dva pakla doktora fausta

Na Rembrandtovu akvafortu, najvjerojatnije iz godina 1650.-1652., Faust je predstavljen u svojoj radionici. U desnom donjem kutu vidi se ranorenesansni astrolab smjeten na drvenom kolu. Faust je u irokom, udobnom ogrtau, na glavi ima nonu kapicu ili bijeli povez koji na drugim slikama nose Starci iz idovske opine u Amsterdamu. Prizor se dogaa o svitanju. Faust je zagledan u prvo danje svjetlo. Prostor u radionici je pravokutan s malim zavarenim staklima kao u vitraima. Takvi su se prozori do danas sauvali u starim collegima. Ispod prozora jarko osvijetljen tit iz kojega izbijaju zrake u trostrukom krugu znakova. U sredinjem krugu nalaze se slova INRI, Kristov monogram. Ali na vanjskom krugu u obrnutom su poretku zapisana slova AGLA, hebrejska formula starog blagoslova Attah gibbor ledam Adonai. Za Frances Ya- tes taj je Faust mudrac s Rembrandtove gravire, utjelovljenje nadahnute melankolije zadubljen u tajne kranske kabale1.

Na naslovnoj stranici Tragine povijesti ivota i smrti Doktora Fausta (The Tragicall History o f the Life and Death ofDoctorFaustus), izdanja \z 1616. godine, veliki je mag predstavljen takoer u svojoj radionici. Na zidu vise okrugla krletka s ptiicom, sat i raspelo. Faust inia na glavi biret i odjeven je u sveanu togu, opivenu krznom najvjerojatnije soboljim kakvu su nosili njemaki profesor^ ima uvjs zavrnute brkove i bucmast je. U njegovu licu nema niceg melankolinog. U desnoj ruci dri tap kojim je na PPloenu podu ocrtao krug sastavljen od maginih znakova. U

HOBf$ lZ ,aa Kott / Rozalindin spolnjima su arapska i hebrejska slova, simboli Sunca, Mjeseca i planeta. U lijevoj ruci dri knjigu iz koje ita arobne rijei. U Mar- lowljevu komadu najznamenitiji je zavretak prologa: Eto tog ovjeka gdje sjedi u svojoj radionici.2 Faustova je radionica bila na sveuilitu u Wittenbergu.

Bahtin u The Dialogic Imagination uvodi pojam kronotopa. Meutim, vezivanje kategorije vremena i prostora, kojim se Bahtin slui u analizi romana, ini se jo inovativnijim u shvaanju kazalinog komada. Drama se odvija na pozornici koja je uvijek vremenoprostor. U tom scenskom kronotopu ne odigrava se samo radnja komada i ne kreu se samo njeni junaci, ve je takoer zaustavljena povijest, vremenomjesto u kojemu se dogaa povijest.

U Marlowljevoj dramaturgiji zauuje inventivni izbor mjesta radnje, tog povijesnog kronotopa. U Maltekom idovu prvo mjesto radnje je mjenjanica u kojoj renesansni lihvar broji svoje bogatstvo: U maloj mjenjanici velika brda zlata (1.1.37). Za Karla Marxa ta scenerija Maltekog idova mogla bi biti sjajnom ilustracijom epohe koju je nazvao prvobitnom akumulacijom kapitala. Baraba u svojoj mjenjanici sjedi ispred brda zlata. Bogatstvo nisu bili kreditno pismo, ekovi i banknote, ve krune, zlatne monete nazvane tako zbog kraljevskog iga s krunom3.

Ali od mjenjanice renesansnog lihvara jo je inventivniji kronotop radionice renesansnog maga iz Fausta, smjetene na sveuilitu u Wittenbergu. Sve dok nova protestantska ortodoksi- ja nije ograniila istraivanja prirode i teoloke i filozofske dispu- te, Wittenberg je dugo bio sreditem preporoenih znanosti i u- mjetnosti koje je utjecalo na itavu Njemaku. I nije sluajno to je Shakespeare u Hamletu izabrao Wittenberg kao suprotnost El- sinoreu. Hamlet se, da bi sudjelovao u oevu pogrebu i majinu vjenanju, vraa u danski Elsinore iz renesansnog Wittenberga gdje je nauio diskutirati i sumnjati. Udijelimo li sebi pravo na stanovitu kronoloku slobodu, Hamleta moemo zajedno s Faustom smjestiti u Wittenberg u isto vrijeme. Bio bi to veliki knjievni kronotop. Prvi Faust, od krvi i kostiju, mag i astrolog prema vlastitu nahoenju, sodomit i potepuh, ovjek koji je izbacivan sa svih sveuilita, najvjerojatnije je, i to ne jednom, boravio i u Wittenbergu. Osim izrade horoskopa, Faust se bavio i nekro- mancijom, i mogao je mladom Hamletu uz pivo u nekoj Bier- stube iz vitenberkog predgraa pripovijedati kako je zazivao duhove umrlih. Otuda moda i nepovjerenje danskoga Kraljevia

18

Dva pakla doktora Fausta

kada je ugledao Duha svoga oca kako o ponoi ee po terasi zam- < ka Komad Faust i Hamlet u Wittenbergu jo uvijek eka svoga autora.

Eto tog ovjeka gdje sjedi u svojoj radionici.

S one strane prozora Faustove radionice protee se stvarni svijet, sveuilite i grad (Faust je prva sveuilina drama), jo dalje Njemaka, Francuska, Italija, a zatim zlato Indije, zlatno runo iz Amerike, i jo dalje u toj ve napola mitskoj geografiji kao u Otellu, laplandski divovi. Zemlja je ve oplovljena, Magellan i Kolumbo bili su suvremenici prvog Fausta.

Kroz vitenberku radionicu Doktora Fausta teatar svijeta poput nenastanjena Prosperova otoka prolazi mitska axis mundi. Na njoj postoji Nebo i Pakao. I Leonardo da Vinci bio je Faustov suvremenik. Nebo je ve pozivalo da se u njega prodre. Leonardo je crtao modele nebeskih brodova s nepogreivom konstrukcijom i zadivljujuom statikom, ali su drvo i metal kojima je raspolagao bili odvie teki da bi snaga ljudskih miia mogla ponijeti krila renesansnog Ikara:

Votana se krila nadljudske snageIstopie u suncu, na zapovijed neba

(Prolog 31-32)

II.

U njemakom Faustbuchu, prvoj knjizi o Faustu iji je engleski prijevod iz 1592. godine bio glavni izvor Marlowljeva komada, trei paragraf ugovora s Mefistom odreuje: Duhu je doputeno govoriti samo istinu. Vrag ne smije lagati. Kao ni znanost. Ugovor s tminom, koji je znanje usporedio s vragom, pobuuje i fasci- naciju i grozu istovremeno. Adrian Leverkiihn iz Mannova Doktora Fausta jo uvijek je osjeao taj strah. Mag je istinski polubog izvikivao je Marlowljev Faust u svom vitenberkom studiju. 0 Fauste, napregni mozak da stekne boanstvenost.

Nikada prije romantizma Faustove nove inkarnacije nisu od vraga zahtijevale vjenu mladost. Renesansa nije posebno cijenila mladost. Kad ima vlast moe posjedovati svaku enu. ak i Helenu. To nije cijena za koju je Faust bio spreman prodati duu. Njegove su ambicije bile drugaije.

19

Kott / Rozalindin spoj

Sve to izmeu dva se spokojna Pokree pola, zaustavit e se Na zapovijed moju; carevi, kraljevi Tek u svojih par zem alja imaju vlast,Al ne mogu podii vjetar, niti odagnati Oblake; ali vladavina nekog tko moe Uiniti to, segnut e tako daleko Kao to segnuti moe samo ljudski um.

(1.1.36 i dalje)

Ni u jednom velikom renesansnom tekstu fascinacija tajnim znanjem nije tako dojmljiva kao u Oraciji o ovjekovu dostojanstvu Pica della Mirandole iz 1486. godine, u vrijeme kada je njemaki prototip svih Fausta imao pet ili est godina.

...postoje dvije vrste m agije, jedna potpuno ovisna o sudjelovanju i vlasti demona, strana stvar od koje me, dragi Boe, sauvaj, i druga koja, ukoliko prema njoj pravedno tei, nije nita drugo doli usavrenje prirodne filozofije.

Granica izmeu eksperimenata s prirodnim tijelima i maginih zaklinjanja nije bila nimalo jasna. Zaklinjanja uz koritenje maginih cifara sa crteima malih anelia i arapskih i hebrejskih slova pronaena su u Newtonovim rukopisima4. Hermetine spekulacije stoljeima su ile ukorak s astronomijom i bile su, vjerojatno, svjedoanstvom predznanstvene intuicije da su materija i energija povezane matematikom formulom.

Iznad radionice Doktora Fausta jo uvijek su postojala dva neba: astrologije i astronomije. Planeti su ulazili u konjunkcije sa znakovima zodijaka i najavljivali dobivene ili izgubljene bitke, sretne dogaaje i poraze. Sedam pokretnih sfera okretalo se uokrug iznad nepokretne Zemlje: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Iznad njih bio je firmament ili osma sfera nepominih zvijezda. Tko je pokretao zvijezde koje su se okretale? Doktor Faust iz renesansnog Wittenberga vie nije vjerovao u anele koji su, prema djelu Summa Theologica Tome Akvinskog, okretali planete5. No, tko je to bio? To je mogao znati samo vrag. Ali ak je i sam Mefisto znao samo onoliko koliko je mogao uti u Oxfordu ili Cambridgeu gdje se, u najboljem sluaju, nauavao skepticizam spram Ptolomejeva kozmosa.

Ali nebo astronoma u Corpus Christi Collegeu u Cambridgeu, gdje je Kid Marlowe godine 1583. pripremao svoj bakalaureat, jo je uvijek bilo predkopernikansko6. 0 Kopernikovoj doktrini po prvi put je u Engleskoj govorio Giordano Bruno na preda-

20

P -u u oxfordu te iste 1583. godine. Branio je heliocentrizam, budui da je Sunce vanije od Zemlje, kako su ve davno ranije

r o p o v i j e d a l i Zoroaster i Asirci koji su tovali sunano boanstvo. Mag izlae Kopernikovu doktrinu u svjetlu astralnih tajni i kulta Sunca. Prvi veliki renesansni mag bio je Ficino. U De vita Coelitus Comparanda vezivao je astronomiju i astrologiju7.

Ta dva neba, astrologa i astronoma, iznad Wittenberga i iznad Cambridgea jo dugo su se teko meusobno razlikovala. U njemakom Faustbuchu Faust je nazvan nezasitnim spekulato- rom. I Marlowljeva Doktora Fausta najvie je zanimala tajna neba i pakla.

FAUSTKoliko li ima nebesa ili sfera?

MEFISTODevet; sedam planeta, firm am ent i empirejsko nebo.

FAUSTAli postoji li coelum igneum et crystallinum ?

MEFISTONe, Fauste, to su bajke.

(2.2.58-62)

Ali jo dugo nakon propasti renesanse postojala su ne samo dva neba, ve i dva pakla. Najprije bih o paklu elio pitati (1.5.116).


III.

Na istoj naslovnoj stranici Tragine povijesti vrag prua prema Faustu dlakavu apu, ima kozju bradicu, rogove, crna krila i rep zavrnut u spiralu. Vrlo je slian Luciferu iz Queen Marys Psalter, baenom u pakao, i vragu koji iskuava Krista u trinaestostoljet- noj Bible moralisee. Upravo u tom liku nastupa Lucifer u komadima iz Yorka u 14. i 15. stoljeu. Meu rekvizitima trupe Admira- lovi ljudi nalazio se i zmaj. Ali Faust brzo izgoni tog zmaja srednjovjekovnog teatra. Koliko bi se dugo mogao jo pokazivati na elizabetanskoj sceni? I vrag se mora pokazati u sveenikom habitu.

Idi, i vrati se kao stari franjevac,U to j bi svetoj halji trebao hodati vrag

(1.3.25-26)

21

KOTT / Rozalindin spol

Sveeniku odoru vraga Marlowe zahvaljuje njemakom Fa~ ustbuchu. Naravno, taj poboni luteran, autor prvog Faustova ivota, sveeniku je odoru preuzeo od samoga Luthera. Luther je uo vraga kako halabui u praznoj kapelici u Wittenbergu, a kada je u dvorcu u Wartburgu prevodio Sveto pismo vrag u sveenikom habitu zavirivao mu je preko ramena. Upravo je tada, navodno, bacio na njega tintarnicu. U ornatima i infulama vidio je sotonino utjelovljenje. Protestanti, a posebice veliki Melanchton, katoliki su kler obino nazivali avolskim sveenicima i u pamfletima pisali kako u Rimu iza pape i kardinala hoda vrag s repom i kopitima. A zato taj mudri Vrag ne napravi od mene papu? udi se Faust u svom luteranskom ivotopisu.

Ali od te luteranske genealogije sotone, koju moemo prepustiti povjesniarima, znaajnijim se ini drugo pitanje: kakva lije to vrsta teatra? U sveuilinom kabinetu Doktor Faust, arobnjak laureatus (conjuror laureate), koji je cvijet mladei, ponos Witten- berga privlaio na svoja predavanja, u sjajnoj togi i biretu, raspravlja s vragom u bijednom franjevakom habitu o paklu i nebu, o posmrtnom ivotu i primum mobile:

Ne plai me rije: prokletstvo,Jer pakao je za m ene Elizej:Faustov duh bit e tam o s filozofima...

(1.3.58-60)

Kakav li je to sjajan teatar posve izgubljen u suvremenih redatelja koji Marlowljeva Mefista najradije prikazuju u avolskom fraku, kao u Goetheovu Faustu, ili u opernoj, crvenoj pelerini. Vrag uvijek nastupa preodjeven, inae bi mogao samo plaiti, ali ne bi mogao iskuavati. ak je i u Raju pribrao lik zmije, i to prema srednjovjekovnoj tradiciji s glavom lijepe ene. U tom su liku vrag, zmija i ena zajedno bili iskuavatelji. Pobono luteransko preodijevanje u Marlowea biva na granici bogohuljenja. Doktor teologije, heretik, uvjerava vraga da pakao ne postoji. Pakao, to je bajka (1.5.130). Ali tko bi, ako ne vrag, trebao znati da pakao jest.

Na trenutak bi nam se moglo uiniti da se nalazimo u teatru Georgea Bernarda Shawa. Marlowljev Mefisto pripada ve gotovo baroku i u itavoj je povijesti kazalita prvi gotovo tragini sotona.

FAUSTA ti, gdje ti pati?

MEFISTO U paklu.

22


FAUSTI kako li si samo uspio iz njega izai?

MEFISTOTu je pakao,Ja iz njega uope nisam izaao.

(1.3.130 i dalje)

Taj pakao koji svatko nosi u sebi, koji je vlastitom tminom, spoznali su kasnije Pascal i Kierkegaard. Iz tog pakla ne moe se pobjei. Kao u Sartrea, to je pakao iza zatvorenih vrata:

je r pakao je uvijek tamo gdje smo.A gdje pakao je , tam o biti moramo.

(1.5.125-126)

Ali taj egzistencijalistiki pakao ujedno je i opi i svakodnevni. Nije lien sarkazma. Kao u Brechtovim Bespuima velegrada. Naa nesloboda poinje od jutarnje kave. U Marlowea je mogue otkriti najavu modernog kazalita. Ali istovremeno u Doktoru Faustu mogue je, vie negoli u bilo kojem elizabetanskom komadu, otkriti srednjovjekovni teatar.

Osim tog metafizikog pakla iz filozofskog diskursa u bijelom stihu s gustoom i retorikom poricanja kakvu ni poezija, ni elizabetanska scena prije Marlowea nisu poznavali (tek e Donne i kasni Shakespeare dosegnuti tu gustou fraze i dramatinu sintaksu, prekinutu u polovici sentencije), postoji u Doktoru Faustu jo jedan pakao. Ulaze Vrazi, pruaju Faustu krunu i bogatu odoru, pleu, zatim nestaju (didaskalija, 1.5.81). Te strane vragove dobro su zapamtili svjedoci ranih sedamnaestostoljetnih predstava:

...kako su trali zarasli po pozornici, riui i strano se kreveljei, dok su u garderobama doboari mlatili po bubnjevim a, a statisti, unajm ljeni za dvanaest groa, udesnim svjetlim a operirali na nebesima8.

Taj vraji balet s itavim nebeskim, ili, bolje reeno, paklenskim vatrometom, s grmljavinom i munjama, moemo nazvati Mefistovim kazalitem, na isti nain kao to i u Oluji postoje tri predstave: oluju, od koje poinje komad, stol prenatrpan jelom koje nestaje, i posljednju maskeratu prireenu za mladi par moemo nazvati Arielovim kazalitem. Ueni pedanti uporno su Pro- spera branili od optube za arobnjatvo i pravili suptilne teoloke distinkcije izmeu bijele magije izgnanog Prospera i prizivanja vraga od strane vitenberkog doktora. Faust trai da posta

23

ne duh u supstanciji i formi u ugovoru na koji se opet Mefisto imao zakleti. Duh si. Bog se nad tobom ne moe smilovati (2.2.13). Ali tko je Ariel? I Ariel je Duh.

Augustin u De civitateDei vjeruje u postojanje demona, ali to nisu kao u Sokrata daimonioni, savjesti dane ljudima protiv bogova, ve obini vragovi koji navode na grijeh9.

U hermetikoj interpretaciji Ariel iz Oluje je demon, za Au- gustina je pali duh, za neoplatoniare jedan od pomonih duhova na koje se pozivao Pico. U tim distinkcijama za Prospera je Kaliban, zao duh: kog zae / sam avo s tvojom pokvarenom majkom. Osim Mirande, Shakespeareovu magu na njegovu otoku drutvo prave dobri i zli duhovi. Ali duhovi, dobri i zli, moraju biti jednako posluni. Mefisto mora posluno i bez protivljenja izvriti Faustove naredbe, do trenutka, kao to i Ariel do trenutka svog osloboenja mora biti posluni Prosperov rob.

PROSPEROJesi li, due,tono onako izveo oluju kako zapovijedih?

ARIELNa dlaku tono.(1.2.193-195; prev. A. oljan)

Rije perform (izvesti) kazalini je termin. U Oluji i u Faustu javlja se vrlo esto. Mefisto i Ariel direktori su, redatelji, prvi glumci u tom teatrumu na usluzi svojih gospodara. U Oluji i u Faustu to je teatar u teatru s dva gledalita. Kazalinu oluju kojom je vladao Ariel, na dlaku tono, pomno prati Prospero, a zatim, poto oluja utihne, i Miranda. Prospero iz galerije slijedi trikove Ariela/Harpije koja otima jelo i pie, a u posljednjoj mitolokoj maskerati gledalite ine Prospero i mladi par.

U Doktoru Faustu Mefistov vraji cirkus prikazanje kao teatar u teatru s potpunom svijeu o dramskoj strategiji. To je predstava posebno naruena za Fausta. Predstava ijim ima biti gledaocem:

FAUSTMefistu, reci to to znai?

MEFISTONita, Fauste, to tek je uitak za oi,Da bi vidio to sve moe uin iti magija.

(2.1.83-85)

24

H p I jo jednom uoi sljedee predstave sam e Belzebub jasno I K a v i t i da se Faust nalazi u vrajem teatru: Fauste, pristigli smo llspakla da bi te malo razonodili; sjedni (2.2.103-104).

jo uvijek moe uditi Marlowljeva strategija u tom kazalitu to mijea staro i novo, u kojemu je renesansni mudrac gledalac srednjovjekovnog moraliteta, gdje Everymana u sveuilinoj togi na putu prema smrti izmeu Dobra i Zla iskuavaju vrazi. Ta perfidna sinkronija veliko je i predasniko otkrie snage kazalita. I kako je divan zadatak za redatelja prikazati taj pakao koji je ujedno i parodija, i poboni moralitet koji igraju vrazi.

Kada Faust zahtijeva da mu za enu dovedu najljepu djevojku Germanije, Mefisto je izrazito ljut; brak, to je tek igra ceremonije (2.1.150). Ali u toj podjeli vrajeg teatra predviena je i uloga za enu. Sred vatrometa vraa se Mefisto s Vragom preodjevenim u enu, (vatrometi su redateljska specijalnost vrajeg pirotehniara).

MEFISTOKako ti se, Fauste, svia ova ena?

FAUSTKuga je odnijela, to ti je kurva!

(2.1.148-149)

Sljedea predstava je procesija Sedam glavnih grijeha koju kao u moralitetima od Ludus de PaterNoster s kraja 14. stoljea do Tvrave stalnosti (Castle ofPerseveraunce) to se jo i sada igra u sveuilinim teatrima predvodi gusla. Moe se pronai i na sauvanim vitrajima i freskama u gotikim crkvama. U Ingatesto- neu, u Essexu, oholost je prikazana kao ena u haljini s dubokim dekolteom to sjedi na krinji i zagledana je u svoj refleks u zrcalu koje pridrava slukinja.10 U pohodu Grijeha u Doktoru Faustu Oholost je puna sladostrasnih elja: Kao Ovidijeva u mogu se uuljati u svaki kutak tijela kakve djeve, ponekad joj kao perika titim elo; ili kao lepeza ljubim njena usta (2.1.116). Perika i lepeza ovdje su atribucije enske oholosti.

U Ingatestoneu, ba kao i u predstavi koju aranira Mefisto, Sedam glavnih grijeha izvode trikove iz stalnog repertoara nedjeljnih propovijedi. Grijesi su zlobni, ali je njihova podlost uvijek didaktina. Ljubomora, crna i smrdljiva, roena od dimnjaara i uline prodavaice otriga nauila je parodiju mranjatva od samoga Erazma iz njegove Pohvale gluposti: Ne umijem itati, pa


25

KOTT / Rozalindin spol

bih htjela da se spale sve knjige. Smravila sam gledajui kako drugi jedu (2.1.132 i dalje). Analfabeti moraju diktirati kako je u svojim Nepoeljanim mislima pisao Stanislaw Jerzy Lee.

Grijesi se krevelje, hihou i prave nepristojne geste kao to su jo donedavna inili maskirani u karnevalske dane u poljskim selima ili na pepelnicu u Novoj Engleskoj. Vesela parada sedam grijeha izvodi se iz tradicije karnevala i pripada joj.

U kakvim se kostimima i maskama pojavljuje taj pohod Grijeha? Na alost, ne znamo. Moda je ponavljao srednjovjekovne ikone Grijeha koje su svoj genijalni apogej pronale u zastraujuim fantazmima Hieronimusa Boscha11. Ali u Marlowea to je bila vesela groza (horror ludicrus), predstava koju su vragovi reirali za Fausta.

LUCIFERNo, Fauste, kako ti se svia?

FAUSTAh, to okrepljuje m oju duu!

LUCIFEREh, Fauste, pakao poznaje sve uitke.

(3.2.161-163)

Protagonist prvog pakla u Traginoj povijesti gorki je i tuni Mefisto rafinirani dijalektiar s potpunom samospoznajom ovjeka sa stjecita renesanse i protureformacije. Protagonist drugog pakla je Mefisto redatelj s neiscrpnim idejama, kostimolog i pirotehniar. Dva pakla u Doktoru Faustu dva su razliita teatra. Prvi pakao, prizvan u dramskim situacijama, u monolozima koji operiraju svim tropima retorike i poetike, u burnom i napetom dijalogu, zrelo je elizabetansko kazalite. Drugi pakao ponavljanje je i parodija srednjovjekovnih intermedija u kojima puki vrazi, kao u poljskim jaslicama, smiu Herodu krunu i vuku ga za sobom. Prvi pakao je diskurs, drugi predstava. Prvi je pakao tragian, drugi je maskarada i farsa (slapstick) ili u terminima bliim Marlowljevoj epohi ulenpiglovska facecija. Suprotstavljanje dviju razliitih vizija pakla postojalo je ve u njemakom Faustbuchu. Marlowe, i to je bilo njegovo otkrie, iz te opozicije dvaju paklova stvorio je opoziciju dvaju kazalita. Naravno, Goethe u svojem Faustu nije mogao prizvati srednjovjekovni pakao, ali je voen dramskim genijem umjesto pakla prikazao Wal- purginu no. Voen vjerojatno slinim genijem Joyce je u Uliksu dublinski pakao smjestio u noni grad.

26

I u koji od ta dva teatra pripada prizor prodaje due i pot- /anja s vragom cirografa koji je, kako se ini, za Traginu povi- Doktora Fausta najtraginiji i najpatetiniji? Ohladila se krv s

rezane ruke kojom se Faust trebao potpisati. Ali Mefisto za sve lina rjeenje, vraa se s loncem eravice. Faust je potpisao cirograf vlastitom krvlju, consummatum est, akt je spreman (2.1.73).

Posljednje Kristove rijei na kriu: svreno je u Faustovim ustima nakon potpisivanja ugovora s vragom zvue kao huljenje. Nema sumnje da je rije o huljenju, ali s vrlo starom i vrlo cijenjenom tradicijom. Sveenici i klerici od ranog su srednjeg vijeka travestirali i parodirali himne, rijei Evanelja, liturgijske prisege. Parodia sacra i risus paschalis, kojima nije izbjegao nijedan sveti tekst niti sakralna gesta, nisu u samostanima i upama smatrani niti velikim grijehom, a jo manje huljenjem. Sacrum i profanum nisu bili razdijeljeni niti za radnog dana, niti za blagdana. Parodiju sacra od srednjovjekovlja je preuzela renesansa. Najvei majstor u travestiranju liturgijskih, pravnih ili medicinskih tekstova bio je Rabelais. I nije sluajno to Faustovo huljenje pronalazimo u Gargantui i Pantagruelu:

U Rabelaisa Brat Jean je olienjem itavog onog podruja koje je u ivotu klerika zauzimalo parodiranje. Bio je ljubitelj svega u materiji brevijara, to je znailo da je svaki sveti tekst mogao reinter- pretirati u smislu jeden ja, p ijenja i seksa i pretvoriti iz velikoposne sfere u opscenost karnevala... Tako, prim jerice, posljednje Kristove rijei na kriu: sitio (edan sam) i consum m atum est (svreno je) travestirane su u jeden je i otputanje pojasa. Venite, apotem u s (doite, napijte se) zamijenilo je Venite, adorem u s.12

Prizor s loncem eravice, u kojemu ueni Faust, ponos Wit- tenberga, prodaje duu i potpisuje cirograf, pripada pukom teatru kominog pakla i neizmjerno je karakteristino da e upravo nakon tog prizora renegatstva, koji bi prividno mogao izgledati tragino, odmah biti izveden Mefistov cirkus.

Ve u prvom prizoru Tragine povijesti, jo prije negoli e biti pozvan Mefisto kada Faust u svojoj sveuilinoj radionici vodi obraun s autoritetima serio je pomijeano s bujfo. Prije svega rije je o obraunu s Aristotelom.

ivi i umri u Aristotelu,Analitiko slatka, ti moja si gospa,Bene disserere est fin i logices.

(1.1.6-7)


27

KOTT / Rozalindin sp0\

Ali ve tren kasnije komentar je ironian:

Zar je disput glavni cilj logike?Nije li um ijee to sposobno za vee udo?

( l.l .8-9)

I jo jednom na umetnutom grkom: Budi pozdravljen on kai me on. Oprotaj s Aristotelovim biti ili ne biti: s postojanjem i nepostojanjem. Faust nije bio entuzijast Heideggera.

Nakon filozofije obraun s medicinom. Prizvan je slavni klasini Galen: Summum bonus medecinae sanitas. / Cilj fizike je zdravlje naih tijela. Ali umrloga nee uskrsnuti nijedan lijenik. Dakle: Zbogom fiziko! A gdje li je Justinijan? Prema pravu i njegovim latinskim maksimama koje sam i ja, jo prije pola stoljea, bubao na varavskom sveuilitu, Faust je takoer osjeao samo prezir:

To studij je za gramzljiva najam nika (...)Suvie sluganski i sitniav za m ene.Dakle, moda najbolja je teologija.itaj stog, Fauste, Bibliju Hieronima...

(1.33 i dalje)

Ali iz Vulgate Faust je iitao samo: Stipendium peccati mors est. / Smrt vjena nagrada je za grijeh. Dakle: Aieu, teologijo!

Uzor prvom Faustovom monologu, u kojemu se odrie tradicionalnih mudrosti, bila je nesumnjivo jedna od najslavnijih knjiga stoljea, De vanitate scientiarum (1526.) Corneliusa Agrippe. Agrip- pa je bio suvremenik njemakog prototipa svih Fausta, zbiljskog, od due i tijela, ili, bolje reeno, od mesa i kostiju. Ako je vjerovati legendi mogli su se sresti u Wittenbergu. U posmrtnim legendama Fausta su nejednom identificirali s Agrippom. Ali, taj njemaki Faust u najboljem je sluaju bio puki mag, putujui maioniar. Agrippa je bio jedan od posljednjih renesansnih magova, izvodio se iz tradicije Ficina i Mirandole. Hermeneutiku je povezivao sa znanou. Nedugo nakon De vanitate objavio je De occulta philosophia. Oba su traktata, prevedena s latinskog na talijanski, francuski, njemaki i engleski, mnogo puta izdavana i nairoko itana.

U De occulta Agrippa izvodi razlikovanje izmeu prirodne magije, znanja o svijetu koje bismo danas nazvali prirodoslovljem, matematike magije koja je operirala u planetarnom svijetu, i ceremonijalne magije koja je dosizala nebo iznad firmamenta

28


leojoj je pomo duhova bila nuna. Snagom uma i volje, te valjajui tajnim formulama ljubav se mogla pretvarati u mr-

^ - otkrivati blaga, mijeati formacije neprijateljskih vojski, iza-* ati vihore i oluje13. U svojoj milanskoj biblioteci Prospero je

zasigurno imao Agrippin De occulta kao najvredniju hermetiku knjigu- ^ shakesPeare Je P^ui Oluju, ve znao da Inigo Jones moe na theatrumu izazvati jo straniju oluju koja potapa brodo

ve14.De vanitate izgleda kao da je pisan u dva registra, u serio i u

buffo. U materiji i u nainu pisanja pripada vrsti serio ludere, ba kao i drugo, njemu gotovo suvremeno remek-djelo renesanse, Pohvala gluposti velikog Erazma. I tako je interpretirano. U svojoj slavnoj Apologiji poezije Philip Sidney je pisao:

Agrippa je ukazivao na ispraznost svih znanosti s istom radou s kakvom je Erazmo branio glupost. Nijedan ovjek i nijedna m aterija ne mogu izbjei tim veselim podrugljivcima...

Refutacija svih znanosti u tom velikom Faust ovom monologu zavrava takoer izazovom i porugom Che sera, sera. to bude, bude. Jo mi u uima odzvanja to gorko i ironino Che sera, sera ulinih verglova u ratnoj Varavi za vrijeme njemake okupacije. to bude, bude...

Zbogom on kai me on, Zbogom, fiziko!, Divinity; adieu . S kim se oprata doktor teologije u svom sveuilinom kabinetu? S radosnim znanjem, gay sciencia renesanse? Ne! S razvalinama srednjovjekovnih disciplina i teologijom za koje je itav ljudski ivot posljedica prvoroenog grijeha. Faust se ruga aroganciji filozofa (jo gotovo pola stoljea kasnije Galilej e se na slian nain rugati skolastiarima koji mu ele pomou Aristotela skinuti planete s neba), neukosti lijenika, podvalama pravnika, kao to e im se i nepuna pola stoljea kasnije rugati Moliere. Uiteljima te svete poruge bili su Rabelais i Erazmo. Obojica i to je iznenaenje kronologije suvremenici prvog njemakog Fausta. Njihov smijeh uje se u tom monologu iji smisao, ini se, nisu shvatili ni interpretatori, ni inscenatori Doktora Fausta.

Prvi Faustov monolog, ispunjen citatima i izrekama na etiri jezika, znameniti je primjer heteroglosse/raznorjeja (mnogogla- sja) luda i prialica o kojemu je Bahtin pisao da je bio izvor srednjovjekovnih i renesansnih facecija i vaarskih pripovijesti koje su se probile u visoke knjievne vrste. Svi su govori bili maska i nijedan govor nije mogao sebe smatrati autentinim licem...

29

KOTT / Rozalindin sp0i

Nama taj citat zvui neoekivano gombrovievski, taj govor koji licu neoekivano pravi gubicu. Iz gubica nastaje knjievnost. Vratimo se Bahtinu: Ti govori bili su parodijom slubenih jezika tog vremena. Bila je to heteroglossa koja je poela bivati dijalogom.15 U itavoj Traginoj povijesti, barem od prvog do etvrtog ina, buffo slijedi nakon serio i serio nakon bujfo.

Nakon Faustovih zaklinjanja i prvog prizivanja Mefista majstorov uenik i sluga u sljedeem prizoru najavljuje Clownu, svom izgladnjelom kolegi, koji je za ovji but, pod uvjetom da je dobro ispeen, spreman duu predati samome vragu da e ga pretvoriti u psa, maku, mia ili takora. Ali Clown vie voli da je buha i da poput Oholosti iz Sedam glavnih grijeha kaklja lijepe djeve pod suknjom. U tim intermedijima svi avoli imaju rogove, a sve avolice pukotine i rascijepljena kopita. Clown e kasnije ukrasti jednu arobnjaku knjigu i poput samoga Fausta napraviti magini krug na zemlji. Ne umije itati i samo srie. Ali ak su i takva Clownova aranja svrsishodna i odvode samoga Mefista sve do Konstantinopola.

Vaarski pakao i vulgarne dogodovtine pukoga maga do sada jo nisu iitani u tradiciji karnevalskog smijeha i karnevalske poruge. Jo ne tako davno povjesniari klasine knjievnosti imali su visokoparne ukuse i nisu podnosili niske vrste. Dijelove koje su smatrali nedostojnim proroka rado su pripisivali slabijim perima. Moda autorstvo stanovitih scena u sredinjim partijama Fausta i moe biti sporno, ali ukoliko su one bile hitra prerada Faustbucha i kao tekst mogu izgledati nekoherentne ipak nisu prestale biti sjajni kazalini materijal. Marlowljev Doktor Faust pretrajao je ak do poetka romantizma i jo dugo nakon toga u nebrojenim preradama kao puka predstava. Od kraja 18. stoljea bio je omiljeni komad marionetskog kazalita. U toj vulgarnoj i prostakoj predstavi morala je postojati neka velika snaga, budui daje mladi Goethe upravo u tom njemakom kazalitu marioneta ugledao svoga prvog Fausta. I vjerojatno je zapamtio da Faust u epilogu, Mefistu usprkos, biva izbavljen.

U serio ludere, iji je antiki patron u renesansi bio Apulej sa svojim Zlatnim magarcem, serio je bujfo, i bujfo je serio. Ozbiljnost je u smijehu i smijeh je u ozbiljnosti. Visoko i nisko, pedanterija i praznovjerje, naduto i mravo, uglaeno i vulgarno, ueno i prostako uzajamno se ogledaju i ismijavaju u tom karnevalskom pohodu kao u iskrivljenom zrcalu. Drugi pakao renesansnog ma-

30

4ije nikada iitan u toj perspektivi karnevalskog smijeha i valske mudrosti. Osim, vjerojatno, u kazalitu lutaka u ko

mu je Tragina povijest ivota i smrti Doktora Fausta pretrajalado romantizma.


IV.

Mefisto je znao napamet sve kazaline trikove i sva njegova sredstva, od srednjovjekovnih intermedija do delVarte i elizabetanske scene. Kada je Faust u Rimu odluio ismijati papu pronaao je za njega u starim kazalinim spremitima a robe fo r to go invisi- ble16', u tu istu haljinu nevidimku odjenut e se Ariel kada ga prospero poalje sa specijalnom misijom. Postoje srodstva u predstavi koja pri itanju teksta ne zapaamo. Nevidljivi Faust okrutno se poigrava s papom, kao to se i u Oluji nevidljivi Ariel poigrava s Kalibanom i pijanim Trinkulom i Stefanom. U tim starim skladitima i Mefisto e pronai umjetnu glavu da bi je Benvo- lio, koji trai osvetu, mogao odsjei velikim maem. Ali najvee Mefistovo udo bilo je prizivanje sjena umrlih na njemakom carskom dvoru. Oprezni doktor teologije ipak je poeo od upozorenja.

Gospodine, moram upozoriti vau visost Da kada se spodoba kralja Aleksandra I njena ljubav pojave pred nama,Nije doputeno postavljati bilo kakva pitanja,Neka u tiini odu, kao to su i doli.

(4.2.44-48)

I kada Car, fasciniran Aleksandrovom pojavom, skae s mjesta ne bi li ga zagrlio, Faust mu zagrauje put i ponovno ga upozorava: To su tek sjene, osloboene supstancije. Naravno, Mefisto spretan u ceremonijalnostima savjetovao je Faustu da se, prizivajui duhove, poslui u kazalitu jo uvijek uobiajenom pantomimom17. Ali mogue je daje majstor svakovrsnih vragolija poznavao i modernije tehnike zazivanja duhova. Jo na poetku komada Faust najavljuje:

... bit u lukav kao i Agrippa. Sjene su mu donijele tovanje i slavu itave Europe.

(1.1.111 i dalje)

31

i i i i M ... KOTT / Rozalindin spolAgrippa se u Faustu pojavljuje dvostruko: kao prizvana povi

jesna osoba i kao dramska osoba pod imenom Corneliusa koji zajedno s Germanom Valdeseom (moda takoer stvarna osoba) posjeuje Fausta u njegovoj vitenberkoj radionici i nagovara na magino zaklinjanje. U svojoj biografiji, koju potvruju razliita svjedoanstva, kao i u legendi Agrippa je za Marlowea bio zrcalom njegova Fausta. Jo jednom u Doktoru Faustu zauuje mijeanje stvarnog i fiktivnog lika moda najinovativnije u elizabetanskoj drami. Doktor Faust kao drama nije koherentan, ali je zato u svojem tkivu tako raznorodan da ga moemo itati i mitski i zrcalno, u njegovoj arche i u njegovim povijesnim i drutvenim realijama.

Kakve su to bile sjene koje su Agrippi pribavile divljenje itave Europe? Pripovjeda u Nesretnom putniku Thomasa Nashea iz godine 1504. dakle vrlo blizu Faustova datuma, obilazi itavu Europu i u Wittenbergu susree Agrippu, najveeg maga u kranskom svijetu. Agrippa boravi zatim, kao i Faust, na carskom dvoru gdje je prikazao unitenje Troje kao u snu. Osim toga, i Davida, Gedeona i Salomona s takvom slinou kao da su ivjeli na zemlji. Ali najudnija je posljednja vijest. Agrippa je engleskom ambasadoru ukazao u perspektivi (in a perspective glass) Henrika VIII. u lovu sa svojim lordovima u umama Windsora.

Od Fausta, Agrippe i Twardowskog, koji je Sigismundu Augustu navodno prizvao duha Barbare Radziwill, dugi je niz avanturista, arlatana i arobnjaka koji su na europskim dvorovima prikazivali umbre, ili sjene umrlih. Jedan od posljednjih i moda najslavnijih bio je Cagliostro koji je u Varavi godine 1780. priredio seansu s umbrama sluei se, najvjerojatnije, i maginom svjetiljkom18.

Tom perspektivom najvjerojatnije je bila magina svjetiljka s kojom je, navodno, prvi eksperimentirao Leonardo i ije su efekte to su zaustavljali dah dobro poznavali esnaestostoljetni i sedamnaestostoljetni prestidigitatori19. Povijest Fausta od Mar- lowea do Manna moe se itati ne samo kao jo jedna karta moderne antropologije, ve i kao povijest obiaja i pronalazaka. Osim Agrippe drugo, ve posve suvremeno zrcalo Marlowljeva Fausta bio je John Dee. Roen 1527. godine, dakle jo za ivota njemakog Fausta, umro je godine 1608. dakle etiri godine nakon prvog, ali ve posmrtnog izdanja Doktora Fausta. Meu brojnim tekstovima Dee je iza sebe ostavio i dva djela u kojih najvie zauuje

32


a posvemanja izuzetnost. Prvi je bio predgovor za engleski Wod Euklida gdje su prikazane kako se navodi na naslov- stranici iz godine 1570. stanovite tajne mehanike i mate-

f. jjoje su do tada bile nepoznate. Deejev predgovor zauzi- i nadalje poasno mjesto u povijesti engleske matematike: u

uje po prvi put prikazana uloga primjene matematike u po- 4ruju mehanike i strojogradnje.

Drugo Deejevo djelo, izdano tek pola stoljea nakon njegove smrti, karakteristino je za faustovski ujed. Rije je o Istinskom i vjernom izvjeu o tome to se dogodilo izmeu Doktora Johna Deeja... i stanovitih duhova. U toj knjizi nalazi se mnotvo tabela koje sadre zodijake znakove, hebrejska i arapska slova i simboline brojke koje pomau u zazivanju duhova. Marlowljev Faust u svojoj je radionici iscrtavao sline znakove.

U krugu tom upisujem Ime Jehovino, ali kao anagram,Kao i imena svetaca, ali skraeno,Likove svekolikih stalnih nebeskih tijela I simbole znakova i zavodljivih zvijezda Kojima prisiljavam duhove da ustanu.

(1.3.8-13)

Plaei se vjerojatno optube da je odravao tajne veze s demonima Dee je godine 1583. napustio Englesku i otputovao u Poljsku, boravei u Krakovu. Nekoliko mjeseci nakon njegova odlaska fanatina je gomila nahrupila u njegovu kuu u Motlakeu pored Oxforda, opljakala biblioteku i porazbijala znanstvene instrumente. Marlowe se upravo tada pripremao za bakalaureat u kolegiju Corpus Christi u Cambridgeu.

John Dee bio je nekromant. Mogue je da se legenda o Twar- dowskom, koji Sigismundu Augustu priziva duha Barbare Radzi- will, na neki nain vee uz njegov boravak u Krakovu (premda ve davno nakon Sigismundove smrti). U Engleskoj Dee nije bio samo slubeni astrolog kraljice Elizabete, ve je takoer zazivao duhove umrlih. Imao sam u ruci staru graviru koja ga je predstavljala u profesorskoj togi kako u noi, s bakljom, na pozadini gotikog zamka priziva sablast mlade ene u donjem rublju.

33

Zvuci glazbe. Helena prelazi preko pozornice (didaskalija, 5.1.26) Prva Helenina sablast, koja se priziva po elji Faustovih uenika bila je takoer prikaza nitavna, sjena osloboena supstancije, poput vizije Aleksandra i njegove ljubavnice na dvoru njemakoga cara. I morala je biti prihvaena u apsolutnoj tiini: Dakle utite, rijei su sada opasne (5.1.25). Na slian je nain Pro- spero upozoravao Mirandu i Ferdinanda pred maskeratom u Oluji: Ni rijei! Tiina/u oi se pretvorite! (4.1.59; prev. A. oljan). Ali, kada se Helena pojavi po drugi put, vie nije bestjelesna sjena. Faust je sada dri u zagrljaju.

U kazalitu koje je posve izgubilo tradiciju i konvencije pred- elizabetanske i elizabetanske scene Marlowljeva zauujua inventivnost moe ostati neprimijeena. Konvencija nijeme parade po prvi je put prekinuta. Za elizabetanske gledaoce to je morao biti veliki ok. Prikaza je iznenada postala tijelom. Upravo tada Faust e izgovoriti dva stiha koji su zauvijek ostali u engleskoj poeziji i drami:

Was this the fa c e that launch d a thousand shipsAnd jburnt the topless towers o flliu m ?

(5.1.99-100)

Dakle, to je lice to je tisuu brodova pokrenuloI trojanske kule nebeske spalilo?

Antiki izvor tih dvaju stihova pronaen je kao to znamo u Lukijanovim Razgovorima umrlih. Ali taj isti Lukijanov odlomak kao to takoer odavna znamo izvor je i drugoj najsjajnijoj sceni renesansne drame: Hamlet se sagiba nad grobom iskopanom za Ofeliju.

Aleksandar je umro, Aleksandar je pokopan, Aleksandar se vratio uprah; prah je zem lja; od zem lje se pravi glina, i zato se tom glinomu koju se pretvorio ne bi moglo zaepiti bure piva?

(Hamlet, 5.1.194-198; prev. J.Torbarina)

Lukijanovi Razgovori umrlih dogaaju se u paklu. Hermes vodi tek pristigla Menipa po Hadu:

MENIPHermese, gdje su ti sjajni mukarci i prelijepe ene? Pokai mi to m jesto, je r tek sam stigao.


_ SNemam sada vremena, Menipe. Pogledaj nadesno. Nai e ta- m0 Hijacinta, Narcisa, Nireja, Ahila, Tiru, Helenu, Ledu; u najkraem, najvee ljepote davnih vremena.

MENIP .vidim samo kosti i lubanje bez m esa na njima. Sve izgledajugotovo posve jednako.

HERMESPa ipak, to su kosti onih koje su pjesnici u nebesa dizali.

MENIPPokai mi barem lubanju Helene.

HERMESEvo, ovo je n jena lubanja.

MENIPZar je zbog te lubanje tisuu brodova krenulo iz itave Grke, i zar je to ono zbog ega je ubijeno toliko Grka i Trojanaca i uniteno toliko gradova?

HERMESAli, Menipe, ti nikada nisi vidio njeno tijelo.

U tom grkom paklu lubanje i kosti kotrljaju se u zajednikoj jami. I nije sluajno da se Lukijanov pakao, ironian i zastraujui, jo za kolskih lektira tako urezao u Shakespeareovo i Marlowlje- vo sjeanje. Od antike do kasne renesanse Aleksandar je bio utjelovljenjem ljudske veliine; Helena boanske ljepote. Njihove se kosti vie ne mogu razlikovati. U toj zajednikoj grobnici povijest je ve bezimena. Od nje je ostao samo smrad.

HAMLETMisli d a je Aleksandar u zem lji ovako izgledao?

HORACIJEUpravo tako.

HAMLETI da je tako zaudarao? Fuj!

(Hamlet, 5.1.184-186; prev. J.Torbarina)

Za njemakog je cara Faust prizvao sjenu velikog Aleksandra. Za sebe nalae Mefistu prizvati Helenu, da bih srcu svom zasitio udnju (5.1.6). Ali ta nebeska Helena, koju Faust dri u zagrljaju, u toj neobinoj i fascinantnoj mjeavini konkretnosti i znaka, istovremeno je i prikaza i tijelo, sukub i sukuba, iz demo- nologije, iz poganskog mita i kranske odvratnosti.

Uini me besm rtnim svojim poljupcem,Slatka Heleno! Duu e mi isisatiNjene usne...

(5.1.100-101)

35

To je Helena seksualne frenezije i metafizikog zanosa, isto. vremeno isisava sr i duu. I nikada nee predati ni duu, ni tijelQ koje posjeduje. Daje besmrtnost, ali ta besmrtnost boanstvene Helene pepeo je gradova.

Ostat u ovdje, u tim je usnama nebo.Prah je sve to nije Helena.

(5.1.105-106)

U Marlowea i Shakespearea gore sve Troje, kao to e kasnije gorjeti u Kamenom Gostu, Don Juanu Tirsa de Moline, i kao to su gorjele u Ilijadi i u Eneidi. Iza svake Troje koja gori viri novo Hele- nino lice.

Bit u Pari i za ljubav tvoju Umjesto Troje opljakat u W ittenberg.

(5.1.106-107)

Ta Helena u smrtoj auri pojavit e se gotovo u isto vrijeme i u potresnim stancama o neumitnoj prolaznosti i smrti u Posljednjoj volji i oporuci Thomasa Nashea. Ljeto prolazi, ali to je ljeto nadolazee zaraze.

Svaka stvar ljepotu gubi,Vrijem e je niti i skubi;Helenu mladu prekri prah I ara kraljevskoga trag Brie sm rt to vazda prijeti Bolestan sam, moram m rijeti:

Gospode, smiluj se nad nama!

Sila svaka grobu kree,Ma pred sudbom spasit nee,Krilo Hektora dere crv:Zemlja svaku upije krv,Ne pomau vojske, ni dekreti.Bolestan sam, m oram m rijeti:

Gospode, smiluj se nad nam a!20

Na kraju renesanse Helena je znak nadolazeeg unitenja.

KOTT/Rozalindin s p j

VI.

Ura e za tren oznaiti jedanaest sati. Faustu je preostao jo jedan sat do smrti. S kazalinih nebesa iznad pozornice polako uz glazbu sputa se tron. Tren kasnije s dna pozornice izranjaju

36


^^^Bfeakla iz kjik Je uvyek rigala vatra. Bila su to dva najra- ^^^K ranjenija emblema srednjovjekovnog kazalita. Na elizabe-

sceni, osim Fausta, taj se tron spustio s neba jo samo u nekakvu zaboravljenu komadu21, a o koritenju ralja

osim Fausta, izvori ne spominju.^ B fr a eiizabetanske gledaoce ta dva ve zaboravljena i anakro-

znaka nisu bila vizijom i prizivanjem neba i pakla, ve srednjo- BEekovnog neba i srednjovjekovnog pakla u starom kazalitu.

ranosrednjovjekovnog Ciklusa iz Jorka do kasnosrednjovje- g ^ jio g Svakog teologijom i dramskim vorovima misterija i mo- fc^iteta put je od osude do izbavljenja. Krist, drugi Adam, izvodi B pgponora (limbus) kao u Paklenim mukama prvog Adama. Od tog SPleolokog i dramskog pravila postoje samo dvije iznimke: Kain P loji jaue to je njegov grijeh iscrpio Boje milosre, i Juda22.I. Moralitet uvijek zavrava izbavljenjem grenika. Tragina ; povijest zavrava njegovom osudom.

Proklet da si, Fauste, proklet da si,Oajavaj i umri! Pakao sadTrai zadovoljtinu za se...

(5.1.56-58)

Moralitet se pretvara u svoju suprotnost, u anti-moralitet. Smislovi, znaenja i poruke kranskog moraliteta u Doktoru Faustu izokrenuti su. Oaj-desperatio, ak i u svojoj latinskoj etimologiji i u njegovim romanskim izvedenicama des/espoir oznaava gubitak nade. Oaj je bez/nadnost. Oaj je u kranskoj teologiji grijeh protiv Duha sv., nevjerovanjem u Boje milosre, dakle nevjerovanjem u izbavljenje. U oaju, kranskom i laikom, vjernika i nevjernika, postoji svijest o vjenoj smrti. Mickiewicz e u Dunom danu ponoviti: Smrt vjena, kao to Pismo kae.23

Marlowljeva Fausta mnogo su puta nazivali tragedijom oaja. Despair i desperate pojavit e se u Traginoj povijesti trinaest puta. Jo prije negoli je Faust prizvao Mefista oajne su zaraze (desperate maladies) i oajni pokuaji (desperate enter- prise); zatim oajne su misli (desperate thoughts), oajni koraci (desperate steps) i moda nama najsuvremenije mefistov- sko oajno ludilo (desperate lunacy).

Faust je prvi veliki mag renesansne tragedije. Posljednji mag bio je Prospero. U Oluji, posljednjoj renesansnoj komediji/tragediji, oaj e se pojaviti gotovo na samom kraju, u estom stihu Prije posljednjeg retka u Prosperovu oprotajnom monologu, iz-

37

govorenom izravno prema gledaocima: oaj e biti moj svretak / ako me molitva ne spasi sveta (prev. A. oljan). ovjek mora umrijeti i protiv toga nema lijeka. Tko li si, Fauste, ako nisi ovjek osuen na smrti? Faust umire u oaju.

Spalit u sve svoje knjige!, njegove su posljednje rijei, i drugi veliki mag odrie se svoje umjetnosti:

svoj tap u slomit i zakopati ga nekoliko seanja pod zemlju,i dublje neg se sputa visak olovni potopiti u svoju knjigu.

(iOluja, 5,1.61-64; prev. A.oljan)

Gorina i oaj obaju magova elizabetanske tragedije u gubitku je nade. Svake nade. Ni umjetnost, ni magija, ni znanje nisu u stanju popraviti svijet i izmijeniti ljudsku sudbinu. Zmija u raju bila je prvi uitelj lane nade: bit ete kao bogovi. Sotona kasne j renesanse uitelj je oaja. Oaj u Faustu i oaj Fausta nije samo kranski, ali je samo oaj kranina stvorio odgovarajue bogat jezik, vieznanu simboliku, duhovnu napetost i metafiziku pozadinu da bi se u njemu mogao izraziti i smjestiti oaj nevjernika. Nade nema ne samo u paklu kranskoga Boga. Marlowe je to znao bolje od bilo kojeg suvremenika. I kao to to biva na zalasku renesanse, to nije samo na osobni, privatni pakao, ve pakao povijesti bez nade i bez izbavljenja.

Mefisto nosi u sebi pakao. Bilo je to najvee Marlowljevo dramsko otkrie. ak i ako je na njemu mogao zahvaliti Tomi A- kvinskome. Ali to nije samo pakao oaja. To je ujedno biblijski pakao kazne za otkidanje ploda sa stabla spoznaje dobra i zla. I nije sluajnost to su Faust i Don Juan jedini mitski likovi nove epohe koja se zaela u renesansi. U sebi nose razliite paklove, ali obojica su kuali isti plod. Cijena spoznaje je pakao, ali i uitak je spoznaja i cijena te spoznaje takoer je pakao. Junak panjolske tragedije Thomasa Kyda postavljene najvjerojatnije te iste 1592. godine, kada je po prvi put postavljen i Doktor Faust govori o odvratnim trenucima kada dua uiva u zabranjenu vou. Kunju zabranjenog upoznali su obojica, Faust i Don Juan, i obojica su mnogo prije Suda spoznali taj uitak, vie intelektualan negoli ulan uitak krenja zabrane. Uitelj i predvodnik u tom uitku je Lucifer. Faustu e povjeriti veliku istinu koju e mnogo puta otkrivati knjievnost modernizma i 20. stoljea: pakao poznaje sve uitke.

38


jednom su u Doktoru Faustu izokrenuti znaci i vrijednosti RT. i srednjovjekovnog moraliteta. Faustova je veliina u

upornom nastojanju da se odrekne skruenosti. Bogu da brati? On te ne voli; Tvojim bogom za tebe su vlastite ud- (2 1.10)- Faust se odrie Boga koji se odrekao Fausta.

p :- VII.

Rjltenesansni se mag pretvorio u Fausta, pie Frances Yates24. Ali kojeg Fausta? U njemakog maga koji se je reklamirao kao

fontana nekromanata, astrologus, magus secundus, chiromanta, aeromanta, pyromanta, drugi na svijetu u hidromanciji25 i kojega

su odmah nakon smrti naizmjence luterani i jezuiti povezivali s Agripp0m * optuivali ih kao neasne arobnjake kojima je drutvo uvijek pravio vrag u liku crnog psa? (Ta crna pudlica derschwarze Pudel pojavit e se kasnije u Goetheovu Faustu). U engleskoga Fausta s naslovne stranice Tragine povijesti, bucmastoga i sa zavrnutim brkom, kojemu srednjovjekovni zmaj prua dlakavu apu? U melankolinoga Fausta s Rembrandtova akvafor- ta, nadahnutog istraivaa skrivenih istina, zagledanog u prve zrake nadolazeeg dana? Kakvo je lice Marlowljeva Fausta?

Marlowe, jedan od najnezavisnijih i najradikalnijih umova svoga vremena, nije vjerovao niti u anele-uvare, niti u prizivanje duhova. I zato Faust prodaje svoju duu sred vrajeg pod- skakivanja iz srednjovjekovnog intermedija. Ali vaarska je predstava samo dio Tragine povijesti.

Bahtin je mnogo puta pisao o dijalokoj prirodi misli i istine to se najpotpunije objavila u knjievnosti proizaloj iz grke me- nipejske tradicije saturnalija i karnevala. Izraz tog dijaloga je vieglasje, Bahtinova heteroglossa susreta na trgu gdje se kriaju dijalekti i idiomi, slangovi i narjeja, najrazliitiji drutveni jezici od kojih svaki donosi sa sobom drugaija iskustva, drugaiju vjeru i obiaje, drugaije vienje svijeta. Dijaloginost (dialogue) i (dialogization) je za Bahtina temeljno naelo romana. I njegova esencija. Ali ne i drame. Dramski dijalog nema za Bahtina karnevalsku polifoniju, vieglasje, sukob razliitih iskustava u vlastitim izdvojenim jezicima.

Pa ipak polifonija sukob iskustava u razliitim govorima moe nastupiti, ali ne u dijalogu likova, ve u dijalogu

39

razliitih kazalita, razliitih kazalinih oblika u istom komadaj Mnogoglasje je tada mnogokazalite, polifonija postaje p0^ 1 morfijom i scenskom poligrafijom. Takva mnogokazalina drama Marlowljev je Faust. U njemu, kao personae dramatis to govore razliitim glasovima, nastupaju i kazalita, i predstave: tragini diskurs u bijelom stihu, anakroni moralitet iz kasnog srednjovjekovlja, vulgarni intermediji s prostakim alama i grubim humorom, maskerata i antimaskerata, predelizabetanska nijema parada, talijanski lazzi iz komedije dellarte, karnevalska maskarada s bogohulnom parodijom liturgijskih egzekvija i egzorciza- ma, metafizika poezija kao u posljednjem, predsmrtnom Fausto- vom monologu koji je, prema religijskoj napetosti, u tremendumu, ravan najpotresnijim Donneovim poemama.

U svim tim kazalitima prikazana su ne samo razliita Faustova lica, potresna i odvratna, ve i sva lica drugog mitskog lika postklasine epohe, Don Juana. U toj kazalinoj polifoniji Tragine povijesti prikazano je takoer kao ni u jednom drugom remek- -djelu renesansne i barokne drame, osim moda Shakespeareova Hamleta i Oluje, kao i Calderonova ivot je san nekoherentno iskustvo ovjeka s prijeloma 16. i 17. stoljea, puno unutarnjih protuslovlja koje se ne mogu posloiti niukakvu harmoninu sliku. Nade renesansnog arobnjaka da je mogue proniknuti u tajne neba pokazale su se varljivima i jo su varljivije bile nade filozofa u dolazak kraljevstva tolerancije i slobode. Giordano Bruno baen je u tamnicu Svetog kolegija 1592. godine, one iste godine u kojoj je Marlowe napisao svoga Fausta26.

Oh, samo da nikada nisam ugledao Wittenberg, nikada u ruci imao knjigu. I ponovno posljednje Faustove rijei: Spalit u sve svoje knjige! Ali usprkos prividu to nije bila Mefistova pobjeda. Bila je to pobjeda malih, mranih i zavidnih vragova u kapuljaama Svete inkvizicije.

Tragina povijest ivota i smrti Doktora Fausta ima dva zavretka. U prvom od njih Faust biva pronaen na podu okrenut licem prema zemlji, s izvrnutim udovima. Takav zavretak upozorenje je da nitko ne ini to nebo zabranjuje. Ali postoji jo jedan, drugaiji zavretak. U tom drugom zavretku uenici se sa- ginju iznad Faustova tijela u istoj vitenberkoj radionici.

Sva germanska su uilita divila seFaustu zbog golema znanja. Stog udovimaNjegovim, to sm rt ih je iskrenula, odajmo tovanje.

|ieka svi studenti u sveanoj crnini rrenu za Faustovim lijesom u utljivoj procesiji.' (5.3.15-19)

U itavoj povijesti kranske drame to je prvi svjetovni po- t> Tragina povijest kao kazalina predstava trebala bi zavra-* iznoenjem Faustova tijela na ramenima uenika iz njegove

tberke radionice.Marlowe nije imao takav pogreb. Uveer, 30. svibnja 1593.

"-'ine, u krmi u Daptfordu dobio je udarac noem u slijepooicu desnog oka. Leao je kao i Faust, licem okrenut prema ze-

iolji. Ubojstvo je bilo egzekucijom po narudbi monika ovoga cvijeta. Marlowe je bio umijean u mnoge mrane stvari. Resio ga je glas hulnika i bezbonika.

Nakon sedam godina pojavio se pamflet koji je obznanjivao daje Marlowljeva smrt, ba kao i Faustova, Boja kazna. Upravo je tako Bog, pravedni sudac, izvrio egzekuciju nad drskim ateistom.27

Godine 1560. po prvi su put sa scene izgovorene Hamletove rijei upuene dvama kraljevskim pijunima, Rosencranzu i Gildenster- nu:

Kakvo je rem ek-djelo ovjek! Kako plem enit umom! Tako neizm jeran u sposobnosti! U liku tako skladan i u kretnji divan! Kako je slian anelu u djelovanju! U shvaanju na Boga nalik! Ljepota svijeta ! ivotinjama uzor! A ipak, to je meni ta kvintesenca praha?

(2.2.319-322; prev. J. Torbarina)

Kameni potok, kolovoz 1984.

Biljeke

1 Frances A. Yates.p/jg occu/t Philosophy in the Elizabethan -Age, Routledge and Kegan, London, 197^ str 189

2 Citate iz Doktorau usia u osnovi (ponekad s malim korek turama) navodim uprijevoduJuliusza % ryfLSiCOgj w l, Krakow, 1982. Ali Kydrynsk je prevodio quarto iz 1604. godine; fra|menti verzije iz 1616. godine u mojem su prijevodu /Zbog injenice da je jedi^ hrvatski prijevod Doktora Fausta Christophera Mariovvea kako izgleda, nepovjatn o izgubljen, a i zbog nemogunosti prevoenja iz prvog izdanja MariowljevatejjSta hrvatski sam prijevod sainio prema poljskom izdanju Kottove knjige. Sire> tom problemu u Opasci prevodioca na Icraju ovog izdanja op.prev./. J

3 Tamerlan skida kruLe s giava kraljeva koje je pokorio i baca i t i na scenu. Kruna je u prvom dijelu diime naVedena 35 puta. U Edvardu II. rije kruna pada 23 puta. U Maltekom i^vu ima 2g zlatnih lihvarovih kruna, pet: vie negoli kraljevskih kruna u Edvardu

4 Lyn Thorndike, A H?tory 0fM agic and Experimental Science, Celumbia UniversityPress, NewYork, 1 9 ^ 7 g. u objavljenim tekstovima Newton nije ostavio nirijeci o alkemiji, ali j* a Uceniija tema u vie od mihjun rijei u njegovim rukopisima.

5 U hermetikoj trad^jj svakim nebeskim tijelom vladaju demoni meu kojima su posebno moni, guben^tori sedam planeta. Vidi: Peter J. French, John Dee: T e World ofan E h z a b ^ ^ Magus, Routledge and Kegan, London, 1972., str. 70.

6 Frances R. Johnson Marlovves Astronomy and Renaissance Skepticism, ELH 13( .). 241. Faust p i^ a Meflst;o odgovara na glavna pitanja sesnaestostoljetnellozofske rasprave o r^a(ji i kretanju nebesa (...). Dramski pisac pokree probleme oji proizlaze iz prot\s jovjja jzmeu astronomskih traktata to krue Cambrid-

geom, i Mefistovih oc}gOVOra su nekonvencionalnim pogledima negoli ortodoksiji.

7 Frances A. Yates, Gicrdano Bruno and the Hermetic Tradition, Routledge and Ke-gan, London, 1964., st^ . 208 i dalje

8 John Melton (1620.), j t za; gakeless, The Tragicall History o f Christopher Marlowe, Archon Book^ Hamden, Conn., v. I., str. 298.9 Vidi: F.A. Yates, Giordm o Bmno_ op cit j str 10

10 M. D. Anderson, rcirna and lmaginery in English Medieval Churches, C a m b rid g e ,1963., str. 60 i dalje. \j Marlowljevo vrijeme u Manningtreeju su se jo uvijeko rzavale puke zabav ^na k0jima su se postavljali moraliteti i interludiji. O p isu je ih Thomas Nashe u The c h o ice o f Valentine.

11 Mnogi istraivai su Jnnjaju u Mariowljevo autorstvo tog prizora. Nije moj pro- em ali doista su napacjne sjinosti s Nashovim The Terrors o f the Night (None

groze) u kojima noni k05 marj izgledaju bliski Boschovim vizijama. Vidi: T h o m a s Nas e, Selected Wr\tings ^ ecj stanley Wells, Harvard University Press, C a m b rid g eMass, 1965., Introducti^ str 12

12 Mihail Bahtm, Rahe\ciis and His Wor/d> m PresS) cambridge, 1968., str. 86. (Usp. po j. izd.. TwrczoF^anc jszj

_ tippa, e occulta: Mag koji dobro poznaje filozofiju p r i r o d i 1 matematiku, proznaje pomone znanosti poput aritmetike, glazbe, geom e56^ 6* optike, as-

gnije, i koji posjeduje znanje o vagama, mjerama, proporcij^|ama> sekcijama i Rvanjim a, koji poznaje naela mehanike to iz njih p r o iz la z i moe b z^ ika- I uda na temelju savrenosti uma i spretnosti ruku izvriti ij[mnogo udesnih

i... 0- French, op. cit., str. 108).

tjfrSnigoJones bi uz pomo periaktoi i machina versatilis u domini1^ 11^ na dvor- K io m teatru lako mogao izazvati iluziju oluje. U Crnoj masci (Masisciue ofBlackness)

Jp l^ jo n s o n a koja je prikazana u Banqueting House 1605. godine,- dakle est godil i pnje oluje, umjetno se more prelilo preko obala, podigli sPu se valovi i na W su mJesta udarale klade kao da oponaaju orderly disordefs O^J1 Je u prirodiVNeprisutan... (Ben Jonson, Works, Oxford Clarendon Press, v.7: J, 170-1?1).

ifihail Bahtin, The Dialogic Imagination: Four Essays, U niversit^ of Texas Press,, 1981., str. 27.

% $ Hen\owe's Diary, citiram za: Andrew Gurr, The Shakespearecm SistaSe 1547-1642., I ^ Tnbridge University Press, 1970., str. 121.

M ftJJ Gorboduku (1561.-1562.), prvoj engleskoj tragediji pisanoj b F Jeiim stihom, na tju gotovo svakog ina nijema parada najavljuje dogaaje kopfi e nastupiti. U ieovoj Optubi Parisovoj (The Arraignment o f Pari, 1 5 8 1 . - i 58 j2 .), najranijoj sa-

noj pastorali s glazbom i popijevkama, Helena se na Slici v/enereodvratni pakao pojavljuje se u najstarijem sauvfanom misteriju u f. R e s k o j, u Stvaranju < f askalija, s. 224).

22USacrifiCium Cayme and Abell u C

i svijeta: Nek se pakao rastvori po zapovijlied ^Gospoda (di-

Chesterskom ciklusu.

43

23 Despair u Shakespearea ima vrlo visoku korisniku frekvenciju (60). U veini sluajeva despair se pojavljuje u kontekstu samoubojstvene smrti, dakle, u kranskoj teologiji gdje ona sigurno vodi paklu. Primjerice, u Richardu III. u prizoru susreta Richarda i Anne: Anne: No excuse...but to hang yourseIf. Richard: By such despair I should accuse myself (1.2.84-85). Posebnu panju zasluuje devetostruko ponavljanje, vjerojatno za Faustom: despair and die (u prizoru u kojemu se, u noi uoi bitke, Richardu ukazuju duhovi ubijenih; 5.8). Despair and die znai naprosto umri i idi u pakao. Gotovo posljednje Richardove rijei u tom prizoru kao da su Faustove: I shall despair(200).

24 The OccultPhilosophy..., op.cit., str. 92.

25 Vidi: Frank Baron, Doctor Faustus: From History to Legend, Fink Verlag, Munich,1978., str. 31. i dalje. Tom Faustu/ Agrippi, arobnjaku koji predvia budunost, smijao se ve njegov suvremenik Rabelais, opisujui u Gargantui kako se Panurg uputio po savjete Herr Trippu: koji, kao to svi znamo, predvia sve to e se zbitii ini to pomou umijea astrologije, geomancije, kiromancije, metapomancije i drugih iste provenijencije. Rabelais je, naravno, nasuprot luteranima i jezuitima, ismijavao crnu magiju, budui da u nju nije vjerovao. Ni Marlowe nije vjerovao u zazivanje duhova i zato je Faustovo prodavanje due smjestio u diableries, u komini teatar vragova. Tumaenje Frances Yates kako se Marlowe u Faustu prikljuio protureformacijskom lovu na vjetice i renesansnog maga predstavio kao vjeca potpuno je pogreno itanje komada. Ponekad ni najvei povjesniari duhovnih kretanja ne uspijevaju interpretirati kazaline znakove. Za njih je drama tek otisnuti tekst.

26 Bruno je spaljen 1600. godine, sedam godina nakon Marlovvljeve smrti. Povijest Faustova teksta ne spada u ovaj esej. Valja ipak skrenuti panju da u izdanju iz godine 1616. Faust, u prizoru s papom preodjeven u kardinala, oglaava pravorijek rimskog Svetog kolegija optuenom Bruni, antipapi: Ima biti osuen na smrt zbog herezije /1 neka bude spaljen na drvenoj lomai.

27 Vidi: Irving Ribner, The Complete PIays o f Christopher Marlowe, Odyssey Press, N.Y., 1963., str. XX.

m iS U C J o o a KOTT / Rozalindin sp^

dva pakla doktora fausta

Documents