BRITANSKI PIJUN HEMFER

Predgovor "Memoari gospodina Hemfera, Britanskog pijuna za Bliski Istok" je naziv dokumenta objavljenog u epizodama u Njemakom listu "pigel" pa potom i u jednom poznatom Francuskom listu. Libaneski doktor ga je preveo na Arapski jezik sa kojeg je onda preveden na Engleski i druge jezike. "Vakuf Ihlas" izdavaka kua iz Istanbula je objavila ovaj dokumenat u vidu knjiice a i elektronski na Internetu na svom web sajtu pod nazivom: Konfesije Britanskog pijuna i Britansko neprijateljstvo prema Islamu. Ovaj dokument otkriva stvarnu pozadinu Vehabijskog pokreta koji je iniciran od strane Muhammeda bin Abdul-Vehhaba, te objanjava porijeklo brojnih lai i obmana koje su oni proirili u ime Islama otkrivajui time svoje neprijateljstvo prema Islamu, Poslaniku Muhammedu sallallahu `alejhi ve sellem- i Muslimanima u cjelini. Nije ni udo to danas Vehabije stoje kao kima takozvanog "Islamskog" terorizma doputajui i finansirajui ubijanje nedunih Muslimana kao i nemuslimana, irom svijeta. Njihova poznata istorija terorizma, dokumentovana u djelu 'Fitnetul-Vehabija' od Mekkanskog Muftije, ejh Ahmed Zejni Dehlana, kao i njihova tekua aktivnost u pogubljenjima i atentatima, je proizvod njihova bolesnog vjerovanja da su svi blasfemiari (murici) osim njih. Njihova aktivnost se itekako tie Bonjakog naroda, kako u Bosni tako i u dijaspori. Naime, ta izopaena ideologija se poela iriti Bosnom u zabrinjavajuim razmjerima, pogotovo poslije ratnog primirja. Nevina Bonjaka omladina, neupuena u proces stvarne Islamske obnove i s jakim vjerskim entuzijazmom, nesvjesno upada u kande heretika iz Nedda. Prije samog dokumenta o Britanskom pijunu elim navesti struno zapaanje rahmetli muhaddisa Imam Ebul Fejda, koji je napisao preko 140 Islamskih knjiga, te posjedovao stvarni uvid u ovu temu: Dokaz da su Vehabije zapravo Havaridije isjeak iz knjige 'Ihja el-Maqbur' strane 59-60. Muhaddis Zamana, Imam Ebu'l-Fejd Ahmed ibn Ebi Abdallah el-Siddiq el-Gimmari, Bismillahir~Rahmanir~Rahim

to se tie "Karnijjun", njihovu zemlju Allah nije blagoslovio ni s jednim evlijom ili pobonjakom (salih) od poetka Islama pa do danas. Umjesto toga, On im je dao samo Karn el-ejtan ['Sotonin Rog'], iji slijedbenici su bili Havaridije trinaestog i kasnijih Islamskih stoljea. Stoga bojte se Allaha, i nemojte biti kao oni koje su oni obmanili, i podravati njihovu pokvarenu sektu i bezvrijedno miljenje, i njihovu zalutalost koju je Poslanik sallallahu `alejhi ve sellem- jasno opisao, opisavi ih kao 'Pseta Vatre' [kilab el-nar], i obavjestio nas da su oni 'najgori meu onima pod nebeskom kapom', i da oni 'odskau iz religije kao to strijela odskae od mete,' i da njihova usta najbolje priaju o Tevhidu, primjenjivanju Sunne, i borbi protiv novotarija (bid'ah) - a ipak, Allaha mi, oni se gue u novotariji (bid'ah); zapravo, nema gore novotarije od njihove, koja ini da oni 'odskau van religije kao to strijela odskae od mete', uprkos njihovih prividnih napora u ibadetu i dosljednosti religiji. Ba kao to je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- rekao: 'Jedan od vas (ashaba, tj. pravovjernih) bi prezirao svoj namaz sa njima obavljen, i svoj post sa njima upotpunjen; oni ue Kur`an ali im ne silazi nie od grla.' Radi ovoga je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- odbio da uini dovu (molbu) za Nedd kao to se molio za Jemen i Siriju, jer je on rekao: 'O Allahu blagosiljaj na Jemen; blagosiljaj nau Siriju.' - a oni rekoe, 'I na Nedd, O Resulullah?', ali on je ponovio svoju molbu za Jemen i Siriju; a i oni su ponovili svoj zahtijev; dok Poslanik nije rekao, na trei zahtijev, da bi objasnio zato nee da se moli za Nedd: 'To je mjesto potresa, i smunje (fitne), i Sotonin Rog e se podii odatle.' [Prenosi Buhari] I nita se od tamo nije podiglo da uzrokuje potrese i smutnju u Islamskoj religiji kao to je to uinio Muhammed ibn Abd el-Vehhab, koji je zalutao a i druge odveo u zabludu. Stoga on je taj Sotonin Rog predskazan u rijeima Poslanika -sallallahu `alejhi ve sellem-, i on je odbio da moli Allaha za Nedd radi njega, i radi smutnje (fitne) koja e potei od njegove demonske misije (da'vah). Ko god se odazove tom pozivu poinio je nedvojbeni kufr, i osuen je na odmetnitvo od Islama i 'odskakanje od religije', kao to vidno u sluaju drugih mulhida [heretikih nevjernika] ovog vrmenea koji su uveni po svom ilhadu [krivovjerstvu], jer su u svakom sluaju otpoeli pridravajui se sekte Sotoninog Roga, to je dobro-poznato uenjacima od iskustva i uvida. Ve sallallahu `ala sejjidina Muhammedin ve `ala alihi ve sahbihi kullema zekeru e-zakirun ve gafele 'an zikrihi el-gafilun. Vel~hamdulillahi rabbil~alemin. Pare sipaju iz Saudijske kase kupujui naklonost vlade i meihata. Oni znaju ko su Vehabije, ali trenutna politika bura nije povoljna za javno istupanje protiv njih, jer na kraju krajeva pozicija i para je vanija. Vehabije koriste tu situaciju da privuku omladinu ukazujui im na svu licemjernost Bosanske uleme, tvrdei da su samo oni na pravom putu jer su, oigledno, jedini koji striktno praktikuju Islam. To nije daleko od istine, jer veina Bosanaca misli da su njihova srca ista, te im stoga nije potrebno da klanjaju svakodnevni namaz ili napuste alkohol i sline harame. Na drugoj strani, neprijatelji Islama kao to su pojedini novinari lista "Dani" i drugi, koriste ponaanje i vjerovanja takvih ljudi kao odlian materijal za defamaciju Islama u Bosni. Ako se neto ne poduzme, ono malo Bonjaka koji su se spasili paganskih klaonica, nestat e u tami Vehabijske blasfemije. Sada je vrlo teko objasniti toj zavedenoj omladini da su oni nasjeli na delikatnu anti-islamsku aktivnost, jer to podrazumjeva gutanje ponosa i distanciranje od prijanjih arkih izjava i polemika. Potrebno je dosta duhovne snage da se to uvidi i prihvati. Naravno, neprijatelji Islama e jedva doekati da se slatko nasmiju i prdaju sa tom omladinom, nabijajui im na nos Islamsku "nepogrijeivu Vehabijsku" prolost. Bosanska Ulema je ta koja treba stati na stranu te

omladine i odrijeiti jezike u odbrani Sunni Islama i onih Muslimana koji ele praktikovati Islam na Bosanskom tlu. Na kraju krajeva ta ista ulema je donekle kriva za prodor Vehabizma na Bonjaki prostor. Ja ipak vie volim te nae Bosance koji su nasjeli Vehabijskim mahinacijama, nego one koji ne praktikuju nita i jo kritikuju druge koji neto rade. Zato? Zato to ta naivna omladina eli Islam ali ne zna kako a ovi drugi pak uopte ne ele Islam, drugim rijeima dvolinjaci koji kao ljute guje prave otrovna gnijezda unutar muslimanske beike. Kako sam uo oni sebe sad nazivaju Hanbelijama. Recimo da su oni stvarno Hanbelije, u ta ja lino dosta sumnjam, zar nije bilo lake da su odtampali knjige Hanefijskog mezheba i propagirali ih po Bosni, koja je kao i cijeli Balkan od dolaska Turaka u Evropu bila obrazovana po Hanefijskom pravu (fikhu) i teologiji (akaidu). To bi bila najkorisnija opcija i vrlo lahko ostvarljiva kad se uzme u obzir da na stotine Hanefija studira na Saudijskim univerzitetima. Da je se kojim sluajem iskreno razmatrao najefektivniji nain obnove Islama u Bosni onda bi te Hanbelije prile Bonjacima sa Hanefijskom literaturom i uenjacima ime bi se izbjegla ova fitna i vjerski razdor u Bosni koja je vjekovima ognjite Hanefija i dervia Nakibendije, Kadirije, Rufaije itd. to bi na narod rekao, 'Drvo se po plodu raspoznaje'. Vehabizam ili kako ga oni sad nazivaju Hanbelizam, nije kompaktan Bonjakoj prirodi i obrazovanju. Bosanski narod je oduvijek bio vrlo emotivan i produhovljen narod ispunjen merhametom i mehkoom koja olikuje Islam kao univerzalnu religiju. Radi toga su Islamski mistini (sufijski) korijeni u Bosni stari koliko i sam Islam. Bezumna beskompromisnost i okorjelost Vehabizma nije kompaktna sa Bosnom i njenim narodom, tavie ona je vrlo opasna za Bosanski narod koji se nalazi ivici istrijebljenja u sred nemuslimanske Evrope. Na narod treba vremena za tihu i efektivnu obnovu Islama bez provokativnih nastupa i "velikih" ali praznih rijei Vehabijskih "reformatora". Velika fitna se proirila po svijetu a Vehabije su samo jedna glava od velike satanske nemani. Neka nas Allah zatiti od njihova zla i smutnje. Amin! Ebu Irfan el-Bosnevi

Thomas E. Lawrence i Emir Feisal sa tjelohraniteljima.

Memoari Hemfera, Britanskog pijuna za Bliski (Muslimanski) Istok

Thomas E. Lawrence, samo jedan od mnogih Britanskih pijuna koji su radili na ruenju Ottomanskog carstva radi zaposjedanja Palestine a sve to da bi se unilateralno osnovala Cionistika drava Izrael, jer Deddal hoe da vlada iz svetog Jerusalema. Iako je Britanski film Lawrence od Arabije pokazan kao osloboenje Arapima protiv nepravedne Otomanske carevine ti isti beduini arabije (divlje seljaine) su iz pohlepe za parama i vlau pomogli najvee dumane Islama koje predvodi sam Deddal da srue kakvu takvu Islamsku carevinu i uspostave ilegalnu dravu Izrael. Nije to bila nikakva Holivudska idila kako se u filmu prikazuje nego je to bila krvava bajka koja i dan danas traje dok svi ti deddalovci zgru Muslimanske pare.

Lijevo Abdul Aziz ibn Saud 1911g

Ibn Saud i William A. Eddy

King Abdul Aziz na Amerikom brodu USS Quincy

Ibn Saud i Feisal kralj Iraka sa Cionistima na brodu Lauren 1949g.

Titin uitelj Moa Pijade je bio samo jedan od Cionistikih aktivista. Cionizam je izrodio komunizam kao metodu globalnog ispiranja mozga od vjere te uvoenja novog spasa u ateizmu tj oboavanju komunistikih lidera.

Faisal na desno, sa cionistom Chaim Weizmann odjevenom u Arapsku odjeu za prigodu Belfurske deklaracije

El-Dezira i Cionistiki korijeni. El-Dezira arapsku TV stanicu su napravili Cionisti dvojnog Francusko-Izraelskog dravljanstva bilionerska braa, David i Jean Frydman, koji su osnovali TV mreu da infiltriraju medije Islamskog svijeta i da kontroliu raspravu Bliskog Istoka na temu Cionistike okupacije Palestine. Obojica su sluili kao prvi savjetnici Cionistikim ratnim zloincima Yitzhaku Rabinu i Ehud Baraku.

Ibn Saud i eril 1945g.

(D)Emir Katara sa Cionistikom kujom Zipni Livni.

Cionist Rupert Murdoch i Saudi Princ Telal 2010g

Princeza Alisa, Kountesa od Athlone i mlaa unuka Kraljice Viktorije, prva posjeta Saudi Arabiji od strane Britanske Kraljevske loze u Februaru 1938.

Prince Velid i Princeza Amirah u Londonu na vjenanju Princa Vilijama 2010

.

Godine 1744, Saudov sin se oenio kerkom Ibn Abdul Vehhaba. Neastiva kraljevina je sa ovim politiko-ideolokim brakom zapeaena i ustoliena!

Ovo je atlas svijeta koji Cionisti za svog Mesiha Deddala spremaju.

PRVO POGLAVLJE Hemfer kae: Naa Velika Britanija je veoma prostrana. Sunce se die iznad njenih mora, i zalazi, opet ispod njenih mora. Naa drava je relativno slaba pa ipak ima kolonije u Indiji, Kini i Bliskom Istoku. Ove zemlje nisu jo potpuno pod naom kontrolom, ali mi smo vrlo aktivni u sprovoenju naih politikih odluka i polica u ovim zemljama. Mi emo uskoro imati potpunu dominaciju u svim tim zemljama. Dvije stvari su za nas od prioritetne vanosti: 1- Uraditi sve neophodno da se zadre mjesta koja su ve pod naom kontrolom; 2- Uraditi sve da se zauzmu mjesta koja nisu jo pod naom kontrolom. Ministarstvo za Kolonije je odredilo komisije iz svake kolonije za sprovoenje ovih dviju imperijalistikih polica. im sam se pridruio Ministarstvu Kolonija, Ministar me je zavolio i postavio me kao administratora kompanije u Istonoj Indiji. S vana, ta kompanija je bila zauzeta trgovinom. Ipak njen stvarni i glavni zadatak je bio iznalaenje puteva i metoda za potpunu kontrolu nad Indijom. Naa vlada se nije mnogo brinula zbog Indije. Indija je bila zemlja razliitih nacija, jezika i interesa pa je ipak suivot njenog naroda tekao bez problema. Nismo se mi plaili ni Kine, jer su tamo dominantne religije bile Budizam i Konfuijanstvo, koje nisu predstavljale nikakvu ozbiljnu prepreku ili prijetnju naim potikim policama. Obje religije su bile mrtve, bez ikakva interesa u ovozemni ivot i politiku. Zbog toga, ljudi u ove dvije zemlje nisu imali skoro nikakva patriotska osjeanja. Indija i Kina zasigurno nisu zabrinjavale Britansku vladu. Pa i pored toga, zbog moguih nenadanih komplikacija u budunosti, mjere predostronosti su uvedene na svim kljunim mjestima. Dugoroni plan je bio unoenje razdora i zaostalosti pa ak i epideminih bolesti, da bi se osigurao status nae nadmonosti. Mi smo imitirali lokalne obiaje i obrede, time idealno maskirajui nae stvarno lice, aktivnosti i namjere. Ono to nam je najvie grizlo nerve su bile ustvari Islamske zemlje. Mi smo ve bili uredili neke sporazume, od kojih su svi bili u nau korist i presti, sa Bolesnim ovjekom (Otomanskim carstvom). Iskusni aktivisti Ministarstva Kolonija su predvidjeli da e bolesni ovjek umrijeti za manje od stoljea. Povrh toga, mi smo sklopili neke tajne dogovore sa Iranskom vladom i postavili na kljuna mjesta nae aktiviste koji su bili masoni sprovodei nae police. Korupcija kao potplaivanje, nekompententna administracija i neadekvatno vjersko obrazovanje, je zauzvrat donijelo zabavljanje sa lijepim enama i finalno ak do zanemarivanja dravne dunosti. To je slomilo kimu ove dvije Islamske zemlje. Uprkos svim tim mjerama, mi smo bili zabrinuti da nae aktivnosti nee donijeti eljene rezultate, i to zbog razloga koje u navesti ispod: 1- Muslimani su ekstremno privreni Islamu. Svaki pojedinac je odan Islamu u toj mjeri kao kalueri Kranstvu, ako ne i vie. A poznato je da bi sveenici i kalueri radije umrli nego napustili Kranstvo. Najopasniji u tom respektu su ije iz Irana, jer oni smatraju paganima (nevjernicima) i prljavim one koji nisu ije. Krani su kao odorna neist kako kau ije.

Naravno, osoba e uiniti sve mogue da se otarasi neisti. Ja sam jednom upitao nekog iju: "Zato vi tako gledate na Krane?" On mi je odgovorio: "Poslanik Islama je bio vrlo mudar ovjek. On je stavio Krane pod duhovnu opresiju s namjerom da ih vremenom prevede na Islam i spasi od vjene patnje. Poznato je kao taktika svake vlade, da se politiki nepodobna osoba, stavi pod duhovnu i mentalnu opresiju sve dok ne poprimi nametnute osobine i pokornost. Neist o kojoj ja govorim nije fizika nego duhovna. Duhovna opresija se ne primjenjuje samo nad Kranima nego i ostalim nevjernicima i Sunnijima. ak i nai pretci koji su bili Magijanci su neist." Ja mu rekoh: "Pa dobro! Sunnije i Krani vjeruju u Allaha, u Poslanike i Sudnji Dan, zato su onda neisti?" On odgovori, "Oni su neisti zbog dva razloga: Sunnije pripisuju pogrijeivost naem Poslaniku, Hadrat Muhammedu, da nas Allah sauva takva djela! I mi njima, zauzvrat, kaemo da su neist. Jer to kae izreka, "Ako te osoba maltretira, i ti nju moe maltretirati. Drugi, Krani, iznose lai i uvrede prema Allahovim Poslanicima. Naprimjer, oni kau da je Isa (Isus) 'alaihis-salam' pio estoka alkoholna pia. I zato to je bio proklet, zato je bio i razapet." U prigovor, ja mu rekoh da Krani ne kau takve stvari o Isusu. "Kau, dabome da kau," bio je njegov odgovor, "samo ti ne zna. Tako je napisano u Bibliji." Ja se poutih, jer je ovjek bio djelimino u pravu. Nisam elio dalje da se raspravljam, jer bi mogao postati sumnjiav prema meni, zato to sam bio u Islamskoj nonji a dijalogom branio Krane. U budunosti sam izbjegavao takve dijaloge. 2- Islam je nekad bio religija administrativnog ureenja i autoriteta. I Muslimani su bili potovani. Bilo bi vrlo teko dokazati tim ljudima, da su oni sada samo sluge zapadnim silama. Isto tako bi bilo nemogue porei istoriju Islama i rei Muslimanima: ast i potovanje koje ste imali tada, je rezultat nekoliko za vas tada pogodnih okolnosti. Ti dani su davno prohujali, i nikad se vie nee povratiti. 3- Mi smo bili vrlo zabrinuti da bi Ottomanije i Iranci mogli prozrijeti nau zavjeru i onemoguiti je. Iako su ove dvije zemlje bile dosta osakaene, mi jo nismo bili sigurni u definitivnu pobjedu jer su te zemlje imale centralnu vlas sa kapitalom, orujem i autoritetom. 4- Najvie smo se brinuli zbog Islamskih uenjaka. Uenjaci Istanbula, El-Ahzara, Damaska i Iraka su bili nepremostiva prepreka ispred uspijeha u naim zacrtanim planovima. Ti uenjaci su bili toliko poboni, da nipoto ne bi ustupili jednu jedinu sitnicu u svojoj vjeri, zato to su svoja srca vezali za Dennet i vjeni svijet, a prolazei kroz ovaj svijet samo kao putnici. Narodne mase su ih pratile. ak i sam Sultan je strepio od uenjaka.Sunnije nisu tako odani uenjacima kao ije. ije nisu itale knjige; oni su priznavali samo uenjake, i nisu davali duno potovanje Sultanu. Sunnije, na drugoj strani, itaju knjige, i potuju uenjake i Sultana. Prema tome, mi smo pripremili seriju konferencija. Ipak svaki put smo sa razoarenjem nailazili na zatvoren put. Izvjetaji koje smo dobijali od naih pijuna su bili puni frustracije, i konferencije su se svodile na nulu. Ipak, mi nismo gubili nade. Jer mi smo vrsta ljudi koji su razvili naviku da duboko udahnu i usvoje strpljivost. Ministar lino, najvie svetenstvo, i nekoliko specijalaca su prisustvovali jednoj od naih konferencija. Bilo nas je dvadeset. Konferencija je trajala tri sahata, i finalna rasprava je zavrena bez ikakva plodonosnog zakljuka. Na kraju, jedan svetenik ree, "Ne brinite se!

Jer Mesih (Isus) i njegovi uenici (apostoli) su postigli uspijeh i autoritet poslije tri stotine godina persekucije i samoportvovanja. Nadati je se, da e iz nevidljivog svijeta, on (Isus) pogledati na nas sa odobrenjem te e se naa loa srea poboljat tako da istjeramo nevjernike (Muslimane) iz njihovih sjedita, pa makar i poslije tri stotine godina. Sa jakim ubjeenjem i dugoronom strpljivou, mi se moramo naoruati! S ciljem preuzimanja svjetskog autoriteta mi moramo zagospodariti svakom vrstom medija, i pokuati svaki metod. Mi moramo na sve naine da proirimo Kranstvo kroz Muslimanske mase. Za nas vrlo vano da shvatimo na cilj, pa makar njegovo ostvarenje bilo i poslije nekoliko stoljea, jer oevi rade za svoje potomstvo." Konferencija je opet odrana, i diplomate i vjerski uenjaci iz Rusije i Francuske kao i iz Engleske su prisustvovali. Ja sam bio sretan da mogu prisustvovati, jer sam sa ministrom imao vrlo dobre odnose. Na konferenciji, planovi o cijepanju Muslimana u grupe i sekte kao i njihovo pokrtavanje koje je radilo u paniji, su bili izneeni i razraivani. Ipak, na kraju nije bilo rezultata koje smo mi oekivali. Ja sam pribiljeio sve planove i akcije koje smo trebali sprovesti u svoju knjigu "Ilaa Melekut-il-Mesih." Teko je iznenada i momentalno isupati drvo koje je pustilo svoje korijenje vrlo duboko u zemlju. Ipak, mi moramo uiniti tekoe lakim i prevazii ih. Kranstvo je dolo da bi se rairilo. To nam je na Mesih (Isus) obeao. Loe stanje na zapadu kao i na istoku su pomogle Muhammedu. To stanje je nestalo, i odnijelo sa sobom napast (Islam). Sa zadovoljstvom mi zapaamo da se to stanje potpuno promjenilo. Kao rezultat velikih poduhvata i napora naeg ministarstva i drugih Kranskih vlada, Muslimani su sad na padu a Krani na usponu. Sada je vrijeme da mi preuzmemo pozicije koje smo izgubili kroz vjekove. Mona vlada Velike Britanije je pionir u ovom blagoslovljenom poduhvatu [unitenja Islama]. DRUGO POGLAVLJE 1122 po Hidri, tj. 1710 po Kranstvu, Ministar Kolonija me je poslao u Egipat, Irak, Hidaz i Istanbul da radim kao pijun prikupljajui informacije neophodne za razbijanje Muslimana. Ministarstvo je osim mene istovremeno odredilo jo devet specijalaca, punih odvanosti i elana, sa istim ciljem i strategijom koju sam ja imao. Pored novca, informacija i zemljopisnih karti mi smo dobili liste sa imenima dravnika, uenjaka i lidera razliitih klanova. Nikad ne mogu zaboraviti, kada sam se opratao sa Ministrom, on mi je rekao: "Budunost nae drave ovisi o tebi, pa prema tome daj sve od sebe da tvoja misija uspije." Ja sam se uputio prvo u Istanbul, centar Islamskog halifata. Osim moje prvenstvene dunosti (pijunae), ja sam morao da nauim vrlo dobro Turski jezik koji je bio zvanicni jezik Halifata i Muslimana koji su tu ivjeli. Ja sam jo u Londonu nauio podosta Turskog, Arapskog (jezika Qur'ana) i Perzijskog, Iranskog jezika. Ipak uenje jezika i govor istog sa posebnim dijalektskim pojedinostima nije tako lak zadatak. Dok je za uenje jezika potrebno nekoliko godina za njegovo dijalektiko usavravanje je potrebno tri puta vie vremena. Ja sam nauio Turski sa svim njegovim finesama i detaljima jer bi inae bio sumnjiv i nepovjerljiv kao stranac. Ipak ja se nisam nogo brinuo da e me otkriti, jer Muslimani su tolerantni, otvorena srca, ljubazni, kao to su to nauili od svog Poslanika Muhammeda. Oni nisu skeptini i podozrivi kao mi (Krani). Na kraju krajeva Turska vlada nije imala nikakvu organizaciju koja bi otkrivala i hapsila pijune.

Poslije vrlo napornog putovanja stigao sam u Istanbul. Rekao sam da mi je ime Muhammed te poeo odlaziti redovno u Muslimanski hram (Damiju). Sviao mi se nain na koji su Muslimani provodili disciplinu, istou i pokornost. Za trenutak sam pomislio: Zato se mi borimo protiv ovih nevinih ljudi? Je li to to nam na Gospod Mesih (Isus) nalae? Ali momentalno sam se prenuo od te vraije misli, i odluio da sprovedem svoju misiju na najbolji mogui nain. U Istanbulu sam sreo starog uenjaka po imenu "Ahmed Efendi." Sa svojim elegantnim ponaanjem, otvorenou, produhovljenou i ljubaznou, nisam mu naao ravna meu naim svetenstvom. Ovaj ovjek je izgarao no i dan da poprimi potpuni karakter i ponaanje Poslanika Muhammeda. Po njemu, Muhammed je bio najsavreniji i najuzvieniji ovjek. Kad god bi spomenuo Poslanikovo ime njegove oi bi se ispunile suzama. Ja sam bio sretan jer me on nije pitao ni ko sam ni odakle sam. On bi me oslovljavao sa "Muhammed Efendi." On bi bi odgovarao na moja pitanja sa njenom samilosti. On me je smatrao gostom koji je doao u Istanbul da bi radio i ivio u sjeni halife, Poslanikova namjesnika. Ustvari, to je bio moj izgovor za boravak u Istanbulu. Jednog dana ja sam rekao Ahmed Efendiji: "Moji roditelji su umrli. Nema niti brae a niti sestara, i nisam nita naslijedio. Ja sam doao u centar Islama da radim i da nauim Qu'ran i Sunnet, tj da zaradim blagodati na ovom kao ina vjenom svijetu.On je bio oduevljen sa mojim rijeima, te ree, "Ti zasluuje potovanje zbog tri stvari." Ja piem od rijei do rijei ta je rekao: "1- Ti si Musliman. Svi Muslimani su braa. 2- Ti si gost. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: 'ponudite ljubazno gostoprimstvo vaim gostima!' 3- Ti hoe da radi. Ima hadis koji kae da 'Osoba koja radi je draga Allahu'. " Ove rijei su me puno obradovale. Rekao sam u sebi, "Kamo sree da ima ovakvih divnih istina u Kranstvu! Prava sramota je da nema." ta me je iznenadilo je injenica da Islam, tako plemenita religija, je bio degenerisan u rukama ovih zavaranih ljudi koji nisu bili svjesni a niti shvatali ta se deava u svijetu oko njih. Rekao sam Ahmed Efendiji da elim nauiti Qur'an el-Kerim. On mi je rekao da e me sa zadovoljstvom nauiti te je poeo sa surom Fatihom. On bi mi objanjavao znaenja ajeta kada bi ih itali. Imao sam velike potekoe izgovarati neke rijei. Tokom dvije godine proitao sam cijeli Qur'an el-Kerim. Prije svake lekcije on bi obavio abdest i naredio mi da uinim isto. Poslije toga on bi se okrenuo prema Ka'bi i poeo sa lekcijom. Ono to Muslimani nazivaju abdestom se sastoji od nekoliko pranja koje u ovdje navesti: 1) Pranje lica; 2) Pranje desne ruke od prstiju do lakta; 3) Pranje lijeve ruke od prstiju do lakta; 4) Potiranje (mesah) vlanim dlanovima kose, uiju i pozadine vrata;

5) Pranje obadva stopala. Koritenje Misvaka me je mnogo smetalo."Misvak" je korijen sa kojim Muslimani iste zube i usta. Mislio sam da je taj komadi drveta opasan za zube i usta. Nekad bih povrijedio usta i desni prouzrokujui krvarenje istih. Ipak morao sam ga koristiti.Jer po njima upotreba Misvaka je Sunnet muekked (redovna praksa Poslanika). Oni su mi rekli da je upotreba Misvaka vrlo korisna. I zaista, moje krvarenje je vremenom prestalo. I moj smrad iz usta koji su skoro svi Englezi tada imali, je potpuno nestao. Tokom mog boravka u Istanbulu noi sam provodio u sobi koju sam iznajmio od Mervana Efendije koji je bio zaduen za brigu o Damiji. Mervan je ime jednog od Sahaba (drugova) Poslanika Muhammeda. Taj Mervan je bio vrlo nervozan ovjek. esto bi se hvalio svojim imenom i govorio ako budem imao sina da mu dam ime Mervan jer je on bio jedan od najveih Islamskih boraca (Mudahida). "Mervan Efendi" bi mi pripremao svaku no veeru.Petkom nisam iao na posao jer je to bio Muslimanski praznik. Drugim danima sam radio kod stolara po imenu Halid, koji me je plaao svake sedmice. Zato to sam radio mali broj sahata (od jutra do podne), on me je plaao manje od ostalih radnika. Ovaj stolar bi provodio dosta svog vremena pripovjedajui vrline "Halida bin Velida", jednog od Sahaba koji je bio veliki vojskovoa. Taj Halid je postigao znamenite pobjede za Islam ali je bio razrijeen dunosti u vrijeme Halifata Omera bin Hattaba, to je pridavalo puno boli stolarevom srcu.* "Halid", stolar za kog sam radio, je bio vrlo nemoralan i nervozan. Ipak zbog neega je imao povjerenje u mene. Ne zan zato, ali moda zato to sam mu uvijek povlaivao i sluao ga. On je ignorisao eriat (Islamske zapovjedi) u svojim tajnim djelovanjima. Ipak kad bi bio sa drugim on bi se pritvarao da strogo prati eriat. Redovno je iao Petkom na Dumu ali nisam bio siguran da li je klanjao svakodnevne Namaze. Dorukovao bih u radnji, a poslije posla bih iao klanjati podne Namaz u Damiju i proveo tamo vrijeme do Asr (ikindije) Namaza. Poslije Asr Namaza bih otiao do Ahmed Efendijine kue gdje bi me on dva sahata poduavao uenje Qur'ana, Arapskog i Turskog jezika. Svakog Petka bih mu dao moju sedminu platu za njegovo poduavanje. Zaista, on me je nauio vrlo dobro Qur'asnko itanje i finese Arapskog i Turskog jezika. Kada je Ahmed Efendi saznao da sam neoenjen on me je htio oeniti sa jednom od svojih kerki. Ja sam odbio ali je on insistirao rekavi mi da je brak Sunnet svih Poslanika i da je Poslanik rekao, "Osoba koja odbije moj Sunnet ne pripada meni." Slutei da bi nae neslaganje u vezi braka moglo donijeti do razlaza imeu mene i njega, ja sam mu slagao da nemam seksualne potencije za normalan brak. Tako sam osigurao na daljni odnos i prijateljstvo. Kada su moje dvije godine boravka u Istanbulu zavrile ja sam rekao "Ahmed Efendiji" da elim ii kui. On mi ree, "Ne, nemoj ii. Zato ide? Sve to trai ili eli moe nai u Istanbulu. Allahu te'ala je obezbjedio dosta i ovosvjetskih i onosvjetskih potreba u ovom gradu. Rekao si da su ti roditelji umrli i da nema nikoga od rodbine. Zato se ne smiri u Istanbulu?..."

"Ahmed Efendi" je dobio ovisnost o mom drutvu. Zbog toga je elio da se skrasim u Istanbulu. Ali moj patriotski poriv me je tjerao da se vratim u London, da predam detaljan izvjetaj o Halifatu i da primim daljne instrukcije za moju pijunsku misiju. Tokom moje dvije godine u Istanbulu svakog mjeseca sam slao moje izvjetaje Ministarstvu Kolonija. Sjeam se kada sam jednom pitao u pismu ta da radim ako bi osoba za koju radim traila od mene da imam homoseksuani odnos sa njom. Odgovor je bio: Uradi to ako e ti pomoi da ostvari svoj cilj. Ja sam bio vrlo gnusnut i ljut zbog takvog njihovog odgovora. Osjeao sam se kao da je cijelo nebo palo na moju glavu. Ja sam ve znao da je ovo izopaeno ponaanje homoseksualaca postalo dosta proireno u Engleskoj. Ipak nisam ni sanjao da bi mi moja vlada naredila da ga poinim. ta sam mogao da radim? Nije mi preostalo nita drugo nego da dodam jo jedan sloj ukupnoj prljavtini. I tako sam se poutio i nastavio sa svojim radom. Kada sam se opratao sa "Ahmed Efendijom", njegove oi su bile pune suza i on mi ree, "Moj sinko! Neka te Allahu te'ala uva! Ako se kad vrati u Istanbul i vidi da sam preselio na drugi svijet, sjeti me se. Proui suru Fatihu za moju duu! Mi emo se sresti na Sudnjem Danu ispred Rasulullah (Poslanika)." Uistinu, i ja sam bio vrlo tuan; toliko da sam iskreno zaplakao. Ipak, moj osjeaj dunosti prema domovini je bio jai. TREE POGLAVLJE Moji suradnici (pijuni) iz drugih zemalja su ve bili stigli u London prije mene. Oni su ve dobili nove instrukcije od Ministarstva. I ja sam dobio nove instrukcije kada sam doao u Ministarstvo Kolonija. Na nesreu samo est pijuna od deset poslanih se vratilo Sekretar je jo uvijek bio zadovoljan jer taj pijun nije odao nita Egipatskim vlastima o svojoj misiji. Drugi je otiao u Rusiju i ostao tamo jer je bio porijeklom Rus. Sekretar je bio razoaran sa njime ne zato to je ostao u rodnoj zemlji nego zato to je sumnjao da je on pijunirao Ministarstvo Kolonija za Rusku vladu. Trei je umro od kuge u gradu Imara blizu Bagdada. etvrti je bio poslan u grad Sana u Jemenu odakle je slao izvjetaje cijelu jednu godini poslije ega mu se zatro svaki trag. Ministarstvo je primilo gubitak ova etiri pijuna kao katastrofu. Mi smo mala nacija sa velikim dunostima i poudhvatima. Prema tome mi pravimo detaljne kalkulacije na svakog pojedinca. Poslije nekoliko mojih predatih izvjetaja, sekretar nas je sazvao da skrutinira raporte nas etvorice pijuna koji smo bili prisutni na tom sastanku. Svi smo predali izvjetaje i oni su uzeli neke biljeke iz mog raporta. Ministar, sekretar, i oni koji su prisustvovali tom sastanku su pohvalili moj rad. Ipak, ja sam bio trei po uspijehu i doprinosu zacrtanim planovima. Prvo mjesto je zauzeo moj kolega pijun "George Belcoude", a "Henry Fanse" je bio drugi na listi efikasnosti. Ja sam bez ikakve sumnje bio vrlo uspijean u savlaivanju uenja Qur'ana, Arapskog i Turskog jezika kao i eriatskih pravila. Ipak, nisam uspjeo dostaviti raport sa informacijama o aktuelnim slabostima i manama Ottomanskog Carstva. Poslije dvosatnog sastanka sekretar me upita za razlog mog neuspijeha. Ja mu rekoh, "Moja primarna dunost je bila savlaivanje jezika, Qur'ana i eriata. Pored toga ja nisam imao vremena nizata drugo. Ali ja u vas zadovoljit slijedei put ako mi date drugu ansu." Sekretar je rekao da sam ja bio uspijean ali da je volio da sam ja zauzeo prvo mjesto poto sam radio u Istanbulu jer je tamo bio Sultan. Ruenje Ottomanskog Carstva je najvea prepreka Kolonijalnim planovima. (I on nastavi):

"O Hemfer, tvoja slijedea misija se sastoji od ova dva zadatka: 1- Otkrivanje Muslimanskih mana i rupa kroz koje mi moemo prodrijeti u njihove organe vlasti i autoriteta. To je zaista najbolji metod razbijanja neprijatelja. 2- Onog trenutka kada otkrije te mane i procijepe u Muslimanskom tijelu i uradi ta sam ti rekao, [u drugim rijeima ubaci neslogu i zavadu meu njih], ti e postati najbolji pijun i zaraditi medalju Ministarstva. U Londonu sam ostao est mjeseci. Tada sam se oenio sa mojom rodicom sa oeve strane, "Marijom vej". Tada sam imao 22 godine, a ona 23. "Marija vej je bila vrlo lijepa djevojka, sa prosjenom inteligencijom i obinom kulturnim porijeklom (nije bila plemike rase). Najsreniji i radosniji dani mog ivota su bili ti koje sam proveo sa njom. Moja ena je bila trudna kada sam dobio naredbu da idem u Irak na pijunsku misiju. Ta naredba u vrijeme kada sam oekivao roenje sina me je dosta rastuila. Ipak, vanost koju sam pridavao mojoj domovini se udvostruila mojom ambicijom da postanem najbolji pijun Ministarstva, te je to prevladalo moj osjeaj oinstva. Zbog toga sam prihvatio dunost bez oklijevanja. Moja ena mi je predlagala da odloim put do poslije njena poroaja. Obadvoje smo plakali i jecali na naem rastanku. Moja ena mi je rekla, "Nemoj mi prestati pisati! Ja u ti pisati o naem novom domu, koji je vrijedan koliko i zlato." Ove njene rijei su uzburkale oluju u mom srcu i zamalo da sam otkazao putovanje. Ipak, nekako sam uspio zagospodariti mojim osjeajima i pozdravivi se sa njom otiao sam u Ministarstvo da primim finalne instrukcije. est mjeseci poslije naao sam se u gradu Basri, Irak. Ljudi su bili podijeljeni u Sunnije i ije. Basra je bio grad izmjean od Arapa, Iranaca i malog broja Krana. Tada sam prvi put doao u susret sa Perzijancima (Irancima). Usput da napomenem neke razlike meu ijama i Sunnijima: ije kau da prate 'Alija bin Ebu Taliba, koji je bio oenjen Poslanikovom kerkom Fatimom i ujedno bio Poslanikov prvi roak sa oeve strane. ije vjeruju da je Poslanik Muhammed odredio Alija i dvanaest Imama da ga naslijede kao Halife. U mom miljenju, ije su u pravu to se tie Alijevog , Hasanovog i Husejnovog Halifata. Koliko ja razumijem Islamsku historiju, Ali je bio osoba vrhunskih kvaliteta neophodnih za Halifat. Niti ja smatram pogrenim ili neobinim da je Poslanik Muhammed odredio Hasana i Husejna kao Halife. ta ne mogu da prihvatim, je da je Poslanik Muhammed odredio Husejnovog sina i osam njegovih unuka i praunuka kao Halife. Husejn je bio iv za Poslanikova ivota. Kako je Poslanik Muhammed mogao znati da e Husejn imati osam unuka. Ako je Poslanik Muhammed bio uistinu Allahov Poslanik onda je mogao znati budunost Allahovom voljom, kao to je i Mesih (Isus) predskazivao budunost. Ipak, Muhammedovo Poslanstvo je za nas Krane neprihvatljivo. Muslimani kau: "Ima mnogo dokaza da je Muhammed bio Poslanik i jedno od njih je Qur'an." Ja sam proitao Qur'an i moram priznati da je superiorniji i Tori i Evanelju, jer obuhvata sve principe, regulacije, moralne kriterije itd. Meni je to predstavljalo veliku zagonetku i uenje kako je neko nepismen i neobrazovan kao to je to bio Poslanik Muhammed mogao proizvesti tako genijalnu i produhovljenu knjigu. I

kako je mogao posjedovati tako prefinjen moral, karakter, intelekt i mudrost koju nije posjedovli ni oni koji su bili obrazovani i putovali svijetom. Pitam se da li je sve to moda dokaz njegove Nadnaravne i Boanske Misije? Ja sam uvijek pokuavao da razjasnim i provjerim istinu o Muhammedovom Poslanstvu. Jednom sam upitao visokog svetenika u Londonu o njegovom Poslanstvu na ta mi je on dao vrlo fanatian i svojeglav odgovor, koji nije bio nimalo ubjedljiv. Nekoliko puta sam o tome pitao i Ahmed Efendiju u Turskoj, ali nisam ni od njega dobio zadovoljavajui odgovor. Istinu govorei, ja sam izbjegavao tako direktna pitanja o istinitosti Muhammedova Poslanstva jer bi to moglo dovesti u pitanje moju pijunsku aktivnost u Istanbulu. Ja puno mislim o Muhammedu. Nema sumnje da je on bio jedan od Allahovih Poslanika o kojim smo itali u knjigama. Ipak, kao Kranin, ja jo uvijek nisam vjerovao u njegovo Poslanstvo. Nesumnjivo je da je on bio daleko superiorniji ostalim ljudskim genijima. Sunnije, na drugoj strani, kau da "Poslije Poslanikova preseljenja na vjeni svijet, Muslimani su smatrali Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alija podobne za Halifat." Kontroverzije ove vrste postoje u svakoj religiji, ponajvie u Kranstvu. Poto su i Omer i Ali preselili na vjeni svijet, odravanje ovih nesuglasicaje bez ikakve svrhe. Ja mislim, ako su Muslimani razumni, trebali bi da misle o sadanjosti, a ne o tim davno prohujalim danima. Jednog dana u Ministarstvu Kolonija sam rekao o nesuglasicama ija i Sunnija, "Da Muslimani znaju ita o ivotu, rijeili bi te nesuglasice izmeu ija i Sunnija i udruili se." Neko me je prekinuo i rekao, "Tvoja dunost je da prouzrokuje takve nesuglasice meu Muslimanima, a ne da misli o njihovom zdruivanju." Prije nego to sam napustio London za Irak, sekretar mi je rekao, "O Hemfer, treba da zna da je bilo nesuglasica meu ljudima od kada je Bog stvorio Abela i Kabila (dva prva Ademova sina). Ove nesuglasice e se nastaviti sve dok se Mesih (Isus) ne vrati na zemlju. Ista stvar stoji i sa rasnim, plemenskim, teritorijalnim, nacionalnim i vjerskim kontroverzijama. "Tvoja dunost je da dijagnozira ove nesuglasice detaljno i obavjesti Ministarstvo o tome. to vie bude raspaljivao te nesuglasice meu Muslimanima, vie e sluiti i doprinijeti svojoj domovini Engleskoj. "Mi, Englezi, moramo iriti korupciju, nemoral i sektarijanstvo u naim kolonijama da bi mogli ivjeti u luksuzu. Samo sa takvim metodima i strategijom mi moemo sruiti Ottomansko Carstvo. Inae, kako bi bilo mogue da tako malobrojna nacija kao to smo mi podjarmi tako brojnu naciju kao to su Muslimani? Trai ulaz u bezdan svim svojim potencijalima, i kada ga nae zaroni u njega (uradi sve da raspiri nered). Treba da zna da su Ottomasnko Carstvo i Iranci dosegli najnii stupanj svoje moi. Prema tome, tvoja prva dunost je da nagovori ljude da se okrenu protiv administracije! Historija pokazuje da je svaka vrsta revolucije iznikla iz javne pobune. Kada nestane jedinstva i meusobne privrenosti Muslimana, onda e biti lako za nas da ih slomimo. ETVRTO POGLAVLJE

Kada sam stigao u Basru, smjestio sam se u Damiji. Imam damije je bio Sunni Arap po imenu ejh Omer Tai. Kada sam ga sreo upustio sam se u dijalog sa njim. On je pak od poetka posumnjao u mene, i obasuo me sa kiom pitanja. Nekako sam uspio preiviti taj opasni dijalog rekavi: "Ja sam iz Turske provincije Igdir. Bio sam uenik Ahmed Efendije u Istanbulu. Radio sam kod stolara po imenu Halid." Dao sam mu jo neke informacije o Turskoj, koje sam prikupio tokom mog boravka tamo. Takoe sam rekao nekoliko reenica na Turskom. Imam je dao signal oima jednom od svojih prijatelja provjeravajui da li sam ispravno govorio Turski. Odgovor je bio pozitivan. Bio sam vrlo sretan to sam uspio ubjediti Imama. Ipak, nisam bio u pravu. Poslije nekoliko dana sam uvidio da Imam sumnja da sam ja Turski pijun. Poslije sam otkrio da je taj Imam imao neka neslaganja i netrpeljivost sa lokalnim Guvernerom kojeg je postavio (Ottomanski) Sultan. Nemajui kud, bio sam prisiljen da iznajmim sobu u musafirhani (motelu). Vlasnik musafirhane je bio idiot po imenu Murid Efendi. Svako jutro bi mi zalupao na vrata im bi se Ezan za Sabah Namaz oglasio. Morao sam ga sluati jer bi inae postao sumnjiv. I tako ja bi ustao i klanjao Sabah Namaz a onda bi mi on rekao da moram uiti Qur'an el-Kerim poslije Sabah Namaza. Kada sam mu rekao da to nije Farz (obavezna dunost), on mi ree: "Spavanje u ovo doba e donijeti bijedu i belaj musafirhani i njenim stanarima." Morao sam da mu udovoljim jer mi je rekao da u protivnom napustim njegovu musafirhanu. Prema tome, im bi se Ezan oglasio ja bih klanjao Sabah Namaz i poslije toga uio Qur'an jedan sahat. Jednog dana Murid Efendi je doao i rekao, "Otkad si ti doao u moju musafirhanu svaki belaj se dovukao ovdje. Ja mislim da je to to si ti neoenjen. Ili e se oeniti ili se kupi odavde." Ja sam mu rekao da nemam dovoljno materijalnih sredstava da se oenim. Nisam mu mogao rei isto to i Ahmed Efendiji, jer Murid Efendi je bio takva vrsta ovjeka da bi me skinuo i pregledao mi polni organ da provjeri da li govorim istinu. Kada sam mu ja to rekao, on me ukori, "Kako slab Iman (vjerovanje) ti ima! Zar nisi itao Qur'anski ajet, "Ako su siromani, Allahu te'ala e ih uiniti imunim sa svojim blagodatima?" Ja sam bio zateen takvim njegovim odgovorom te nisam znao ta da mu odgovorim. Na kraju, ja mu rekoh, "Uredu, ja u se oeniti ali jesi li ti spreman da snosi trokove? Ili moe li mi nai djevojku koja me nee puno kotati?" Malo se zamislivi, Murid Efendi ree: "Nije me briga! Ili se oeni do prvog Redepa ili se gubi iz moje musafirhane." Imao sam samo 25 dana do prvog Redepa. Usput, da spomenem Arapske mjesece; Muharram, Safar, Rabi'ul-eavvel, Rabi'ul-ahir, Demazij-ul-evvel, Demazij-ul-ahir, Redep, a'ban, Ramadan, evval, Zilqa'da, Zilhidda. Njihovi mjeseci nisu nijedan vei od 30 dana niti su manji od 29. Oni koriste lunarni (mjeseev) kalendar. Naavi posao kao stolarski pomonik, ja sam napustio Muridovu musafirhanu. Nagodili smo se na nisku plau s tim da je hrana i spavanje nanjegov raun. I tako sam ja prenio svoje stvari u stolarsku radnju dosta prije prvog Redepa.Stolar je bio prava ljudina (dostojanstven). Tretirao me je kao svog sina. On je bio ija iz Hurasana, po imenu AbdurRida. Iskoristivi njegovo drutvo ja sam poeo uiti sa njim Perzisjki (Iranski) jezik. Svakog poslijepodneva Iranske ije bi se okupljale u njegovoj radnji i raspravljalki o politici, ekonomiji itd. Najee bi kritikovali svoju vladu a i Sultana u Istanbulu. Kad god bi neki stranac uao u radnju oni bi promjenili temu govorei o obinim stvarima.

Meni su dosta vjerovali, ali kasnije sam otkrio da su mislili da sam ja Azerbejani zato to sam govorio Turski. (U Azerbejanu ima dosta ija) S vremena na vrijeme jedan mladi bi navratio u radnju. Njegovo odjelo je odlikovalo studenta nauke, i razumio je Arapski, Perzijski i Turski. Njegovo ime je bilo Muhammed ibn Abdul-Vehhab Neddi. Ovaj mladi je bio ekstremno neotesan, grub i vrlo nervozan.Dok bi bacao i drvlje i kamenje na Ottomansku vlast, nikad ne bi kritikovao Iransku vladu. To mu je bilo zajedniko tlo sa Abdur-Ridom na kojem se zasnivalo njihovo prijateljstvo. Ali kako je mogue da ovaj mladi koji je bio Sunni, razumije Perzijski i bude Abur-Ridin prijatelj, koji je bio ija? U ovom gradu Sunnije su se pretvarale da su u dobrim i bratskim odnosima sa ijama. Veina ljudi je govorila i Arapski i Perzijski i Turski. Muhammed od Nedda je bio Sunni s vana. Iako je veina Sunnija kritikovala ije, ustvari, oni kau da su ije nevjernici, ovaj mladi nikad nije kritikovao ije. Prema Muhammedu od Nedda, nije bilo nikakva razloga da se Sunnije opredjele za jedan od etiri Mezheba (Islamske pravne kole); on je govorio, "Allahova Knjiga nema nikakva dokaza o Mezhebima." On je namjerno ignorisao ajet koji govori o tom predmetu i poricao Hadis u vezi te regulacije. to se tie etiri Mezheba: Stoljee poslije Poslanikova preseljenja na vjeni svijet, etiri uenjak su se posebno istakla meu Sunni Muslimanima: Ebu Hanifa, Ahmed bin Hanbel, Malik bin Enes i Muhammed bin Idris afi. Neke Halife su prisilili Sunnije da prate jednog od ta etiri Imama. Oni su tvrdili da niko osim njih nemoe praviti idtihad na osnovu Qur'ana i Hadisa. Ovakav pristup je Muslimanima zatvorio vrata znanja i razumjevanja. Neki smatraju da je zabrana novog idtihada dovela do umrtvljena Islama. ije su iskoristile tu pojavu meu Sunnijama da proire svoju sektu. Njihov originalan broj nije iznosio ni deset posto od ukupnog broja Muslimana ali danas (u 17 stoljeu) ije su skoro pola svih Muslimana. Ovaj fenomen je prirodan, jer idtihad je kao oruje. Idtihad treba da popravi Islamski Fikh (pravo) i obnovi razumjevanje Qur'ana i Hadisa. Zabrana idtihada na drugoj strani je kao trulo i zahralo oruje. Ta zabrana e ograniiti Mezhebe u ustaljen okvir. To e opet usloviti nepraktinost i neprimjenjivost odreenim vremenskim zahtjevima. Ako je tvoje oruje trulo a tvoj neprijatelj jak, onda je samo pitanje vremena kada e biti uniten. Ja mislim da oni Sunnije koji budu bistri e otvoriti opet vrata idtihada. Ako to ne urade postati e manjina a ije e postati veina u toku samo nekoliko narednih stoljea. [Prevodilac:-Ipak, Imami etiri Mezheba se nisu podjelili u vjerovanju nego samo u praktikovanju Islama. Ta razlika u praktikovanju Islamskig odredbi je ustvari prednost za Muslimane. ije su se pak podjelile na dvanaest sekti, time postavi trulo oruje. Detaljne informacije o ovom predmetu se mogu nai u knjizi Milal ve Nihal]. Arogantni mladi, Muhammed od Nedda, je pratio svoju strast i ego u razumjevanju Qur'ana i Sunneta. On je potpuno ignorisao misljenja uenjaka, ne samo onih koji su ivjeli u njegovo vrijeme i Imama Mezheba, nego i od uglednih Sahaba kao to su to Ebu Bekr i Omer. Kad god bi naiao na ajet Qur'ana koji se ne slae sa pogledima Sahaba ili Imama on bi rekao, "Poslanik je rekao: Ostavio sam vam Qur'an i Sunnet." On nije rekao, Ostavio sam vam Qur'an, Sunnet, Sahabe, i Imame Mezheba." Prema tome, Farz je pratiti samo Qur'an i Sunnet bez obzira kako to izgledalo opreno onome to su govorili Sahabi ili Imami Mezheba."

Jednom tokom veere u Abdur-Ridinoj kui, slijedea rasprava se razvila izmeu Muhammeda od Nedda i gosta iz Kum, itskog uenjaka ejh Devada: ejh Devad: Poto ti priznaje da je Ali bio mudehid, zato ga onda ne prati kao ije? Muhammed od Nedda: Ali nije nita bolji i drukiji od Omera ili od drugih Sahaba. Njegove izjave i miljenja nemogu biti prihvatljiva kao dokumenta na kojim se gradi Vjerski pravni zakon. Jedino Qur'an i Sunnet su dokumenta takvog kapaciteta. [Prevodilac:-injenica je da je izjava bilo kojeg Sahabe dokumentovane prirode te se moe prihvatiti za donoenje pravne odluke (fetve). Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je Hadisom preporuio da pratimo bilo kojeg od njih jer su svi oni kao zvijezde vodilje za Muslimanski Ummet.] ejh Devad: Poto je Poslanik rekao, "Ja sam grad znanja, a Ali je kapija tog grada." zar onda ne treba da bude neke razlike izmeu Alija i ostalih Sahaba? Muhammed od Nedda: Ako je Alijeva izjava dokumentarne vrijednosti, zar ne bi Poslanik onda rekao, "Ja sam vam ostavio Qur'an, Sunnet i Alija"? ejh Devad: Jeste, mi moemo pretpostaviti da je Poslanik to rekao. Jer Hadis erif kae, "Ostavljam vam Allahovu Knjigu i Ehli Bejt (Poslanikov bliski rod)." A Ali je najvei meu Ehli Bejtom. Muhammed od Nedda poree da je Poslanik to rekao. ejh Devad je potukao Muhammeda od Nedda sa uvjerljivim dokazima. Ipak, Muhammed od Nedda je prigovorio tome rekavi, "Ako ti smatra da je Poslanik rekao, 'Ostavljam vam Allahovu Knjigu i moj Ehli Bejt." Onda, ta se desilo sa Poslanikovim Sunnetom?" ejh Devad: Sunnet Allahova Poslanika je objanjenje Qur'ana. Poslanik je rekao, "Ostavljam vam Allahovu Knjigu i moj Ehli Bejt." Izraz 'Allahovu Knjigu' ukljuuje 'Sunnet', koji je objanjenje Qur'ana. Muhammed od Nedda: Ako su izjave Ehli Bejta objanjenje Qur'ana, zato nam je potreban onda Hadis za njegovo objanjenje? ejh Devad: Kada je Hadrat Poslanik preselio na vjeni svijet, njegov Ummet (Muslimani) su smatrali da treba postojati objanjenje Qur'ana da zadovolji potrebe svake vremenske epohe. Zbog tog razloga je Poslanik naredio svom Ummetu (sljedbenicima) da prate Qur'an kao originalni izvor, i Ehli Bejt koji e objanjavati Qur'an po potrebi da bi se zadovoljili zahtjevi svake epohe. Ja sam puno uivao ovu raspravu. Muhammed od Nedda je bio nepomian ispred ejh Devada, kao vrabac u ruci lovca. Muhammed od Nedda je bio vrsta ovjeka za kojim sam ja tragao. Jer njegovo nipodatavanje uenjaka njegova vremena, njegovo vrijeanje ak i prvih etiri Halife, njegov neovisni pogled na Qur'an i Sunnet su bili njegove mane i najslabije take. Zbog toga je bio tako pogodan za moj lov i moju misiju. Koliko je ovaj zablueni mladi bio drukiji od

Ahmed Efendije koji me je poduavao u Istanbulu! Taj uenjak je, kao i njegovi prethodnici, podsjeao na planinu. Njega niko nije mogao poljuljati. Kad god bi on spomenuo ime Ebu Hanife, ustao bi, te otiao obaviti friak abdest. Kad god bi htjeo da uzme knjigu Buharijinih Hadisa prije toga bi obavio friak abdest. Sunni Muslimani puno vjeruju toj zbirci Hadisa. Muhammed od Nedda, na drugoj strani, je puno prezirao Ebu Hanifu. On je obiavao rei, "Ja znam bolje od Ebu Hanife." tavie, po njemu, vie od pola Buharijine zbirke Hadisa je pogreno. [Prevodilac:-Dok sam prevodio ova priznanja pijuna Hemfera na Turski jezik, sjetio sam se slijedeeg incidenta:Bio sam profesor u srednjoj koli. Tokom nastave jedan moj uenik upita, "Gospodine, ako Musliman pogine u ratu, hoe li postati ehid?" "Hoe," ja rekoh. "Je li Poslanik tako rekao?" "Jeste, rekao je." "Hoe li on postati ehid ako se utui u moru, takoe?" "Hoe," bio je moj odgovor. "I u tom sluaju e zaraditi vie sevaba (nagrade)." Uenik opet upita, "Hoe li on postati ehid ako padne iz Aviona?" "Hoe, zasigurno," ja rekoh. "Je li to na Poslanik rekao, takoe?" "Jeste, rekao je." Na ovo se uenik trijumfalno nasmijei i ree, "Gospodine! Je li bilo aviona u Poslanikovo vrijeme?" Moj odgovr je bio ovakav: "Moj sinko! Na Poslanik ima 99 imena. Jedan od njegovih divnih atributa je Demiul-Kelim. On bi rekao (obuhvatio) mnoge injenice u jednoj rijei. Naprimjer on je rekao, 'Osoba koja padne sa visine i pogine e postati ehid.' "Uenik je prihvatio moj odgovor sa divljenjem i zahvalnou. Na isti nain asni Qur'an i Hadis erif sadre brojne rijei, naredbe i zabrane koje imaju razliita i mnogobrojna znaenja. Nauni rad koji se bavi istrazivanjem i eksploatacijom tih znaenja, kao i njihova primjenjivanja na odgovarajuim sluajevima, se zove IDTIHAD. Bavljenje idtihadom zahtjeva duboko i sveobuhvatno poznavanje Islamskih informacija. Zbog tog obaveznog visokog stepena Islamskog znanja, Sunni Muslimani zabranjuju bavljenje idtihadom ignorantnim i nekvalifikovanim osobama. To sada ne znai da Sunni Muslimani zabranjuju sav idtihad, nego da ga tite od laika i opakih ljudi koji bi ga elili iskoristiti da unite Islam i Muslimane kao to su unitene i religije prije Islama. Poslije etvrtog stoljea po Hidri, nijedan uenjak nije imao tako visoko obrazovanje da bi mogao raditi kao absolutni (neovisni) mudtehid (osoba koja je toliko obrazovana sa Islamskim znanjem da moe obavljati idtihad). Prema tome, prirodno je da niko nije obavljao idtihad, te je to dalje uslovilo zatvaranje vrata takvom (neovisnom) idtihadu. Idtihad se jo uvijek obavljao ali oslanjajui se na metode i odluke Imama Mezheba za nova i nerijeena pravna rijeenja. Pred kraj ovog svijeta, Isa (Isus) alejhi selam) e se vratiti sa Neba i obeani Muslimanski lider Mehdi e se takoe pojaviti u to vrijeme, te e oni biti kvalifikovani da obavljaju takav absolutni idtihad. Na Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Poslije meneMuslimani e se podjeliti u 73 grupe. Samo jedna e ui u Dennet (Raj)." Kada su ga upitali koja je to grupa, on je rekao, "Oni koji se adaptiraju meni i mojim Ashabima." U drugom Hadis erifu on kae, "Moji Ashabi su kao nebeske zvijezde. Kojeg god da pratite bit e te na pravom putu!" Drugim rijeima, on kae, "Vi e te pratei nekog od njih ui u Dennet (Raj)." idov iz Jemena, po imenu Abdullah bin Saba, je inicirao i raspirio neprijateljstvo i netrpeljivost prema Poslanikovim Ashabima. Oni ignoramusi koji su vjerovali ovom idovu i mrzili neke Ashabe su se nazvali ijama. A oni koji su vjerovali Hadis erif, su volili i pratili Ashabe i zvali se Sunnijima.] Ja sam uspostavio vrlo blisko prijateljstvo sa Muhammedom bin Abdul-Vehhabom od Nedda. Zapoeo sam kampanju hvalei ga i veliajui ga na sve strane. Jednog dana sam mu rekao, "Ti si vei i od Omera i od Alija. Kad bi Poslanik bio iv danas on bi tebe postavio za

Halifu umjesto njih. Ja se nadam da e Islam biti obnovljen i poboljan kroz tvoje ruke. Ti si jedini uenjak koji e proiriti Islam po cijelom svijetu." Muhammed sin Abdul-Vahhabov i ja smo odluili da napravimo novu interpretaciju Qur'ana; ova nova interpretacija e odraavati samo naa miljenja i poglede i biti e potpuno oprena interpretaciji Ashaba, Imama Mezheba i Mufessira (uenjaci koji su posebno specijalizovani za objanjavanje Qur'ana). Mi smo itali Qur'an i raspravljali o nekim ajetima. Moja svrha te rasprave je bila da zavedem Muhemmeda od Nedda. Na kraju krajeva, on je pokuavao sada da prikae sebe kao revolucionara i bilo mu je neophodno da prihvati moje prijedloge i miljenja tako da bih mu ja jo vie vjerovao i davao podrke. Jedne prilike sam mu rekao, "Dihad (borba, samoprijegor za Islam) nije Farz." On je prigovorio, "Zato ne bi bio kad je Allah naredio, 'Borite se protiv nevjernika.'?" Ja rekoh, "Zato onda Poslanik nije poveo dihad protiv munafika (licemjera) kada je Allah naredio, 'Borite se protiv nevjernika i dvolinjaka (munafika)." [Prevodilac:-Na drugoj strani, kae se u knjizi Mavaahibu ledunnijja da je 27 ratnih pohoda obavljeno protiv nevjernika. Njihove sablje su izloene u Istanbulskim muzejima. Munafici bi se pretvarali da su Muslimani. Oni bi klanjali Namaz sa Poslanikom u Medinskoj damiji. Rasulullah (sallallahu `alejhi ve sellem) ih sve dobro znao. Ipak on nije rekao ni jednom od njih, "Ti si munafik." Da je on poveo rat protiv njih i pobio ih, ljudi bi rekli, "Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) pobi ljude koji su vjerovali u njega." Stoga je on pravio verbalni Dihad protiv njih. Jer Dihad, koji je Farz, se vri svojim tijelom, imetkom ili rijeju. Gore navedeni ajet nareuje Dihad protiv nevjernika ali ga ne specificira. Drugim rijeima ne definie tano koju vrstu Dihada moramo voditi. Prema tome Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je vodio oruani rat protiv nevjernika a verbalni rat protiv munafika (dvolinjaka). Prema tome mi moramo pratiti metod koji nam je pokazao Poslanik i boriti se protiv dvolinjaka propovjedanjem i savjetovanjem.] On je rekao, "Poslanik je vodio Dihad protiv njih svojim rijeima." Ja rekoh, "Je li Dihad koji je Farz (nareen), onaj koji se vri rijeima?" On ree, "Rasulullah je vodio rat protiv nevjernika." Ja rekoh, "Poslanik je vodio rat protiv nevjernika u samo-odbrani zato to su oni htjeli da ga ubiju." On klimnu potvrdno. Drugom prilikom ja sam mu rekao, "Mut'a nikah je dozvoljen." On se usprotivi, "Ne, nije." Ja rekoh, "Allah je objavio, U zauzvrat to ste ih (ene) koristili, podajte im mehr (enin obavezni vjenani dar) po dogovoru." On ree, "'Omer je zabranio dvije vrste mut'a braka koje su postojale u njegovo vrijeme i rekao da e kazniti bilo koga ako ih bude upranjavao."

Ja rekoh, "Ti kae da si superiorniji Omeru a opet ga prati. tavie, Omer je to zabranio iako je znao da je Poslanik to dozvolio. Zato sad naputa Poslanikovu rije a prati Omerovu?" On je uutio. Znao sam da je sada bio uvjeren da je taj privremeni (mut'a) brak, ustvari dozvoljen. Ja sam osjeao da je Muhammed od Nedda udio za enom u tom vremenu jer je bio neoenjen. Rekao sam mu, "Hajmo obadvojica uzeti po enu po principu mut'a. Imat emo malo zabave sa njima. On je to prihvatio klimnuvi glavom. Ovo je bila velika prilika za mene, te sam mu obeao da u mu nai enu za privremeni brak. Moj cilj je bio da uvrstim i pojaam njegovu averziju koju je osjeao prema drugim Muslimanima. Ipak mi je postavio uslov da niko ne sazna za to i da ne kaem toj eni ni njegovo pravo ime. Ja sam brzo otiao do Kranki koje su tajno poslate od Ministarstva kolonija da zavode i kvare Muslimansku omladinu. Ja sam jednoj od njih objasnio cijelu stvar i ona je pristala da sarauje samnom na tom zadatku. Ja sam joj dao nadimak Safija. Poslije sam odveo Muhammeda od Nedda njenoj kui. Safija je bila kod kue, sama. Napravili smo jednosedmini ugovor o braku sa Muhammedom od Nedda, koji joj je dao neto zlata kao "Mehr." Tako smo mi poeli zavoditi Muhammeda od Nedda, Safija iznutra a ja s vana. Muhammed od Nedda je sada bio potpuno u Safijinim rukama. Pored toga, on je okusio slast nepokoravanja eriatskim propisima pod isprikom od drukijeg idtihada i slobode miljenja. Treeg dana poslije sklapanja mut'a braka ja sam imao sa njim vrlo unu raspravu o tome da alkoholna pia nisu haram (zabranjena). Iako je on naveo mnoge ajete da je to haram ja sam ih odbio i rekao, "injenica je da su Jazid i Umajjadi i Abbasidske Halife pili alkoholna pia. Zar su oni svi bili pokvareni i propali a samo ti ispravan? Bez sumnje oni su poznavali Qur'an i Sunnet bolje od tebe. Oni su shvatili iz Qur'ana i Sunneta da je to mekruh, a ne haram. Takoe, u idovskim i Kriianskim knjigama se navodi daje alkohol dozvoljen. Sve religije su Allahove odredbe. Ustvari, prema nekim predanjima se kae da je, 'Omer je troio alkoholna pia do objave ajeta, 'Vi ste ga se svi proli, zar niste?" Ako je to bilo haram, Poslanik bi ga kaznio. Poto ga Poslanik nije kaznio, onda je alkohol dozvoljen." [Prevodilac:-injenica je da je Omer (Radiallahu anh) troio alkohol dok nije objavom zabranjen. Poslije njegove zabrane on ga nikad nije koristio. Ako su neki od Umajadskih i Abasidskih Halifa pili alkohol to ne znai da je to sad mekruh. To samo znai da su oni bili fasici (grijenici), zato to su inili haram djela . Jer ajeti koje je naveo pijun a i drugi, kao i mnogi Hadisi, jasno zabranjuju pijenje alkoholnih pia. Navodi se u Rijadun-nasihin, "Na poetku je bilo dozvoljeno piti vino. Hadrat Omer, Sa'd ibni Vekkas i neki drugi Ashabi su obiavali piti vino. Poslije je objavljen 219 ajet sure Bekare koji je proglasio alkoholna pia velikim grijehom. Poslije toga je objavljen 42 ajet sure En-Nisa koji je zabranio obavljanje Namaza pod dejstvom alkohola. Napokon, 93 ajet sure Maida objavljuje alkoholna pia haramom, tj. potpunom zabranom. U Hadisu erifu se kae: "Ako bi te neto opilo (oamutilo) u velikim koliinama, onda je to zabranjeno i u malim koliinama." i "Vino je od najgroznijih grijeha." i "Ne drui se sa osobom koja pije alkoholna pia! Ne klanjaj denazu onome koji redovno pije alkohol (ako se ne pokaje prije smrti)! Ne ulazi u brak sa osobom koja pije alkohol!" i "Pijenje alkohola je kao oboavanje idola." i "Neka Allah proklete onoga koji pije alkohol, i onog ko ga prodaje, i onog ko ga pravi i onog ko ga slui."] ***

Muhammad od Nedda kae, "Prema nekim izvjetajima, Omer je pio alkoholna pia tako da bi ih pomijeao sa vodom i rekao da to nije haram jer nema oamuujui efekt na ljudsku svijest. Omerovo miljenje je ispravno, jer se kae u Qur'anu, 'ejtan (Satana) eli da ubaci zlobu i razdor meu vas i da vas odvrati od Zikra i Namaza time to e te se upustiti u pijenje vina i kockanje. Pa zar se neete proi tih stvari sada?' Alkoholna pia nee prouzrokovati te probleme ako ne oamuuju. Prema tome, alkoholna pia nisu haram kada ne oamuuju." Ja sam ispriao Safiji o naoj raspravi o alkoholu, te joj rekao da mu pripremi neko jako alkoholno pie. Poslije, ona mi je rekla, "Uradila sam kao to si mi rekao, i on se napio i plesao te potom nekoliko puta te noi samnom opio." Od tada je Safija imala punu kontrolu nad Muhammedom od Nedda. Kada sam se opratao sa Ministrom Kolonija u Londonu on mi je rekao, "Mi smo preuzeli paniju od nevjernika (Muslimana) pomou alkohola i bluda. Daj da povratimo sve nase zemlje pomou ova dva vrlo mona sredstva." Sada mi je jasno koliko su njegove rijei bile istinite. Jednog dana sam zapoeo raspravu sa Muhammedom od Nedda o postu: "Kae se u Qur'anu, 'Post je bolji za vas.' Nije se kazalo u Qur'anu da je to Farz (stroga dunost). Prema tome post je Sunet, a ne Farz u Islamu." On se pobuni rekavi, "Zar ti pokuava da me izvede iz moje vjere?" Ja mu odgovorih, "Iman (vjerovanje) se sastoji od istoe srca, oplemljenja due, a ne od krenja ostalih Islamskih naredbi. Zar nije Poslanik rekao 'Iman je ljubav'? Zar nije Allah objavio u Qur'anu, 'Oboavaj svoga Gospodara (Allaha) dok ne dobije stvarno ubijeenje (Jakin)? Prema tome, kada osoba dobije vrsto ubijeenje o Allahu i Sudnjem Danu i kada oplemeni svoja djela i oisti srce, ta osoba e onda postati najpobonija meu svim ljudima." On klimnu glavom odobravajui moje rijei. Jednom sam mu rekao, "Namaz nije Farz (stroga dunost)." "Kako nije Farz?" "Allah je objavio u Qur'anu, 'Obavljaj Namaz da bi ti na pameti bio.' Prema tome, cilj Namaza je da se misli na Allaha. Stoga, moe misliti na Allaha i bez obavljanja Namaza." On ree, "Jeste. Ja sam uo da neki ljudi ine Zikr (slave i spominju Allaha) umjesto obavljanja Namaza.' Ja sam bio vrlo zadovoljan ovim njegovim odgovorom te sam dao sve od sebe da mu dokaem da je to ispravno miljenje. Poslije toga sam primjetio da nije vie pridavao neke velike vanosti Namazu, te ga je obavljao samo povremeno. Bio je dosta nemaran, posebno u obavljanju Sabah (jutarnjeg) Namaza, jer sam ga ja obiavao zadravati do ponoi raspravljajui o raznim temama tako da je bio previe iscrpljen da ustane na jutarnji Namaz. I tako sam ja polako poeo svlaiti ogrta Imana (vjerovanja) sa ramena Muhammeda od Nedda. Jednog dana sam se upustio sa njim i u raspravu o Poslaniku, ali mi je rekao, "Od sada, ako bude nainjao ovu temu, nae druenje e se prekinuti." Na ovu njegovu izjavu ja sam se povukao bojei se da ne upropastim sve to sam do tada postigao. Ja sam ga savjetovao da uspostavi Islamski pravac drukiji od Sunnija i ija. Njemu se to svidjelo, jer je bio zaluen idejom da je ba njemu sueno da bude reformator Islama. Zahvaljujui Safiji, uspio sam ga zauzdati. Jedne prilike ja mu rekoh, "uo sam da je Poslanik uspostavio bratstvo meu Ashabima. Je li to istina?" On potvrdi, i ja ga upitah je li to kratkotrajno pravilo ili permanentno. On mi ree, "To je permanentno, jer Poslanikov halal i haram vrijedi do Sudnjeg Dana." Ja sam mu onda ponudio da se nas dva pobratimo. I tako smo mi postali braa.

Od tog dana nikad ga nisam ostavljao sama. Bili smo zajedno ak i u njegovim putovanjima. On je meni bio vrlo vaan, jer to drvo koje sam posadio i posvetio mu najljepe dane moje mladosti je tek sada poelo davati ploda. Svakog mjeseca sam slao izvjetaje Ministarstvu Kolonija u Londonu. Odgovori koje sam dobijao su bili vrlo ohrabrujui i osiguravajui. Muhammed od Nedda je pratio put koji sam mu ja zacrtao. Moja dunost je bila da ga snabdijem sa osjeanjima neovisnosti, slobode i skepticizma. Ja sam ga uvijek hvalio obeavajui mu brilijantnu budunost. Jednog dana sam mu slagao slijedei san: "Prole noi sam sanjao naeg Poslanika. Ja sam mu se obratio sa atributima koje sam nauio od hoda. On je sjedio na prijestolju a oko njega su bili uenjaci koje ja ne znam. Onda si ti uao i uputio se prema Poslaniku. Kada si doao pred njega Poslanik je ustao i poljubio te u obadva oka, te rekao, 'Ti si moj imenjak, nasljednik mog znanja i moj namjesnik i u ovosvijetskim i u vjerskim stvarima.' Ti mu ree, 'O Allahov Poslanie! Bojim se da objasnim moje znanje ljudima.'' 'Ti si najvei. Nemoj se bojati,' odgovori Poslanik." Muhammad bin Abd-ul-Vehhab je poludio od radosti kada je uo moj (lani) san. Nekoliko puta me je pitao da li sam siguran da sam sve to vidio u mom snu. Svaki put ja bih mu se kleo da je to istina. Nakon toga je bio uvjeren da je moj san stvarno istinit. Mislim da je od tada postao odluan da objelodani javnosti svoje poglede na Islam i uspostavi svoju novu reformatorsku sektu. PETO POGLAVLJE Hemfer kae: Jednog od tih dana, kada sam bio u vrlo intimnom prijateljstvu sa Muhammedom od Nedda, dobio sam uputstvo iz Londona da idem u Kerbelu i Nedaf, dva najpopularnija centra ijske duhovnosti i obrazovanosti. I tako sam ja morao da napustim drutvo Muhammeda od Nedda i odputujem iz Basre. Ipak, bio sam zadovoljan jer sam bio siguran da e ovaj ignorantni i nemoralni ovjek uspostaviti novu sektu, koja e zauzvrat pojesti Islam iznutra. Na kraju krajeva ja sam bio kompozitor njenih heretikih principa. 'Ali, etvrti Halifa Sunnija, i prvi Halifa ija, je bio sahranjen u Nedafu. Kufa koja se nalazi oko sahat hoda od Nedafa je bio centar Alijevog Halifata. Kada je Ali preselio na vjeni svijet, njegovi sinovi Hasan i Husejn su ga pokopali van Kufe, u mjestu danas poznatom kao Nedaf. Vremenom Nedaf je postajao vei i vei dok se Kufa smanjivala i propadala. ijski uenjaci su doli u Nedaf a za njima su poeli nicati duani, medrese i kue. Halifa u Istanbulu je bio dobar prema njima iz slijedeih razloga: 1- ijska administracija iz Irana je podravala lokalne ije. Halifine razmirice sa njima bi dovele do tenzije meu dvije drave to bi moglo prouzrokovati rat. 2- Stanovnici Nedafa su sainjavali nekoliko naoruanih plemena koja su podravala ije. Bilo bi krajnje nerazumno uputati se u nepotrebna kokanja sa njima. 3- ije iz Nedafa su imale autoritet nad ijama iz cijelog svijeta, posebno nad onima iz Afrike i Indije. Ako bi ih Halifa napao sve bi se ije digle protiv njega.

Husejn bin 'Ali, Poslanikov unuk, tj. sin njegove kerke Fatime, je pao kao ehid u bitci u Kerbeli. Narod Iraka je poslao po Husejna u Medinu da doe kod njih jer ga ele da bude njihov Halifa. Husejn i njegova familija su bili kod mjesta Kerbela kada su se Iraani predomislili, i po naredbi Jazida bin Muavije, krenuli da ga uhapse. Husejn i njegova familija su se herojski borili do zadnjeg daha protiv nadmonije Irake armije. Svi su poginuli na tom mjestu i od tada su ije uspostavili to mjesto kao njihov duhovni centar. Na ovom mjestu se sastaje toliko ija iz cijelog svijeta da mi Krani nemamo nikakvo okupljanje tolikih razmjera. Kerbela, ima prave itske medrese. Nedaf i Kerbela suportuju jedni druge. Kada sam dobio naredbu da idem u ova dva grada, otiao sam prvo u Bagdad pa onda u jedan mali gradi Hulla na obali Eufrata. Tigris i Eufrat dolaze iz Turske, prolazei kroz Irak i ulijevaju se u Perzijski zaliv. Iraka poljoprivreda i ivot ovise o ove dvije rijeke. Kada sam bio nazad u Londonu predloio sam Ministarstvu Kolonija da promjenimo tok ovih dviju rijeka tako da primoramo Irak da se podvrgne naoj volji. Bez te vode Irak bi morao prihvatiti sve nae uslove. Od Hulle do Nedafa ja sam putovao kao Azerbejani trgovac. Uspostavivi bliske odnose sa ijskim uenjacima, poeo sam ih planski i postepeno zavoditi kao i Muhammeda od Nedda. Pridruio sam se njihovim obrazovnim krugovima i uvidio da nisu studirali nauku ako Sunnije i da nemaju moralne kvalitete koje su Sunnije posjedovale. Naprimjer: 1- Oni su bili ekstremno antipatini prema Ottomanskom carstvu, jer Turci su bili Sunnije a oni ije. Oni su smatrali Sunnije nevjernicima. 2- ijski uenjaci su bili potpuno zaokupljeni vjerskim stvarima zanemarujui ovosvjetske, kao to je to bio sluaj sa Kranskim svetenstvom u vrijeme naeg zastoja u istoriji. 3- Oni su bili dosta nesvjesni Islamske unutranje plemenite prirode, a jo manje su imali znanja o tadanjoj nauci i tehnikim dostignuima. Mislio sam za sebe: Kako propala vrsta ljudi su ove ije. Oni duboko spavaju dok je cijeli svijet budan. Jednog dana poplava e ih sve odnijeti. Nekoliko puta sam ih pokuao nagovoriti da se pobune protiv Halife u Istanbulu. Naalost, niko od njih me nije ni sluao. Neki do njih bi me ismijali kao da im govorim da unite planetu zemlju, jer su oni smatrali Ottomanskog Halifu ako neosvojivu tvravu. Po njima, oni e se otresti tog Halifata kada doe obeani spasitelj i voa Mehdi. Prema njima, Mehdi je bio njihov dvanaesti Imam, koji je praunuk Poslanika i koji je nestao godine 255 po Hidri. Oni vjeruju da je on jo iv i da e se pojaviti da spasi ovaj svijet od velike nepravde i smutnje i da uspostavi Islamski zakon u cijelom svijetu. To je stvarno zaprepaujue! Kako ove ije mogu vjerovati u takvo sujevjerje! To neto kao Kransko sujevjerje da e se Isus vratiti i ispuniti svijet pravdom i mirom. Jednog dana sam rekao jednom od njih: "Zar nije Farz za vas da sprijeite nepravdu kao to je to inio Poslanik?" Njegov odgovor je bio: "On je uspio ukloniti nepravdu zato to mu je

Allah pomogao." Kada sam mu rekao, "U Qur'anu pie, Ako vi pomognete Allahovu vjeru i Allah e vas pomoi.' "Ako se vi pobunite protiv nasilja vaih ahova, Allah e vam pomoi." On mi ree, "Ti si trgovac, a ovo su nauni predmeti. Ti ne moe razumjeti ove stvari." Mauzoleum (turbe) Alija Halife je bio basnoslovno okien i dekoriran. Imao je divnu batu, zlatnu kupolu i dva visoka minareta. Svakog dana veliki broj ija bi posjetilo njegovo turbe. Oni bi klanjali Namaz u dematu u tom turbetu. Svaki posjetilac bi prvo stao u dovratku i poljubio ga, te poslije toga bi predao Selam kaburu (grobu). traili bi dozvolu da uu i tek onda ulazili. Veliko dvorite turbeta je imalo dosta soba namjenjenih ijskim uenjacima u kojim bi se oni redovno sastajali. Slina dva turbeta su se nalazila u Kerbeli. Jedno od njih je pripadalo Husejnu a drugo njegovom bratu Abbasu koji je poginuo zajedno sa njim u toj traginoj bitci. ije su posjeivali njihova turbeta na isti nain kao i Alijevo u Nedafu. Klima u Kerbeli je bila bolja nego u Nedafu. Kerbala je okruena divnim vonjacima i potocima. Tokom moje misije u Iraku sreo sam se sa scenom koja mije dala oduka srcu. Neki dogaaji su nagovjetavali skoru propast Ottomanske sile. Jedan je bio, guvernersko namjesnitvo vrlo neobrazovana i gruba ovjeka koji je maltretirao i Sunnije i ije. ije su smatrali da je bolje da neki od Poslanikovih praunuka bude njihov guverner. ije su bile u vrlo neprijateljski raspoloenoj okolini. Na sve strane su bili hajduci koji bi napali svaku karavanu koja nije imala vojne pratnje. To je predstavljalo velike ekonomske tekoe jer vlasti nisu uvijek slale vojnu pratnju sa karavanama. ije su i meu sobom bili ratniki raspoloeni pljakajui i ubijajui jedni druge zbog osvete ili malo materijalne dobiti. Neznanje i nepismenost su bile prevladavajue u veini krajeva. To me je podsjealo na Evropu u vrijeme mranog srednjeg vijeka. Jedina pismena i obrazovna klasa je bila u Nedafu. Osim njih, meu ijama nije ak ni jedan od hiljadu znao pisati ili itati. Ekonomija je potpuno kolapsirala, i ljudi su ivjeli u totalnom siromatvu. Administracija je bila u haosu, a i ije su pravile pronevjeru protiv vlasti. Dravne vlasti i narod su gledali jedni na druge sa sumnjom i neprijateljstvom.ije su izgubile svaki smisao za realnost ocrnjujui Sunnije, i zanemarujui ovosvjetske dunosti. Ja sam ostao u Kerbeli i Nedafu etiri mjeseca. U Kerbali sam se toliko razbolio da sam izgubio nadu u moj oporavak. Tri sedmice sam bio teko bolestan, te sam napokon otiao doktoru koji mi je dao neki lijek od kojeg sam se oporavio. Sve to vrijeme moje bolesti ja sam proveo u podzemnoj sobici. ovjek koji mi je iznajmio tu sobu mi je pravio jelo i davao mi lijekove. On se nadao velikoj nagradi zato to se brinuo o Alijevom "gostu", tj, meni. Prvih nekoliko dana doktor mi je rekao da samo jedem supu od kuhane piletine. Poslije mi je dozvolio da jedem i pilee meso. Tree sedmice mi je dozvolio da jedem supu od rie. Poslije toga sam se vratio u Bagdad, gdje sam napravio izvjetaj od stotinu stranica. Predao sam taj izvjetaj konzulatu Ministarstva Kolonija u Bagdadu.Tu sam ekao upustvo od Ministarstva da li da ostanem u Iraku ili da se vratim u London.

Prieljkivao sam da se vratim u London jer mi je nedostajala moja domovina i familija. Posebno, sam elio vidjeti mog sina Rasputina, koji se rodio poslije mog odlaska iz Londona. Zbog toga sam u mom izvjetaju na kraju traio dozvolu da se vratim u London bar na kratko.Iraki predstavnik Ministarstva mi je reako da ga ne posjeujem esto jer bi to moglo izazvati sumnju i ugroziti njihovu misiju. On mije takoe rekao da iznajmim sobu u jednom od motela kraj na obali Tigrisa, te da e me on kontaktirati kada dobije pismo iz Londona. Tokom mog boravka u Bagdadu ocjenjivao sam duhovnu razliitost izmeu Istanbula i Bagdada. Kada sam naputao Basru, bio sam vrlo zabrinut za Muhammeda od Nedda, jer je bio vrlo nervozan i nestabilan. Planirao je da ide u Istanbul. Ja sam ga upozorio da bi njegove izjave mogle rizikovati njegovu misiju reformisanja Islama. Ako ga tamo uju ta govori vjerovatno bi bio proglaen heretikom i definitivno pogubljen. Moja stvarna bojazan je bila da bi tamo mogao sresti nekog Sunni uenjaka koji bi ga povratio na pravi put. Kad bi se to desilo sav moj dugogodinji trud bi pao u vodu. Istanbul je bio mjesto znanja i Islamskog predivnog morala, te bi to bilo opasno za njegovu trenutnu nemoralnost. Kad sam uvidio da Muhammed od Nedda nije htio ostati u Basri, ja sam mu preporuio da ide u iraz i Iafan, jer su ta dva grada bila lijepa a i veina lokalnih stanovnika su bili ije. A ije nisu mogle uticati na Muhammeda od Nedda, jer nisu imali dovoljno niti znanja niti moralnih kvaliteta. Tako sam bio siguran da nee skrenuti sa puta kojim sam ga ja uputio. Kad smo se rastajali ja sam ga upitao, "Vjeruje li u Takijju?" "Da, vjerujem," on odgovori. "Murici su uhapsili jednog Ashaba i muili ga i ubili njegove roditelje. Nemavi drugog izlaza on je pred njima izjavio da je idolopoklonik. Kada je doao ponovo kod Poslanika on ga nije ukorio zbog toga." Ja mu rekoh, "Kada bude ivio meu ijama uini Takijju, i nemoj im rei da si Sunni, jer e ti u protivnom zagorati ivot. Iskoristi njihovu zemlju i uenjake! Naui njihove obiaje i tradiciju, jer to su ignorantni i tvrdoglavi ljudi." Na rastanku sam mu dao neto novca kao zekat. Zekat je Islamska taksa koja se prikuplja za sirotinju i studente. Uz to sam mu dao i osedlanu mazgu kao poklon. I tako smo se rastali. Poslije naeg rastanka izgubili smo svaki kontakt, to me je dosta zabrinjavalo. Po rastanku smo se dogovorili da, kad se vratimo u Basru ostavimo poruku kod Abdu-Ride.

ESTO POGLAVLJE I tako sam ostao u Bagdadu dok nisam dobio pismo iz Londona, u kojem su traili od mene da se vratim u Veliku Britaniju. Tamo sam razgovarao sa sekretarom i drugim slubenicima Ministarstva. Ispriao sam im o svojoj misiji i informacijama koje sam uspio prikupiti. Mnogo su se obradovali kada sam im rekao da u Iraku postoji dobar teren za pobunu protiv Ottomanskog carstva. Na drugoj strani Safija, ljubavnica Muhammeda od Nedda, je poslala izvjetaje koji su se slagali sa mojim. Tada sam saznao da su i mene pratili drugi pijuni da utvrde moju pouzdanost i efikasnost. Ti pijuni su takoe potvrdili moje izvjetaje.

Sekretar je napravio sastanak za mene da priam sa Ministrom. Ovog puta Ministar me je primio sa mnogo vie topline nego kao kad sam se vratio iz Istanbula, i bio sam siguran da imam sada posebno mjesto kod njega. Ministar je bio vrlo radostan to sam naao nekog kao to je Muhammed od Nedda. "On je oruje za kojim nae Ministarstvo traga. Obeaj mu sve to poeli. Vrijedno je tvoga truda da provede sve svoje vrijeme punei mu glavu sa svojim doktrinama," ree on. Kada sam rekao, "Zabrinut sam za njega, moda je promjenio miljenje od kada sam ga zadnji put vidio," on mi je rekao, "Ne brini se. On nije promjenio pamet od kad si ga ti ostavio. pijuni iz Iafana su nam poslali izvjetaj da on nije promjenio svoj naum o reformisanju Islama." Pomislio sam u sebi, "Kako to da je Muhammed od Nedda otkrio nau tajnu nekom strancu?" Nisam se usudio da to pitam Ministra. Ipak, kada sam kasnije sreo Muhammeda od Nedda, saznao sam da ga je pijun pod imenom Abul-Kerim sreo i rekao mu da je moj brat te da sam mu ja sve povjerio o naoj vezi i planovima." Muhammed od Nedda mi je rekao, "Safija je otila samnom u Iafan i mi smo proveli jo dva mjeseca u mu'ta braku. Abdul-Kerim me je otpratio u iraz i naao mi enu po imenu Asia, koja je bila ljepa od Safije. Uivajui mu'ta brak sa njom, imao sam najljepe momente u mom ivotu." Kasnije sam pronaao da je Ebul-Kerim Kranski pijun pod vostvom Ministarstva, koji je ivio u naselju elfa kod iraza. Asija, je bila Jevrejka iz iraza, takoe uposlena kao pijun od strane naeg Ministarstva. Nas troje smo radili u koperaciju trenirajui Muhammeda od Nedda na takav nain da u budunosti radi tano ono to mi elimo od njega. Kada sam iznio sve moje pribavljene informacije, Ministar mi ree, "Zasluio si najviu nagradu Ministarstva. Jer ti si najbolji od najboljih. Sekretar e ti otkriti neke dravne tajne, koje e ti biti od koristi u tvom daljnjem radu." Onda su mi dali deset dana odmora da bi ih mogao provesti sa mojom porodicom. Odmah sam otiao kui i sreo mog sina koji je vrlo liio na mene. Moj sin je ve mogao da progovori nekoliko rijei a i da hoda dosta elegantno. Tih deset dana sam proveo u radosti i zadovoljstvu, uivajui drutvo moje ene i sina. Tada sam posjetio i moju tetku sa oeve strane, koja me je puno voljela. Malo poslije mog odlaska na treu misiju ona je umrla, to mi je vrlo teko palo. Deset dana je proletilo kao jedan sahat. Lijepo vrijeme proleti brzo, dok se tegobno razvue kao vjenost. Kad se sjetim moje bolesti u Nedafu tokom tri sedmice, izgleda mi kao vjenost. Kada sam otiao u Ministarstvo da primim nove instrukcije, sreo sam Sekretara koji me je doekao sa osmijehom i zadovoljstvom ocrtanim na njegovu licu. On mi ree, "Po naredbi Ministra i odbora za Kolonije, ja u ti odati dvije dravne tajne. Niko osim par povjerljivih osoba ne zna o tim dravnim tajnama." Uzevi me za ruku, on me uvede u sobu Ministarstva. Tamo sam vidjeo vrlo atraktivan prizor. Deset mukaraca je sjedilo za okruglim stolom. Prvi je sjedio u odjei Ottomanskog Sultana. Govorio je Turski i Engleski. Drugi je bio u odjei ejhul Islama (Vrhunskog Islamskog uenjaka) iz Istanbula. Trei je bio u odjei Iranskog aha (vladara). etvrti je bio u odjei Iranskog vezira (neto kao premijer). etvrti je bio u odjei ijskog vjerkog poglavara iz Nedafa. Ta trojica su govorili perzijski i Engleski. Svaki od njih je imao

slubenika kraj sebe da zapisuje ta god oni kau. Ovi slubenici su snabdjevali sa podrobnim informacijama o njihovim originalima u Istanbulu, Iranu i Nedafu. Sekretar mi ree, "Ova petorica predstavljaju petoricu na neprijateljskoj strani. U cilju saznavanja ta njihovi originali misle, mi smo obrazovali i trenirali ovu petoricu na osnovu informacija koje smo sakupili o njima preko pijuna. Onda smo traili od njih da zamisle sebe kao da su oni ti originali, te da nam odgovore ta bi uradili u odreenim situacijama. Kroz provjeravanje smo ustanovili da su njihovi odgovori oko 75% identini sa odogovorima koje su dali njihovi originali. "Ako eli, moe da ih upita neto da se uvjeri u moju konstataciju. Ve si sreo vjerskog poglavara iz Nedafa." Ja odgovorih potvrdno, te prioh njegovoj kopiji i upitah, "Dragi uitelju, je li dozvoljeno otpoeti rat sa vladom jer je Sunni i fanatina?" On se zamisli momenat dva, pa ree, "Ne, nije dozvoljeno za nas da otponemo rat protiv vlade zato to je Sunni, jer su svi Muslimani braa. Mi bi mogli njima objaviti rat samo ako bi oni poeli ubijati i muiti Muslimane. Pa ak i u takvim okolnostima mi bi se pridravali principa nareivanja dobra i spreavanja zla. I im bi oni prestali sa opresijom i mi bi prestali sa ratom." Ja rekoh, "Dragi uitelju, moete li mi dati svoje miljenje u vezi vjerovanja da su Krani i idovi pogani?" "Jesu, oni su pogani," ree on. "Neophodno je drati se dalje od njih." Kada sam upitao za razlog, on odgovori, "To im je osveta za njihovu uvrijedu. Jer oni nas smatraju nevjernicima i poriu naeg Poslanika Muhammeda (Alejhi selam)'. Zbog toga im se mi svetimo time to ih nazivamo poganima." Ja mu rekoh, "Dragi uitelju, zar nije istoa odraz Imana (vjerovanja)? Uprkos tome ulice i sokaci oko Sahn-i-erif (Alijevog turbeta) nisu isti. Pa ak ni medrese, koje su mjesto Islamskog obrazovanja, nisu iste." On mi odgovori, "Jest, istina je da je istoa odraz Imana. Pa ipak, ne moe se mnogo na tome uiniti jer su ije nemarne prema istoi i higijeni." Odgovori ovog pijuna su bili identini sa onim koje mi je dao sam vjerski poglavar u Nedafu. Bio sam zaprepaten njihovom identinou. Povrh svega taj pijun je govorio vrlo dobro Perzijski jezik. Sekretar mi ree, "Da si sreo druge originale ovih pijuna, mogao bi se uvjeriti i u njihovu identinost." Ja sam mu rekao da znam kako ejhul Islama razmilja jer mi ga je Ahmed Efendi detaljno opisao, on mi ree, "Idi onda i provjeri njegovu imitaciju." Ja sam otiao blizu ejhul Islamovog imitatora i rekao mu, "Je li Farz (stroga dunost) pokoravati se Halifi?" "Jest, to je vadib (obaveza)," on odgovori. "To je vadib kao to je Farz da se pokorava Allahu i Poslaniku." Kada sam ga upitao o dokazu za njegovu tvrdnju, on ree, "Zar nisi uo za Denab Allahov ajet, 'Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i onima koji imaju autoritet meu vama'?" Ja rekoh, "Da li to znai da nam Allah nareuje da se pokorimo Halifi Jazidu bin Muaviji, koji je dozvolio svojoj armiji da opljaka Medinu i ubije Poslanikova unuka Husejna, i Velida koji je pio alkohol?" Njegov odgovor je glasio ovako: "Moj sinko! Jazid je bio voa Muslimana sa Allahovom dozvolom. On nije naredio ubijanje Husejna. Nemoj nasjedati laima ija! itaj knjige istorije paljivo. Poinio je greku i poslije donio tobu (pokajanje). On je bio u pravu to je naredio pljakanje Medine jer su njeni stanovnici postali vrlo razulareni i buntovni. to se tie Velida on je bio grijenik. Nije Vadib imitirati Halifu, ali jeste pokoravati se njegovim naredbama koje su u saglasnosti sa eriatom." Ja sam pitao o ovim stvarima mog uitelja hodu Ahmed Efendiju i dobio

skoro iste odgovore. Onda sam upitao Sekretara, "ta je krajnji razlog pripreme ovih imitatora?" On mi ree, "Ovim metodom mi ustanovljavamo mentalne kapacitete Ottomanskog Sultana i Islamskih uenjaka, bili oni Sunni ili ije. Mi tragamo za mjerama koje e nam pomoi da izaemo na kraj sa njima. Naprimjer, ako zna iz kojeg pravca e neprijateljske snage navrijeti, onda e se adekvatno pripremiti i iskorijeniti neprijatelja. Sa druge strane, ako ne zna kako e tvoj neprijatelj postupiti, rasporedit e svoje snage svukuda i nee izdrati napad na kritinom mjestu jer e ti vojska biti razbacana i nepovezana... Na isti nain, ako zna dokaze kojim Muslimani podupiru svoju vjeru ili odreeni Mezheb, onda e ti biti lake da se pripremi sa protudokazima u cilju poljuljivanja njihova vjerovanja." Onda mi je dao knjigu od hiljadu stanica koja se sastojala od rezultata, osmatranja, i projekata sprovedeni od strane pet specijalni pijuna imitatora. To je ukljuivalo vojnu, finansijku, obrazovnu i religijsku sferu djelovanja. On mi je rekao, "Molim te proitaj ovu knjigu i vrati nam je." Ja sam uzeo knjigu samnom. Proitao sam je sa velikom panjom tokom naredne tri sedmice mog odmora. Knjiga je bila izvrsne prirode, jer su vani dogovori i delikatna zapaanja zvuala dosta autentino. Ja mislim da je autentinost njihovih odgovora i zapaanja bila vea od 75% kako je to Sekretar ocjenio. Proitavi knjigu, ja sam sada imao vie povjerenja u moju Dravu i znao sam da su planovi, za obaranje Ottomanskog carstava u periodu kraem od jednog stoljea, ve razraeni. Sekretar mi je jo rekao, "U drugim sobama Ministarstva, mi imamo sline ekipe imitatora koji su zadueni za druge zemlje koje su ve postale nae kolonije ili su planirane za kolonizaciju." Kada sam ga upitao gdje su nali tako talentovane i samoprijegoprne pijune, on miree, "Nai agenti irom svijeta nas konstantno snabdijevaju neophodnim informacijama. Kao to vidi, ovi imitatori su eksperti u svom polju djelovanja. Prirodno je, da ako zna sve informacije o odreenoj osobi, onda moe misliti i odluivati kao ta osoba." Sekretar nastavi, "To je prva dravna tajna, drugu u ti otkriti kada proita tu knjigu." Ja sam proitao knjigu od prve do zadnje rijei, fokusirajui svu moju panju na njen sadraj. Ta knjiga mi je poveala poznavanje mnogih detalja o raznim aspektima Muhammedanaca (Muslimana). Sada sam znao kako razmiljaju, ta su im slabosti, gdje je njihova snaga, i kako da transformiem njihove jake kvalitete u slabe take. Muslimanske slabe take nabrojene u toj knjizi slijede ovako: 1- Sunni-ija kontroverzija; kontroverzija oko vladajue nacije; Tursko-Iranska kontroverzija; plemenska kontroverzija; i kontroverzija izmeu Uenjaka i Vlasti. 2- Sa vrlo malim izuzetcima, Muslimani su ignorantni i nepismeni. 3- Nedostatak duhovnosti, znanja i savjesti. 4- Potpuno su se zabavili onosvjetskim stvarima zanemarivi ovosvjetska djelovanja. 5- Vladari su im surovi diktatori.

6- Putevi im nisu bezbjedni, transportacija i putovanja samo povremena. 7- Nikakva se preventivna mjera ne poduzima protiv epidemija kao to su kolera , kuga i slino, koje ubijaju na hiljade osoba svake godine; higijena je potpuno zanemarena. 8- Gradovi su u ruevinama, i nemaju sistem vodovoda i kanalizacije. 9- Administracija je nesposobna da se nosi sa pubunjenicima i kriminalsima, vlada opi haos i nered, pravila Qur'ana, kojim se oni toliko ponose, skoro nikad se ne primjenjuju. 10- Ekonomska propast, neimatina, i nazadnost. 11-Nemaju organizovane i disciplinovane armije, niti adekvatna oruja; i zalihe oruja su zastarile i nepouzdane. [Prevodilac- Zar su oni bili nesvjesni vrlo sistematski organizovane armije pod Sultanom Orhanom Gazijom,koji je ustolien na Ottomanski tron 726 po Hidri (C.E. 1326), Jildirima (Munje) Baajazid Hanove nepobjedive armije, koja je iskorijenila veliku armiju krusadera kod Nigbola 799 po Hidri (C.E. 1399)?] 12- Krenje eninih prava. 13- Nedostatak zdravog i istog ivotnog okruenja. Poslije navoenja Muslimanskih slabosti, knjiga nastavlja sa uputom da se Muslimani svim silama zadre u toj nesvjesnosti o duhovnoj i materijalnoj superiornosti njihove vjere, Islama. Onda je navela neke esencijalne vrijednosti Islama: 1- Islam nareuje jedinstvo i kooperaciju. Qur'an, "Svi se vrsto Allahova ueta drite." 2- Islam nareuje obrazovanje i informisanje o aktuelnim dogaanjima i trendovima. Qur'an, "Putujte po zemlji." 3- Islam nareuje sticanje znanja. Hadis, "Sticanje znanja je Farz svakom Muslimanu i Muslimanki." 4- Islam nareuje rad i za ovaj svijet. Qur'an, "Neki od njih kau: O Allahu! Podaj nam dobro i ovog i onog svijeta." 5- Islam nareuje dogovor i konsultovanje. Qur'an, "Njihova djela su po dogovoru." 6- Islam nareuje izgradnju puteva (infrastrukture). Qur'an, "Hodajte po zemlji." 7- Islam nareuje Muslimanima da paze na svoje i tue zdravlje. Hadis, "Znanje se sastoji od etiri dijela: 1) Poznavanje Fiqha za odravanje ispravnosti vjere; 2) Poznavanje Medicine za odravanje individualnog i opedrutvenog zdravlja; 3) Poznavanje Sarfa i Nehva (Arapske gramatike) za odravanje jezika; 4) Poznavanje Astronomije za raunanje vremena i kalendara." 8- Islam nareuje progres i razvoj. Qur'an, "Allah je sve na zemlji stvorio za vas." 9- Islam nareuje red i ustrojstvo. Qur'an, "Sve je zasnovano na proraunu i ustrojstvu."

10- Islam nareuje jaku ekonomiju i stabilnost. Hadis, "Radite za ovaj svijet kao da e te ivjeti vjeno, a radite za onaj svijet kao da e te sutra umrijeti." 11- Islam nareuje uspostavu jake armije sa monim naoruanjem. Qur'an, "Pripremite vojne sile koliko god moete protiv njih (kafira)." 12- Islam nareuje ispunjenje eninih prava i njihovo potivanje. Qur'an, "Muevi imaju prava nad enama, a i ene imaju prava nad muevima." 13- Islam nareuje higijenu. Hadis, "istoa je od Imana." Knjiga dalje upuuje degeneraciju i slabljenje Islamskih vrijednosti: 1- Islam negira rasnu, jezinu, tradicionalnu, konvencionalnu, i nacionalnu egocentrinost ili superiornost. 2- Interes, zelenatvo, blud, alkoholna pia, i svinjetina su zabranjeni (haram). 3- Muslimani su vrsto odani svojim uenjacima (Ulemi). 4- Veina Sunni Muslimana prihvata Halifu kao Poslanikova namjesnika. Oni vjeruju da je Farz iskazati mu potovanje slino potovanju Allahu i Njegovu Poslaniku. 5- Dihad (borba na Allahovu putu) je Farz. 6- Prema ijama, svi Sunni Muslimani i nemuslimani su pogani. 7- Svi Muslimani vjeruju da je Islam jedina istinska religija. 8- Veina Muslimana vjeruje da je Farz istjerati sve nemuslimane iz Arapske peninsule. 9- Oni obavljaju svoj ibadet (Bogosluje), (kao to je Namaz, Post, Hadd...), na najljepi mogui nain. 10- ije vjeruju da je haram da se grade crkve u Muslimanskim zemljama. 11- Muslimani se vrsto dre Islamskih principa. 12- ije vjeruju da je Farz da se petina ratnog plijena dodijeli Ulemi. 13- Muslimani odgajaju i obrazuju svoju djecu tako brino da je malo vjerovatno da e napustiti vjeru svojih predaka. 14- Muslimanske ene su tako pokrivene da smutnja i nemoral nemaju anse da ih efektuju. 15- Muslimani obavljaju Namaz u dematu, to ih ujedinjuje pet puta na dan. 16- Zato to su Poslanikov grob i grobovi Alija kao i drugih pobonih Muslimana, svetinja, oni ih redovno posjeuju traei tamo duhovnu potporu.

17- Postoji grupa ljudi koji su potomstvo Poslanika, i oni se zovu Sejjidi i erifi; ti ljudi podsjeaju druge na Poslanika i zasluni su da ostali nikad ne zaborave Poslanika. 18- Kada se Muslimani okupe, govornici obnavljaju njihovo vjerovanje i preporuuju im dobra i pobona djela. 19- Njima je Farz da preporuuju pobonost i kritikuju korupciju i pokvarenost u svakom aspektu. 20- Sunnet je oeniti vie od jedne ene, jer to doprinosi poveanju Muslimanske populacije. 21- Prevesti jednu osobu u Islamsku vjeruje vrijednije Muslimanu nego da posjeduje cijeli svijet. 22- Hadis, "Ako osoba otvori dobar i koristan put (praksu), imat e nagradu za to kao i nagradu svih onih koji ga budu pratili u tome," je vrlo poznat meu Muslimanima. 23- Muslimani se odnose prema Qur'anu i Hadisu sa strahopotovanjem. Oni vjeruju da pokoravanje tim izvorima sainjava jedini put u Dennet (Raj). Knjiga takoe preporuuje okrnjivanje Muslimanskih najjaih osobina i propagiranje njihovih slabosti, i propisuje metod realizovanja tog plana. Preporueni su slijedei koraci za pogoravanje Muslimanskih slabosti: 1- Uspostaviti kontroverzije poveanjem neprijateljstva meu zavaenim grupama; ubacivanje meusobne nepovjerljivosti, i iriti literaturu koja e jo vie poveati kontroverzije. 2- Osujetiti kolovanje i publiciranje, i spaljivati Islamsku literaturu gdje god je mogue. Raditi na tome da se Muslimanska djeca dre u neznanju time to e se ocrniti i osumnjiiti vjerski autoriteti, i time sprijeiti njihovo pohaanje religijskih kola. [Prevodilac:-Ovaj Britanski metod se pokazao vrlo tetnim po Islam]. 3- Veliati Dennet (Raj) i njihovom prisustvu i ubijedti ih da ne moraju raditi za ovaj svijet. Poveati krugove Tesavvufa. Drati ih u irealnom stanju svijesti ohrabrujui ih da itaju knjige o samodricanju, kao to je Ihja ulumud din od Gazzalija, Mesnevi od Mevlane Rumija, i razne knjige Muhjidina ibn Arabija. [Prevodilac:-Pravi Tesavvuf ne preporuuje totalno zanemarivanje ovog svijeta nego razuman balans. Naravno da je skromnost i samodricanje preporueno, jer je to Sunnet Poslanika, ali isto tako je Sunnet svoje nepotrebno blago troiti za irenje i jaanje Allahove vjere. To ne znai da sada treba zanemariti ovosvjestke ambicije, nego da se treba ponaati razumno i balansirano.] 5- Ukorijeniti vladare u surovost i diktatorstvo lanim demagogskim konstatacijama: Ti si Allahova sjena na zemlji. Na kraju krajeva, Ebu Bekr, Omer, Osman, Ali, Umajjadi i Abbasidi su doli na vlast silom i sabljom, i svaki od njihje bio vladar. Naprimjer, Ebu Bekr je doao na vlast pomou Omerove sablje i palenja kua onih koji ga nisu htjeli prihvatiti kao vladara, kao naprimjer Fatiminu kuu. Omer je postao Halifa po Ebu Bekrovom nareenju. Osman, je opet, postao vladar po Omerovom nareenju. to se tie Alija on je izabran od strane hajduka pobunjenika. Muavija je postigao vlast sabljom. Onda je u vrijeme Umajjada

vlast prelazila sa oca na sina. Isto se desilo i sa Abbasidima. To su dokazi da u Islamu vlast oznaava diktatorstvo. 6- Ukiniti smrtnu kaznu propisanu eriatom za odreeni kriminal. [Prevodilac:-Smrtna kazna je jedina preventivna mjera koja efikasno obuzdava kriminal u ubistva. Anarhija i kriminal se ne mogu obuzdati bez smrtne kazne]. Onemoguiti administraciju da uhapsi i kazni hajduke i pljakaroe. Raditi na tome da se isti snabdiju orujem i hranom tako da putovanje postane vrlo rizino. 7- Treba im uvesti nezdrav ivot slijedeom emom: Sve ovisi o Allahovom predodreenju. Medicinski tretman nee imati koristi za popravljanje zdravlja. Zar Allah ne kae u Qur'anu, "Moj Rabb (Allah) hrani i poji. On me lijei kad sam bolestan. Samo On e me proivjeti." Tako, niko nee ozdraviti niti izbjei smrt osim Allahovom voljom. 8- Ohrabri opresiju slijedeim izjavama: Islam je religija Bogosluja, i nema nita sa dravnim stvarima. Prema tome, Muhammed i njegove Hali