de chirico: 4.1. -...

IX

Smisao poesisa materijalnosti

Tonsko slikanje

4. Klasično slikanje De Chirica

1

4. Klasično slikanje Giorgia de Chirica

4.1 Uvod

4.2. Bliže određenje umjetnosti Giorgia de Chirica

4.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o autentičnom klasičnom slikanju De Chirico: Tajna i melankolija ulice

4.1.

Giorgio De Chirico je majstor, tradicionalista, koji se vrača klasičnom slikarskom zanatu… u vremenu općeg poziva ka redu …

…rappel à l'ordre…

žudnjom za umjetnošću koja bi poštovala formalne likovne vrijednosti…

… oblike, volumene, boje, a sve u okviru smirenih kompozicijskih shema… u kojima dominira uspomena na klasični svijet uz naslućivanje „metafizičkog razdoblja“…

čime postaje jedna od mnogo diskutiranih pojava unutar eksperimenta,

koji su karakteristični za likovne spekulacije novijeg vremena…

←4/ 1. Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice Uz već spominjani opći poziv ka redu …rappel à l'ordre… uz želju za umjetnošću koja bi poštovala

formalne likovne vrijednosti…

… oblike, volumene, boje, a sve u okviru smirenih kompozicijskih shema…

javlja se i želja za tehnikom koja bi poštovala klasične principe gradnje slike…

Tako je Giorgio de Chirico jedan od najvećih pobornika vraćanju klasičnom slikarstvu ...

Vratio se i staroj Cenninijevoj preparaciji bez bijelila ... Umjesto klasičnog pod slikanja temperom, prije

nanošenja uljanih boja De Chirico stavlja na posnu preparaciju sloj tutkalne otopine i dva sloja jajne

emulzije sa makovim uljem te na taj način postiže idealnu osnovu za uljenu sliku ...

IX


Tonsko slikanje


2

4.1.1.

VAŽNIJI IZVORI

- Albert Schug: Naša doba, Ljubljana, 1970. - Arthur Pillans Laurie: The Painter’s Methods of Paintings , New York,

1960/ str. 48.

- Frederic Taubes : The mastery of Oil Painting , New York 1953.

- Giorgio de Chirico, Ljubljana, 1989.

- Hiler: Notes on the Technique of Painting, str. 172 ( prema Churchu). - Janson: Historija umetnosti, Novi Sad, 2004. str. 798.

- Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007.

- Plinius : De naturalis… XXXVm XXXVI, 44

4.1.2.

IZVORI SLIKA

4/1, 5, 7, 9, 11, 13, Janson: Historija umetnosti, Novi Sad, 2004. str. 798.

4/2. galleryhip.com.

4/3. www.chrieties.com

4/4. Albert Schug: Naša doba, Ljubljana, 1970.

4/6, 12, 13, 15, katalog: Giorgio de Chirico, Ljubljana, 1989.

4/8. Revija Art nouveau, Pariz, 1994.

4/16. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007.

IX


Tonsko slikanje


3

4.2.

Bliže određenje umjetnosti Giorgia de Chirica→

U godinama nakon prvog svjetskog rata javlja se potreba po obnovi umjetničkog djelovanja.

Uz opći poziv ka redu …


sve više raste potreba za umjetnošću koja bi poštovala formalne likovne vrijednosti…


Njegovo Enigmatsko proročanstvo predstavlja najavu „tragičnih jasnoća“ njegovih

metafizičkih djela…

←4/ 2. Giorgio de Chirico: Enigmatsko proročanstvo

Giorgio de Chirico je rođen u Volosu, 1888. ( umire 1978. u Rimu). Učio je u Ateni, Firenzi, Münchenu… Već 1911.

izgradio svoj likovni jezik, u kojem dominira uspomena na klasični svijet u kojem se naslućuje „metafizičko razdoblje“.

Sve je započelo sudbinskim susretom 1917. godine, kada

su De Chirico, Carrà i Alberto Savini mobilizirani u

Ferraru…

Tada su ranije tendencije De Chirica dobile i teoretsku podršku…

Zajedno izdaju reviju Valori plastici, koju uređuje Mario Broglio ( slikar i kolekcionar) , a sudjeluju De Chirico, Carrà, Savini…

Revija izlazi u Rimu u godinama od 1918 do 1922.

U reviji pokušaju afirmirati suvremenu umjetnost kao govor, koji polazi iz tradicije, uz neprestano suvremeno obnavljanje klasike, u

želji za uspostavljanjem vječnog kontinuiteta…

I Carlo Carrà (1881-1966) , koji se u ranijim godinama priklonio futurizmu , sada se okreće novome čitanju ottocenta a time i

umjetnosti trecenta i quatrocenta od Giotta do Masaccia…

4/ 3. Carlo Carrà: Bez naslova→ Milano, La Galleria di Milano, 1912; 51,5 x 91 cm.

I De Chiricov pristup je okrenut, uz metafizičko iskustvo, umjetnosti prošlih vremena.

Zna se da je u vremenu oko 1919 izradio više „kopija“ slavnih Lottovih, Michelangelovih i Rafaelovih slika, a zatim pronicao u

problematiku seicenta …

IX


Tonsko slikanje


4

4/ 4. Giorgio de Chirico: Love Song→

Metafizičko iskustvo polazi i od želje da se stvarnost „pročita“ na

novi način, način kojim se pokuša odmaknuto od vanjskog

izgleda, raskriti dušu stvari … u razrijeđenom bezvremenskom

prostoru…

Za De Chirica je metafizika stavljanje raznorodnih likova u

ironične odnose, koji dobivaju tako nov, drukčiji literarni i

filozofski značaj…

Sam De Chirico je to nazvao metafizičkim slikarstvom ...

kako ga karakterizira Janson1…fina preciznost i odmereno

korišćenje površina i volumena stvaraju kanon metafizičke

estetike…

←4/ 5. Giorgio de Chirico: Pjesnikova neizvjesnost London Roland penrose; 1913, ; 105,5 x 94 cm; ulje na platnu.

Uz već spominjani opći poziv ka redu …


uz želju za umjetnošću koja bi poštovala formalne likovne vrijednosti…


javlja se i želja za tehnikom koja bi poštovala klasične principe gradnje slike…

Tako je Giorgio de Chirico jedan od najvećih pobornika vraćanju klasičnom slikarstvu ...

Vratio se i staroj Cenninijevoj preparaciji bez bijelila ...

Umjesto klasičnog pod slikanja temperom, prije nanošenja uljanih boja De Chirico stavlja na posnu preparaciju sloj

tutkalne otopine i dva sloja jajne emulzije sa makovim uljem te na taj način postiže idealnu osnovu za uljenu sliku ...

1 Janson: Historija umetnosti, Novi Sad, 2004. str. 798.

IX


Tonsko slikanje


5

←4/ 6. Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice 1914 (slutnja rata); ulje na platnu, 87 x 72,4 cm; privatna kolekcija. Poznato je da je Giorgio de Chirico kopirao vlastita djela uslijed velike potražnje njegovih pittura metafisica.

Koliko god bilo paradoksalno, kopiranje vlastitog rada je najteže. Ipak se i to dešava.

KOPIJA u likovnim umjetnostima znači vjernu reprodukciju originala rađenu po

mogućnosti u istom materijalu i tehnici, koju izrađuje netko drugi a ne sam inventor.

Kada umjetnik ponavlja sam svoje djelo prema prvotnom originalu, nastaje REPLIKA.

Ponavljaju li suradnici ili učenici točno neko djelo, dok mu majstor daje jedino nekoliko

završnih poteza plus signaturu, tada se takav rad obično pribraja u majstorov opus (

primjeri su Tizian i Rubens…). ..

Na osnovu pisanih izvora i opisa pretpostavlja se da su već i zidne slike u Herkulaneju i

Pompejima u stvari replike ili, što više, KOPIJE originala kao dalek odjek velikog

kompleksa helenskog i helenističkog slikarstva.

Najčešće se smatra da kopiranje vlastitog rada dolazi u obzir u slučaju:

- ako na tome insistira drugi kupac,

- ako original predstavlja autoru takvu vrijednost da neće da je prepusti galeriji,

- ako je original nesrećnim slučajem ošteećen te je autor, ako je u životu, zamoljen da naslika nanovo ( bolje nego da se jako oštećeno djelo

prepusti resturatoru).

Autoru kopiranje vlastitog rada predstavlja velike poteškoće jer nije sposoban da i svoj rad robovski prepisuje. Kreacija je vezana za njegov

doživljaj. Ne može se vratiti u onaj trenutak kada je nastalo originalno djelo. Logično da u svom kreativnom elanu nije nikada zadovoljan te zato

stalno traži da se izrazi još bolje, a izrazi i svoje trenutačno raspoloženje, da obogaćuje poruku, itd.

De Chiricu kopiranje vlastitog rada nije predstavljalo veće poteškoće. Njegov način rada mogli bismo uporediti sa konceptualnim projektom.

Važna mu je, prije svega, sama metafizička poruka... 4/ 7. Giorgio de Chirico: Stolice i ormar →

IX


Tonsko slikanje


6

4.3.

Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o autentičnom klasičnom slikanju

De Chirico: Tajna i melankolija ulice 4.3.1. uvodne napomene

4.3.2. princip gradnje

4.3.3. instrumentacija

4.3.1. uvodne napomene

←4/ 8. Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice

MJESTO: privatna kolekcija;

DATACIJA: 1914 (slutnja rata);

DIMENZIJE: 87 x 72,4 cm;

TEHNIKA: ulje na platnu; Mix media : iscrtavanje i osnovni tonaliteti temperom, te nastavak

uljem…

IX


Tonsko slikanje


7

4.3.2. princip gradnje

uz već spominjani opći poziv ka redu…rappel à l'ordre…uz želju za umjetnošću koja bi poštovala formalne likovne

vrijednosti…; javlja se i želja za tehnikom koja bi poštovala klasične principe gradnje slike, dakle …tehnološkom redu (

! ) ; tako je Giorgio de Chirico jedan od najvećih pobornika vraćanju klasičnom slikarstvu ! princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:

4.3.2.1. pripremni radovi

4.3.2.2. nosilac

4.3.2.3. iscrtavanje

4.3.2.4. pod slikanje

4.3.2.5. slikanje

4.3.2.1. pripremni radovi:

←4/ 9. Giorgio de Chirico: ■ Studije →

(svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru,

označeni su posebnom oznakom ■ ).

4.3.2.2. nosilac: klasično preparirano platno ( ! ); naime, vratio se i staroj Cenninijevoj osnovi bez

bijelila ...; u pitanju je nanošenje t. zv. Gessa ...; temeljit opis grundiranja daske

daje nam Cennini, a njegov termin GESSO , ostaje evidentan kao međunarodna

oznaka za slikarski grund sve do suvremenih akrilnih osnova…; svakako

možemo pretpostaviti da je koristio već i pripremljena platna sa klasičnim grundiranjem, koja je zatim adaptirao prema

vlastitim željama…; istina, Cenninijevo prepariranje platna , kao samostalnog nosioca, razlikovala se od prepariranja

daske…; zato i precizira da je postupak nešto drukčiji nego kod prepariranja daske za slikanje i zapisuje: …tkanje

tutkališi… prepariraj sa gesso sottile, malo škroba ili šećera i malo tutkala…

značaj izolacije klasičnog prirodnog platna potvrđen je tisućljetnim iskustvom :

izolacija platna potrebna je zbog negativnog utjecaja svjetlosti na samo tkanje…Zbog eventualne pojave rupica nakon

sušenja sloja izolacije ( kroz koje kasnije mogu prodrijeti i druge supstance, pogotovo uljene…);

IX


Tonsko slikanje


8

4.3.2.3. iscrtavanje

←4/ 10. Giorgio de Chirico: █

Tajna i melankolija ulice, detalj (svi navodi koji se odnose na izabrani

primjer analize, kao ključni pomak

označeni su posebnom oznakom █ ).

za iscrtavanje očito koristi i crtače

materijala, čak i pomoćna tehnička

pomagala…

očito su neke osnovne linije

kompozicije arhitekture povučene

linijama pomoću ravnala i, vjerojatno,

grafita…

4.3.2.4. pod slikanje

umjesto klasičnog pod slikanja temperom, prije nanošenja uljanih boja De Chirico stavlja na posnu osnovu sloj

otopine tutkala i dva sloja jajne emulzije sa makovim uljem te na taj način postiže idealnu osnovu za uljenu

sliku ... ; makovo ulje manje žuti i daje elastičniji „film“…

nanosi dakle, neke vrste klasičnu imprimituru ...

4/ 11. Giorgio de Chirico: █ Tajna i melankolija ulice, detalj →

sve je nanošeno istanjenim, djelomično i utrljanim bojama, koje , i kada su uljene, djeluju mat ...

jednostavno ne osjeća potrebu za debljim namazom ...; nema dubinske svjetlosti, inače tipične za uljene boje !

IX


Tonsko slikanje


9

ponekad je način slikanja ipak kompleksniji:

tako na čuvenoj slici Stolice i ormar ima veće raznolikosti u gradnji:

- klasični trattegio na nekim detaljima neba,

- suho „uzdizanje „ na detaljima stolice,

- ali i impasta kod materijalizacije sjedala naslonjača, odnosno na stopalu dolje ...

posebnu pažnju posvećuje već Cennini pripremi tempera: pigmenti se miješaju vezivom zvanim

TEMPERA D'UOVO, a pripremaju se posebno:

- najprije hladne nijanse za pod slikanje – tako zvani VEDACCIO : izmiješa se pet tonova

svake boje koju želimo koristiti

- od najsvjetlije da najtamnije valerske vrijednosti;

- samo najsvjetlijoj i najtamnijoj dodajemo bijelu odnosno crnu boju;

- boje se nanose u maniri TRATTEGIARO i PUNTEGIARO…

■ tempera d'uovo u to vrijeme, kao i kasnije – tokom sljedeća dva stoljeća – žumanjak se nije rijedio vodom, samo

su pigmenti sadržali odgovarajuću količinu vode i alkohola ( zavisno od svojstva kvašenja…), a

zatim miješani sa emulzijom, ili, kod bijele ponekad i trveni uljem i razrijeđeni žumanjkom i

vodom…

←4/ 12. Giorgio de Chirico: ■ Stolice i ormar

IX


Tonsko slikanje


10

4/ 13. Giorgio de Chirico: ■ Stolice i ormar, cjelina i detalji materijalizacija je postizana i finim polu suhim nanošenjem ...

IX


Tonsko slikanje


11

4.3.2.5. slikanje

i dalje je sve nanošeno istanjenim, djelomično i

utrljanim bojama, koje djeluju mat

jednostavno ne osjeća potrebu za debljim namazom

...

nema dubinske svjetlosti uljene boje !

ali, kao poruka, osjeća potrebu da pojača

pikturalnost samo u osunčanim dijelovima ulice,

kao kontrast općoj melankoliji ...

←4/ 14. Giorgio de Chirico: █

Tajna i melankolija ulice , detalj kao što smo već naglasili - i dalje je sve nanošeno

istanjenim, djelomično i utrljanim bojama, koje

djeluju mat, ali,

kao da je i sama pikturalnost, istina bez impasta,

koja se na ovoj slici javlja samo na osunčanim

mjestima ulice, u funkciji same poruke:

- djevojčica bezbrižno okreče svoj kolut na osunčanoj površini ulice ...

- ali se u daljinu naziru sjene: zle slutnje rata ...

4/ 15. Giorgio de Chirico: ■ Stolice i ormar, detalj→ ■ na detalju , pogotovo na nozi u dnu slike, ipak je evidentan i djelomični bijeli impasto ...

IX


Tonsko slikanje


12

4.3.3. instrumentacija

svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - određena likovna instrumentacija …

zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje određenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao

poesisa materijalnosti… u razmatranju instrumentacije kod Ingresa , već smo elaborirali mnoge relevantne materijale, kao i alatke i pribor ... zato ćemo navesti samo neke specifičnosti:

4.3.3. 1. boje

4.3.3. 2. veziva

4.3.3. 1. boje pored već poznatih, elaboriranih kod Ingresa, ( odnosno onih pigmenata korištenih još u antičko vrijeme, a kasnije onih korištenih kod Cenninija, Leonarda…) sada se na veliko koristi i

- CINKOVA BIJELA - polu lazurni bijeli pigment koji je omogućio direktno miješanje sa drugim bojama ( prije toga su majstori imali samo olovnu bijelu, koju su morali nanositi većinom bez

miješanja, a zatim preko osušenog sloja nijansirati lazurama; kod nekih osjetljivih pigmenata, na primjer bakarnih za osvjetljavanje su dodavali kredu...);koristi se i

- BARIT- BLANC FIX - pogotovo kao supstrat bojilima, što je vremenom utjecalo na proizvodnju niza novih nijansi sintetskih boja…ubrzo se javlja i

- LITOPON - najprije kao Orrova cinkova bijela…javlja se niz žutih boja kao

- kadmijeva žuta, - krom žuta(jeftinija od kadmijeve ali i štetnija) ,

- kobalt žuta – aureolin ( kalij kobalt nitrat; transparentna boja izuzetna u akvarelu)

- MANGANOVI PIGMENTI – zeleni , plavi i violetni – također postaju aktualni u to vrijeme (ali, kasnije imaju manji značaj) ; po sastavu su različiti manganati uz prisutnost barija (

zelenkasta), barijum fosfata (plava) amonijum fosfata (violetna), pa i sulfata (opak violetna za pod slikanje)…

- UMJETNI ULTRAMARIN se javlja već nakon 1828. godine –žarenjem kaolina, natrijeva hidroksida, ugljena i sumpora…

- KOBALT plava - kobaltov ultramarin; Thénardovo modrilo; mješavina oksida aluminijuma i oksida kobalta ; izuzetnog svojstva sušenja (otkriven je krajem 18. stoljeća; primijećen je na

paleti Utrilla…);

koristi se već i –

- COELIN; CERULEUM PLAVA kombinacija oksida kobalta i kalaja – kobalt stanat ; ime ceruleum dobila je zato jer je po tonalitetu slična azuritu (poznatom mineralu, koji sadrži prije

svega bakar; egipatska plava, Coeruleum plava…; umjetni azurit je također bio poznat već Egipćanima…);

IX


Tonsko slikanje


13

4.3.3. 2. veziva

vezivo za izolaciju i preparaciju nosioca, prema jednoj starijoj recepturi, tutkalo se priređivalo već od najstarijih vremena na sljedeći način: ...kože, kosti i hrskavični dijelovi domaćih životinja stavljani su u svježe gašeni kreč, da se oslobode

od dlake i ostataka krvi i mesa, zatim su se ispirali čistom vodom, a potom sjekli na komade i kuhali dok se sok ne zgusne.

Ovaj se sok zatim procjeđivao, razlijevao u plitke sudove i stavljao na hladno mjesto da želira …

kako savjetuje Cennini ... tutkalo je pripremano preradom pergamentnih koža: ... pergament kuhaj u vodi tako dugo da se tečnost smanji na jednu trećinu

i koncentracija mora biti takva da se prilikom dodira prsta lijepi jedan prst za drugi ...

konkretniji navodi u mnogim uputama preciziraju i omjere:…staviti 1 kilogram otpadaka pergamenta u 14 litara vode, kuhati to sve dok se količina ne smanji na polovinu,

procijediti kroz laneno platno… Cennini već u Glavi CXI govori o dvije vrste tutkala –

- COLLA MAGRA - posno tutkalo, pretpostavlja se od ostataka pergamenta, vezivo bolje za miješanje boja i

- COLLA GRASSETTA - masno tutkalo, koje sadrži manju količinu prirodne masnoće, koloidno vezane, koja povećava elastičnost, higroskopnost, što omogućuje lakše poliranje ( na primjer

kod pozlata); to je , neke vrste prirodna emulzija…

spominje i pripremu tutkala od –…kozjih koža i kostiju …; …kuhanjem, cijeđenjem, želiranjem, rezanjem; …najbolje je pripremiti ga u martu ili u januaru…

Kao prvoklasno …ipak spominje, pogotovo za plave boje …pergamentno tutkalo

ŽUMANJAK ima već kao prirodna emulzija veće svojstvo emulgatora, jer sadrži i prirodno veću količinu ulja od BJELANJKA što je predočeno2 u sljedećoj tabeli:

komponente žumanjak

%

bjelanjak

%

voda

albumin; vitellin

masnoća od. ulje

lecitin

minerali

ostalo

51,5

15,0

22,0

9,0

1,0

1,5

84,8

12,0

0,1

-

0,7

2,3

bjelančevina – proteid u jajetu je ALBUMIN u kojem se pored organskih supstanci nalazi i manja količina sumpora i fosfora…; ALBUMIN – lat. albumen ovi = obična bjelančevina (složena

organska materija, izuzetno visoke molekularne težine); pored jajeta, nalazi se i u krvi i mlijeku… To su albuminska veziva.

2 Hiler: Notes on the Technique of Painting, str. 172 ( prema Churchu).

IX


Tonsko slikanje


14

ŽUMANJAK

u žumanjku se nalazi prirodno žumanjkovo ulje, koje je od davnina korišteno za trvenje boja ( pogotovo olovno bijele…).

primjena jajeta kao veziva ima opskurnu genezu; Plinius3 ga spominje kada piše o tamnom purpuru ali bez jasnih naznaka:

…ante omnes est purpurissum…

oni koji ga koriste pod slikaju sandiksom…i posle dodaju sloj tamnog purpura mešanog jajetom

Sandiks – olovno bijela sa crvenim okerom.

BJELANJAK

je složen iz gustog i tekućeg dijela ; najveću primjenu ima u minijaturnom slikarstvu…

kao vezivo možemo ga koristiti samo prerađenog ( mlačenjem se najprije pretvara u snijeg, koji se tada ostavlja izvjesno vrijeme da odstoji dok se pretvori u tekućinu; postupak možemo ubrzati

cijeđenjem bjelanjka čistom nakvašenom spužvom);

ŽUMANJKOVA – CENNINIJEVA TEMPERA :

vezivo lokalnih tonova u pod slikanju i slikanju,

ŽUMANJKOVU TEMPERU razmotrili smo već u kontekstu grčkih iskustava. Receptura Cenninijeve prirodne emulzije je jednostavna: žumanjak se suši na dlanovima ili nekoj finoj krpici, zatim se

probuši opna i iscijedi, izmiješa i razrijedi s vodom. pošto je žumanjak lužnat, dodatak manje količine octa služi za neutralizaciju i kao konzervans. Prirodno ulje žumanjka spada u niz sporo sušećih

ulja ( suši nekoliko mjeseci, ali nakon sušenja postaje otporno, ne tamni i ne mijenja se; sasvim očvrsne tek nakon nekoliko godina). Klasična veziva za temperu nisu imala dodatnu uljenu komponentu.

Bile su „masne“ u onoj mjeri, koliko se u prirodnoj supstanci nalazilo masnoće ( dakle, ulje žumanjka kao prirodna komponenta, masnoća u mlijeku, colla grassetta ,...)

kako smo već napomenuli, temperom - često zvanom i CENNINIJEVOM TEMPEROM ili talijanskom temperom slikali su majstori kao Duccio, Giotto, Fra Angelico, Verrochio, Botticelli i

mnogi drugi, a njihova djela sve do danas su zadržala svu svježinu; pored Siene i Firenze u Italiji, važniji centri srednjevjekovnog slikarstva bili su Prag ( koji je bio pod direktnim utjecajem sienskih

majstora) kao i Nürnberg i Köln ( u drugim krajevima tadašnje srednjevjekovne Evrope slikarstvo je bilo pod utjecajem ovih većih centara ...

za razliku od majstora istočne ikone koji su koristili jednostavno svježe jaje, ovdje se češće koristi samo žumanjak u koji se dodaje mlijeko od smokve, bijela mliječna tečnost koja curi iz zasječenih

mladih grančica smokvina drveta ... ; ( smokvino mlijeko je PRIRODNI LATEKS ; lat. latex = tekućina - biljni sok ; disperzija veziva u vodi; stabilizira žumanjkovu emulziju ;ima osobinu da „razbije“

sluzavost jajeta i prevede ga odmah u tečno stanje, a u isto vrijeme da jaje konzervira od kvara i poveća otpornost prema vodi).

poznata Cenninijeva napomena, da su bolje …gradske koke …

ima svoje objašnjenje u samom kemizmu: boja žumanjka potiče od mješavine pigmenata luteina i zeaksantina a odnos se mijenja, zavisno od ishrane…

3 Plinius : De naturalis… XXXVm XXXVI, 44

IX


Tonsko slikanje


15

4/ 16. ■ Priprema Cenninijeve prirodne emulzije

Studijska praksa na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu: mr. restaurator Sanjin Lugić.

ova klasična tehnika polu lazurnog karaktera, odlikuje se velikom postojanošću i sočnom, «mekom» i finom površinom bojenog namaza. ..

za razliku od gvaša, namaz prave tempere osušen postaje ne vodo topiv; U sistematizaciji vezivo tempere možemo uvrstiti između uljenog veziva i veziva gvaša jer sadrži i sistem masnih veziva

karakterističnih za ulje i vodo topivih karakterističnih za gvaš; od omjera pojedinog veziva u emulziji kao i od konačnog premaza zavisi koliko će neka tempera imati više karakter gvaša ili karakter ulja

odnosno površinsku ili dubinsku svjetlost bojenog namaza …

bogatstvo bojenih nijansi u prozračnim slojevima, kombiniranje matiranog i sjajnog bojenog nanosa, lazurnog temperom i pastoznijeg sa masnijom olovnom bijelom, koristili su i kasniji slikari ( od Van

Eycka, Velasqueza, pa do suvremenog Picassa, našeg Stupice te sve do najmlađe generacije pikturalnog ekspresionizma) …

IX


Tonsko slikanje


16

kvaliteti ove tehnike smatrani su u Cenninijevo vrijeme «čudotvornim»; ovdje se misli prije svega na brzo sušenje, karakterističan sjaj, fascinantnu teksturu koja se odlikuje mekoćom i koja dozvoljava

struganje, skidanje, specifično nanošenje na adekvatan način što je nemoguće u kasnijim tehnikama ulja i akrilika; također – ni jedan drugi medij ne omogućava toliko prozračnosti;

postoje i neka realna ograničenje ove tehnike koja se odnose na sljedeća svojstva:

- čista tempera ne dozvoljava pastozan nanos boje; tako zvani impasto nanos moguće je, istina, nanositi kasnije uljem ( vezivo tempere snažno prianja za nosilac jedino u tankom nanosu a u

suprotnom slučaju gotovo uvijek ispuca ili se čak ljušti),

- vezivo tempere ne omogućuje plošnu valersku gradaciju, bojene prijelaze u onoj mjeri u kojoj je to moguće postići u uljenoj tehnici ( razlog ovog ograničenje je. kao i kod akrilika, prije svega brzo

sušenje);

- optički utjecaj veziva je specifičan: tempera nakon sušenja posvijetli ( dok uljena i akrilna potamni); u temperi čak i čista crna djeluje više sivo nego isti pigment u ulju;

- tempera zbog svog načina nanošenja i debljine slojeva potencira više linearnost nego slikovitost te, više odgovara crtačkom afinitetu ...

istina, prema nekim analizama, koje navodi Laurie4 , već Giotto u nekim partijama koristi i ulje kao vezivo: ponekad su draperije dodatno slikane i uljem dok je lice slikano isključivo temperom ...; tako

već Cennini savjetuje pripremu ulja za slikanje: stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra za vrijeme ljetne žege i izlaži ga suncu da se smanji na polovinu;

biti će savršeno za slikanje!

De Chirico koristi sva dostignuća svoga vremena i u zanatskom smislu: zato kvaliteta zavisi od materijala koje je kupovao ( gotove preparirane nosioce, istrvene uljane boje, crtaće materijale, veziva,

medije, otapala; kupuju materijale koji su momentalno ponuđeni, često mijenjajući svoje slike umjesto plaćanja, ne postavljajući nikakve uvjete vezane za samu kvalitetu ovih artikala…)...

kako smo naglasili - u pod-slikanju koristi i temperu , žumanjak sa makovim uljem ...

očito koristi i umjetnu emulziju:

žumanjak emulgiran sa dodatnim lanenim uljem i razrijeđen sa vodom i vinskim octom ( pošto je žumanjak lužnat, dodatak manje količine octa služi za neutralizaciju i konzervans)…

interesantne su i činjenice da su mnogi slikari na različitim slikama koristili različita veziva, a ponekad i na istoj slici, čak u istom sloju;

u to vrijeme boje su se već mogle kupiti istrvene sa uljem tako da je slikarima sam proces rada bio bitno olakšan; Frederic Taubes

5 navodi da je na osnovu komparativnih analiza utvrđeno da su slike

na kojima je medij isključivo laneno ulje žilavije od onih od starih majstora. Ako su ipak tehnološki loše, onda je to kod impresionista više posljedica loših osnova ...

za razrjeđivanje je korišten najjednostavniji medij:

- nekoliko kapi terpentinskog ulja; u ovom slučaju opasnost predstavlja jedino preveliko razrjeđivanje terpentinskim uljem jer u tom slučaju zbog smanjene količine veziva u boji može

doći do «brisanja»; samo terpentinsko ulje daje «mrtve» mat namaze, ali i ovo može imati svojstven efekt; (određen sjaj dat će uljenim bojama dodatak smole);

4 Arthur Pillans Laurie: The Painter’s Methods of Paintings , New York, 1960/ str. 48.

5 Frederic Taubes : The mastery of Oil Painting , New York 1953.

de chirico: 4.1. -...

Documents