depresija u stoljeću umagyrus.hiim.hr/images/suplement1/naslovnica/suplement1.pdf · 2015. 3....

http://dx.doi.org/10.17486/gyr.3.2110

Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Kratka usmena izlaganja i okrugli stolovi| 3

Depresija u stoljeću uma4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

26 — 28 / 02 / 2015

Depresija u stoljeću uma4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

26 — 28 / 02 / 2015

Gyrus vol III sup 1

U organizaciji Hrvatskog društva za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja Hrvatskog liječničkog zbora i Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Glavni i odGovorni urednik / editor-in-Chief

Filip ĐerkeSchool of Medicine, University of Zagreb

Zamjenik GlavnoG urednika / deputy editor

Karlo ToljanSchool of Medicine, University of Zagreb

pridruženi uredniCi Barbara TomićUniversity of ZagrebKarlo ToljanUniversity of ZagrebMarko ZorićUniversity of ZagrebBožidar Nikša Tarabić University of Zagreb

Grafički koleGij / GraphiC editorOtto Kušec School of Design, Faculty of Architecture, University of ZagrebDora KasunSchool of Design, Faculty of Architecture, University of ZagrebNikola PrpićSchool of Medicine, University of Zagreb

ImpressumGyrus vol iii sup 1

urednički odborDoc.dr.sc. Marijana BrašProf.dr.sc. Veljko ĐorđevićDr.sc. Lovorka Brajković, prof.Luka Filipović-GrčićMarcela MarčecMonika Šerić

naslovniCa: Prof. Robert Šimrak

tisak:ALFACOMMERCE d.o.o.

adresa redakCijeŠalata 12, Zagreb

Svi su radovi objavljeni u obliku u kojem su i zaprimljeni. Radovi nisu prevođeni, lektorirani niti uređivani. Izneseni stavovi predstavljaju stavove autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije uredničkog kolegija.

predgovorznanstveni i organizacijski odborprogram kongresasusret s ekspertimaplenarna predavanjakratka usmena izlaganja i okrugli stolovisažetci posteraizložbapredkongresne radioniceo zagrebubilješke

11

15

21

31

35

55

131

151

171

187

191

Sadržaj


4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem10|



Predgovor

12|4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

Uvodna riječ predsjednika kongresa

POŠTOVANI KOLEGICE I KOLEGE!

Izrazita nam je čast i zadovoljstvo zaželiti Vam dobrodošlicu na 4. kongres o pre-venciji i rehabilitaciji u psihijatriji, koji se održava u Zagrebu od 26. do 28. veljače 2015. godine, ovog puta pod nazivom „Depresija u stoljeću uma“.

U vremenu globalnih društvenih, ekonomskih, socijalnih i psiholoških kriza kroz koje prolazimo kao pojedinci, obitelji i društvo, svjedočimo i velikoj pojavnosti depresije koja postaje čest pratitelj suvremenog čovjeka, pratitelj koji narušava kvalitetu života i uzrokuje patnju pojedinca, obitelji i zajednice u cjelini. Osim toga, depresija je nezaobilazni pratitelj mnogih drugih teških stanja i bolesti, pri čemu je vrlo često neprepoznata ili neliječena.

Što smo u stanju učiniti u prevenciji i rehabilitaciji depresije te senzibiliziranju i podučavanju javnosti u suočavanju s ovom nadolazećom, pa već i prisutnom epi-demijom.

O brojnim aspektima depresije, kao jednog od najvećih javno-zdravstvenih prob-lema 21.stoljeća koje ponosno nosi naziv Stoljeće uma, raspravljat ćemo na ovom kongresu. Možemo li i kako zaustaviti trend porasta broja oboljelih, gdje je mjesto i uloga psihijatrijske službe, javnog zdravstva ali i cjelokupne zajednice? Što treba i što se može učiniti da se ovi trendovi zaustave ili barem uspore? Da li je dovoljno samo informirati javnost i čekati da se poremećaji pojave, ili se može učiniti nešto više. Kako u Stoljeću uma i novih tehnologija zaustaviti porast broja depresivnih bolesnika, a posljedično i porast suicida, jer neliječena depresija je čest uzrok sui-cidalnog ponašanja?

Uvjereni smo da samo zajedno i interdisciplinarno, okrenuti ideji zdravog življenja, možemo učiniti iskorak u zaustavljanju negativnih trendova, pobolijevanja i gu-bitka kvalitete života i povećanog mortaliteta uzrokovanog depresijom.

| 13Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Predgovor

Od svih nas očekuje se više no što smo do sada činili. Naša zemlja ne samo da nema suvišnih ljudi, nego mi svojom aktivnošću moramo učiniti novi iskorak u unaprijeđenju mentalnog zdravlja kao bitnog činitelja cjelokupnog zdravlja.

Nema i nemoguće je imati zdravlje bez mentalnog zdravlja, a prepoznavanje, pre-veniranje, liječenje i rehabilitacija depresije je važan korak ka promociji mentalnog zdravlja svih nas.

predsjednik konGresaprof. dr. sc. Veljko Đorđević

http://dx.doi.orG/10.17486/Gyr.3.2110

|4. Hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim djelovanjem14|



Znanstveni i organizacijskiodbor

16|

Veljko Đorđevićpredsjednik

Lovorka Brajkovićdopredsjednica

Marijana Brašdopredsjednica

Organizacijski odbor

Znanstveni odbor

doc. Josip Baćeprof. Borna Baletićprof. dr. sc. Dražen Begićdoc. dr. sc. Ivan Begovacprof. Peruško Bogdanićprof. dr. sc. Fran Borovečkidr. Tomo Brataljenovićprim. dr. sc. Petrana Brečićprof. dr. sc. Danijel Buljanprof. Dalibor Cikojevićprof. dr. sc. Nada Čikešakademkinja Vida Demarinprof. dr. sc. Rudolf Gregurekdoc. dr. sc. Mario Habekprof. dr. sc. Sanja Hajnšekprof. dr. sc. Neven Henigsbergprof. Leon-Battista Ilićprof. dr. sc. Slađana Ivezićdr. sc. Goran Ivkićprof. dr. sc. Miro Jakovljevićprof. Mladen Janjaninprof. dr. sc. Miloš Judašprof. dr. sc. Vlado Jukić

prof. dr. sc. Križo Katinićprof. dr. sc. Marijan Klaricadoc. dr. sc. Nataša Klepacprim.dr. Vesna Knapićakademik Ivica Kostovićdoc. dr. sc. Željka Krsnik prof. dr. sc. Božo Krušlindoc. dr. sc. Zorana Kuševićprof. dr. sc. Vesna Medvedprof. dr. sc. Alma Mihaljević - Pelešprof. dr. sc. Ninoslav Mimicaprof. dr. sc. Lana Mužinićdoc. dr. sc. Mirna Peršić - Bridadoc. dr. sc. Milan Radošdoc. dr. sc. Martina Rojnić - Kuzmanprof. dr. sc. Krešimir Rotimdr. sc. Goran Sedmakdoc. dr. sc. Marina Šagudprof. dr. sc. Goran Šimićprof. Robert Šimrakprof. dr. sc. Mario Vukšićdoc. dr. sc. Zoran Zoričić

Filip ĐerkeLuka Filipović - GrčićVlatko ŠagudVlado ČuturaJadranka PavićBranka Kandić - SplavskiMonika ŠerićJosip DrdićMarcela MarčecAna Jurašić

4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

| 17Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Organizacijski odbor

Suorganizatori kongresa

akademija dramske umjetnosti

akademija likovnih umjetnosti

ZaGrebački institut Za kulturu Zdravlja

muZička akademija

studentska sekCija Za neuroZnanost


Podržavatelji kongresa

hrvatsko psihijatrijsko druŠtvo

hrvatsko druŠtvo Za palijativnu mediCinu hrvatskoG liječničkoG Zbora

udruGa 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida (hrvi) 1. skupine

Zbor udruGa veterana hrvatskih Gardijskih postrojbi

udruGa speCijalne poliCije iZ domovinskoG rata

udruGa narodnoG Zdravlja “andrija Štampar”

udruGa oboljelih i liječenih od maliGnih bolesti, njihovih obitelji i prijatelja “vila Za liku”, GospiĆ

palia Centar osijek

projekt na prvoj Crti Zdravlja

klub sretnih žena

faCebook Grupa laviCe

saveZ psihoterapijskih udruGa hrvatske

palijativni tim lipa, lipik

druŠtvo Za hospiCijsku i palijativnu Zdravstvenu njeGu pri hums-u

| 19Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Sponzori

Srebrni sponzor

Sponzori i izlagači



Program kongresa

22|

Četvrtak, 26. veljače 2015

10:00 - 12:00 | Cepamet | mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, Šalata 4

Predkongresna radionica Uloga palijativne skrbi i gerijatrije u zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja(međunarodni simpozij organiziran u suradnji s bolnicom u Klagenfurtu i SANIC-ADEMIA-om, Hrvatskim društvom za palijativnu medicinu HLZ-a i Društvom za hospicijjsku i palijativnu zdravstvenu njegu pri HUMS-u)moderatori: Veljko Đorđević, Marijana Braš

Palliative Competence in emergency medicine, Rudolf Likar (in English)

Geriatric concepts in Austria, Georg Pinter (in English)

Psihijatrijsko/psihološki aspekti u palijativnoj skrbiVeljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković

Prikaz eseja:Kako vidim razvoj pal. skrbi u lokalnoj zajednici, Boris MijakovacKoje su poželjne osobine i koje su najvažnije kompetencije profesionalaca u pali-jativnom timu, Marko Dejanović Moja uloga u multidisciplinarnom palijativnom timu, Biserka SvibenMoja uloga u multidisciplinarnom palijativnom timu, Ranka VučkovićMoja uloga u mobilnom palijativnom timu, Dina Linda Veronika

Primjeri dobre prakse u HrvatskojPodjela diploma i zahvalnica, Veljko Đorđević, Vlasta VučevacRasprava

12:00 | posjeta muZeju psihijatrijske bolniCe vrapče | bolnička uliCa 32

početak razgleda (glavni ulaz u bolnicu)Voditelj: Vlado Jukić


| 23Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Program kongresa

12:00- 13:30 | hiim (hrvatski institut Za istraživanje moZGa) | Šalata 12

Radionice iz neuroanatomije i neuroimagingaMilan Radoš, Mario Vukšić

14:00 - 16:00 | akademija dramske umjetnosti | trG marŠala tita 5

Pozdravna riječ, Borna BaletićSastanak s ekspertom, akademik Ivica Kostović moderator: Veljko Đorđević

16:00-19:00

Pozdrav predsjednika Hrvatskog psihijatrijskog društva, Vlado JukićDepresija u stoljeću uma, Veljko ĐorđevićDepresija iz sedam perspektiva: transdisciplinarni integrativni model, Miro JakovljevićDepresija i komično, Borna BaletićJules Massenet: Meditation, Vid Veljak, Krešimir StarčevićUmjetnost, raspoloženje i bol, akademkinja Vida DemarinGiacomo Rossini: Une Larme, Vid Veljak, Krešimir Starčević

19:30 | muZička akademija | trG marŠala tita 12

Svečanost otvaranja kongresaPozdravne riječiGlazbena izvedba: F. Chopin: Scherzo nr. 3 u cis-molu, Ana Dadić, klavirPredstavljanje radova studenata Akademije likovnih umjetnosti te grafičke mape BOLKoktel dobrodošlice

Petak, 27. veljače 2015 9:00 – 10:40 | Cepamet | mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, Šalata 4

Plenarna predavanjaDepresivni poremećaj u stoljeću uma, Alma Mihaljević PelešFarmakoterapija depresije, Marina ŠagudPsihoterapija depresija, Rudolf Gregurek

24|

Značaj rehabilitacije u liječenju oboljelih od depresije, Slađana Štrkalj IvezićPsiha i dermatovenerologija u stoljeću uma?, Mihael Skerlev

10:40 – 11: 00 | pauZa Za kavu

11:00- 12:30

dvorana 1Javno predstavljanje projekta: Na prvoj crti zdravlja Na prvoj crti zdravlja, Marijana Braš, Veljko Đorđević, Lovorka Brajković, Vida Demarin, Vlado Čutura, Jadranka Pavić, Ivan Šušnjara, Čedo Kuharić, Branka Kandić- Splavski

dvorana 2Depresija – veliki javnozdravstveni problem u RHKratka usmena izlaganjaBolnički pobol zbog depresivnih poremećaja u Republici Hrvatskoj, Maja Silobrčić RadićJavnozdravstveni aspekti depresije, Luka Filipović-GrčićPrevencija studentske depresije, Filip ĐerkeDepresija kroz povijest: pitanja i izazovi, Goran MihelčićNeznanje od depresiji, Mia Bursić

Rasprava

Okrugli stol:moderator: Lana MužinićTerapijski dosezi u liječenju depresije - klinička iskustva u Klinici za psihijatriju KB Dubrava, Lana Mužinić, Davor Rak, Igor Marinić, Aldenita Matić

12:40 – 13:45 | dvorana 2

Terapija depresijeKratka usmena izlaganjaMetabolizam triptofana i etiologija depresije, Karlo ToljanPrevencija depresivnog poremećaja suportivnim terapijskim postupcima, Sonja VrbanDepresija u stoljeću depresije? Psihoanalitički osvrt, Zorana KuševićKognitivna terapija usredotočene svjesnosti u prevenciji i tretmanu depresije, Ivana LujićTretiranje nesanice u rehabilitaciji oboljelih od depresije, Marija ŽivaljićStudentski osvrt na intervju s osobom koja boluje od depresije, Ivana FlisarPrimjena narativnog pristupa u skrbi za mentalnog bolesnika, Dubravka Šimunović



Egzistencijalni pristup depresiji, Križo KatinićPutokaz – smjer koji vodi iz depresije, Nikoleta Josipović

13:45 – 14:30 | pauZa Za ručak uZ poster preZentaCiju 14:30 – 15:45

Depresija i komorbiditetKratka usmena izlaganja Depresivni poremećaj u bolesnika s tjelesnim bolestima, uloga konzultativnogpsihijatra u liječenju, T. JagodićBilansna depresivna pozicija kod ovisnika, Zoran ZoričićPovezanost depresije i tumora - serija prikaza slučajeva, Marcela Marčec, Luka Filipović-GrčićDepresija i kvaliteta života u pacijenata s implantiranim kardioverter defibrilatorom: prikaz slučaja i pregled literature, Monika ŠerićPost-inzultna depresija, Dinko Smilović

Okrugli stol (psihoonkologija):moderator: Lovorka BrajkovićKvaliteta života kod onkoloških bolesnika, Lovorka BrajkovićMentalna adaptacija na rak - analiza valjanosti mini MAC upitnika, Maja BobanPoricanje kao zdrav mehanizam obrane kod pacijenta s karcinomom pluća, Robert MarinićDepresija i kronična bol, Marko ZorićPovezanost depresije i tumora-serija prikaza slučaja, Marcela MarčecAnaliza valjanosti skale hospitalne anksioznosti i depresivnosti (HAD) u pacijenata oboljelih od uznapredovalog raka, Boban Maja

15:45 – 16:45

Mediji: prijatelj ili neprijatelj u sprječavanju depresije, Blanka Jergović, Srećko Gajović, Dragan Bralić, Jasenka PajalićLavice protiv depresije, Facebook grupa Lavice

16:35 – 16:45 | pauZa Za kavu

17:00 – 18:15

Na prvoj crti zdravljaNa prvoj crti zdravlja, Marijana Braš, Veljko Đorđević, Lovorka Brajković, Vida Dema-rin, Vlado Čutura, Jadranka Pavić, Ivan Šušnjara,

26|

Čedo Kuharić, Branka Kandić- SplavskiŽivot s posttraumatskim stresnim poremećajem, Marijana BrašKlub sretnih žena, Mirela Cvitić

„Šatorom“ protiv depresije, Vlado ČuturaSekundarna viktimizacija u braniteljskoj populaciji, Zlatko Crkvenčić

18:30 – 19:30

Susret s ekspertom – akademkinja Vida Demarinmoderator: Veljko Đorđević

21:00 | ZaGrebačko kaZaliŠte mladih (Zkm) - dvorana polaneC

Kazališna predstava Psihoza 4.48 (U izvedbi Učilišta ZKM-a)Psihoza 4.48, Ira FabijanićRasprava o predstavi, Borna Baletić, Veljko Đorđević

Subota, 28. veljače 2015

9:00 – 11:00 | Cepamet | mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, Šalata 4

Plenarna predavanjaUloga studenata u borbi s depresijom, Filip Đerke, Luka Filipović-GrčićDepresija u djece i adolescenata- izazovi za terapiju, Ivan BegovacVažnost psihijatrije starije životne dobi danas, Ninoslav MimicaDuhovnost i depresija, Mijo NikićDjela dobra sada daju hrabrost za budućnost, Slobodan LangUm atrakcijskih sila 21. stoljeća bez razuma (represija, hipertenzija i depresija u mentalnom sklopu), Slavko Kulic

11:00 – 11:15 | pauZa Za kavu



11:15 – 12:45 | dvorana 1Dječja i adolescentna psihijatrijaOkrugli stol:Dječja depresija ili o boli – što dijete boli, Ljubica ParadžikRana adolescencija, nenamjerne ozljede i depresivnost, Tomislav FranićIskustvo zlostavljanosti i depresija, Domagoj ŠtimacPrimjena lijekova u liječenju depresije dječje i adolescentne dobi, Katarina Dodig-ĆurkovićKratka usmena izlaganjaPrevencija dječjeg suicidalnog ponašanja – iskustva iz školske prakse, Aleksandra Mindoljević DrakulićDepresivnost adolescenata – što znamo i što bismo trebali znati, Trpimir JakovinaObilježja namjernog trovanja lijekovima kod maloljetnih osoba, Nenad Jakušić

11:15 – 12:45 | dvorana 2

Kratka usmena izlaganjaDepresija i starost, Branka Kandić – Splavski

Okrugli stol:Podrškom protiv depresije, Jadranka Pavić, Jelena Lončar, Mirela Pandžić, Biserka Sedić, Dubravka Šimunović, Mario Bebek

12:45 – 14:00 | dvorana 1

Depresija u zajedniciKratka usmena izlaganjaPrepoznavanje suicidalne depresivne osobe u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi - možemo li bolje?, Franko HallerModerno društvo i redefiniranje terapijskih procedura, Božidar Nikša TarabićDepresija i društvo, Ira FabijanićEdukacija i kompetencije multidisciplinarnog profesionalnog tima u pristupudepresiji, Petra ĆaćićMetode i motivi samoubojstava u antičkom društvu, Aleksandra Mindoljević DrakulićUloga profitnog i neprofitnog sektora u pristupu depresiji, Dora Dujmović

28|4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem

12:45 – 14:00 | dvorana 2

Depresija i duhovnostKratka usmena izlaganjaDepresija u ozračju duhovnosti, Vladimir GrudenOd Freuda – do Lise Miller: Psihološka perspektiva povezanosti depresije i reli-gioznosti, Lucija FusićDuhovnost i depresija u svjetlu kršćanske antropologije, Krešimir GrgatKlinička i duhovna depresija, Igor Grahovac-FedešinUtjecaj duhovnosti i religioznosti na brzinu oporavka u oboljelih od depresije, Sanea Mihaljević

14:00 – 15:00 | pauZa Za ručak

15:00 – 16:00 | dvorana 1

Umjetnost i depresijakratka usmena izlaganjaKlasična glazba i psihijatrijski bolesnici, Željko MilovacDepresija i umjetnost, Sandra Vuk PiskArt terapije i depresija, Melinda ŠefčićUloga umjetnosti u liječenju i rehabilitaciji depresivnog bolesnika - Prikaz slučaja, Sonja Mikulec/Ema BokulićArt terapijski pristup likovnom radu kod hospitaliziranih osoba sa dijagnosticiranom depresijom, Mia Janković Shentser

15:00 – 16:00 | dvorana 2

Okrugli stol: Ivan Vukoja, Jakov Ivković, Ana Asančaić, Lucija Bagarići Maksimilijan MrakZdrava ljubav kao preduvjet zdravljaProjekt Udruge narodnog zdravlja Andrija Štampar „budi cool, ne budi bully“Projekt Udruge narodnog zdravlja Andrija Štampar „zdravlje svima“

16:30 – 19:00 | ZikZ, ZaGrebački institut Za kulturu Zdravlja | kvaternikov trG 9

dvorana 1Autogeni trening kao pomoćna psihoterapijska metoda u liječenju depresije, Vedran Bilić


dvorana 2Sljepoća nije mrak / Dodir stopala, dodir ruke / 10 minuta samoće (performansi); Ivona Biočić Mandić

dvorana 3Dr. Dušan Potkonjak - psihodramski terapeut, trener i edukator: Psihodrama protiv depresije, Zdravko BokulićPokret u psihodrami kao mogući izlaz iz depresije, Zdravko BokulićKarakteristike psihodramske katarze, Ljubomir RadovančevićPsihografije umjetnika, Ljubomir RadovančevićShizofrenija i samoubojstvo Ulderika Donadinija, Ljubomir RadovančevićStavovi društva spram suicida dovedeni do ekspresije humorom, Ljubomir RadovančevićDepresija u doba raz/uma, Ljubomir RadovančevićPsihopatologija slikarstva Marije Novaković, Ljubomir RadovančevićProces psihoterapije djeteta i upotreba crteža, Ljubomir Radovančević

19:00-20:00 | Zaključak i rasprava

Možemo li /i kako/ zajedno zaustaviti depresiju u stoljeću uma?Moderatori: Veljko Đorđević, Vida Demarin, Slavko Kulić

Zajedničko druženje u ZIKZ-u


Sastanaks ekspertima


Susret s ekspertom

iviCa kostoviĆ

Ivica Kostović hrvatski je zananstvenik impresivnog životnog i zananstvenog iskustva. On je akademik HAZUa, bivši potpredsjednik Vlade, ministar znanosti i tehnologije, predsto-jnik Ureda Predsjednika Republike, saborski zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora te ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. Rođen je u Zagrebu 7. lipnja 1943., a 1967. diplomirao je na Medicinskom fakultetu. Ondje je ostao raditi na Anatomskom insti-tutu Drago Perović, gdje je 1987. osnovao i vodio Odjel za neuroanatomiju. Godine 1998. utemeljio je Hrvatski institut za istraživanje mozga, čija se 25. obljetnica rada obilježava ove godine. Ivica Kostović je profesor na Medicinskom fekultetu sveučilišta u Zagrebu, a u razdoblju od 1992.-1993. vodio ga je kao dekan. Također je bio gostujući profesor na Har-vard Medical School u Bostonu od 1975. do 1976., savjetnik za Ljudsku neuroanatomiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale od 1979. i Spinoza Professor na Sveučilištu u Amsterdamu od 1990. godine. Aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu kao zamjenik načelnika Stožera saniteta Republike Hrvatske od 1991. do 1995. Godine. Uza sve nave-deno, njegova najveća ljubav i strast ostaje neuroznanost kojom se još uvijek predano bavi. Glavni doprinos je u objavljenim otkrićima o razvitku moždane kore čovjeka. Rezultatima svojih radova, a posebno otkrićem prolaznog fetalnog sloja u razvojnoj osnovi moždane kore čovjeka (subplate zona), kao i otkrićem prvih neuronskih veza u fetalnoj moždanoj kori čovjeka, bitno je utjecao na razvitak neuroznanosti. Veliki doprinos Ivice Kostovića jest promicanje spoznaja o mozgu i potrebe istraživanja mozga u široj javnosti, kroz dugogodišnje aktivno sudjelovanje u sklopu svjetskog Tjedna mozga kojeg organizira Dana Alliance for Brain Research, a u Hrvatskoj Tjedan mozga organiziraju Hrvatskog društvo za neuroznanost (kojem je Kostović predsjednik) i HIIM (u kojem je Kostović direktor). Njegova najbolja osobina ostaje, međutim, vječita spremnost da svoje bogato znanje i iskustvo podijeli sa studentima.

| 33Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Sastanak s ekspertima

Susret s ekspertom

vida demarin

Vida Demarin je ugledna hrvatska znanstvenica i redovita profesorica Sveučilišta u Zagrebu te redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rođena je u Zagrebu 15. Lipnja 1944., a 1969. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bila je predstojnica Klinike za neurologiju KBC «Sestre milosrdnice» do 2011. i osnivač i voditelj 2 referentna centra Ministarstva zdravlja (za neurovaskularne poremećaje i za glavobolje). Od rujna 2012. medicinski je ravnatelj Poliklinike Aviva. Direktorica je poslijediplomskog tečaja Healthy Lifestyle and Prevention of Stroke Interuniversity Centre Dubrovnik - kontinuirano od 1990. - (Sveučilište u Zagrebu, Grazu, Munchenu i Columbia University New York) te predavačica na međunarodnoj kontinuiranoj poslijediplomskoj izobrazbi iz neurosonologije Curso Teorico sobre Doppler Transcra-nel - Madrid i Assessment of cerebral vasoreactivity and evoked vascular responses - Graz, Miinchen, Udine. Osnivačica je Laboratorija za cerebrovaskularnu dijagnostiku u KBC «Sestre milosrdnice“, osnovala je Hrvatsko društvo za neurovaskularne poremećaje HLZ- a i Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara. Predsjednica je ili članica znanst-venih odbora više međunarodnih društava i izabrana je za «fellow» Američke akademije neurologa, Američkog društva za srce i moždani udar i Europskog društva za moždani udar. Osnovno je područje njenog djelovanja proučavanje krvožilnih poremećaja mozga, moždane autoregulacije, neuroplastičnosti mozga i glavobolje. Pionir je doplerske dijagnostike u Hrvatskoj i u ovom dijele Europe, a svojim je radom značajno unaprijedila neinvazivnu dijagnostiku cerebrovaskularnih poremećaja prvenstveno u svrhu prevencije moždanog udara. Nesebično prenosi svoje znanje na mlađe kolege i tijekom svoje karijere odgojila je generacije neurologa koji danas rade u gotovo svim bolnicama u Hrvatskoj, mnogi i u svijetu, na uglednim pozicijama kao sveučilišni profesori ili voditelji prestižnih institucija. Dio tog znanja odlučila je podijeliti s nama u nečemu što će, nadajmo se, biti samo jedan u nizu susreta s ovom iznimnom znanstvenicom.



Plenarna predavanja



Depresija u stoljeću uma

ĐorĐeviĆ v.kbC ZaGreb -klinika Za psiholoŠku mediCinu, ZaGreb, Croatia

sažetak:Kako je moguće da u 21. stoljeću, stoljeću uma, raste broj oboljelih od depresije te da se često pojedinac, obitelj, ali i cijela zajednica osjećaju beznadno, izgubljeno, ustrašeno, bez nade i želje za životom. Epidemiološki podaci govore o sve većem porastu depresivnih osoba te o depresiji kao izrazito rastućem, gotovo pandemijskom procesu, prisutnom širom svijeta. Depresija razara um i tijelo, a od čovjeka stvara ljudsku kreaturu koja se muči sa svakodnevnim funkcioniranjem, osobu koja ne može uživati, kojoj su nestala osjetila i koja često pomišlja, pa i počini suicid. Psihijatrija je, ma što o njoj danas mislili, desetljećima pokušavala zaustaviti ove trendove, očito nedovoljno uspješno. Kako možemo govoriti o uspjehu jedne struke ako se predmnijeva da će iz godine u godinu rasti broj depresivnih te da će dovesti do onesposobljavanja velikog broja ljudi i biti povezana s nizom drugih somatskih bolesti. Naravno, ovdje samo jedna struka nikako nije dovoljna. Psihijatrija se godinama povlačila u svoje „kazamate“ – odjele, psihijatrijske bolnice i kao da se još uvijek izdvaja iz društva, priznali mi ili ne. Uloga cijele akademske zajednice, od onih koji se bave etikom do onih koji se bave umjetnošću, kao i nas medici-nara, psihologa, socijalnih radnika, duhovnika, ali i svih humanista je da nas sve poveže i krenemo iznova. Ne možemo biti sretni ako su ljudi pokraj nas nesretni. Okrenimo se jedan prema drugome, pogledajmo se, osjetimo se da bismo si pomogli kao ljudi, kao struka, kao zajednica. Danas učinimo svi zajedno stručni iskorak, kako bismo u skoroj budućnosti osigurali zdravlje sa što manje depresije u mozgu, tijelu i duši. Možda nećemo uspjeti do kraja, ali ćemo bar smanjiti broj oboljelih i ljudi koji pate. Smanjiti ljudsku pat-nju je naša zadaća. To možemo samo ako se povežemo, surađujemo i idemo svi u jednom cilju zdravije, naprednije i humanije Hrvatske, Hrvatske dostojne čovjeka.

| 37Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Plenarna predavanja


Depresija iz sedam perspektiva: transdisciplinarni integrativni model

jakovljeviĆ m.kbC ZaGreb, mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, Cro •klinika Za psihijatriju •Zavod Za bioloGijsku psihijatriju i kliničku psihofarmakoloGiju

sažetak:U literaturi se može naći jako veliki broj teorijskih modela depresije, kako biologijskih, psiholoških i socijalnih tako i spiritualnih i evolucionističkih. Svaki od ovih modela sadrži više ili manje korisnih informacija i istina o depresiji, ali nijedan od njih ne objašnjava sve aspekte depresije i njezina liječenja. Drugim riječima niti jedan od modela depresije ne može se u potpunosti prihvatiti ili odbaciti. Zastupljenost mnoštva različitih modela i teorija depresije podsjeća na anegdotu o slijepcima koji su opisivali slona tako što je svaki od njih pipao pojedini, ali drugi dio tijela i u skladu s tim ga opisao. Ako se radi o slijepcima koji ne uvažavaju jedni druge ili pak međusobno ne razgovaraju svaki će imati svoje uvjerenje i držati da je samo on u pravu. Ako slijepci razgovaraju, od fragmentarnih opisa mogu sklopiti cjelovitu definiciju slona. Stoga je kreiranje integra-tivnog i holističkog modela depresije od iznimne važnosti za njezino bolje razumijevanje i uspješnije liječenje, ali i za daljnji razvoj psihijatrije kao vjerodostojne i terapijski moćne medicinske discipline. Depresija je iznimno složen medicinski, ali i antropološki, evo-lucijski, sociološki, filozofski i psihološki fenomen koji se može promatrati iz različitih perspektiva, koje objedinjene daju njezinu potpuniju sliku koja može biti putokaz za uspješnije liječenje. Različite perspektive u različitim fazama razvoja depresogenog proc-esa, ali i u različitim fazama liječenja omogućuju bolje razumijevanje i uspješnije liječenje depresije. Transdisciplinarni holistički integrativni model temelji se na sistematiziranim i integriranim spoznajama o depresiji iz sedam perspektiva na temelju četiri paradigme (tjelesna, tjelesno-duševna, tjelesno-energetska i tjelesno-duhovna) i četiri ontološke dimenzije (čovjek kao biološko/tjelesno, psihičko/duševno, socijalno i duhovno/tran-scendentalno biće).



Depresija i komično

baletiĆ b.akademija dramske umjetnosti, ZaGreb, Croatia

sažetak:Velik je popis izuzetno poznatih umjetnika za koje je utvrđeno da su bolovali od depresije. Gotovo da su bolesti psihe nešto što se podrazumijeva kao “normalno“ u svijetu umjet-nosti i stvaralaštva. Svejedno, često se iznenadimo i s nevjericom prihvaćamo činjenicu da je umjetnik koji je živio i radio u našoj blizini bolovao od depresije i da je čak kao poslijedicu toga počinio samoubojstvo. Netko tko nas je i prosvjetljivao , netko tko nas je zabavljao netko kome smo zavidili na životu koji je živio, i na djelima koja je stvorio, digao je ruku na sebe. Slobodno možemo reći da nam je to teško shvatljivo i prihvatljivo. Pogotovo nam je teško shvatljivo i prihvatljivo i s nerazumijevanjem privaćamo da je to učinio komičar, glumac čiji je zadatak da nas zabavlja i koji nas je uveseljavao, odjednom nam se prikaže u potpuno drugom svjetlu. U današnjem svijetu, gdje komičari postaju sv-jetski poznate ličnosti, osjećamo da svaki dan živimo s njima i s njihovim radom, postaju nam uzor, volimo njihov rad, identificiramo se s njima i inficiramo se njihovim smijehom i porukom koju ona donosi. Je li moguće da nitko od nas koji se bavimo izvedbenim umjetnostima ne znamo što je to depresija ili možda ne želimo znati što je to, i kako ona nastaje u svezi s našim poslom i izloženošću s javnošću? Možda na neki način i prizivamo sami ta stanja duha koja nas u stvaranju hrane i pristajemo na njih? Da li je moguće da ako se počnemo boriti protiv depresije i sličnih stanja, da se bojimo da ćemo izgubiti moć stvaranja koja nas određuje i o kojoj ovisimo?



Umjetnost, raspoloženje i bol

demarin v.ZaGrebački institut Za kulturu Zdravlja, ZaGreb, Croatia

sažetak:Umjetnost je plod ljudske kreativnosti, ona je stvaranje lijepih i značajnih djela, viša vještina kojom se ovladava učenjem, vježbom i promatranjem. Stoljećima znanstvenici tragaju za izvorom umjetničkog dara i kreativnosti. Uvođenje moderne tehnologije u medicinu omogućilo je vizualizaciju i mjerenje promjena moždanih funkcija za vrijeme kreativnih procesa poput slikanja, slušanja ili izvođenja muzike. Neuroznanost je svjesna činjenice da se umjetnost ne može pojednostavniti i opisati kao čisto senzoromotorička aktivnost različitih područja mozga. Umjetnost je proizvod kreativnog uma. Temeljne funkcije mozga i najdojmljivija ljudska iskustva usko su povezane. Što je iskustvo važnije, to će ono više pridonijeti shvaćanju temeljnih svojstava mozga. Ne radi se, stoga, toliko o tome što nas neuroznanost može naučiti o ljubavi i umjetnosti, već što nas ljubav i umjetnost mogu naučiti o mozgu. Što je umjetnost? Ona izrasta iz ljudske radosti i tuge. Uglavnom iz tuge. Ona izrasta iz naših života. Je li bol ključ kvalitetne umjetnosti? Često govorimo o ludim genijima, napaćenim umjetnicima i preklapanju to dvoje. Je li bol čahura iz koje izrasta dobra umjetnost? Na polju vizualne umjetnosti jasna je i ohrabrujuća činjenica da bolest nije pod svaku cijenu onesposobljavajući faktor. S jede strane, bolest otežava svakodnevne aktivnosti, ali s druge, kreativne strane, otvara nove mogućnosti kojih um do tada nije bio svjestan. Prema staroj kineskoj poslovici, glazba ima moć da olabavi napetosti u srcu i smanji i otpusti skrivene emocije. Glazbi se okrećemo, trebamo je, zbog njezine mogućnosti da nas dirne, potakne naše osjećaje, raspoloženja i stanja uma.


Izvođači koncerta

Krešimir Starčević diplomirao je klavir u razredu Đorđa Stanettija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se na Univerzitetu za glazbu u Beču u razredu Stefana Vladara. Dobitnik je nagrada na domaćim i međunarodnim pijanističkim natjecanjima te Dekanove nagrade. Solistički je nastupio uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a i Simfonijskinorkestar Muzičke akademije u Zagrebu, a komornu glazbu svira sa nekima od najboljih mladih glazbenika. Umjetnički je voditelj Zagrebačkih ljetnih večeri.

Vid Veljak rođen je 1996. godine u Rijeci. Trenutno je student četvrte godine Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Valtera Dešpalja, te se usavršava na Međunarodnoj Muzičkoj akademiji Kneževine Liechtenstein. Dobitnik je brojnih prvih nagrada na domaćim i međunarodnim natjecanja kao što je Međunarodno natjecanje za mlade violončeliste Antonio Janigro u Poreču. Kao solist nastupao je diljem Europe sa orkestri-ma kao što su Simfonijski orkestar HRT-a, Stuttgartski komorni orkestar, te Zagrebački solisti.

Giacomo Rossini: Une LarmeJules Massenet: Meditation


Servier Pharma d.o.o.Tuškanova 37, ZagrebT +385 1 3016 222E [email protected]

Otkrića za život

SERV

IER

AD

3 20

13-1

4. R

ujan

201

4.



Depresivni poremećaj u stoljeću uma

mihaljeviĆ peleŠ a., ŠaGud m., bajs janoviĆ m., jevtoviĆ s.klinika Za psihijatriju kbC ZaGreb, ZaGreb, Croatia

sažetak:Veliki depresivni poremećaj, sa svojim ponavljajućim obilježjem ima značajan upliv na cijeli životni vijek bolesnika. Poremećaj je povezan sa značajno većim brojem opće medicinskih i psihijatrijskih pratećih bolesti. Ima veliki utjecaj na psihosocijalnu dobrobit bolesnika, smanjuje produktivnost i predstavlja znatan ekonomski teret zdravstvenom sustavu. Depresija uzrokuje porast socijalne disfunkcionalnosti 23 puta veću nego u općoj populaciji. Depresivni bolesnici imaju dva puta veći mortalitet od opće populacije. Dijelom se to odnosi na suicidalnost bolesnika, a dijelom na rizik od razvoja drugih tjelesnih bolesti, posebno kardiovaskularnih bolesti. Danas se depresija nalazi na četvrtom mjestu kao uzrok bolesti, a smatra se da će do 2020. godine biti na drugom mjestu odmah iza kardiovaskularnih bolesti. Godišnja prevalencija depresivnog poremećaja procjenjuje se na 3,9%, a oko 12,8% ljudi doživi barem jednu depresivnu epizodu. Po-daci pokazuju da čak 15% depresivnih bolesnika počini samoubojstvo. Kod žena će zbog njihove biološke specifičnosti do 2020. biti na prvom mjestu kao uzrok bolesti. Postoji očita razlika u pojavnosti depresije između spolova. Depresija se gotovo dvostruko češće (2:1) javlja kod žena u odnosu na muškarce. Učestalost depresije se stoga za muškarce procjenjuje na oko 11%, a za žene 19%. Nema velike razlike u učestalosti pojavljivanja poremećaja raspoloženja ovisno o rasi, socio-ekonomskom stanju. Ipak treba reći da se kod siromašnijih češće dijagnosticira shizofrenija, a kod bogatijih poremećaji raspoloženja. Svi psihijatrijski poremećaji, ako se na vrijeme ne liječe, dovode do oštećenja kognitivnih funkcija. Poznato je da depresija i demencija već duže koegzisti-raju, no nije jasno dovodi li jedno stanje do drugoga. Povećava se količina dokaza koji sugeriraju da bi depresija mogla biti rizični čimbenik za razvoj demencije. Depresija, koja uvijek utječe na pad kognitivnih sposobnosti, gotovo udvostručava rizik razvoja demencije. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo. Depre-sija nije obična tuga. Kad se tuga pojavi bez ikakvog pravog razloga ili je razlog nesrazmjeran jačini tuge, ako ne prestaje i ponavlja se, te čovjek zbog toga nije u stanju normalno raditi, živjeti i veseliti se životu, onda se radi o depresiji. Zbog neupućenosti depresiju ne prepoznaju ni oni koji je imaju. Depresija je stoga, ozbiljan duševni poremećaj koji zahtjeva ozbiljan pristup, kako bi se spriječile ozbiljne posljedice. Na kraju i socioekonomske posljedice su velike. Troškovi liječenja depresije antidepresivima, dani bolovanja i prerane smrti zbog depresije jesu veliki, ali neliječenje depresije donosi još veće troškove. Zato je neophodno što ranije dijagnosticirati i liječiti poremećaj kako bi se poboljšala radna i socijalna funkcionalnost i izbjegao razvoj drugih tjelesnih i psihičkih bolesti povezanih s depresijom. Stoga će učinkovita primjena svih raspoloživih metoda liječenja u psihijatriji bitno umanjiti opće toškove u zdravstvenom sustavu.



Farmakoterapija depresije

saGud m., mihaljeviĆ-peleŠ a., vuksan-Ćusa b.kbC ZaGreb, ZaGreb, Croatia • klinika Za psihijatriju

sažetak:Iako je depresija poznata još iz antičkih vremena, učinkovita terapija pojavila se tek sredinom 20. stoljeća. Nakon prvih antidepresiva – tricikličkih antidepresiva te nesele-ktivnih i ireverzibilnih inhibitora monoaminooksidaze, posljednjih godina i desetljeća pojavljuju se brojni novi antidepresivi. Antidepresivi su temeljna terapija umjerno teške i teške depresivne epizode. Potrebni su nam antidepresivi različitih mehanizama djelovanja da bismo mogli ublažiti simptome u pojedinih bolesnika. Mehanizam djelovanja svih postojećih antidepresiva uključuje monoamine. Antidepresivi spriječavaju ponovnu pohranu, imaju učinak na receptore, ili usporavaju metabolizam monoamina. Posljedično dolazi do promjene ekspresije gena, povećane sinteze faktora rasta neurona te neuroplastičnosti. Svaki antidepresiv se po određenim osobinama (npr., učinak na budnost/spavanje, bol, anksioznost, apetit/tjelesnu težinu, kardiovaskularne parame-tre, kognitivne simptome, interakcije sa drugim lijekovima) razlikuje od ostalih. Zbog velikog broja antidepresiva, vrsta i doza prilagođuju se svakom bolesniku. Podnošljivost modernih antidepresiva općenito je dobra. U svakom slučaju, blage i prolazne nuspojave (ako ispravno odaberemo antidepresiv) su mnogo manja šteta nego neliječeni depresivni poremećaj.



Psihoterapija depresija

GreGurek r.kbC ZaGreb -klinika Za psiholoŠku mediCinu, ZaGreb, Croatia

sažetak:O psihoterapijskom pristupu u liječenju depresije postoji relativno mali broj navoda u znanstvenoj literaturi. U ovom radu pokušalo se sustavno sagledati problem psihotera-pije depresije, kroz prikaz individualnog, grupnog i kombiniranog, farmakoterapijsko-psihoterapijskog pristupa u liječenju ovog psihičkog poremećaja. Definiran je problem depresije s gledišta psihodinamske psihijatrije, no, opisani su i ostali (kognitivni i behvior-alni) koncepti u razumijevanju depresije. Ujedno prikazana su i novija neuroznanstvno-psihoanalitička promišljanja o psihoterapiji i njenom mjestu u suvremenom znanstvenom pristupu u psihijatriju. Usprkos mnogim metodološkim poteškoćama psihoterapija predstavlja značajan aspekt u liječenju depresije. Posebno je značajan zajednički, farma-koterapijski i psihoterapijski pristup koji je u većem broju kliničkih istraživanja ukazao na svoje vrijednosti. Zaključno, psihoterapijski pristup može se ravnopravno nositi s farmakološkim metodama liječenja jer u krajenjem ishodu ne postoji, prema meta-analitičkim studijama, značajnijih terapijskih razlika.

| 45

Značaj rehabilitacije u liječenje oboljelih od depresije

Štrkalj iveZiĆ s. psihijatrijska bolniCa vrapče, ZaGreb, Croatia

sažetak:Cilj predavanje je opisati ulogu rehabilitacije u liječenju oboljelih od depresije kroz prikaz postupaka procijene, izrade, provedbe plana rehabilitacije i izbora psihosocijal-nih postupaka. Psihosocijalno funkcioniranje izraženo kroz izvođenje i sudjelovanje u različitim aktivnostima svakodnevnog života koje uključuje samozbrinjavanje, učenje, rad, obiteljske uloge i društvene aktivnosti oštećeno je u različitom stupnju kod oboljelih od depresije što otežava oporavak od bolesti. U planiranju postupaka rehabilitacije važna je psiho-bio-socijalna procjena potreba i formulacija poteškoća kako bi postupke rehabili-tacije individualno prilagodili potrebama osobama oboljelih od depresije. Rehabilitacija uključuje različite psihosocijalne postupke poput treninga socijalnih vještina, bihevior-alnih postupaka, organizacije suportivne mreže te planiranja aktivnosti koje pridonose zadovoljstvu. Ciljevi rehabilitacije su povećanje vještina potrebnih za svakodnevni život i rad, osiguravanje podrške okoline i povećanje kvalitete života što posljedično utječe na smanjenje depresije i prevenciju rizika ponovne pojave depresije. Potrebno je proci-jeniti doprinos utjecaja različitih područja kao što su obitelj, prijatelji, socijalna okolina, obrazovanje, rad, stanovanje, financije, pravne poteškoće i drugo na nastanak i održavanje depresije . U predavanju se uz prikaz osnovnih principa rehabilitacije za oboljele od depresije iznosi i konkretni primjer kako bi se prikazao značaj rehabilitacije u procesu oporavka od depresije.

Gyrus, February 2015, Volumen III, suplement 1|Plenarna predavanja



Psiha i dermatovenerologija u stoljeću uma?

skerlev m., marinoviĆ b.klinika Za dermatoveneroloGiju kliničkoG bolničkoG Centra ZaGreb i mediCinskoG fakulteta sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • klinika Za dermatoveneroloGiju

sažetak:U doba opće informatizacije i vrlo brzog kolanja i izmjene podataka na globalnoj razini postoji ponekad osjećaj da se unutar našeg okruženja u kojem radimo i stvaramo nepotpuno i nedovoljno poznajemo. Stoga bismo ovim predavanjem željeli ukazati, na neke vrlo bitne, suvremene aspekte psihodermatologije i spolno prenosivih bolesti. Treba svakako imati na umu da je koža u cjelini ogledalo vanjskog svijeta, kao i zbivanja unutar čovjeka. Promjene na koži, kao i na spolovilu prezentiraju se često na dijelovima koji su vidljivi (npr. lice), odnosno na dijelovima kože i sluznice na koje smo posebno osjetljivi, odnosno povezujemo s nizom konotacija (spolna regija). Gotovo da nema spolno prenosive bolesti koja se ne manifestira na koži/sluznici i koja u određenom smislu ne može dovesti do stigmatizacije. S druge strane, s obzirom da su promjene kože, osobito ako su lokalizirane na licu razlog traženja stručne pomoći, događa se da ponekad bolesnici sami izazivaju i/ili intenziviraju takve promjena kao „nesvjestan alarm i poziv u pomoć“. U tom su smislu najznačajniji artefaktni dermatitisi i deluzijske parazitoze. Niti najbujnija mašta ne može zamisliti što su sve naši bolesnici u stanju učiniti izazivajući, odnosno podržavajući „kroničnost“ takvih promjena kože i sluznice, pri tome vrlo često opsežno mutilirajući sami sebe, izlažući se pri tom ozbiljnim zdravstvenim rizicima. Prikazat ćemo najčešće oblike artefaktnog dermati-tisa, kao i brojne predmete koje nam bolesnici donose u svrhu „prikaza raznih kukaca, ili nekih drugih živih (mikro)organizama koji po njima plaze i uzrokuju im promjene kože“. Najveća pozornost liječnika u tom smislu treba biti pridana postavljanju točne dijagnoze i diferenciranju definiranih dermatoza standardne etiopatogeneze od artefaktnih dermatitisa. Uvjeravanja bolesnika (kao i njegove bliže okoline) najčešće ne daju zadovoljavajući rezultat te je, zapravo, jedina svrsishodna mjera što prije uputiti takvog bolesnika kompetentnom psihijatru. Treba napomenuti da bolesti u pravilu ne nestaju, postoji njihova dinamika. Posebno nam je, u tom smislu važno predstaviti značajne psihološke aspekte bolesnika s da-nas najčešćim spolno prenosivim bolestima. Na kraju, ne treba zaboraviti da smo svi zajedno u stručnom, nastavnom i znanstvenom smislu dio medicinske obitelji u službi promocije bolje kvalitete zdravlja i života naših bolesnika i postizanja što više humanističke i civilizaci-jske razine našeg društva (bez obzira na ekonomsku situaciju!). Nadamo se da će i ovaj naš dermatovenerološki prilog barem malo doprinijeti tome!

| 47


Uloga studenata u borbi s depresijom

Đerke f., filipoviĆ-GrčiĆ l.mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:Kao dio populacije studenti su baš kao i ostali izloženi depresiji. S druge strane, kao na-jpropulzivniji dio populacije, studenti su u jedinstvenoj poziciji da svojim radom izravno doprinesu stvaranju boljeg sutra, kako za buduće, tako i za sadašnje generacije. U današnje se vrijeme studenti oboljeli od depresije još uvijek srame svoje bolesti, iako im je dostupna kvalitetna potpora, kako od strane nastavnika (barem što se medicinskog fakulteta tiče), tako i od strane kolega. Osim osobnih prijateljstava i potpore grupe prijetelja, u borbi s depresijom važnu ulogu igraju i studentske sekcije. One predstavljaju platforme za druženja van okvira zadanog nastavnog kurikuluma, na taj način omogućavajući studentima da pronađu sebe i posvete se interesima koji su ih doveli na fakaultet, a ne da samo uče zadano gradivo, što nerijetko zna biti zatupljujuće. Sekcije također povezuju studente sličnih interesa, što je važno, jer potiče osjećaj pripadnosti. Osim direktnog utjecaja na mentalno zdravlje pojedinaca, studentske sekcije, a napose Sekcija za neuroznanost, igraju odlučujuću ulogu u edukaciji studenata, ne samo zagrebačkog, već i drugih sveučilišta u zemlji. Na taj način širi se svijest o ovoj bolesti, čime se efektivno radi na njenom suzbijanju i prevenciji.




Depresija u djece i adolescenata – izazovi za terapiju

beGovaC i.klinika Za psiholoŠku mediCinu-speCijalistički Zavod Za dječju i adolesCentnu psihijatriju i psihoterapiju-kbC ZaGreb, mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGreb • klinika Za psiholoŠku mediCinu

sažetak:Depresija u djece je bila dulje povijesno zanemarivana. Danas sve više smatramo da su djeca «kompetentnija», odnosno da imaju intenzivniji osjećajni život nego što to odrasli pretpostavljaju. Danas smatramo da imamo tipične kliničke simptome ovisne od razvojne dobi i razvojne faze djeteta i adolescenta. Predškolska djeca pokazuju labilno raspoloženje, inhibiciju u igri, manjak verbalizacije, dok školska djeca mogu pokazivati depresivno raspoloženje, ponekad i iritabilnost, manjak energije, loše samopoštovanje, osjećaje krivnje i opsjednutost sa smrti. Adolescenti pokazuju slično raspoloženje kao i školska djeca, vrlo izražen manjak energije, usporeno mišljenje uz sumanutosti krivnje i opsjednutost sa smrti. Način liječenja ovisi o dobi djeteta u smislu da se svaka faza razvoja očituje u fazno-specifičnim okolnostima koje zahtjevaju fazno-specifičan pristup liječenju. Drugi važan faktor u izboru oblika liječenja je procjena koji su čimbenici zaslužni za razvoj određenog oblika afektivnog poremećaja. Konačno, potrebna je procje-na težine određene simptomatologije. Danas se smatra općenito da je najdjelotvornije multimodalno liječenje, koje uključuje različite oblike terapija. Ciljevi psihoterapije jesu jačanje selfa, ili stvaranje konstruktivnijeg selfa kroz terapijsku alijansu, okretanje agresije na van bez osjećaja krivnje, kao i jačanje agresije u smislu pospješenja autonomije i razvoja individuacije.

| 49


Važnost psihijatrije starije životne dobi danas

mimiCa n.klinika Za psihijatriju vrapče, Zavod Za bioloGijsku psihijatriju i psihoGerijatriju, ZaGreb, Croatia

sažetak:Danas kada opća populacija globano svakim danom postaje sve vremešnija, i kada se očekuje da do 2050. godine na svijetu trećina ljudi bude starija od 65 godina, svima postaje razumljivo da će osobe u tzv. trećoj životnoj dobi biti sve zastupljenije i u sva-kodnevnoj psihijatrijskoj kazuistici. S obzirom da dob svake osobe predstavlja najsnažniji rizični faktor za nastanak najvećeg broja neurokognitivnih poremećaja, očekuje nas epidemija demencija, mahom Alzheimerovog tipa, ali isto će tako i vaskularna demencija biti u porastu. Nužno je, a postoji i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, da svaka zemlja, pa tako i Hrvatska, izradi nacionalni plan borbe protiv Alzheimerove bolesti i drugih demencija. Mnogo se ulaže u razvoj inovativnih terapijskih pristupa u području (imunoterapije) demencija, vjeruje se da postoji terapija koja bi mogla utjecati na modifi-kaciju prirodnog tijeka ovih bolesti. Nadalje, nastoje se identificirati drugi rizični faktori na koje bi se moglo utjecati i na taj način smanjiti rizik razboljevanja. I druga psihijatri-jska stanja, kao što su anksiozni, afektivni, psihotični i drugi poremećaji bit će također u porastu u ovoj populaciji pa će iz tog razloga u budućnosti biti potreban sve veći broj stručnjaka koji će se prvenstveno baviti psihijatrijom starije životne dobi. Poseban profil liječnika - gerijatara, odnosno psihogerijatara postati će traženi kadar, kao što su to danas pedijatri odnosno dječji psihijatri. Paralelno s razvojem psihijatrije starije životne dobi, bit će potrebno razvijati i palijativnu medicinu, jer je ona dio sveobuhvatne skrbi za bolesnika i predstavlja nastavak kontinuuma preventivne i kurativne medicine. Da bi se lakše nosili sa svim ovim nadolazećim poteškoćama ovi liječnici (ali isto tako i medicinske sestre i drugo zdravstveno osoblje) trebati će pored stručnih medicinskih i psihijatrijskih vještina usvajati i specifična znanja iz komunikacijskih vještina.




Duhovnost i depresija

nikiĆ m. filoZofski fakultet družbe isusove u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia

sažetak:Depresija je primarno psihička ili duševna bolest, ali ona pogađa čitavu osobu: često puta se somatizira i optereti tijelo svojim brigama, ona blokira ili umanjuje normalno psihičko funkcioniranje osobe, poremećuje međuljudske odnose tako što utječe na osobu da se izolira od društva. Konačno, depresija također može ugroziti duhovnu dimenziju osobe jer vrši pritisak na nju da posumnja u ljubav Božju, da izgubi vjeru i nadu i tako se udalji od Boga, izvora svjetla i ljubavi. Cilj ovoga teksta je pokazati kako je depresivnoj osobi potrebno, uz psihološku, psihijatrijsku i psihofarmakološku pomoć, pružiti i duhovnu pomoć. Ona se sastoji u slijedećoj strategiji: 1) U vlastiti identitet ugraditi istinu kako je čovjek stvoren na sliku Božju, a Bog je beskrajna ljubav koja prašta i bezuvjetno ljubi; 2) Pomoći osobi da prihvati svoj križ, patnju (depresiju) i da u časovima krize ne regredira na stanje infantilne bespomoćnosti, nego da se otvori Isusu Kristu koji reče: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“; 3) Oprostiti od srca poznatim i nepoznatim osobama koje su mi nanijele psihotraume kroz život; 4) Povjerovati u ljubav Božju te izaći iz sebe i učiniti nešto lijepo i dobro drugima koji su u nevolji; 5) Osloboditi se stvarne osobne i objektivne krivnje iskrenim kajanjem i vjerom u Božje milosrđe i praštanje u sakramentu ispovijedi; 6) Osloboditi se iracionalne, isključivo subjektivne krivnje ispravljajući u svojoj svijesti i savjesti krivu sliku Boga kao strogog sudca. 7) Naučiti tehnike meditacije i vježbati se u doživljaju Božje nazočnosti u časovima tjeskobe i straha. Na koncu autor donosi neke biblijske citate i molitve korisne i učinkovite u liječenju i prevenciji depresije.

| 51


Djela dobra sada daju hrabrost za budućnost

lanG s.umirovljeni profesor, ZaGreb, Croatia

sažetak:Čovjek je vrijeme. Mi potpuno vladamo sadašnjošću, u njoj je središte slobode. Sada nam daje mogućnost činjenja dobra, učenja, stvaranja, ljubavi, povezivanja ... da budemo i sretni i nesretni. Sve kako želimo. U sadašnjosti nas nitko ne vodi. Mi sami odlučujemo sa kim ćemo zajedno stvarati sebe i svijet. Najvažnija sloboda je sada. Budućnost ne znamo, ali se možemo pripremati da je dočekamo kada postane sada, predviđamo i tako se nadamo da smo je uključili u sada. Prošlosti se možemo sjećati i nastojati je uključiti u sada. Sadašnjost, svijet u kojem smo slobodni, vladamo sobom i društvom, ima svoj početak, trenutak i budućnost. Sadašnjost traje, od kada smo se odlučili da nešto činimo, dok ne riješimo, prekinemo ili umremo. (sprečavanje depresije, raka, zatopljavanje zemlje

– činjenje dobra). Sada sami odlučujemo želimo li biti dobri, uski, zli ili smo u nevolji, pa i depresiji. Vrhunac sreće je kad se radujemo da smo slabi, grešni i kratkotrajni – jer to omogućava da jačamo povezivanjem i znanjem, da ispravljamo svoje greške i prihvatimo kritiku te da prenosimo ljubav djeci, dobro ljudima i znanje u buduću sadašnjost. Ja sam proveo život kao liječnik socijalne medicine. Klinička medicina i javno zdravstvo su insti-tucije organiziranog i očuvanog društva. One stvaraju lažni osjećaj da je najveća moć za ostvarivanje znanja – politička moć i kapital. Za razliku, socijalna medicina pruža pomoć ljudima kada se društvo uruši i jedina snaga je sam narod. Ona povezuje svoje znanje da bi narod učinila jačim. Socijalnu medicinu je u velikoj mjeri potakao Andrija Štampar i pokrenuo je u miru. Zajedno sa suradnicima, uključivši Veljka Đorđevića i tisuće ljudi u narodu, mi smo je koristili u ratu i ostvarili brojna djela dobra. Danas se svijet rađa u potpuno novom vremenu. Postoji samo sadašnjost. Potpuno smo slobodni. Možemo ostvarivati više dobra nego ikada, biti doista sretni. Da li to i želimo, ili ćemo bježati od slobode. Mnogi ljudi, Hrvatska i Europa bježe od slobode.




Um atrakcijskih sila 21. stoljeća bez razuma (represija, hipertenzija i depresija u mentalnom sklopu)

kuliC s. institut Za svjetske probleme - Za europu, ZaGreb, Croatia

sažetak:Intenzitet, oblici, metode i sredstva represije (nasilja) koje emitira um atrakcijskih sila s naslova nagona i pohlepe za profitom jača spram života i prirode.Humana medicina, pa i psihijatrija,sve je slabija da spriječi razaranje emocionalnog mozga, mentalnog integriteta pojedinca i ljudske vrste. Prevencija posustaje u zaustavljanju razaranja mentalnog integ-riteta i emocionalne jezgre. Ona je u hipokriziji stvarajući dojam da nešto čini. Ona nema ni ljudi ni antidepresiva da bude učinkovita jer se ne suprotstavlja uzrocima depresije već posljedicama. Javno-zdravstveni problem u Hrvatskoj, Europi i svijetu postaje sve teže kontroliran. Pojedinac, pa i ljudska vrsta se sve teže nosi sa tim problemom jer joj školovanje pa i obrazovanje ne pomaže u osvješćivanju uzroka s naslova dva ograničena izvora svijesti (mišljenja) – kreacionizma i evolucionizma. Središnji živčani sustav (genetske sile) je sve slabiji spram mega sustava (negenetskih sila) atrakcijskog uma koji relativizira život i apsolutizira uništenu prirodu. Život pojedinca je sve manje vrijedan. Atrakcijske sile 21. stoljeća troše život u proizvodnji svijeta stvari. Pojedinac ne može pružiti repulzijski otpor atrakcijskim silama. Život podliježe nasilju kojim se nitko ne suprotstavlja kao uzroku razaranja mentalnog integriteta, psihe pojedinca i ljudske vrste. Odnosi nadređenosti i podređenosti ne daju prostora za raspravu o slobodi i zdravlju. Zdravlje, ni fizičko ni mentalno, nije predmet atrakcijskih sila. Atrakcijske sile djeluju od centra moći prema periferiji. Sve manji broj ljudi je u strukturi moći, atrakcijskih sila, sve veći broj ljudi je podređen i trpi nasilje, u stanju depresije, neoliberalne eutanazije, egzistencijalne anksioznosti – straha od sutra ujutro. Odnosi među ljudima se temelje na povjerenju, a ne na strahu. Životinje žive u strahu kao refleksu za preživljavanje. Suprotstavljanje uzrocima depresije traži višu razinu obrazovanja pojedinca i ljudske vrste. Školovanje nije dovoljno. Sve veći broj ljudi se brani od depresije niskom razinom razumijevanja okolnosti u kojima živi. Ljudi koji razumiju stvarnost su u sve većoj ili jačoj depresiji. Antidepresivi su sredstvo omamljivanja, onesposoblja-vanja da se vidi stvarno stanje. Kapitalizam sve manje izdvaja za obrazovanje i za zdravlje. „Stoljeće uma“ bez razuma traži da se preispitaju ograničeni izvori „stoljeća uma“: a) patologija kreacionizma; b) patologija evolucionizma. Problem i rješenje nije u umu 21. stoljeća, već u razumijevanju uzroka depresije koje stvara um nasilja spram života i prirode. Psihi-jatrija nije pseudo znanost zato što je velika znanost postala oblanda nasilja spram života. Psihološke patnje rastu. Psihički poremećaji također. To su posljedice što ih proizvodi nasilje. Um 21. stoljeća je u stanju dijabolizma (poticanje nasilja i otklanjanje posljedica istog). Um 21. stoljeća je ambivalentan. Razara život i bori se sa posljedicama bolesti. Um atrakci-jskih sila razara neuronsku mrežu, središnji živčani sustav, proizvodi somatske bolesti mozga. Istovremeno razara i donji mozak, emocionalni mozak, mentalni integritet sve većeg broja ljudi u pojedinom društvu i svijetu. Svijet podređenih ljudi ima sve veće probleme egzistencije. Žive u strahu pod sve jačom prijetnjom nasilja, tj. represijom. Žive u depresiji jer su okolnosti života sve bolesnije, a zdravlje ljudske vrste sve ugroženije. Rasprava o bitnom na ovom kongresu mora se usmjeriti na borbu protiv uzroka jer se sa posljedicama sve teže nosi.

Sastavni dio ovog promotivnog materijala predstavlja cjelokupni odobreni Sažetak opisa svojstva lijeka Kvetiapin XR PharmaS®, sukladno člancima 14.,15. i 24. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima i homeopatskim proizvodima (“Narodne novine” broj 118/09). Prije propisivanja lijeka Kvetiapin XR PharmaS®, molimo pročitajte zadnji odobreni Sažetak opisa svojstva lijeka i zadnju odobrenu Uputu o lijeku. Samo za zdravstvene djelatnike. KVP-LF-05-02/15



Kratka usmena izlaganjai okrugli stolovi



Bolnički pobol zbog depresivnih poremećaja u Republici Hrvatskoj

silobrčiĆ radiĆ m.hrvatski Zavod Za javno Zdravstvo, ZaGreb, Croatia • služba Za epidemioloGiju, odsjek Za mentalne poremeĆaje

sažetak:Depresivni poremećaji predstavljaju jedan od vodećih uzroka bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja u Hrvatskoj, kako prema broju hospitalizacija tako i prema korištenju dana bolničkog liječenja. Cilj rada je prikazati odabrane pokazatelje bolničkog pobola zbog depresivnih poremećaja analizom hospitalizacija. Podatci su dobiveni iz baza Hrvatskog zavoda za javno te su analizirani metodama deskriptivne epidemiologije. Pobol zbog unipolarnih depresivnih poremećaja uključuje depresive epizode i povratni depre-sivni poremećaj. Depresivni poremećaji na 3. su mjestu bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja u 2013. godini s udjelom 13,3% u hospitalizacijama i 11,0% u korištenju dana bolničkog liječenja (BOD). Registrirano je ukupno 5.384 hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja za koje je korišteno ukupno 149.841 BOD. Prosječno liječenje po jednoj hospitalizaciji iznosilo je 27,8 dana. Žene su skoro dvostruko češće hospitalizirane od muškaraca, a kod oba spola je dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja znatno zastu-pljena. Osobe s povratnim depresivnim poremećajem bile su hospitalizirane u 77% svih slučajeva hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja te su bile prosječno duže liječene po hospitalizaciji (30,2 BOD) od osoba dijagnozom depresivnih epizoda (20,0 BOD). Najveći broj hospitalizacija bilježi se u dobi 40-59 godina. U razdoblju 1995.-2013. godine registriran je uzlazni trend u bolničkom pobolu zbog depresivnih poremećaja sa znatnim porastom broja i stopa hospitalizacija ukupno i prema spolu. Stopa hospitalizacije iznosila je 1995. godine 54,6/100.000, a 2013. godine 125,7/100.000. Udio depresivnih poremećaja u ukupnom broju hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja porastao je od 5,3% 1995. godine na 13,3% 2013. godine. Depresivni poremećaji globalno, kao i u Hrvatskoj, jedan su od prioritetnih javnozdravstvenih izazova. Rastući trendovi hospitalizacija upućuju na potrebu jačanja izvanbolničkih programa liječenja, što bi oboljelim osobama omogućilo bolju kvalitetu života te bi dovelo do unaprijeđenja zaštite mentalnog zdravlja.



Javnozdravstveni aspekti depresije

filipoviĆ-GrčiĆ l.mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:Depresija je jedna od bolesti modernog doba. To potvrđuju dijagnostički statistički podaci, kao i oni o potrošnji antidepresiva. Kao moderna bolest, depresija je prisutna u popularnoj kulturi, na filmu, glazbi, u televizijskim emisijama. Današnja obrazovana javnost zainteresirana je za bilo koji oblik informacija o ovoj bolesti, a, zahvaljujući suvremenim medijima poput interneta, te informacije lako su im dostupne, primjerice na stranicama Škole narodnog zdravlja, ili inozemnim stranicama poput NIH (National Institute of Health). S druge strane, značajan dio domaće javnosti depresiju još uvijek pro-matra kao sumnjivu dijagnozu koja je zapravo izlika za lijenost ili razmaženost. Iako prava patoanatomska pozadina depresije uistinu nije poznata, ona je itekako stvarna i ozbiljna bolest koja onemogućava bolesnikovo normalno funkcioniranje, a pogađa i njegovu neposredu i širu okolinu. Stoga je nužno posvijestiti javnosti prirodu ovog poremećaja, ali i terapijske uspjehe i mogućnosti, a sve u svrhu ranijeg otkrivanja i kvalitetnije potpore oboljelima. Zato smatram nužnim pravodobno i kvalitetno zdravstveno obrazovanje, kako u osnovnim, tako i u srednjim školama, kako bi se budućim naraštajima na vrijeme objasnila priroda, ne samo ove, već cijelog niza drugih bolesti. Samo tim putem, kojeg je zacrtao još Strossmayer svojom izrekom: „Prosvjetom k slobodi“ postigla bi se napokon, ne samo sloboda od bolesti kroz raniju prevenciju i efikasnije liječenje, već i sloboda od stigmi koje su još uvijek neizostavni pratitelj psiholoških poremećaja.



Prevencija studentske depresije

Đerke f.mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:Depresija je sve izraženija bolest studenata, jednako su joj podložni i mlađi i stariji. Studenti su u današnje vrijeme izloženi nikad jačem intelektualnom i socijalnom pritisku. Unazad dvadesetak godina sve grane znanosti bilježe eksponencijalni napre-dak. Udžbenici postaju sve deblji, predaja znanja tehnološki naprednija, a studenti u tzv. radnoj memoriji trebaju imati sve više podataka. Osim intelektualnog, prisutan je i socijalni pritisak. U, kako ga stručnjaci nazivaju, on-line vremenu nema mjesta odmoru, izostanku, stagniranju. Uz sve navedeno ne treba zanemariti okolinu u kojoj se nalazimo. Društvo u kojem zaposlenje i redovita primanja postaju luksuz, u kojem je stopa nezapo-slenosti mladih najveća u EU. Svi navedeni razlozi vrlo lako mogu rezultirati depresijom. S pravom se postavlja pitanje: Kako prevenirati studentsku depresiju? Danas postoji niz institucionalnih rješenja, od savjetovališta, razgovora i konzultacija pa sve do specijalizira-nih građanskih udruga. Kolika je uloga studentske aktivnosti i studentskih organizacija? Prema vlastitom iskustvu, kao voditelj Studentske sekcije za neuroznanost, smatram da studentima treba dati da se iskažu, treba ih poticati u onome što ih zanima i u onome u čemu su najbolji. Studentima je veći cilj raditi ono što vole, nego raditi nešto što ih ne zanima samo da zarade. Upravo volontirajući u struci u kojoj se i educiraju oni postaju još stručniji i kompetentniji sutra na tržištu rada. U našoj Sekciji gotovo svi studenti koji su pokazali interes za dodatnim edukacijama, koji volontiraju u bolnici, koji sami predlažu nove aktivnosti govore pozitivno o okolini u kojoj žive, vide svoju budućnost u Hrvatskoj, a ne u inozemstvu – kako su ranije mislili, ne osjećaju pritisak okoline već govore o slo-bodi i kreativnosti. Upravo radom kroz Sekciju, usuđujem se reći da studenti danas mogu, žele i znaju više od onoga što društvo od njih očekuje, više od onoga što im društvo dopušta. Sputavanje i marginaliziranje studenata još više doprinosi prevalenciji depresije kod njih. Odobravajući studentski angažman, prihvaćajući studenta kao partnera ne samo da bi društvo napredovalo, već bi se smanjila i stopa studentske depresije.



Depresija kroz povijest: Pitanja i izazovi

mihelCiC G.1, 1 filoZofski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • odsjek Za psiholoGiju

sažetak:Depresija je najčešća vrsta mentalnog poremećaja u svijetu. Pretpostavlja se da će do 2020. biti vodeći uzrok onesposobljenosti. Ono što se trenutno smatra depresivnim raspoloženjem, retroaktivnim pristupom se ustanovilo da se događalo kroz povijest i bilo je prisutno u životima mnogih poznatih osoba. Autor nastoji privući pozornost na neko-liko stvari s ovim retroaktivnim pristupom. Kao prvo, kliničari nastoje odvojiti depresiju od drugih stanja kroz diferencijalne dijagnoze, ali takva praksa je uvelike bila izostavljena u povijesnim istraživanjima. Kao drugo, postoji nekoliko stanja koja se obično smatraju istim kao moderna dijagnoza depresije, uključujući melankoliju ili neurasteniju, termini ne samo s drugim kriterijima već i koji su napušteni ili zadržani pod drugim definicijama. Treće, pisanje o učestalosti depresije kroz povijest ima tendenciju precijeniti kroničnu depresiju nad svim drugim tipovima depresije. Postoji težnja da se pronađu slavne osobe koje su bile pogođene kroničnim oblikom, iako samo polovica onih koji imaju veliku depresivnu epizodu razviju daljnje epizode. Četvrto, mnogi prethodni pokušaji su zane-marili uzeti u obzir ulogu kulture u identifikaciji i raspoznavanju simptoma, iako je ovo bilo prepoznato u moderno vrijeme kroz multikulturalne studije (primjerice individu-alne i kolektivne kulture). Individualistička sekularna kultura Zapada, koja je kolijevka modernoj kliničkoj praksi, nije postojala do ranog modernog doba. Postoje i druge razlike, uključujući veću ulogu spolova, ograničenja jezika i dostupnosti informacija. Peto i posljednje je identifikacija depresije u poznatih osoba, motivirano željom da se pobi-jedi stigma mentalnih bolesti, iako ovakva praksa može biti kontraproduktivna i voditi iluzornim korelacijama.



Neznanje o depresiji

mia burŠiĆmef ZaGreb, 4. Godina

sažetak:Depresija. Pojam koji često čujemo, a tako slabo razumijemo. Studentica sam četvrte godine medicine, čovjek bi očekivao da znam kako se postaviti prema depresivnom pacijentu, depresivnoj osobi. Ali ne znam. I znam da nisam jedina, da nisam čak ni u manjini. Jednostavno ne znam kako prići pacijentu koji je depresivan, bez obzira na to je li to njegov osnovni problem ili je uzrokovana nekim drugim stanjem, bolešću, s kojim se pacijent teško nosi. Do sada sam odradila pet stručnih praksi, propedeutiku i internu medicinu, ali još nisam doživjela da se neki liječnik posebno brinuo o pacijentovom mentalnom stanju ili da je studentima skrenuo pažnju na to. Sjećam se da mi je jednom prilikom doktorica hematologije rekla da su (Amerikanci, ili tako netko) napravili istraživanje koji specijalisti najslabije prepoznaju psihički bolesnu osobu, a rezultat je bio: internisti. Poražavajući rezultat. Kako doprijeti do pacijenta koji je depresivan ako uopće ne možemo prepoznati da pacijent ima psihički (psihološki, psihijatrijski) prob-lem? Što i kako promijeniti? Jedan bi korak svakako bio osvjestiti članove medicinskog tima da ti paciejnti nisu isključivo problem psihijatara, da su depresivni ljudi- ljudi, i kao takvi imaju ‘pravo’ bolovati i od drugih bolesti. Da će dio pacijenata koji nam dolazi u ordinaciju činiti i depresivni pacijenti i da se prema njima treba (možda) nešto drugačije odnositi, drugačije im pristupiti i (opet možda) više se brinuti kako će reagirati na priopćavanje loših vijesti. Sigurna sam da će pokušaj da se promjeni način pristupa paci-jentu naići na otpor kod dijela medicinkog osoblja, ali što nas se ranije o tome educira, i mi ćemo se lakše prilagoditi.



Terapijski dosezi u liječenju depresije - klinička iskustva u Klinici za psihijatriju KB Dubrava

mužiniĆ l., rak d., mariniĆ i., matiĆ a. kb dubrava, ZaGreb, Croatia • klinika Za psihijatriju

sažetak:U Klinici za psihijatriju Dubrava pacijenti s dijagnozom depresije ili komorbiditeta s depresijom (najčešće s posttraumatskim stresnim poremećajem) čine najzastupljeniju dijagnostičku skupinu. Liječenju depresije pristupa se kroz bio-psiho-socijalni model bolesti i zdravlja kroz kombinaciju farmakoloških, psihoterapijskih i socioterapijskih tehnika. Od psihoterapijskih tehnika najčešće se koristimo integrativnom i kognitivno bihevioralnom psihoterapijom, individualno ili grupno psihoterapijski. Depresivni bolesnici ovisno o intenzitetu bolesti uključeni su u bolničko ili izvanbolničko liječenje, koje može biti kroz uključivanje u dnevnu bolnicu ili socio - rehabilitacijski program gdje se koristi niz socioterapijskih tehnika uz pomoć kojih doprinosimo rehabilitaciji paci-jenata, održavanju remisije te uključivanja u zajednicu - radeći na poboljšanju socijalnih vještina, osnaživanju i podizanju kvalitete života. Posebno će biti prikazane najvažnije farmakološke metode liječenja depresije, osnovne smjernice kognitivno bihevioralnog tretmana depresije, važnost socioterapijskih tehnika u rehabilitaciji od depresije te značaj art terapije kao pomoći u dijagnostici i terapiji depresivnih bolesnika.



Metabolizam triptofana i etiologija depresije

toljan k. mediCinski fakultet u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:Depresija svojom kliničkom slikom i simptomima ne odaje njezinu etiologiju. Us-pjeh liječenja ovisi o samoj podlozi nastalog poremećaja kao i terapijskom pristupu. Terapija nije univerzalna, a to govori i u prilog raznovrsne podloge depresije. Prema farmakološkom aspektu najviše se pažnje posvećuje monoaminskim neurotransmitorima. Međutim, neurokemija mozga je puno složenija i zanemarivanjem ostalih metaboličkih promjena u depresivnim stanjima uskraćuje se i mogućnost terapije bazirane na etiološkom, a pristupa simptomatskom principu. Triptofan kao prekusor serotonina ima i drugi metabolički put, takozvani kinureninski. Ovaj metabolički put razgrađuje čak 95% triptofana u središnjem živčanom sustavu (SŽS). Različiti enzimi su uključeni u triptofanskom metabolizmu u periferiji (probavni sustav) i SŽS-u (mikroglija, as-trociti). Produkti kinureninskog puta djeluju kao agonisti NMDA receptora (kinulinat) ili antagonisti NMDA receptora (kinureninat, pikolinat). Stresna reakcija, kao i upalni citokini povećavaju skretanje prema triptofanskom metabolizmu u kojem se stvara više kinulinata. Posljedice su pojačanje ekscitotoksičnosti i neurodegeneracije, entiteta redovito prisutnih u depresiji. S obzirom na metabolizam triptofana i uključene enzime etiološki bi se moglo pristupiti depresiji. Poremećaj bi mogao biti uzrokovan: urođenim manjkom enzima u sintezi serotonina, stresom koji povećava kinureninski put te upalom koja također dominantno skreće triptofan prema kinureninskom putu. Terapijski pristup bi se sljedeći etiološko načelo mogao svesti na: povećanje sistemske razine neposrednog prekursora serotonina pri urođenom manjku enzima, psihoterapijski u stresu te protuu-palnom terapijom u upali.



Prevencija depresivnog poremećaja suportivnim terapijskim postupcima

vrban s.pučko otvoreno učiliŠte ZaGreb, ZaGreb, Croatia

sažetak:Koliko je depresija ozbiljan medicinski i javnozdravstveni problem, već dulje vrijeme govore podaci i predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije o najčešćim bolestima današnjice. Tako je depresija prije dvadeset godina bila na četvrtom mjestu, a 2020. godine ona će zauzeti visoko drugo mjesto, odmah iza kardiovaskularnih bolesti. Zbog navedenog nužno se nameće potreba za uvođenjem preventivnih programa koji bi donekle spriječili pojavnost depresivnog poremećaja u gotovo svim dobnim skupinama. Zdravstvenim wellnessom u Hrvatskoj bave se stručnjaci različitih profila, zbog čega prevladavaju različita mišljenja vezana uz njegovu učinkovitost i značenje. Wellness je način usvajanja određenih obrazaca ponašanja koji vode k boljem fizičkom, emocionalnom i duhovnom zdravlju, a pomažu čovjeku da uživa u životu(Feder.,Fedre.1998.) Prema Swarbricku (1997.) wellness je stil života koji uključuje dobru ravnotežu životnih navika, primjerice dovoljno sna i odmora, produktivnosti i tjelovježbe što u konačnici utječe na socijalne uloge i s njima povezane aktivnosti. Wellness svakodnevnih aktivnosti konceptualno je usmjeren na organizaciju uobičajenih svakodnevnih aktivnosti

, kako bi ih pojedinac mogao provoditi na smislen način koji će mu donijeti zadovoljstvo . Organiziranje svakodnevice doprinosi zdravlju i dobrobiti pojedinca te omogućava izbjega-vanje rizičnih čimbenika. Koncept i sam model okupacijskog wellnessa uključuje aktivnosti , vrijednosti i osjećaj kontrole. Wellness terapeut u svom radu naglasak stavlja na procijenu svakodnevnice osobe pri čemu je najveći naglasak na aktivnostima. Aktivnosti se sagledavaju kroz tri pod kategorije: aktivnosti koje su socijalno očekivane, aktivnosti koje promiču zdravlje i služe održavanju zdravlja te aktivnosti slobodnog vremena. Aktivnosti koje su socijalno očekivane (ili pretpostavljene) su one koje pojedinac obavlja u skladu sa svojom životnom dobi. Aktivnosti koje promiču zdravlje vezane su uz brigu o samome sebi. One promiču i održavaju fizičko, mentalno i duhovno zdravlje osobe . Aktivnosti slobodnog vremena pojedi-nac odabire iz osobnih interesa i vrijednosti, a ne zbog očekivanja okoline. Iz navedenog proi-zlazi potreba za većim angažiranjem wellness terapeuta čija je uloga puno složenija od saznanja kojima raspolažemo. Wellness terapeut kao član preventivnog tima ima za cilj podučiti pojedi-naca metodama osobnog razvoja i učenja što u konačnici rezultira promjenama na osobnom planu , usvajanja novih obrazaca adaptiranog ponašanja u skladu sa životnim situacijama što je zasigurno jedna od nezaobilaznih mjera prevencije depresivnog poremećaja.



Depresija u stoljeću depresije? Psihoanalitički osvrt

kuŠeviĆ Z.mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, • klinika Za psiholoŠku mediCinu, kbC ZaGreb

Abstract:Depresija je kao bolest u porastu, a čini se da je u porastu i broj depresivnih fenomena s kojima smo kao civilizacija suočeni, raste razina eksternih rizika, uz moguće sve vulnera-bilniju intrapsihičku strukturu koja se tome pokušava oduprijeti. I dok biološke teorije depresije objašnjavaju etiologu koristeći saznanja o neurotransmiterskim disbalnsima, hormonalnim poremećajima, strukturalnim promjenama, i uspješnoj primjeni farma-koterapije, a kognitivno biheviralne teorije ju tumače kao negativni kognitivni trijas, psihoanalitičke teorije raznih autora dale su svoj značajan doprinos razumijevanju ovog kompleksnog fenomena koji nadilazi samo paradigmu individualne bolesti. Depresija se u svjetlu psihoanalitičkih teorija može tumačiti kao kao autoagresija, plač i glad za ljubavi, intrapsihički konflikt uz nemogućnost reparacije, fiksacija na oralnost i besmomoćnost. Često je vezana uz agresiju, krivnju i tjeskobu. Tumači se kao reakcija na gubitak stvarnog ili imaginarnog objekta osobito uz ambivalentne osjećaje, reakcija na narcističnu povredu, rezultat prestrogog superega, neurotična ekspresija. Tumači se i kao depresivna pozicija na skali od normalnog razvoja, preko normalne reakcije do teške depresije. Depresija kao poremećaj u mentalizaciji? Depresija kao reakcija na ranu separaciju? Depresija kao reak-cija na siromašan i frustrirajući svijet unutarnjih objekata? Parafrazirajući premisu „Gdje je bio Id neka bude Ego“, za psihoanalitički pristup depresiji važno je tragati za libidnim i implementirati ga gdje je bilo autoagresivno uz ponovno otkriće ljekovitosti terapijskog i ljudskog odnosa u atmosferi empatije, kontejmenta i stabilnog psihoterapijskog setinga.



Kognitivna terapija usredotočene svjesnosti u prevenciji i tretmanu depresije

lujiĆ i.filoZofski fakultet, sveučiliŠte u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • odsjek Za psiholoGiju

sažetak:Kognitivna terapija usredotočene svjesnosti (Mindfulness Based Cognitive Therapy - MBCT) osmišljena je u svrhu prevencije relapsa depresivnih epizoda kod pacijenata u remisiji, a provodi se u obliku grupne terapije u trajanju od osam tjedana. Svrha ovog rada je dati pregled rezultata istraživanja objavljenih od 2000. do 2014. godine o uspješnosti MBCT-a u prevenciji relapsa depresivnih epizoda i reduciranju depresivnih simptoma te drugih utvrđenih efekata. Ovaj pregled obuhvaća 16 istraživanja (12 s kontrolnom, a

4 bez kontrolne skupine) sa sudionicima s dijagnosticiranim rekurentnim depresivnim poremećajem ili poviješću s minimalno jednom velikom depresivnom epizodom. Rezulta-ti istraživanja pokazuju da MBCT uspješno smanjuje pojavu relapsa depresivnih epizoda kod osoba s ≥ 3 doživljene depresivne epizode, no rezultati nisu konzistentni za osobe s ≤ 2 depresivne epizode. Istraživanja pokazuju statistički značajno smanjenje depresivnih simptoma i ruminiranja nakon MBCT-a, a Cohenov d ukazuje na srednje velike do velike efekte. Većina sudionika nastavlja koristiti naučene vještine, a dobici MBCT-a održavaju se i do 4 godine nakon završetka tretmana. MBCT se pokazao uspješnim i kod sudionika s terapijski rezistentnom depresijom i kroničnom depresijom. Iako je MBCT prvotno osmišljen za prevenciju relapsa depresivnih epizoda kod pacijenata u remisiji, istraživanja su pokazala da je MBCT uspješan u smanjenju depresivnih simptoma i kod sudionika u akutnoj fazi. Rezultati istraživanja podržavaju korištenje MBCT-a u preven-ciji i tretmanu depresije i ukazuju na dugoročne pozitivne ishode. KLJUČNE RIJEČI: kognitivna terapija usredotočene svjesnosti, depresija, mindfulness



Tretiranje nesanice u rehabilitaciji oboljelih od depresije

živaljiĆ m. mediCinski fakultet sveučiliŠta u ZaGrebu, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:Uvod: Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjed-nutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost. Kod pacijen-ata oboljelih od depresije povećan je rizik za povratak težih simptoma nakon privremene remisije. Nadalje, uočeno je da više od polovice pacijenata oboljelih od depresije također pati od nesanice. Odnos je tih poremećaja dvosmjeran - nesanica može prethoditi depresiji, ali nesanica može biti i jedan od simptoma depresivnog poremećaja. Rezultati: Za tretiranje nesanice najčešće se primjenjuje tzv. higijena spavanja; redovno vježbanje te izbjegavanje kave i alkohola te na drugom mjestu psihoterapija, oboje u kombinaciji s antidepresivima. Rezultati pokazuju da se 60 posto pacijenata koji su kombinirali terapiju razgovorom s antidepresivima potpuno oslobodilo simptoma depresije, u usporedbi s 33 posto koji su kombinirali antidepresive i predočenu higijenu spavanja. Zaključci: Teški simptomi depresije povezani su s poteškoćama u svakodnevnom životu i rijetko se povlače bez odgovarajuće rehabilitacije. Psihološkim savjetovanjem i psihoterapijom nastoji se vratiti samopoštovanje i motivaciju oboljelome te uklanjanjem dominantnih simptoma znatno utjecati na uključivanje bolesnika u normalne tijekove društvenog života, što je glavni cilj rehabilitacije. Podaci upućuju da terapija usmjerena na nesanicu znatno poboljšava izglede za rehabilitaciju oboljelog od depresije te da predočavanje higijene spavanja ima slabije rezultate od psihoterapije pri liječenju nesanice. Zbog svega navedenog, psihoterapijski pristup u liječenju nesanice uputno je uključiti u program rehabilitacije depresivnog bolesnika.



Studentski osvrt na intervju s osobom koja boluje od depresije

flisar i.mediCinski fakultet ZaGreb, ZaGreb, Croatia • studentska sekCija Za neuroZnanost

sažetak:U sklopu izbornog predmeta 4.godine studija medicine imala sam priliku voditi intervju s gospođom koja se niz godina liječi od depresije. Uzrok njezine bolesti seže u rano djetinjstvo i proteže se na cijeli život. Figuru majke preuzela je nakon njezina rođenja skrbnica njezine biološke majke. Razvoj ličnosti i samo odrastanje provela je u nezdravom okruženju u kojem je još kao dijete bila izložena svakodnevnim fizičkim i psihičkim mal-tretiranjima svoje biološke majke i očuha. Mentalno bolesna sestra bila je centar pozor-nosti i majčin prioritet o kojoj se i sama pacijentica morala brinuti što je također utjecalo na brzo odrastanje. S druge pak strane, imala je baku koja je za nju bila jedino utočište i oslonac tijekom njezina ranog djetinjstva, ali i kasnije kako je odrastala. Poremećeni odnosi unutar same obitelji zapravo su polazišna točka od koje je osoba cijelog života prožeta osjećajem manje vrijednosti, krivnje i obveze prema biološkoj majci. Upravo zbog toga ona se ne osjeća sposobnom prekinuti agoniju i udaljiti se od samog uzroka svoje bolesti. Tijekom intervjua pročitala je pismo koje je napisala u sklopu psihoterapije. U njemu raskida veze s majkom i odlučuje se posvetiti svojoj djeci, mužu i okrenuti novu stranicu svog života. S jedne strane bilo je dirljivo slušati čvrste, odlučne riječi, dok je s druge pak strane ovim pismom pokazala veliku snagu kojom se osoba rješava sveg tereta kojeg godinama nosi u sebi. Zvučalo je poput odluke za oslobođenjem vlastite osobe iz uloge koja joj zapravo ne pripada, već ugrožava njezino zdravlje i narušava odnose u obitelji koju je izgradila. Držanjem i pristupom koji je imala za vrijeme čitavog intervjua, uočila sam kako je psihoterapijom uspjela nadograditi neke fragmente ličnosti koji su joj nedostajali, k

depresija u stoljeću umagyrus.hiim.hr/images/suplement1/naslovnica/suplement1.pdf · 2015. 3....

Documents