BRANISLAV GLUMAC/PASJI PRAZNIK

Trebao bih prokleti dan kada sam ponovno ugledao Slipa; i vee koje ga je ponovno izbacilo iz svog mlijenog trbuha, kao ribu emericu, na sprud moga ve pomalo smirenog ivljenja trebao bih prokleti. To kaem s izvjesnom slau usnulog ovjeka kome se moralo ba to dogoditi: da sretne Slipa. Ponovno mi je zatrovao ivot koji sam bio vjeto prekrio starom travom i s kojim sam se bio definitivno nagodio. Kakva kasna slast: nagoditi se s vlastitim ivotom! Bila je to zapravo moja smrt, ta nagodba, dakle: ja sam ve bio mrtav ovjek kada sam ponovno sreo Slipa i susret s njim bio je sre-taj jednog ivog mrtvaca (na sluzavoj koici banane) i jednog ivog ukletnika koji se pojavljivao uvijek iznenada, iz gastritinog drijela noi, ba u vrijeme kad je ovjeku, meni, postalo ve sasvim, sasvim dobro. Na dnu svoga groba. Kako se to pojavio Slip?Vee je u prosincu, kraj je godine i ljudi su na ulicama; vee je mlijeno, a ljudi su pobjesnjeli od neke davno zamrle dobrote. Tu otkopanu, pobje-njelu, dobrotu zapaao sam samo na prijelazima iz godine u godinu. Ljudi su tada zaista bivali bijesni od dobrote: zasvirala je u njima neka rasuena harfa, oglasio se u njima neki zemaljski glas velikog mrava kome je postalo dosadno stalno ivjeti u namrtenoj koi. Primijetio sam tu dobrotu i o nekim vanijim, javnim datumima. Ljudi kao da tada poinju u neto vjerovati, kao da su otkrili tunele prema budunosti, pa im lica postaju blaga, sveana, pobjednika. Kao rasni skita ja to dobro znam: sav svoj ivot proveo sam meu ljudima, na ulicama, s njukom zarivenom u slatki pelud skitnje. (Pelud je gore bio sladak a u sredini grk.)

Kazah ve: vee je u prosincu. Nalegnut sam na hladni mramorni stup zgradurine u Ilici. Preko puta uspinjae. Dobro mi je tako, jer leim prazan na postelji svoga groba. Ne elim mijenjati poredak stvari u svijetu; ivim u nekoj izoliranoj toki a ipak usred samog svijeta. Izdresirao sam se tako vjeto da me ljudi uope ne zamjeuju. A to je ba ono: biti usred svijeta potpuno zatajen, netko drugi. Godine i godine sam tako prostajao uz taj hladni mramorni stup i upirao upitno poglede prema gore, prema uspinjai. Uspinjaa je za me postala simbol, metafora: sanduk koji klizi po izlizanim tranicama vremena i prevozi ljude iz jedne tame u drugu: iz raja u podzemlje, i obratno. A novi Sizif sjedi tamo gore, na vrhu, u onoj katuljici: mozak mu je u kaiprstu kojim pritie metalno dugme, u oima mu cvjeta kronini konjunktivitis i stalno bi htio izrigati cijelo ovjeanstvo.uurio sam se tako uza zid i gledao prema gore. Teko se to moglo vidjeti kroz vunicu tjeskobnemagle, ali se zato jasno uo cvil sinja: onih gore i ovih tu dolje, tramvajskih. Taj tanki cvil kao da je skinut iletom. S onu drugu stranu stupa nalazila se prodavaonica cipela. Ljudi su se zaustavljali pred izlogom, osobito ene. ule su se reenice: Kljun im je dobar, ne sviaju mi se, petica je previsoka, koa im je zguvana. No cipele su dobro ile, oduvijek; ni kuga ni glad nikad im nisu mogle nauditi, naprotiv, poasti su im bile saveznik. U daljini, netko je zapucao: navjetaj praznika, nekog vanog dogaaja. A moda se radilo i o neem nebezazlenom: metak ne kazuje svrhu. Proao je ovjeuljak s tranzistorom u ruci: taj ovjeuljak svako je vee prolazio ovuda s tranzistorom u ruci. To je bila njegova stalna staza na putu prema smrti. Imao je oi starog olinjalog cucka, vjerojatno kao i ja, pa bi umah, im bi me ugledao odvraao s nekim naroitim gnuanjem pogled s mene: bio sam njegovo ogledalo, sjena, to li. A to je bilo moje jedino pravo poznanstvo tijekom posljednjih godina, i stoga me je po-niavao takav njegov stav spram mene. Konano, mi smo se na neki potkoni, tuni nain, nali i razumjeli, nas dvojica, ostarjelih izlinjalih pasa. Moda je on elio biti jedini stari pas u gradu? Taj ovjeuljak strasno se bavio narodnom glazbom: neprestano je tretala iz one kutijice. Nervirao je mnoge prolaznike i graanine ovoga grada, no to mu izgleda bijae kob, sudba. I godilo mu je to. Kad bi mu neki graanin neto dobacio, on bi pojaao glazbu. Bio je tada linost. A svijet je za njega bio ogromno uho u koje je trebalo uliti to vie tonova.7Jednom sam bio poao za njim: htio sam vidjeti gdje to zavrava njegov svijet, ili bolje gdje zapoinje. Iao sam dugo za njim, a on je izlazio iz ulice u ulicu. Osjetio je da ga slijedim, progonim, sigurno je osjetio, pa me je vukao za nos. Mijenjao je stalno tempo hoda, ba kao progonjeni. Bila je to zapravo ista farsa. Osjetivi me kao svrab na svojim leima, znao bi katkad zastati i malo postajati na vrcima prstiju, kao da je na pozornici, u nekoj lirskoj baletskoj sceni. To je meni bilo namijenjeno. I tako me je bio ponovno, vodei me na uzici svog obrambenog instinkta, a da ja nisam ni primijetio, doveo do onog mog stupa. I kao da sam mu uo glas: Stari psu, ovo je tvoje mjesto, tvoja psetar-nica, nitko ti je ne dira i dri je; svatko neka svoju kost gloe! Glas mu je bio metalan, pun strugotina, stare hrane, i bazdio je po loim piima. Takvim sam zamiljao njegov glas, jer ga nikada nisam uo govoriti. Glas ovjeuljka s tranzistorom, glas starog cucka koji je stalno izbacivao desno rame u kojem je imao smjetenu minijaturnu elektrinu centralu.Sada je prolazio pored mene. Dobacio mi je sasvim pitom pogled. Nas dvojica nismo imali nikoga u ovom gradu: imali smo ja svoj stup, svoju hladnu mramornu psetarnicu, a on svoj tranzistor, samo s tom razlikom to ja svoj stup nisam mogao nositi na leima. esto sam znao pomisliti: kakav bi bio praznik koji bismo praznikovali nas dvojica? Pasji praznik.Crni!8 iLiznuo me je crveni jezik sablasti. Glas je doao-iz neke mrane, najeene daljine. Bio je to tako tui i tako dobro znan glas istovremeno; hladan i pec-kav liznuo mi je bubnji a onda se zmijasto sklup-ao u membrani preko koje je preao trenutani ubod miline.Ej, Crni!Sablast je sad bila posve blizu. Dahtala je. Osjeao sam joj vreli dah, tu negdje pokraj moga lica, ali ja je jednostavno, nekim golim osuenikim refleksom, nisam htio prihvatiti. Nisam je smio

prihvatiti.Stari... takore! Pozdravljam te u ime vjenosti, ja, Slip, tvoj stari znanac i frend iz prolosti i budunosti.Zavukao sam se za drugu stranu stupa. Stisnuo-sam se uza samu ivicu. Stanjio sam se. Nisam ga elio vidjeti. Nisam htio Slipa koji se pojavljivao uvijek onda kad bi mi uspijevalo uspavati vlastiti ivot, kad bi mi uspijevalo dovesti taj ivot u ravnoteu koja nita nije ni traila ni obeavala. To je bila ravnotea bez perspektive, savrena ravnotea u obliku velike prazne toke. Slip je bio jedini ovjek koji se mirno mogao, kao uljez, uvui u tu toku i izbaciti je iz te savrene ravnotee. Nije mu to bilo prvi put; bio je umjetnik u razaranju poslije kojeg bi uvijek nestajao u katranastoj maternici svijeta. Nije ga godinama znalo biti u gradu, a onda bi iznenada izronio, kao ronac, iz katranaste maternice svijeta donosei uvijek sa sobom neku novu bolest, neku novu porugu i bjesnou. Slip je bio moj kri koji sam morao s vremena na vrijeme uprtiti na svoja plea, a to s vremena na vrijeme traje od kako znam za Slipa; objesio se na me tamo jo u djeakim godinama, a potom sam ga morao pronositi kroz vrijeme kao najmraniju vlastitu kunju. Osjeao sam se mnogo puta raspetim na tom kriu. Slip me je prvi put razorio kad mi je dua bila mekana i podatna poput gline u koju se sve moglo utisnuti: bilo mi je tada nekih etrnaest godina, a Slip je ve bio studirao sanskrt, mirisao je po Indiji, staroj Kini i po onoj fatalnoj mirodiji: nirvani. Davao mi je da je pijem u malim, smrtonosnim dozama. A ja sam je pio, i bio sam je stalno edan. Slip mi je onih dana ponavljao: Sluaj, ovjek se mora kretati u pravcu svoje utnje. Duboki ovjek. A ti eli postati takvim, mali moj, zajedno sa mnom, zar ne? U utnji su najvee rijei i najvee istine. Put do utnje je krvav, i u negaciji je sveg povrinskog to nas okruuje. Trai utnju, kreni prema unutra. Vidim glad u tvojim oima, u tvojoj dui. Zatajuj se. Trai. Pretrauj se. Kopaj po svojoj unutarnjoj runo-i. Odbacuj. Plijevi. To je put prema istoi i blaenstvu. Ugrizi sebe, lijepi mali. Ugrizi se to jae, to bolnije ... ja sam tu da ti pomognem ... To je put do one savrene toke . . . Nisam ga posve razumijevao, ali teke, tamne rijei padoe u moju vlanu i otvorenu ponutricu kao crno sjeme. Sjeme je pustilo klicu. Tako smo krenuli ja i Slip prema utnji. Naginjao sam se sve vie prema unutra, i okna prema van postajala su sve mutnija i mutnija. Tako sam krenuo prema savrenoj toki koja sevremenom irila u meni poput najmilijeg i najstranijeg tumora. I zaista: bilo je asaka kada sam bio u samom njenom sreditu, i tada sam se osjeao vie nego savreno. Ali to je trajalo kao bljesak crne munje .. .A sad malo o Slipu, crnom Slipu. Sve je u Slipo-vom ivotu bilo crno, ini mi se od samog poetka: njegov prvi pogled uperen u stablo svijeta bio je crn, njegov prvi smijeh bio je crn, jedak. Prva rije. Imao je i crnu mamu i crnog tatu kome je Evropa bila pretijesna pa je jednog lijepog dana skoknuo (da, to je bio ba njegov izraz) u Australiju traiti zlato. Ne znam zato, ali meni se stalno priinjalo da ga vidim u klokanovoj torbi kako kljucka kikirikije. Taj crni tata, naravno, vie se nikada nije vratio, i zameo se svaki glas o njemu. Crna ptica vremena prokljuala ga je svojim kljunom. Tako je crni , Slip zarana ostao bez tate, a crna mu je mama zaplovila punim jedrima prema francuskim krevetima sjeverne Toskane. Taj dio Toskane vrvio je od malih ljupko gojaznih industrijalaca koji su proizvodili one srebrnaste vitke avle, mirisne uplje sireve i cijevi puaka za lov. Voljeli su jako jarebice i slatke tople vaginice, udrobljeno. A crna je Slipova mamica nanjuila da je to zlatni kanjon u koji se smjesta treba baciti jer je glavni as kucnuo. I Slipova mamica se bacila u nj cijelim svojim prekrasnim tijelom. Sve je to radila radi svoga medenog Slipa, tako je govorila. I ne moe se rei da je crnom Slipu ita manjkalo u ivotu: aa njegovih vanjskih uitaka bila je uvijek navrena. Crni je Slip rastao, kaocrno tele, izmeu upljih sireva i dvocijevki za jarebice. Svi smo iz onog naeg kvarta zavidjeli Slipu, a on nas je jednostavno prezirao kao zelene ljigave gmizavce. Nije ni udo to smo mu zavidjeli, jer su Slipa pokatkad znala dovesti pred kuu duga blistava kola; bili su to automobili uvijek sjajni, kao dezinficirani istoom, pa smo se mi, odbaeni djeaci naeg kvarta, znali kriomice ogledavati na njihovim vratima. Imali smo vrlo udne glave na tim ogledalima, nekako izduene i kao prelivene nekim sjajem, to nas je veselilo, jako veselilo. Ipak, meni je Slip poklanjao izvjesnu panju, ak i njenost: lijepi, mali, govorio bi mi nekim naroitim, drukijim

glasom. Tu i tamo bi me vrlo njeno pomilovao po kosi, a jednom me je dugo, dugo gledao u oi. To nikome nije inio osim meni, i ja sam se jednostavno smatrao izdvojenim iz gomile. (Tek kasnije, mnogo kasnije, dolo je ono Slipovo zavoenje prema unutra.) Zatim Slipa dugo nije bilo u naem gradu, mada je mamica znala tu i tamo proi u nekom blistavom autu kroz na kvart. Uvijek je tada iza nje ostala lebdjeti u zraku gusta pletenica parfema i jarebijih mirisa. Svata se tada aputalo o Slipu, nita dobra: jednom da su ga ucmekali, jednom da je u uzi, a jednom ak da su ga na nekom lovu u Africi (otkud u Africi!) ulovili oni smei jaki ljudi to klopaju ljudsko meso i da su od crnog Slipa pravili rakiju i sapun (jer je u Africi oduvijek vladala nestaica sapuna), a od crnih ostataka crnog Slipa razna mirisna ulja za svetkovine i blagdane. Bila je to jeziva priica u kojoj je bilo i neeg vrlo12udnog: to da su i oni smei ljudi imali nekakve svoje blagdane! To nama klincima nikako nije ilo u glavu. Moram priznati da me pogodio prvi Slipov nestanak. Prvi put sam onda osjetio da mi netko strani nedostaje. Slipov nestanak je bio kao neki lagani gr u mom tijelu. Lagani a ipak bolan na svoj nain. Nedostajala mi je ona mekana kretnja Slipo-ve ruke koja je tako umilno i sklisko prolazila kroz moju kosu i preko tjemena. Tajanstveni dodir prstiju na tjemenu! Nedostajao mi je njegov glas, med njegova glasa kojim bijae premazana ona njegova, za me tako vana reenica: Lijepi, mali. Bile su tu jo k tome i godine krte radostima, vrijeme kada se pripucavalo na sve strane. Kasnije, kada tog pripucavanja vie nije bilo, to su razdoblje nazvali posljednjim trenucima rata. Pa tako je nekako onda to i izgledalo: kao da je neka golema, smrdljiva neman otezala papke i u smrtnom hropcu iskaljavala velike oblake pune mirisa baruta, gari i puane pare. (Oblaci su zaista izgledali kao plove-a skladita baruta.) Bilo je jo znakova da ta je-asta neman otee papke: najednom je nas djece bilo vie na ulicama, slobodno smo poeli pretravati preko ceste, risati po trotoarima komadiima crijepa kojekakve svinjarijice, a oni prvi jaki meu nama, neustraivi, ti su se poeli vjeati tramvajima na zadnjice. (A na tim tramvajima bilo je mnotvo papirnatih zastavica rugalica. Tandrkali su i kripali jae no ikad, no meni se inilo da i oni to ine u ime neke radosti.) Sve manje je bilo povika na nas, a onih crnih ulatenih izama (to su nedje-13ljom u tutnju paradirale gradom) kao da je preko noi nestalo, kao da ih je pomeo neki nevidljivi, snani smetlar. Da bismo tu mogunost provjerili, zavirivali smo u mrane haustore napipavajui mjesta i udubljenja za smee: bio je to hrapavi dodir s hladnim prljavim kantama, s vonjastim hladnim zrakom koji nam je tipkao lice i s nekim mlohavim, jadnim umovima u blizini naih stopala: to vukli su se stari, izgladnjeli takori koji vie nisu imali to izgubiti. Naravno, tamo, na tim mjestima, nikakvih izama nije bilo, pa smo mi, mrana djeca naeg kvarta, osjetivi najednom viak slobode kao pritisak, stali organizirati za osvetu, za odmazdu onoj nemani to je otezala papke lovove na stare, izgladnjele takore. Netko bi izmeu nas pronaao komadi neke zavodljive hrane, a netko bi nabavio i neku staru bateriju. Hranu smo postavljali na oieno mjesto, pa bismo stali uokrug s debelim batinama i ipkama u rukama. Onaj s baterijom za jahao bi najjaeg meu nama, i tako starim takorima davao privid nekog sasvim normalnog stubi-nog svjetla, onog polusvjetla koje takori jo uvijek podnose. Hrana je mamila takore. Stari takori prolazili su izmeu naih nogu bez straha; bili su to invalidi-takori kojima vie ne bi pomogla ni sva kozmetika svijeta, na kraju svojih godina i svojih snaga. Bacali bi se na hranu ipak pohlepno i halapljivo, grizli posljednjim atomima snage jedni druge u oajnikoj borbi da se preivi. Tada smo ih mi kad ih je ve bilo prilino na kupu poeli mazati po tankim bezdlanim leima: lupali smo po14njima tako strano i krvniki da su se takori dali u neku ledenu ciku i vrisku. Kao kad cie malena obijesna djeica. A kad bi i onaj posljednji mrviak straha nestao iz nas tad bismo ih slobodno hvatom kaiprsta i palca lovili za polomljene nogice i iglama stali im bosti oi. I mi smo u onim posljednjim trenucima rata osjetili divlji nagon slobode, pa smo poeli initi sve ono to su veliki odrasli ljudi prestajali initi: ubijali smo. Birali smo one najtamnije haustore s najmranijim udubljenjima za smee. Prvi put sam tada, na tim najtamnijim mjestima, dokuio traak istine o batinama i ubijanju: trpjela je uvijek samo jedna strana, a slabost onoga pod nogama jo je vie

samo raspaljivala strast za surovou onoga nad njim, i nekako je ispadalo tako da to si vie udjeljivao batine da se to u tebi pojaavao uitak pravednosti. U grmu te pravedno-sti leala je isprika zloinu i ubijanju. Strast za ponienjem rasla je u nama do urlanja. I mi smo, kao na nekom obredu, kriali. Mora da se o takvoj slinoj poganoj strasti radi i kod ubijanja ljudi: sve se ice u ovjejem tijelu napnu, u delatovoj ruci, i najednom, ponesen nekim aneoskim glasovima krvniku se uini da mu ruka odlazi prema raju, da je posveena milou nadzemaljskom i pomazana uljem pravednitva . . . Vremenom je starih takora bivalo sve manje i mi smo s velikom tugom napustili taj sport. Rat je zaista odlazio.Jo o Slipu. Bio je nestao. No je finom otricom nemira povukao po tankoj koici mog djeatva. Deflorirao je moju djetinju radost koja postade ot-15T/orenom ranom. Krenuo sam za Slipom. Pretpostavljao sam, razdraenom slutnjom, da je ipak moralo ostati neto od njega i o njemu. Neki trag. Rije. Nisam mogao podnijeti istinu da me je ostavio tako goludravog i nagog u vrelini ljubavi koja tek bijae zapoela. Pa sam se jednog jutra bilo je to rano jutro u travnju, puno onog udnog ispavanog sunca uvukao u Slipov stan. Uvukao sam se s dvorine strane, kroz okno vecea. Umalo nisam pao u koljku. Vee je ugodno mirisao po nekim ustajalim no jo uvijek otrim mirisima. Nikada do tad nisu moje nozdrve napipale takav miris. itav stan je mirisao. Mekoa polumraka imala je u sebi ma-kastu njenost. Zaudo, nisam se sudario ni s jednom stvari, mada mi je srce estoko tuklo od uzbuenja, mada sam osjeao neije oi u sau finog polumraka. Osjeao sam kako me te oi prate, kako me perfidno putaju da se sam zapletem u svoju drskost. Poao sam polako prema prozoru, ra-zgrnuo zavjese (karnia je zastrugala) i malo podigao aluzine. Svjetlost kapnu unutra. Plaio sam se okrenuti. Najednom me neto ljepljivo prikovalo. Prisutnost neke sablasti, nekog strogog lica kome nisam mogao dati oblije. Kao da je dahtalo iza mene. Neka ivotinjica? Prestravljen, naglo sam se o-krenuo: elio sam pobjei. Sa zida su me pogledala neka udna izrezbarena lica: vojnici, zvijeri, crnci--nosai. (Te nesretne crnce-nosae kasnije sam vrlo esto sanjao. Sanjao sam kako jaem na njima i kako im bijelim korbaem param onu divnu crnu kou na leima.) Jedna figurica imala je u razjaplje-16nim eljustima samo jedan veliki bijeli zub. Probio me znoj. Pogled mi je zaplivao sobom: nijema menaerija. Stvarice udnih oblika i formi, figurice i spodobice koje kao da mi ele neto saopiti, pa onda zbilja kao da mi neto govore, dau, rugaju mi se i prijete. Uao sam u njihov mir. Neprijatelj. U kutu sobe stajala je velika figura s kosim oima: Japanac? Kinez? Mongol? Odmah do nje kljove slona. Pa duga polica s knjigama zlatastih uveza i hrptova; odavala je neku osobitu starost, mudrost i svetost. Kao da knjige i nisu itane. Podigao sam malo jae aluzine. Bio sam tono u Slipovoj sobi. U najneobinijoj sobi koju sam do tada vidio. Sobi koja je imala neku tajnu. Pa miris. Pa boju. Njeno lice mijenjalo se iz trena u tren, ve prema rasprskavanju svjetlosti i mom pomicanju. Bojao sam se taci stvari: kao da e ih dotak moje ruke povrijediti, porunjeti. S jednog zida mirno su me promatrale stare ure, napravljene davno, davno, strpljivim rukama majstora samotnjaka to nesebino ostavie zapis o dugim noima ljepote i strepnje. Ponad njih neka vrlo stroga i posveena lica: bili su to vrlo stari portreti, tako bar miljah, onih holand-skih i njemakih trgovaca s onim smijenim troro-gim kapicama na vrku tjemena i s onim udnim srebrnastim pletenicama to im padahu posred lea. Bila su to votana lica, bez prolosti, sadanjosti i budunosti, a ipak u nekom svom vremenu koje je jednom i bilo. (Oh, Slipe, Slipe, kako mi je tvoja soba svojom zatvorenom ljepotom nanijela bol! Neiezlu bol.)2 Pasji praznik17Poeo sam paljivo prekapati po ladicama: us svakoj poneka ljupka sitnica. A ja sam traio neto vee: trag prema Slipu. Putokaz prema Slipu. I naao sam ga: SLIPOV DNEVNIK.Nita mi vie nije trebalo: tu, ispod te araste koice nalik tigrovini, ispod tih pjega, bilo je sve. Tako sam pretpostavljao. Hitro sam se iskrao istim putem. Tek sam se samo naluknuo u ostale prostorije: imale su svoj sjaj, a tom sjaju mnogo su doprinijeli oni utljivi i polumrki sirari i avlari

iz Tos-kane. Uveer sam, zavuen u krevetu, drhtei, otvorio SLIPOV DNEVNIK.ODLOMCI SLIPOVOG DNEVNIKA:sijeanj 1939. Mislim o tati. to je to uope otac? Tko je taj ovjek? Navika. Samo navika. Drutvena smicalica. Moj tata mogao je biti i netko drugi. Trebao sam se samo naviknuti na tog drugog ovjeka.. Ima u tzv. oinstvu neko zrno nesvjesnog zloina. ovjek stvori ovjeka u mraku. Ne zna to stvara.. To je draesna podvala prirode. Ili: zloin prirode. Besmislica! Oinstvo je bioloka negacija ... OTII... Rasuti se...Proljee, 1940 ... Svjetlost je najboanstvenija tvorevina kaosa. Vjenog kaosa. Neshvatljivo je kako lagano i bezbolno prodire u duu. Svjetlost upuuje na neko pra-stanje u ovjeku. Da li ba bezbolno prodire? Mama lei na kauu. Lijepa je. Otkrila se u snu. Vidim joj made ispod desne dojke. Kad god18gledam taj made podilaze me neki topli srsi pomijeani s bijesom. Neka nerazumljiva mrnja uvlai se u mene. A ipak gledam. Volim ga gledati. Moram ga gledati. A akomo? Ponovo taj provokativni glas iznutra. Uvijek kad gledam taj made negdje pokraj njega ugledam lik akoma? Nosati, uplji Talijan-i. upalj kao pile. Rijei, rijei, rijei stalno mu cure iz usta, iz nosa, iz uiju. I on ljubi taj made, tu ... fuj! Pokuavam pobjei od maminog madea. U stvari, htio bih ga dodirivati samo dotaknuti... Okreem se prema svjetlu. Zatvaram oi. Toplina. A ispod tog toplog pokrivaa neka crna toka. Opet! Mamin made ... akomo ... OTII... rasuti se ... Kriknut u! Kriknut u! Neto u gadno uiniti! Kako moe to raditi s onim upljim Talijaniem .. . Kako moe! Boe! Oh ... svjetlost. .. OTII... kao tata . ..O MOJOJ SMRTI. Privlai me misao o njoj. Magnetski. Zapravo je ve sama misao ta smrt o kojoj mislim. Treba znai prvo ubiti tu glavnu misao. Ali kako? Gdje je izvor toj misli? Gdje je ta misao u stvari? Sve je to nedokuivo! Prokleto! A ipak: mami, opija. Promatram svoje lice u ogledalu: modelirana mesnata kaa ... pritevi... lijepe oi... rumenilo ... nezdravo ... Smrt je zdrava! Smrt je utnja ... Kad mi je dola prvi put ta ideja o smrti? Kad sam vidio mamu kako lei bespomono prerezanih ila? Vidio sam joj ile. Sluzava, odvratna, krvava paga... Zato je to uinila, zato? Pa ona je utjelovljenje ivota! Krv ... pritevi ... rumenilo .. . tako je dosadno ivjeti... ne moe zapravo2*19zahvatiti taj ivot i tu poinje tragino ... polje traginoga ... dosadno je ... maturant klasine gimnazije ... smijeno! ... treba OTII... rasuti se ... Psi laju ... govore ... cere se ...travanj, 1941. MISLI O BOGU. Svi ga trae. Od Grka na ovamo. Od prvog ovjeka zapravo. Bog je toka oslonua (nije lo izraz!) Radi se dakle o neem s druge strane. Bog kao lice izmiljotina! A onaj bog unutra? Tolstojevtina; varijacija na tol-stojevtinu. Svi trae boga. Naroito danas. Sada. ujem, dolje u gradu, fanfare i bat izama. Kakav zlokoban zvuk. Nijemci su doli. Klanje. Veliko klanje je zapoelo. To nije smrt. Tu se radi o anti-smrti. Smrt ima svoju ast. Svoju vertikalu. Ovo dolje sve je bez asti, animalno ... Kad bi bilo tog boga ... pa da sve to vidi, zabiljei. Ali mnogi to ba i rade u ime boga. A ON uti. U rajskom vrtu, okruen gojaznim plavim aneliima. Bog je zloinac. Suuesnik ... Bog je zapravo ivina u ovjekovim crijevima. U slijepom crijevu, koje je zapravo orava ovjekova ulica ... ne, ne mogu o tome misliti... slab sam.. . Boli me glava . . . ve migrene . .. a o-naj bat odozdola postaje sve muniji. Moram zatvoriti prozor . .. OTII... treba otii. . . ve jednom!LIJEPI, MALI. Proao je. Sve je na njemu tako skladno. Harmonija. On je isti izraz velikodunosti i milosra prirode. Svia mi se taj lijepi mali. Lijepi pobaaj Prirode. Trnci mi prolaze kroz prste kad mu dodirujem kosu. Treba to svianje unititi. Ili: poeti razarati objekt svianja? Otkud u meni to sjeme ruenja? Kako je lijep, kako je lijep! Mali20me poinje voljeti. Drhti mu glas kad mi neto kae, a oi su mu pune ara ... a tek sam mu dobacio mrvice ... otpatke ... Razoriti jaka misao! ... OTII...... upisao sam se na fakultet. Sanskrst. Indija ... Proganja me velika kosa zjenica Azije... tamo sve

mirii po otrovnim mislima, a to su prave misli, najljepe... Krenuti! Jo malo ... jo malo .. . as se blii, kapetane... Oh, taj akomo to tako kokoji kaljuca! No je mjeseina. Plua su mi kao stablo; raznijet e me udnja ... Pucnji. Tamo kod Maksimira. Vele da tamo strijeljaju, vele da je tamo iskopana velika jama, vele da je stalno polijevaju vapnom ... To se zove: silovati jedan nevini narod. A silovanje je kanjivo: odmazdom, krvlju! Da li kazna stie na vrijeme? Jo malo, jo malo kapetane ...Ej, Crni!Sablast sadanjosti ponovno je liznula ugaeni ar prolosti. Puhnula je vrelom slinom u eravicu. to sam mogao? Zakoraio sam jo vie za stup. No sjajno oko prolosti nije me htjelo napustiti: gledalo me je to oko posmijeljivo i superiorno. Htio sam rei u nekom posve blagom tonu da ja nisam Crni i neka me gospodin pusti na miru jer da je to oito neka prednovogodinja ala, i ako gospodin ba eli uti kako se smijem, evo ja u mu se nasmijati: ha ha ha... Ali nisam imao dovoljno snage ni hrabrosti da povjerujem u tu krhku la. Crni nisam bio, to je bila istina, Crni je stajao s dru-21ge strane stupa i promatrao me komadikom oka. Ba komadiem oka! Taj komadi sjekao me je kao itku masu. Draio me. Zato li se ne pojavljuje cijelim licem? Nego ovako: muki, kurvinjski. Hej, Crni, uo sam neki sporedni glas u sreditu svoje itke mase, daj izai, da te vidim cijelog. Ti to i eli. Ne budi kurva. Ne budi pseto ... to je to do vraga sa mnom: ne mogu ni govoriti! S naporom sam izvadio cigaretu i pripalio: dim mi je na a-sak vratio bistrinu. Javila se u meni neka smjela zamisao: da sa Slipom moram konano obraunati. Veeras. Sad (Doao je as, doao je as, kapetane!) Na ovaj pasji praznik. U ovoj mlijenoj magli to je tjeskobno pala i pokrila cijeli svijet. Tu, kraj ovog mramornog stupa uz kojeg se smjestio cijeli moj ivot. Ah, bit e i za njega iznenaenja i gorkih pilulica! S kakvom u mu samo slau priati o njemu! O maminom madeu, na primjer. O masturbaciji nad mojim hodom. O drhtavici pri dodiru s mojom kosom. Imam ga u aci kao crnu divlju patku i sve u mu rei: rei u mu, Slipe, ti si crna divlja patka u mojoj aci. Pa u ga podsjetiti: Sjea li se kako si mi jednom davno aputao na uho da je svijet jedna velika kornjaa na koju treba samo vjeto zasjesti. Pa u ga sa zluradom radou pitati: Je li ti uspjelo zajahati kornjau?I ba kad sam osjetio da mogu neto od svega toga izustiti, kada sam osjetio luk i strunu prve smjele rijei u grlu, s one druge strane hladnog mramornog stupa zausti Slip:Lijepi, mali.22Stajao je sad preda mnom: gledao me s jednim mutnim okom i s drugim kojeg vie nije bilo tamo gdje je trebalo biti drugo oko. Crni jednooki Slip nije bio divlja patka u mojoj aci. Bio je vie no jednooka sablast koja je tiho isplovila iz mlijenog trbuha noi. . .I prije no to sam bilo to uspio rei, ve sam se nalazio u kabini uspinjae, a moja ruka u vlanoj Slipovoj ruci. Nisam ni osjetio kako je to i kada izveo. A kako sam tek preao preko ulice? Sjedili smo sami u onoj drvenometalnoj kutijici koja nas je po ne znam koji put odvozila gore i sputala dolje. Slip me je netremice gledao u oi i milovao po kosi. Jeila mi se koa od tog milovanja, ali nita nisam mogao uiniti. Nisam uope znao to se to zapravo zbiva: je li to zbilja neka prednovogodinja ala ili je to sve zaista tako kako jest. Slip je zapravo izgledao strano s onim jednim okom i s onim crnim jamuljkom umjesto drugog oka. Tu i tamo uspio bih zapaziti kako se negdje u dubini tog jamuljka neto pomie: ostatak miija? To me je fasciniralo vie no ono normalno oko. A u ono normalno oko nisam ni smio zaviriti: im bih ga sluajno susreo, osjetio sam kako propadam kroza nj, kako tonem kroz ute ilice prema nekom krvavom dnu. Dok me je Slip i dalje gladio po kosi i ruci.Lijepi, mali.Dolazilo mi je da se gromko nasmijem tome lijepi mali, jer sam dobro znao kako sam izgledao ovih posljednjih godina: ugavi ofucani pas. Ostarjeli pas. U meni je zapravo tutnjao lave, uo sam23ga kako mi udara o rebra kao o uplje obale, kako hoe izai van, no neto mu prijei, ne da. Slip je

kao kukac luio iz sebe neku ljepljivu tekuinu kojom mi je slijepio usta. Htio sam ga udariti, ieprkati mu onaj miiak presvuen onim smeura-nim kapkom. A je li to uistinu Slip, javilo se pitanje. Ta dvonoga operuana sablast mogla je i ne biti Slip. Svemu je tome mogla biti kriva i ta runa magla to je pala preko svijeta. Ili pretpraznika nervoza to me povukla u svoje vraje kolo pa me vitla i igra se mnome. Da, bit e da je to neki paranoidni polusan i da je stari poredak u svijetu i dalje isti.Bjei, sablasti!Lijepi, mali, to sam ja, tvoj Slip. Pali te groznica. Oh, elo ti gori.Neija ruka prela mi je blago preko ela. ija je to ruka? Ue je muklo stenjalo negdje dolje, ispod svega. (Moja kraljenica bila je to ue.) Magla je postajala sve gua i gua. Ula je unutra. Zarobila me. Magla, magla. Samo elino ue muklo strue kroz njeno mlijeno tijelo. Dere je a nje je sve vie i vie. Magla, magla. Nitko je ne moe zaustaviti. Potop. U pomo . . .Jadni moj mali... slua li me?Glas. Glas iz magle. Iz psetarnice. Vau, vau. Kako sam dospio u ovu prokletu psetarnicu? I kakav je to jednooki pas uz mene. Oh, pa to je pas nad psima! Slip! Pa sad sam skopao! To si ti Slipe! Priaj mi, Slipe, o svemu mi potanko priaj .. . Dri me samo tako njeno za ruku. Plaim se magle. Ona24potapa svijet. Sve je u magli. Vidi. . . Priaj mi. .. sad je bolje .. . puno je bolje . ..Magla se polako povlaila iz psetarnice. Kabina se propinjala, a potom strmoglavljivala. Gore se vukla tromo i sklerotino, a dolje je jurila pjevajui: prema paklu. Dakako da je to bio privid magle i kriza ivaca. Putnici su ulazili i izlazili: bili su to mahom stari ljudi kojima je za penjanje ponestalo sape. Stari ljudi su negativ smrti: jo koja kap, jo koji dan, sat, po koje toplo zimsko vee uz kamin na kom se otapljaju rasuene kosti i kad se apue tiho, tiho da se jo ne probudi smrt... jo koja kap i svijea e dogorjeti, i nikada, nikada nijedan je naiga vie nee moi zapaliti. Gledajui ih tako kako urno ulaze i jo urnije izlaze, sjetio-sam se jedne reenice iz neke knjige: Svijet se dijeli samo na stare i mlade ljude ... I na pse ljude, dodao sam. Oni su izmeu mladih i starih ljudi.Slip me je povukao, kao korpija, posve u kut.. Prilijepio me naprosto na se. Mora da smo izgledali kao dva pobjegla luaka jer su nas stari ljudi (vraaju se iz kina?) promatrali zabezeknuto i sa strahom. Slip me je i dalje drao za ruku, a tu i tamo bi mi maramicom prebrisao elo. To je zbunilo jednu prhku staricu koja je makinal-no rukom prekrila usta. Povraalo joj se od nas dvojice. Zaudarali smo, kao psi smucalice, po trulom ivotu. Po gnjilim uspomenama. Osjeao sam se ipak malo bolje. Slip mi je apnuo u uho:Jesi li pronaao zdenac utnje?25Ne ... ne znam .. . jednom mi se tako priinilo .. . davno ...Znai, nisi uspio .. . slomilo te ... jadni moj ... tu sam opet da ti pomognem. Ali ti prvo moram malo priati o sebi... hoe ... dobro ... sluaj... samo sluaj .. .Zagrlio sam oajniki crnog jednookog Slipa i kroz taj zagrljaj licem osjetio onaj jamuljak: tamo se neto pomaklo, neko sitno, bive oko koje me je silom htjelo pogledati ...262Kamo je bio nestao Slip? U onim mranim godinama srdbe moglo se vrlo lako nestati a da se za to nae naoko vrlo jasan, svekazljiv razlog: rat je. Ali kad se radilo o Slipu, to nije moglo biti dovoljno, barem za mene nije bilo dovoljno, jer sam drao da je Slip mudriji i moniji od svih ratova, prepredeniji od svih ljudi i zamki u tim ratovima, i da uvijek ima jedna pukotinica za lisice kroz koju e se Slip provui, a da pri tome ne ostavi lovou-varima i zvjerohvaticama za uspomenu ni komadi svoje koe. Osim toga, sjajna repatica Slipove sudbine bjee se tek otisnula prema visinama i njegov nestanak nije se dao tek tako samo svesti na onu mutnu prizemnu matematiku: nestao, pozobao ga rat. Jest, no ga je pojela, odnijela, samo koja no?Bilo je to jedne noi godine tisuu devetsto etrdeset i tree. Kasna jesen, pa je kiilo. A takva no u kojoj se kia mijea sa mrzlicom zloduhom tamom bila je kao stvorena za ono to se dogodilo. U

naem kvartu te je noi ubijen njemaki oficir. Naen je u parku, u lokvi bljutave kinice, savijen i skvren poput neuspjele palainke, otvorenih oiju i lica okrenuta kii koja ga je prala nosei mu mir.27Moda mir njegova doma, njegova vrta podno gorja Harc u kom je hladni vjetar obarao posljednje divlje kestenove i kasno jesenje voe. Oni malobrojni koji su ga uspjeli na brzinu vidjeti, opisae mu lice blagim i djeakim, nimalo ratnikim, nimalo osvajakim. Malobrojni pridodae da je to bilo ono lice za koje se moglo rei: mladost ga je tek omi-risala i liznula kao sluzavo mladune. Govorahu jo da mu je ubica urezao nasred ela, nekim iljastim predmetom, kri. Kri odmazde. Te noi na mali kvart podsjeao je na mjestance u koje je, evo ti ga na, iznenadice dojurio putujui cirkus: sve je uas bilo osvijetljeno, reflektori su stali arati po kuama, a brzi dipovi i jo bri motorkotai pristizali su uz bijesnu dernjavu i stali juriti iz ulice u ulicu, pa preko parka i golog bunja. aavo su jurcali, naroito oni vitki motorkotai s onim prijeteim zvukom od koga ti se jeila i napinjala koa. Nije ni udo to nam se jeila koa jer smo tih godina spavali na uima pod ogromnim ljemom straha. Glasovi. Hrpice glasova u povienim tonovima u kojima je dominiralo ono neizbrueno, tvrdo njemako r. (Ti Nijemci su govorili tako kao da su neprestance krkali orahe!) Radilo se vjerojatno i o vrlo ljutitim zapovijestima, a bit e da su pljutale, ukievljene, i kletve i psovke jer se posve jasno dalo razabrati i uti i ono: vain . .. kroatie vaine. Tih godina ta posvinjena rije vrlo se esto ula u naem gradu, i nekako kao da je ve i postala dio nas samih, kao da je bila neka ptiica cvrkutica bez koje vie nije mogla opstati nijedna ulica. Pa dobro,v neka im bu-28de: mrtvi vabo leao je u lokvi, a kia naeg kvar-ta peruckala mu je lice donosei mu mir i blaenstvo. Tko tada, one noi, nije bio budan? Skriven iza zavjese, u zavjesama, u mraku, skupljen kao ska-kavac, tih, napet, zagledan u onaj dolje cirkus koji pere sveta kia. U onim vremenima znali smo, apstraktno, podosta o smrti, jo smo je vie utili u zraku, u crijevima u kojima je stalno svrdlao kukac straha, ali nikada nam do te noi nije bila tako zbiljski blizu, na dohvatu ruke. Smrt je leala ispruena u kii. Stvarna. Ukoena. Imala je svoje tijelo i svoju sjenu, i mi smo tu sjenu mogli vidjeti. I ja sam, pritajen i zavuen u zavjesu, morao vidjeti tu sjenu; bio sam dio tog tako vanog dogaaja koji se zbio u naem kvartu i nije me se moglo samo tako lako otjerati. Majka mi je aptom branila da stojim uz prozor i da gledam one crne stvari dolje, no moj joj otac uzvrati nekim ledenim glasom: Neka gleda. Deko je ve odrastao. Nita ne treba skrivati! ... A zloini koje oni rade nama! Moj otac, tihi pokorni mrav u tvornici ulja, tad me je prvi put zadivio: izrekao je jednu tako muku reenicu (to se od njega nije moglo oekivati), a o-sim toga, to je za mene bilo jo znaajnije, ja sam u njegovim oima postajao veliki i preda mnom se vie nije smjela skrivati istina. Grdno li sam se varao, naravno, kao i uvijek kad se radilo o oevima i djeci, ali tada je to za mene bila slatka obmana. I izazovna: smio sam smrti pogledati ravno u oi. Otac i ja smo se onda stisli jedan uz drugoga, a majka je neto tiho aputala drei vjerojatno29krunicu u rukama iza naih lea. Nikada do tada moj otac i ja nismo bili tako blizu jedan drugome: osjeao sam mu tijelo, neku vonjastu toplinu, uparloeni miris ulja u odjei, no tog asa sve je to bilo tako normalno da mi se nije povraalo. (Uparloeni miris ulja u njegovoj odjei inae mi je prevrtao crijeva.) Bili smo tad vie no prijatelji. I ini mi se da nam je majka, obojici podjednako, ila na ivce: taj njen tihi, hrapavi apat, to njeno skriveno upravljanje nerazgovijetnih rijei bogu koji joj nikada nita nije usliio. Tamo dolje s jaukom su dojurila ambulantna kola. Mrtvog, pokislog vabu zamotae u plahtu, pa u ebe. Gurnue ga potom, kao pecivo kad se na lopati gura u penicu, nosiljkom, unutra. Ambulantna kola jaukom i odmaglie. Na kii su ostali vojnici i oni ludi motorkotai koji su izgledali tako zamamno: cijepali su mi matu pa sam ih sve redom pojahao u mislima, dodavajui jednom po jednom sve jai glas. Oh, kako su jurili kroz moju glavu!Ambulantna kola ostavie za sobom zlokoban tajac. Vojnici su naas pozastali i izgledali su kao oni olovni vojnici kojih vie nije bilo u duanima. Dogodilo se neto to se nije dobro slagalo s

njihovim poimanjem svijeta i pravde: netko Nevidljivi, neastivi, pokazao im je zube i svakog je izmeu njih mogla zadesiti mokra sudbina onog mrtvog oficira. Moda su o tome i malo porazmislili, a kad ih je proao taj gr stadoe urlati kao ivine. Jedan debeli vabo izvadio je pitolj i ispalio nekoliko metaka u prozor naeg susjeda: stakla su procvjetala30upljim zvukom. Zatim su vojnici uperili reflektore na sve kue u naoj ulici. Bijae, prvo na njemakom a potom na hrvatskom, izdata zapovijest da se svi prozori imaju osvijetliti i da svi mukarci smjesta moraju izai na ulicu. Smjesta!Nijemci se postrojie u jedan otegnuti red. Neki izmeu njih uperie mainke prema nama koji bijasmo u mraku. Kao dvije velike progonjene zvijeri znali smo da se vrebamo: mi iz mraka a oni sa svjetla. S malom razlikom: mi smo unaprijed mogli biti osueni. Ispred tog reda tvrdim koracima proetavao je visoki njemaki oficir. Mirno je etao, kao da se nita nije dogodilo, kao da mu jesenja kia godi, ali ba to to je tako mirno proetavao ispred nas i to je kii na volju putao da ga moi, ba to je moglo biti prijetee i opasno. Tu i tamo pucnuo bi o koljeno korbaem to ga je nosio-u desnoj ruci. Kia mu se slijevala niz kabanicu koja je postajala sve sjajnija, sve srebrnastija; mora da mu je taj ogrta bio napravljen od nekog finog, specijalnog materijala, a dobro mu je i pristajao. Da nije bio Nijemac, mirne bi se due moglo rei da je taj visoki ovjek glumac-ljepotan u nekoj sceni na kii. Pa i imao je nekakav takav, specijalan, po-luokret na kraju reda: elegantan, samozaljubljeni-ki, s malim, izvjebanim ugibom izvedenim na potpetici izme.ekanje je muilo: nitko jo nije bio iziao. U tako nestvarnu i negostoljubivu no nikom se nije izlazilo. Nijemci ponovie zapovijest preko zvunika. I tada, kada to nitko ne bi oekivao, pojavila se31tamo na poetku uliice neka zguvana, pogrbljena spodobica. Vjetar joj je otimao kiobran. Nije se odmah dalo prepoznati tko je ta spodobica. Tek kad se pribliila reflektorima vidjeli smo: bio je to na stari profesor muzike, penzioner, gospodin Prohas-ka. Nitko nije znao koliko je tom ovjeku godina tako je bio krhak, prozraan i poguvan vremenom ali je sasvim sigurno da je dolazio iz nekog posve starog i pohabanog doba, iz doba kojem je jedino on, meu svima nama, stao na kopito to ga je ritnulo ovamo, u nae vrijeme. Bilo je pravo udo to se ta sjena jo uope kree. I jo k tome ugledati je u takvoj noi! Pa morao si prodrhtati!Mi, deki naeg odbaenog kvarta, mnogo puta smo shvaali starog gospodina Prohasku kao neki preostali, rasueni vergl iz prolog stoljea: vergl u pokretu, o koji smo se mi vjeali i svata mu peckavo dobacivali (jer djetinjstvo ne priznaje svetost godina). Ne sjeam se da nam je gospodin Prohaska ikada uzvratio iim runim: uzvraao nam je smijekom i lakim cimanjem glave. A ta njegova glava je upravo i bila glavni predmet naoj poruzi. Glava starog gospodina Prohaske bila je sra-tena s vratom i stalno je gledala prema dolje, kao da je neto traila u starim borama zemaljskim, pa je gospodin Prohaska izgledao kao veliko i naopako okrenuto slovo L, ovako: 1 Kako je mogao ivjeti s glavom prema dolje to nama, dekima, nije bilo jasno. Kad bi mu se neki najdrskiji izmeu nas narugali na raun toga, on bi nam vrlo blago odgovorio: Deki, to tak mora bit... mora. To je32onda nama zvualo kao neka njegova dobro smiljena ala, no kasnije, mnogo kasnije, kad izvjesnim reenicama dodasmo smisao novih, hrapavijih istina, u toj reenici se moglo nai tota: trpkosti, mudrosti, tankog posmijeha prema onom to su ljudi nazivali ivot i smrt. Treba jo svakako dodati da su gospodinu Prohaski depovi bili uvijek puni mrvica kruha: imao je on svoje stare znance golubove, dolje na malom placu, na kvatriu, sive i u onim godinama stalno izgladnjele golubove koji su halapljivo kljucali mrvice iz njegova dlana. Na gospodin Prohaska imao je i svoje vlastite ptiice: kanarince i papigice. Za lijepih ljetnih veeri na gospodin Prohaska znao im je svirati na glasoviru. Kad bi to radio, dobro se sjeam, sve to je u naem kvartu bilo ensko i nosilo suknju prestalo bi s onim sitnim, pipljavim dnevnim poslovima, ostavljalo bi brige zlomorne i predavalo se onoj glazbi. inila je to i moja majka, pa su joj jednom ba u to vrijeme bili zagorjeli buhtli. Pei buhtle u onim godinama znailo je: biti pozvan na sveanost. A dobiti ih

zagorjele bio je zloin! Moja majka to tako nije shvaala, ali ja jesam! Bio sam srdit! ta ima naroita u tome to gospodin Prohaska svira onim svojim ptiicama! Ali jest, gospodin Prohaska nije samo zavodio svoje ptiice, on je svojom glazbom zavodio i sve enske u naem kvartu . . . !Podtapajui se sad na kvrgavi drveni tap (po neki put smo ga znali istrgnuti iz stareve ruke i obigravati s njime oko njega drakajui ga!), doao je gospodin Prohaska posve blizu njemakom ofi-3 Pasji praznik33ciru. Naklonio mu se i mirno stao. Onaj visoki njemaki oficir ustuknuo je pred tom sablasnom sjenkom: poeo se povlaiti, korak po korak, pa se spotakao o neto i posrnuo. Zaurlao je. Oito da je smatrao to svoje posrnue blamaom. I to izazvanom od jedne krpe ljudske! Zaista, nitko se tome ne bi nadao od naeg starog gospodina Pro-haske: da e on prvi izai u no kinu, u no opaku, u no okrvavljenu. Stajao je mirno. Priao mu je neki osaljeni, naduhani vabo i stao mu neto objanjavati rukama. Kao da mu je pokazivao da on ovdje nije potreban, i tko da je njega zvao, oni da. su prozvali mukarce, i neka se on smjesta vrati! Gospodin Prohaska uope se nije dao smesti: ukopao se u kiu, u no, u rov svoje prkosne starosti. Osaljeni, naduhani vabo (mogao je komotno biti duhaki instrument u pleh-glazbi!) iznervirao se: epao ga je, kao pilence, za prsa i gurnuo. Na gospodin Prohaska zateturao je, izgubio ravnoteu i ispruio se na mokri asfalt. Kiobran mu je odletio na jednu stranu a tap na drugu. Trnci gnjeva prostrujili su mi koom: bio bih ubio onog mesara od vabe! Da on naeg starog gospodina Prohasku tako huljski gurne! Pa moda ga je i ubio: stari ljudi kad tako padnu znaju ispustiti dah i gotovo!' Tada se u naem kvartu dogodilo neto neobino: kao po nekom preutnom dogovoru mukarci su poeli ispadati iz kua, poluobueni, smijeno obueni, ve prema tome ta je kome bilo na dohvatu ruke. I prvo to su uinili bilo je da su podigli hrabrog gospodina Prohasku. I moj je otac bio34meu prvima koji su izletjeli iz kue, pa me je ta njegova gesta ispunila nekim naroitim, gordim osjeajem. Nijemci su na sve to bili jako ljuti i stali su topkati nogama i vikati. No sad je na kvart mogao mirnije disati, naroito ene: profesor je bio u sredini, uvan i paen od ostalih mukaraca. (Tada sam se i zakleo samome sebi da nikada vie neu ita runo dobacivati gospodinu Prohaski i da e se svaki onaj koji uini tako neto, opeci na mom ljutom gnjevu!)Nijemci su poeli prebrojavati mukarce. Imali su oni i svog dounika koji je tono znao koliko mukaraca ivi u ovoj naoj uliici, pa kad se zavrilo s prebrojavanjem, taj gadni pokvarenjak i izdajica stao se neto povjerljivo doaptavati sa vabama. U naoj ubogoj uliici naeg malog kvar-ta nije bilo vie od dvadesetak pravih mukaraca; i to su bili uglavnom sve manje-vie radom i brigama izmoreni i izmueni ljudi srednjih godina, poput mog oca, ljudi koji vie nisu bili sposobni ni za kakve svinjarije, a da o podvizima i ne govorimo. Stlaeni i zdruzgani koraali su svakodnevnom stazi-com svog jednolinog ivljenja. Brinuli su se kako da prehrane djecu i ene, i ta briga o hrani bila je njihova jedina velika misao putovotkinja. Sve su to manje-vie bile ljuture nekih davnih ljudi, i naprosto je bila smijena pomisao da je ijedan od njih bio kadar ubiti onog Nijemca. No vabe nisu mislile tako: oduzeli su im kiobrane i pustili ih pod nemilosrdnu kiu kao da e kia izbaciti iz njih ubojicu! I ni to im nije bilo dosta pa su na-3*35huckavali pse na njih. Prozvani su se od straha zbili u krdo, a bilo je i smijenih stvarica. Tako je jedan na susjed stalno vikao psima i, i, a pse je to valjda vrijealo i jo vie drailo. I tada je na scenu opet stupio na gospodin Prohaska: s vrha svojih godina, sa tapom u ruci, slalomom se sjurio meu pse i stao ih mlatiti; jedan je debeli pas naprosto ciknuo od bola. I tko zna kako bi se sve to zavrilo da se i ene nisu umijeale: pootvarale su prozore, stale masnim metaforama i poredbama kleti Nijemce, izdajnike i pse, a da bubanj pravde bude jo gromkiji i zvonkiji, neke su enske poele bacati stare lonce i flae. Nijemci su se malo prestraili, a pucati nisu smjeli, pa su se trunicu povukli. Tad je u akciju stupio onaj visoki njemaki oficir koji je, da se iskupi za onaj posrtaj na stranjicu, uas zaveo red: psi i vojnici na jednu stranu, prokazani na drugu, a enskima

je zaprijetio kaiprstom. Vraga: vojnike, pse i prozvane je mogao srediti, ali da enske! Poele su mu biranim dijalektom zagorskih puntarica dovoditi pod nos i njegovo porijeklo i njegovu Njemaku aljui ga usput u obadvije mamice, i da neka on pusti na miru njihove sirote, mirne mueke! Sva srea da oficir nije razumio tu toplu poruku, jer bi svega bilo. No nije se dao sad zbuniti: izvadio je pitolj (metal je bljesnuo) i naredio da se reflektori upere prema prozorima, a kad je to bilo izvreno, opalio je nekoliko metaka u proelje kua. Bio je izvrstan strijelac, to se odmah vidjelo. enske su zacijuk-nule, opsovale na bijegu jo poneto, a potom i36utekoe iza brzo pozatvaranih prozora. Sad se moglo nastaviti s prebrojavanjem. Prozvani su svrstani u red. Neto nije timalo: netko kao da je manjkao.Slip je ubio Nijemca. To je bilo jasnije i od same te kine, tamne noi. Meni je bilo jasno. Jedino on! Jedino on je mogao ostaviti za sobom onaj trag na elu ubijenog. Kri je bio izraz njegove muke. Peat njegove gorke hrabrosti. I nije li se to ubojstvo tako dobro slagalo s nekim reenicama iz Sli-pova Dnevnika? Zar ve tamo, u Dnevniku, nije sve bilo odlueno i pripremljeno? Tamo je bila i ova kina no to je poniavala ljudskost a veliala osvetu. Slipa nije bilo u redu prozvanih. A morao je biti, jer je njegova odraslost takoer podlijegala sumnji. Dounik je to znao, pa su reflektor i zvunik upravili prema Slipovom prozoru. Prozvae ga; njegovo ime provue se kroz kiu. No Slip je tada ve bio u drugim tamama. Pa kad su uvidjeli da je iza onog prozora sve mrtvo, Nijemci se bacie na one dolje nesretnike. Oduzee im kiobrane: goli jad osta na vjetru i kii. Nekim susjedima stavie pitolje pod grla; dvojica se bacie na koljena, sklapahu ruke. Tko ih je mogao osuditi za to i tko je imao tada pravo na to? Bilo je i tekih plju-saka, a jedna je sjela na lice moga oca. Zateturao je, no ipak je ostao na nogama. Stiskao sam ake i zube, i to je bilo sve to sam mogao uiniti. Pomislio sam na Slipa; on je bio ona zvijezda to se javila u gustom tkanju kie, usred nemilosra. Slutio sam to. Znao. Vidio sam ga pokislog i umornog37kako se provlai kroz umu. Na licu mu je bilo zadovoljstvo, krika velike iznenadne sree. Uinio je svoje, pa mu je sve ilo na ruku, sve mu je bilo sklono: kia, stabla, zvijeri to mu skokovima pokazivahu skrovite staze. A on je kroio sve dalje i dalje, naprijed, prema jutru koje se raalo iz sovinih oiju, iz alnog nonog pjeva ptica ... Tako mi se sve to priinjalo, dok se dolje, pred mojim oima, odvijala ona neslana igra. Na koncu je i onaj njemaki oficir izgubio strpljenje, jer je uvidio da ima posla sa akom jada, pa je prozvanima naredio da se vrate kuama. Bilo je i njemu jasno da je ubojica morao imati posve drukije lice, pogled. Zar je osvetnik mogao biti moj otac? Moj otac koji se odmah, im je uao u kuu, svalio kao malo dijete majci u krilo i zaplakao. Bio je zaplaen, ivci su ga izdali, olabavili su. Nisam ga mogao podnijeti kako plae, nisam tada mogao ni razumjeti njegov pla, pa sam pobjegao u krevet. Nekako sam se osjeao prevarenim. No sa slau sam poeo misliti o Slipu. O tome kako jedino ja znam sve. Zavukao sam se jo dublje u mekou kreveta i za sobom povukao klupko nae tajne. Vani je po krovovima skakutala slatka zrnata kia. Slip i ja bili smo sad zauvijek svezani u zavrz onog znaka na elu ubijenog njemakog oficira. Bili smo svezani ovom noi, kiom, vjetrom to je proeljavao kronje. Osjeao sam se snaan kao posjednik te tajne. Moan. Te tajne do koje sam stigao bez pravog razloga. Jednostavno sam je osjetio, nanjuio, ili je ona mene osjetila, nanjuila. Jer, ama ba nita kon-38Teretnog nije govorilo da je Slip uinio ono. Samo to to ga te noi nije bilo kod kue? Mogla je to biti ona glupa sluajnost. Da, ba nita nije razumski govorilo da je on ubio njemakog oficira. A upravo je u tome i bila sva istina, to je bilo ono za to se zakvaila moja mata. To nita, to prazno. Jo dublje sam pobjegao u mekou kreveta, bojei se da me neki nevidljivi neprijatelj, ili kakav tat, ne otkriju i ne svuku nau tajnu. Moju i Slipovu.Slipov nestanak u poetku nije nikoga posebice uzbuivao; mnilo se da su ga odvezli sirari iz Toska-ne, a moda i oni vjeno nasmijeeni avlari, jer je Slipova mamica razmjenjivala razna umijea i s jednima i s drugima; rumenim sirarima je vjerojatno pripovijedala o umjetnosti nasmijeenih av-lara, a avlarima je nudila umijee sirenja toskan-skih mljekara. Sve je timalo. Nadalje, nitko i nije povezivao ono ubojstvo sa Slipom. Tek kad je pukao prvi apat u kvartu a o

tom aptu morao se pobrinuti netko od naih lukavih deki, netko tko mi je prepredeno isisao i ukrao tajnu o tome kako je i Slip moda mogao uiniti takvo neto, tek tada, s tim aptom, poele su se ispredati priice o Slipovom nestanku. Prvo rekoe, ponavljam: da u Toskani lovi jarebice, potom da su ga odveli (tko to?) u Afriku u lov na ute ptiurine, pa da je u -uzi, zatim da su ga pojeli i od njega napravili sapun (od ostataka) itd. To se smjelo govoriti na-glas, a ono to se nije smjelo kazivati naglas aputalo se: o vjeto urezanom kriu na oficirovom elu i kako je za takvo majstorstvo bio sposoban39samo na mrani Slip. Onakvo dijete, aputale sit stare prdare, a to je zapravo bilo u tom onakvo-dijete provienje nek zna! Ubojstvo se, meutim,, nije okrenulo protiv Slipa, naprotiv: ono ga je stavilo u posebnu niu potovanja u naem kvartu: mrani, oholi mladi poeo je dobivati neto herojsko. Pri tome su ak i najzajedljivije zavidljivice stale opratati sve mogue i nemogue grijehe Sli-povoj mamici: ta porodila je komad ovjeka! Slip je bio neto poput gumice koja je najednom mogla izbrisati svaki mamiin grijeh i bludni in! Pa ipak, radilo se samo o aptu, nitko nije mogao niti smio izrei tu misao o Slipu glasno, bojei se krivotvorbe i kazne. Tek u njegov prozor bili su stalno uprti pogledi: danju, onako, kao sluajno gledalo se prema prozoru, a nou je uvijek u jednom stanu netko uurio i deurao iza zavjese. Svaki onaj koji ne bi prvi opazio neki znak na Slipovom prozoru ili ak i ugledao samog Slipa, smatrao bi to nekom vrstom tekog propusta i nesmotrenosti. I im bi otkucao policijski sat i palo zamraenje, deurstva su poela raditi; to je bio dobro organizirani noni lov na Slipa. I ne samo to: Slipovo ime lebdjelo je, kao balon, nad cijelim gradom: za jedne Slip uope nije bio Slip, za druge to uope nije bio mladi ve stari pijun, za tree je to bio partizan iz ume itd., jednostavno: im je pria ula na velika gradska usta svako joj je imao, ini se, pravo dodati po neku svoju reenicu, nijansu, crticu, zarez,, poreenje, ve prema tome o kakvom se priala-kom talentu i o kakvom korijenu mate radilo.40Pronosilo se i da stare vjernice naeg grada zapale_ tamo gore u prolazu Kamenitih vrata, i po neku dugu svijeu za spas Slipove duice. Slip je dakle-dospio i do oltara, a s tim se, siguran sam, Slip ba. ne bi sloio. Bilo je tu, dakako, i inkvizitorskih inspiracija i smicalica: manjoj, zloestoj i neposlunoj djeci znalo bi se priprijetiti s onim crnim to-urezuje krieve na ela. No, velim, bio je to jo. uvijek veliki apat u naem kvartu. Kad bi se na ulici sluajno srela dva susjeda, svaki bi pokuao preduhitriti drugoga nekom novom informacijom koju je donio iz grada. Stari ljudi upali su u krvotok jedne prie koja im je vraala neto od izgubljenog djetinjstva. Varljivi osjeaj igre da nekom posveenom misterijom postaju sami centar svijeta. A ja, koga se Slipov nestanak dojmio posve drukije, ja, kome se taj nestanak otvorio poput: ranice, ja sam se kao gladno psetance unjao oko-njegova stana, ak i u onim zabranjenim satima,, kad je njemaki vojnik s bljetavom bajunetom okrenutom prema nebu prolazio kroz na kvart. Ja sam bio naputen, i kao takav nisam se imao ega plaiti. Pa i da su me uhvatili, to bi imali od toga? Slip je proao kroz mene kao jedno drukije tane: tamo unutra, u meni, visjela su neka fino-osjetljiva i pokidana tkiva. Boljela je svaka pomisao-o Slipu..^ A onda se u sve to jo uvlaio strah da bi se Slipu moglo to runo i zlo dogoditi, mada je-s druge strane naprosto bilo nevjerojatno da bi se Slipu moglo to runog dogoditi. Svijet je bio samo mala kugla u njegovim rukama, izmislio sam.41reenicu samo da bih se oslobodio onog proklija-log straha u meni. udno, nitko u naem kvartu nije takvim nainom osjeao Slipa: za sve je on bio, vie ili manje, mrano hirovito stvorenje (dakako, i razmaeno) kome je i mogla pasti na um onako smjela i crna zamisao: da ubije njemakog oficira, da mu na elu napravi kri i da mu jo k tome izree komadi koe. Nitko nije ni slutio to bi sve mogao biti Slip iznutra, a nitko se ba nije ni trudio da o tome malo porazmisli. Djeaci su ga se pomalo plaili, zavidjeli mu zbog onih vanjskih znakova superiornosti kao to su uvijek nova odijela i neke lude veste, kljuevi u rukama od sjajnih crnih automobila to su po neki put znali zastati u naem kvartu i pokupiti ili istrpati Slipo-vu mamicu, kljuevi kojima se Slip prefrigano poigravao znajui da ga gledamo, a potom bi otkljuavao i zakljuavao one limuzine, sjedao bi za volan i malo bi ofirao, onako u mjestu, da, da, bio je tu i prvi sjajni, srebrni, bicikl u

naem kvartu, bicikl koji mu je poklonila mamica za roendan, srebrni bicikl koji se bolnom estinom vrtio i vozio po naim sanjama i glavama; bilo je tu jo mnogo drugih kojekakvih nedostupnih nam sitnica koje su nas inile manjim i nevanijim no to smo bili. Odrasli pak bili su mu nedorasli, pa je tako Slip ostajao sam. Osim toga, tu je jo bila ona tajanstvena krtost na rijeima. Slip je vrlo malo govorio, a kojem se djeaku Slip sluajno obratio vie od pozdrava, taj se smatrao izdvojenim, viim. Taj se pravio i vaan. Pa onda da i ne govorim42kako sam se morao osjeati ja, koji sam dobivao vie mrvica od ostalih, i prema kome je Slip i javno znao iskazati njenost. Dodirom ruke, smijekom. I ne samo to: Slip je meni htio udijeliti neke svoje tajne, skrivene zamisli i ideje koje nisu bile ba tako obine, proste i opipljive. Po neki put mi je, u prolazu, dao i da dodirnem neku debelu knjigu to bi je znao pronijeti ispod ruke; dodir s takvim debelim, fino ukoenim knjigama to su mirisale po nekoj naroitoj istoi i tajni, za me je bio poseban in. in nekog nerazumljivog mi pro-ienja. Kao da dotiem neko bie to se zavuklo ispod korica, neko bie koje bi mi jednom ni sam nisam znao kako moglo pomoi, otvoriti mi oi, pokazati mi neki novi put. I jo: kao da se tim dodirom Slip i ja neem zavjetujemo, spajamo, sjedinjujemo. A zato mi ih nije dao itati, zato mi ih je davao samo milovati? Nisam mu se usuivao postavljati takva pitanja. A radije bih mu bio postavio i neka tvra, otra pitanja. Kao o onoj zgodici kada sam ga vidio kako eta na Zrinjevcu s nekom djevojkom. Prvi put sam tada vidio Slipa da eta s djevojkom. Neto joj je priao, a djevojka se veselo smijala. Kako me je pekao taj smijeh! I tako u hodu djevojka ga je bila iznenada uhvatila za ruku, a Slip je zastao kao zbunjen: dodir djevojine ruke kao da ga je zdrmao, pre-pilio. To sam vrlo jasno zamijetio, jer sam ih pratio, skrivajui se iza onih monih zrinjevakih platana. Ne sjeam se djevojina izgleda, ali sjeam se njene ruke: dugih prsta, kao iljaka, trepe-43ravih dugih prsta koji kao da nisu bili od koe, kostiju i nokata, ve od neke ipkaste branaste materije. I ba ta ruka, i ba ti prsti kao da su se narugali Slipu: bio je to prvi Slipov poraz koji sam vidio, i za me je to bilo neoekivano i bolno. (O tome sam ga upravo i htio pitati, o ruci one djevojke.) Slip se brzo i smeteno oprostio od djevojke, a ona je jo ostala stajati na onom mjestu i gledati za njim. Smijeila se nekako pobjedniki, prezrivo, dok je Slip ubrzavao hod. To je ujedno bilo prvi i jedini put da sam vidio Slipa s nekom djevojkom. Kako da mi to nije i prije padalo na um ne znam: pa Slip je upravo bio u godinama kad su mu se trebale dogaati takve stvari. Od onda, od onog dogaaja s rukom, i ja sam poeo gledati na djevojke nekako drukije: plaio sam ih se, a njihova blizina donosila mi je laku vrtoglavicu i razdraljivost. Bilo je u naem kvartu takvih ljupkih djevojica koje su mirisale po bademima, s lepravim haljinicama i mirisima to su imali omam-ljujuu toplinu. Stao sam ih se bio kloniti upravo zbog tih mirisa koje su ostavljale za sobom. A one kao da su pogaale o emu se radi pa su me mnogo puta znale drsko izazivati, zadiui suknjice preko koljena i pokazujui mi gaice. Mrzio sam ih zbog tih bestidnosti, mrzio sam ih toliko da u takvim prilikama jednostavno nisam mogao ita drugo uiniti do pobjei. Njihov smijeh poskakivao je za mnom, lijepio mi se za noge, ulazio i kroz zatvorena vrata naeg stana, pa me tipao i draio i u krevetu gdje bih se prekrio pokrivaima.44Jednom ak i do suza. A bilo je to ovako: mojoj susjedici Tihani bio je roendan i njena mama i njezin tata dogovorili su se s mojima da u i ja doi na taj roendan. Ve sam taj nain bio je uvredljiv: pozivaju me na roendan preko glasnika, kao da moji roditelji imaju s tim bilo kakve veze! Pa dobro, poi u, mada nevoljko, vrlo nevoljko. Na Tihaninom roendanu bilo nas je svega dvojica djeaka; djevojica je bilo dosta. A i onaj drugi djeak to bijae pozvan taj bolje da i nije nosio muko ime. S njim su se svi pobacivali u naem kvartu, na njegov je raun uvijek mogla pasti kakva dobra rugalica. Bezbojan je bio taj djeak: kamo god da si ga stavio njemu je bilo dobro i to god da si mu napravio njemu je bilo pravo. Vrijealo me njegovo prisustvo, kao da Tihana nije mogla pozvati one prave deke iz klape! Kad je ve slavila roendan. A u naem kvartu roendani su se slavili redovito, uprkos ratu, strahu i bijedi. Pa oni su i bili neka vrst tihog prkosa, znak da se jo uvijek ivi i da ima stvari koje ni metak ne moe okrznuti. Uistinu su bili tihi roendani.

Prostorija u kojoj bismo slavili potpuno bi se zamraila, a kiljavo su gorjele neke stare crvenkaste lampe na petrolej. Nai oevi i majke obino bi se tada okupljali u susjedovom stanu kako bismo mi, barem jednom u onim puljivim godinama, mogli biti potpuno sami. Bila je to dobra gesta, mada ta jedna gesta nije mogla iskupiti svu onu njihovu tvrdou kojom su nas trli i hoblali kroz cijelu godinu. (A moda su u tim godinama i morali biti45tvrdi prema nama kako se ne bismo u tom sve-meteu razularili.) Bilo je odlinih roendana! I to su redovito bili dobri muki roendani: izmiljali bismo lude stvari, bili smo tvornice aavih ideja, zamisli, igrarija, a bilo je na takvim aavim roendanima i zabranjenog voa ilegalnih pia, rakije, a i pia koja bismo sami pravili, na licu mjesta! Dakako da je u mraku izronila i po koja ukradena cigareta i koji prstohvat duhana; taj duhan naprosto je egao plua tako da smo se zakaljavali u maramice kako nas ne bi uli. enski roendani bili su tajgodarije, vodica: djevojice bi plesale, igrale se u mraku tko je tko, duana, ili bi u najboljem sluaju imitirale mamu i tatu, a to je bilo tako mlitavo i nematovito da su nae mame i nae tate u njihovim igrokazima ispadali redovito posve dobro i zgodno. Upravo nas je to estilo: mi, muki, znali smo ponajbolje kako nam izgledaju mame i tate! Dakle, doao sam Tihani na roendan. Kad sam je zapitao da gdje su ostali deki, ona se luckasto nakesila, rekavi mi da su kanjeni. Bila je to la, neka joj slui na ast! Jer, kad je netko izmeu nas bio kanjen, to je znailo: uiniti zaista, zaista pristojnu gadariju poput kita ubojice! A osim toga, nije li nam se za takve dane sve pratalo? Nisu li takvi dani bili poput ognjita oko kojeg su se skupljali nai nesretni i isprestra-eni roditelji? Svi smo mi imali manje-vie takve roditelje: lica istegnutih i ispijenih od strahova, oiju upalih i upaljenih od munih i pokidanih snova koji bi redovito zavravali kiselim preznojava-46njem i histerinim iskakanjem iz kreveta! Ta stalno su buljili u crno truplo straha i stalno su bjealL od neeg, i u snu i na javi, uvijek! Meutim, u danima roendanskim oni su se okupljali i bivali neto sasvim drugo: pleme koje je naas uspjelo zaboraviti da su svi oni pregaena, samljevena stvorenja usred zadimljene pustopoljine; na aru zajednikog straha i zajednike klonulosti, pod atorom jedne drukije veeri, raspuhavali bi oni one naj-pritajenije, najzapretanije nagone: nagone za slobodom, za oputanjem, za pjesmom. Bogami su i pjevali, potiho, neke stare, otune pjesme kao to su one Na brijegu kua mala i Hladan vjetar poljem piri. Ba je to tako bilo. A bilo je to tako i za Tihaninog roendana. Dok su oni tamo brborili Hladan vjetar poljem piri, dotle sam se ja kod Tihane prokleto dosaivao i bjesnio. Bio sam prodavaonica kiselih krastavaca, jer mi je cijelo to-Tihanino drutvo ilo na ivce. A onom Bezbojnom bilo je tako dobro! I njemu su gotovo sve djevojice posveivale panju, nudei mu nekakve slatke-likere u stvari obinu prekuhanu vodu, obojenu i zaeerenu, jer tko je od naih onda mogao kupiti prave likere! i ute, ute na kat podignute kolae. (Ti uti kolai kao da su se bili napuhali od svoje vlastite vanosti; u stvari su bili jad a na kat ih je-podigao kvasac!) U neko doba veeri stavile su u pogon stari umirovljeni gramofon: zaleprao je poput leptira Straussov valcer. Plesalo se. Izmeu nespretnih valcer-koraka djevojice su sve vie pile-one slatke, obojene likere. I bile su vrknute, jer47je Tihana, najednom, ugasila petrolejke, pa je u mraku nastalo neko lukavo pocikivanje i utanje. .Mrak je oduvijek golicao djevojice. Spremale su mi neku opainu, znao sam to odmah, im su pogasile lampe, ali bilo je tada kasno da bilo to uinim. Kad sam zatraio da upale petrolejke i kad su one to i uinile, bilo je sve ve gotovo: sve su se bile poskidale do pasa i stale preda me! Nakostru-:io sam se. Krv mi je navalila u obraze. Vruica. Gledale su me podsmjeljivo, a Tihana me je, uzevi meu prste svoju malecku dojkicu, posprdno upitala znam li ja uope to je to i ta je ono to je crveno na vrhu? Ta bubica! Poletio sam prema vratima, no vrata su ve bila zakljuana. One su potrale za mnom, bacile se na mene i srvale me. (Bezbojni se smijao ko lud.) Udarao sam ih. Ali to ih je jo vie uzbuivalo, pa su stale biti potpuno bestidne, govorei da su one sve moje mame i da sam ja njihovo malo dijete kome treba dati mlijeka. I sikiti. Pa su mi tako, pojahujui me, i -gurnule komadi one nategnute koice u usta. Zaplakao sam. A taj ih je pla izgleda osvijestio, pa su brzo sile s mene i obukle se. Tamo negdje daleko kljocnula je brava.

Istrao sam plaui. A zvec-kavi smijeh me je pratio, pratio . . . Sva srea da se kod nas u stanu nije okupilo staro drutvo: uvukao sam se, kao osramoeno i do gola skinuto tene, u krevet i tamo dugo, dugo plakao grei pesti. . . Od tada, upravo od tog Tihaninog roendana, i potie moje neprijateljstvo prema enskama. Uvijek bi ih se kasnije nastojao kloniti, naroito kad bi48im izgled bio edan i blaen, i uvijek bih bio nadrljao: nikada nisam do kraja znao biti s njima surov i bezobrazan i to me je kotalo! A zar je Slip s njima znao postupati? Moni Slip. Zar njega nije stresla i svezala u vor ona ruka s dugim nestvarnim prstima? A moda za sve te bestidnosti i nera-zumnosti treba okriviti i rat: rat je kao pokvareni kockar i meetar ispremijeao sve ljude, osjeaje, uhodani red stvari i navika. Rat je oeao i oiljio i djecu: mnogi izmeu nas, nenadice, preko noi, postajali su runo odrasli, bestidni, opaki i zli. Da nije bilo rata, zar bi Slip postao ubojica? Zar bi se ikada dogodilo da nekom nepoznatom mladiu Slip napravi kri na elu i izree mu komadi koe? Zar bi morao bjeati? Skrivati se? Upitnici, sami upitnici! A na tom drugom svom putu opet e moda morati ubijati i preskakati leine . . . Rat je .. . rat je kao grobar prevrtao sve: ljude, osjeaje, stvari.. .A onda je u na kvart, posve iznenada, grunuo mjesec travanj. Donio je lak povjetarac, nepoznate mirise i ono uvijek svoje sanjivo sunce. Sve je opet iknulo iz svog korijena: biljke se nisu dale zbuniti puanim prahom, a stabla su cvatom doviknula ljudima da je proljee doba kad se treba obnavljati i mijenjati. Radovati. Ledena zima predugo je poivala u svemu, pa je silina travnja, silina sunca, naas oamutila sve to je bilo ivo. Tako na tren oamueni, samozaboravljeni, ljudi bi zastajali na ulicama, usred rata, zatvarali oi i putali suncu da im sjeda na kapke. Mjesec travanj vraao je Iju-4 Pasji praznik49dima zagubljene, iste plave prostore, a vjetri to se doskitao iz razgibanih uma, s brzih voda, na brzinu bi im njenim poljupcima kazao neto i o jo nepogaslim nadama, apnuo bi im poneto o tihoj vjeri da bi sve jednom moglo biti drukije. Dobro kao nekad. Bolje. Travanj je mjesec koji opija i zaludu je bjeati pred njim. Treba rairiti ruke, otvoriti prozore. Ui, travnju! I ja sam tom travnju etrdeset i etvrte irom otvarao prozor i pruio mu ruke: jaki mirisi sjekli su moje slabako tijelo, raznosili ga, orgijali u njemu, ali u toj opasnoj igri i svodnitvu prirode i krhkog tijela bje one goleme nijeme udnje to se poput olovnog gru-menja skrutnula u crijevima za slobodom. Neki mjeseci, neki oblaci, neki mirisi vie se nikada ne ponove u ivotu, pa tako se ni taj travanj nikad vie nee dogoditi. To je ljubav. Bio sam toliko podatno slab da mi se uinilo da cijela zemlja moe polei po meni a da mi se nita ne bi dogodilo. Bio sam tanak od udnji, mlada ivotinja. Htio sam nekuda krenuti: za oblacima, za pticama, za Slipom. Ne znajui to da od svega toga odaberem, a tijelo mi je od nemira bivalo sve slabije i slabije, ja sam jednog travanjskog jutra uinio ono to sam uinio: krenuo sam za Slipom, u njegovu sobu, prema Sli-povom Dnevniku. Taj njegov Dnevnik bio je za mene sakriveni otok s blagom. Krcat blagom. Koliko otkria! Koliko tajni! Koliko za me potpuno nepoznatih stvari! Obala! Misli, snova, snova koji su razarali, zavodili. Pa jo otkriveni u mjesecu travnju koji je poput mijeha punog iskara i eravica50raspirivao ognjicu mojih nemira. Imajui Slipov Dnevnik u rukama, ja vie nisam bio naputen; Slip je za me bio opipljiviji i stvarniji no ikada. Imao sam u rukama najnepoznatije dijelove Slipa. to je trebalo drugo no ih uzimati, zalogaj po zalogaj, dio po dio, da bi uitak bio to trajniji, jai. Ja sam postajao Slip. Htio sam biti Slip.Proljee etrdeset i etvrte bilo se naglo otvorilo i raspuklo poput divlje kestenove ljuske: pa to je i bilo tako, to da je proljee naglo ispalo iz vrtnje nebeske i rasulo po zemlji rane plodove. Rat je sad tutnjao gradu negdje posve u blizini; dim i paljevine mogli su se jasno vidjeti i s mog prozora. A u samom gradu, nou, bilo je sve vie iznenadnih pukaranja i praskanja runih nagaznih bombi, jauka i muklih, zubatih psovki nonih patrola. Sve je to govorilo o tome da ovaj grad pripada samo ljudima dobre volje i mira i da grabeljivom strancu nema mjesta u njemu. Grad se bunio svojim kamenim srcem. Svaki dan u tom proljeu etrdeset i etvrte podmetnuo bi po neko iznenaenje, pa

je tako jedan takav dan posve neoekivano izbacio iz svog sjedala i crnog Slipa. Bilo je to takvo iljato iznenaenje da se inilo da je neki monik cijelom naem kvartu zakrenuo vrat: od pregole-mog uenja vrat je naem kvartu toga dana i stajao malo iskrenut!Slip se vratio najnormalnije, a po onome to kazivahu svjedoci moglo se zakljuiti da je u njegovom povratku bilo i malo teatralnosti. Ili su tu teatralnost izmislili Ijubopitljivci i zavidljivci, elei4*51tako i sebi dati neko poasnije i vidljivije mjesto u prii o Slipu. Bilo kako bilo govorahu Slipa je pred kuu dovezla crna limuzina s talijanskom registracijom. (To je mogao biti i nagovjetaj da je svo vrijeme svoga nestanka Slip proveo negdje u Italiji, meu dareljivim sirarima i avlarima. A to bi cijeloj onoj prii o njemu moglo oduzeti sjaj. Usmrtiti je.) Prije no to e izai, smijeno obueni ofer opisae ga kao ljubiastu papigu s jednim staklenim okom hitro i makasto je istrao pred Slipa, na drugu stranu, otvoriti mu vrata. ini se da je u toj ofer ovoj gesti i bila sva ona teatralnost Slipova povratka o kojoj se poslije prialo. Slip je izaao mirno, bez nervoze, kao to je to uvijek inio u takvim prilikama. Kao da je izbivao iz kue na pet minuta, a ne cijelu kasnu kinu jesen i dugu ledenu zimu. Prvi koji ga ugledae trljahu oi od snebivanja; i moja je majka bila meu tim prvima jer je ona kao kvaica za rublje stalno visjela na prozoru rekavi mi da je Slip prevakavao (ba taj izraz!) u ustima debelu cigaru. Ja sam tog prijepodneva bio u koli i bilo mi je krivo to se sve to odigralo bez mene: velim sve to, a radilo se samo o trenu kad je Slip izaao iz automobila. I to usred bijela dana, Nijemcima na dlanu! Ne! Ne, tu je vrag morao imati svoje prste! Tu neto nije bilo u redu! Pa Slip je bio prokazan, on je bio heroj jedne duge ledene zime i sasvim je sigurno da su Nijemci i dounici znali za tu cijelu priu o njemu! Ili, zar je mogue . .. ne, ne, odbacivao sam one druge, sitne, prljave mogunosti . . . izdajstva . . .52Cijelog tog dana poslije podne prostajao sam uz prozor oekujui ona crna etvrtasta kola s reetkama: na svaki zvuk automobila bih se trznuo, mislei evo ih, dolaze, dolaze po nj, svezat e mu ruke,, razapet e ga i zakucati na tanke daske a potom e ga pokazivati gradu i pljuvati na nj ... Pa u Maksi-mirsku umu . . . ekao sam. ekao sam nadajui se da e Slip osjetiti da ekam, da stojim iza prozora, i da e izai iz kue i na neki mi nain dati do znanja da zna da sam iv. Osloboditi me munog straha. Kako li sam ga samo arko elio vidjeti! A i dolazilo mi je da se zaletim k njemu, da ga zagrlim i da mu kaem kako nam je, svima nama, bilo bez; njega, to je sve on znaio za na kvart i kako smo se cijele ledene zime grijali na njemu. I ne samo mi, povlateni iz kvarta, ve i cio grad. Nisam se usudio. A dan se primicao veeri. I nita se nije sumnjivo dogaalo, nijedan automobil s reetkama nije se zaustavio ispred Slipova stana.. Jest, Nijemci su prolazili ispred njegova prozora, ali nikakvim znakom nisu odavali da e se zaustaviti ili uiniti kakvu smicalicu. Bilo je meu tim Nijemcima i vrlo veselih momaka, nasmijeenih, tako da se ponekom ispod smijeha mogao vidjeti i koji zlatni zub. Bilo je meu njima i takvih momaka koji su se lijeno i vragolasto klatili u hodu, protivno onoj strogoj vojnikoj disciplini. Dogaalo se i to da bi po neki mladi Nijemac htio porazgovarati i naaliti se s nekim djeakom na ulici, ali to bi zavravalo tako da bi onaj djeak klisnuo, a vojnik bi ostajao rairenih ruku, maui, smijui se i go-53-oni su ona na izgled sporedna no vrlo vana i neiz-bjeiva lica na mizansceni povijesti, i na njih se uvijek moe pouzdati i nalaktiti svako osvetoljubivo javno mnijenje. Oni su bezimeni najavljivai zla.Nije to bilo dobro to su razbili Slipov prozor,, jer se slutilo da sve nee ostati na tome. Nije bilo-dobro jer je to bio zalet nagle mrnje i jer tako krenu krupne stvari: iz zrnca praha. I ratovi su pro-klijali tako: netko je lukavi bacio zlo sjeme u neko* lijeno vrijeme ljudske gluposti i mrnje koja je oduvijek bila ponajbolji gnoj za zlo. Sjeme se ame-bino mnoilo i cijepalo. Pustilo je stabljiku. Stabljika je bacila grane na sve strane. A potom doe lie i pusti prve kapi omamljujueg otrova. Veina bi prevarena lanom ljepotom, lanom bojom lia. Konano, bivalo je tako: u podsvijesti ovjek je odvajkada vie volio zlou, vie ju je nesvjesno prieljkivao i tovao no dobro. Zloa je bila neto kao vjeni klistir, ispira svih ovjekovih neuspjeha i poraza, onih najskrivenijih poraza.

Ona je odvajkada bila pripremljeno gubilite u dobro kamufliranom mraku: dobrota, pravda, ljubav, sve je to u mah moglo biti pogubljeno na njenom nauljenom' panju. Zlo je stavljalo na taj panj i krive i prave.. I nikad se zlo nije pokajalo.Slip danima nije izlazio iz kue. Slip se zalio utnjom. A moda je izlazio, potajno, u neka neutralna vremena kad su umorni i prestraeni ljudi pokuavali zaspati, poslijepodne, nakon posla, pa ga tako nitko nije mogao opaziti. to je mogao ra-56diti zatvoren u stanu? I zato nije izlazio? Da li je osjetio da vani neto nije u redu, da su neke velike i nevidljive ipke oko njega i da su se neke stvari stubokom preokrenule i pole protiv njega? Je li mu onaj kamen bio zlokobna opomena? Nou je stalno* gorjelo svjetlo u njegovu stanu. Slip je sigurno itao one debele knjiurine. A moda mu i san nije dolazio na oi, pa je danju spavao a nou razgonio zle utvare. Ima takvih ljudi to zamijene no za dan A tko zna to mu se sve moglo dogaati za svih tih mjeseci nestanka i tko zna kakvi su mu mravci mogli poremetiti njegov uhodani red ivota. Dodue,, za Slipa se nije moglo rei da je imao uhodani red ivota kao ostali, jer bi to za Slipa znailo prihvatiti gnjilou navika, sivilo. Slip je ivio svoj ivot. Imao je svoj stil. Slip je mogao podnijeti da bude isuvie sam. Slipu kao da nitko i nije trebao. A to je-gradu smetalo.Sve sam ja to poeo osjeati kao alce nepravdi,, a onaj kamen na Slipovom prozoru posebno me je uznemirio. Nisam vjerovao u novu priu o Slipu, ne zato to je moja ljubav prema Slipu mogla biti slijepa, ve zato jer sam poznavao Slipa drukije no-gomila. Gomila nikad ne trai nijanse, ne prebire po detaljima, po onim vrlo vanim detaljima koji mogu biti presudniji od bilo kakvog utega tzv. prividnih injenica. Gomila uvijek svira u istu frulu: osuditi! Kao prvo, Slip nikako nije mogao biti njemaki dounik. To je naprosto bilo nespojivo s jakim karakterom njegove vertikalne samoe. S njegovim Dnevnikom. A to to se tako slobodno57i kao bezbrino vratio, to je mogao biti jedan od Slipovih trikova. Dimna zavjesa. Ta Slip je bio lisica. Tragove je trebalo zamesti, pokriti, a o toj injenici izgleda u kvartu nitko nije vodio rauna. Evo, Talijani su mogli pokriti Nijemce, odnosno Slipa, koji je svu tu lukavtinu smislio tamo negdje u Toskani. U mamici je imao saveznika. Kao da je mamicu bilo teko u neto uvjeriti kad je tako strasno voljela Slipa i kad je neprestano imala osjeaj da se treba vratiti. Dosta ista matematika. Nadalje, zar je to bilo prvi put da osjeaj krivnje raa neke vrline. Slip je vjerojatno traio od mamice da uredi s Talijanima da ga oni sigurno provedu kroz rat i do Zagreba. A cijeli taj sluaj mogao se rekonstruirati i ovako: Slip je ucmekao njemakog oficira, klisnuo, domogao se granice, Italije, i tamo je lako pronaao mamicu koja ga je doekala vruim zagrljajem; vrijeme je sjedalo na ubojstvo, a kad ga je napadalo dovoljno, Slip je proraunao da se treba vratiti. Zaista ista matematika! Nadalje, zar je to bilo prvi put to se Slip dovezao u crnoj talijanskoj limuzini? Nije. Ovog puta je bila samo neto vea. Moda je to kvartu upravo smetalo! I to je po gomili Slip trebao uiniti? Da stavi transparent na grudi i da hoda gradom viui: Narode, ja sam ucmekao onog njemakog oficira, ja sam ... Glupa vrst herojstva. A po svemu sudei gomila je tako neto oekivala. Gomila, gomila!unjao sam se oko Slipova stana. Htio sam da me zamijeti, pa da mu prenesem neke vijesti. Moda58Slip zaista nije imao pojma o tome kako se utisnuo u kou grada. Jednom sam ga ugledao kako se asak zagledao kroz ono razbijeno okno. Siguran sam da me je bio vidio. Zato mi barem nije mahnuo? Ta morao je znati da sam ja uz njega. tienik njegov. I nee tako dalje moi sam. Nee. Izludit e ga ili e izludjeti.Jednom, prije podne, krajem travnja tisuu devetsto etrdeset i etvrte, Slip je izaao iz svog zamka. Bila je subota. U gradu su zlokobno zavijale sirene. Negdje je neto gorjelo; nou su se partizani znali zaletjeti i u sami grad i tu podmetati poare. Dakako, radilo se o zgradama koje su Nijemci iskoritavali u vojne svrhe. Partizani su bili posve nova lica u ivotu grada. Oni su mogli izai iz lia, iz travki, iz dima. Pojavili bi se, ostavili tragove svete odmazde, a potom nestali. Malo je tko vidio ta umska stvorenja, ali u svakom sluaju pridavala im se raznovrsna mo: da su u dosluhu sa divljim zvijerima, da su u dosluhu s biljkama, da se pretvaraju u vilin-konjice kad zatreba.

Nijemci su jo dodavali: antikristi, banditi, crveni razbojnici. Te subote prije podne jo uvijek se puilo veliko njemako skladite sanitarnog materijala; vatra bje podmetnuta nou, a travanjski vjetar veselo ju je prihvatio, potpirivao je i irio (i vjetar skita je bio u dosluhu s crvenim razbojnicima). Vatra je hvatala sve to je mogla liznuti svojim upaljenim jezikom. Nitko sem noi i nonih ptica ne bi tono mogao kazati kako je vatra uope i mogla biti podmetnuta, kad je skladite bilo i vie59no dobro uvano. Mora da su oni partizani doli krtinjacima i tunelima! Skladite je bilo jedna od najvanijih ila kucavica u krvotoku ratne mainerije. Ali ba to, to to je bilo tako dobro uvano i to to gotovo i nije bilo mogunosti da se tako to dogodi, to to se nije znalo ni kasnije, kad se poar rascvjetao, kako se to odigralo, to je bilo ono umijee onih umskih stvorenja koja su se, prema kazivanju, znala pretvarati i u vilin-konjice kad je za-trebalo. Gradu je sve to poelo odgovarati; ljudi ve nisu vidjeli kraja ratu, a i Nijemci su postajali sve nervozniji i sve nepodnoljiviji, to je sve govorilo da im stvari ne idu od ruke. Ta njihova nervoza zamjeivala se u sitnicama, na ulici: smetali bi im, na primjer, ljudi koji su nosili iljkape (bili su im sumnjivi jer je valjda pogled tih ljudi ispod iljka-pa bio prijek, a te su kape naprosto bile rezultat neimatine i nude), smetala su im djeca to su se sluajno zaigrala na ulici: igra je Nijemcima sad bila znak neke skrivene slobode, nekog na izgled bezazlenog prkosa u kome ima skrivenog lako zapaljivog dinamita; pa su se Nijemci poeli izderavati na sluajno zaigralu djecu na ulici i davati im nogu u stranjicu. A ta njemaka noga u stranjicu bila je tvrda pokvarenost: boljela je, svrbila, jer su njemake izme bile napravljene od dobrog materijala. Jednom se nekom Nijemcu velika krpenjaa uvukla meu noge, pa se nespretni Nijemac spleo i pao. Naravno, smijeh ga je popricao pri tom. Nijemac nije znao to bi od bijesa, pa je izvadio pitoljinu i stao sumanuto praiti po krpenjai.60Kad bi dobila metak, krpenjaa bi poskoila, a Nijemca je to izgleda jo vie pjenilo. Moj boe, vele da je to trebalo vidjeti! tota je takvog trebalo vidjeti. Nijemci su se mijenjali preko noi, i to vie nisu bili oni naoko mirni i hladnokrvnou izvjebani roboti. Nervoza im je napinjala trbuhe (kao da su im tamo unutra pjevuile male zelene abe, gatalinice). A paljevina je u gradu bilo sve vie. I onih nenadanih metaka. Dolutalih iz mraka.Bilo je i sve vie dana kada kole nisu radile, kad bi se nastava prekidala naprasno, usred sata: prekid je obino navijetala ona vijugasta sirena za uzbune koja nam je poela sve vie goditi. Po neki put smrj jedva ekali njen zvuk. kola nam je nekako omrznula, jer smo stalno neto uili na preskok, na brzinu, pa nam se sva ta kaa rijei i brojki mijeala u glavama stvarajui pri tom muninu sasvim blisku morskoj bolesti. Pa kola je u tim danima i bila poput broda koji je podrhtavao na vjetru! A osim toga i profesori su nam bili sami kilavi starci koji su silom htjeli, usred rata, biti dobri, jako blagi i jako hrabri. Jest, ipak! im bi jauknula sirena, gae su im bile pune. Zvuk sirene bi ih dovodio do drhtavice, tako bi se ustrtarili: to kao da je zavijala sirena njihove vlastite smrti, koja, istini za volju, i nije bila daleko, straarila je tamo na kolskom pragu. Pa bi brzo nestajali u kolskom podrumu koji je nabrzac pretvoren u sklonite. Bilo nas je vie koji nismo htjeli odlaziti u podrum, makar je to bila naredba. Smatrali smo to starakom izmiljotinom, jer avion nismo sto-61ljeima vidjeli na zagrebakom nebu! Sirene su obino oglaavale poare. A i bilo je to nekako sramno: bjeati dolje u podrum, dok gore, ponad tebe, tutnje gusjenice vanih dogaaja! Odlazili smo kuama ili bismo se, instinktivno, upravljali prema zvunoj zmiji sirene. Vabila nas je. Bili smo u onom nestrpljivom i meanom dobu gornjeg djeatva kada smo morali znati sve, vidjeti sve, i kad vie nismo doputali da nam bajaju o stvarima. Nisu nas samo nai odgajali doma: rat nas je odgajao na svoj nain, krui i bezobzirniji, pa smo i mi s vremenom postajali odljevi njegova hirovita kalupa.I te subote, kada je Slip izaao iz svog zamka, naa kola nije radila. Otila je u penziju, a ja u veselu subotu. Ne znam zato, ali ja oduvijek mislim da je subota vesela. Mnogim sam tako subotama znao priapnuti: Ti si vesela udovica. Nedjelje nisam volio, jer su one stajale bijele i

prazne, u sredini, izmeu dva dana. Izmeu dva naj opreni ja dana: sivog ponedjeljka i vesele subote. Te subote rano smo klisnuli iz kole: sirena je poela rano zavijati. Vraao sam se kui. Iao sam glavnom ulicom. Htio sam biti u guvi, meu drugim licima. Ljudi su kao pometeni u glavi bauljali ulicama: izbezumljeni i tupa pogleda, preplaeni kosturi u potrazi za hranom i svjetlom. Bilo je vojnika vie no obino: urili su i gnjevno i muki se trli laktovima i pukama o sve te kosture koji bi im se sluajno nali na putu. Trali su u pravcu sirenina zavijanja. Ljudi na ulicama zaista su bili izglodani ljudi: neodredljivih godina i zanimanja, iarani bo-62rama i neobrijani, u nekim ofucanim krpama, mislim na muke, dok su ene, naprotiv, imale ak smisao za luckasta opiranja: neke su naprosto plesale u hodu, ludare, kao da je zvuk one sirene melodija za ijim taktom treba poi, a vidio sam i neke s tako crvenim i ruiranim usnama da je to naprosto bilo prostaki izazovno. Te enske izgleda nisu htjele shvatiti sve ono to ih je okruivalo. I to je za njih bilo spasonosno i dobro: leprale su po nekom drugom carstvu u kom su rasle gljive ludarice. A tek kako su bile obuene: kao da ih je nadraio mjesec travanj, kao da su se htjele osvetiti zimi, nosile su neke do glenja duge, otrcane no prozirne haljine na cvjetie; cvjetii su bili jarkih boja i podsjeali su ih izgleda na neke mile godinice koje su ostale na piru s one strane rata. Jedna je nosila na glavi cijeli mali vrt: eir s cvjetovima i liem. Sve je to kazivalo da je rat za neke mogao biti i cirkus. to ne: za sve je u toj prokletoj areni moglo biti mjesta, za gledaoce i glumce, za lude i mudre, za lukave i glupe, uplaene i hrabre, kuka-velje i seronje, vickaste i namrtene. Da sam bio-samo malo odrasliji, ne znam to bih bio odabrao: da budem luda, komedijant, lukavac ili ovjek s mrkim licem. Ipak, biti lud i imati u glavi malo gljiva ludara, kao one enske, u onim je vremenima bilo za neke najprobitanije. Nitko te barem nije dirao. Samo su govorili: Ta pustite ga, on je jedan ludi. No kako nisam bio veliki, nisam mogao biti ni ludi, pa sam se, skaui s noge na nogu, vraao63-kui iz kole koja je te subote otila u penziju, lijeva-desna, lijeva-desna, hop!Slipa sam spazio u staroj Vlakoj. Stajao je (meni leima okrenut) pred plakatom s kojeg se razdragano smijeio mladi njemaki vojnik. Vojnik je vrkom cipele dodirivao zemaljsku kuglu, kao da je vrti ili da e je poslati na spavanje u vjenost, a drugom, desnom nogom, vrsto je zagazio u zelenu boju majice Njemake. Vojnik je imao vrlo zdrave zube. Takvih je plakata bilo posvuda polijepljenih u gradu: po zidovima, po stablima, po stubovima. I svi su nudili ruiasti san o velikoj Njemakoj. Slip je kao omaijan gledao u mladog vojnika. Slip je vakao debelu cigaru. Douljao sam mu se sasvim blizu: da, to je bio glavom Slip. Prodrhtao sam. Slip je pogledao lijevo pa desno: zatim je vrlo hladnokrvno cigarom progorio vojniku oko; vojnik bi unakaen, posta smijean. Ukipio sam se. Odozdo-la, iz dubine ulice, trali su vojnici. Slip!Trgnuo je ramenom kao pogoena ivotinja.Eno ih . . .Hej, lijepi mali. Doi.Glas mu je bio smiren.Potrao sam. Slip me uhvati za .ruku, kao malog deka. Vojnici potrae pored nas. Izgubio sam se u Slipovoj ruci, nisam sam sebi vjerovao da on i ja hodamo zagrebakim ulicama.Ti si sve vidio.Da, Slipe.I vojnike?64Da, Slipe.Sjajan si. A kamo e?Ne znam. Kui .. . Zbunio sam se, nisam znao to bih rekao. Ta Slip je sa mnom razgovarao! I vodio me za ruku! Pomislio sam na onog vojnika s procvrljenim okom. Kako je to neobino, hrabro i tosno izvedeno! Bit e veselice kad ga ugledaju Nijemci!Slipe . .. dugo te nije bilo . . . odlijepilo se iz mene, ni sam ne znam kako.Lijepi, mali . . . kako si narastao! Zna . . .

Znam, ree Slip... Mislio si puno o meni. Da.Takvim reenicama Slip me je uio kako da to prije odrastem: u njima je uvijek bilo puno utnje, mnogo toga nereenog, ali s njima je Slip sve vidio, gledao je kroz ovjeka, unutra. Zarana je bacio Slip u me takve reenice koje su govorile vie od onog no to su bile u zraku, i ja sam ih se pomalo plaio: povele bi me te reenice sad na jednu sad na drugu stranu i nikad nisam mogao tono znati i odrediti gdje sam; valjalo je odabrati. A osim toga, dok smo tako brzo koraali, imao sam vraji osjeaj da se Slip naluknjuje u me i da mi ape: No reci, sve mi reci, lijepi mali, oisti se. utio sam .se kradljivcem. Ta Dnevnik je bio u pitanju.Hoe da idemo gledati poar, predloi mi Slip.Da. Zanima me.Spasio me.5 Pasji praznik65Slipe, ti zna ... ti zna to sve o tebi pria grad...Oh, lijepi... grad je stari pripovjeda. Tkalac.Slip je znai znao. to Slip nije znao? Opet je gledao kroza me. Pipao. Traio je moje oienje. Ali Dnevnik je ve postao dio mene i ne mogu ga samo tako dati! I uzeo sam ga onda kad mi je najvie trebalo. Zar nisam bio naputen? Ve naet? Tako sam premiljao, branei se unaprijed. Slip me vukao za sobom kao tence. Znao bi Slip mal-ice i zastati i tad bi me pogledao s onim svojim udnim, sjajnim arom u oima i rekao:Kako si lijep, mali moj . . . kako si lijep ... Moram te jo mnogo emu nauiti.Njeno je provukao svoje prste kroz moju kosu, pa iza uha, sve do vrata. Bio sam sretan. Bilo mi je to vrlo ugodno. Poslije takve reenice nisam imao potrebe da bilo to zapitkujem: ona je bila pokrila svu moju radoznalost. Slip e me mnogo emu nauiti! To su bila iroka vrata kroz koja smo trebali proi nas dvojica! Ruku ispod ruke. Neke prozor-ie Slip mi je ve bio odkrinuo, a sad je, u godinama koje su dolazile, trebalo slijediti ono najvanije! Tako je mono biti s njim! Ja postajem moan!Skladite je bilo ispod Heinzelove ulice, a blizini pruge. Sad to vie nije bilo skladite, ve veliki zadimljeni opuak. Tinjali su jo neki ostaci. Vojnici su bili sa psima, a znatieljnih je najvie bilo djeaka i starih baba kojima je vatra predstavljala66neto poput svjetleeg oltara za vrijeme boine mise. Slip ree:Divno. Bio je to sjajan poar.Kako to misli, Slipe?Oh ... to je samo reenica.Slip se ponovo pokrio nedoreenou. Ipak, bilo je u toj reenici jo neeg ispod. to? to? Priao nam je vojnik i bijesno nam podviknuo: Curik!Slip mu neto posve sabrano odgovori na njemakom. Vojnik promijeni boju glasa. To me zbunilo, potpuno zbunilo. Slip se na ovom zgaritu ponaao kao netko tko je imao vanog udjela u dogaaju. Pa taj njegov njemaki! Pojma nisam imao! Da ga je sad uo grad: kamenovao bi ga do kraja kao dounika (a moda je Gapar-Nonik uo i to). Sigurno ga je nauio tamo u Italiji.Hajdemo, ree mi Slip.Poosmo uz prugu. Dan je bio dobar, vedar. Ba za kratki izlet. Ili smo sve dalje i dalje uz prugu, a grad je sve vie i vie ostajao za nama. Sve dok nije postao mrlja u procijepu. Pred nama su se pojavile pozelenjele plahte polja. U daljini su plivali bijeli oblaci. evarice su avrljale u niskom grmlju, traei koje preostalo zrno. Sve nam je ilo na ruku: rat je ostao daleko iza nas. Kao da ga ovdje nikada i nee biti. Zemlja je ivjela svoj ivot, izvan svega. Slip upotpuni moje misli:Vidi, to je stara, vjena ljepota. ivot ti je jedno stalno ponavljanje ivota. Ljepota se stalno ponavlja u njemu. I to u ovoj staroj glinenoj posudi5*67koja se zove: zemlja. Osjeaj je, mali moj lijepi. Di-i je. Zatvori oi.

Zatvorio sam oi, kako mi ree Slip. Nas ta titrava tama. No Slip me je vodio pa je i u toj tami bilo dobro. Kad sam opet otvorio oi, osjeao sam se udno: kao podmornica koja je izronila na povrinu. Slip me iznenada upita:Patio si?Da, Slipe.Jako? Strano?Da, Slipe.Onda to mora i dokazati. Hou, Slipe, ali kako?Evo, lezi na prugu. Vlak e proi kroz koju minutu.Prestravio sam se. Pa ja nikada nisam leao na pruzi! I to to zapravo hoe Slip od mene? Slip neto trai, neto eli. Posveuje me udnom rtvom!Sluaj, kaza mi Slip. Imao je uho na sinji. Sluaj, glasovi daljine pjevaju i zovu.Posluao sam: uistinu, glasovi! Mukli glasovi daljine projurili iz sinje u mene pa iz mene opet u sinju. Stanjio sam se sa sinjom.A sad lezi, dokai se, ree Slip.Slipe . . .Slip me gledao. Prodirao je u me: Ponikao sam. Pogledao sam iza: gradu ni traga. Pogledao sam naprijed: sve sivo i bijelo.No . . . lijepi, mali. . . stavi na kunju svoju ljubav . . . ispitaj je . . .68Rije ljubav me preli vrelinom. Prvi put sam je uo iz Slipovih usta.Legao sam izmeu sinja. Poloio sam samog sebe. Bio sam drven. Znao sam da se neu moi podii kad naie vlak i da e od mene poslije ostati topla kaica. Leao sam izmeu dva praga (rasuena, vornata i uganuta), na otrom kamenju. Pragovi su mirisali po garu i katranu. Izmeu kamenja su se probijale neke udne sabljaste travke. Traile su svjetlost. Htio sam ih pomilovati, ali ruke su mi bile od drveta. Nebo je bilo potpuno bijelo: topilo se u mojim zjenama poput peka. Zasuzie mi oi.uje glasove, upita me Slip nekim tihim, ispovjednikim glasom.utio sam. Glasovi su se kotrljali i pojaavali. I neki novi glasovi u meni su se kotrljali i pojaavali. A onda, naas, sve posta tiho, sve se ukruti u nekoj votanoj pozi, sve dok raspasti pisak vlaka nije razrezao, na krike, tu tiinu.Slipe ... Slipe ... ja sve znam ...to to, lijepi moj?Znam. O onom kriu . . . o onom vojniku .. . to su ga nali one mrane kine noi. . . zna . . . znam tko ga je ubio . . .Slip je utio.Znam . . . sve znam.Slip se