gospodarski list 18/2014

C I J E N A 1 2 k n

POŠTARINA PLAĆENA UPOŠTANSKOM UREDU 10000 ZAGREB

18

prilog ovog broja

Uzgoj lupinastih voćaka

1. l is topada

2014.

www.gospodarski.hrPretplatite se!

(cijena 70 kn za 3 mjeseca,6 brojeva uključeno)

tel: 01/3843-555mail: [email protected]

Zatražite besplatan primjerak!

AKTUALNE TEME 2 IzabrannajboljiOPG 3 ŠtosvepoljoprivrednicimoguvidjetiuAGRONET-u

vezanozaizravnupotporu? 4 – 5 Sraznihstrana 6 – 7 Kišastvorilaveliketeškoćeištete 8 – 9 Obavljanjedopunskedjelatnostiisporednog

zanimanja10 – 12 Isplativostproizvodnjelupinastogvoća 14 Pravnisavjeti 15 Stručnisavjeti17 – 18 Kakopovećatibioraznolikostna

našimpoljima?

RATARSTVO, MEHANIZACIJA20 – 22 Kukuruznasilažazacijelugodinu 23 Sjetvomdeklariranogizaštićenogsjemenaprotiv

smrdljivesnijeti27 – 28 Vrijemejesjetveječma 31 Rasipačimineralnihgnojiva

VAŠ VRT 32 – 33 Štetnestjenicenakupusu 34 – 35 Jesenskebolestikupusnjača37 – 38 Osnovnizahtjevikodskladištenjakrumpira 39 Jesenupovrtnjaku40 – 41 Ukrasnebiljkemogubitiotrovne!(2) MALI GOSPODARSKI SAVJETNIK 43 – 56 Uzgojlupinastihvoćaka

VOĆARSTVO, VINARSTVO57 – 59 Novaučinkovitametodasuzbijanjaorahovemuhe 63 Ovinuuzvino

STOČARSTVO 64 Pasminegovedaza

proizvodnjumlijeka65 – 66 Držanjeautohtonihpasminasvinja

LJEKOVITO BILJE 67 – 68 Borovica,kleka–

zalijek,začin,rakiju

ISSN 0350-3100Nakladnik

„Gospodarski list”Novinsko nakladničko i trgovačko d.d.

10000 ZagrebTrg bana Jelačića 3

telefon 01/48 16 145telefaks 01/48 16 146

DirektoricaAndreja Vrcan

E-mail: [email protected]štvo

Majstora Radonje 12telefon: 01/38 43 222, 01/38 42 777

telefaks 01/38 43 666E-mail: [email protected]

www.gospodarski.hrGlavni urednikBranko Horvat

Urednički odborVitomir Patko

(zamjenik glavnog urednika)Goran Beinrauch (odgovorni urednik)

Ivan Stupnišek (urednik)Ilustracije

Božidar Špoljarić-Largo

FotografijeArhiva Gospodarskog lista

Shutterstock

List izlazi svakih 15 dana.Tromjesečna pretplata 70 kn

Inozemna godišnja pretplata 75 € ili 100 $Računovodstvo i pretplata

telefon 01/38 43 555 telefaks 01/30 77 725

[email protected]: [email protected]

IBAN HR1223600001101284610 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb

IBAN HR3423900011100301008 kod Hrvatske poštanske banke Zagreb

Devizni račun u Zagrebačkoj banci:IBAN HR12 23600001101284610

Matični broj: 3222195OIB: 09377481666

Tisak i grafička pripremaVJESNIK d.d. ZAGREB Slavonska avenija 4

Rukopisi i slike se ne vraćaju.„Gospodarski list” d.d. upisan je u

Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska pod rednim brojem 73.

Prilozi i savjeti objavljeni u „Gospodarskom listu” temelje se na stručnosti i iskustvu

autora i „Gospodarski list” ne odgovara za slučaj štete ili neuspjeha. „Gospodarski list”

ne odgovara ni za sadržaj oglasa.

Iz ovog broja izdvajamo:

www.gospodarski.hr2 x mjesečno u Vašem domu

internet izdanje

NASLOVNASTRANICANegdašnjiobičajiu trsju,uvrijemeberbegrožđa,prikazanisunapriredbi„Kak su brali naši stari“ održanoj u Bobovcu Rozganskom (općina Dubravica).

Foto: D. Kopač

Zahvaljujemo na podmirenoj pretplatiPodmirena pretplata osigurava redovito izlaženje

„Gospodarskog lista”!

gospodarskilist

43 1. listopada 2014.

Uzgoj lupinastih voćaka

mali

GO

SPO

DA

RSKI

SA

VJET

NIK

Orah, lijeska, kesten i badem su važan izvor čitavog niza tvari koje imaju blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje. Također se koriste u mnogobrojnim industrijama, od industrije abraziva, pa sve do far-maceutske i kozmetičke industrije. Mnogobrojni kozmetički priprav-ci teško se mogu zamisliti bez bademova ulja ili ekstrakata badema, lješnjaka ili kestena. Čokolade ili drugi konditorski proizvodi najpo-znatijih brandova ne mogu se zamisliti bez finih lješnjaka koji im dopunjuju okus i daju prepoznatljivu aromu. Uzgoj lijeske kod nas u posljednje vrijeme doživljava procvat, a dio plodova odlazi preko granice ravno u proizvodne pogone najpoznatijih svjetskih slastičar-skih tvrtki; no i za ostale lupinaste voćne vrste Hrvatska ima i više nego povoljne uvjete za uzgoj. Stoga neka i ovaj prilog bude poticaj proizvođačima, ali i stručnjacima na aktivniji rad na unaprjeđenju uz-goja i širenju površina pod lupinastim voćnim vrstama.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

1. listopada 2014. 1. listopada 2014.gospodarskilist

44

Francuska alpska koza (alpina)

Odabir lokacije je prvi i najvažniji korak u podizanju svakog voćnjaka. Treba izbjegavati sadnju u kotlina-ma i na ravničarskim terenima koji su izloženi dugotrajnim maglama i proljetnim mrazevima. Osim štete od mraza, na takvim će lokacijama voćke biti izložene jačem napadu biljnih bolesti i štetnika. Najpovolj-nije lokacije za sadnju voćnjaka su blagi brežuljkasti tereni južne ili ju-goistočne ekspozicije zaštićeni od hladnih sjevernih vjetrova.

Analiza tlaNakon izabrane lokacija, pristupa-

mo analizi tla za koju treba znati uzeti uzorak na pravilan način. Najbolje je uzeti dva uzorka od kojih će jedan biti uzet s površinskog sloja tla (od 0 do 30 cm), a drugi iz dubljeg sloja tla (od 0 do 60 cm). Tlo treba uzeti s više mjesta na odabranoj lokaci-ji kako bismo dobili uzorak koji će dobro predstavljati stvarno stanje tla na čitavoj lokaciji. U jednom uzorku mora biti 1 – 1,5 kg tla. Treba paziti da uzorak ne bude s mjesta gdje je ležao organski materijal (stajnjak ili kompost), jer će tlo s takva mjesta sadržavati povećanu količinu hraniva i humusa, pa će rezultat analize dati pogrešnu informaciju o plodnosti tla. Svaki uzorak treba dobro označiti i napisati lokaciju i dubinu tla iz koje je uzet, datum uzimanja i druge podat-ke važne za analizu. Raspolažemo li informacijama o kulturama koje su se uzgajale na toj parceli, pomoći ćemo stručnjacima da lakše protu-mače podatke analize. Također treba napisati koje voćke želimo uzgajati. Uzorke tla treba odnijeti u ovlašteni laboratorij, kakav postoji i na Agro-nomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji će obaviti analizu i dati preporuke za gnojidbu i pripremu tla. Novac uložen u analizu tla vratit će se kroz uštedu na gnojivima i dobar rast voćaka koje će biti odabrane u skla-du sa svojstvima tla.

Priprema tla i sadnjaZa veći voćnjak najbolje je tlo pri-

premiti dubokim oranjem na dubi-nu do koje se rasprostire glavnina

korijenovog sustava. Za profesio-nalni uzgoj tlo treba pripremiti na či-tavoj površini, ali za uzgoj okućnici najčešće je dovoljno iskopati sadne jame. Za orah one moraju imati ši-rinu 1 m i dubinu 60 - 80 cm, dok je za lijesku potrebno iskopati upo-la pliće jame ako je tlo propusno u čitavom profilu. Ako postoje zbijeni horizonti na većoj dubini, potreb-no ih je razrahliti. Prvih 30-ak cm tla iz jame treba odlagati na jednu stranu, a dublji sloj na drugu stra-nu jame. U iskopanu se jamu vraća tlo upravo onako kako je i bilo pri-je kopanja - prvo donji sloj, a zatim gornji. Na sredinu se može posta-viti i kolac koji će kasnije poslužiti za učvršćivanje voćke. Prilikom pripreme tla treba obaviti gtnojid-bu prema preporuci dobivenoj od stručnjaka koji su obavili analizu tla.

Sadnju bismo trebali obaviti u je-sen, jer je tada primitak i rast voćke bolji nego kada sadnju obavljamo u proljeće. Prije sadnje treba dobro pregledati sadnice i odbaciti sve one s velikim oštećenjima ili znako-vima bolesti. Korijen treba posebice dobro pregledati i oštrim škarama

odstraniti sve oštećene, nagnje-čene i pokidane žile do zdravog dijela. Nakon toga sadnica je spremna za umakanje korijena u smjesu jednog dijela svježe goveđe balege i dva dijela ze-mlje. Ova smjesa omogućava bolji rast korijena i kontakt s tlom. Iz jame se otkopa samo onoliko zemlje koliko je potreb-

no da cijepljeno mjesto bude 10-15 cm iznad razine tla. Zatim se sadni-ca postavlja na sredinu voćne jame, a na korijen se nabaca sitne trošne zemlje. Sadnica se malo protrese da tlo potpuno zaspe žile. Oko korije-na nabacimo još zemlje i dobro je ugazimo. Na sve to se još rasprostru jedne do dvoje vile dobro zgorjelog zrelog stajnjaka i jamu potpuno za-trpamo. Oko voćke napravimo zdje-licu koja služi za zadržavanje vode i olakšano zalijevanje. Sadnica se za postavljeni kolac privezuje čvorom u obliku osmice da se ne iskrivi i slomi pod naletom vjetra. Posađenu voć-ku treba zaliti sa 15 – 20 litara vode kako bi se ostvario dobar kontakt korijena s tlom. Prije kretanja ve-getacije potrebno je nadzemni dio skratiti da se uspostavi ravnoteža s korijenom.

O uzgoju odabranih voćaka tre-ba se što bolje informirati praće-njem kvalitetne stručne literature i savjetovanjem sa stručnjacima.

Orah (Juglans regia) potječe iz središnje i zapadne Azije, odnosno područja današnjeg Irana (Perzije). Otuda potječe naziv perzijski orah.

Podizanje nasada

Odabir vrsta i sorataNakon odabira lokacije i obavljene analize tla, odabiru se vrste i sorte voćaka koje želimo uzgajati. Na jako maloj okućnici nema dovoljno mjesta za sadnju lupinastih voćaka kao što je orah, jer će nekoliko godina nakon sadnje njegovo stablo narasti toliko da će zasjeniti cijelu okućnicu i onemogu-ćiti uzgoj drugih voćaka. Za amaterski uzgoj treba izbjegavati sorte osjetlji-ve na bolesti i štetočine, jer je njihov uzgoj jeftiniji i sigurniji zbog manje uporabe sredstava za zaštitu bilja. Po-sadimo li voćke na 30 % veći razmak od preporučenoga, voćke će imati više svjetla, pa će plodovi imati bolju obo-jenost i manje će obolijevati. Odabir sorata za profesionalni uzgoj najviše ovisi o zahtjevima tržišta, a tek zatim o osjetljivosti na bolesti i štetočine.

Nasad oraha

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

451. listopada 2014. 1. listopada 2014.

Orah

U Europi ne prelazi granicu od 52 stupnja sjeverne zemljopisne širine.

Plod je cijenjen zbog velike koli-čine ulja koje se nekada rabilo za tamnjenje kose, ali i drugih sasto-jaka. U antičko su ga doba davali iznemoglima i slabima, a bio je po-služivan i kao poslastica. Ima veću količinu bjelančevina koje mogu dobrim dijelom zamijeniti bjelanče-vine životinjskog podrijetla. Lišće i zeleni omotač plodova rabili su se za dobivanje smeđe boje, a drvo ima veliku uporabnu vrijednost. Ci-jenjeno je za izradu finih komada namještaja i u industriji oružja gdje je zbog tvrdoće i lijepe teksture ne-zaobilazno za izradu kundaka pu-šaka. Drvo s puno izobličenja koja mu daju prošaranost postiže veliku cijenu. Otuda izreka ‘’Kada djedovi sade orahe, unuci slave!’’ Zbog po-stizanja izobličenja godova stabla oraha su se u prošlosti čak i tukla.

Sorte

Franquette je stara sorta koja se najviše uzgaja u Francuskoj, odliku-

je se kasnim početkom vegetacije, tako da se smanjuju štete od mo-gućeg mraza, odlikuje se srednje bujnim i relativno rodnim stablom. Muški cvjetovi se razvijaju 10- 12 dana prije ženskih, plod je srednje krupan, izdužen sa nešto hrapavi-jom ljuskom, značajno za ovu sortu je da je jezgra ploda svijetle boje. Parisienne - vegetacija ove sor-

te počinje i završava vrlo kasno,

muški cvjetovi se razvijaju 10-15 dana prije ženskih, ima nešto sitni-je plodove, lijepog oblika, jezgra je malo tamnija.Mayette s vegetacijom počinje

10 dana prije sorte Franquette, ali

se završava ranije, plodovi su iz-duženi s tankom ali neravnom lju-skom, jezgra je svijetle boje, manje je rodna od sorte FranqutteŠejnova je najstarija bugarska

sorta, od svih bugarskih sorti

najkasnije počinje vegetaciju, a nešto je kasnije i završava - srednje je bujna i dosta rodna. Obično su u grupi po 2 ploda. Dobra rodnost ove sorte dolazi zbog njenog viso-kog koeficijenta grananja, skeletne grane prave široki ugao. Prema po-dacima iz literature, urod ove sorte stare 12-15 godina iznosi 64,2 kg po stablu. Kod nas za dobar urod ove sorte potreban je jedan opra-šivač još kasnijeg resanja. Ova je sorta otpornija prema bolestima, a plod je srednje krupan (12g), obr-nuto krupastog oblika, lijepe ravne ljuske, jezgra je tamnije boje, što se smatra nedostatkom, ljuska je tanka i dobro ispunjena jezgrom, količina ulja je dosta velika, a ko-ličina bjelančevina relativno mala. Ovu sortu preporučuje se za uzgoj u našoj zemlji.Jupiter je podrijetlom češka sor-

ta, odlikuje se kraćom vegatacijom,

Najveći mu problem pričinjava-ju proljetni mrazovi koji unište cvatove. Stoga se za uzgoj u kontinentalnom dijelu moraju odabrati sorte što kasnije cvat-nje, dok u primorskom dijelu izbor sorata može biti malo slo-bodniji.

Premda je većina sorata samo-oplodna, dobro je posaditi ba-rem dvije sorte koje će se me-đusobno oploditi, jer u većine muški i ženski cvatovi ne cvatu isto vrijeme.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


46

srednje je bujna i rodna, plod je srednje krupan oko 12 g, ovalnog oblika, ljuska je glatka i dobro is-punjena jezgrom, jezgra je nešto tamnija, ova se sorta može prepo-ručiti za uzgoj u našim uvjetima.

Kora starijih stabala je srebrnka-sto siva i duboko ispucala. Cvjetovi su podijeljeni na muške i ženske cvjetove koji se nalaze na istom stablu. Muški cvjetovi su rese duge 5-10 cm smještene postrance na jednogodišnjim izbojcima, a ženski cvjetovi se razvijaju u skupinama od jedan do dva cvjeta na vrhu jed-nogodišnjih izbojaka.

Uzgoj

Za uzgoj oraha treba odabrati kva-litetno duboko tlo u kojem će se ko-rijenje nesmetano razvijati do dubine od barem 90 cm.

Najbolje mu odgovaraju dobro drenirana tla neutralne reakcije s do-sta humusa i vlage. Podnosi i kisela i slabo alkalna tla. Za pravilan rast oraha potrebno je osigurati 10 mg fiziološki pristupačnog P2O5 i oko 20 mg pristupačnog K2O. Za uspješan uzgoj oraha potrebno je 750 mm oborina godišnje, ali uz uvjet da su dobro raspoređene u vegetaciji. Sto-ga je za najbolji uspjeh potrebno osi-

Orah je dugovječna voćka koja, uz pravilnu njegu, može davati dobar prirod i dugo godina na-kon sadnje. U povoljnim uvjeti-ma stablo oraha naraste do visi-ne od oko 25 metara.

Od sadnje do prvih plodova prođe i četiri do šest godina ako se rabe cijepljene sadnice, a ako se sade sjemenjaci, ulazak u rod je znatno sporiji.

gurati natapanje, posebno u ljetnim mjesecima.

Razmak sadnje za orah varira od 5 X 5 m ako se cijepi na slabije buj-ne podloge, pa do 10 X 10 m ako se se cijepi na bujnim podlogama.

Preporuke za rezidbuPlanira li se na okućnici posaditi

stablo oraha, mora mu se osigurati dovoljno mjesta, jer odraslo stablo zahtijeva puno prostora. Početni rast nadzemnog dijela u prvim je godinama slab, jer se jako razvija korijenov sustav. Kada korijen oja-ča, orah počinje jače rasti. Nerijet-ko pojedini izbojci dosegnu i dva m u jednoj vegetaciji. Rezidbu oraha bolje je obaviti u početku vegetaci-je osljepljivanjem pupova. Jedno-godišnji izbojci imaju šuplju srčiku i teško zacjeljuju pa je poželjno izbjegavati rezidbu prije kretanja vegetacije. Izuzetak je skraćivanje sadnice na visinu debla prije prve vegetacije. Neke sorte (Franquette) imaju oštrije kutove grananja pa im se mladice moraju poviti kako bi krošnja bila otvorenija.

Zaštita od bolesti i štetnika

Orah najčešće napada siva pje-gavost lišća (antraknoza) i crna (bakteriozna) pjegavost oraha. Neke sorte kao što je poznata sorta ‘Šejnovo’ relativno su otporne na sivu pjegavost, pa je njihova sadnja najbolji način zaštite. Unatoč tome, uporaba fungicida se ne može izbjeći. Na orahu štete mogu na-praviti i više vrsta štetočinja kao što su jabučni i orahov savijač, dudo-vac i lisne uši. U posljednje vrijeme

Rezidba na rod obuhvaća od-stranjivanje grana koje ometaju prodor svjetlosti u unutrašnjost krošnje. Rezidba debljih grana obavlja se dok ne počne kolanje sokova u suprotnome iz rane curi biljni sok pa teško zacjelju-je i napada je trulež. Sve se rane moraju premazati voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana.

u Hrvatskoj u području Međimurja zamijećena je orahova voćna muha koja može napraviti velike štete.

Crni orahCrni orah (Juglans nigra) potječe

iz Sjeverne Amerike gdje prirodno raste u staništima koja obiluju vla-gom. Ova vrsta je u Europu une-sena u prvoj polovici 17 stoljeća. Glavna uporabna vrijednost crnog oraha je bila u drvnoj industriji jer mu je drvo iznimne kakvoće. Od njega se izrađuju fini komadi na-mještaja, podovi i drveni dijelovi različitog oružja. Ljuska plodova je izvrstan abraziv, ali se rabi i u koz-metičkoj industriji, proizvodnji filtera za odvajanje ulja od vode itd. Jez-gra se sve više cijeni u kulinarstvu gdje se, osim za izradu različitih pekarskih proizvoda, rabi i kao do-datak jelima ili kao sastojak salata.

Od sadnje do prvih plodova pro-đe i do šest godina ako se rabe cijepljene sadnice, a ako se sade sjemenjaci, ulazak u rod je znatno sporiji. Unatoč tome, praksu sad-nje crnog oraha s drugim voćkama koje ranije dolaze na rod bi trebalo izbjegavati zbog izlučivanja velike količine alkaloida juglona iz korije-na.

Na žalost, iskustvo je pokazalo da je nemoguće uzgajati crni orah

Crni orah je dugovječna voćka koja, uz pravilnu njegu, može davati dobar prirod i više od 50 godina nakon sadnje. U povolj-nim uvjetima stablo crnog ora-ha naraste do visine od 30-40 metara. Plod dozrijeva u jesen, a od običnog oraha (J. regia) se razlikuje i po vanjskom izgledu ljuske. Razlike se također uočlji-ve i u izgledu jezgre.

Crni orah

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist


Biogeni element Optimalna koncentracija u lišću (%)

Dušik (N) 2,2 – 3,5

Fosfor (P) 0,2 – 0,33

Kalij (K) 0,9 – 2,0

Magnezij (Mg) 03, - 0,6

na način da se iz istog nasada može dobiti i kvalitetan plod i drvo. To je stoga što je za proizvodnju drva potrebno obaviti sadnju na manje razmake kako bismo dobi-li uspravno i visoko deblo, dok je za proizvodnju plodova potreban širi razmak sadnje kako bi krošnja imala dovoljno prostora i svjetlosti potrebnih za ostvarenje velikog pri-roda.

Za uzgoj crnog oraha treba oda-brati kvalitetno duboko tlo u kojem će se korijenje nesmetano razvijati do dubine od barem 90 cm. Najbo-lje mu odgovaraju dobro drenirana tla neutralne reakcije s dosta humu-sa i vlage.

Uobičajeni razmak sadnje crnog oraha je 9 X 9 m. Premda se navodi da je crni orah samooplodan, prak-sa je pokazala da je prirod znatno bolji kada se posade barem četiri sorte koje se dobro poklapaju u cvatnji. Nakon dvadesetak godina u dobrim uzgojnim uvjetima, stabla će popuniti raspoložoivi prostor pa je potrrebno iskrčiti svaki drugi red po dijagonali kako bi se ostvario razmak od oko 12 m između sta-

bala. Kada stabla dosegnu starost od pedesetak godina, obavlja se još jedno krčenje svakog drugog reda po dijagonali tako da konačan razmak između stabala bude oko 18 m.

Nakon sadnje potrebno je prove-sti lagano skraćivanje vrha sadnice kako bi se potaknulo razgranja-vanje. U lipnju se obavi pinciranje mladica koje su izrasle is postranih pupova, ali ne i provodnice. Od-stranjivanje nepotrebnih grana se odgađa dok ne narastu najmanje 2,5 cm u promjeru. Tada se uklone samo najniže grane kako bi ostalo uspravno deblo visine od oko 3 m. Po potrebi se odstranjuju grane koje uzrokuju zasjenjivanje kako bi se osigurala što veća rodna površina.

Gnojidbu treba provoditi na te-melju analize lista u srpnju, a op-timalne koncentracije biogenih elemenata nalaze se u priloženoj tablici.

Plodovi su spremni za berbu kada im se klapina na pritisak prsta

Crni je orah osjetljiv na sušu, pa je za komercijalni voćnjak oba-vezno osigurati dovoljno vode tijekom vegetacije inače će doći do naizmjenične rodnosti.

Optimalne koncentracije nekih glavnih biogenih elemenata u lišću crnog oraha

ulegne. U komercijalnim uvjetima berba se obavlja kada je oko 50 % plodova na stablu zrelo. To je za većinu sorata u rujnu ili početkom listopada. Klapina ostaje na plo-du pa je treba što prije odvojiti jer će inače jezgra potamniti. Odmah nakon odvajanja klapine, orasima se izbjeljuje ljuska u otopini vode i izbjeljivača na bazi klora (dodaje se oko 1 čajna žlica izbjeljivača na 5 l vode). Nakon izbjeljivanja ljuske, plodovi se ostave na prozračnom mjestu da se osuše i spremni su za prodaju.

U SAD najveću štetu pravi gljivica koja izaziva antraknozu i insekti koji se u vrijeme dozrijevanja ubušuju u plod. U nas nema iskustava s ovom voćnom vrstom pa zaštitu treba pro-voditi po potrebi i obavezno nakon konzultacije sa stručnjakom.

prof. dr. sc. Tomislav JemrićZavod za voćarstvo

Agronomski fakultet u Zagrebu

LijeskaLijeska (Corylus avellana) je cije-

njena i korisna voćka čiji se plodovi mogu koristiti u različite svrhe. Važ-no je napomenuti da za razliku od drugih voćaka, kod lijeske se biljka i plod različito zovu. Tako se biljka (stablo ili grm) zove lijeska, jer je to ime vrste, dok lješnjak predstavlja plod lijeske.

Lješnjak je bogat vlaknima, vita-minima, mineralima, a dobar je izvor zasićenih masnih kiselina, što ga čini odličnom dopunom prehrani. S obzirom da ne sadrži kolesterol a vi-soke je hranjive vrijednost, preporu-ča s njegova svakodnevna upotreba

u prehrani, posebice u svježem sta-nju. Može se koristiti i kao dodatak žestokim pićima (rakija).

Lješnjaci su vrlo cijenjeni u kon-ditorskoj industriji zbog široke pri-mjene. Mogu se koristiti kao do-

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


48

datak čokoladama, kremama za kolače, za namaze te za dekoraciju.

U farmaceutskoj industriji koristi se ulje lješnjaka u kremama i pre-paratima za kožu.

Ljuska lješnjaka nije otpada, već se može iskoristiti kao malč (umje-sto piljevine ili kore). Također,ljuska lješnjaka predstavlja dobru sirovinu za proizvodnju peleta za grijanje.

UzgojLijeska najbolje uspijeva na

sunčanim položajima s dubokim i ocjeditim tlima slabo kisele do ne-utralne reakcije (pH 6,0-7,0). Iako se veći dio korijena lijeske nalazi na dubini od 1 metra, aktivno korijenje može doseći i dubinu od 2-3 me-tra. Na plićim tlima može uspijevati uz obavezno natapanje. Stabla se sade na razmak od 5 m, a grm koji se želi uzgajati kao živica na raz-mak od 1,5 metara.

Lijeska je listopadna voćna vrsta koja zahtijeva hladne zime kako bi se prekinulo mirovanje pupova. Ipak temperature ispod -9 °C u vri-jeme cvatnje, mogu oštetiti ženske cvijetove. Iako su područja s go-dišnjom količinom padalina od 900 mm pogodna treba biti oprezan. U područjima s nepravilnim raspore-dom padalina, može se javiti potre-ba za natapanjem tijekom sušnih ljetnih mjeseci.

Za razliku od većine voćnih vr-sta, cvatnja se kod lijeske odvija sredinom zime. U našim krajevima to je uglavnom u siječnju i veljači, premda može biti već i u prosincu. Tada se odvija i oprašivanje, tj. pre-našanje polena sa muških resa na ženske cvjetove. Iako se cvatnja i oprašivanje odvijaju u zimi, nasta-vak procesa (oplodnja i rast ploda) nastavlja se tek u proljeće.

Kultivirane sorte lijeske uglav-nom su autosterilne (samoneoplod-ne), te je stoga važno je imati drugu

Stabla lijeske dolaze u punu rodnost nakon 6 godina, a traj-nost nasada može dostići i do 40 godina, pa i duže.

sortu koja će služiti kao oprašivač. Oprašivač bi u nasadu trebao biti zastupljen oko 20 % te najviše udaljen 20 metara od glavne sorte nasada. Također, kod lijeske, ovi-sno o godini dolazi i do problema različitog vremena cvatnje muških i ženskih cvjetova što se također izbjegava sadnjom različitih sorata. Pri tome treba biti oprezan i saditi sorte koje cvatu u isto vrijeme i koje su međusobno kompatibilne da bi se mogle oploditi.

Uzgojni oblici i rezidbaRezidba svake godine nije ispla-

tiva jer je razlika između uloženog i dobivenog zanemariva. Obavlja se ručno, a cijena sata radnika je visoka. Ipak rezidbu je potrebno obaviti svake 2 do 3 godine jer s vremenom rodnost lijeske ukoliko nema rezidbe. Rezidbom se kod lijeske potiče veći i jači vegetativni rast čime se otvara mogućnost bo-lje rodnosti.

Rezidbu treba obaviti tijekom zime dok lijeska miruje. Tako se smanjuje potrošnja hraniva na ne-potrebne izboje koji nam smetaju, a rezidbom se potiče i cvatnja. Prili-kom rezidbe ne smije se zaboraviti sanacijski rez kojim se odstranjuju bolesne, oštećene ili suhe grane, kako bi se smanjila mogućnost na-pada bolesti i štetnika.

Lijeska prirodno tvori grm ili ni-sko drvo s nekoliko debala. U uz-goju lijesku se može držati na neko-liko načina ovisno o našim željama.

Lijeska na vlastitom korijenu stvara mnogo korjenovih izdana-ka, te je uzgoj na vlastitom korijenu pogodan za uzgoj u obliku grma ili kao živa ograda.

Međutim, ako se lijesku uzgaja kao stablo, treba paziti da se redo-

vito odstranjuju vodopije i korjenovi izdanci, pogotovo ako je uzgajana na vlastitom korijenu. Za uzgoj u obliku stabla više se preporuča li-jesku cijepiti na medvjeđu lijesku (Corylus colurna) koja stvara manje korjenovih izdanaka. Ova podloga traži ocjedita ilovasta tla, pa često nije pogodna za teška tla koja se mogu naći u kontinentalnoj Hrvat-skoj. Međutim, medvjeđa lijeska dobro podnosi ekstremne uvjete i sušu.

Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je još ostalo od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlasti-tom korijenu koji često, kako je već rečeno, stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše odr-žavati lijesku kao grm. Također se smatralo da tako lijeska bolje rodi. Doduše, lijeska kao grm ima veći potencijal rodnosti, ali i zahtijeva puno više prostora. Ako se gleda urod po jedinici površine, veći urod se može očekivati kod uzgoja lije-ska kao stablašice jer je tako mo-gući gušći sklop i veći broj biljaka po hektaru.Grm se također može formirati

i iz sadnica lijeske koje su cijeplje-ne na medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadnice posade na isto mjesto (gr-molika vaza). Tako se dobije grm koji ima 3-4 glavne grane i koji se lakše održava jer neće imati tako mnogo korjenovih izdanaka kao

Može se uzgajati u obliku grma u redu ili kao živa ograda, a može se uzgajati i kao stablo (nisko ili visoko). Lijeska rađa na jednogodišnjim izbojima, a kada se formira uzgojni oblik redzibu se obavlja svake2 do 3 godine.

Lijeska stablašica

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist


na lijeska na vlastitom korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i isplativ samo u ekstenzivnim nasadima, tj. na okućnicama jer je za intenzivnu proizvodniju preskup i nije rentabi-lan s obzirom da treba više sadni-ca, a ušteda s obzirom na uzgoj u obliku grma na vlastitom korijenu nije značajna.

Uzgojni oblik grma se formira skraćivanjem sadnice na 20-30 cm kako bi se potaknulo stvara-nje korjenovih izdanaka. Od no-vostvorenih korjenovih izdanaka treba ostaviti 3 do 4 koja će tvoriti osnovne grane. Ostale izboje treba redovito odstranjivati, osim ako ih se želi iskoristiti za obnovu grma ili formiranje gušćeg grma (u slučaju uzgoja žive ograde).

Vaza kao uzgojni oblik je vrlo pogodna za lijesku jer daje dobru osvjetljenost krošnje što je bitno jer plodovi zahtjevaju mnogo sunca, a lijeska rađa na jednogodišnjim iz-bojima. Vaza se formira sa 3 do 4 osnovne grane za koje se ne pre-poruča grananje debla na istom mjestu već na razmaku od 20-ak cm kako bi spojno mjesto grane i debla bilo čvršće.

Uzgojni oblik lijeske s krošnjom koja ima oblik uspravnog vretena na potpornju novi je uzgojni oblik koji je nedavno patentirao g. Vlado Moulis iz Daruvara. Ovaj uzgojni oblik omogućava veliki broj sadni-ca po hektaru ali i veliki urod (čak 2

do 3 puta veći u odnosu na uobiča-jene uzgojne oblike).

Lijeska ulazi u puni rod nakon 7 do 10 godina, a uobičajeni urod je oko 2,5 tone neočišćenog lješnja-ka. Urod naravno ovisi o sorti i uz-gojnom obliku koji se primjenjuje.

SorteIstarski duguljasti je sorta li-

jeske vrlo popularna i zastuplje-

na u uzgoju u Hrvatskoj. Srednje je bujnosti te redovito i obilno rađa. Cvate srednje rano. Dobri oprašivači za Istarski duguljasti su sorte Rimski, Ludolfov, Halski div, Lambert,Gunsleben, Cosford, Apolda, Barcelona. Sorte Cosford i Sodlinger ne mogu biti oprašiva-či za istarski duguljasti. Plodovi su krupni (3-3,5 g) i duguljasti. Zreli plodovi teško se odvajaju od omo-tača. Obično u grozdu dolazi 3 do 5 plodova. Randman Istarskog du-guljastog je 43%. Zbog tvrde ljuske, plodovi su otporniji na napad lje-skotoča, ali su pupovi slabo otporni na napad grinja.Rimski je vrlo stara sorta. Stablo

je srednje bujno uspravnog rasta

i visokog priroda. Cvate srednje rano. Kao oprašivači preporučene su sorte: Halski div, Istarski dugu-

Uzgoj lijeske kao stablašice (ci-jepljene na medvjeđu lijesku) sve više ulazi u intenzivni uzgoj zbog svoje ekonomske oprav-danosti. Stablo lijeske ne zau-zima puno prostora kao grm, čime je mogući gušći sklop i veći urod po jedinici površine. Ne zahtjeva toliko rada oko či-šćenja grma od korjenovih iz-danaka, deblo je visine 50-80 cm što omogućuje veću upotre-bu mehanizacije. Krošnje su bo-lje osvjetljene nego kod grma čime se postiže veća veličina i bolja kvaliteta ploda, a samim time i viša cijena.

ljasti, Barcelona, Banduss, Lambert Filbert, Minnas Fichtwerder i Bearn. Sorte Cosford i Sodlinger ne mogu biti oprašivači za Rimski. Plod je ve-liki, spljoštenog do okruglog oblika. U grozdu može imati do 8 plodova, ali u prosjeku 3 do 4 ploda. Ran-dman jezgre je 40 do 45%. Traži mjesto s puno sunca, dobro dreni-rano tlo bogato hranjivima. Srednje otporna sorta na grinje. Dozrijeva u početkom rujna.

Halski div stara je sorta. Plod je vrlo veliki, okrugli i dobrog okusa. Stablo je srednje bunjosti. Traži do-bro osunčane položaje ali uspijeva i na lagano sjenovitim. Dozrijeva po-četkom rujna.Rimski ukusni (Tonda Gentille

Romana) talijanska je sorta. Dobro rađa. Dobar oprašivač je Okrugli difonski (Tonda di Giffoni). Plod je okruglasti, srednje krupan (2,5 g). Randman je 45,0%. Zbog svoje kvalitete i izvrsnog okusa (kao što i sami naziv kaže) tražena je sorta za konditorsku industriju. Okrugli difonski (Tonda di Giffo-

ni) također je talijanska sorta. Sred-nje je bujnosti, široke do uspravne krošnje. Dobre je rodnosti. Cvate srednje rano. Preporučeni opra-šivači su: Tonda Romana, Riccia di Talinico, Nocchione, Mortarella, San Giovanni i Camponica. Plod je srednje veličine (2 do 2,5 g), okru-glastog oblika i ugodnog okusa i odlične kvalitete. U grozdu se može naći 2 do 3 ploda. Randman jezgre je 43 do 47%. Zbog kvalitete plo-da često uzgajana za konditorsku i farmaceutsku industriju. Osjetlji-va prema kasnim mrazevima zbog čega se ne preporuča za kontinen-talno područje.

Barcelona (Fertile de Coutard) francuska je sorta jako zastuplje-na u uzgoju u SAD-u. Plodovi su krupni (3,3 g). Pogodna je za pre-rađivačku industriju. Otporna je na bolesti i nametnike.

Zaštita od bolesti i štetnikaIako zaštita lijeske nije zahtjev-

na, ona zauzima važno mjesto u uzgoju. Poznati štetnici lijeske su

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


50

Badem ili bajam je dugovječna voćna vrsta, koja uglavnom raste u obliku starih stabala slobodno oblikovanih krošnji na okućnicama, obroncima, ili oko polja, a intenzivni nasadi ove profitabilne vrste zastu-pljeni su u malom postotku. U po-jedinim krajevima naše zemlje (po-sebno u mediteranskom području) postoje idealni uvjeti za uzgoj baja-ma, a na tržištu gotovo da i nema domaćeg bajama, već Hrvatska to voće uvozi iz Kalifornije, Španjolske i Italije.

Kod nas uglavnom prevladava-ju, rano cvatuće sorte i tipovi tvrde ljuske loše gospodarske vrijednosti (prinos jezgre je malen, 25 – 30%)

ljeskotoč, ljeskova grinja, bademov moljac, lijeskina uš i dr.Ljeskotoč je kukac veličine 6-9

mm, crvenkastosmeđe boje, po-kriven sitnim žutosivim dlačicama. Pripada skupini pipa koje se prepo-znaju po glavi izduženoj u dugačko tanko rilo. Rilo mu služi da prodire duboko u plodove. Ima jednu ge-neraciju godišnje, a odrasle jedin-ke se javljaju od početka svibnja do kolovoza. Štetu čine ženke koje se prije odlaganja jaja hrane i izgri-zajući male rupice u lišću ili buše-ći mlade tek zametnute plodove, koji tada otpadaju. Plodovi koji ne otpadnu podložni su napadu glji-vica (Botrytis, Monilinia, Fusarium i sl.) koje uzrokuju truljenje plodova. Ženke također rade štetu odlaga-njem plodova duboko u plod gdje ličinke provedu cijeli svoj život izje-dajući jezgru plodaLjeskova grinja se zavlači u

pupove te izaziva nenormalno bu-brenje pupa unutar kojega živi. Ta-kvi zaraženi pupovi se ne otvaraju ili daju deformirane listiće koji vrlo brzo otpadaju. Grinje se vrlo lako sele u druge pupove tijekom cije-le vegetacije. Najčešće se javlja u hladnim i vlažnim proljećima.

Od bolesti koje se javljaju na li-jesci značajne su gljivice Botrytis,

Monilinia, Fusarium koje su često čine sekundarne štete.Rak kore može se javiti na mje-

stima koja su oštećena uslijed obra-de tla, košnje i sličnih agrotehničkih zahvata. Posebno opasnima ih čini činjenica su jako dobra mjesta za skrivanje i početak napada kukaca kojiu buše drvo.Pepelnica se javlja kao bijela ili

sivkasta prevlaka na lišću. Naruša-va normalan razvoj lišća, pupova i plodova. S obzirom da gljivica odu-zima hranjiva biljci, mogući su zna-čajni poremećaji u rastu. Uklanjanje otpalog zaraženog lišća i pravovre-meno tretiranje fungicidima uspješ-no smanjuje štete od pepelnice.Palež lista može se javiti kod

nedostatka hranjiva, fitotoksičnosti

Goran Fruk, dipl. ing. agr.Zavod za voćarstvo

Agronomski fakultet u Zagrebu

pesticida ili zbog stresa. Kod jakih pojava paleži lista moža doći do opadanja lišća u ljetnim mjeseci-ma. Redovito zalijevanje i umjerena gnojidba, pridonose smanjenju po-jave paleži. Čađavost lišća, izboja i plodova izazivaju gljive čađavice koje su sekundarni štetnici. Više štete vizualnom izgledu lijeska, ali i kod jačih napada mogu uzrokovati probleme zbog smanjene aktivne površine fotosinteze. Lako se ispiru fungicidima, ali pravilna i pravovore-mena zaštita od insekata koji ju pre-nose mogu ih držati pod kontrolom.

Nasad lijeske

Badem

čime proizvodnja badema nije ren-tabilna.

Plodovi badema su cijenjeno, vrlo kalorično, hranjivo i jako traženo

voće na domaćem i stranom tržištu. Plodovi sadrže kvalitetne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, mineral-ne tvari, aromatske tvari i vitamine.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist


Proteini 19 g

Masti 54 g

Zasićene masne kiseline 4,5 g

Ugljikohidrati 4 g

Biljna vlakna 14,5 g

Energetska vrijednost 2600 kJ (640 kcal)

Od vitamina sadrži vitamine B1, B2, B6, nijacin, vitamin E i bogat je mineralima, osobito kalijem - 860 mg, kalcijem - 250 mg, te magne-zijem, fosforom, željezom, cinkom, bakrom, sumporom. Plodovi se mogu dugo čuvati, a najviše se mogu upotrebljavati za stolnu po-trošnju, te u prehrambenoj, kondi-torskoj, farmaceutskoj i kozmetič-koj industriji

Obzirom da može uspijevati i na lošijim tlima, a na priobalnom poja-su Dalmacije i Hrvatskog Primorja ima dosta takvih tala na kojima se ne može uzgajati gotovo nijedna kultura, badem bi se mogao koristi-ti i za pošumljavanje.

Uzgoj

Badem je voćka skromnih za-htjeva iako intenzivan uzgoj zahtije-va primjenu različitih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata, u cilju postizanja maksimalnih priroda i dobrog randmana, ali općenito za badem se može reći kako nema nekih specijalnih zahtjeva za uzgoj.

Važno je pri odabiru proizvod-nog prostora voditi računa o apso-lutno minimalnim temperaturama. U tom pogledu badem je dosta sli-čan breskvi i marelici, što znači da se u našoj zemlji ipak može uspješ-

Hranjiva vrijednost 100 grama ploda slatkog badema

Zbog velike potražnje u pre-hrambenoj i kozmetičkoj indu-striji (bademovo ulje), te manje proizvodne troškove i nešto veću otkupnu cijenu uzgoj badem je isplativ. Uz global-no zatopljenje koje pogoduje bademu i uzgoju kasnocvatu-ćih sorti, badem ima svijetlu budućnost u primorskom, ali i u kontinentalnom dijelu Hrvat-ske.

no uzgajati ovisno o lokalitetu. Naj-osjetljiviji je na niske temperature u vrijeme cvatnje i zametanja plodo-va (dok plodovi ne postignu dulji-nu od oko 3 cm), ali to nije razlog da se ne može uspješno uzgajati. Ovaj problem se lako riješi izborom adekvatnog sortimenta tj. sorata koje kasnije cvatu, i na taj način se sprječava mogućnost oštećenje cvjetova, plodova i izostanak priro-da.

U odnosu na ostale voćne vrste badem dobro podnosi sušu (uvje-tovano anatomsko-morfološkim svojstvima korijenove mreže) i vi-soke temperature (čak do 50 oC i vrlo je otporan na ožegotine odno-sno palež lišća, mladica i ploda. U fazi mirovanja može podnijeti i do -25 oC.

U pogledu tla i natapanja, može se reći da badem nema velikih za-

htjeva, raste na najskromnijim tlima od svih voćnih vrsta, ali za dobar rast i razvoj, redovit i kvalitetan prirod traži duboka, rastresita tla dobro opskrbljena humusom te vo-dom i ostalim hranjivima, te neutral-ne do slabo kisele ili slabo alkalne reakcije. U vrijeme velikih vrućina i suša ipak je poželjno natapanje u srpnju, radi osiguravanja vode za normalan razvoj ploda, što je i eko-nomski opravdano.

Kao i za ostale višegodišnje voćne vrste potrebna je dobra du-binska priprema tla prije sadnje i meliorativna gnojidba. Dodatna gnojidba se obavlja po potrebi, ako su takve preporuke nakon kemij-ske analize tla. Za sadnju je važno odabrati zdrave i prvoklasne sadni-ce, a sadnju treba obaviti ovisno o vremenskim prilikama pojedine go-dine, kao i o klimatskim prilikama pojedinog područja (prednost se daje jesenskoj sadnji). Prije sadnje potrebno je iskopati jame većih di-menzija (100x80 cm), a dubina sad-ne jame ovisi o dubini na kojoj se nalazila u rasadniku i važno je da je korijenje ravnomjerno raspoređeno i ne svinuto prema gore. Razmak sadnje može iznositi 6x4 ili 6x5 me-tara, ovisno o tipu tla.

SorteŠto se tiče sortimenta, u nas

su prisutne sorte sa s niskim ran-dmanom, jezgre (sjemenki) od 20

Važno je prilikom odabira sorti-menta birati sorte kasnije cvat-nje koje su otpornije i mnogo prikladnije za uzgoj u kontinen-talnim i toplijim mediteranskim područjima. Poznato je da se badem najčešće uzgajao isklju-čivo na sjemenjaku, koji je rano procvjetao zbog čega je mraz često znao uništiti cvijet. Treba naglasiti da su starija stabla ba-dema, uz primjenu kvalitetne agrotehnike, vrlo otporna na niske temperature.

Sorte koje se mogu preporučiti su Ferragnes, Tuono, Nonpareil, Pri-morski, Čarski kasni, Aromatični, Prianiy, Knez Črnomir, Texas, Jalski i dr. U visokorazvijenim zemljama u 95% novih nasada prevladavaju četiri sorte i to: Ferragnes, Supernova, Tuono i Genko. Pozitivna svojstva tih sorata su dobra i redovita rodnost, kasna cvatnja, dobar randman jez-gre (od 35-40 %), malo dvostrukih sjemenki, polutvrda koštica i dobra kvalitativna svojstva jezgre. Zadnje tri sorte su samooplodne.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


52

do 25%. Selekcijski rad teži stva-ranju kasno cvatućih sorata koje se odlikuju dobrim gospodarskim svojstvima kao što su visoka i re-dovita rodnost, kasna cvatnja, do-bar randman jezgre (od 35-40%), malo dvostrukih sjemenki, i dobra kvalitativna svojstva jezgre. Postoje mnogobrojne novoselekcionirane sorte koje kasno cvatu a dobrih su gospodarskih svojstava:

Uzgojni oblici i rezdibaBadem je voćka skromnih za-

htjeva iako intenzivan uzgoj zahti-jeva primjenu različitih agroteh-ničkih i pomotehničkih zahvata, u cilju postizanja maksimalnih priro-da i dobrog randmana. Budući da se kod badema najčešće formira uzgojni oblik popravljene vaza, a rjeđe piramide, u prvim godinama nakon sadnje važno je pravilno for-mirati uzgojni oblik (primarne ske-letne grane formiraju na 50-60 cm visine), a nakon ulaska u rod po-trebno je redovito provoditi rezidbu (prorjeđivanje, odstranjivanje suhih i oštećenih grana, vodopija) u cilju održavanja ravnoteže vegetativnog rasta i rodnosti, te održavanja osvi-jetljenosti krošnje i sl. Što se tiče održavanja tla u nasadu ovisno o uvjetima i području uzgoja, te me-đurednom razmaku, može se obra-đivati čitava površina tla ili zatraviti

površina između i unutar redova, a obrađivati samo prostor neposred-no uz voćke. Zatravljivanje je po-sebno poželjno na kosim terenima zbog zaštite od erozije.

Urod i berbaBerba se odvija u botaničkoj zre-

losti plodova kada dolazi do morfo-loških promjena zelenog omotača ploda koji mijenja boju i puca, a do čega dolazi tek nakon odrvenjavanja ljuske. Badem dopušta nešto du-lje razdoblje berbe, što je pozitivna okolnost jer se može kombinirati s uzgojem ostalih voćnih vrsta koje vo-ćari obično imaju zastupljene u vla-stitoj proizvodnji. Koristi se zreli plod, koji se ubire u rujnu i listopadu.

Postoje dvije osnovne podvrste: gorki badem (koristi se za proi-zvodnju esencijalnog ulja, začina, ali ako se ne preradi izrazito je otro-van), te slatki badem (koristi se za izravno za prehranu,u industrijskoj preradi i posebno kod izrade slat-kiša, kolača). Prema tvrdoći ljuske i randmanu jezgre sorte se dijele u pet skupina: 1. jako tvrde ljuska i randman

jezgre od 20-25% 2. tvrde ljuske i randmane jezgre

od 25-40% 3. polutvrde ljuske i randmane jez-

gre od 40-50%4. polumeka ljuska i randmana

jezgre od 50-60%

5. mekana ljuska i randman jezgre preko 60%

Zaštita od bolesti i štetnikaBadem napada velik broj bolesti

i štetnika, a njihova štetnost ovisi o velikom broju čimbenika (bioloških i ekoloških). U intenzivnoj proizvod-nji i na većim površinama mogu se očekivati veće štete nego na po-jedinačno zasađenim stablima na okućnici.

Jedna od najopasnijih bolesti je monilija (M. laxa) koja napada bajdem posebno u kišnim godi-nama u vrijeme cvatnje i uzrokuje rak rane na stablu, zatim dolazi do izlučivanja smole, a ako je jači na-pad može se osušiti i cijelo stablo. Može se javiti još i kovrčavost lista (koja je učestala kod breskve) te pjegavost lista. Bakterijske bole-sti i virusi mogu se pojaviti ukoliko se zasade zaražene sadnice ili se mlade sadnice zasade u zaraženo tlo od predkultura. Od štetnika veće štete bademu može načiniti žilogriz (posebno u prvim godinama nakon sadnje), zatim cvjetojed (uništa-va cvjetne pupove te uslijed jačeg napada može izostati prirod čak do 80%), bademova stjenica (ošteću-je list uz glavnu žilu, uslijed čega dolazi do žućenja i propadanja li-šća) a ovisno u klimatskim uvjetima tijekom godine badem mogu napa-sti lisne i štitaste uši te grinja.

Urod može biti 25-30 kg po stablu. No osim količine priroda, prilikom uzgoja badema važna su sljedeća svojstva: broj plodova u jednom kilogramu, po-stotak jezgre (randman), kakvoća jez-gre, tvrdoća ljuske. Plodovi se razlikuju po okusu jezgre te tvrdoći ljuske.

U prvim godinama nakon sadnje važno je pravilno formirati uzgoj-ni oblik stabla badema

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist


KestenKesten je zastupljen u mnogim

krajevima naše zemlje i uglavnom se smatrao kao šumska listopad-na vrsta, a danas se s obzirom na spoznaju o hranjivosti njegova plo-da sve više uzgaja u plantažnom uzgoju. Zbog sve veće potrebe za hranom biljnog podrijetla i kesten počinje zauzimati značajno mjesto u svijetu zdravih prehrambenih na-mirnica, te je zanimljiv osim zbog svojih ukusnih plodova, isto tako i kao tehničko drvo, sirovina, te osi-gurava pčelama obilnu pašu za vrijeme cvatnje. Spada u najdugo-vječnije voćke, stablo može narasti preko 20 m u visinu (s velikom i buj-nom krošnjom) a može preživjeti stotine godina.

Plodovi pitomog kestena su izu-zetno vrijedna namirnica za ljudsku prehranu, pa se u mnogim krajevi-ma skupljaju za otkup u prehram-benoj industriji, koja ga prerađuje u pire ili brašno i konzervira. Sadrže oko 40% škroba, 29% šećera, 3,4% masti, 8,3% bjelančevina, 2,8% ce-luloze, 1,5% mineralnih tvari, 10 - 35 mg vitamina C i niz drugih dijetet-sko-terapeutskih tvari. Zahvaljujući visokom udjelu škroba, od njegovih se plodova proizvodi i brašno, koje pomiješano s brašnom žitarica daje punovrijedna peciva i kruh.

Također je važna uloga kestena u hranidbi divljači u šumama gdje je on zastupljen. Kesten je isto tako cijenjen kao izvanredno tehničko kvalitetno drvo, ali se i njegov list koristi u farmaceutskoj industriji.

Republika Hrvatska obiluje sta-ništima savršenim za rast i razvoj pitomog kestena. Jedan od ciljeva

našeg voćarstva bi trebao biti po-vratak pitomog kestena na njego-va prirodna staništa, kao što bi se trebalo i približiti ovu kulturu sta-novništvu, i samim time povećati značaj nepravedno zapostavljene voćne vrste.

Potrebno je povećati njegov are-al podižući nove plantaže, a zašti-titi pojedinačna stara kestenova stabla, kao i obnoviti i urediti stare kestenike za proizvodnju ploda. Dobra bi ideja bila i urediti stare kestenove šume za turističke rute u koje bi turisti odlazili na rekreaciju i sakupljanje plodova. Potrebno bi bilo obaviti selekciju domaćih po-pulacija, sorata pitomog kestena, kao i organizirati domaću proizvod-nju sadnica autohtonih sorata pito-mog kestena, te bi se time moglo raditi i na brendiranju autohtonih sorata. Također bi jedan od ciljeva trebao biti i organizacija otkupa i prerade plodova pitomog kestena. Pitomi kesten je izuzetno zahvalna voćna vrsta, kako u proizvodnji, tako i u preradi, te postojanje tradi-cije uzgoja ne bi trebalo samo tako pustiti zaboravu, već revitalizacijom podići na jedan viši stupanj.

Osim u ljudskoj prehrani, ke-sten je iznimno važan kao pče-linja paša, a nadaleko je poznat i cijenjen kestenov med koji se proizvodi u drugoj polovici lip-nja i karakteristično je intenziv-nog mirisa i pomalo gorkastog okusa.

Najznačajnija i najcjenjenija vr-sta kestena u svijetu jer europ-ski kesten (Castanea sativa) koji raste u svim zemljama medite-ranskog podneblja (Portugal, Španjolska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Grčka i Turska), a značajna mu je otpor-nost na niske temperature i to čak do -20 oC. Osim europskog kestena značajni su još i kineski, japanski i američki kesten, koji predstavljaju bogat izvor pod-loga i sorata značajnih za šire-nje uzgoja ove vrste i kod nas.

Kod nas se kesten tek u posljednjih nekoliko godina počinje uzgajati u voćnjacima, i to zahvaljujući i državnim poticajima za podizanje na-sada kestena. Hrvatska nema prerađivačkih kapaciteta, a obzirom na činjenicu da se u svijetu kesten konzumira u velikom broju raznovr-snih prehrambenih proizvoda, mogućnosti za razvoj ove prerađivač-ke prehrambene industrije su velike.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


54

Kineski kesten (Castanea molli-sima) odlikuje se širokom krošnjom i dlakavim grančicama jednogodiš-njih izbojaka. Kroz dugo vremensko razdoblje stekao djelomičnu imu-nost na gljivičnu bolest rak kore.Japanski kesten (Castanea cre-

nata) prirodno izrasta u gusto, zbi-jeno, tanko drvo, postižući visinu 10-15 metara. Otporan je na većinu poznatih bolesti. Kvaliteta ploda mu je slabija u odnosu na druge vrste ovog roda.Američki kesten (Castanea den-

tata) karakterizira izrazito visoko sta-blo (do 30 m), a promjera debla do 1,2 m. Plodovi američkog kestena smatraju se najslađim, najukusnijim i najbrašnavijim plodovima od svih kestena. Vrlo je osjetljiv na bolesti a izrazito na rak kore kestena.

UzgojPitomi kesten je kod nas autoh-

tona vrsta drveća, no zbog specifič-nih ekoloških zahtjeva dolazi samo na određenim staništima. Zbog toga njegovo područje uzgoja čine ili povezane površine ili dolazi na izoliranim površinama područja submediteranske klime kao što su Hrvatsko primorje i otoci Sjevernog jadrana ili izdvojene površine umje-rene kontinentalne klime u unutraš-njosti naše zemlje.

Prema nakim navodima za uspješan rast i plodonošenje pito-mog kestena potrebna je vegeta-cijska sezona od 180 dana s pro-sječnom temperaturom većom od 10 °C i oborinama od 800 do 1600 mm. Također je potrebna umjere-na vlažnost zraka i tla, a za dobro dozrijevanje ploda važne su tople i sunčane jeseni.

Što se tiče kvalitete tla, pitomi kesten je uglavnom acidofilna vrsta. Uspjeva na eruptivnim i silikatnim podlogama. Javlja se na škriljcima i pješćenjacima na kojima su for-mirana duboka svježa i kisela tla, pjeskovito-glinasto-ilovaste tekstu-re. Na vapnenačkim podlogama javlja se samo tamo gdje je došlo do dekalcifikacije dubljeg sloja tla, što je slučaj s istarskim crvenicama.

Vrsta Visina stabla (m)

Masa pojedi-načnog ploda

(g)

Veličina ploda

Otpornost prema kvarenju

C. sativa – Europski kesten 18-24 10-25 Krupan Vrlo malo

C. dentata – Američki kesten 18-30 3-12 Mali Neotporan

C. crenata – Japanski kesten 12-18 30 Varira Malo

C. mollissima – Kine-ski kesten 9-15 10-30 Srednji Vrlo otporan

Svojstva glavnih ekonomskih vrsta kestena

Kesten ne uspjeva na degradiranim tlima bez humusa niti na aluvijalnim tlima uz rijeke, a obzirom da razvija snažno korijenje, pogoduju mu du-boka tla. Izuzetno važnu ulogu za uzgoj pitomog kestena imaju fosfor, kalij i dušik. Što se tiče kiselosti, najpogodnija su ona tla čija je pH vrijednost između 4,0 – 6,0.

Budući da kesten zahtjeva više svjetla i topline u vrijeme cvatnje i dozrijevanja ploda, u primorskim krajevima najčešće se uzgaja za plod, dok je u unutrašnjosti u većini slučajeva glavni prihod kestenovih šuma tehničko drvo, iako se saku-pljaju i plodovi.

Obzirom na specifične zahtjeve prema ekološkim uvjetima i na du-govječnost stabala, prilikom oda-bira proizvodnog prostora treba obratiti posebnu pažnju. Nekoliko mjeseci prije planirane sadnje ke-stena poželjno je obaviti duboku obradu tla (70-100 cm) odnosno iskopati rupe dimenzija 100x100 cm i dubine od 50 do 80 cm (ovi-sno o tipu tla, ako je tlo na vapnen-cu onda ne ići preduboko da se ne dođe matičnog supstrata koji bi mogao utjecati na promjenu pH vrijednosti). Nakon pripreme tla i kopanja sadnih jama što većih di-menzija potrebno je provesti meli-orativnu gnojidbu mineralnim i or-ganskim gnojivima, te po potrebi dodati zemlju kisele pH reakcije (koja će se prilikom sadnje pomije-šati s ostalom zemljom da što prije dođe u kontakt s korijenom sadni-ce kestena).

Sadnja se preporučuje u vrije-me mirovanja vegetacije, a vrijeme sadnje je ovisno o tipu sadnica: sadnice s golim korijenom saditi odmah nakon vađenja iz rasadni-ka, dok se kontejnirane sadnice mogu saditi tijekom jeseni, dok to vrijeme dozvoljava ili u rano prolje-će (veljača-ožujak). Prilikom sadnje valja razmišljati o izboru sorata kao i adekvatnih oprašivača. Sadnice je neophodno pričvrstiti vezicom uz kolac i zalijevati s 15-20 litara vode čak i tjedan dana nakon sadnje, ako nema oborina. Razmak sadnje ovisi prvenstveno o bujnosti sorte i podloge. Ako se sade kesteni cije-pljeni na podlogama slabije bujno-

Odabirom povoljnih ekoloških uvjeta za uzgoj kestena utječe se na masu, krupnoću i kvalite-tu ploda.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist


sti razmak sadnje može biti 4-5 x 2-2,5 m, dok kesteni na generativ-nim podlogama trebaju puno veće razmake čak i do 10 x 10 m ovisno o samoj bujnosti podloge i sorte.

SorteDanas je cilj selekcije kod ke-

stena pronaći tipove otporne na najznačajnije bolesti i štetnike (rak kore i osu šiškaricu) i onda križa-njima popravljati osobine ploda kao što su krupnoća, kvaliteta, ra-niji dolazak u rod. Uz to važno je i pronalaženja adekvatnih podloga s osobinama patuljastog rasta i mo-gućnostima proširenja uzgoja i na karbonatna tla, obzirom da kestenu za uzgoj pogoduje kiselo tlo.

U Hrvatskoj bi razvoj kestena trebao ići u dva smjera. Jedan u odabir domaćih autohtonih sorti kestena te njihovim uvođenjem u intenzivne nasade, a drugi bi pred-stavljao introdukciju poznatih sora-ta kestena dobrih svojstava.

Kod nas postoji velik broj različi-tih fenotipova kestena na svakom uzgojnom području, a svakako naj-poznatiji su maruni. Marun je velika oplemenjena

sorta pitomog kestena nastala cije-pljenjem plemkama maruna tj. ke-stena dubenca. Ima ga mnogo po obroncima Učke, najviše u okolici Lovrana, Opatije i Mošćeničke Drage, pa se u ovim krajevima još naziva i “lovranski marun”. Marun je izgle-dom veći, svjetlije ljuske, koja se lako odvaja, i slađi od običnog ke-stena. Smatra se da Maruni upravo zbog dobrih organoleptičkih svoj-

stava spadaju u najkvalitetniju vrstu kestena, te imaju veliku važnost u gastronomiji.

Održavanje tla i gnojidbaNakon sadnje važno je tlo pravil-

no održavati na način da se redovi-to obrađuje u cilju uništavanja koro-va i očuvanja vlage (tzv. crni ugar) odnosno sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu koje onda zaoravanjem u tlo osiguravaju dodatne organske tvari. Ukoliko je osigurano navod-njavanje, između i unutar redova mogu se zasijati djetelinsko travne smjese. Sustavom za navodnjava-nje ujedno se može obavljati i re-dovita gnojidba i prihrana kestena koji će konačno utjecati na prirod i kvalitetu plodova. Ukoliko su keste-ni zasađeni na nagnutim terenima (>5-7%) tada je zbog sprječavanja erozije, poželjno zatravljivanje cije-le površine, a obrada tla se obavlja samo oko zasađenih sadnica.

RezidbaU prvim godinama nakon sadnje

rezidba treba biti svedena na mi-nimum, jer se smatra da se jačom rezidbom mladih stabala produljuje nerodno razdoblje. Nakon prikraći-vanja sadnice na 80-150 cm nastoji se formirati uzgojni oblik s okru-glastom krošnjom bez provodnice - tzv „vaza“.

Rezidba za formiranje oblika krošnje provodi se krajem zime, a tijekom vegetacije uklanjaju se vodopije i izbojci koji rastu prema unutrašnjosti krošnje te ju zasje-njuju. Kod slabije razvijenih grana

može se provoditi i pinciranje (od-stranjivanje vršnog dijela tijekom vegetacije).

Obzirom na dugovječnost staba-la kestena, starija stabla često izgu-be svoj oblik te imaju puno suhih i oštećenih grana. U takvim sluča-jevima ide se jaču i oštriju rezidbu skraćivanje primarnih grana ili čak i rezidba do osnove debla odnosno cijepljenog mjesta. Kod takve re-zidbe neophodno je nastale rane i oštećenja premazati voćarskim vo-skom. Kroz nekoliko godina tako orezano stablo će uz redovitu nje-gu (zalijevanje, prihrana, rezidba i formiranje) ponovo ući u rod.

Urod i berbaPlodovi kestena smješteni su u

ježici, a berba se obavlja u punoj zrelosti kada plodovi pojedinačno ili u ježici padnu na tlo. Berba se vrši ručno skupljanjem plodova, a učinak ovisi o krupnoći plodova i može biti od 5 -15 kg po satu. U plantažnim nasadima može se pro-vesti mehanička berba pomoću tre-sača i usisnih cijevi ili raznih saku-pljača koji onda odvajaju plodove od ježica i odmah ih kalibriraju pre-ma veličini u razne kategorije. Vrlo krupni plodovi se smatraju oni čija je masa veća od 11 g (u 1 kg ide preko 80 plodova), krupni su mase od 10-11 g (u kg ide 80-100 keste-na), srednje krupni od 6,5 do 10 g

Od uvoznih sorti kestena pre-poručuju se uglavnom talijan-ske sorte Marrone fiorentino, Antrodoco, Triora, Caprese Michelangelo, Marrone di Ma-randi, Sangiorgio, a danas su među traženijima sorte europ-sko-japanskih križanaca Mar-val, Marsol, Bouche de Betizac i dr.. Sorte ovih križanaca ranije dozrijevaju –u rujnu što im osi-gurava dobar plasman na trži-štu.

Nakon ulaska u rod, rezidba treba biti redoviti zahvat, a in-tenzitet ovisi o sortimentu i bujnosti stabala, a cilj takve re-zidbe je održavanje formiranog uzgojnog oblika te ravnoteže između vegetativnog rasta i rodnosti. Obzirom da kesten formira rodne pupove na izboj-cima razvijenim iz vršnih pupo-va prošlogodišnjih izbojaka važno je rezidbom ostaviti do-voljno takvih, a ujedno osigu-rati tjeranje novih izbojaka koji će rod donositi iduće godine. Osim toga i na rodnim stablima važno je redovito osiguravati osvijetljenost krošnje, uklanjati vodopije i sl.

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK


56

(100-150 plodova ide u 1 kg) i sitni plodovi 150 -200 treba za jedan ki-logram i imaju od 5 do 6,5 grama.

Prirod značajno ovisi o podlozi i gustoći sklopa. Kesten na bujnoj podlozi ili sjemenjaku rodi tek u de-setoj pa čak i petnaestoj godini, a prirod mu iznosi oko 30-40 kg po stablu. Cijepljenjem se taj period skraćuje na 3-7 godina, a prirod se znatno može povećati (100 kg po stablu).

Nakon berbe plodove je važno čim prije preraditi odnosno stavi-ti na čuvanje u adekvatne uvjete (hladnjače s normalnom atmosfe-rom na temperaturi od 0-3 oC (2-6 tjedana) ili u uvjetima kontrolirane atmosfere 4-6 mjeseca.

Zaštita od bolesti i štetnikaNajvažnije i najopasnije obolje-

nje pitomog kestena je zarazna glji-vična bolest poznata pod imenom rak kestenove kore ili endotioza. Uzročnik oboljenja je gljiva Cryp-honectria parasitica (Murr.). Micelij gljive parazitira koru debla i grana, probija se do kambija i razara ga. Kada se micelij razvije po čitavom opsegu parazitiranog dijela, dolazi do djelomičnog ili potpunog odu-miranja stabla ili grane iznad mjesta infekcije. Bolest je vrlo štetna, jer izaziva brže ili sporije propadanje stabala, pa i čitavih sastojina. Zara-žene pjedinačne grane poželjno je odstraniti. Postoje tri tipa rakastih formacija: 1. Aktivni rak (uzdužno raspucala kora svijetlo smeđe boje, otvorene rane), 2. Površinski rak (zadebljanje debla i ljuskava kora)

i 3. Kalusirajući rak (oko rane je for-mirano zadeljalo tkivo – kalus, koje svojim širenjem zacijeljuje i zarasta ranu). Protiv gljive uzročnika raka kestenove kore nije poznato nika-kvo zaštitno sredstvo.

Po važnosti i opasnosti druga bolest pitomog kestena je trulež korijena, koju izaziva Phytophthora cambivora. Te se gljive saprofitski održavaju u površinskom sloju tla. Infekcija se ostvaruje putem finih korijenčića i preko ozlijeda na ko-rijenju, koje potamni, postaje me-kano i kiselkastog mirisa. Iz zone korijenja oboljenje se širi prema vratu korijena i kada ga patogen obuhvati dolazi do sušenja stabala. Od ovog oboljenja češće stradava kesten izvan prirodnog areala pro-stiranja i na prevlažnim staništima.

Značajna je još i šupljikavost lista kestena koja se javlja u kasno ljeto posebno u uvjetima povećane vla-

doc.dr.sc. Martina Skendrović Babojelić

Zavod za voćarstvoAgronomski fakultet u Zagrebu

ge i prepoznaje se po nekrotičnim pjegama na listu, a napadnuto lišće brzo pada s stabla.

Posljednjih godina prijeteći i novi karantenski štetnik je keste-nova osa šiškarica (Dryocosmus koriphilus) koji se tijekom 2010. godine pojavio u Hrvatskoj. Širi se se nekontroliranim uzimanjem plemki, te preko sadnica pasivnim transportom. Lako se prepoznaje po šiškama koje stvara na izbojci-ma i listovima pri čemu se značajno smanjuje lisna površina, što izravno utječe na gubitak priroda i do 70%, a jači napad može uzrokovati suše-nje cijelog stabla. Kemijsko suzbija-nje još do sada nije dalo pozitivne rezultate, već se smanjenje šteta može postići mehaničkim uklanje-njem novonastalih šiški u koje žen-kapolaže jaja.

Od ostalih štetnika značajne su kestenova štitasta uš (pojavljuje na listovima i izbojcima kestena ali direktno ne uzrokuje veće štete) te kestenova pipa - čije ženke odlažu jaja u mlade plodove koji su neisko-ristivi i sjemenke su slabije klijavo-sti. Ovo je vrlo značajan ekonomski štetnik koji može uzrokovati velike štete u proizvodnji kestena.

U plantažnim nasadima može se provesti mehanička berba po-moću tresača i usisnih cijevi ili raznih sakupljača

Kestenova osa šiškarica stvara šiške na izbojcima i listovima pri čemu se značajno smanjuje lisna površina, što izravno utječe na gu-bitak priroda i do 70%

MA

LI G

OSP

OD

ARS

KI S

AVJ

ETN

IK

gospodarskilist

56

gospodarski list 18/2014

Documents