danas æive stanari.

14 Inae vrlo Êest motiv u Funtakovustvaralaπtvu dvadesetih godina. Ja-vlja se jednako i na profanim i na sa-kralnim graevinama

15 Motiv je to koji nas direktno veæe zaFuntakov raniji opus - kalvinsku crk-vu iz 1910., gdje na zvoniku nalazimovrlo sliËne elemente

16 Kapiteli s naglaπenim jonskim pilastri-

ma i dugim tijelom poput onoga na

kointskim kapitelim, podsjeÊaju na

kapitele velikog vukovarskog hra-

ma; ilustracija u KaraË, nav. djelo iz

2000., str. 35.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

249999

VEKSILOLOGIJA :: IZRAEL ::

ZZAASSTTAAVVEE IIZZRRAAEELLAA

Ovaj tekst saæetak je knjige Zvija Rude-ra: „The National Colors of the People ofIsrael: Tradition, Religion, Philosophyand Politics Interwined“, Samir Publica-tions, Jerusalem 1999 - 5759., izraen iotisnut uz dozvolu autora.

PPLLAAVVAA II BBIIJJEELLAA -- IIII.. ddiiooBBoojjee ppuurrppuurraa

„Od vezena lana egipatskog bijahu ti je-dra da ti budu zastava!

A „tekhelet“ i „argeman“ s Eliπkih otoka[ili obala] staviπe ti za kroviπta.“

Ezekijel 27:7

Kada je prorok Ezekijel, koji je umro oko571 godine p. n. e., pisao o Eliπkim oto-cima kao mjestu na kojem se u njegovodoba izgleda izraivao najfiniji „tekhelet“(i njegov parnjak „argeman“), nije ozna-Ëio njihovu geografsku lokaciju. No, bu-duÊi da boja „tekhelet“ oËito zauzimavaæno mjesto u hebrejskom i æidovskomsimbolizmu tijekom Ëitave povijesti, pa idanas, zanimljivo bi bilo znati odakledolazi. Neke od brojnih teorija πto se ti-Ëe pozicije tih Eliπkih „otoka“, ili zemalja,povezuju ih s danaπnjim Ciprom, drugeih stavljaju u Kartagu, treÊe na palestin-sku obalu, a neke Ëak i tako daleko odIzraela kao πto je Sicilija.

Vjerojatno nikada neÊemo saznati kojije narod prvi otkrio postupak bojenja u„tekhelet“ i „argeman“ na Bliskom isto-ku. To je pitanje zanimalo i zbunjivalomnoge kroz generacije. Postoji Ëak i le-genda o Herkulu, Ëiji je pas Ëeljustimazdrobio morskog puæa te se obojio pre-krasnom ljubiËastom bojom, Ëime je ot-kriven postupak bojenja [78]. Legendanaravno ne spominje je li se Ëeljust ob-ojila u ljubiËasto-plavu ili ljubiËasto-crve-nu nijansu, pa ne znamo dugujemo

Vjerojatno nikada nećemo saz-nati koji je narod prvi otkrio po-stupak bojenja u „tekhelet“ i„argeman“ na Bliskom istoku.To je pitanje zanimalo i zbunji-valo mnoge kroz generacije.Postoji čak i legenda o Herkulu,čiji je pas čeljustima zdrobiomorskog puža te se obojio pre-krasnom ljubičastom bojom.

lmogli „pokupiti“ na svojim putovanjimana istok i na zapad. Ipak, Ëini se da jefeniËka nadmoÊ u bojenju postignutatek nakon Ezekijelova vremena [80],buduÊi da on govori o Asircima koji sutrgovcima u Tiru dobavljali „tekhelet“:„Haran, Kane i Eden, trgovci ©ebe, Asi-rije i Kiπmada trgovahu s tobom. Mije-njahu za trg tvoj skupocjene halje, pur-purne i vezene plaπteve, sagove πarenei uæad Ëvrsto pletenu.“ [81] Iz [82] sazn-ajemo da je „tekhelet“ bio traæeniji i po-pularniji od „argemana“, kao πto se mo-glo i oËekivati jer se u svim biblijskimodjeljcima gdje se spominju oba, „tekhe-let“ uvijek spominje prvi [83].

OpÊenito, koriπtenje plave boje bilo je ustarom svijetu, osobito na Bliskom isto-ku, vrlo raπireno. Na primjer, u Egiptuje potvrena njezina uporaba u vrijemefaraona Ramzesa III. Meu najstarijimspomenima te boje jest asirska „takiltu“,koja se spominje u listi dragocjenih da-rova koji su stigli u Egipat od mitanskogkralja Dusrata. Time se potvruje da je„tekhelet“ bio cijenjen u zemlji piramida iu vrijeme faraona Amenofisa III [84].

SliËno tomu, u Asiriji su vrlo rano bilipoznati i Ëesto koriπteni i „tekhelet vu-na“ („sipatu takiltu“) i „argeman vuna“

Općenito, korištenje plave bojebilo je u starom svijetu, osobitona Bliskom istoku, vrlorašireno. Na primjer, u Egiptuje potvrđena njezina uporaba uvrijeme faraona Ramzesa III.

(„sipatur argemannu“). „Takiltu“ sespominje u pismima iz Tel-el-Amarnekoja su iz vremena izmeu 1500. i 1300.g. p. n. e. [85]. Vjeruje se da su ih u Ba-bilon donijeli Kasiti i da su bili uobiËajeniveÊ u 16. stoljeÊu p. n. e. Argemannu senalazi u Asiriji u 8. st. p. n. e., a njegovase uporaba u Babilonu pojavljuje tekkasnije. Drugi kaæu da je njihova upora-ba bila ograniËena kao oznaka babilons-kih kraljeva, prema Danijelu [86]: „...I re-Ëe kralj mudracima babilonskim: ‘TkoproËita ovo pismo i otkrije mi njegov sm-isao, bit Êe obuËen u grimiz [„argeman“],oko vrata nosit Êe zlatan lanac i bit ÊetreÊi u kraljevstvu.’“ SliËan obiËaj postoj-ao je i meu drugim bliskoistoËnim naro-dima, kao na primjer kod Medianita, bli-skih roaka Hebreja, Ëiji su kraljevi nosiliogrtaËe od „argemana“ kao kraljevskeinsignije. Ili, plavo-ljubiËasti („tekhelet“)

ogrtaË s bijelim prugama bio je dio kralje-vskih oznaka u Asiriji [87], a nosili su gai babilonski kraljevi. No, za razliku od „ar-gemana“, „tekhelet“ nije nigdje potvrenkao ekskluzivno kraljevska odjeÊa.

Naπe poznavanje sekularnog koriπte-nja boje „tekhelet“ (kao i „argeman“)meu Hebrejima u biblijsko vrijeme vrloje ograniËeno. Primjerice, ni jedna sene spominje u biblijskim izvorima u vezis kraljevskom odorom æidovskih kralje-va. Osobito je zanimljivo da u [89] kroni-Ëar koji oËito opisuje æidovske kraljeve usvoj slavi, uopÊe ne spominje boju

Piπe: ÆÆeelljjkkoo HHeeiimmeerr

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

259999

„tekhelet“ na kraljevskoj noπnji. S drugestrane, „tekhelet“ i „argeman“ se spomi-nju meu darovima koje je kralj Ezekija,trinaesti kralj Judeje (716-687 p. n. e.),poslao asirskom kralju Sanheribu.

Iz toga slijedi da je upotreba plavog pu-rpura („tekhelet“) i crvenog purpura („ar-geman“) u vrijeme Hebreja bila dobropoznata, ali ograniËena samo na dvijesvrhe: Hram i cicit.

Kralj Solomon traæi Hirama, kralja Tira,da mu poπalje viËnog majstora za izraduukrasa od „tekheleta“ i „argemana“ zaHram, iako je veÊ u doba kralja Davidabojenje u ljubiËasto bilo udomaÊeno uJudeji. [93]

IIzzrraaddaa tteekkhheelleettaa Oni kojima su poznati æidovski vjerskiobiËaji mogu reÊi da su sve te povije-sne Ëinjenice vrlo zanimljive i informa-tivne, ali i dalje ne pruæaju vezu izme-u biblijskog „tekheleta“ i suvremenihæidovskih i izraelskih simbola. Zaista,ne samo da pruge talita i ne moraju bitiplave, nego je tako i sa suvremenimcicitima koje dodaju na talite religiozniÆidovi. Zapravo cicit, kakve poznaje-mo danas, u veÊini su sluËajeva potpu-no bijeli - sasvim bez plave niti! Dakle,gdje je ta veza izmeu tekhelet i plave?Oni koji postavljaju to pitanje imali bipravo, ali iz sasvim neoËekivanog razlo-ga. Taj je dio „misterije“ tekheleta proiz-vodnja kojega je izgubljena u povijesti[99]. InaËe bi bilo moguÊe reproducirati itako ponovo uspostaviti boju i nijansujednom zauvijek!

Prema Talmudu [100] biblijski se „tekhe-let“ dobivao iskljuËivo iz krvi morske æi-votinje (rabinska literatura uglavnomsve morske æivotinje naziva ribama, bezobzira na suvremenu znanstvenu klasi-fikaciju) na hebrejskom nazvane „hila-zon“. Hilazon je izgleda bio vrlo rijedak iu biblijsko doba i prema nekim izvorima[101] skup i rijedak tako da si ga mnogiu Jeruzalemu nisu mogli priuπtiti. Vjero-valo se da se „hilazon“ moæe naÊi namediteranskoj obali izmeu Tira (danasCor u Libanonu) i Haife [102] pa Ëakmoæda i u Mrtvom moru [103]. Æidovskatradicija postavlja podruËje Zebulunakao srediπte proizvodnje „tekheleta“ u

VEKSILOLOGIJA:: IZRAEL ::

Palestini: „O Zebulunu reËe: Bio sret-an, Zebulune, u pohodima, ... Na brdugdje dolaze zazivati narodi za uspjehprinose oni prave ærtve jer siπu obiljemora i blago skriveno u pijesku.“ [105]Rabi Jospeh kaæe da je to blago u pije-sku „hilazon“, a uloga pripadnika Zebu-luna dobavljanje „tekheleta“ drugim ple-menima Izraela.

Neki æidovski uËenjaci kaæu da se radi obeskraljeænjaku bez kostiju [106], drugida ima dva ticala [107] i zmijoliko tijelo[108]. Prema treÊima „Kako ‘hilazon’ ra-ste, raste i njegova πkoljka“ [109]. Talm-ud spominje: „njegovo tijelo (odnosnoboja tijela ili πkoljke) je kao more, tj. pla-va [110]; njegov oblik je kao riba, ... izla-zi jednom u sedamdeset godina, a nje-govom krvlju boji se ‘tekhelet’, stoga jevrlo vrijedan...“ [111] Prema nekima „hi-lazon“ bi trebao biti jedan od brojnih pre-

Većina religioznog židovstvaprihvatila je ideju da smo izgu-bili originalni smisao riječi„tekhelet“ i vještinu njezineproizvodnje. S vremena na vri-jeme pojave se pojedinci kojitvrde da su pronašli tajnu, noniti jedna teorija nije danas šireprihvaćena.

dstavnika πkoljkaπa, moæda neki od ov-ih koji se danas nazivaju Murex truncu-lus, Murex Brandaris ili Purpurea Patula.A mogao bi biti i Purpurea Lapillus, Mu-rex Purpurea ili Purpura [112], premadrugima. Te „ribe“ zaista ispuπtaju teku-Êinu koja je tamno-plava, plavo-ljubiËa-sta ili ljubiËasto-plava, ali kako se danaszna, ne radi se o krvi nego o izluËevina-ma posebnih ælijezda [113].VeÊina reli-gioznog æidovstva prihvatila je ideju dasmo izgubili originalni smisao rijeËi „te-khelet“ i vjeπtinu njezine proizvodnje. Svremena na vrijeme pojave se pojedincikoji tvrde da su pronaπli tajnu, no niti jed-na teorija nije danas πire prihvaÊena.

Tako sa æidovskog vjerskog stajaliπta,„hilazon“, koji je danas izumro, ostaje je-dini autorizirani izvor boje „tekhelet“. Je-dna karakteristika „tekheleta“ dobivenog

od „hilazona“ razlikuje ga od drugih izvo-ra plave boje. Na primjer, i u biblijsko do-ba se znalo za biljku indigo (u rabinskimizvorima nazivana „kalla illan“) koja jedavala boju vrlo sliËnu pravom „tekhele-tu“. Ipak, æidovski su se mudraci snaænoprotivili tom nadomjesku: „Bog Êe kazni-ti one koje koriste plavu nit obojanu kallaillanom i tvrde da je pravi tekhelet...“[121] (26)

Prema opisu biblijskog „hilazona“ kaoπkoljke, neki suvremeni istraæivaËi sma-traju da je „tekhelet“ ljubiËasta ili plavo-ljubiËasta boja [122]. Drugi [123] identifi-ciraju tu boju kao „nebesko plavu“ ili„svijetloplavu“. S druge strane, neki tra-dicionalni izvori dopuπtaju postojanje ra-zliËitih stavova o nijansi pa Ëak i boji „te-khelet“. Na primjer, Babilonski Talbumodreuje je kao plavu, ali kaæe „Jeruza-lemski Talmud smatra da je [ta boja] ze-lena“ [124]. Sve u svemu, veÊima rabin-skih autoriteta se slaæe da su reseprihvatljive i samo u jednoj boji - „odsut-nost ‘tekheleta’ ne poniπtava bijelo, a niodsutnost bijele ne poniπtava ‘tekhelet’“ -[125]. Upravo zbog toga danas viπe nemoæemo vidjeti „tekhelet“ plavu nit uveÊini danaπnjih talita. Plava, naime nijeprisutna fiziËki, ali je zato spiritualno uvi-jek tu. Nedostaje, ali samo zbog objek-tivnih razloga, a πto se religioznog gledi-πta tiËe, to je samo privremeno, jer unastupajuÊim vremenima Mesije, sva Êese stara hebrejska znanja (pa tako i po-znavanje pravog ‘hilazona’ i ‘tekheleta’)ponovo otkriti.

NNaappoommeennee::

(15) Postoje izvjeπtaji da su u nedavnimarheoloπkim iskopavanjima u Izraelu na-eni ostaci talita iz vremena Prvog Hra-ma. Nije doduπe posve jasno radi li se oobiËnoj odjeÊi s resama ili o pravim „πa-lovim“ s cicitom. Npr. Abraham Rabino-vich „Skeleton of Cannante Warrior Fou-nd near Jericho“, The Jerusalem PostInternational Edition, week ending Dece-mber 4, 1993.

(16) Za razliku od veÊine suvremenih Æi-dova koji nose cicit samo kao dio talita, -samo za vrijeme sluæbe u sinagogi, vrloortodoksni Æidovi, koji su manjina u su-vremenom æidovstvu, i dalje nose cicit -

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

269999

[6-87] Herzog, nav. dj. str. 51.

[6-89] Kraljevi I, 15:29

[6-93] Herzog, nav. dj.

[6-99] Vidi primjerice: Shaar Ha-Kavanot,Tsitsit 4; Pri Ets Haiim, Tsitsit 5; Sifri(354) o Ponovljenom zakonu 33:19 idrugo, kao i mnoga veÊ navedena dj-ela.

[6-100]Talmud, Menahot 44 i mnoga drugarabinska literatura.

[6-101] Talmud, Menahot 44a; Menahot 40a.

[6-102]M. Eliav, nav. dj.

[6-103]Majmonides, nav. dj. 2:2

[6-105]Ponovljeni zakon, 33:19.

[6-106]Jeruzalemski Talmud, Shabbat 1:3(8a); Kurban Ha-Edah, Penai Moshe;Tosafot Shabbat 73b; Mefarek; Ritva,Shabbat 107a (14:1)

[6-107]Kelim 12:1; Shefunei Temunei Khol2:5

[6-108]Berahot 6:2 (38a), Targum Yonatan;Raπi o Levitskom zakoniku 21:20; Sh-efunei Temunei Khol 2:6.

[6-109]Devarim Rabbah 7:11; Shir Ha-Shi-rim Rabbah 7:11; Pesikta 10 (92a);Midrash Tehillim 23:4; Yalkut 1:850;2:691.

[6-110]Talmud, Menahot 44a; Shefunei Te-munei Khol 2:1.

[6-111]Talmud, Menahot 44a; Herzog, nav.dj. str. 65.

[6-112]Ravya on Beharot 3b; Berakhot 1:2;Tiferet Israel.

[6-113]Todafot, Shabbat 75a; Shefunei Te-munei Khol 2:9.

[6-121]Talmud, Baba Metzia 61a, b; isto So-loveitchik, nav. dj. str. 29.

na nekoj viπoj spiritualnoj razini. UsluËaju rijeËi cicit, gematrija se izaËuna-va: cade 90 + jud 10 + cade 90 + jud 10+ tav 400 = 600.

(21) Izraz koji se koristi u hebrejskom te-kstu Izlaska je „rakiah“, πto se obiËno p-revodi kao nebesa, nebo ili svod.

(22) Hebrejska rijeË „karti“ tradicionalnose interpretira kao nijansa zelene, sliËnaboji poriluka ili nezrelih jabuka.

(22a1) Rabin Isaac Herzog (1888.-1959.), glavni rabin Izraela. Roen u Lo-mzi u Poljskoj, doπao je joπ kao djeËaks obitelji u Leeds u Englesku. Nakonpostizanja najveÊih uspjeha u rabinskimstudijama, Herzog je obranio doktoratna Londonskom SveuËiliπtu na temu„The Dyeing of Purple in Ancient Israel“.Naslijedio je Rabina Kooka kao glavnirabin Izraela. Herzog je bio zagriæeni ci-onist i osnivaË Mizrachi Federation ofGreat Britain and Ireland.

(26) Neki vjerski uËitelji istiËu da u za-povijedi o tekheletu i cicitu u Knjizi bro-jeva 15:38 hilazon nije spomenut kao je-dini izvor. Stoga, strogo gledajuÊi, moæese zanemariti zahtjev da se tekhelet do-biva iskljuËivo od hilazona, kad bismopronaπli drugi izvor koji bi davao adekv-atnu boju. Ipak, kako drugi izvor nije na-en, veÊina religioznih Æidova u danaπ-nje doba slijedi odluku mudraca da sesuspendira zahtjev da se u cicitu nalazinit obojna u tekhelet.

RReeffeerreennccee::[6-78] Herzog, nav. dj. str. 36-37.

[6-79] Herzog, nav. dj. str. 40 koji meu ostalim citira Lassen Christian „IndischeAltertumskunde“, Leipzig, 1858, vol.I, p. 277.

[6-80] Herzog, nav. dj. str. 50-53; 144.

[6-81] Ezekijel 27:23-24

[6-82] Ezekijel 23:6

[6-83] Herzog, nav. dj. str. 105-106.

[6-84] Herzog, nav. dj. str. 42-50.

[6-85] Herzog, nav. dj. str. 50-52.

[6-86] Danijel 5:7

sve vrijeme. Njihovi cicit postavljeni suna Ëetiri kuta odjevnog predmeta koji sezove „talith katan“ odnosno mali talit, i -koji se u pravilu nosi ispod koπulje. Talitkatan se sastoji od jednostavnog pravo-kutnog komada tkanine s rupom za gla-vu. Zbog svoje funkcije zove se i „arbakanfot“ - Ëetiri ugla ili jednostavno „cic-it“. Prvo spominjanje talita katana nalazise iz godine 1350. Njegov nastanak ipopularnost moæe se vidjeti kao odgov-or na srednjovjekovne progone kada„otvorena“ upotreba talita nije bila sigur-na. Tako je mali talit postao jedinstveniæidovski simbol „podzemlja“, skriveni si-mbol odluËnosti izraelskog naroda u nji-hovoj odreenosti prema vjeri i tradiciji.[39]

(17) Tosafot su dodatne napomene Ra-πijeva komentara biblijskih tekstova. Ra-di se o zajedniËkom djelu mnogih πkolatijekom dvije stotine godina (12. i 13.stoljeÊe) koje se nalaze na vanjskimmarginama standardnih talmudskih stra-nica.

(18) Ravad - Rabi Abraham Ben-David(1125. - 1198.) bio je vaæan talmudskiuËenjak iz Provanse u Francuskoj i veli-ki Majmonidesov oponent.

(19) Gematrija odnosno numeriËka vri-jednost rijeËi izvodi se iz Ëinjenice da he-brejska slova imaju i brojevnu vrijednostte svaka rijeË onda ima i odreenu vri-jednost zbrojenih vrijednosti slova koji-ma se piπe. U æidovskoj tradiciji rano sejavlja koncept da se apstraktno znaËe-nje rijeËi moæe tumaËiti kroz njihovugematriju, pri Ëemu se smatra da se dvi-je inaËe nepovezane rijeËi koje imaju is-tu gematrijsku vrijednost mogu povezati

VEKSILOLOGIJA :: IZRAEL ::

Uredništvo Ha-kola zahvaljujese Željko Heimeru na suradnjite na zanimljivom i jedinstve-nom serijalu o izraelskim zas-tavama.

Naše poznavanje sekularnogkorištenja boje „tekhelet“ (kaoi „argeman“) među Hebrejimau biblijsko vrijeme vrlo jeograničeno. Primjerice, ni jed-na se ne spominje u biblijskimizvorima u vezi s kraljevskomodorom židovskih kraljeva.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

279999

SVJEDO»ANSTVA:: PRI»A ZAGREBA»KOG RABINA ::

SSjjeeÊÊaamm ssee......«Mama, moæeπ li mi priËati o Bergen - Belsenu…?“ - strogiglas moga oca prekinuo je moje pitanje. „Ali, tata, ja samo æe-lim znati zaπto moja majka plaËe!“ „Molim te, Zvi, odi u svojusobu, a ja Êu ti doÊi sve objasniti.“

Doπavπi u moju sobu otac me Ëvrsto uzeo u naruËje. „Zvi, za-molio bih te samo jednu stvar: nikada nemoj majku ispitivati otom vremenu…“

Od tada je proπlo gotovo 50 godina, a ja joπ uvijek pamtim ka-ko me otac poslao u sobu.

Roen sam 1951. godine u Izraelu. Kod kuÊe smo govorili nanjemaËkom, kasnije na engleskom i francuskom. Hebrejskisam nauËio u vrtiÊu. U osnovnoj smo πkoli poËeli uËiti znaËenjeholokausta i njegovih razornih posljedica za cijeli svijet. U onovrijeme nisam mogao shvatiti pravo znaËenje te nacistiËke ak-cije po Æidove.

Do poËetka Drugoga svjetskog rata moja je obitelj æivjela uBerlinu. Moj pokojni djed uspio je organizirati vizu za baku kakobi iz NjemaËke brodom mogla pobjeÊi za tadaπnju Palestinu.Izbjegla je sa sinom i drugom kÊeri. Djedu i mojoj majci to nijeuspjelo. Od tog trenutka morali su bjeæati u Nizozemsku.

Majka je zajedno s djedom zarobljena u Nizozemskoj, odve-dena u logor Westerborg te je naposljetku s Anom Frank i

mnogim drugima, zavrπila u zloglasnom Bergen- Belsenu. Ti-suÊe i tisuÊe ljudi odvedeno je u Bergen- Belsen i veÊina ih nijepreæivjela.

U tom logoru moj je djed, prema kojemu sam dobio ime, umromojoj majci na rukama. Gotovo cijela moja obitelj ubijena je uraznim koncentracijskim logorima. Neki od njih odmah nakondolaska, zbog svoje dojenaËke odnosno starije dobi. Nacisti suna æivotu dræali samo one koji su im mogli posluæiti kao robovi.

Nekoliko dana prije nego su svi bili osueni na odlazak u kon-centracijske logore Auschwitz ili Buchenwald, Crvena armijaspasila je moju majku. Oni koji su bili sposobni hodati, odmahsu puπteni te im je reËeno da idu u obliænja sela i nabave hranu.Ruski vojnici su strijeljali seljake koji nisu htjeli dati hranu preæi-vjelima. Zbog ruske brutalnosti nisu se usudili odbiti. Mnogopreæivjelih logoraπa je umrlo nakon jela, jer se nisu bili naviklina hranu. Drugi su se jednostavno predali sudbini.

Nakon oslobaanja iz logora moja se obitelj ponovo okupila uPalestini.

Uspjevπi pobjeÊi iz logora, moj je otac pobjegao u Palestinu,zatim se prikljuËio engleskoj vojsci i borio protiv Nijemaca u Æi-dovskoj brigadi. Kasnije se prikljuËio tajnoj EZEL organizaciji.

Zimi bi sjedili pokraj peÊi, igrali se i Ëitali te s vremena na vrije-me pitali zaπto naπa majka plaËe. Otac nas je uvijek upozora-vao da majku ne ispitujemo o tome, inaËe neÊe moÊi tjednimaspavati.

RRAABBIINN AALLOONNIIEEMMOOJJAA PPRRII»»AA

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

289999

uspomena iz vremena njezina zarobljeniπtva - ææuuttaa zzvviijjeezzddaakkoojjoomm jjee pprriissiillnnoo bbiillaa oobbiilljjeeææeennaa.

Kada je dræim u ruci, joπ uvijek osjeÊam pritisak pod kojim mije dala tu zvijezdu.

SjeÊam se kako su joj se oËi zacrvenjele, ali iz poπtivanjaodluËio sam da je neÊu niπta pitati. Suze u njenim oËima gov-orile su dovoljno.

Kao sin Ëesto razmiπljam o tome kako bih joj mogao olakπatiæivot, πto da uËinim da joj pomognem zaboraviti strahote kojeje preæivjela u holokaustu...

©to to svi mi moæemo uËiniti da se holokaust viπe nikada neponovi?

Rabin Zvi Alonie

Nakon zavrπetka vojne sluæbe, otputovao sam u Europu kakobih upoznao svijet „izvana“. To je bilo vrlo teπko vrijeme za me-ne, buduÊi da sam se svuda susretao s drugim Æidovima kojisu me uvijek ispitivali o mome porijeklu i sudbini moje obitelji zavrijeme holokausta. S obzirom na to da nisam htio ispitivati ma-mu o tome, obiËno bih odgovorio da znam vrlo malo.

Kako su godine prolazile oæenio sam se u NjemaËkoj. Moji suroditelji doπli na vjenËanje, ali su istaknuli da je to iznimka zbogkoje su doπli u NjemaËku. U NjemaËku nisu æeljeli viπe kroËitinogom.

Sve do danas ne mogu pojmiti patnje koje su proπli moji roditeljiniti mogu shvatiti okrutnost nacista prema naπem narodu.

Prije nekih mjesec dana posjetio sam svoju majku. Bolnim gla-som rekla mi je da mi æeli neπto dati za uspomenu. Predala mije staru kuvertu i rekla da je otvorim. Unutra se nalazila bolna

SVJEDO»ANSTVA :: PRI»A ZAGREBA»KOG RABINA ::

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

299999

IN MEMORIAM

DDOOVVII––EENNJJAA,, JJUURRIICCEE!!

Tijekom naπih æivota sreÊemo ljude koji nam na Ëudan naËin is-punjavaju æivot, ljude koje prepoznajemo kao dio nas samih,ljude bez kojih naπ æivot ne bi bio potpun, ljude koji nas ople-menjuju, zbog kojih poËinjemo vjerovati da joπ uvijek ima onihkoji s pravom nose ime „Ëovjek“. Jedan od njih bio je JuricaMiletiÊ.

PriËa o naπem poznanstvu poËela je neoËekivano i iznenada,tek nedavno. A opet mi se Ëini kao da smo se poznavali Ëitavæivot. Jurica i ja se, nekim Ëudnim spletom okolnosti i zbog ub-rzanog naËina æivota kojim je on æivio i kojim æivim i ja, ustvari

mi je veoma bliska, Jurica me tjeπio, raspitivao se, rekao mikako i sam ima odreenih problema sa srcem. I tada sammu, sjeÊam se, rekla da ne ignorira znakove koje mu πaljeorganizam...

Istu stvar ponovila sam i samo dva dana prije nego πto nas jenapustio, tijekom naπega zadnjeg razgovora. Zabrinuta πtoobeÊani tekstovi nisu stigli na vrijeme, nazvala sam Juricu, kojimi je rekao da se ne osjeÊa dobro, ali me brzo stao uvjeravatida mu je bolje, da je to bio samo jedan napad koji je proπao.I sad Êe odmah, rekao je, sjesti za raËunalo i zavrπiti tekstove.

Jurica Miletić rođen je 23. trav-nja 1945. godine u Požegi. UZagrebu je završio Klasičnu gim-naziju a na Filozofskom fakultetustudirao je arheologiju i klasičnufilologiju. Nekoliko je godinaživio u Engleskoj.

Tijekom života bavio se prevodi-teljstvom i novinarstvom. Jednaod njegovih velikih ljubavi bila jefilatelija. U „Večernjem listu“ je25 godina uređivao rubriku fila-telije, a s pravom se može reći daje bio pionir i doajen filatelistič-kog novinarstva. Pisao je, izmeđuostaloga, za „Vjesnik“, „Hrvatskivojnik“, te zagrebačke lokalnenovine.

Godinama je radio kao turističkivodič i vodio turiste diljem svijeta.

nikada nismo uspjeli sastati. A dogo-varali smo se Ëesto, obeÊavali da Êemopopiti kavu i konaËno se vidjeti. »estosmo razgovarali telefonom, izmjenjivalimailove i misli.

Ta je priËa poËela prije godinu i pol da-na, kada mi se jednog dana javio Ju-rica MiletiÊ i rekao kako bi æelio pisatiza Ha-kol. I od prvog razgovora uspo-stavili smo blizak odnos.

Predlagao je teme, pisao tako Ëitko i ta-ko lijepo, slao fotografije s raznih puto-vanja, pisao o filateliji o kojoj je tolikoznao i na tako divan naËin da sam ja -potpuni laik - bila opËinjena svijetommaraka.

Kada sam Ëitala JuriËine tekstove, Ëestosam bila zadivljena πirinom znanja o ta-ko razliËitim temama. »itajuÊi tekstove sputovanja, imala sam osjeÊaj da i ja sa-ma putujem i prolazim ulicama Firence,Rima, Lisabona... Sigurna sam da su setako osjeÊali i svi oni koji su u Ha-koluimali privilegiju Ëitati JuriËine tekstove.

Prije nekoliko mjeseci, kada sam i sa-ma bila suoËena s boleπÊu osobe koja

Na moje molbe da se odmori, da teksto-vi nisu vaæni, rekao mi je: „Ni sluËajno,ne moæe izaÊi novi broj Ha-kol bez ono-ga πto sam obeÊao, to ne dolazi u obz-ir“. Te veËeri stigao je tekst o Judaici.Ostali obeÊani tekstovi nisu stigli...

Vijest o tome da Jurice viπe nema osta-vila me bez daha. Tugu koju osjeÊam di-jelim sa svim JuriËinim prijateljima i prijesvega, njegovom obitelji. Odlazak nekihnama drugih ljudi ostavlja u nama pra-zninu koju je teπko ispuniti. Prazninu ko-ja ostaje nakon JuriËina odlaska osjeÊatÊe i svi Ëitatelji Ha-kola koji neÊe moÊiËarolijom JuriËinih rijeËi u svakom brojuotputovati na drugi kraj svijeta i upozna-vati nove krajeve.

A ja Êu i dalje Ëuvati knjigu o markamakoju Vam nisam uspjela dati. Do nekogdrugog susreta...

Ovaj broj Ha-kola posveÊujemo uspo-meni na gospodina Juricu MiletiÊa

Nataπa Barac

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

30

:: SLOVA»KA ::

9999

Nacionalni park Mala Fatra, a osobito Velky Kriván, popularnasu skijaliπta do kojih je lako doÊi i iz Æiline, i iz popularnog se-la Terchová. Nemotoriziranim skijaπima i onima koji nisu pristi-gli vlastitim autobusom, na raspolaganju su lokalni autobusi.Linija ima mnogo, toËni nisu osobito, a razlog leæi vjerojatno iu Ëinjenici da su u prometu uglavnom prastari Ëeπki autobusizvani Karosa kojima je odavno veÊ odzvonilo i bolje bi pristaja-li u kakav tehniËki muzej, nego na cestu. Nakon posjeta trimarestoranima nametnuo mi se zakljuËak: od jezika-, konobari, ai veÊina stanovniπtva, govori samo jedan. SlovaËki, dakako.To ne znaËi da ne razumiju Ëeπki, ali svi ostali jezici najblaæereËeno su terra incognita. Sporazumjeti se s konobarima biloje nemoguÊe. Na sreÊu, prethodno sam nauËio rijeË haluπki -naziv za te lokalne valjuπke koji bi u svakoj kombinaciji trebalibiti pjesma za nepce. Naæalost, najËeπÊe su bili obilno zasipa-ni Ëeπnjakom, teπko probavljivi, nerijetko nejestivi.

Uvijek sam volio Ëeπnjak. Ne zato πto zvani i nezvani na svazvona zvone koliko je koristan i kakve sve dobre stvari Ëinu na-πem organizmu. Volio sam njegov okus, jer tako me razgovij-etno podsjeÊao na more, jug, Sredozemlje i sve moguÊe me-diteranske okuse, mirise, slike i krajolike. A onda sam stigao uÆilinu i njezinu okolicu podno Male Fatre i svaki dan, svaki ob-rok, doslovce u svakome jelu dobivao Ëeπnjak. Kadπto primje-ren, ËeπÊe zapeËen i gorak. Æilinu sam zavolio, a prema Ëeπ-njaku sam postao ambivalentan. Mislim da je to uËeni izraz zaonaj osjeÊaj kad neπto malo volite, a onda malo ne... U picerij-ama se peËe pizza koja ima samo neke daleke veze s talijan-skima, a konobari su maheri par excellence: kad spaze stranoggosta, pod nos mu tutnu jelovnik na njemaËkom. Stoga je po-sve svejedno odakle ste, a znate li njemaËki ili ne, ionako nitkone pita. Na sreÊu, izvrsna slovaËka piva mogu isprati okussvake hrane. UkljuËujuÊi i okus Ëeπnjaka.

PPrraassttaannoovvnniiccii ÆÆiilliinnee zznnaallii ssuu iizzaabbrraattii ppooggooddnnoo mmjjeessttoo zzaa ggrraadd

U jutarnjoj sijeËanjskoj magli teπko je bilo razabrati da je ÆilinauopÊe grad, a kamoli da je grad bio joπ prije sedam stoljeÊa.Ne kazuje tome u prilog niti turobni autobusni kolodvor na ko-jem nema baπ niti jednog natpisa, a joπ manje obavijesti ispi-sane na bilo kojem drugom jeziku, osim na slovaËkom. Uspr-kos mnogim razmetljivim floskulama kako je slovaËki lakorazumjeti, jer hrvatskom sliËi znatno viπe od Ëeπkog, vozne re-dove autobusa izvjeπene na ponekom stupu nije lako ni proËi-tati. Strani jezici u Æilini ipak su prisutni, poglavito njemaËki, aliposredno: blajhane i do besmisla glatko izbrijane ljepotice gle-daju s visoko ovjeπenih jumbo plakata i uvjeravaju nas, baπkao i u svim okolnim zemljama, kako su telefonski signali naj-bolji i kristalno Ëisti samo ako se odluËite za sklapanje ugovo-ra baπ s tim telefonskim operaterom. Premda je tekst na slov-aËkom, dizajn i boje rjeËito govore o kojoj je tvrtki rijeË.

U svakom sluËaju, prastanovnici su znali izabrati pogodno mje-sto: okruæena gorama i nadomak planina Mala Fatra, Stráæ-ovské vrchy, Súl’ovské vrchy, Javorníky i Kysucká vrchovina, isama Æilina. leæi na visini od nekih tri stotine i pedeset metara,

ÆÆIILLIINNAA -- DDOOMMOOVVIINNAASSLLOOVVAA»»KKOOGG

RROOBBIINNAA HHOOOODDAA

JJuurraajj JJáánnooππííkk -- nnaajjssllaavvnniijjii jjeessttaannoovvnniikk ææiilliinnsskkooggaa kkrraajjaa ssvviihh vvrree--

mmeennaa.. MMaaaarrii ggaa zzoovvuu JJáánnoossiikkGGyyöörrggyy,, PPoolljjaaccii JJeerrzzyy JJaannoossiikk,, aallii ii

jjeeddnnii ii dduuggii,, zzaajjeeddnnoo ss »»eessiimmaappoonnaajjËËeeππÊÊee ggaa ssppoommiinnjjuu kkaaoo ssvvoo--

jjeevvrrssnnooggaa RRoobbiinnaa HHooooddaa.. SSvvaa jjeepprriilliikkaa ddaa ssee uu sseelluu TTeerrcchhoovváánnaaddoommaakk ÆÆiilliinnee rrooddiioo 11668888..LLeeggeennddee oo ttoomm sslloovvaaËËkkoomm

RRoobbiinnuu,, iillii mmooææddaa WWiillhheellmmuu TTeelllluu,,nniiccaallee ssuu ii uu SSlloovvaaËËkkoojj ii uu PPoolljjsskkoojj..

KKaaoo mmllaaddaacc nnaaππaaoo ssee nnaa ËËeelluusskkuuppiinnee kkoojjaa ssee kkrriillaa uu ππuummaammaa ii

kkrraallaa bbooggaattiimmaa ddaa oobbddaarrii ssiirroo--mmaaππnnee.. KKaadd ssuu mmuu bbiillee ssaammoo

ddvvaaddeesseett ii ËËeettiirrii ggooddiinnee,, ccaarrsskkii ssuuggaa vvoojjnniiccii uuhhvvaattiillii ii uuttaammnniiËËiillii,, aalliiuussppiioo jjee ppoobbjjeeÊÊii.. GGooddiinnuu ddaannaakkaassnniijjee uuhhvvaattiillii ssuu ggaa ppoonnoovvoo ii

ttoomm pprriilliikkoomm oobbjjeessiillii.. LLeeggeennddaa oonnjjeemmuu ææiivvii vveeÊÊ ttrrii ssttoolljjeeÊÊaa ii ssaass--ttaavvnnii jjee ddiioo ssvvaakkee pprriiËËee oo ÆÆiilliinnii..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

319999

PUTOVANJA:: SLOVA»KA ::

πto bljuju sivilo viπe nema, a suvremeno postrojenje tvorniceautomobila KIA podalje je od grada i izgraeno kao golem i ti-piziran kompleks koji se lako moæe smjestiti u bilo koji Zemljinkutak. Toliko je, naime, stereotipan i bezliËan. Meutim, godiπ-nja proizvodnja nije ni najmanje bezliËna: iz proizvodnih halau 365 dana izae 300.000 komada vozila, koje stvara Ëak tritisuÊe radnika.

IImmee ggrraaddaa ÆÆiilliinnee pprrvvii ppuutt ssee ssppoommiinnjjee 11220088.. ggooddiinnee

Kad je prije nekih sedam stotina godina na Ëelu svoje svitekralj Karlo Robert Anæuvinski ujahao u grad, nije morao proÊikroz tmurna predgraa, jer ih nije bilo, ali onaj najljepπi dio sta-rog grada veÊ je postojao. Barem u zametku. Posjet je bio va-æan, jer njegovo je veliËanstvo gradu dalo povlastice da slo-bodno moæe trgovati, a sva je prilika da je danas to vidljivije

svojski se trudi i nastoji pomoÊi, ali o Æilini ne zna mnogo.Mlada je i neiskusna, pa daje proturjeËne obavijesti. Nisu za-pravo niti potrebne, jer iskoraËivπi iz turistiËkog ureda, uska,gotovo srednjovjekovna ulica putnika namjernika uvodi u starugradsku jezgru i nedvojbeno mu stavlja do znanja da se prednjim otvara slikovit gradiÊ koji su na kriæanju mnogih trgovaËkihputova osnovali njemaËki doseljenici. Srediπte zbivanja, trgnekad zvan Dukla, a danaπnje Mariánske namestie odiπe pati-nom starine i djeluje gotovo nestvarno; posebice u zimskoj jut-arnjoj sumaglici. Gradska je jezgra bila Ëesto mijenjana, paipak stilski je nepromijenjenom ostala punih πest stoljeÊa, ataj prvotni germanski peËat i danas je vidljiv. Napokon, grads-ki se arhiv joπ uvijek ponosi tzv. Æilinskom knjigom - zbirkompravnih propisa prije nekih pet stoljeÊa najprije napisanih nanjemaËkom, a onda na slovaËkom.

nego ikad. Kao tteerrrraa ddee SSeelliinneenn, Æilina jeprvi put spomenuta bila joπ 1208., a kaoÆilina bit Êe zabiljeæena stotinjak godinakasnije. Naæalost, ta stara Æilina potkrajXIII. stoljeÊa bila je u potpunosti uniπtena,a onda su stigli njemaËki kolonisti. Stotinugodina kasnije spalili su je Husiti, a vri-jeme procvata stiglo je s razdobljem ba-roka. Tad su bile izgraene najljepπe pala-Ëe, a tad je osvanuo i zamak Budatin nadrugoj obali rijeke. One glasovite 1848.kad se naπ JelaËiÊ sukobljavao s Maari-ma, isto su Ëinili i stanovnici Æiline. Ne bezponosa, i danas se istiËe kako su slabonaoruæani slovaËki dragovoljci porazili reg-ularnu maarsku vojsku. ©to se razvojagospodarstva tiËe, zamah je nastao nakonII. svjetskog rata. Napokon, taj peti poveliËini slovaËki grad danas je treÊe naj-veÊe industrijsko srediπte zemlje.

TuristiËki ured ima i sadræaje kakva inte-rnet-cafea. Ljubazna sluæbenica u uredu

Svi izloženi predmeti koji govore o bogatoj tradi-ciji Židova nastanjenih ne samo u Žilini, negona cijelom području doline rijeke Váh, izloženisu u ženskom dijelu sinagoge.

na mjestu gdje se rijeke Kysuca i RajËanka sastaju s rijekomVáh, koja tu zatvara oπtar luk i mijenja smjer, s mukom seprobijajuÊi pokraj starih zamaka StreËno i Budatin. Oba su uoπtroj suprotnost s industrijskim predgraem koje joπ ni izda-leka nije izgubilo sve one lako prepoznatljive znaËajke soc-realizma popraÊene oneËiπÊenjem okoliπa i posvemaπnjomnebrigom za stanovnike. Ipak, aktivnih tvornica i dimnjaka

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

329999

PUTOVANJA :: SLOVA»KA ::

ÆÆiiddoovvsskkoo ggrroobblljjee ii nneekkaaddaaππnnjjaa ssiinnaaggooggaaNe krene li se s trga u smjeru nedalekog i oblikom rimskomtrkaliπtu nalik trgu Námestie L. ©túra, odakle polazi autobus zajoπ veÊi i bolje opskrbljeni Tesco na rubu grada kojem u po-sljednje vrijeme dosta poslova preotima nimalo manji i loπiji tr-govaËki centar Carrefour, mogu se izabrati dva puta. Naime,prema zapadnom dijelu grada vode dvije ulice: jedna urednopoploËena i optoËena lijepo obnovljenim secesijskim zdanjima,a druga pomalo neugledna, zapuπtena, i nalik kakvom divljemparkiraliπtu. Na samo pet minuta hoda od glavnog trga prostirese starogradsko groblje, koje tek dva niza kuÊa dijele od starogæidovskog groblja. Æidovski cintorín se doima lijepo odræavan-im, s impozantnim ulazom i detaljnim uputama gdje se i kadamoæe dobiti kljuË ulaznih vrata koja su u pravilu zakljuËana. Uneposrednoj je blizini i jedna od arhitektonski posebno zanim-ljivih sinagoga. Zapravo, rijeË je o bivπoj sinagogi, jer danasje u toj zgradi kino, a graena je bila u razdoblju od 1929. do1931. godine prema nacrtima proslavljenog njemaËkog arhi-tekta Petera Behrensa. Svjetski ugled tog Hamburæanina bioje tolik da ga Ëak ni nacisti nisu dirali. ©toviπe, kaæu da senjegovu radu ponajviπe divio Speer. Da je rijeË o nekadaπnjoj

znakovlju, uglavnom stranih, i nama dobro poznatih. Ulica seulijeva u prostran trg na kojem poËinje donji grad, a nosi imeAndreja Glinke. Njegov se kip naπao u pomalo neuobiËajenojulozi: raskriljenih ruku, kao da poziva prolaznike da se upute urobnu kuÊu Tesco koja se nadvila nad njim. Taj nekadaπnji go-rljivi zagovornik katolicizma koji se u okviru maarskog kralje-vstva suprotstavljao bilo kakvoj sekularizaciji koliko god je mo-gao, oznaËen kao klero-faπist za vrijeme komunizma, bio je napopisu nepoÊudnih. Premda se njegov lik moæe vidjeti i na nov-Ëanici od 1000 slovaËkih kruna, i premda je za mnoge

Bivša sinagoga, jer danas je u toj zgradi kino,građena je bila u razdoblju od 1929. do 1931. go-dine prema nacrtima proslavljenog njemačkogarhitekta Petera Behrensa. Svjetski ugled togHamburžanina bio je tolik da ga čak ni nacistinisu dirali.

sinagogi, jasno govori spomen ploËa naproËelju. Ona je zapravo sve πto je od njeostalo.

ÆÆiilliinnaa jjee iimmaallaa ddvviijjee ssiinnaaggooggeeU bedekerima, pravim i kopijama, o æidov-skoj populaciji u Æilini i okolici ne moæe senaÊi ni slovca, a podaci na internetu tek suπturi i opÊeniti, unatoË Ëinjenici πto su ugradu djelovale Ëak dvije zajednice. Napo-kon, grad koji nema niti stotinu tisuÊa sta-novnika ima Ëak dvije sinagoge, a drugaje na posve drugoj strani grada. StiÊi donje, znaËi proÊi donji dio grada. Pribliæa-vajuÊi se ulici koja nosi ime Národna, sli-ka se mijenja iz temelja. Zapuπtene kuÊes kojih otpada æbuka i opskurni duÊanËiÊis okusom kineske jeftinoÊe i loπe kakvo-Êe, ustupaju mjesto graanskim kuÊamas poËetka proπlog stoljeÊa. Lijep broj tr-govina s odjeÊom, pokoji manji hotel ineπto viπe banaka. SudeÊi po bojama i

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

339999

PUTOVANJA:: SLOVA»KA ::

Slovake heroj, nemali je broj onih koji su prema njegovu likui djelu, blago reËeno, posve ravnoduπni.

SSlloovvaaËËkkaa jjee nnaajjjjeeffttiinniijjaa eeuurrooppsskkaa zzeemmlljjaaPrema Tescou nisu toliko ravnoduπni. Sve u svemu, lanacsupermarketa i robnih kuÊa Tesco nekako se pretvorio u za-πtitni znak ne samo SlovaËke, veÊ i »eπke i Maarske. Usput,SlovaËka je i onako najjeftinija od svih europskih zemalja, bileone u tranziciji ili ne, a sudeÊi prema vlastitim iskustvima, ne-poznata im je i navika deranja turista po naËelu πto viπe i Ëe-πÊe, to bolje. U odjelima s hranom u prizemlju malo kad nemaguæve, osobito ispred suhomesnatih proizvoda i sireva. Sude-Êi po ponudi, u obliænjim brdima je podosta ovaca koje prilikommuænje ne πkrtare. Pomalo zaËuuje lik njegova apostolskogveliËanstva, cara i kralja Franje Josipa I. Pojavljuje se kao za-πtitni znak na sardinama, konzerviranim dagnjama, bocama smineralnom vodom, pa Ëak i na maslinovu ulju.

»ini se da su Slovaci, baπ kao i »esi od kojih su se ne takodavno razveli, (pokojnog Hlinku to bi zacijelo iznimno razvese-lilo) jako zaljubljeni u pivo. Ne samo da su u ponudi ponajboljei najpoznatije Ëeπke vrste, veÊ se police savijaju i pod bocamai limenkama slovaËkog Gemera i Zlatnog fazana. Na gornjimkatovima obilje kvalitetnih i privlaËnih predmeta od koæe i joπviπe bezliËne konfekcije jeftina izgleda. Pred ulazom u robnukuÊu neizbjeæni kamioneti otvorenih okana, pretvoreni u πank-ove s kojih se nudi fast food na slovaËki naËin: kobasice, pileti-na i hamburgeri. S puno kalorija i joπ viπe masti.

OOrrttooddookkssnnaa ssiinnaaggooggaa ii MMuuzzeejj ææiiddoovvsskkee kkuullttuurree

Ortodoksna sinagoga je u DlabaËevoj ulici, a na istoj je adresii Muzej æidovske kulture. Skromno neveliko zdanje svijetlopla-ve boje s troπnim drvenim vratima. Otvara starija æena, premdaprema uredovnom vremenu izvjeπenom na vratima, unutra nebi trebalo biti nikoga. Iznimno je ljubazna i povjerava mi kakonije Æidovka veÊ pripada anglikanskoj vjeroispovijesti, ali kaoumirovljenica prihvatila se posla Ëuvanja i odræavanja prostorijaskromnog, ali izloπcima velikog muzeja. Zapravo, svi izloæenipredmeti koji govore o bogatoj tradiciji Æidova nastanjenih nesamo u Æilini, nego na cijelom podruËju doline rijeke Váh, izlo-æeni su u æenskom dijelu sinagoge. Niti ja znam slovaËki, nitiona zna bilo koji drugi jezik, ali u sporazumijevanju nije bilo ne-premostivih teπkoÊa. Spominje mi kako na groblju s kojeg samstigao ima viπe od 4000 grobova, ali æidovska populacija Æilinedanas je vrlo mala.

Nasuprot sinagogi s obje strane ulice niæu se proËelja finihgraanskih kuÊa, a u okolnim ulicama ne nedostaje restorana.»ak ni kineskih, a u njima nema sveprisutnog Ëeπnjaka u neje-stivim koliËinama.

Tekst i fotografije:Jurica MiletiÊ

U bedekerima, pravim i kopijama, o židovskojpopulaciji u Žilini i okolici ne može se naći nislovca, a podaci na internetu tek su šturi iopćeniti, unatoč činjenici što su u gradu djelo-vale čak dvije zajednice.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

349999

JUDAICA :: SOL SINGER ::

Jedna od ËeπÊe spominjanih filatelistiËkih zbirki, koja se u pot-punosti moæe svrstati pod naslov judaica neprijeporno je onakoju su umirovljeni poslovni Ëovjek iz Atlante Sol Singer i æenamu Ruth prije pet godina darovali arhivu Emory's ManuscriptArchives and Rear Book Library. Sol ju je skupljao Ëetiri deset-ljeÊa i u zbirci nisu samo marke, veÊ i pravo bogatstvo popra-tnog materijala. FilatelistiËkoga i povijesnog. Ne obiluje ta zbir-ka nekim izvanredno skupim rijetkostima (premda u njoj ima itakvih), ali predstavlja gotovo πkolski primjer kako bilo kojuzbirku osmisliti, urediti i sustavno poredati. Bez obzira hoÊe liikad biti izloæena ili Êe sluæiti tek kao materijal za napasanjeoËiju i njezina autora i onih najbliæih i najmilijih oko njega.

Ponajprije, Singer je svoju zbirku judaice podijelio u tri dijela:u prvom dijelu su sve marke koje je poπta Izraela ikad izdala,od dana uoËi proglaπenja neovisnosti pa sve do godine 2002.Ne samo da su skupljene sve marke, veÊ su u zbirci i ugaoniblokovi svakog arka, kompletni arci svakog izdanja i omotnicaprvog dana (uobiËajena je engleska kratica FDC (=First DayCover). Kad je rijeË o prvim izdanjima Izraela, te su marke,omotnice i arci izvanredno skupi.

Drugi dio obuhvaÊa marke æidovske tematike, izdane bilo gdjei bilo kada u svijetu. Nitko toËno ne zna koliko ih ima, nekakavreferentni katalog u tom smislu ne postoji, ali Singer ih je sku-pio za nekoliko albuma i podijelio na sljedeÊe teme: poznati Æi-dovi, æidovski blagdani, rukopisi i holokaust.

RRiijjeettkkee mmaarrkkee SSiinnggeerroovvee zzbbiirrkkee

TreÊi dio zbirke izvanredna je rijetkost jer su u njemu gotovosva izdanja Nacionalnog fonda osnovanog za prikupljanje sre-dstava za kupnju zemljiπta u Palestini, kao i za razvoj iste tezemlje jednom kad dræava Izrael bude osnovana. Slobodno semoæe ustvrditi da zbirka zapravo ima i Ëetvrti dio, a to su kom-pleti filatelistiËkih glasnika i drugih Ëasopisa tematski vezanihuz izraelske marke i judaicu.

Prve izraelske marke bile su tiskane joπ za trajanja britanskogmandata nad Palestinom i na njima nema natpisa IZRAEL niu kojem obliku, veÊ umjesto toga stoje samo rijeËi Doar Ivriodnosno „hebrejska poπta“. Marke su, naime, pripremljene uvrijeme kad joπ nije bilo odluËeno kako Êe se zemlja zvati. Namarkama su prikazani novËiÊi iz vremena Drugog hrama, pri-mjereni tim burnim vremenima raanja dræave i simbolizirajuÊiborbu za neovisnost. RijeË je o skupom i danas veÊ dosta ri-jetkom izdanju.

Omotnica s markama Doar Ivri - datum 16. 05. 1948.

Singer je svoju zbirku judaice podijelio u tri di-jela: u prvom dijelu su sve marke koje je poštaIzraela ikad izdala, od dana uoči proglašenjaneovisnosti pa sve do godine 2002.

ZZBBIIRRKKAA SSOOLL SSIINNGGEERR

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

359999

JUDAICA:: SOL SINGER ::

Bio je unuk uglednog æidovskog mislioca Mosesa Mendelsso-hna, rodio se u Hamburgu, a πkolovao u Berlinu. Preπao je nakrπÊanstvo te uzeo i prezime Bartholdy. Proslavio se i kaoplodan skladatelj i kao dirigent i pijanist. Znalci tvrde da sunjegove skladbe protkane lijepim spojem klasicizma i kasnogromantizma. NjemaËka marka nominalne vrijednosti tadaπnj-ih 40 pfeniga donosi njegov portret i nije osobito inventivna,niti privlaËna, ali to se moæe reÊi za lijep broj njemaËkih mara-ka uopÊe.

U zbirci je i jedna od ranijih njemačkih maraka,izdana još 1959., a prikazuje poznatog skladate-lja židovskih korijena - Felixa Mendelssohna(1809. - 1847.)

Prve izraelske marke bile su tiskane još za tra-janja britanskog mandata nad Palestinom i nanjima nema natpisa IZRAEL ni u kojem obliku,već umjesto toga stoje samo riječi Doar Ivriodnosno „hebrejska pošta“.

Iste su godine prvi put bile izdane marke u povodu RoπHaπane i na njima su prikazani svici s peËata kojima su za-peËaÊene bile ruËke amfora, starih nekih 2,500 godina. U nji-ma su bili ili maslinovo ulje ili vino - danak koji se prinosiovladaru.

Prve marke u povodu Roπ Haπane

Felix Mendelssohn na njemaËkoj marki, 8. rujna 1959.

U zbirci je i jedan Modigliani, zapravo marka posveÊena nje-mu, koju je poπta Monaka izdala godine 1970. AmadeoModigliani (1884. - 1920.) rodio se u Italiji, ali karijeru je nap-ravio kad se godine 1906. odselio u Pariz. Pripisuju mu nam-jerno izobliËavanje likova, sklonost veÊim obojenim plohama,okomitost i izduæenost likova Slaba zdravlja, podlegao je piÊui umro u svojoj trideset i petoj godini.

Jedna od rjeih omotnica je i ona kojom je godine 1949. obi-ljeæena prva obljetnica neovisnosti Dræave Izrael.

Prva obljetnica neovisnosti

PPoozznnaattii ÆÆiiddoovvii nnaa mmaarrkkaammaaBilo bi nemoguÊe opisati svaku marku koju je u dijelu posveÊe-nom znamenitim Æidovima Singer uspio naÊi i uvrstiti u zbirku,pa Êemo se usredotoËiti samo na neke od primjera, s ciljem daprikaæemo kako je zbirka ureena. U zbirci je i jedna od ranijihnjemaËkih maraka, izdana joπ 1959., a prikazuje poznatogskladatelja æidovskih korijena - Felixa Mendelssohna (1809. -1847.)

Vjerojatno niti jedna judaicane bi bila potpuna bez kakvemarke ili omotnice posveÊe-ne Albertu Einsteinu (a imaih doista mnogo). Meu mn-ogim zemljama koje su se,neke Ëak i nekoliko puta, sje-tile tvorca teorije relativnosti,bila je i karipska Grenada,otoËna dræavica o kojoj seposljednji puta neπto viπeËulo prije dvadesetak godi-na kad je kraÊe vrijeme po-stala popriπtem sukoba.

Jurica MiletiÊ

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

369999

Od mnoπtva zanimljivih stalnih dogaa-nja u multikulturalnoj metropoli poputLondona, teπko se odluËiti koju temuizabrati za pisanje. Ako se ide kronolo-πkim redom treba se spomenuti inaugu-raciju novoosnovanog æidovskog forumakoji je poËetkom veljaËe odræao svoj prvijavni sastanak u kazaliπtu u Hampstea-du. Forumu, pod nazivom IJV ( Nezavis-ni æidovski glas) pristupili su neki zna-meniti ovdaπnji akademici i pisci kaoπto su Donald Sassoon, Jacqueline Ro-se, dramski pisac i Nobelovac HaroldPinter i njih joπ 297.

Na javno odræanom osnivaËkom sastan-ku grupe otkrila se dubina raskola meubritanskim Æidovima, ne samo s obziromna njihove osude izraelske politike, veÊ iu vezi ovdaπnjih æidovskih institucija.Osim politike izraelskih vlasti, kritiziran je

Æidovski odbor zastupnika (Board ofDeputies) zbog svoje javne nekritiËnos-ti prema izraelskoj politici i unutarnjojpolitici odbijanja pristupa Ëlanstvu æido-vskih udruga grupa koje to Ëine. No imaih mnogo koji pozdravljaju formiranjeIJV, jer smatraju da Êe taj forum pruæitiplatformu svima koji æele javno istupitiprotiv krπenja ljudskih prava od strane

Harolda Pintera koji je neshvatljivo, ineoprostivo, kao apogej Slobodana Mi-loπeviÊa, podræavao negatore evident-no rasistiËkih koncentracijskih logoraOmarska i drugih za vrijeme, a u no-tornom sudskom postupku i poslije,rata u BiH. S druge strane, isto je takoteπko prihvatiti veÊ posloviËnu inerciju ikonzervativizam Odbora æidovskih zas-tupnika koji se od samog svog posto-janja nikad nije pozitivno angaæirao urjeπavanju bilo kakvih problema æidovs-kih zajednica u posljednja dva stoljeÊa1.

IIzz ssvviijjeettaa kknnjjiiggee Kao obiËno, kraj veljaËe i prvi dani oæu-jka obiljeæava Tjedan æidovske knjige uLondonu uz veÊ bogat program razgov-ora, filmova, kazaliπnih predstava kojiprate promocije novih ostvarenja. Odpromocija sa zanimanjem sam oËeki-vala nastup meunarodno priznatog arg-entinskog æidovskog pisca AAllbbeerrttaa MMaann--gguueellaa2, koji je prema najavama trebaogovoriti o djelima i postupcima velikogargentinskog knjiæevnika i antinacistaJorge Luisa Borgesa, Ëiju je biografijunedavno objavio u knjizi SS BBoorrggeessoomm.Naæalost, zbog bolesti je Manguel mo-rao otkazati svoje sudjelovanje, a glavnesu teze njegova predavanja objavljene3.

Roen u Buenos Airesu 1948.godine, uæidovskoj obitelji, A. Manguel je odrastaou Izraelu. Kad se kao gimnazijalac vratiou Buenos Aires, za πkolskih praznika ra-dio je u knjiæari Pygmalion u koju je za-lazio tada pedesetosmogodiπnji JorgeLuis Borges, veÊ gotovo potpuno slijep.Borges je pozvao mladog Alberta da muËita na glas, pa je radi toga Alberto ne-

izraelskih vlasti, kao i protiv stalneokupacije palestinskog teritorija.

Naizgled nerjeπivi problemi oko kojihse sada skupila grupa istomiπljenika,svakako Êe i dalje biti razlog strastv-enih sukobljavanja potpuno suprotn-ih uvjerenja.

OdgovarajuÊi na prosvjede iz publikeda Forum ignorira izraelsku stranusukoba, predstavnica IJV-a Jacque-line Rose ogradila se izjavom da IJVkao grupa ne uzima sebi apsolutnomoralno pravo, niti je njihova temasvakodnevna izloæenost teroristiËkimnapadima stanovnika Izraela.

Koliko god da su svakom druπtvu po-trebne platforme javnih diskusija, nemogu se osloboditi odreene skepsezbog politiËkog sljepila nekih vrhuns-kih intelektualaca, a u ovom sluËaju

Kao obično, kraj veljače i prvidani ožujka obilježavajuTjedan židovske knjige uLondonu uz bogat programrazgovora, filmova, kazališnihpredstava koji prate promocijenovih ostvarenja.

PPIISSMMOO IIZZ

L O N D O N A

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:16

379999

stima su πutjeli. No glasine o aktivnosti-ma koje se odvijaju pod pokroviteljstvompredsjednika dræave doprle su i do æi-dovske zajednice i uznemirile ju. Danasznamo kako je Perónu bilo vaæno steÊinjihovu naklonost, dok je πtitio Eichma-na, Menegela, Antu PaveliÊa i mnogedruge ratne zloËince. Ne treba zaborav-

dolaska Perona, veÊ 1934. godine, Bor-gesa je napalo uredniπtvo nacionalistiË-kog Ëasopisa Crisol da maliciozno krijesvoje æidovsko porijeklo. Kao odgovorBorges je tada objavio kratki tekst Ja, Æi-dov u kojem obznanjuje kako je samo-me sebi Ëesto laskao zamiπljajuÊi da jeÆidov, ali da naæalost nije u stanju pro-naÊi ni traga æidovskim precima u dvjes-to godiπnjoj obiteljskoj povijesti.

U tom istom tekstu upozoravao je na fa-πizam, jer u dræavi u kojoj su jednakomnebrigom briπe dobro kao i zlo, povijestÊe biti prekrojena, a laæna sjeÊanja po-stat Êe postulati istine. Borges nije dræaopotrebnim braniti svoje uvjerenje o vaæ-nosti i vrijednosti æidovske kulture koj-om je proæeto njegovo djelo (BiblijskepriËe, Talmudska mudrost, noÊne mo-re Gustava Meyernika i Kafke, Heineo-va poezija, legenda o Golemu, misterijiKabale), ali je zato ismijavao antisemitekoji su svojim neprijateljima opsesivno,vampirski traæili svaku kap æidovske krvi.NapadajuÊi antisemitizam koji je poπto-po to nastojao negirati æidovski doprinosnjemaËkoj kulturi jednakim je apsurdomdræao negiranje postojanja njemaËkukulture njezinim svoenjem na iskljuËivoæidovski doprinos5. Osuivao je svakirasizam pa je istim mjerilom sudio nje-maËkom kao i æidovskom, krivudajuÊiizmeu potrebne obrane i nepotrebnogkritiziranja, dræeÊi da radi isticanje vri-jednosti Izraela, nije potrebno negiratione njemaËke.

Borges je vjerovao da æidovska kulturau sebi sadræi (upotrijebio je termin me-tafiziËku) simboliËnu teæinu. U svojempisanju je Ëesto ruglu izlagao antisemitei od samog poËetka vjerovao da su

koliko puta tjedno, od 1964. do 1968.go-dine, odlazio k njemu na Ëitanje, a raz-govori s velikim piscem usmjerili su muæivotni put.

AArrggeennttiinnaa ttrriiddeesseettiihh ggooddiinnaapprrooππlloogg ssttoolljjeeÊÊaa

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

U predgovoru biografije, Alberto Mangu-el opisuje Borgesovo argentinsko okru-æenje tridesetih godina 20. stoljeÊa.

Iako je u vrijeme Drugog svjetskog rataArgentina nominalno bila neutralna, oduspona faπizma argentinski elitistiËkikrugovi, i vojni i civilni, podræavali su Hi-tlera i Mussolinija. Kad su od 1944. godi-ne agenti tajne Himmlerove sluæbe uMadridu pleli mreæu veza za olakπava-nje bijega poraæenim nacistima, 1945.su radi sigurnosti jednostavno cijelu op-eraciju premjestiti u Buenos Aires4 saπtabom, ni manje ni viπe nego u preds-jedniËkoj palaËi, naravno uz odobrenjenovoizabranog predsjednika Juana Do-minga Peróna. Premda su Perónu elitniargentinski krugovi predbacivali mnogotoga, o njegovim pronacistiËkim aktivno-

U Perónovoj Argentini JorgeLouis Borges bio je jedan odmalobrojnih intelektualaca kojise kontinuirano javnoizjašnjavao protiv nacizma.Dosta prije dolaska Perona, već1934. godine, Borgesa je napa-lo uredništvo nacionalističkogčasopisa Crisol da malicioznokrije svoje židovsko porijeklo.

BBoorrggeess pprroottiivv nnaacciizzmmaaU Perónovoj Argentini Jorge Louis Bor-ges bio je jedan od malobrojnih intelek-tualaca koji se kontinuirano javno izjaπ-njavao protiv nacizma. Dosta prije

iti da je te usluge nacis-tima braËni par Peróndobro naplatio i to u zl-atu koje su nacisti op-ljaËkali europskim Æi-dovima. Da bi stekaonaklonost argentinskihÆidova, Perón je odm-ah priznao Dræavu Izra-el 1948. godine i uspr-kos protivljenju svogministarstva vanjskihposlova, Ëiji su sluæbe-nici mahom bili Vatik-anu odani nacionalisti,poslao za prvog arge-ntinskog veleposlanikau Izrael jednog Æido-va. Bio je to Pablo Ma-nguel, Alberotv otac, aministarstvo vanjskihposlova je po æelji Va-tikana æeljelo imeno-vati za ambasadora uIzraelu jednog nunci-ja.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

389999

Hitlerove namjere uniπtenja æidovske kul-ture neostvarive buduÊi da po njegovusudu æidovska kultura zapravo stoji kaoosnovna kultura ËovjeËanstva. Borgesje prezirao politiku (dræao ju je niskomvrstom ljudske aktivnosti) i vjerovao u is-tinitost fikcije te u naπu sposobnostpriËanja vjerodostojnih priËa.

SSaann oo ppjjeessmmiiListajuÊi knjige na πtandovima teπko seodluËiti πto izabrati u velikom broju zani-mljivih knjiga. Vrlo je privlaËan πtand s iz-danjima pjesama, esejistike i priËa pale-stinskih, æidovskih ili ostalih srednje ilibliskoistoËnih knjiæevnika pa Ëak i knjiganastalih u meusobnoj suradnji. Radi seo izdavaËkoj kuÊi IIbbiiss EEddiittiioonnss, iz Jeru-zalema koja se specijalizirala za djelaknjiæevnosti, poezije i esejistike s Leva-nta. U katalogu kuÊe navodi se Ibisovraison d’etre: … dok se ljudi zatvarajuu etniËki jedinstvene plemenske zajedni-ce i podiæi ograde, Ibis æeli svojim Ëitate-ljima pruæiti ozbiljnu knjiæevnost u knjiga-ma koje sadræe unakrsnu razmjenuoploenu meusobnim kulturama kakvaje oduvijek karakterizirala Levant u raz-miπljanju najboljih pisaca. U svakom dje-lu koje objavimo djeluje zemljovid ima-ginacije. I premda povijest imaginacijejoπ nije napisana a i njezina je geogra-fija maglovita, svaka od naπih knjiga stog podruËja djelo je dugotrajne surad-nje sa stvarnim ljudima, stijenama, πu-marcima ili gradskim ulicama koje Ëinelokalni krajolik.

Meu tolikim krasnim knjigama kojimase ne moæe odoljeti, izabrala sam naengleskom tek objavljenu antologijuhebrejske poezije iz muslimanske ikrπÊanske ©panjolske u razdoblju od950. do 1492., izdane u suradnji sameriËkim sveuËiliπtem Princeton. Ure-dnik tog epohalnog antoloπkog djela iprevoditelj svih pjesama, takoer je au-tor impozantnog predgovora, jedan jeod trojice Ibisovih urednika, prevoditeljpoezije PPeetteerr CCoollee.

U antologiji naslovljenoj SSaann oo ppjjeessmmii(TThhee DDrreeaamm ooff aa PPooeemm)) skupio je he-brejsku poeziju koju je on sada prviputa preveo na engleski, a originale na

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: LONDON ::

hebrejskom moæe se naÊi na webstranici sveuËiliπta Princeton.

Kakva je to veliËanstvena poezija i kak-vo je tu bogatstvo izraæavanja! Da bi seo njemu pisalo, ovom se djelu morapristupiti studiozno, pa Êu ga ovdje opi-sati samo s par rijeËi.

Zamislite zbirku dugaËku pet stoljeÊanajljepπih pjesama iz pera poznatih pai nekih do sada nepoznatih autora iz sr-etnog razdoblja Æidova u srednjovjeko-vnoj ©panjolskoj, vremenu kad je njiho-va kultura u povremenim razdobljimatolerancije i suæivota, bilo pod musliman-skom upravom ili pod krπÊanskim vlada-rima, doæivljavala renesansni procvat.Pjesme u sebi sintetiziraju Istok i Zapad,hebrejsku senzualnost i izraæajnost ko-mbiniranu s arapskom metrikom, spaja-ju osobno s univerzalnim, Ëudesnog su

Schrimmana Ha shira havrit bisefard uveProvens izdano u Jeruzalemu i Tel Avi-vu 1959. godine. Uz to svaka pjesmaima biljeπku o tome je li pjesma veÊ rani-je bila ukljuËena u neku antologiju i to ukoju. Komentari pojedinih pjesamaspominju sadræi li pjesma biblijske ci-tate, i koje, aluzije, kao i svu drugu tek-stualnu ili kulturnu pozadinu.

Evo u prijevodu dviju pjesama posljednj-eg pjesnika u antologiji, Sa adia Ibn Da-naana koji je æivio u drugoj polovini 15.stoljeÊa u Granadi, a poslije katoliËkeReconquiste u Maroku gdje je umro go-dine 1505.

Među tolikim krasnim knjiga-ma kojima se ne može odoljeti,izabrala sam na engleskom tekobjavljenu antologiju hebre-jske poezije iz muslimanske ikršćanske Španjolske u raz-doblju od 950. do 1492., iz-dane u suradnji s američkimsveučilištem Princeton.

senzibiliteta, pokazuju Ëvrstu vjeru, s la-koÊom prelaze jeziËne, vremenske ililokalne barijere.

Cijeli opus je veliko otkriÊe za povijestknjiæevnosti opÊenito, neπto tako zna-Ëajno, teπko je vjerovati da je do sadabilo nedostupno svima koji ne vladajuhebrejskim.

Autor antologije je svakog autora isvaku pjesmu popratio iscrpnim biljeπ-kama o æivotu i vremenu pisca, uz ko-mentare i objaπnjenje svake pjesme.Te iscrpne biljeπke, osim imena, sadræekomentare s bibliografskim biljeπkama,engleske naslove pjesme jer u hebre-jskom naslova nema, provenijencijusvake pjesme, popis svih radova svakogpojedinog pjesnika. Uz to su tu i citatiuzeti iz ostalih antologija, posebno izantologije u Ëetiri toma autora Haima

Neprijateljstvo tinja i budi svae

meu budalama i zlim ljudima.

Meu mudrima ljubav, meutim,

pokriva gotovo sva prekoraËenja.

* * * *Vidim horde Ëitatelja kako napuπtajugramatiku

I kako nas svojim jezikom optuæuju

Tako u sinovima Ëovjek vidi strance

»ije rijeËi u zasjedi Ëekaju duπu.

PPeetteerr CCoollee:: SSaann oo ppjjeessmmii ((TThhee DDrreeaamm ooffaa PPooeemm;; HHeebbrreeww PPooeettrryy ffrroomm MMuusslliimmaanndd CChhrriissttiiaann SSppaaiinn 995500.. -- 11449922..)) PPrriinn--cceennttoonn UUnniivveerrssiittyy PPrreessss,, 22000077..

SSaarraajjeevvsskkaa HHaaggaaddaa U stilu hebrejske renesanse u ©panjol-skoj i meusobne tolerancije, uoËi Pe-saha u suradnji Jewish Care (kao pokro-vitelja londonskog ogranaka sarajevskeLa Benevolencije) i veleposlanstva Re-publike Bosne i Hercegovine odræana jesveËana prezentacija luksuznoga fak-similnog izdanja srednjovjekovnog ma-nuskripta sarajevske Hagade, nastale u14. stoljeÊu, po svoj prilici u ©panjolskoj.

Velika, u skupocjenu tikovinu obloæe-na dvorana zgrade veleposlanstva BiH,(nekadaπnje veleposlanstvo SFRJ)napunila se uzvanicima londonskogdiplomatskog kora, predstavnicimaovdaπnjih æidovskih udruga, Ëlanovi-ma londonske La Benevolencije i dru-gim zainteresiranima.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

399999

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

Uzvanike je pozdravila veleposlanicaBiH Tanja MilasinoviÊ da bi odmah pre-pustila rijeË Jakobu Finciju, predsjednikuSaveza æidovskih zajednica u BiH. On jezanimljivo i duhovito ispriËao povijest sa-rajevske Hagade prezentirajuÊi novoizdanje, tiskano u Italiji u luksuznom bi-bliofilskom formatu i samo u 613 pri-mjeraka, svaki sa svjedodæbom auten-tiËnosti.

Broj 613, kaæe Finci, uzet je zbog brojazapovijedi koje su Æidovi primili na

planini Sinaju. Skupocjeno izdanje mo-æe se joπ nabaviti po cijeni od 1700eura.

SveËanu promociju uveliËao je ministarvanjskih poslova Republike BiH, SvenAlkalaj. U svom je govoru istaknuo ulo-gu Æidova u kulturnom bogatstvu BiH,spomenuo koegzistenciju raznih kulturakoje su karakterizirale BiH i u kojoj sukao u srednjovjekovnoj ©panjolskoj, Æi-dovi uspjeπno koegzistirali, doæivjeli vri-jeme prosperiteta i samostalnosti. No

U stilu hebrejske renesanse uŠpanjolskoj i međusobne toler-ancije, uoči Pesaha u suradnjiJewish Care (kao pokroviteljalondonskog ogranaka sara-jevske La Benevolencije) iveleposlanstva Republike Bosnei Hercegovine održana jesvečana prezentacija luksuznogfaksimilnog izdanja srednjov-jekovnog manuskripta sara-jevske Hagade, nastale u 14.stoljeću, po svoj prilici u Špan-jolskoj.

zadnji genocid koji se dogodio u Europiostavio je dubok trag na svim stanovni-cima BiH.

Cijelu su veËer joπ uljepπale dvije mla-de Sarajke pjevajuÊi uz gitaru pregrπtladino romanci od kojih su neke pos-tale glazbeni simbol BiH, kao πto je topjesma ‘Bembaπa’.

Povodom promocije u velikoj dvoraniupriliËena je prigodna izloæba povijestisarajevske Hagade koja je u bosans-kom vlasniπtvu preæivjela nekoliko raz-nih administracija i isto toliko ratova.

Vesna Domany Hardy

1 Geoffrey Alderman, The Board, a tr-ue history JC, 23. oæujka 2007.

2 Alberto Managuel bibliografija-vidiWikipedia

3 Literary Supplement, Jewish Chro-nicle, veljaËe 2007.

4 O ulozi Eve Peron u organizacijiove mreæe, o zlatu πto su ga nacistiopljaËkali od Æidova i financijskojkoristi koju je braËni par Peronimao od tog aranæmana pisala samu dva broja Ha-kola.

5 Oæujka 1939. Ëasopis El Holgar otome je Borges pisao u recenziji knji-ge Loiusa Goldberga The JewishProblem.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

409999

IZLOÆBA FOTOGRAFIJA :: POLJSKA ::

Oko 450 prijeratnih fotografija poljskih Æidova izloæeno jepoËetkom oæujka u muzeju SveuËiliπta Yeshiva u New Yorkuna izloæbi “I joπ uvijek mogu vidjeti njihova lica: Izgubljeni svi-jet poljskih Æidova”, a posjetitelji Êe do kraja lipnja moÊi vidjetikao je izgledao æivot nekada najveÊe æidovske zajednice uEuropi.

Na starim fotografijama snimljena su vjenËanja, obiteljskiskupovi, a snimke su tako æive da je teπko zamisliti uæase kojisu se dogodili tijekom Drugoga svjetskog rata. Uglavnom seradi o vrlo obiËnim obiteljskim fotografijama: πest mladiÊa i dje-vojaka na plaæi, majka s djetetom u naruËju, obiljeæavanjaπabata....

“Niti jedna zemlja u Europi nije imala viπe Æidova od Poljske,niti jedna zemlja u Europi nije izgubila viπe Æidova od Poljske.Niti jedna zemlja u Europi nije slomila viπe srca od Poljske kadaje trebalo spasiti Æidove i niti jedna zemlja u Europi nema tolikoPravednika meu narodima kao πto to ima Poljska”, kazao jerabin Joseph Polak na otvaranju izloæbe.

sada je uspjela skupiti arhivu u kojoj se nalazi 9.000 fotografi-ja. Fotografije su dobivene iz bezimenih obiteljskih albuma, ve-lik broj fotografija njihovi su vlasnici ostavili na skrivenim mjes-tima tijekom rata. Posebno je zanimljiva Ëinjenica da je ZakladaveÊinu fotografija dobila od neæidova.

“Ovo su fotografije obiËnih ljudi koje bi povijest inaËe zaboravi-la”, rekla je direktorica Zaklade Shalom, Golda Tencer, te je do-dala: “Moja je ideja bila da tim ljudima pruæim novi æivot”.

Golda Tencer, 57-ogodiπnja glumica, objasnila je da je u sku-pljanje fotografija poljskih Æidova krenula iz vrlo osobnih razlo-ga. Njezin otac je bio zatoËen u logorima Auschwitz i Mautha-usen i jedini je Ëlan obitelji koji je preæivio holokaust. Ali nakon

Fotografije izložene u New Yorku zaista su impre-sivne. Najstarije fotografije potječu iz 19. stoljeća,a zatim prate povijest poljskih Židova od prvih de-setljeća 20. stoljeća pa sve do nacističke okupacijePoljske 1939. godine.

Zaklada Shalom je 1994. godine uputila javniapel u pokušaju da prikupi što veći broj fotografi-ja poljskih Židova i do sada je uspjela skupitiarhivu u kojoj se nalazi 9.000 fotografija.Fotografije su dobivene iz bezimenih obiteljskihalbuma, velik broj fotografija njihovi su vlasniciostavili na skrivenim mjestima tijekom rata.Posebno je zanimljiva činjenica da je Zakladavećinu fotografija dobila od nežidova.

ZZaakkllaaddaa SShhaalloommDirektor Muzeja povijesti poljskih Æidova Stephen D.Solender rekao je da je izloæba postavljena ne samo zbogtoga da bi se ljude podsjetilo da je velik broj poljskih Æidovastradao tijekom Drugoga svjetskog rata, veÊ da bi se pokaza-lo kako su æivjeli i u kojoj su mjeri pridonijeli Poljskoj istvaranju Izraela.

Zaklada Shalom je 1994. godine uputila javni apel u poku-πaju da prikupi πto veÊi broj fotografija poljskih Æidova i do

““II JJOO©© UUVVIIJJEEKK MMOOGGUU VVIIDDJJEETTIINNJJIIHHOOVVAA LLIICCAA ......””

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

419999

rata nije imao niti jednu jedinu fotografiju Ëlanova svoje iz-gubljene obitelji. U znak sjeÊanja na sve ubijene obitelji polj-skih Æidova, Golda je poËela skupljati stare fotografije.

FFoottooggrraaffiijjee pprriikkaazzuujjuu ssvvaakkooddnneevvnnii ææiivvoott ppoolljjsskkiihh ÆÆiiddoovvaa

“Prije nego πto su ih Nijemci odveli iz naπeg grada, naπi pri-jatelji Æidovi dali su mojoj majci ove fotografije i zamolili je daih Ëuva”, kazao je Jozef Kaczmarczyk, koji je Zakladi dao ve-lik broj fotografija.

Susjedi odvedenih poljskih Æidova desetljeÊima su Ëuvali pov-jerene fotografije.

IZLOÆBA FOTOGRAFIJA:: POLJSKA ::

FFOOTTOO--AALLBBUUMM OOBBIITTEELLJJII PPOOLLJJSSKKIIHH ÆÆIIDDOOVVAA

„Pozdravljam vas ove posebne noći. Govorim na jidišu, jeziku koji simbolizira sjećanje na moj ubijeni narod.Ja sam glumica Židovskog kazališta, rođena nakon rata, ali sjećanje na holokaust bilo je stalno prisutno ti-jekom mog djetinjstva. Dolazilo je k meni usred noći kroz urlike mog oca koji je u svojim noćnim moramaponovo proživljavao užase varšavskog geta, Auschwitza i Mathausena. Govorim za one koji više ne mogugovoriti“, govorila je Golda Tencer otvarajući izložbu. U svom je govoru objasnila kako je počela skupljati fo-tografije poljskih Židova, a njezina ih je Zaklada do sada skupila više od 9 tisuća.„Pravednici nisu samo onikoji su spasili jedan jedini život. To ime zaslužuju i oni koji su spasili i sačuvali sjećanje. Svatko tko je spasiobarem jednu fotografiju spasio je sjećanje“, istaknula je Golda Tencer.

„Moja obitelj je nakon holokausta jako mala. Ova izložba je foto-album moje obitelji - svijeta poljskihŽidova“, zaključila je.

Na fotografijama posjetitelji mogu pratiti svakodnevne aktivn-osti poljskih Æidova te tako mnogo toga nauËiti o njihovu na-Ëinu æivota. Æidovi su prije Drugoga svjetskog rata Ëinili jednutreÊinu stanovnika poljskih gradova, a bavili su se trgovinom,obrtom i privatnim poslom. Samo u Varπavi viπe od 60 postolijeËnika bili su Æidovi. Poljski Æidovi doprinijeli su izgradnjistambenih zgrada, πkola i kazaliπta, a gradili su i sinagoge,bolnice, sirotiπta i domove za starije osobe.

Izloæba fotografija poljskih Æidova je od 1996. godine do danaspredstavljena diljem Europe, Juæne Amerike, Kanade i Izraela.

Prije Drugoga svjetskog rata u Poljskoj je æivjelo viπe od tri mili-juna Æidova, a gotovo 90 posto poljskih Æidova ubijeno je tije-kom holokausta.

“Imali su troje djece - Zosiju, Moniku iLibu”, napisao je u pismu priloæenomuz darovane fotografije jedan anonim-ni Poljak te je dodao: “©aljem vam ovefotografije, jer æelim da se nikada nezaboravi da su gospodin i gospoaRajch jednom postojali i sretno æivjeli uKaliszu”.

Fotografije izloæene u New Yorku za-ista su impresivne. Najstarije fotografi-je potjeËu iz 19. stoljeÊa, a zatim pratepovijest poljskih Æidova od prvih de-setljeÊa 20. stoljeÊa pa sve do nacisti-Ëke okupacije Poljske 1939. godine.

Æivot u predratnoj istoËnoj Europi do-bro su fotografijama ovjekovjeËili um-jetnici poput Romana Vishniaca, ali iobiËni ljudi koji su fotografirali svakod-nevnicu ili posebne obiteljske ili vjers-ke dogaaje.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

429999

PRAVEDNICI :: POLJSKA ::

U hodnicima æidovske πkole u blizini

nekadaπnjeg æidovskog geta u Varπa-

vi, Miriam Schmetterling (82) je u velja-

Ëi ove godine nakon niza godina zagr-

lila Jozefu Czekaj-Tracz (79). Miriam je

doputovala u Poljsku, prvi put nakon

60 godina, kako bi u Varπavi sudjelo-

vala na sastanku 60 preæivjelih ærtava

holokausta i njihovih spasitelja. Bio jeto dosada najveÊi takav sastanak odræan u Poljskoj, u orga-

nizaciji Claims Conference.

Jedne ljetne noÊi 1943. godine, dok je padala kiπa, mlada

Miriam, njezin suprug i roditelji pronaπli su skloniπte na malom

tavanu kuÊe Jozefinih roditelja u mjestu Kopyczyince, u blizini

Lavova. Na poËetku Drugoga svjetskog rata Lavov, u kojoj je

æivjela najveÊa æidovska zajednica u Poljskoj, bio je dio

tadaπnjeg Sovjetskog Saveza, nakon sporazuma o nena-

padanju izmeu Hitlera i Staljina.

S joπ jednom æidovskom obitelji, oni Êe na tom tavanu osta-

ti sve do oæujka 1944. godine.

“Bili su svjesni opasnosti i znali su da Êeih, ako nas pronau, sve zajedno pogu-biti”, nastavlja Miriam i prisjeÊa se kakoje Jozefa pokuπavala normalno æivjeti -imala je prijatelje, pohaala je πkolu, asvaki put kada bi tko doπao u posjet,svirala je klavir kako bi na taj naËinsakrila eventualne zvukove s tavana.

KuÊa obitelji Tracz nalazila se prekoputa policijske stanice i svakoga dana

DDIIRRLLJJIIVV SSUUSSRREETT KKaaddaa jjee MMiirriiaamm SScchhmmeetttteerrlliinngg 11994466.. ggoo--

ddiinnee nnaappuussttiillaa PPoolljjsskkuu,, nniijjee mmooggllaa nnii ssaa--

nnjjaattii ddaa ÊÊee iikkaaddaa vviiππee vviiddjjeettii zzeemmlljjuu uu kkoojjoojj

ssee rrooddiillaa,, aa jjooππ mmaannjjee ddaa ÊÊee ssee ssaassttaattii ss

lljjuuddiimmaa kkoojjii ssuu jjoojj ttiijjeekkoomm hhoollookkaauussttaa

ssppaassiillii ææiivvoott..

Jedne ljetne noći 1943. godine, dok je padala kiša,mlada Miriam, njezin suprug i roditelji pronašlisu sklonište na malom tavanu kuće Jozefinihroditelja u mjestu Kopyczyince, u blizini Lavova.

“Ovakvi sastanci trebali bipokazati svijetu kakve nevjero-jatne stvari su učini ovi ljudi.Oni su pravi heroji Drugogasvjetskog rata”, istaknula jeMiriam Schmetterling.

zatvorenici su dolazili u dvoriπte da bi iz njihova bunaraizvukli vodu.

“Ovakvi sastanci trebali bi pokazati svijetu kakve nevjero-jatne stvari su uËinili ovi ljudi. Oni su pravi heroji Drugogasvjetskog rata”, istaknula je Miriam Schmetterling.

“Sretna sam da sam ponovo vidjela Jozefu i da sam joj mo-gla reÊi koliko sam joj zahvalna. Ona je jedini Ëlan te hrabreobitelji koja je joπ uvijek æiva”, zakljuËila je Miriam.

Poljska vlada je od pada komunistiËkog reæima 1989. godi-na pokuπala ponovo izgraditi dobre odnose sa æidovskomzajednicom, a nekoliko tisuÊa Æidova svake godine posje-Êuje Poljsku i obilazi zemlju svojih predaka.

DDeesseett mmjjeesseeccii ttiiππiinnee“Deset mjeseci nas je sedmero æivjelo na tavanu. Nismo

razgovarali, samo smo πaputali”, prisjeÊa se Miriam te do-daje: “Nakon πto nas je oslobodila sovjetska vojska, moralasam ponovo uËiti govoriti”.

Jozefa je tada imala 15 godina i zajedno je sa svojom ses-trom i roditeljima uz pomoÊ kolotura na tavan dostavljalahranu, a na isti su naËin sakupljani smeÊe i prljavo rublje.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

439999

PRAVEDNICI:: POLJSKA ::

PPRRII»»AA OO IIRREENNII SSEENNDDLLEERRMeu Pravednicima meu narodimanajveÊi je broj Poljaka. Iako je svakaod priËa Pravednika i onih koje su spa-sili poseba i dirljiva, jedna zasluæuje iposebnu paænju.

Irena Sendler roena je 1910. godineu Otwocku, gradu u blizini Varπave.Velik utjecaj na mladu Irenu imao jenjezin otac, koji je bio jedan od prvihpoljskih socijalista, a kao lijeËnik lijeËioje velik broj siromaπnih Æidova. Godine1939. NjemaËka je okupirala Poljsku iuslijedila su ubojstva, nasilje i teror.

Irena je u to doba radila u Odjelu zasocijalnu skrb u Varπavi. Na njezinu

inicijativu Odjel se brinuo da siroËad,

siromaπne i starije osobe dobiju hranu,

financijsku i drugu pomoÊ.

Nacisti su 1942. godine sve varπavske

Æidove odveli u geto koji je bio potpuno

odvojen od drugih dijelova grada.

S obzirom na posao kojim se bavila,

Irena je imala dozvolu za ulazak u var-

πavski geto, a bila je i Ëlanica poljskog

pokreta otpora. Bila je zgroæena uvjeti-

ma u getu i, u æelji da neπto uËini i po-

mogne Æidovima u varπavskom getu,

prikljuËila se Zegoti, VijeÊu za pomoÊ

Æidovima poljskog pokreta otpora.

SSppaass zzaa 22..550000 ææiiddoovvsskkee ddjjeecceeIrena je svakoga dana ulazila u geto,uspostavila je kontakte i donosila hra-nu, lijekove i odjeÊu. U varπavskom ge-tu dnevno je od gladi i bolesti umiralo 5tisuÊa osoba i Irena je odluËila pokuπa-ti od sigurne smrti spasiti πto veÊi brojæidovske djece.

Za Irenu, i samu mladu majku, najteæidio bio je uvjeriti roditelje da se odvojeod djece, a nije lako bilo ni pronaÊiobitelji koje su bile spremne uzeti i skri-vati æidovsku djecu. Irena je nakon ratapriËala kako joπ uvijek Ëuje plaË roditel-ja koji su joj predavali djecu.

Irena Sendler uspijevala je ono πto dru-gima nije polazilo za rukom - u vreÊamaza krumpir i mrtvaËkim sanducimaizvlaËila je æidovsku djecu iz varπavs-kog geta. Iz solidarnosti prema Æido-vima, nosila je æutu Davidovu zvijezdu.

Poljakinja i katolkinja, Irena je na tajnaËin, i uz pomoÊ katoliËke crkve,spasila 2.500 æidovske djece. Djeca sudobivala novi identitet i pronalazila sunove domove - u poljskim obiteljima,sirotiπtima i samostanima. Irena Send-ler paæljivo je biljeæila originalna imenaæidovske djece i njihov novi identitet.Biljeπke s pravim identitetom æidovskedjece Irena je zakopala ispod drvajabuke u dvoriπtu svog susjeda u nadida Êe biljeænice jednom iskopati, loci-rati djecu i kazati im istinu o njihovuporijeklu.

Poljakinja i katolkinja, Irena je na tajnačin, i uz pomoć katoličke crkve,spasila 2.500 židovske djece. Djeca sudobivala novi identitet i pronalazila sunove domove - u poljskim obiteljima,sirotištima i samostanima. Irena Sendlerpažljivo je bilježila originalna imena ži-dovske djece i njihov novi identitet.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

449999

A tada su je nacisti otkrili. UhiÊena je20. listopada 1943. godine, Gestapo juje podvrgnuo muËenju, slomili su jojobje noge, ali njezin duh nisu moglislomiti. Smrtnu kaznu izbjegla je samosreÊom - nacistiËki vojnik prihvatio jemito i okrenuo glavu, a ona je pobjegla.Nakon toga, Irena se skrivala do krajarata.

Nakon rata Irena je iskopala svoje bi-ljeænice i pokuπala pronaÊi 2.500 æi-dovske djece koje je spasila. Njezinaæelja bila je da djecu vrati obiteljima, aliveÊina poljskih Æidova ubijena je ti-jekom holokausta.

PRAVEDNICI :: POLJSKA ::

slikar, me nazvao. Rekao je ‘SjeÊam sevaπeg lica. Vi ste me izveli iz geta’.Primila sam puno takvih poziva”, sjeÊase Irena.

Irena Sendler sebe ne smatra herojem.

“Mogla sam uËiniti viπe. Zbog toga Êuæaliti do kraja æivota”, kazala je.

Yad Vashem proglasio je Irenu Sendler1965. godine Pravednicom meu naro-dima, a 1991. godine proglaπena je po-Ëasnom dræavljankom Izraela.

Æidovska zaklada za Pravednike meunarodima kandidirala je Irenu Sendlerza Nobelovu nagradu za mir.

Židovska općina

Zagreb zahvaljuje na

pomoći pri realizaciji

projekta

Croatian Jewish

Network.

„„TTrreebbaallaa ssaamm uuËËiinniittii vviiππee““Danas Irena Sendler ima 95 godina iæivi u domu za starije osobe u Varπavi.

Kako sama objaπnjava, æidovsku dje-cu je spaπavala zato “πto se ne moæe-mo prema ljudima odnositi na ruæannaËin” i zato “πto su ju tako odgojili ro-ditelji”.

Djeca koju je spaπavala znala su jesamo pod kodnim imenom Jolanta. Alimnogo godina nakon kraja Drugogasvjetskog rata, kada je primila nagraduza svoj rad, njezina je fotografija ob-javljena u novinama. “Muπkarac, jedan

Prije 64 godine Samuel Modiano (77)bio je zatoËenik zloglasnoga koncen-tracijskog logora Auschwitz i nije mo-gao proslaviti svoj Bar Mitzva.

Zato je u oæujku u nazoËnosti stotinuËlanova æidovske zajednice u Rimuzavrπio ono πto nije mogao kada je tre-bao zbog uæasnih dogaaja koje jeproæivio kao djeËak. Modiano je tije-kom sluæbe bio vrlo emotivan, a sasuzama u oËima zahvalio je Ëlanovimarimske æidovske zajednice πto su bili uznjega u toj posebnoj prigodi i velikomdanu u njegovu æivotu.

„Bili smo dirnuti kada je zamotao tefilinoko tetoviranog broja na svojoj ruci“,rekao je rimski rabin Riccardo DiSegni.„Ovo je divan primjer kako æidovskatradicija æivi u srcima svakog Æidova“,dodao je DiSegni.

Modiano je roen na Rodosu, a ti-jekom holokausta izgubio je 60 Ëlano-va svoje obitelji. Nakon Drugoga svjet-skog rata otiπao je u Kongo gdje jegodinama æivio i radio kao trgovac.Nakon nekog vremena preselio se uRim i pridruæio se æidovskoj zajednici.

ZZAAKKAA©©NNJJEELLII BBAARR MMIITTZZVVAA

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

FFrraannccuusskkaa ææiiddoovvsskkaa zzaajjeeddnniiccaa,, nnaajjvveeÊÊaaææiiddoovvsskkaa zzaajjeeddnniiccaa uu EEuurrooppii,,

pprroossllaavviillaa jjee uu ooææuujjkkuu ddvviijjee ssttoottiinnee ggooddiinnaattzzvv.. VVeelliikkoogg ssiinneeddrriijjaa,, ssiimmbboollaa iinntteeggrraacciijjaa

ÆÆiiddoovvaa uu ffrraannccuusskkoo ddrruuππttvvoo..

Veliki sinedrij bio je Napoleonova ideja o integraciji Æidova ufrancusko druπtvo, a ime je dobio po “sinedriju”, visokom æi-dovskom duhovnom i svjetovnom sudiπtu u Jeruzalemu ugrËko i rimsko doba.

Pariπki Veliki sinedrij imao je 71 rabina i æidovskih uglednikakoji su morali odgovoriti na 12 pitanja o braku, vjernosti do-movini, pravdi, profesionalnom æivotu itd. Radilo se u stvari otome da se provjeri postoje li nesuglasice izmeu Tore i fran-cuskih zakona i da se Æidovima, uz poπtivanje njihove vjere iobiËaja, osiguraju ista prava i zadaÊe koje su imali i ostali.

Sinedrij je pozitivno odgovorio na sva pitanja, a ponekad jeæidovsku tradiciju na neki naËin adaptirao civilnom pravu.Tijekom Francuske revolucije poËeo je proces emancipacijeÆidova, a Napoleon je Æidove “oslobodio” æivota u getu. Uspr-kos pozitivnoj strani, povjesniËari smatraju kako nije potpunojasno je li Napoleon stvarno bio blagonaklon prema Æidova iliih je samo smatrao politiËkim sredstvom. Ipak, uËinak njegovepolitike oznaËio je bitnu promjenu poloæaja Æidova u Europi,barem privremeno. Napoleon je od 1806. nadalje donio nizmjera koje su podræavale poloæaj Æidova u Francuskoj. Godi-ne 1807. Napoleon je judaizam, zajedno s rimokatoliËkom,luteranskom i protestantskom crkvom, proglasio sluæbenomvjerom u Francuskoj.

Proslavu dvjestogodiπnjice otvorio je predsjednik Srediπnjegkonzistorija Jean Kahn u nazoËnosti, izmeu ostalih,gradonaËelnika Pariza Bertranda Delnoea.

Æidovi u Francuskoj æive veÊ viπe od dvije tisuÊe godina, a usrednjem vijeku Francuska je bila srediπte æidovskog uËenja uEuropi

OBLJETNICA:: FRANCUSKA ::

9999

ŽIDOVSKA ZAJEDNICAU FRANCUSKOJ

1970. godine 530. 0002005. godine 494.0002020. godine predviđeno 482.000

Postotak Židova koji pohađaju židovske škole 40 posto

Postotak miješanih brakova 40-45 posto

Postotak francuskih Židova koji su barem jednom posjetili Izrael 70 posto

Imigracija u Izrael (alija) 2004. godine 2.003

Broj francuskih turista u Izraelu 2004. godine 257.484

Antisemitski incidenti 2004. godine 96(prema podacima Jewish Agency)

220000 ggooddiinnaa vveelliikkoogg ssiinneeddrriijjaa

uu FFrraannccuusskkoojj

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

469999

U Francuskoj danas æivi oko 500.000 Æidova i to je najveÊaæidovska zajednica u Europi i ujedno jedina koja je nakonholokausta poveÊala broj svojih Ëlanova. NajveÊi priljev novihËlanova francuska je æidovska zajednica zabiljeæila πezde-setih godina proπlog stoljeÊa kada se je u Francusku doseliovelik broj Æidova sa sjevera Afrike.

NNEEKKII OODD PPOOZZNNAATTIIHH FFRRAANNCCUUSSKKIIHH ÆÆIIDDOOVVAAAlfred Dreyfus (1859. - 1935.) vojni Ëasnik

René Cassin (1887. - 1976.) sastavio Povelju o ljudskimpravima, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1968. godine

Bernard Kouchner (1939. - ) politiËar, osnivaË LijeËnika bezgranica

Jean-Marie Cardinal Lustiger (1926. - ) bivπi nadbiskupPariza i kardinal

Robert Badinter (1928. - ) ministar pravosua, 1981. - 1986.;ukinuo smrtnu kaznu u Francuskoj

Léon Blum (1872. - 1950.) premijer (prvi Æidov-premijer usvijetu) 1936. - 1937, 1938., 1946. - 1947.

Louis-Lucien Klotz (1868. - 1930.) novinar i politiËar, ministarfinancija tijekom Prvoga svjetskog rata

Pierre Mendès-France (1907. - 1982.) premijer 1954. -1955.;

Simone Veil (1927. - ) ministrica zdravstva, 1974-6; legal-izirala pobaËaj, predsjednica Europskog parlamenta 1979-82

Henri Moissan (1852. - 1907.) kemiËar, dobitnik Nobelovenagrade (1906.)

Bernard-Henri Lévy (1948. - ) filozof

Christian Boltanski (1944. - ) fotograf, kipar

Chaim Soutine (1893. - 1943.) slikar

Anouk Aimée (1932. - ) glumica

Yvan Attal (1965. -) redatelj

Claude Lelouch (1937. -) redatelj

Marcel Marceau (1923. - ) pantomimiËar

Sacha Distel (1933. - 2004.) pjevaË

Serge Gainsbourg (1928. - 1991.) pjevaË, skladatelj

Enrico Macias (1938. - ) pjevaË

Irène Némirovsky (1903. - 1942.) knjiæevnica

Nathalie Sarraute (1900. - 1999.) knjiæevnica

Jean-Jacques Servan-Schreiber (1924. - 2006.) novinar,jedan od osnivaËa lista L’Express

Tristan Tzara (1896. - 1963.) pjesnik

Isaac & Daniel Carasso, osnivaËi Danonea

André Citroën (1878. - 1935.) osnivaË Citroena

obitelj Rothschild

OBLJETNICA :: FRANCUSKA , MAKEDONIJA ::

IIZZ VVRRTTII∆∆AAD.V. Mirjam Weiller od srca zahvaljuje prof.dr.Sabrini Horović i Židovskoj općini Dubrovnikna nesebičnoj novčanoj donaciji.Ujedno zahvaljujemo gospodinu Jozefu Papi injegovoj obitelji na raznovrsnim donacijama.Hvala Vam velika!

MMAAKKEEDDOONNSSKKII ÆÆIIDDOOVVII TTRRAAÆÆEE IISSPPRRIIKKUU OODD BBUUGGAARRSSKKEE

Zajednica makedonskih Æidova uputila je u oæujku zahtjev slu-æbenoj Bugarskoj traæeÊi da se Sofija ispriËa za deportacijumakedonskih Æidova tijekom Drugoga svjetskog rata te davrati njihovu otetu imovinu.

Makedonija je tijekom Drugoga svjetskog rata bila pod bugar-skom okupacijom, a za to vrijeme viπe od sedam tisuÊa Æidovaiz Skopja, Bitole i ©tipa odvedeno je u nacistiËke koncentracij-ske logore Auschwitz i Treblinka, odakle se nitko nije spasio.

Prema rijeËima dosadaπnjeg predsjednika makedonske æido-vske zajednice Viktora Mizrahija, tih sedam tisuÊa Æidovapredstavljali su devedeset i osam posto ukupne populacijemakedonskih Æidova.

Æidovi su nakon Drugoga svjetskog rata praktiËki iskorijenjeniiz Makedonije i zato od sluæbene Bugarske traæimo ispriku zataj genocid, rekao je Mizrahi te je dodao da æidovska zajedni-ca u Makedoniji oËekuje od Bugarske i vraÊanje æidovske imo-vine koja je raznim kanalima prebaËena u Bugarsku.

Mizrahi je istaknuo da posjeduje dokumentaciju o imovini de-portiranih makedonskih Æidova, Ëija vrijednost danas iznosioko πesnaest i pol milijuna ameriËkih dolara. Osim zlata, bu-garske faπistiËke vlasti su stekle i veliku koliËinu novca od pro-daje æidovskih nekretnina, tvrdi Mizrahi.

Za ispriku, kaæe Mizrahi, dovoljno je da bugarsko izaslanstvopoloæi cvijeÊe tijekom oæujskih komemoracija ærtvama Drugo-ga svjetskog rata.

Æidovi su u Makedoniji æivjeli od 6. stoljeÊa, a poËetkom 20.stoljeÊa samo u Solunu, koja je danas dio GrËke, æivjelo je viπeod 90.000 Æidova.

U Makedoniji danas æivi samo oko 300 Æidova, uglavnom uSkopju.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

479999

ÆIDOVSKI MUZEJ:: MUENCHEN ::

Samo nekoliko ulica od mjesta na kojemje Joseph Goebbels naredio uniπtenjeglavne sinagoge u Muenchenu tijekomKristalne noÊi, glavni grad Bavarske ot-vorio je u oæujku muzej posveÊen nas-ljedstvu - ali i buduÊnosti - æidovske za-jednice u gradu.

Moderno zdanje Æidovskog muzeja, iz-graeno prema nacrtima i idejnom rje-πenju njemaËkog arhitekta Wandela Ho-efera Lorcka, smjeπteno je pored noveglavne sinagoge i zgrade Æidovske opÊi-ne u samom srediπtu grada.

Nakon Æidovskog muzeja u Berlinu,muenchenski je drugi novoizgraeni ta-kav muzejj u NjemaËkoj od 1945. godine.Izloæbeni prostor muzeja u Muenchenuima 900 Ëetvornih metara povrπine, πtoje znatno manje no u Berlinu, ali uspo-redivo s muzejima u Frankfurtu i BeËu.

Bernhard Purin, direktor muzeja i inicija-tor njegove izgradnje, rekao je kako jegrad Muenchen financirao Æidovski mu-zej sa 14,5 milijuna eura.

SSttaallnnii ppoossttaavv oorriijjeennttiirraann nnaassuuvvrreemmeennii ææiivvoott ÆÆiiddoovvaa

Stalni postav muzeja je, za razliku odmnogih drugih æidovskih muzeja u Euro-pi i svijetu, snaæno orijentiran na suvre-meni æivot æidovske zajednice i prikazi-vat Êe razliËite aspekte æidovskog æivotau proπlosti i sadaπnjosti, istiËe Purin. Me-u izloæenim predmetima stalnog posta-va muzeja tako Êe se naÊi i manuskriptiz razdoblja renesanse, æidovski vjenËa-ni prsten iz 1500. godine te molitvenikstar 550 godina.

“Æelimo se jasno distancirati od uobiËa-jenog naËina promatranja æidovstva sa-mo kroz povijesnu dimenziju i posebnoprizmu holokausta”, kaæe Purin.

ljanje”. “Bit Êe naravno rijeËi i o pljaËki ioduzimanju kolekcija æidovskih kolek-cionara”, kaæe Purim. Izmeu ostalogbit Êe prikazana i poznata Wittelsbaπkakolekcija æidovske umjetnosti koja sadr-æi vrlo skupocjene i rijetke hebrejske ru-kopise. PoËetkom 2008. godine u no-vom æidovskom muzeju u Muenchenuizlagat Êe suvremeni æidovski umjetnici.

U Muenchenu danas æivi druga najveÊaæidovska zajednica u NjemaËkoj. Premasluæbenim podacima, u glavnom graduBavarske æivi 9.200 Æidova. Otkako jenjemaËka vlada, nakon ponovnog ujed-injenja zemlje 1990. godine, uvela za-kone koji ohrabruju imigraciju Æidova, ti-suÊe Æidova nastanilo se u NjemaËkoj,veÊinom iz zemalja bivπeg SovjetskogSaveza. Prema podacima Svjetskog æi-dovskog kongresa, njemaËka æidovskazajednica biljeæi najveÊi porast na svije-tu i procjenjuje se da danas u NjemaË-koj æivi viπe od 100.000 Æidova.

NNOOVVII ÆÆIIDDOOVVSSKKII MMUUZZEEJJ UU MMUUEENNCCHHEENNUU

Židovski muzej u Muenchenu

St.-Jakobs-Platz 1680331 MuenchenRadno vrijeme: od utorka do nedjelje:od 10 do 18 satiStalni postav muzeja je, za razlikuod mnogih drugih židovskih muze-ja u Europi i svijetu, snažno ori-jentiran na suvremeni životžidovske zajednice i prikazivat ćerazličite aspekte židovskog životau prošlosti i sadašnjosti.

U Muenchenu danas živi druganajveća židovska zajednica uNjemačkoj. Prema službenimpodacima, u glavnom graduBavarske živi 9.200 Židova.

Novi muzej u Muenchenu bit Êe mjestootvorenog suËeljavanja sa æidovskompovijesti, umjetnosti i kulturom, rekao jegradonaËelnik Muenchena ChristianUde.

U prvoj godini u novome muzeju bit Êeorganizirane izloæbe pod geslom “Skup-

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

489999

Odlazak Israela Singera dolazi nakon burnog raz-doblja za organizaciju koje je započelo kada jeogranak WJC-a u Švicarskoj otkrio čudan transfernovaca u visini od 1,2 milijuna američkih dolaraizmeđu računa u New Yorku, Švicarske i Londona,a računi su glasili na ime jednog izraelskog odvjet-nika.

WJC :: SAD ::

Svjetski æidovski kongres (WJC), neprofitna organizacija ko-ja je, izmeu ostaloga, prisilila europske banke da isplate mi-lijune dolara odπtete ærtvama holokausta, otpustila je svogdugogodiπnjeg Ëelnika, tajnika rabina Israela Singera.

„Israel Singer viπe nije povezan sa Svjetskim æidovskim kon-gresom“, objavila je organizacija u priopÊenju.

SSVVJJEETTSSKKII ÆÆIIDDOOVVSSKKII

KKOONNGGRREESS OOTTPPUUSSTTIIOO

TTAAJJNNIIKKAA IISSRRAAEELLAA

SSIINNGGEERRAA

problemi s kontrolama financija WJC-a i naËinima sakuplja-

nja novaca. Ured tuæitelja nije naπao dokaze o pronevjeri, ali

unutarnje sluæbe WJC-a joπ uvijek provode svoju istragu.

U meuvremenu organizacija se borila s nizom problema -

donacije su bitno pale tijekom 2005. godine i, prema finan-

Svjetski židovski kongresbori se s nizom problema- donacije su bitno pale ti-jekom 2005. godine i, pre-ma financijskomizvještaju, troškovi WJC-asu bili 17 milijuna, a pri-hodi 9.4 milijunaameričkih dolara.

Predsjednik WJC-a Edgar Bronfman tu jesmjenu najavio tijekom sastanka s Ëlanovi-ma Upravnog odbora organizacije.

U pismu upuÊenom predsjedniku Europs-kog æidovskog kongresa Pierru Besnainou,Bronfman je napisao da je odluku o Singe-rovu odlasku donio nakon πto je otkrio da jeon „uzimao novac iz ureda WJC-a, moj no-vac. To je trajalo dugo vremena“.

„Kulminacija je bila kada smo otkrili da jefalsificirao svoje hotelske raËune“, dodaoje Bronfman.

GovoreÊi o svom dugogodiπnjem prijateljstvu sa Singerom,Bronfman je napisao da je „plakao tjednima, jer me iznevje-rio Ëovjek kojeg sam volio“.

IIssttrraaggee ii uunnuuttaarrnnjjaa kkoonnttrroollaa Odlazak Israela Singera dolazi nakon burnog razdoblja zaorganizaciju koje je zapoËelo kada je ogranak WJC-a u ©vi-carskoj otkrio Ëudan transfer novaca u visini od 1,2 milijunaameriËkih dolara izmeu raËuna u New Yorku, ©vicarske i Lon-dona, a raËuni su glasili na ime jednog izraelskog odvjetnika.

Novac je s vremenom vraÊen, ali ti transferi su pokrenuli dru-ga pitanja, ukljuËujuÊi i to koliko je joπ novaca organizacijepotroπeno na luksuzna putovanja i druge troπkove IsraelaSingera, kao i pitanje je li financijska kontrola unutar organi-zacije bila odgovarajuÊa.

Ta su pitanja dovela do istrage koju je vodio ured tuæitelja Dr-æave New York. Istraga je zavrπena proπle godine i zakljuËenoje da je Singer prekrπio svoje odgovornosti, a otkriveni su i

vidio da Êe to dovesti do promjena u drugim organizacijama,poput CLAIMS-a, gdje je Singer igrao kljuËnu ulogu.

„Taj korak je veÊ odavno trebao biti poduzet“, rekao je Rosen-saft, odvjetnik i osnivaË Meunarodne mreæe djece preæivjelihæidovskih ærtava holokausta. „Jednostavno je nemoguÊe zabilo kojeg æidovskog Ëelnika ili Ëelnika neke neprofitne organi-zacije da ima moralni autoritet ako postoji Ëak i najmanja su-mnja u financijske nepravilnosti“, dodao je.

cijskom izvjeπtaju, troπkovi WJC-a su bili17 milijuna, a prihodi 9.4 milijuna ameriË-kih dolara.

Izvrπni Ëlan WJC-a Stephen E. Herbits,koji je nadzirao pregled rada organizacije,rekao je da ne moæe govoriti o specifiËnimrazlozima odlaska Israela Singera. „Vaænoje da Svjetski æidovski kongres zadræi ug-led u svijetu“, kazao je Herbits.

»lan skupine koja je bila najveÊi SingerovkritiËar Isi Leibler nije æelio komentirati te vi-jesti. Ali njegov je suradnik Menachem Ro-sensaft pozdravio Singerov odlazak i pred-

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

499999

WJC:: SAD ::

NNeekkii ooggrraannccii WWJJCC--aa nniissuu zzaaddoovvoolljjnniiSSiinnggeerroovviimm ooddllaasskkoomm

Ali neimenovani izvor tvrdi da je Singerov odlazak dio naporaameriËkog ogranka WJC-a, koji vodi Herbits, da kontrolira Ëi-tavu organizaciju.

Isti izvor dao je pisma Ëelnika izraelskih i europskih ograna-ka WJC-a upuÊenih Bronfmanu, a u kojima ti Ëelnici prijeteda Êe smanjiti veze s WJC-om ako se odluka o Singerovu od-lasku ne promijeni.

„Zgroæeni smo onime πto se dogodilo“, napisali su predstav-nici izraelskog ogranka Shai Hermesh i Mati Droblas.

Herbits tvrdi da zbog tih prijetnji nije zabrinut. „Odluka o od-lasku Israela Singera je bila donesena zbog njegova pona-πanja, a ne mog ili Edgarova“, rekao je Herbits.

Bronfman, koji je loπega zdravstvenog stanja, rekao je kakoæeli da ga na mjestu predsjednika WJC-a zamijeni njegov sinMatthew.

Ali Ronald S. Lauder, milijarder koji se bavi kozmetikom, ka-zao je kako Êe se on moæda natjecati za taj poloæaj, a ËelnikEuropskog æidovskog kongresa Pierre Besnainou rekao jekako se zalaæe za to da na Ëelo Svjetskog æidovskog kongre-sa doe neamerikanac.

Singer: Šokiran sam i nesretanRabin Israel Singer tek je nakon nekoliko dana rea-girao na optužbe, ističući da je „šokiran i dubokonesretan što je Edgar, čovjek s kojim sam tako uskosurađivao 30 godina, otišao tako daleko da javno os-ramoti i sebe i mene. Te optužbe su neutemeljene i jaih kategorički pobijam“.„Više od 30 godina dao sam svoje srce i dušu ne bihli ispunio ciljeve WJC-a i u korist židovskog naroda.Ne želim se uključivati u neutemeljene rasprave bezargumenata“, rekao je u svom odgovoru Singer. „Ostatak života provest ću zalažući se za korist ži-dovskog naroda i ljudskih prava. Moji napori nika-da neće prestati“, zaključio je.

SVJETSKI ŽIDOVSKI KONGRES

U pismu upućenom predsjedniku Europskog ži-dovskog kongresa Pierru Besnainou, Bronfman jenapisao da je odluku o Singerovu odlasku donionakon što je otkrio da je on „uzimao novac iz ure-da WJC-a, moj novac. To je trajalo dugo vreme-na“.

Svjetski ži-dovski kon-gres (WJC)međunarod-na je organi-zacija, čija jeosnovnazadaća brigaza interes ipotrebeŽidova i ži-dovskih za-jednica dil-jem svijeta.

WJC je os-novan 1936.

godine u Ženevi s ciljem da ujedini židovskinarod i mobilizira svijet od opasnosti koju supredstavljali nacisti. Danas je ta organizacijapredstavničko tijelo židovskih zajednica i orga-nizacija iz gotovo 100 zemalja, od Argentine doZimbabvea. Glavni cilj organizacije jest jedinst-vo i kreativno preživljavanje židovskog narodauz brigu za duhovno, kulturološko i socijalnonasljeđe židovskog naroda.

Sjedište WJC-a je u New Yorku, a organizaci-ja ima ogranke u svijetu, uključujući urede uBruxellesu, Budimpešti, Buenos Airesu,Ženevi, Johannesburgu, Moskvi, Ottawi,Parizu, Sydneyu i Jeruzalemu.

„Glavno načelo Svjetskog židovskog kongresajest da su svi Židovi odgovorni jedni za druge.Pokušavamo ostvariti taj cilj uz konsenzus islaveći jedinstvo naše velike raznolikosti“, sto-ji na internetskoj stranici organizacije.

Edgar Bronfman predsjednik je WJC-a od1981. godine.

(prema izraelskim i američkim medijima)

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

509999

Suenje Mauriceu Paponu suoËilo je Francusku sa stvarnoπÊufrancuske suradnje s nacistiËkim okupatorom, a tu je stranicupovijesti Francuska zatvorila odmah nakon rata i njome sepoËela baviti tek desetljeÊima kasnije.

Papon je 1942. godine imenovan glavnim tajnikom jugoza-padne francuske pokrajine Gironde i bio je na Ëelu tzv. Sluæbeza æidovsko pitanje. Papon je tvrdio da tada niπta nije znao oholokaustu te da se svojim poloæajem sluæio u korist Pokretaotpora. Uspjeπno je izbjegao poslijeratne Ëistke kolabora-cionista i postupno se penjao u hijerarhiji francuske desnice teostvario uspjeπnu politiËku karijeru. Prvo je 1947. imenovanglavnim upraviteljem Korzike, zatim je 1954. postao glavnitajnik francuskoga protektorata Maroka, a od 1958. devet jegodina bio πef pariπke policije. Kad se alæirski rat za nezavis-nost prelio i na Francusku, njegovu su karijeru obiljeæile ara-pske demonstracije u listopadu 1961. godine kada je policijaprema njegovoj naredbi premlaÊivala prosvjednike, a rijekaSeina izbacivala je trupla desetaka Alæiraca. Ni to ga nije spri-jeËilo da u lipnju 1968. kao degolistiËki zastupnik ue u parla-ment, a tijekom mandata centristiËkog premijera RaymondaBarrea 1978. godine postao je i ministar za proraËun.

NNaajjdduuææee ssuueennjjee uu ffrraannccuusskkoojjppoosslliijjeerraattnnoojj ppoovviijjeessttiiFrancuski satiriËki tjednik “Le Canard Enchaine” objavio je usvibnju 1981. godine ratne dokumente s Paponovim potpisomi naredbom o slanju stotina Æidova u tranzitni logor Drancy upredgrau Pariza, odakle su mnogi poslani u zloglasni kon-centracijski logor Auschwitz. NjemaËke su ga vlasti, pokazalose, hvalile kao pouzdana i sposobna suradnika.

NACISTI :: PAPON ::

MMAAUURRIICCEE PPAAPPOONN UUMMRROO UU

9966.. GGOODDIINNII

Francuski satirički tjednik “Le CanardEnchaine” objavio je u svibnju 1981. godineratne dokumente s Paponovim potpisom i nared-bom o slanju stotina Židova u tranzitni logorDrancy u predgrađu Pariza, odakle su mnogiposlani u zloglasni koncentracijski logorAuschwitz.

Suđenje Mauriceu Paponu suočilo je Francuskusa stvarnošću francuske suradnje s nacističkimokupatorom, a tu je stranicu povijesti Francuskazatvorila odmah nakon rata i njome se počelabaviti tek desetljećima kasnije.

MMaauurriiccee PPaappoonn,, jjeeddiinnii ffrraannccuusskkiinnaacciissttiiËËkkii ssuurraaddnniikk oossuueenn zzbboogg ssvvoojjee

uullooggee uu ddeeppoorrttiirraannjjuu ÆÆiiddoovvaa ttiijjeekkoommDDrruuggooggaa ssvvjjeettsskkoogg rraattaa,, uummrroo jjee

ssrreeddiinnoomm vveelljjaaËËee uu 9966.. ggooddiinnii uu pprriivvaattnnoojj kklliinniiccii uu bblliizziinnii PPaarriizzaa..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

519999

DDOOGGOOVVOORR TTVVRRTTKKEE ««KKAARRSSTTAADDTT--QQUUEELLLLEE≈≈ II

NNAASSLLJJEEDDNNIIKKAA DDIINNAASSTTIIJJEE WWEERRTTHHEEIIMM

Projekt JE4F

(Jewish Education for Future)

Supported by the L.A. Pincus Fund

for Jewish Education in the

Diaspora, Israel.

Potpomognut je sredstvima L.A.

Pincus fund for Jewish Education

in the Diaspora, Israel.

U sijeËnju 1983. godine Maurice Papon osuen je za zloËineprotiv ËovjeËnosti nakon πto su tuæbu podigli odvjetnik koji jezastupao obitelji deportiranih i francuski lovac na nacisteSerge Klarsfeld. Pravni problemi i dugi prekidi, osobito zbogPaponove hospitalizacija, doveli su do toga da je punih 14godina proπlo do poËetka suenja Paponu u listopadu 1997.Njegovo je suenje bilo najduæe suenje u francuskoj poslijer-atnoj povijesti.

Papon je 2. travnja 1998. godine proglaπen krivim zbog sud-jelovanja u zloËinu protiv ËovjeËnosti, a zbog svoje uloge uorganiziranju transporta 1.560 Æidova u tranzitni logor Drancy.Osuen je na deset godina zatvora, a do kraja je tvrdio da jeneduæan. Na presudu se æalio i pobjegao u ©vicarsku, ali πvic-arska ga je policija uhitila i predala francuskim vlastima. Uzatvor je otiπao 1999. godine, a u rujnu 2002. puπten je zbogloπeg zdravlja.

NACISTI:: PAPON ::

Tijekom Drugoga svjetskog rata ubijeno je76.000 od 300.000 francuskih Židova. Premaprocjenama u Francuskoj danas živi između 600i 700.000 Židova, od čega gotovo polovina uširem području Pariza.

Poznata njemaËka trgovaËka tvrtka “Karstadt-Quelle” i nas-ljednici velike njemaËko-æidovske trgovaËke dinastije Wert-heim postigli su u oæujku, prema objavljenom priopÊenju, iz-vansudsku nagodbu o isplati odπtete za nekretnine oduzetetoj obitelji za vrijeme nacionalsocijalistiËkog reæima.

“Ovom nagodbom otklonjena su sva sporna pitanja izmeuKarstadta i nasljednika Wertheima”, izjavio je tom prigodompredsjednik poslovnog odbora “Karstad-Quelle” ThomasMiddelhoff.

«Mi smo svjesni naπe odgovornosti prema povijesnim doga-ajima i æeljeli smo ispraviti nepravdu. Zahvaljujem bivπemnjemaËkom kancelaru Helmutu Kohlu za njegov doprinos uovoj nagodbi, a takoer i direktoru Claimsa Romanu Hal-lerufl, dodao je Middelhoff.

Organizacija Jewish Claims Conference (JCC), koja je usporu s njemaËkom tvrtkom zastupala nasljednike obiteljiWertheim, priopÊila je da Êe “Karstadt-Qulle” na ime odπteteisplatiti 88 milijuna eura. Nasljednici obitelji Wertheim prvot-no su traæili 145 milijuna eura odπtete.

Dvije strane su se sporile oko zemljiπta u srediπtu Berlina napopularnom Potsdamskom trgu, na kojemu se prije rata na-lazila robna kuÊa Wertheim.

Nakon ponovnog ujedinjenja NjemaËke, uprava gradaBerlina to je zemljiπte prebacila u vlasniπtvo kompanije “He-rtie” koju je kasnije kupio “Karstadt-Quelle”.

Ta tvrtka je zemljiπte za 70 milijuna eura prodala vlasnikukompanije “Metro” koji je na tom mjestu sagradio luksuz-ne hotele “Ritz” i “Marriot”.

“Wertheim” je prije dolaska nacionalsocijalista na vlast uNjemaËkoj bio najpopularniji lanac robnih kuÊa u toj zemlji,a robna kuÊa na Potsdamskom trgu jedan od zaπtitnih zna-kova Berlina.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

529999

narod i æelim mu sve najbolje, za razliku od naπeg ludog pred-sjednika Mahmuda Ahmadinedæada. Na vaπoj stranici koristise vrlo jednostavan i nepristran jezik kako bi se opisalo uæas-no poglavlje ljudske povijesti. Siguran sam da Êe svatko tkoposjeti vaπu stranicu dobiti Ëvrsto uvjerenje da svi zajednomoramo raditi kako bismo sprijeËili da se neπto sliËno dogodinaπoj djeci i buduÊim generacijama. S poπtovanjem, Ahmad“,joπ je jedan od mailova koji je Yad Vashemu stigao iz Irana.

Glasnogovornica Yad Vashema Estee Yaari kazala je kakoniti jedan mail iz Irana nije bio negativan.

Internetska stranica na farsiju sadræi 20 kronoloπkih poglavlja,razdoblja od uspona nacizma 1925. godine do pada Berlina1945. godine, a nudi i fotografije, informacije o poslijeratnim

MEMORIJALNI CENTAR :: IZRAEL ::

NNOOVVAAIINNTTEERRNNEETTSSKKAASSTTRRAANNIICCAA YYAADD VVAASSHHEEMMAA NNAA FFAARRSSIIJJUU

Memorijalni centar holokausta Yad Vashem nedavno je pok-renuo novu „perzijsku“ internetsku stranicu na farsiju, a u krat-ko vrijeme stranicu je posjetilo viπe od 11.000 osoba od Ëega2.242 iz Irana.

Na svojoj internetskoj stranici (www.yadvashem.org) Yad Va-shem je do sada nudio dokumente, povijesne materijale i os-talo na raznim jezicima.

Nakon što je posjetio novu stranicu Yad Vashema,jedan je posjetitelj u svom mailu napisao: „KaoIranac sramim se zbog Ahmadinedžadovih komen-tara i siguran sam da većina stanovnika mojezemlje tako misli.“

Perzijski jezik ili farsi je in-doeuropski jezik, kojim se gov-ori u Iranu, Tadžikistanu,Uzbekistanu, Afganistanu tenekim drugim dijelovimaKavkaza i Srednje Azije.Povijest skupine iranskih jezikazapočinje još u sedmom stoljećuprije nove ere. Perzijski je najz-načajniji u skupini iranskihjezika i jedini za koji je, natemelju pisanih spomenika,dokazano da je postojao kaostari, jezik srednjeg doba i su-vremeni jezik. Kao indoeurops-ki jezik, perzijski ima određenihsličnosti s ostalim jezicima izindoeuropske obitelji, anaročito s engleskim i fran-cuskim.

„Mislimo da odluka o tome da prov-jerene i razumljive informacije o holoka-ustu stavimo dostupnima Irancima nanjihovu jeziku moæe samo doprinijeti bo-rbi protiv negiranja holokausta“, kazaoje direktor Yad Vashema Avner ShalevobrazlaæuÊi svoju odluku.

Æidovi diljem svijeta uznemireni su izja-vama iranskog predsjednika MahmudaAhmadinedæada koji je privukao paænjumeunarodne javnosti otkako je doπaona vlast 2005. godine. On je u svojimizjavama tvrdio da je holokaust „mit“ tetraæio da Izrael bude „izbrisan sazemljovida“.

Nakon πto je posjetio novu stranicu YadVashema, jedan je posjetitelj u svomelektroniËkom pismu napisao: „KaoIranac sramim se zbog Ahmadine-dæadovih komentara i siguran sam daveÊina stanovnika moje zemlje takomisli.“

„Dragi Yad Vashem, æeljeli smo samozahvaliti na dobrim informacijama. Jasam Iranac, ali volim Izrael i æidovski

suenjima, ukljuËujuÊi i ono u Nueren-bergu, te pjesme ærtava holokausta.

Odgovor na ovu stranicu je bio vrlo po-zitivan, kaæe direktor Yad Vashema. Ira-nci (meu njima i Æidovi), Iranci koji neæive u svojoj zemlji i drugi slali su odgo-vore izraæavajuÊi æaljenje, simpatiju i ra-zumijevanje. Velik broj njih u svojim jeporukama isticao da Ahmadinedæad negovori u ime Ëitavog iranskog naroda tesu njegove izjave okarakterizirali kaoizjave pune mrænje, koje ne odraæavajuperzijsku kulturu i narod.

Paryam, joπ jedan Iranac, u svom mailu„kao ponosni Iranac“ Ëestita Yad Vash-emu „na naporima da se stvori inter-netska stranica na farsiju kako bi se i nataj naËin πirilo saznanja o holokaustu.

Paryam u svom mailu poziva Ahmadine-dæada ne samo da posjeti stranicu YadVashema veÊ i sam memorijalni centarkako bi „iz prve ruke shvatio πto moæeuËiniti uæas genocida“.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

539999

Kolovoz 1942. Piotrkow, Poljska

Tog jutra, dok smo tjeskobno Ëekali, nebo se zatamnilo.Muπkarci, æene i djeca æidovskog geta u Piotrkowu stajali sustjerani na trgu. ProËulo se da Êe nas preseliti. Moj je otactek neki dan bio preminuo od tifusa koji je bjesnio prenatrpanimgetom, a ja sam se sad najviπe bojao da Êe nas razdvojiti.

„©to god da se dogodi,“ πaptao mi je moj stariji brat Isidor,„ne odaj koliko ti je godina. Reci da ti je πesnaest!“ Za svega11 godina bio sam visok, pa sam to odluËio iskoristiti. Moædapovjeruju da Êu biti dobar radnik.

Prie mi SS-ovac, lupkajuÊi Ëizmama. Odmjerivπi me od gla-ve do pete zapita koliko mi je godina. „©enaest“, odgovorih.On mi rukom naredi da prijeem na lijevu stranu gdje su veÊstajala moja tri brata i drugi mladiÊi zdrava izgleda.

Moju majku otjeraπe na desno zajedno s ostalim æenama, dje-com, bolesnim i starim ljudima. Ja doπapnuh Isidoru: “Zaπto?“On ne odgovori. Ja pretrËim na maminu stranu i kaæem da æe-lim ostati uz nju. „Ne“, reËe ona strogo. “MiËi se. I ne gnjavi. Idisa svojom braÊom!“ Joπ nikad nije bila tako gruba prema meni.Ali ja sam shvatio. Htjela me zaπtititi. Toliko me voljela da je toovaj put odglumila. To je bilo posljednji put da sam je vidio.

Moju braÊu i mene prebace stoËnim vagonom u NjemaËku.Nakon nekoliko tjedana, uvedu nas jedne noÊi u koncen-tracijski logor Buchenwald i tu nas uguraju u prenatrpanubaraku. SljedeÊeg dana podijele nam uniforme i identifikaci-jske brojeve. „Viπe me nemojte zvati Herman“, rekao sambraÊi, „zovite me 94983.“ Rasporeen sam na rad u krema-toriju, gdje sam mrtvace prebacivao na ruËno dizalo. I ja samse osjeÊao mrtav. Otupjevπi, postao sam samo broj.

AAnneeoo iizz ssnnaaUskoro sam zajedno s braÊom prebaËen u Schlieben, jedanod buchenwaldskih pod-logora, koji je bio smjeπten nedaleko

SVJEDO»ANSTVA:: POLJSKA - SAD ::

HHeerrmmaann RRoosseennbbllaatttt

od Berlina. Jednog jutra priËini mi se da Ëujem majËin glas.„Sine“, rekla mi je njeæno, ali razgovjetno, „πaljem ti anela.“Ja se na to probudim. To je samo san, pomislim. Istina, lijepsan, ali na ovakvu mjestu ne moæe biti anela. Samo rada. Igladi. I straha.

Nekoliko dana potom hodao sam logorom, kreÊuÊi se uzstraænju stranu baraka, veÊ blizu æiËanoj ogradi, odakle mestraæa nije mogla tako lako uoËiti. Bio sam sâm. Odjednomopazih da s druge strane æice netko stoji, neka djevojËica svi-jetlih, gotovo blijeπteÊih kovrËa. Stajala je upola skrivena uzjednu brezu. Osvrnem se, kako bih bio siguran da me nitko nevidi i tiho je upitam na njemaËkom. „Imaπ li πto za jelo?“ Nijerazumjela. Ja priem centimetar bliæe ogradi i ponovim pitanjena poljskom. Ona se primakne. Bio sam mrπav, kost i koæa,stopala su mi bila ovijena krpama, ali djevojËica me svejednogledala bez straha. U oËima sam joj Ëitao æivot. IzvuËe ispodvunene jakne jabuku i baci mi je preko ograde. Ja je sedoËepam. I dok sam se trkomi udaljavao, zaËujem kako tihogovori: „Vidjet Êemo se sutra.“

KKrraajj rraattaaVraÊao sam se na to mjesto uz ogradu svakoga dana. I uvi-jek bi je ondje zatekao i uvijek bi neπto donijela za jelo.KomadiÊ kruha ili, joπ bolje, jabuku. Nismo razgovarali, niti sena tom mjestu dugo zadræavali. Da su nas uhvatili, bila bi tosmrt za oboje. O njoj nisam znao niπta, osim da je dobra sel-janËica koja razumije samo poljski.

Ali kako se zvala? I zaπto je zbog mene stavljala æivot nakocku? Tako sam malo imao razloga za bilo kakvu nadu, paipak me ta djevojËica s onu stranu æice hranila njome baπ ko-liko i kruhom i jabukama koje mi je donosila.

DDJJEEVVOOJJ»»IICCAA SS JJAABBUUKKAAMMAA

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

549999

Gotovo sedam mjeseci kasnije braÊu i mene strpaπe uvagon krcat ugljenom i prebaciπe u logor Theresienstadt u»ehoslovaËkoj. „Nemoj se viπe vraÊati“, rekao sam toga danadjevojËici. „Mi odlazimo.“

Kad sam se zaputio prema barakama, nisam se viπe osvrn-uo. Nisam Ëak ni zbogom rekao toj djevojËici s jabukama ko-joj nisam znao ime.

U Theresienstadtu smo bili veÊ tri mjeseca. Rat je jenjavao,savezniËke snage su nadirale, ali kao da je moja sudbina idalje bila zapeËaÊena. Na dan 10. svibnja 1945. u 10 sati tre-bao sam prema planu zavrπiti svoj æivot u plinskoj komori. Utiπini praskozorja pokuπavao sam se za to pripremiti. Tolikomi je puta smrt veÊ bila za vratom, pa ipak sam se uvijek us-pio nekako iskobeljati. Ali sad se Ëinilo da je tomu kraj. Misliosam na svoje roditelje. Barem Êemo se opet naÊi zajedno. Alionda, negdje oko 8 sati, shvatim da je nastalo nekakvokomeπanje. ZaËujem povike i ugledam ljude kako trËe na svestrane logora. PotrËim za braÊom.

Ruska je vojska oslobodila logor! Kapije su se otvorile. Svisu nekamo trËali, pa sam sad i ja. Za divno Ëudo, sva sumoja braÊa preæivjela, iako ne znam kako. Znam samo da jekljuË moga preæivljavanja bila djevojËica s jabukama. Namjestu na kojem je zlo trijumfiralo, æivot mi je spasila dobro-ta jednog jedinog biÊa, donijevπi mi nadu u trenutku kad jeviπe nije bilo. Moja mi je majka obeÊala poslati anela ianeo je doπao.

NNeeoobbiiËËaann ssaassttaannaakk nnaa sslliijjeeppooNakon izvjesnog vremena dospio sam u Englesku, gdje meodmah prihvatilo Æidovsko dobrotvorno druπtvo, da bi meonda zajedno s joπ nekoliko djeËaka koji su isto tako preæiv-jeli holokaust smjestilo u hotel i odπkolovalo za elekroniËkogstruËnjaka. A onda sam krenuo u Ameriku u koju je veÊ biodoπao moj brat Sam. Odsluæivπi vojsku u Korejskom ratu,vratio sam se u New York nakon dvije godine. Ali veÊ u ko-lovozu 1957. otvorio sam vlastitu radionicu za popravakelektroniËkih aparata i krenuo u nov æivot.

Jednoga me dana nazove moj prijatelj Sid, koga sam poz-navao joπ iz Engleske. „Imam sastanak s jednom djevojkom.Ona ima prijateljicu koja je rodom iz Poljske. Hajde da tospojimo!“

Sastanak na slijepo? Ma, takvo πto nije za mene. Ali Sid mei dalje gnjavio, pa smo se nekoliko dana kasnije sastali uBronxu kako bi pokupili njegovu prijateljicu, a onda i njezinuprijateljicu Romu. Odmah sam morao priznati, za „sudar naslijepo“ uopÊe nije bila loπa.

Ispostavilo se da Roma radi kao bolniËarka u nekoj bolnici uBronxu. Bila je ne samo zgodna i umiljata, nego i lijepa sonim bujnim smeim kovrËama i zelenim, bademastim oËi-ma iz kojih je frcao æivot.

U Ëetvero se odvezosmo na Coney Island. S Romom nijebilo teπko razgovarati, joπ manje je imati za druπtvo. Usput

SVJEDO»ANSTVA :: POLJSKA - SAD ::

se ispostavilo da ni ona baπ nije sklona sastancima na slije-po. Oboje smo pristali na to samo iz .prijateljstva. ©etali smoobalom, udisali vjetar s Atlantika, a onda krenuli na veËeru.Ne sjeÊam se da sam se ikada u druπtvu osjeÊao bolje.

PPoonnoovvnnii ssuussrreett ss aanneelloommUkrcali smo se i sjeli u Sidov auto, Roma i ja na straænjemsjediπtu. Kao Æidovi iz Europe koji su preæivjeli rat, znali smoda je joπ mnogo toga ostalo neizgovoreno. Roma je to pre-mostila. „Gdje si ti bio“, zapitala je tiho, „za vrijeme rata?“

„Po logorima“, rekao sam, joπ se æivo sjeÊajuÊi svih nepovrat-nih gubitaka. Istina, nastojao sam ih zaboraviti, ali takve sestvari ne zaboravljaju.

Kimnula je. „Moja se porodica skrivala u NjemaËkoj blizuBerlina, na nekom seoskom posjedu“, reËe. „Moj je otac poz-navao jednog sveÊenika koji nam je nabavio arijevske pa-pire.“ Pomislih kako je i ona morala patiti od straha koji je svenas pratio u stopu. Ali eto, oboje smo preæivjeli i naπli se unovom svijetu. „Nedaleko od tog posjeda bio je nekakav lo-gor“, nastavila je Roma. „U njemu je bio jedan djeËak koje-mu sam svaki dan nosila jabuke.“

Kakva sluËajnost, da je baπ i ona pomagala nekom djeËa-ku!? „Kako je taj izgledao?“ zapitao sam. „ Bio je visok. Mr-πav. Gladan. Mislim da smo se svakoga dana viali punihπest mjeseci.“

Sad mi je srce veÊ divlje lupalo. Nisam mogao vjerovati. Ovonije moguÊe! “Je li ti, moæda, taj djeËak jednoga dana rekaoda se viπe ne vraÊaπ, jer da odlazi iz Schliebena?“

Roma me zapanjeno pogleda. „Da, to je rekao.“

„Ali taj djeËak, to sam bio ja!“

Umalo se raspadoh od sreÊe i ushiÊenja, zaguπen emocija-ma. Nisam mogao vjerovati. To je bio moj aneo! „Sad te vi-πe neÊu pustiti“, rekao sam Romi. I joπ istoga Ëasa, ondje natom straænjem sjediπtu, ja je zaprosim. Nisam æelio Ëekati.

„Ti si lud!“ rekla je. Ali svejedno me pozvala na veËeru kojuÊe sljedeÊeg πabata pripremiti njezini roditelji.

Bilo je beskrajno mnogo toga πto sam htio saznati o Romi, aliono najvaænije, ono o njenoj pouzdanosti i plemenitostii, tosam veÊ znao. U najgorim moguÊim okolnostima mjesecimaje prilazila æici i donosila mi nadu. Sad, kad sam je ponovonaπao, nisam je viπe smio izgubiti.

Toga dana rekla je „da“. A ja sam odræao rijeË. VeæuÊi je pu-nih pedeset godina brakom iz kojega se rodilo dvoje djece iËetvero unuËadi, nisam je viπe nikad æelio izgubiti.

Tako je jedan sastanak na slijepo vratio bivπeg logoraπa Her-mana Rosenblatta njegovoj Romi, djevojci koja mu je po-mogla preæivjeti holokaust.

(prevela Zora Dirnbach)

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

559999

U knjizi koja je nedavno objavljena u Francuskoj, ona se pris-jeÊa polaganog silaska u pakao dok je slijedila tragove tognjemaËkog „ujaka“, za kojeg je tek nakon njegove smrti 1997.godine otkrila da je igrao bitnu ulogu u nacistiËkom planu ubi-janja tisuÊa mentalnih bolesnika i hendikepiranih osoba.

PriËa poËinje poËetkom 80-tih godina 20. stoljeÊa kada je go-spoa Horsinga-Renno, u potrazi za svojim obiteljskim korije-nima, stupila u kontakt s Georgom Rennom koji je æivio u Nje-maËkoj. Ubrzo je bila πarmirana tim dalekim roakom kojeg jenazivala „ujakom“ i kojeg je nekoliko puta posjetila u njemaËk-om mjestu Bockenheim, gdje je Renno æivio od 1945. godine.

MMiirreeiillllee zzaappooËËiinnjjee pprraavvuu ppoolliicciijjsskkuu iissttrraagguu

Renno je prekrasno svirao flautu i nikada nije zaboravio niti je-dan njezin roendan. Mireille je jedino znala da je tijekom Dru-goga svjetskog rata bio Ëlan nacistiËke stranke. Tijekom jednograzgovora o toj temi, on ju je prenerazio negiranjem postojanjaplinskih komora, tvrdeÊi da se radi o „ameriËkoj propagandi“.

Bez da mu je kazala, Mireille je zapoËela pravu policijsku istra-gu koja je dovela do nepobitnih Ëinjenica: „ujak Georg“ je tijek-om Drugoga svjetskog rata vodio jedan od πest centara za „rje-πavanje problema mentalnih bolesnika i henidkepiranih osoba“,u austrijskom dvorcu Hartheim u blizini koncentracijskog logoraMauthausen.

Georg Renno bio je zaduæen za izbor „neproduktivnih“ osobau centrima za hendikepirane, umirovljeniËkim domovima, a

ZANIMLJIVOSTI:: FRANCUSKA ::

„„DDRRAAGGII

UUJJAAKK GGEEOORRGG““ --

PPRRII»»AA OO

OOBBIITTEELLJJSSKKIIMM

TTAAJJNNAAMMAA

„„BBiioo jjee ttoo pprriissttoojjaann,, kkuullttiivviirraann,, vveelliikkoodduuππaann ËËoovvjjeekk““,, ssjjeeÊÊaa ssee MMiirreeiillllee HHoorrssiinnggaa--RReennnnoo,,AAllzzaaππaannkkaa kkoojjaa jjee ooddlluuËËiillaa pprreekkiinnuuttii ttiiππiinnuu sskkrriivveennuu ookkoo oobbiitteelljjsskkee ttaajjnnee -- nnjjeezziinnaa „„ddrraaggoogg uujjaa--kkaa GGeeoorrggaa““,, kkoojjii jjee uussttvvaarrii bbiioo nnaacciissttiiËËkkii lliijjeeËËnniikk ssmmrrttii..

DVORAC HARTHEIMOd početka 1940. godine u plinskim komorama u

dvorcu Hartheim, koji se nalazio 40 kilometara za-padno od koncentracijskog logora Mauthausen,ubijani su hendikepirani njemački i austrijskiciviliU travnju 1941. godine Heinrich Himmler nare-

dio je „Aktion 14 f 13“, posebni tretman za obol-jele ili mentalno zaostale zatočenike koncen-tracijskih logora.Prvi mentalno zaostali zatočenici ubijeni su u

Hartheimu 14. kolovoza 1941. godine.Plinske komore u Hartheimu jedno vrijeme nisu

bile u funkciji (1942. godine), ali 1944. desecitisuća zatvorenika logora prebačeni su u dvorac itamo ubijeni.Prema nekim podacima u plinskim komora u

Hartheimu živote je izgubilo oko 30.000 ljudi.Danas je dvorac Hartheim memorijalni centar

posvećen tisućama fizički i mentalno hendikepi-ranih osoba koje su nacisti ubili.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

569999

Logoraπi, najbolji falsifikatori koje je TreÊi Reich pronaπao, zapotrebe nacistiËkog vodstva krivotvorili su goleme koliËinedolara i funti kako bi se njima destabilizirala neprijateljska rat-na privreda.

Zaplet na kojemu se temelji scenarij novog filma “DieFälscher” - “Krivotvoritelji”, koji je premijerno prikazan na ovo-godiπnjem Berlinaleu, izgleda kao neËija maπtarija, no zapra-vo je istinita priËa o malo poznatom poglavlju nacistiËkog to-talnog rata, spektakularnom pokuπaju da se britanskaekonomija uniπti inflacijom do koje bi doπlo preplavljivanjemvelikim koliËinama valute.

Kako je situacija TreÊeg Reicha u posljednjim ratnim godina-ma postajala sve loπija, nacistiËkom je vodstvu postajalo jas-no da je utjecati na gospodarstvo neprijatelja jednako vaænokao i osigurati financije za vlastito preæivljavanje.Sturmbannführer Bernhard Krüger, bivπi istraæitelj falsifikata,dobio je nalog da u Sachsenhausenu, sjeverno od Berlina,stvori savrπenu krivotvoriteljsku radionicu.

Po njemu nazvana operacija Bernhard startala je 1942., a radiodræavanja tajnosti, logorski blokovi 18 i 19 potpuno su odvo-

PRENOSIMO IZ TISKA :: FRANCUSKA, NJEMA»KA ::

kasnije i u koncentracijskim logorima, a zatim ih je slao u plin-ske komore.

On je crvenim kriæevima na formularima oznaËivao „pacijente“kojima je namijenio smrt, a plavim one koje je odluËio odræatina æivotu te one koji su bili podvgrnuti daljnjim „medicinskim is-pitivanjima“.

Na taj je naËin u dvorcu Hartheim od 1940. do 1944. ubijeno28.000 ljudi.

GGeeoorrgg RReennnnoo nniijjee ooddggoovvaarraaoo zzaa ssvvoojjaa nneeddjjeellaa

Za gospou Horsinga-Renno, koja je proπlost „ujaka Georga“istraæivala istovremeno s austrijskim novinarom Walterom Ko-hlom, πok je bio teæak. „Joπ i danas ne mogu povezati te dvijeosobe“, priznaje.

U intervjuu koji je dao austrijskom novinaru nekoliko mjeseciprije smrti 1997. godine, Georg Renno je ponavljao da se „neosjeÊa krivim“ te da ima „mirnu savjest“. „To nije bilo muËenjeza bolesnike“, rekao je.

On je „bez patnji i u miru“ umro u dobi od 90 godina, a za svojadjela nikada nije odgovarao pred licem pravde.

ZahvaljujuÊi „nekim suradnicima koji su bili na visokim mjesti-ma unutar lijeËniËkog i pravosudnog kruga“, piπe gospoa Ho-rsinga-Renno, Georg Renno proveo je samo tri mjeseca u zat-voru 1961. godine, a sudski proces koji se vodio protiv njegapoËeo je 1969. godine. Meutim, ubrzo je prekinut iz zdravstv-enih razloga.

„ZadaÊa mi je da objavim sve πto sam saznala iz poπtovanjaprema onima koji su zbog njega mrtvi“, istiËe Mireille Horsinga-Renno objaπnjavajuÊi svoje razloge za pisanje knjiga.

Knjigu „Cher oncle Georg“ objavila je francuska izdavaËka kuÊaNuee Bleue.

ÆÆiiddoovvii iizz llooggoorraa zzaa nnaacciisstteepprrooiizzvveellii 113344 mmiilliijjuunnaa

llaaæænniihh ffuunnttaaPiπe: IIvvaa KKrrttaalliiÊÊ MMuuiieessaann,, JJUUTTAARRNNJJII LLIISSTT

““OOppeerraacciijjaa BBeerrnnhhaarrdd””,, vvjjeerroojjaattnnoo nnaajjvveeÊÊaaoorrggaanniizziirraannaa aakkcciijjaa kkrriivvoottvvoorreennjjaa nnoovvccaassvviihh vvrreemmeennaa,, pprroovveeddeennaa jjee uu llooggoorruu SSaa--cchhsseennhhaauusseenn nnaa kkrraajjuu 22.. ssvvjjeettsskkoogg rraattaa..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

579999

PRENOSIMO IZ TISKA:: NJEMA»KA ::

jeni od ostatka logora. Personal za radionicu nacisti su regruti-rali po drugim logorima - tiskare, grafiËare, slagare i bankovneËinovnike, koji su mogli izabrati kooperaciju ili smrt.

Film Stefana Ruzowitzkog, koji je ovih dana stigao i u njemaË-ka kina, napetu logoraπku dramu priËa iz perspektive propalogumjetnika, ali uspjeπnog falsifikatora, Salomona Solowitscha.Lik se temelji na stvarnoj osobi - Salomonu Smolianovu, zva-nom Sally, ruskom æidovu, slikaru i najpoznatijem krivotvoriteljuslika i novca svoga vermena. Kao i stvarni Smolianov, i filmskiSolowitsch bio je daroviti umjetnik. - Zaraivati za æivot tiska-njem novca, to je veÊ direktniji put - kaæe Sally u filmu.

No biti æidov i uz to kriminalac u TreÊem Reichu znaËilo je sa-mo jedno - deportaciju. Sally je iz Berlina odveden u logorMauthausen, no ubrzo je prebaËen u poseban odjel logoraSachsenhausen, kako bi zaposlenima u operaciji Bernhard po-mogao na novom projektu - tiskanju dolara. Sally stiæe u bara-ke 18 i 19, i ondje upoznaje drugi glavni lik filma - grafiËaraAdolfa Burgera, takoer radnika operacije Bernhard.

Scenarij za “Krivotvoritelje” snimljen je upravo po Burgerovimmemoarima “Des Teufels Werkstatt” (Vraæja radionica). Roen1917. u SlovaËkoj, on je kao æidov i komunist na poËetku ratau Bratislavi uhiÊen zajedno sa suprugom Giselom i deportiranu Auschwitz. Krajem rata, Gisela je ubijena u logoru Birkenau,dok je Burger poslan u Sachsenhausen, na rad u posebni odjelzaduæen za operaciju Bernhard, “zlatni kavez”, gdje se i odvijaradnja filma.

Kad je onamo 1944. stigao, Burger je isprva bio iznenaenskoro “komfornim” uvjetima æivota u usporedbi s drugim logori-ma - kreveti su bili mekπi, nedjeljom se nije radilo, obroci su biliobilniji.

- ReËeno nam je da Êemo tiskati britanske funte i da Êe s namadobro postupati dok god ne budemo sabotirali operaciju.Dobro smo obavljali posao, proizvodili smo novËanice s vrlofinim linijama koje je bilo zaista teπko tiskati. Ali, ne mogu reÊida se ponosim time πto sam uËinio. Joπ me muËi da je taj no-vac moæda produljio rat - kaæe 90-godiπnji Burger, koji danasæivi u Pragu.

U “zlatnom kavezu” 144 “logoraπa 1. klase” posljednje su triratne godine izraivali novËanice od po pet, deset, 20 i 50 fun-ti, koje su zatim posebnim procesima “starile”. Iako je sabotaæabila opasna po æivot, mnogi su od zatvorenika pokuπavaliproizvoditi πto je moguÊe viπe novËanica s greπkom, kako bidobili na vremenu, jer svima je bilo jasno - s krajem akcije nioni viπe nikome neÊe biti potrebni, a buduÊi da su bili upuÊeniu tajnu operaciju, sigurno neÊe ostati na æivotu.

- Znali smo da smo mrtvi, ali sve nam je bilo draæe od pomislina Auschwitz i Birkenau. Znate πto sam uvijek govorio? Mi smomrtvaci na godiπnjem odmoru - sjeÊa se Adolf Burger.

I film, raen u njemaËko-austrijskoj koprodukciji, koncentrira sena sukob savjesti s kojim su krivotvoritelji suoËeni. RadeÊi naoperaciji, oni spaπavaju vlastite æivote i svojim radom pomaæu

nacistiËkoj ratnoj maπineriji, dok drugi zatvorenici zavrπavaju uplinskim komorama.

PriËa pritom usporeuje Sallyja, umjetnika preæivljavanja, kojismatra da se treba prilagoditi kako bi se izvuklo æivu glavu, iBurgera, koji odbija svoju vjeπtinu staviti na raspolaganje na-cistima, i Ëiji utjecaj meu logoraπima sve viπe raste, te su sab-otaæe sve ËeπÊe.

I zaista, operacija je i u stvarnosti, baπ zbog pokuπaja logoraπada sabotiraju proizvodnju valute, nailazila na velike prepreke iËesto bila usporavana. Ukupno je na kraju tiskano oko 134 mi-lijuna funti, a napravljena je i velika koliËina maraka, biljega iraznih krivotvorenih dokumenata, nakon Ëega se zapoËelo i skrivotvorenjem dolara.

KonaËno, s probojem istoËnog fronta poËetkom 1945. godine inakon πto je Crvena armija preπla rijeku Odru, nacisti su zatvo-rili krivotvoriteljsku radionicu. Falsifikatori i tiskarski strojevi pre-baËeni su po hitnom postupku u logor Ebensee u Austriji, akratko prije nego πto je ameriËka vojska oslobodila logor,tiskarske ploËe i preostali novac baËeni su u jezero Toplitz.

Bernhard Krüger od vodstva TreÊeg Reicha dobio je nalog dau Sachsenhausenu stvori savrπeno opremljenu krivotvoriteljs-ku radionicu. Po njemu nazvana operacija Bernhard startala je1942., a radi odræavanja tajnosti, blokovi 18 i 19 potpuno suodvojeni. Personal za radionicu nacisti su regrutirali po drugimlogorima - tiskare, grafiËare, slagare, koji su stavljeni pred iz-bor: kooperacija ili smrt

NNaacciissttiiËËkkoo bbllaaggoo uu jjeezzeerruu TToopplliittzzDevet kutija punih novËanica i dio SS-ovog arhiva iz jezera jeizvaeno tek 1959. godine. Trag je do novca odveo reporteratjednika “Stern” Wolfganga Löhdea, koji je i napisao prvu priËuo “senzacionalnom otkriÊu u jezeru Toplitz,” i za koju su mustanovnici okolnih mjesta prepriËali kako su krajem rata Ëamci-ma vozili vojsku na sredinu jezera, gdje su se zatim u vodu ba-cale πkrinje i kutije.

Nakon ovog prvog pronalaska poËele su se πiriti legende otajnim zlatnim rezervama ili ukradenim umjetninama iz TreÊegReicha potopljenima u jezeru, koje je ubrzo postalo meka tra-gaËima za zlatom iz cijeloga svijeta. Jezero duboko 103 metrai izuzetno opasno za ronjenje odnjelo je i ærtve, pa su nakonsmrti jednog mladog ronioca 1963. godine koji je takoer bio upotrazi za blagom, austrijske vlasti zabranile ronjenje u jezeru.

Kako bi konaËno stalo na kraj priËama i opasnim akcijama,Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije zapoËelo je vlastitu ak-ciju vaenja potpljenih predmeta, pa je osamdesetih godinaizvaeno viπe πkrinja s falsificiranim novcem, dio tiskarskihstrojeva i velika koliËina oruæja, zbog Ëega je jezero uskoro do-bilo nadimak “Smetliπte TreÊeg Reicha.” Ipak, legende o ne-procjenjivom nacistiËkom blagu jezera Toplitz pletu se joπ idanas.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

589999

ZANIMLJIVOSTI :: ZAGREB, BERLIN ::

««SSTTUUDDEENNTTII ÆÆIIDDOOVVII MMEEDDIICCIINNSSKKOOGGFFAAKKUULLTTEETTAA SSVVEEUU»»IILLII©©TTAA UU ZZAAGGRREEBBUU≈≈

Publikacija «Studenti Æidovi Medicinskog fakulteta SveuËiliπtau Zagrebufl, autora Borisa Blaua, daje pregled upisanih stude-nata te popis apsolvenata i diplomanata od osnutka Medicin-skog fakulteta u Zagrebu pa sve do Drugog svjetskog rata(1917.-1941. godine).

Kako je u predgovoru napisao predsjednik ÆOZ-a Ognjen Kra-us, «publikacija koju zahvaljujemo dugotrajnom i sistematskomistraæivanju dr. Borisa Blaua nesumnjivo Êe odgovoriti na mno-ga dosad otvorena pitanja i to o æivotu i djelovanju pojedinaca.Pojedinac, osobnost i individualna povijest u sreditu su æido-vskog povijesnog istraæivanja, osobito poslije holokaustafl.

Publikacija se moæe kupiti u Æidovskoj opÊini Zagreb.

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

599999

ZANIMLJIVOSTI:: IZRAEL ::

PriËa o Nijemcu Robinu Parkircheru (27) iz Reinheima u blizi-ni Frankfurta, djeluje pomalo nadrealno.

Prije nekog vremena taj je mladiÊ stigao u Izrael iz NjemaËke iistoga je trenutka nakon dolaska otiπao u dom umirovljenika uNordiji gdje je kazao kako æeli vidjeti jednu od domarki - LiliCurtis.

Tijekom razgovora Parkircher je rekao kako je stigao u Izraelkako bi se ispriËao za sve πto je njegov djed radio tijekom Dru-goga svjetskog rata. A bio je Ëuvar u nacistiËkom koncentraci-jskom logoru u blizini Bremena.

U tom se logoru nalazilo oko 500 æena iz Maarske i njih 300izu Poljske. Lili Curtis, koja danas ima 82 godine, bila je zato-Ëenica tog logora od kolovoza 1944. godine do oæujka 1945.,kada je prebaËena u Bergen-Belsen gdje je u travnju iste godi-ne doËekala osloboenje.

Parkircher, radnik u tvornici, kazao je za izraelske novine da jenjegov djed umro dok je on joπ bio djeËak. Puno godina kasni-je otkrio je fotografiju svog djeda u SS-uniformi i poËeo je pos-tavljati pitanja. Njegova baka ispriËala mu je πto je djed radio ti-jekom rata.

Parkircher je tada odluËio potraæiti neke od preæivjelih ærtavatog logora i zatraæiti oprost u ime svog djeda.

ZZaaddaattaakk nniijjee bbiioo llaakkZadatak, naravno, nije bio lak ni jednostavan. Parkircher je ob-javio viπe oglasa na internetu traæeÊi informacije o preæivjelimærtvama logora u blizini Bremena. Nekoliko mjeseci kasnije,kada je veÊ gotovo odustao, dobio je poruku jednog Ëovjekakoji je proËitao knjigu autorice Lili Curtis. U toj knjizi, Curtis jepisala o svom zatoËeniπtvu u nacistiËkom logoru.

DDOO©©AAOO SSAAMM ZZAAMMOOLLIITTII ZZAA OOPPRROOSSTT......

Nakon te obavijesti, Parkircher je otkrio da se Lili Curtis nalaziu domu umirovljenika u Nordiji. Poslao joj je nekoliko pisama,ali nije primio odgovore, jer Lili Curtis ne govori njemaËki. Ko-naËno je odluËio doÊi u Izrael.

Lili Curtis roena je u Maarskoj, a u Izraelu æivi od 1957. godi-ne. Do prije tri godine æivjela je u Netanyai i posljednjih 40 go-dina pisala je za list na maarskom jeziku koji se objavljuje uHaifi.

Dan kada je primila neobiËan posjet bio je poseban po joπ jed-nom dogaaju - tog je dana saznala za je dobila unuka. I upra-vo se spremala u bolnicu vidjeti bebu, kada su joj rekli da je ne-tko æeli vidjeti.

„Naravno bila sam vrlo dirnuta kada je mladi Nijemac doπao.Prvo nisam razumjela πto æeli i nisam znala kako da se pona-πam. Ali s vremenom sam shvatila njegove motive i do ruËkasmo veÊ postali prijatelji“, govori Lili Curtis.

Upitana sjeÊa li se Parkircherova djeda, kazala je: „ÆidovskizatoËenici nisu mogli poznavati njemaËke Ëuvare, nismo ihsmjeli ni pogledati“.

Nakon razgovora u Ëetiri oka, uprava doma pozvala je Parkir-chera na ruËak i tada je razgovarao i s drugim domarima, ve-Êinom preæivjelim ærtvama holokausta.

Mladi Nijemac ispriËao se tom prigodom svim ærtvama holoka-usta.

„Bilo je vrlo dirljivo, svi smo plakali“, kazao je jedan domar.

Parkircherov zadatak time nije bio obavljen. On je stigao u Iz-rael s popisom preæivjelih ærtava logora u blizini Bremena i tije-kom desetodnevnog boravka namjerava ih sve posjetiti i ispri-Ëati se u ime svoga djeda.

(prema izraelskim novinama)

MMllaadd ËËoovvjjeekk ssttiiggaaoo jjee uu IIzzrraaeell kkaakkoo bbii ooss--

oobbnnoo zzaattrraaææiioo oopprroosstt zzaa ppoonnaaππaannjjee nnjjeeggoo--

vvaa ddjjeeddaa ttiijjeekkoomm DDrruuggooggaa ssvvjjeettsskkoogg rraattaa..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

609999

ZANIMLJIVOSTI :: SAD ::

New York je lud za novim æidovskim trendom: sve je poËelo skabalom, a nastavlja se s koπer hranom i izraelskom muzikom.Meu gostima u koπer restoranu Prime Grill mogu se vidjetiMadonna, Sacha Baron Cohen i Ëak Paris Hilton.

Nakon kabale, New York prihvaÊa novi æidovski trend: koπerprehranu. Tijekom posljednjih mjeseci koπer restoran PrimeGrill, s ogranicima u Hollywoodu i Manhattanu, postao je re-storan koji posjeÊuju poznate osobe.

Zvijezde i producenti, Æidovi i neæidovi, dolaze u taj restoran,jedu glatt-koπer hranu, a nakon veËere pleπu uz izraelsku mu-ziku.

Trend je poËeo kao veza izmeu kabale i zdravlja. Amerika-nci sve viπe paænje posveÊuju zdravnoj prehrani, a koπer hra-na smatra se zdravom i Ëistom zbog velike paænje koja se po-sveÊuje njezinoj pripremi.

ShvaÊanje da je koπer prehrana zdrava povezana je i sa sveveÊim interesom poznatih za kabalu, a samim time i njihovomodlukom da bolje upoznaju æidovsku kulturu. Jedina stvar kojaje stajala na putu izmeu æelje poznatih da jedu koπer bila je tada nije bilo „finih“ restorana s koπer hranom. I onda se otvorioPrime Grill.

OOdd MMaaddoonnnnee ddoo DDoonnaallddaa TTrruummppaaPrije Ëetiri mjeseca otvorio se novi Prime Grill na Beverly Hillsui zvijezde su odmah pohrlile. Kao πto se i oËekivalo, jedna od

prvih poznatih goπÊa bila je Madonna koja je prvi Prime Grill,otvoren u New Yorku prije sedam godina, otkrila joπ davno, ka-zao je vlasnik lanca restoran Joey Allaham (31).

„Ona veËera u jednom od naπih restorana svaki put kada je uSAD-u. Madonna voli kasne veËere. »esto dolazi na romantiË-ne veËere sa svojim suprugom Guyem Ritchijem i mi zbog njerestoran ne zatvaramo“, dodao je.

Madonna ne dolazi samo zbog romantiËne veËere. U ta dva re-storana svira izraelska muzika, a Madonna je postala prava ob-oæavateljica te muzike. Zvijezda „Borata“, Sacha Baron Cohen,takoer je redoviti posjetitelj Prime Grilla.

Popis poznatih osoba koji uæivaju u hrani Prime Grilla je velik.Nedavno je Paris Hilton u tom restoranu na Beverly Hillsu pro-slavili svoj 26. roendan, a jedan od oboæavatelja tog restoranaje i Donald Trump. Joπ jedan redoviti poznati gost je i Bono izpoznate skupine U2.

Stevene Spielberg takoer Ëesto jede u Prime Grillu, a sa sob-om obiËno dovodi i veliki broj svojih prijatelja.

Dakle πto zvijezde vole jesti? Madonna voli basmati riæu i ja-njeÊe odreske. Sacha Baron Cohen najviπe voli jesti meso,uglavnom rebrica i steakove. Paris Hilton i Bono oboæavaju su-shi, a omiljeno jelo Donalda Trumpa je losos.

(prijevod teksta objavljenog u izraelskim novinama)

GGLLAATTTT--KKOO©©EERR HHOOLLLLYYWWOOOODD

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

619999

RECENZIJE:: SAD ::

godine, Amerika se angaæirala u nizu bliskoistoËnih mirovnihinicijativa. “Samo je nekoliko ameriËkih vlada bilo uspjeπno.Uspjeπna je bila mirovna inicijativa predsjednika Jimmyja Car-tera, koja je okrunjena sporazumima iz Camp Davida. Ti susporazumi pokazali kako je najvaænije da i na izraelskoj i na ar-apskoj strani postoje snaæne osobe, potpuno posveÊene miro-vnom procesu”.

AAssppeekktt ««ppoolliittiiËËkkee mmooÊÊii≈≈AmeriËki angaæman na Bliskom istoku ne moæe se analiziratiako se u obzir ne uzme i Ëinjenica da je to regija bogata naft-om. I tu su u 19. stoljeÊu prvotnu ulogu odigrali protestantskimisionari, izgradnjom bolnica i πkola na teritoriju danaπnje Sa-udijske Arabije. Veze ameriËkih misionara s beduinskim plem-enom Saud dovele su do 1928. godine i do prvih ugovora o is-koriπtavanju nafte.

“Tu nalazimo aspekt ‘politiËke moÊi’ u opÊem ameriËkom an-gaæmanu na Bliskom istoku. Interesi naftne industrije utjecalisu na Ëesto kontroverzne politiËke odluke Washingtona, prim-jerice na njegovu podrπku autoritarnim arapskim reæimima, sglavnim ciljem da se odræi stabilnost u regiji. Stabilnost je pakvaæna za kontinuirani izvoz nafte iz regije”, piπe Oren.

PolitiËka moÊ, vjera te fantazije o egzotiËnoj kulturi Bliskog ist-oka su, prema Micahelu Orenu, glavne odrednice ameriËkepolitike u toj regiji, i danas i u proπlosti. Oren prognozira da Êese ameriËka interakcija s narodima Bliskog istoka nastaviti -Sjedinjene Dræave su, naime, najavile rat islamskom ekstre-mizmu, zalaæu se za demokratizaciju arapskih zemalja a iuvelike su ovisne o inozemnoj nafti.

vom miπljenju utemeljitelji SAD bili su gotovo opsjednuti Bli-skim istokom, prvenstveno zbog svoje krπÊanske vjere.

“Mislim da je nemoguÊe shvatiti danaπnji ameriËki angaæman uIraku ako se ne poe u ranu ameriËku povijest, u 18. stoljeÊe.Sjedinjene Dræave su se od poËetka, na ovaj ili onaj naËin, naBliskom istoku sluæile svojom moÊi. Primjerice, u drugoj polovi-ci 18. stoljeÊa, dobar dio ameriËke trgovine sa svijetom bio jevezan uz Bliski istok, i ta je roba bila Ëesta meta pirata - protivkojih su u niz navrata intervenirali ameriËka mornarica i marin-ci”. Tako je doπlo i do pogibija prvih ameriËkih vojnika u nekojstranoj misiji - 1805. godine u obraËunu protiv arapskih piratakod Tripolija.

AAmmeerriiËËkkii mmiissiioonnaarrii nnaa BBlliisskkoomm iissttookkuuKasnije, u 19. stoljeÊu Amerika je na Bliskom istoku bila naja-ngaæiranija putem svojih misionara koji su u arapskim zemlj-ama izgradili prve suvremene bolnice i sveuËiliπta, primjerice idanas poznata AmeriËka sveuËiliπta u Kairu i Bejrutu.

Michael Oren kaæe da 1917. godine, kada je Amerika uπla uPrvi svjetski rat, predsjednik Woodrow Wilson nije æelio objavi-ti rat Otomanskom carstvu upravo zbog toga πto ga je brinulasudbina tisuÊa ameriËkih misionara na Bliskom istoku.

Joπ jedna od poveznica Amerike s Bliskim istokom je i ameriË-ka podrπka povratku æidovskog naroda u svoju drevnu postoj-binu, za πto su se joπ zalagali i puritanski naseljenici u NovojEngleskoj, prije uspostave Sjedinjenih Dræava.

Kada je 1948. godine predsjednik Harry Truman priznao Izrael,uËinio je to sa snaænim osjeÊajem za povijesnu sudbinu. Sjedi-njene Dræave su to uËinile bez obzira na Ëinjenicu πto su ih Ar-api upozoravali da neÊe priznati æidovsku dræavu. Od 1948.

Kada je 1948. godine pred-sjednik Harry Truman priz-nao Izrael, učinio je to sa sna-žnim osjećajem za povijesnusudbinu. Sjedinjene Države suto učinile bez obzira na činje-nicu što su ih Arapi upozora-vali da neće priznati židovskudržavu.

MMIICCHHAAEELL OORREENN:: ““MMOO∆∆,,VVJJEERRAA II FFAANNTTAAZZIIJJAA -- AAMMEERRIIKKAA

NNAA BBLLIISSKKOOMM IISSTTOOKKUU””Politika SAD-a na Bliskom istoku veÊ sedesetljeÊima promatra kroz prizmu izraels-ko-palestinskog sukoba, ili u novije vrijeme- rata u Iraku, a nova knjiga povjesniËaraMichael Oren “MoÊ, vjera i fantazija: Ame-rika na Bliskom istoku” pokazuje kako jeameriËki angaæman u tom dijelu svijeta od-uvijek bio pun napetosti.

Izraelski povjesniËar Michael Oren, kojiima i ameriËko dræavljanstvo te predajena poznatim sveuËiliπtima Harvard i Ya-le, prouËio je viπe od dva stoljeÊa dugeameriËko-arapske odnose. Prema njego-

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

629999

Ljerka Deutsch roena je 1916. godine u Zagrebu, kao treÊedijete u obitelji veletrgovaca tekstilom Luje Gruenberga i Ire-ne Gruenberg, roene Singer. Obitelj Singer potjeËe odslavnog rabina Eliezera Singera iz austrijskog Burgenlanda,a daleki potomak te obitelji je Izrael Singer.

Ljerka Deutsch veÊ je u djevojaËkoj dobi imala intenzivnekontakte s vjerom, a duÊan obitelji Gruenberg u zagrebaËkojIlici bio je poznat kao sastajaliπte poboænih Æidova. LjerkaDeutsch se sa18 godina udala za sina zagrebaËkog gra-ditelja i trgovca drvom Julija Deutscha, dr. Samuela-©muleaDeutscha. Zajedno su se aktivirali u zagrebaËkom Makabiju,cionistiËkoj udruzi Æabotinjski te u ondaπnjem B’nai B’rithu.

Godine 1941. zajedno sa svojim suprugom i roditeljima od-lazi u Bosnu u sklopu akcije suzbijanja endemskog sifilisa, ato im je osiguralo i poπtedu æivota. Godine 1943. ukljuËuje seu NOB, a nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata vraÊa se uZagreb, gdje s uæasom zakljuËuje da joj je gotovo Ëitava obi-telj pobijena, osim brata Branka koji je pobjegao u Lugano iroditelja i muæa s kojima je bila zajedno tijekom ratnih godi-na. Ukupno je u ratu izgubila 57 Ëlanova svoje obitelji.

Zajedno sa svojim suprugom podnijela je 1947. godine zah-tjev za aliju u Izrael, ali taj su zahtjev tadaπnje vlasti odbilezbog toga πto je njezin suprug bio zaposlen u ondaπnjoj voj-noj bolnici.

Zapoπljava se u Zavodu za socijalno osiguranje. Ljerka De-utsch imala je dva sina - Ivicu, roenog 1948. godine i Da-nia-Darka, roenog 1959. godine.

ZIVRONO LIVRAHA

IN MEMORIAM

LLJJEERRKKAA DDEEUUTTSSCCHH

UU DDoommuu LLaavvoossllaavvaa SScchhwwaarrzzaa

2277.. vveelljjaaËËee oovvee ggooddiinnee pprreemmiinnuullaa jjee

LLjjeerrkkaa DDeeuuttsscchh..

BBiillaa jjee dduuggooggooddiiππnnjjaa pprreeddssjjeeddnniiccaa

ÆÆeennsskkee sseekkcciijjee ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee

ZZaaggrreebb,, ËËllaanniiccaa VViijjeeÊÊaa ÆÆOOZZ--aa ((oodd

11997744.. ddoo 11999955.. ggooddiinnee)),, aakkttiivvnnaa uu

KKuullttuurrnnoomm ooddbboorruu,, ËËllaanniiccaa KKuurraattoorriijjaa

DDoommaa LLaavvoossllaavvaa SScchhwwaarrzzaa ((oodd 11997744..

ddoo 11999944.. ggooddiinnee)) ttee jjeeddnnaa oodd oobb--

nnoovviitteelljjaa BB’’nnaaii BB’’rriitthhaa 11999988.. ggooddiinnee,,

bbuudduuÊÊii ddaa jjee bbiillaa jjeeddnnoo oodd ddvvoojjee

pprreeææiivvjjeelliihh ËËllaannoovvaa pprreeddrraattnnoogg BB’’nnaaii

BB’’rrttiihhaa..

HAKOL 99_3 17.04.2007 18:17

Nas

lovn

ica

knjig

e:T

he D

ream

of t

he P

oem

, Pet

er C

ole

JEWISH

FILM FESTIVAL

LONDON

ZAGREBjff.magen

.hr

Organizacija: Magen d.o.o.

Ukoliko æelite podræati ovajdogaaj svi prilozi su dobrodoπli.

JEWISH FILM FESTIVAL LONDON-ZAGREBRA–EN JE PO LICENCI UK JEWISH FILM FESTIVALA

Petak, 15. 6. 2007.18.00-18.15Otvorenje festivala18.15-18.36

PriËa o Zapadnoj obali (West Bank Story)

18.40-20.10Ushpizin / Metallic Blues

20.15-21.05Budite plodni i mnoæite se (Be Fruitful and Multiply)

Subota, 16. 6. 2007.22.00-22.10

Cirkus REX (Zagreb Film, reæija: Zlatko Bourek,izvan konkurencije)

22.15-23.47Sirijska nevjesta(The Syrian Bride)

23.50-23.07Shalom

Nedjelja, 17. 6. 2007.16.00-16.10

Turist Holokausta(The Holocaust Tourist)

16.15-17.45Divan

17.50-20.28Æivi i postani(Live and Become)

20.30-20-40Bitka u Cable Street(The Battle Of Cable Street)

20.45-22.00Vodeni æigovi(Watermarks)

br. 99 oæujak - travanj 2007. adar / nisan 5767. 99_web.pdf · ciduk - hadin kuÊa hevra-kadiπe...

Documents