HRVATSKI JEZIK – PITANJA ZA MATURU

1. ZNANOST O KNJIŽEVNOSTIZnanost koja sustavno proučava književnostDijeli se na: Povijest književnosti – bavi se proučavanjem književnih djela u njihovom povijesnom slijedu. Tako postoji povijest nacionalne književnosti, poredbena povijest književnosti i opća povijest književnosti te proučava epohe i razdoblja svjetske književnosti.Teorija književnosti – obrađuje pitanja prirode književnosti, oblika i načina književnog stvaranja, zanimaju je opće zakonitosti književnog stvaralaštva. Teorija književnosti se često naziva i poetikom (grč. poietike tehkne – umijeće, odnosno vještina pjesništva). Obrađuje književne rodove i vrste, versifikaciju, književno znanstvene vrste, književne teorije (Aristotel «Poetika», Horacije «Poslanica III. Pisonima», Nicolas Boileau «Art poetique»….)Književna kritika – «književnost o književnosti», bavi se ocjenjivanjem vrijednosti pojedinačnih književnih djela.

2. ERNEST HEMINGWAY – «Starac i more»Ernest Hemingway- američki pripovjedač. Značajke njegovog stila su kratke rečenice, objektivni i sažeti opisi, kolokvijalni jezik. Djela su mu tematski vezana uz njegova životna iskustva, te obrađuje motive iz prvog svjetskog rata u kojem je bio ranjen kao dobrovoljac.Sadržaj djela:U ovom kratkom romanu Hemingway obrađuje svoju središnju temu: Borba čovjeka da zadrži svoje dostojanstvo, da ne dopusti da bude ponižen, tj. da možda i bude fizički uništen, ali nikada moralno ponižen. Prikazana je izravna borba pojedinca (starca Santiaga) i prirodnih sila, u kojoj je pojedinac zadržao svoje dostojanstvo bez obzira na moćne sile s kojima se sukobio. Radnja se odvija uglavnom na moru između Kube i SAD-a oko sredine 20. st. Stari ribar Santiago već 84 dana nije uhvatio niti jednu ribu . svaki dan je odlazio na pučinu gdje bi se trebala nalaziti velika riba. Napokon 85. dan njegovu udicu zagrize velika riba te se starac bori protiv gladi, hladnoće i iznemoglosti da bi uhvatio ribu i privezao ju za svoj čamac jer je bila prevelika da bi stala u čamac. Starac na kraju u tome i uspije, ali se pojavljuje morska psina koja zagrize ribu, pusti joj krv i tako privuče druge morske pse. Starac se bori do iznemoglosti da sačuva svoju ribu, ali na kraju odustaje shvativši da će od njegove ribetine ostati samo kostur. Tako se poražen vraća u luku. U njegovoj ga kolibi posjećuje dječak Manolin koji je prvih 40 dana išao s njim na pučinu. Santiago ga je dočekao budan, ali potom je zaspao sanjajući o afričkim lavovima kao i prije svog ulova.

3. Zakoračio je prema novoj pustolovini koja će ga još više odvojiti od svijeta.

1

1. LIRIKA (definicija, podjela, značajke, vrste)Nastala je po svoj prilici u svojevrsnom sinkretizmu govora, plesa, glazbe, glume i književnosti, tj. cijelog niza elemenata od kojih su se poslije razvile zasebne umjetnosti. Za europsku liriku od najvećeg su značaja grčka i rimska lirika, te lirski odlomci iz Biblije, npr. Psalmi. Srednjovjekovna književnost uglavnom slijedi te uzore razvijajući uglavnom religioznu liriku, U renesansi (14. st.), zahvaljujući ponajprije F. Petrarki, u liriku prodire subjektivan i izrazitije emocionalan ton. Moderna lirika često zbunjuje čitatelje i teoretičare, ona više sugerira nego što izričito govori, više upućuje nego što objašnjava, često je hladna i misaona te na poseban način daleko od svake sentimentalnosti.Lirika se dijeli na: ljubavnu, rodoljubnu, religioznu, pejzažnu i socijalnu.Njene značajke su: sažeti jezični izraz, naglašen osjećajni dojam, jednostavnost ritma, zvuka i značenja riječi te subjektivnost.Tradicionalne lirske vrste su: himna, oda, elegija, ditiramb, epigram, epitaf, idila, psalam, epitalam (svadbena pjesma u čast mladenaca).

2. MIROSLAV KRLEŽA - «Povratak Filipa Latinovicza»Miroslav Krleža - jedan od najvećih i najsvestranijih pisaca hrvatske književnosti. Pisao je poeziju, novele, romane, drame, eseje…Sadržaj djela: «Povratak Filipa Latinovicza» je prvi moderni roman u hrvatskoj književnosti, po strukturi je složen i kompleksan, bez klasične standardne kompozicije i razgranate fabule. To je roman o povratku junaka Filipa u zavičaj nakon dugogodišnjeg izbivanja, ali istodobno i povratak u vlastito djetinjstvo u želji da se pronađu odgovori na niz egzistencijalnih pitanja koje muče glavnog junaka. Filip je hipersenzibilna osoba, opterećena mračnim kompleksima svojeg djetinjstva i mladosti te osjećajem nesigurnosti i besperspektivnosti. Krleža opisuje Filipa i kao specifičnoga hrv. intelektualca, sličnog onom u svijetu kojem pripadaju članovi glembajevske porodice, motivira njegove postupke i socijalno i etički posebice u drugom dijelu romana u kojem ga promatra u međusobnim odnosima s ostalim likovima: Babočkom, Kyrialesom, Baločanskim…

3. Lovrek je htio zavikati, ali se u onoj ornjavi nije čula nijedna riječ.

2

1. EPIKA (definicija, podjela, značajke, vrste)Epska se poezija služi uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem. Pripovijedanje označava nizanje motiva prema načelu «onoga što je dalje bilo», a opisivanje označava nizanje motiva prema zakonu asocijacije po mjestu, odnosno sličnosti, navode se dio po dio osobine nekog predjela, stvari ili osobe. Pripovijedanje i opisivanje zahtijevaju pripovjedača koji se obraća čitatelju ili slušatelju. Fabula i lik su uz pripovjedača glavni elementi strukture epske poezije. Teme epske poezije su: rat, putovanja, otkrića od opće važnosti, odnosi ljudi i bogova, sudbine iznimno važnih ljudi…Epska djela uglavnom počinju «in medias res» (u središte zbivanja). To zbivanje se ne razvija ubrzano prema raspletu jer je završetak najčešće unaprijed poznat publici pa se pjesnik koristi retardacijom (usporavanjem, zadržavanjem radnje). Najčešća sredstva retardacije su digresija (manje odstupanje od glavne fabule), epizoda (veća tematski zaokružena cjelina koja se može i izdvojiti iz djela, a da se pri tom sačuva njena cjelovitost) i ponavljanje.Vrste epske poezije: epska pjesma – epsko djelo u stihovima manjeg opsega ep – epsko djelo u stihovima većeg opsega: prema tematici razlikujemo: povijesni, religiozni, idilski, životinjski, komični, didaktički i romantički epopeja – herojski ep

2. DOBRIŠA CESARIĆ: Oblak, Balada iz predgrađa, VagonašiDobriša Cesarić - jedan od najpoznatijih hrvatskih pjesnika, Njegova je poezija prevođena na 20.-ak jezika. Objavio je nekoliko zbirki poezije: Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Lirika, Osvijetljeni put, Slap, Goli časovi…Cesarićeva se lirika odlikuje jednostavnošću, muzikalnošću i slikovitošću. Temeljna izvorišta inspiracije Cesarićeve poezije su u osjećaju BOLI i doživljaju SVJETLOSTI kao pokretača ljudskih manifestacija.

OBLAK - pojavio se iznenada u predvečerje ponad grada. Nitko ga nije gledao, nitko mu se nije divio jer «oči sviju ljudi bijahu uprte u zemne stvari» Svatko je išao svojim putem, za vlašću, zlatom ili za hljebom, a on krvareći ljepotu, svojim nebom…( Oblak je metafora za pjesnika za kojeg je samo važno da slobodno leti širokim nebesima, bez straha, da okuša slast opasnosti i veličinu poleta, pa makar ga sunce spržilo i vjetrovi raznijeli)BALADA IZ PREDGRAĐA - sugestivnost ove antologijske Cesarićeve pjesme nije samo crvenkasto žuta petrolejska lampa na uglu, ni blato, ni cigle kraj staroga plota ni ta uvijek ista sirotinja, njena je sugestivnost i ono nešto neponovljivo što iz toga izbija i ostvaruje lirski doživljaj. Pjesnik u ovoj pjesmi koristi dvije stilske figure (anaforu i polisindenton- ponavljanje riječi na početku stiha i nizanje veznika bez neke gramatičke potrebe) kojima još pojačava jad i bijedu sirotinje koju opisuje s velikim suosjećanjem koje prema njima osjeća ( i nema ga sutra, ni prekosutra ne,/ i vele da bolestan leži,/ i nema ga mjesec, i nema ga dva,/I zima je već, / i sniježi…)VAGONAŠI – pjesnik opisuje bijednike koji žive u napuštenom vagonu s naherenim dimnjakom. Njihova ulica stara je pruga, a njihova «kuća» ima veliki bijeli željeznički broj, tj. broj vagona. Djeca se igraju u «vrtu ispred kuće» odnosno u drači uz prugu. I u ovoj pjesmi pjesnik opisuje težak život sirotinje koristeći se slikama koje čitatelju vjerno prenose situaciju i položaj tih ljudi, budeći sućut i sažaljenje te opominju čitatelja da ne bi trebao dopustiti da takvi padnu u zaborav.

3. Svitalo je kad je Filip stigao na kaptolski kolodvor.

3

1. DRAMA (definicija, podjela, značajke, vrste)Zajedničkim imenom «drama» nazivamo sve tekstove namijenjene izvođenju na pozornici. Dramski tekst se dijeli na činove, slike i prizore, odnosno scene. Kompozicija drame sastoji se od: uvoda, zapleta, vrhunca ili kulminacije, preokreta ili peripetije i raspleta.Dramski tekst sastoji se od dijelova namijenjenih publici, glumcima i redatelju. Karakteristike dramskog djela su:

1) Pripovijedanje i opisivanje imaju sporednu ulogu2) Dijalozi i monolozi su najbitniji3) Radnja se ostvaruje nizanjem dramskih situacija, napetosti koja nastaje kao rezultat sukoba,

suprotstavljanja i protuslovlja u mišljenjima i stavovima glavnih likovaDramske vrste su: tragedija, komedija i drama u užem smislu.Drama u užem smislu nalazi se između tragedije i komedije, ali po ozbiljnosti cjelokupne radnje bliža je tragediji. Ipak, ne završava tragično, tj. ne završava smrću glavnog junaka i ne teži uzvišenosti stila.

2. IVAN GORAN KOVAČIĆ – «Jama»I. G. Kovačić je bio pjesnik, novelist, esejist, polemičar i urednik. U cijelom svom opusu umjetnički je ovjekovječio pejzaž rodnog kraja, a lirskom temom je prodirao duboko u socijalnu srž čovjeka.3 su osnovne komponente Goranovog književnog stvaralaštva:

1. tematska srodnost s rodnim krajem2. elementarni osjećaj socijalne pravde3. vlastiti ilirizam i stil s nizom neologizama

Sadržaj djela: Poema «Jama» je njegovo najznačajnije ostvarenje, objavljena je 1944. U ovoj poemi Goran je ostvario svoj najveći umjetnički, ali i ljudski, humani domet. Sav užas ratnih stradanja i nadljudske muke on je sažeo u jedan grč, u duboki doživljaj tragičnosti povijesnog trenutka u kojem su Hrvati podnijeli neviđene žrtve za svoju slobodu. Lirski subjekt poeme je jedna od žrtava, preživjeli, živ – klan – nedoklan, čovjek slijepac koji postepeno i sabrano, post festum, priča o stravičnom klanju nevinih ljudi i o svojem proživljavanjuGoran je obradio potresni siže: klanje nevinih ljudi nad jamom punom krvi i ljudskih leševa. Pjesničkom transformacijom stvorio je simbol ljudske neuništivosti u liku oslijepljenog neznanca, koji osvetnike partizane ne vidi i ne poznaje, ali im poklanja svu svoju ljubav, vjeru i nadu.

3. Pop se trgnu i otriježnjen pođe kući, zaobilazeći pažljivo par koji je ležao.

4

1. KOMEDIJA (postanak, značajke, predstavnici)Dramska vrsta koja se kao i tragedija razvila iz pučkih obreda, a najveći procvat doživjela je u demokratskoj Ateni zahvaljujući Aristofanu (445-385 pr.n.e.).Elementi starogrčke komedije su: parabaza –središnja pjesma kora upućena publici; agon – natjecanje dvaju aktera drame u kojem jedan obično zastupa mišljenje autora.Podvrste komedije su: komedija karaktera (karaktera su smiješni zbog neke mane ili pretjeranosti); komedija intrige (zapletima proizašli iz nerazumijevanja, nesporazuma ili nepažnje); komedija situacije (temelji se na neobičnim, neočekivanim ili nepredviđenim situacijama), komedija konverzacije (temelji se na duhovitim razgovorima i dosjetkama)Farsa (karakterizira ju grub i vulgaran humor, karikirani likovi, zaplet s elementima grotesknog…), Vodvilj (laka komedija u kojoj se pjevaju popularne melodije. Najznačajniji predstavnici su: Aristofan, Menandar (grčki komediografi), Plaut (rimski)

2. A. T. UJEVIĆ – «Svakidašnja jadikovka» A. T. Ujević - jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, ličnost izuzetne europske veličine i autor impresivnog opusa. U svojim pjesmama razotkriva svoju duhovnu nutrinu, svoju bol, patnje, emocije… Samoća, bol i pesimistična osjećanja temeljni su motivi Ujevićeve poezije kojima se suprotstavljaju vitalizam, humanizam, vjera u ljudsko bratstvo, kolektivnu sreću i «kozmičkog čovjeka» i vjera u bolju budućnost. Značajne njegove zbirke su: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu.«Svakidašnja jadikovka» je antologijska Ujevićeva pjesma iz zbirke Lelek sebra u kojoj se kao svojevrsni lajt motiv provlači tema osamljenosti koju pjesnik kao prokletstvo nosi kroz svoj život. Ova pjesma najbolje odražava patnju i očajanje u osobnom i općeljudskom stradanju. Duhovno oslabjeli mladić nema ni volje ni snage da se suprotstavlja surovoj logici življenja, slab je i nemoćan da se bori protiv prilika i uvjeta života već samo iznosi životne istine i duboko proživljava bol što je nebo nad njim zatvoreno. U petoj strofi javlja se lik Isusa Krista pa slijedi njegov dugi «lelek» upućen Svemogućem Ocu. Krist u sebi sabire svu tragiku sudbine umjetnika koji je skrhan porazima u životu. Ali gorčinu zbog izgubljenih ideala koji su mu u početku obećavali sreću ne prenosi u pobunu nego se zadovoljava jadikovkom nad svojom sudbinom i kuca na vrata Svemogućega da pronađe utočište.

3. Željela sam posjetiti to nezaboravno mjesto koje se usjeklo Ivanu u pamćenje.

5

1. TRAGEDIJA (postanak, značajke, predstavnici)Razvila se iz Helenskog kulta svečanosti u slavu boga Dioniza koje su bile obilježene pjesmom i plesom. Iz pjesničke forme ditiramba, odvajanjem jednog pjevača i formiranjem zbora došlo je do začetka tragedije. Vođa zbora je preobrazbom u druge osobe dobivao obrise glumca, a zbor je komentirao radnju. Prve takve izvedbe pripisuju se Tespisu oko 534. pr.n.e. u Ateni. Glavne značajke starogrčke tragedije su: prolog (govor na početku), epizodij (naknadni ulazak glumca na koru), stasim (stajaća pjesma kora), eksod (izlazna pjesma kora na kraju tragedije). Opće značajke komedije su: tragični junak (žrtva vlastite nesretne sudbine), tragična krivnja, tragični završetak (konačna cijena koju junak plaća za vlastitu dosljednost, a njegova je žrtva vlastiti život), uzvišeni stil (svečani, dostojanstveni govor) i katarza (tragedija izaziva strah i sažaljenje pa tako pročišćava osjećaje gledatelja.Najznačajniji predstavnici grčke tragedije su: Eshil, Sofoklo i Euripid

2. J. W. GOETHE – «Patnje mladog Werthera» J. W. Goethe je najveći I najsvestraniji njemački književnik. Za početak njegova stvaranja bilo je njegovo poznanstvo s Herderom, dublje se upoznaje s Homerom i Shakespeareom i autentičnom narodnom poezijom pa prekida s anakreontskom lirikom svoje mladosti. Staje na čelo skupine mladih njem. Građanskih pjesnika (pokret mladih genija ili «Sturm und Drang» - «oluja i nagon»). U razdoblju «Sturm und Dranga» piše djela drame Prometej i Muhamedova pjesma, te roman Patnje mladog Werthera kojim je preko noći stekao europsku slavu i snažno utjecao na duh svoje epohe.Putovanjem u Italiju i drugovanjem sa Schillerom počinje najplodnija faza Goetheova stvaralaštva u kojoj definitivno prekida sa «Sturm und Drangom» i kojim počinje klasični period u njem. književnosti odnosno razdoblje «Weimarske klasike». Tada piše tragedije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tasso i Egmont, idilični ep Hermann i Dorotea, roman Naukovanje Wilhelma Meistera, te svoje glavno djelo, tragediju FaustSadržaj djela:Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić kamo ga je poslala majka da raščisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što se priređuje u okolici, upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog činovnika koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim držanjem i plemenitim osjećajima, pa iako na da je zaručena s Albertom, on će se u nju zaljubiti. Primijetivši da mlada djevojka nije prema njemu ravnodušna, Werther je sretan i blažen, A kako se Lotta vlada nadasve korektno, ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika on j zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s putovanja, Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača, dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada između zaručnika. Hoteći se praktično zaposliti da bi izmakao mislima na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije birokrat nego pjesnička duša. A kako njegov gospodar voli sitničavo zabadati, gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila. Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome ć na ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osjećaje prema Lotti, koja se udala za  Alberta. ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi, Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrživo. Albert s koji, se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila. U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osjećaji nisu bezazleni. Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali sama ne zna kako. Da bi spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu izvršava sada posljednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti, Werther odlazi kući sav rastresen. poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih

6

je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se reći Albertu što se dogodilo, Lotta je bespomoćna, a Werther se iste noći nakon duljih meditacija, koja stavlja na papir, ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje opću sućut: Lotin otac i njegova djeca okupiše se oko umirućega koji prije smrti nne dolazi k svijesti, Albert je očajan, a Lotta samo što nije skapavala od žalosti. Pošto je umro Werther je pokopan na kraju groblja između dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji počinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.

3. Kad se ukućani posvade, svi redom idu djedu da se potuže.

7

1. GRČKA KNJIŽEVNOSTDijeli se na pretklasično (8.- 6. st. pr.n.e.) i klasično razdoblje (5.-4. st. pr.n.e.)Pretklasično razdoblje – najznačajniji predstavnici su: Homer (prvi antički pjesnik, autor epova Ilijada i Odiseja, to su dva epa od po 24 pjevanja u heksametrima. Ilijada opisuje 51. dan desete, završne godine rata pod Trojom koji je započeo jer je Paris oteo Menelajevu ženu lijepu Helenu, a Odiseja obrađuje Odisejev povratak kući nakon desetogodišnjeg lutanja poslije Trojanskog rata.Ostali pisci ovog razdoblja grčke književnosti su: Alkej (grč. pjesnik s otoka Lezbosa, pjesme Lađi i Ljeto), Sapfa (pjesnikinja s Lezbosa, pjesme: Molitva Afroditi i Ljubavna strast), Ezop (pisac basni Cvrčak i mravi, Vuk i janje), Anakreont (grč. lirski pjesnik: Pijuckajmo i Misao na Had), Pindar (predstavnik korske lirike Istamska VII i Pjesnik o ratu).Klasično razdoblje – Razvijaju se nove književne vrste, najprije tragedija pa zatim i komedija, dramske vrste u stihovima s tematikom preuzetom iz mitova u čijoj izvedbi kor ima važnu ulogu.Glavni predstavnici su: -pisci tragedija: Eshil (Okovani Prometej, Perzijanci), Sofoklo (Antigona, Kralj Edip) i Euripid (Medeja, Elektra, Hipolit)-pisac komedija: Aristofan koji o svojim komedijama oštro kritizira sva zbivanja iz javnog i političkog života, djela: Žene u narodnoj skupštini i Lizistrata.

2. A. G. MATOŠ – Utjeha kose, Jesenje večeA. G. Matoš - hrvatski pjesnik, pripovjedač, kritičar, esejist i putopisac. On je simbol hrvatske moderne, ključna i najvažnija književna ličnost. Matoš je pjesnik ljubavnih, pejzažnih i domoljubnih pjesama, epigrama i eseja. Baudelaire mu je bio uzor od kojeg je preuzeo mnoge formalne elemente. Motiv ljubavi i smrti stalni su izraz Matoševih intimnih preokupacija.Utjeha kose – remekdjelo Matoševe ljubavne poezije gdje se pjesnik ne miri sa smrću voljene osobe. Utjehu i život pronalazi u njenoj kosi – simbolu ljepote koji smiruje njegov očaj, utjehom da je smrt samo san. I cilj je postignut – uspostavljena je harmonija između života i smrti. Izlaz nije u realnosti nego u dimenziju sna, u ideji vječne ljepote ostvarene kroz umjetnost.Jesenje veče – sonet koji nam otkriva Matoša i kao pejzažnog pjesnika. Impresionistički oslikan pejzaž, siv i mračan, postaje simbol stanja u pjesnikovoj duši, s tim da se u posljednjoj strofi usamljeni jablan gordo suprotstavlja gluhoj i mračnoj nadmoći bezdanog svemira.

3. Stigao sam kasno i nisam se dao uvesti unutra jer me to nije baš privlačilo.

8

1. RIMSKA KNJIŽEVNOSTDijeli se na: Uvodno razdoblje (do 240. pr.n.e.), Arhajsko razdoblje (240. – 80. pr.n.e.) – predstavnik je Plaut- najveći rimski komediograf, nastavlja na tradiciju novoantičke komedije. Plaut u svoje komedije uvodi elemente grube komike, plesne i glazbene umetke te ih prilagođava ukusu rimske publike. Napisao je ukupno 21. komediju od kojih su najznačajnije: Škrtac i Hvalisavi vojnik.Zlatni vijek (80. – 14. pr.n.e.) koji se dijeli na Ciceronovo doba ( predstavnici: Tit Lukrecije Kar (rimski pjesnik) i Gaj Vergilije Katul (najveći rimski liričar)) i Augustinovo doba (Vergilije (najznačajniji pjesnik rimske književnosti, slavu je stekao junačkim spjevom «Eneida»), Horacije (rimski pjesnik, «Poslanica Pizonima»), Tibul (rimski liričar) i Ovidije (najplodniji rimski pjesnik, napisao je tri knjige «Ljubavnih pjesama», zbirke poezije «Tužaljke» i «Poslanice iz Ponta», a najznačajnije djelo mu je «Metamorfoze» u kojem obrađuje oko 250 mitoloških priča)

2. ANTE KOVAČIĆ – U registraturi Ante Kovačić je bio pripovjedač, feljtonist, polemičar, pjesnik…književni rad je započeo još u školskim klupama. Roman Baruničina ljubav objavio mu je August Šenoa u Vijencu.

Sadržaj djela: Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osiromašenih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. Glavno je lice Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali Zgubidanom. Njihov najbliži susjed, zdepasti Kanonik, imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu, a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova kumordinara Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda Kanonika, kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakon toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora mati. Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg braka, ali Laura se ne želi lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a sama nastavi živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s Kanonikovim kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije, ona s razbojnicima upadne na njegovu svadbu i pobije ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, Kanonika, otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj odreže grudi. Ivica je preživio pokolj, pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica postane činovnik, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu.

3. Tupkali su nogama o nove ploče kao da iskušavaju tvrdoću mosta.

9

1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA (Biblija)Biblija (Sveto pismo) je zbirka poučno-moralističkog i poetskog sadržaja koju kršćani i Židovi smatraju svetom. Biblija sadrži 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta, koje su pisane od 13. st. pr.n.e. do 2. st. n.e.Većina knjiga Starog zavjeta napisano je hebrejskim, a Novi zavjet je napisan grčkim jezikom.Prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik napravio je Matija Petar Katančić 1831.Stari zavjet: Tora (Petoknjižje) Novi zavjet: Evanđelja Povijesne knjige Djela apostolska Psalmi Pavlove poslanice Mudrosne knjige Katoličke poslanice Proročke knjige Otkrivenje/ApokalipsaOstala civilizacijska djela su: Talmud (religiozno – moralni zakonik post-kršćanskog judaizma (o vjerskim i svjetovnim običajima Židova); Kur'an (sveta knjiga islama koja sadrži Muhamedove izreke); Gilgameš (najveće i najznačajnije djelo babilonsko-asirske književnosti); Veda (svete staroindijske knjige stoljećima prenošene usmenom predajom); Mahabharata (staroindijski ep, jedno od najopsežnijih djela svjetske književnosti, sastoji se od više od 200 stihova u 18 knjiga)

2. IVAN ARALICA – «Duše robova»Ivan Aralica - piše prozu koja nema mnogo veze s kurentnim trendovima i hrv. književnosti. Jedan je od rijetkih pisaca koji pokazuju interes za ključne socijalne procese naše poslijeratne stvarnosti. Zaokupljen je problemom morala u tolikoj mjeri da je ponekad na granici moraliziranja i didaktičnosti.. njegovi romani su prepuni autentičnih potankosti, detaljno poznaje drevne obrede, običaje, stare obrte, nošnje… njegova najznačajnija djela su: romani Konjanik, Psi i trgovištu, Put bez sna, Duše robova, novele Svemu ima vrijeme, Propast Magnuma…Araličini romani su prepuni autentičnih povijesnih potankosti, on točno rekonstruira određene povijesne događaje , detaljno poznaje drevne običaje, obrede, stare obrte, nošnje….Sadržaj djela:Duše robova je povijesni roman u dva dijela koja nose sva relevantna Araličina stilska sredstva (digresije, univerzalni iskaz, opise obreda i običaja…). Roman nam priča o tome kako je glavni junak Matija stekao svoju nevolju zamijenivši dušu s robom Mesudom po prastarom običaju da bi ga spasio od prodaje na galiju. Tako Matija sada mora poći na galiju umjesto Mesuda jer je krivac za izgubljena roba. Matija odlazi u vojsku i postaje vođa čete, ali biva navučen u tursku zasjedu zajedno sa svojim ljudima. Postaju robovi i trebahu biti odvedeni u Stambol, no pojavljuje se Mesud koji traži da oslobode Matiju kako ne bi njegova muslimanska duša stradala u kršćaninu. Na rastanku razgovaraju o svojim dušama, ali ne raskidaju zamjenu jer je dušama dobro gdje jesu. Matija kasnije biva optužen za izdaju jer je njegova vojska izginula, a on ostao živ. Dolazi kući u Trilj, ali njegov otac je morao pucati u njega da bi spasio ostatak obitelji. Bježeći od svih Matija odlazi na jedino sigurno mjesto, odnosno kod Mesuda u Varvaru. Napokon su vratili jedan drugom duše, a Matija se konačno na tlu svojih predaka oženio Anom, čednom djevojkom neobične ljepote, te se napokon smirio.

3. Kad su stigli do mjesta gdje počinju zemljani radovi, Luka sjaha.

10

1. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOSTPočinje padom Zapadnog Rimskog Carstva 476.,a završava u 15. st. Pišu se uglavnom junački epovi (opisuju se mnoge legende vezane za glavne junake), pišu se ljubavni romani, a od 11.- 13. st. razvija se konvencija ljubavne lirike čiji su sastavljači bili trubaduri (putujući pjesnici-pjevači)…Najznačajnija djela srednjeg vijeka su:Beowulf – staroengleski ep iz 8. st. o gotskom junaku Beowulfu, radnja se odvija u Danskoj i južnoj Švedskoj, a prikazuje surov život germanskih plemena, te veliča snagu, hrabrost i vjernost.Pjesan o Rolandu – starofrancuski ep o Karlu Velikom (12. st.)Pjesan o Cidu – španjolski ep nastao 1140. u kojem su opisane zgode iz života narodnog junaka Rodriga Diaz de Bivara zvanog Cid.Kalevala – zbornik finskih narodnih pjesama iz 12. st. Pjesma o Nibelunzima – njemački ep nastao oko 1200. god. koji obrađuje legendarnu i povijesnu tematiku vezano za starogermansko pleme Burgunda.Roman o Tristanu i Izoldi – srednjovjekovni ljubavni roman iz keltskog ciklusa viteških romana u kojem se obrađuje poznata legenda o nesretnoj ljubavi Tristana i Izolde.Srednjovjekovna poezija: Guilhem – najstariji poznati trubadurski pjesnik.Njemački Minnesang – dvorska ljubavna lirika.Geoffrey Chaucer – prvi engleski pjesnik. Njegovo najveće literarno ostvarenje su «Kanterberijske priče»

2. S. S. KRANJČEVIĆ: «Gospodskom Kastoru» i «Mojsije»S. S. Kranjčević je bio pjesnik, kritičar i urednik. U književnost se javio kao domoljubni pjesnik, a predstavio se i kao socijalno-satirički pjesnik. Progovorio je o bijedi malih ljudi, o radnicima, hrv. iseljenicima… Kao pjesnik misaonih pjesama zaokupljen je motivima slobode, ropstva, vjere u ideale, traženjem smisla života, biblijskim motivima, motivom Krista… «Gospodskom Kastoru» - u ovoj pjesmi Kranjčević je prikazao motiv beskičmenjaštva, odnosno kroz život psa govori o ljudima koji nemaju svoje «ja» , o ulizicama, mlitavcima. To je satira političkog ulizivanja… Na početku pjesme Kranjčević se obraća starogrčkim pjesnicima, on im se ispričava zbog posuđivanja klasične strofe, on će sve prikazati nešto drukčije jer su drukčiji vremenski običaji. Pas skitnica nema hrane i živi jadno u odnosu na gospodskog psa, ali taj pas skitnica bar ima slobodu što je najvažnije. «Mojsije» - jedna od najvažnijih Kranjčevićevih pjesama. Poetski ideal mu je pjesnik – prorok, a ljudski ideal mu je pojedinac koji se bori i žrtvuje za drugoga, koji kao predstavnik zajednice spoznaje njezin put, svjestan je tegoba puta, ali mu se ne uklanja, nego suprotstavlja, spoznaje ideal i pripravan je za njegovo ostvarenje podnijeti svaku žrtvu. Spoznaja ljudskog ideala najveća je sreća, a spoznaja neostvarivosti ideala – najveća nesreća.Kranjčevićev Mojsije u ovoj pjesmi vodi dijalog s Bogom moleći ga da izvede njegov narod iz ropstva i zbog njegove ustrajnosti Bog mu usliša njegovu molbu, no narod je po izlazu iz Egipta napravio sebi zlatno tele i okrenuo se protiv Mojsija. Tada se ostvaruju Božje riječi: «I tebi što goriš plamenomOd ideala silnih, vječitihTa sjajna vatra crna bit će smrtMrijeti ti ćeš, kada počneš samU ideale svoje sumnjati»

3. Nitko nije odgovoran za svoju sudbinu, ali je svatko odgovoran za svoje držanje o njoj.

11

1. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST (Baščanska ploča)Ćiril i Metoda počeli su misionarsku misiju opismenjavanja. Ćiril je sastavio posebno pismo glagoljicu o kojoj govori Traktat Crnorisca Hrabra. Glagoljica je dobila ime prema staroslavenskoj riječi glagoljati što znači govoriti. Najprije se javila obla glagoljica koja je poslije zamijenjena uglatom ili hrvatskom glagoljicom.Baščanska ploča (1100. god.) je prvi hrvatski književni spomenik, nađena je na Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. Pisana je uglatom glagoljicom krajem 11. st.Baščanska ploča je darovnica u kojoj je kralj Zvonimir poklonio posjed crkvi Svete Lucije. Taj pravni tekst ima izrazite književne kvalitete pa se zato često navodi kao simbol početka hrvatske književnosti.Glagoljicu u 16. st. potiskuje latinica, ali se u crkvenim knjigama upotrebljavala sve do 1927.

2. SAMUEL BECKETT: «U iščekivanju Godota»Samuel Beckett je francuski dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Zaokupljen je problemima ljudske egzistencije i otuđenosti modernoga života. Beckett u svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno trajanje ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.

Sadržaj djela:U iščekivanju Godota – antidrama, podijeljena na dva čina u kojima se zapravo ništa ne događa. Na skučenom prostoru pustoga raskrižja sa stablom u sredini kreću se dva para likova: skitnice Vladimir i Estragon (Gogo i Didi – nerazdruživi prijatelji koji su neprestano prisutni na sceni) i klaunovi Pozzo i Lucky (gospodar i sluga koji odlaze i dolaze). U drugom činu golo stablo je prolistalo (što bi moglo značiti da je spasenje (Godot =God-Bog) napokon stiglo, ali Gogo i Didi to ne primjećuju jer su se već predali propasti i ne vjeruju u nov početak iako se nadaju da će Godot i spasenje ipak doći, iako ne znaju ni što znači ni zašto ga čekaju. Drama je svojevrsna parodija ljudskog života koji čovjek provodi u stalnom iščekivanju spasa i odgovora na «vječita pitanja» što ne dolaze kao što ne dolazi ni očekivano Godot.

3. Čim se malo odmorio, javi se sjećanje na žene koje je danas vidio.

12

1. POČECI SLAVENSKE PISMENOSTIVezani su za glagoljaško razdoblje odnosno za misionarsko djelo Konstantina (Ćirila) i Metoda, rodom iz Soluna koji su počeli svoju misionarsku misiju opismenjivanja slavenskog naroda u Moravskoj na poziv kneza Ratislava. Ćiril je sastavio posebno pismo Glagoljicu o kojoj govori Traktat Crnorisca Hrabra. Glagoljica je dobila ime prema staroslavenskoj riječi glagoljati što znači govoriti. Glagoljica je bila poznata u južnoj Dalmaciji, Lici, Istri i Hrvatskom primorju te u sjevernoj Dalmaciji. Najstariji hrvatski spomenici pisani glagoljicom su: Volunska ploča (11. st. Cres) i Plominski natpis (11. st. Plomin)Prvi književni spomenik je Baščanska ploča (1100.) nađena na otoku Krku. Pisana je uglatom glagoljicom, a zapravo je darovnica u kojoj je kralj Zvonimir poklonio posjed crkvi Svete Lucije.Osim glagoljice u 10. st. pojavljuje se i ćirilica (mlađe staroslavensko pismo) sastavljena prema grčkom pismu. U Bosni je ćirilica dobila poseban oblik, upotrebljavali su je bogumili, a dobila je naziv bosančica ili bosansko – hrvatska ćirilica. Glagoljaško razdoblje hrv. književnosti uglavnom obuhvaća crkvene i svjetovne tekstove.

2. MIGUEL de CERVANTES SEAVEDRA: «Don Quijote»M. de Cervantes je najveći španjolski pripovjedač. Napisao je oko 30 drama, zbirku pripovjedaka «Uzorite novele», ali najznačajnije njegovo djelo je besmrtni roman o «Bistrom vitezu don Quijoteu od Manche» zamišljen kao satira na viteške romane prerastao je piščeve intencije i postao dijelom općeljudske vrijednosti u kojem u likovima don Quijotea i Sanche Panze oživljava vječna dilema čovječanstva i sukob između ideala i stvarnosti. S ovim romanom prestaje tradicija pisanja romana zbivanja, jer je ovo prvi roman ličnosti. Don Quijote ima plemenite ciljeve, ali ih ne može ostvariti jer je stvarnost drukčija.Sadržaj djela: Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi za pustolovinama. Na jednom djelu puta Don je rekao Sanchu da on nije vitez i da mu on ne smije pomagati u borbi čak ni kada se nađe u opasnosti. Putem kojim su prolazili naišli su na vjetrenjače, te je Don Quijote misleći da su to divovi čvrsto primio koplje uza se i zaletio se na njih u nadi da će ih poraziti u ime Dulcineje od Tobosa. Zaletivši se u prvu propuknuo je njeno krilo koje ga je podiglo skupa sa kopljem i bacilo na pod. Vidjevši to Sancho je hitro došao do svog gospodara da bi mu pomogao. Nakon toga nastavili su svoje putovanje tražeći nove pustolovine te je Don Quijote odlučio napraviti novo koplje. Stigavši u klanac Lapice sreli su dva fratra za koje je Don držao da su čarobnjaci te ih napao. Kada ih je potukao rekao im je da idu do Dulcineje i kažu joj da kako se on hrabro bori. Don Quijote i Sancho nastaviše put. Pustolovine su se nizale jedna za drugom. Tako je jednom Don izbavio 10 svezanih galijaša držeći da su nepravedno osuđeni. Drugi je put napao redovnike koji su nosili lijes na groblje sluteći mračan zločin, dok je treći put napao stado ovaca i usmrtio 7 ovnova. Stigavši u krčmu koja im je bila na putu, jednu noć Don je mačem izbo vinske bačve što su se nalazile u toj krčmi misleći da su to divovi. Nakon nekoliko dana u grad su stigli redarstvenici koji su uhitili Dona i odveli ga kući, da bi on nakon samo nekoliko dana opet pobjegao. Ovoga je puta išao u Zaragozu na veliki turnir na kojemu je silno želio pobijediti. Tamo je naišao na drugog viteza koji je imao srebrni mjesec nacrtan na štitu. Vitez ga je izazvao, porazio i rekao mu da mora otići kući i tamo biti godinu dana. Vrativši se kući obradovali su sve tamošnje mještane, kojima su ispričali sve svoje doživljaje. No jednoga dana legne Don Quijote u postelju, oprosti se od sviju posebice od Sancha, zatvori oči i više se nikad ne probudi. Umro je sa svojim snom.

3. Ako budemo spremni, ići ćemo preko planine jer je to izazov.

13

1. PREDRENESANSA U EUROPSKOJ KNIŽEVNOSTI (vremenski okvir, značajke, predstavnici, djela)Predrenesansa u europskoj književnosti se najvećim dijelom odnosi na talijansku književnost14. stoljeća. Najznačajniji predstavnici su Dante Alighieri, Francesco Petrarca i Giovanni Boccaccio. Dante - talijanski pjesnik, najznačajnije njegovo djelo je «Božanstvena komedija». Djelo se sastoji od tri dijela (Pakao, Čistilište i Raj). U formi uobičajene alegorijske srednjovjekovne vizije zagrobnog života Dante vodi čitatelja kroz Pakao, Čistilište i Raj i oživljuje galeriju likova od mitoloških i povijesnih do suvremenih.Petrarca – talijanski pjesnik i humanist. Trajna inspiracija za njegovo pjesništvo bila je ljubav prema njegovoj Lauri. Najznačajnije njegovo djelo je «Kanconijer» - zbirka pjesama na talijanskom jeziku u kojima je dao intiman lirski dnevnik svoje nesretne ljubavi prema Lauri za njezina života i nakon njene smrti. G. Boccaccio – tal. pripovjedač i humanist, najznačajnije djelo mu je «Dekameron», odnosno zbirka od 100 novela uokvirenih pričom o kugi koja je 1348. harala Firencom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme pripovijedajući naizmjence zanimljive priče. Najčešća tema im je tjelesna ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom, osobito religioznom licemjerstvu.

2. A. B. ŠIMIĆ – Smrt i ja, Ručak siromahaAntun Branko Šimić: glavni je predstavnik i najznačajniji pjesnik ekspresionističke faze hrvatske književnosti. Objavio je jednu zbirku pjesama 1920. preobraženja. U kojoj progovara na posve originalan način uvevši u hrvatsku književnost slobodan stih, izostavljajući interpunkciju dajući i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Neobično sažetim izrazom progovorio je o ljubavi, smrti, pobunivši se protiv neizbježnosti prolaznosti koju shvaća kao nepravdu u najširem smislu. Ostale teme koje ga zaokupljaju su teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima). Bio je i književni kritičar i urednik časopisa «Vijavica», «Književnik», «Juriš». Antologijske pjesme su mu : Pjesnici, Opomena, Moja preobraženja, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne i dr.

SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meniod najprvog početka: sa mnom rasteu svakom času

Jednog danaja zastanema ona raste daljeu meni dok me cijelog ne prorastei stigne na rub mene. Moj svršetaknjen je pravi početak:kad kraljuje dalje sama

3. Našao sam bio neku drugu ženu čije me bogatstvo privlačilo.

1. HRVATSKA USMENA KNJIŽEVNOST

RUČAK SIROMAHA

Jedno pred drugim stide se da sjednuza takav ručaki dokle jedu boje seda ne bi jedno drugom život pojeli.Kad ustanu od stola,tišina i težinaGađenje pred samim sobomunakazi obadvoma licai svako misli da je drugomu ubicai da je krv što teče kroz njegovo tijelokrv drugog(kao da je jedno drugo jelo)

14

Usmena književnost je vrsta govornog priopćavanja za naročite potrebe među sudionicima neke povezane zajednice. Za razliku od pisane književnosti koja je nastala tehnikom pisma, usmena književnost je nastala usmenim načinom i u povijesti je poznatija pod nazivom narodna književnost i vjerojatno je stara onoliko koliko i sam čovjek.U usmenu književnost spadaju oblici: lirska pjesma, epska pjesma, pripovijetka, drama, retorika, poslovica i zagonetka.Lirska poezija – dugo vremena se dijelila na junačku i žensku, a tu spadaju balade (pjesme tužnog karaktera najčešće tragičnim završetkom), romanca (ona je cijelim svojim narativnim tokom vedra, živa i razdragana) te bugarštice (poseban tip balada tj. pjesme otužnog i melankoličnog karaktera. Epska poezija – uglavnom polazi od povijesnih i društvenih zbivanja, služi se narativnim postupkom oblikovanja, a takve podatke prenosi u umjetničku istinu.Pripovijetke – najstariji oblik usmenog pripovijedanja su bajke i to zbog svoje fabularne neuobičajenosti (sve je svedeno na akciju kojom likovi streme stanovitom cilju, savladavajući pritom mnoge prepreke. Legende i predaje su drugi tip usmenog pripovijedanja koje također sadrže elemente nadrealnoga, ali one sadrže i povijesne i zemljopisne podatke, istaknute pojedince, detalje iz života pojedinih svetaca. Anegdota je kratka, duhovita, satirično zajedljiva pripovijest o znamenitim ljudima i događajima. Basna je novela o životinjama u kojoj su nosioci radnje uglavnom životinje preko kojih su prikazani ljudski karakteri.Narodna drama se uglavnom klasificira ovako: svadbene dramske igre, pokladne, karnevalske, momačke, dramske igre koje su u tematskoj vezi s nekim zvanjima, društvene nepovijesne drame…Retoričke oblike čine zdravica i basma (zaklinjanje) –Poslovica: precizna slikovita izreka koja upućuje i tipizira raznovrsne pojave, događaje u društvu i uglavnom je povijesnog karaktera.Zagonetka: binarne strukture koje se sastoje od zagonetljaja i odgonetljaja, pri čemu se koriste ustaljene kontekstualne spone: što je to, a što mi je to…

2. FRIDRICK SHILLER: «Razbojnici»Friedrick Schiller - Njemački dramski pisac, pjesnik i književni teoretičar, uz Goethea najveći predstavnik klasične njemačke književnosti, posljednji veliki predstavnik «Sturm und Dranga». Najznačajnija njegova djela su: drame Razbojnici, Fiescova zavjera u Genovi, Don Carlos, Spletka i ljubav, trilogija Walenstein, drame Maria Stuart, Mesinska nevjesta… Sadržaj:Uviđajući superiornost svoga brata u svakom pogledu, Franz Moor nastoji na nepošten način izboriti mjesto koje u očevu srcu, a i u oporuci, zauzima Karl. Zbog sasvim neznatnih mladenačkih grijeha, ali pod dojmom teških kleveta kojima Karlovu ništavost dokazuje Franz, stari i bolesni Moor odluči razbaštiniti voljenog Karla. Karl je, iako mladački neobuzdan i sklon pustolovinama, u duši pošten i pravedan, pa se zato revoltiran očevom odlukom zaista uputi na stranputicu. Postaje vođa razbojničke družine vođen ogorčenjem i žarkom željom za osvetom nepravednim i nemilosrdnim ljudima. Franz, iako je postao nasljednik svega grofovskog imanja svoga oca, nema dovoljno strpljenja da sačeka starčevu smrt. Pokušava ga dokrajčiti lažnom viješću da je Karl mrtav. Spletka, međutim, biva loše izvedena i Franz je prisiljen nasilno zatvoriti bolesnog oca, a kako želi baš sve što pripada Karlu, nastoji zadobiti i Karlovu zaručnicu Amaliju. Kao vođa razbojničke družine Karl čini ili je odgovoran za mnoga zlodjela. On se zaista gnuša svojih djela, ali je žeđ za osvetom sve potisnula. Ipak, čežnja za domom natjera ga da se prerušen uputi na očev dvor. Tamo razotkriva sve Franzove spletke, a kada oca oslobodi zatočeništva, odluči se osvetiti zlom bratu. Franz, u silnom strahu od pravedne kazne, izvrši samoubojstvo pa razbojnici koje je po njega poslao Karl dovode samo Amaliju. Karl razapet između težnje za mirnim životom spoznaje o počinjenim zločinima koji se ne daju izbrisati. Amalija spoznaje da joj bez Karla život ne bi značio ništa, pa radije pristaje umrijeti od njegove ruke, nego živjeti bez njega. Izvršivši tu, za njega najtežu kaznu, Karl se predaje vlastima, postajući tako moralno pobjednik nad svim zlima koja su bila suprotstavljena.

3. Rekao je da ga čekamo, ali se nije pojavio.

1. HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

15

Hrvatski humanistički pokret javlja se u većini južnohrvatskih gradova u prvoj polovini 15. st.. Glavna središta hrvatskog humanizma su gradovi: Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Trogir i Kotor, Split, Istra, Hvar i Korčula. U svim tim gradovima stvaraju pisci koji u svojim djelima oživljavaju klasičnu grčku i rimsku književnost, pišući na latinskom jeziku po uzoru na starorimske jezične autoritete.Najznačajniji hrvatski humanisti su:Marko Marulić – središnja osoba književnog, humanističkog kruga u Splitu. Njegova najpoznatija djela su: Evanđelistar (tiskan devet puta na više europskih jezika.), Davidijada (junački ep u 14 knjiga s 6765 heksametara. U ovom djelu Marulić je, povodeći se u jeziku i stilu ponajviše za rimskim klasikom Vergilijem, pjesnički preoblikovao starozavjetnu biblijsku priču o kralju Davidu. Ep se sastoji od tri dijela. Prvi dio govori o Davidu dok još nije postao kraljem; drugi dio prikazuje razdoblje njegovog kraljevanja, a treći nevolje koje su ga snašle zbog počinjenih grijeha. Marulićev David predstavlja Krista iz Novog Zavjeta, a njegov progonitelj Šaul simbolično označuje Židove koji progone Krista.Ivan Česmički je pisao pjesme o junačkim djelima u heksametrima, npr. Poemata, Elegiae, U smrt majke Barbare…Juraj Šišgorić – najvažniji šibenski humanist. Objavio je pjesničku zbirku: «Tri knjige elegija i lirskih pjesama». Među elegijama se ističe «Elegija o pustošenju Šibenskog polja».Antun Vrančić – poznate su njegove «Epistolae» (oko 400 pisama), napisao je i zbirku tužaljki « Ekegiae» i epigrame koje su se našle u zbirci Otia.Ilija Crijević – objavio je nekoliko kraćih pjesničkih tekstova, himne i ode i epigrame. Od oda mu je najpoznatija «Oda Dubrovniku»

2. FRANC KAFKA – Proces Franc Kafka (1883. – 1924.) – austrijski pripovjedač. Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka, ,među njima i Preobražaj 1915. dok je svoja ostala djela oporučno namijenio spaljivanju. U književnoj ostavštinu koju je sredio i uglavnom objavio Max Brod nalazila su se i Kafkina djela: roman «Proces», «Dvorac», «Amerika»Sadržaj djela:Proces - glavni lik romana je Josef K koji je zatajio svoje Ja, potpuno je predan svijetu rada, ima ugledno mjesto u banci, njegova majka ga smatra direktorom banke. Jednog dana dolaze po njega i vode ga na saslušanje jer, kako kažu, protiv njega se vodi proces iako mu ne govore što je zapravo skrivio. Josef K čak i svoj proces tretira kao posao. Prave krivnje nije bilo. K-a je pao u sferu posla i bezličnoga. On predstavlja prosječnog građanina modernog društva i upravo je u tome njegova krivica. On je kriv, a da to i ne zna i upravo zato on insistira na svojoj nevinosti. Dokazna sredstva dokazuju upravo krivicu. Tko je istinski nevin ne treba mu pred sudom nikakva pomoć.Roman završava K-aovim smaknućem. Jedan ga je čovjek držao za vrat, a dugi mu je probo srce nožem i dva puta ga okrenuo. Njegove posljednje riječi su bile : «Ko pseto», kao da će ga sramota nadživjeti

3. Rastali smo se i svatko je otišao na svoju stranu.

1. RENESANSA U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

16

Renesansa (preporod) – kraj 14. do početka 17. st. Izravno se nastavljana humanizam i predrenesansu. Događa se procvat prirodnih znanosti, izum tiskarskog stroja (Guttenberg 1450.), otkriće novih svjetova, što je otvorilo nove putove razvoju ljudskog duha. To je razdoblje velike želje za znanjem i umjetničkim izražavanjem, širila je optimizam, vjeru u pojedinca, njegove stvaralačke sposobnosti..Najznačajniji predstavnici su: Ludovico Ariosto – najveći pjesnik tal. renesanse. Životno djelo mu je Bijesni Orlando (bez i jednog glavnog junaka, bez radnje, samo opisi ljubavi, gozbi, borbe, vitezova….)Torquato Tasso – tal. pjesnik kasne renesanse. Najveće njegovo ostvarenje je ep u 20 pjevanja «Oslobođeni Jaruzalem»Francois Robelais – franc. Pripovjedač. Životno mu je djelo Gargantua i Pantagruel – fantastično satirični roman u 5 knjiga.Miguel de Cervantes Seavedra – najveći španjolski pripovjedač. Najznačajnije mu je djelo viteški roman Don Quijote u kojem oživljuje vječna dilema čovječanstva: sukob između ideala i stvarnosti.Lope de Vega – španjolski pjesnik i dramatičar, uz Cervantesa najveći predstavnik zlatnog vijeka španjolske literature. Najznačajnije djelo mu je Fuenteovejuna William Shakespeare – engl. pjesnik i dramatičar, ujedno i najveći dramski pisac svjetske književnosti. Najznačajnija djela su mu. Romeo i Giulieta, Ukročćena goropadnica, San ljetne noći, Hamlet, Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Oluja, Silovanje Lukrecije, Julije Cezar, Vesele žene Windsorske…John Milton – engl. pjesnik i pisac plemićkih rasprava. Najveća djela su mu: Izgubljeni raj i Nanovo stečeni raj ( u izgubljenom raju nastoji spojiti humanističke i purističke poglede, te na biblijskoj tematici grijeha prvih ljudi izgraditi svoju viziju svijeta i odnosa među ljudima, pri čemu je najbolje ocrtao lik i pobunu Sotone (Belzebuba)

2. VESNA PARUN – Ti koja imaš nevinije rukeVesna Parun je poznata hrvatska pjesnikinja moderne književnosti. Već je svojom prvom zbirkom «Zore i vihori» pokazala iznimno stvaralačko bogatstvo. Parun iznenađuje lirikom koja odjekuje raskošnom radošću života i ditirampskom misteriju ljubavi. Najčešće teme njezine poezije su: tema materinstva i ženstva, problem odnosa muškarca i žene, doživljaj putenosti i potpuno poistovjećenje čovjeka s prirodom.Pjesma «Ti koja imaš nevinije ruke» pripada zbirci pjesama «Crna maslina» u kojoj je talent V. Parun bljesnuo u punoj zrelosti. U pjesmi ona otkriva strasni, izronjeni složeni svijet zrele žene kojom dominira osjećanje ljubavi. Pjesma proizlazi iz patnje koja je došla nakon doživljaja strasti i sreće. Ne pjeva o činu ljubavi., nego o njegovim posljedicama, a to je bol samoće. Teza ove antologijske pjesme je misao o žrtvovanju ljubavi kojoj je važnija sreća voljenog bića od vlastitog zadovoljena pa ga zato prepušta drugoj osobi. Pjesma je prožeta osjećajem boli i praznine jer gubi voljenu osobu i prepušta ga drugoj, ali je i puna nade u sreću voljene osobe. Utjehu nalazi u prirodi, odnosno svih ljepota koje ona nudi, jer čovjek uvijek može pronaći utočište u prirodi.

3. Ljudi padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.

17

1. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOSTU našu književnost renesansa je stigla nešto kasnije nego u Italiji koja je kolijevka renesanse i razvijala se u skladu s našim društvenim i povijesnim okolnostima. Hrvatska je renesansna književnost vezana je za gradove poput Zadra, Splita, Šibenika, Trogira, Hvara, a osobito je značajan Dubrovnik koji je imao najpovoljnije gospodarske i političke uvjete za kulturni razvoj.Izvori renesansne književnosti:

Na razvoj hrvatske renesansne književnosti utjecala je razvijena humanistička književnost svojim štovanjem forme, isticanjem vrijednosti individualnog umjetničkog stvaranja, svojim interesom za etnografiju i razvijanjem karakterizacije likova u književnom djelu. Od stranih utjecaja valja spomenuti i talijansku književnost koja je na našu utjecala svojim sadržajima i oblicima, a osobito jak utjecaj na naše renesansne pjesnike izvršio je Petrarcin „Kanconijer“ sa svojim opisima idealne renesansne ljepotice koja pjesniku ne uzvraća ljubav . Osim tih utjecaja na našu renesansnu književnost u njoj možemo zapaziti utjecaj leutaške, pučke i narodne poezije. U ono vrijeme postojali su putujući svirači i pjevači (leutaši - koji su svirali leut). Oni su pjevali po gradskim ulicama i trgovima pjesme koje su sami sastavljali ili one koje su negdje čuli. U nekima od prvih naših renesansnih kanconijera nalaze se i pjesme pisane „na narodnu“, što dokazuje da su pjesnici i sakupljači ondašnje poezije imali sluha i za narodno pjesništvo koje se je razvijalo izvan gradskih zidina.

2. F. D. DOSTOJEVSKI - «Zločin i kazna»F. D. Dostojevski je ruski romanopisac i uz Tolstoja najveći predstavnik ruskog realizma. U svojim romanima je progovorio o mnogim socijalnim, moralnim, etičkim, filozofskim i religijskim pitanjima. Otkrivao je dubine ljudske duše, iracionalna, demonska i sablasna stanja, područje sna i podsvijesti. On je stvorio novi tip romana - psihološki roman koji postaje uzorom mnogim modernim europskim piscima. Najznačajnija njegova djela su: Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi, Bjesovi….Zločin i kazna - najpoznatiji roman Dostojevskog kojim je za života stekao europsku slavu. Dostojevski u romanu razmatra probleme zločina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde.Opisujući sudbinu siromašnog petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz «viših ciljeva» odlučio na zločin, na ubojstvo stare lihvarke čijim je novcem namjeravao pomoći svojoj obitelji, obitelji Marmeladovih i drugima «poniženima i uvrijeđenima».Dostojevski daje vjernu sliku bijede velegrada i psihološku razradu unutarnjih sukoba glavnoga lika najčešće danu u formi unutarnjih monologa.Raskoljnikov: svojim emocijama, preokupacijama i ponašanjem odaje osobu koja je uvrijeđena od društva i nadarena od prirode. To znači da su njegova pamet i snaga poticale njegove ambicije i samopouzdanje ali su bijeda i siromaštvo stvarale kompleks manje vrijednosti/ nevrijednosti (siromaštvo je izazvalo izbjegavanje druženja s ljudima)

Roman ima jaku socijalnu notu i predstavlja njegovu trajnu vrijednost. Ljudska patnja nije izmišljena već grubo stvarna.Lužin, bogati skorojević koji traži siromašnu djevojku za ženu koja će mu onda biti vječno zahvalna što ju je ženidbom spasio bijede i koja će mu dobrovoljno dozvoliti da je tiraniziraSonja, Marmeladovova kći iz prvog braka. Postaje prostitutka kao bi mogla hraniti gladna usta u svojoj obitelji, a i da bi otac imao novaca. Žrtvuje se, «ubija sebe – duhovno» jer se odaje nemoralnom poslu, ali ona predstavlja onu moralnu stranu Raskoljnikova. Ona ga potiče na to da oprosti sebi, pomiri se s Bogom i tako se iskupio. Prati ga u Sibir na izdržavanje kazne.

3. Jabuka ima više nego ranije, ali je sada broj djece dvostruko veći.

18

1. RENESANSNA LJUBAVNA I POKLADNA POEZIJALubavna poezija: Najznačajniji predstavnici su Šiško Menčetić i Đore Držić koji uglavnom njeguju ljubavnu poeziju po uzoru na Petrarcu i slave žensku ljepotu, iskazuju osjećaje i raspoloženja neuzvraćene ljubavi, a nadahnuće nalaze i u hrvatskom usmenom stvaralaštvu.Š. Menčetić - pjesme mu se nalaze u «Zborniku Nikše Ranjene», a najpoznatije pjesme su mu «Blaženi čas i hip» i «Prvi pogled».Đore Držić - Pjesme su mu sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine, a osim pjesama napisao je i pastoralu «Radmio i Ljubmir».Pokladna poezija je bila namijenjena zabavi običnog puka. Bile su to šaljive i raspojasane pjesme čiji su autori bili iz redova građanskog i obrtničkog staleža (Nikola Nelješković i Mikša Pelegrinović).Najznačajnije djelo Mikše Pelegrinovića je maskerata «Jeđupka» (Egipćanka). Maskerata je pjesma koju je govorila maskirana osoba karakterizirajući određeno zanimanje ili narodnost. Pjesmu «Jeđupka» govori Ciganka, a pjesma se sastoji od 6 pjevanja. Ciganka peterim gospođama govori o budućnosti, a najviše o onoj koja se odnosi na ljubav. No u šestom pjevanju s Cigankina lica pada maska i otkriva se pjesnik koji se obraća svojoj dragoj nagovarajući je na ljubav.

2. RANKO MARINKOVIĆ - GlorijaVrednota svih Marinkovićevih djela je humor koji nerijetko prelazi u ironiju i satiru, ali njegov humor je smjesa ozbiljnosti i podrugljivosti koja potiče iz umora i sumornosti.Najpoznatija djela su mu: novele: Ruke, Ni braća ni rođaci, Pod balkonima…drame: Glorija, Tri drame, Pustinjaromani: Kiklop, Zajednička kupka, Never moreSadržaj djela: Glorija - mirakul u šest slika te dramski uvjerljivo i teatarski efektno zaokružuje neka autorova prethodna pripovjedačka razmišljanja tj. o nemogućnosti da se ljudska ličnost integralno ostvari.Da bi privukao pozornost vjernika, koji se sve više odvraćaju od crkve, don Jere pribjegava mistifikaciji želeći postaviti sestru Magdalenu da glumi čudotvorni Madonin kip. Njeno pravo ime je Jagoda, ali je dugi niz godina radila pod imenom Glorija kao akrobat na trapezu u cirkusu. Jednom je zgodom u posljednji čas primijetila da je trapez potrgan te je odustala od skoka i tako spasila svoj život, a od tada služi Gospi kao sestra Magdalena. Sada se pokorila don Jerinom naumu pozirajući kao Madona koja trepće očima i tako privlači vjernike u crkvu koji vjeruju u čudo, a don Jere pak želi uvjeriti sebe i sve oko sebe da cilj opravdava sredstva, ali mu uglavnom spočitavaju da od crkva pravi cirkus. No u crkvu počne dolazit žena koja ima bolesnog sina i moli Madonu da ga ozdravi. Glorija se sažali nad njenom boli te zaplače, što žena shvati kao znak da će se dogoditi čudo jer joj se Madona smilovala. Međutim bolesnik umire, a narod uznemiren sliti prijevaru i hrli u crkvu. Glorija odbacuje redovničku halju i vraća se u cirkus da bude ono što je uvijek trebala biti. Nakon nekog vremena sprema se za nastup: velika atrakcija, trostruki «salto - mortale» privukao je mnoštvo gledatelja u cirkus pa i don Jeru koji je pokušava odgovoriti od skoka jer joj prijeti smrtna opasnost govoreći joj da je voli i to kao Jagodu. Ali Glorija ipak odlučuje skočiti i dok glazba svira fortissimo njeno tijelo se uz vrisak stropošta s platforme na tlo.

3. Mislio sam da će biti drukčije, ali nisam ništa mogao učiniti.

19

1. BAROK U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTIBarok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti u 17. st. naziv dolazi od riječi barocco koja označuje biser nepravilnog oblika. Time se htjela istaknuti neprirodnost toga stila i njegova pretjerana kićenost. Barok je zamijenio renesansni racionalizam. Glavne značajke baroka su: bogata kićenost, majstorsko umijeće gomilanja ukrasa, pobožni naglasci, obilje pokusa oblikom i zvukom, razigrana duhovnost, raskošna i neobična metaforika…Najznačajniji predstavnici baroka su: Luis de Gongora y Argote - najveći španjolski barokni pjesnik. U početku je pisao u duhu narodne poezije i usavršio izraz romanci, ali ubrzo je počeo tražiti nov pjesnički jezik, stvarati vlastitu sintaksu i razrađivati smionu metaforiku (poeme: Samoća, Polifem i Galatea…)Giambattista Marino - pjesnik talijanskog baroka, začetnik i glavni predstavnik pravca koji je po njemu nazvan marinizmom. Napisao je nekoliko tisuća lirskih pjesama i veliki mitološki spjev od 45000 stihova pod imenom Adonis. Marino je kao umjetnik bogate fantazije i izvrstan versifikator uspio izgraditi vlastiti pjesnički izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata.Calderon de la Barca - najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnoga vijeka španjolske književnosti 16. i 17. st. napisao je oko 200 kazališnih komada, od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom činu, pisana većinom potkraj života kada je stupio u svećenički stalež. Od svjetovnih drama najpoznatije su mu: Život je san, Zalamejski sudac…Torquato Tasso - talijanski pjesnik kasne renesanse. Nježna i pretjerano osjećajna priroda, razapet između renesansnih životnih shvaćanja i moralnih okova protureformacije. Napisao je preko 2000 lirskih pjesama, mnogobrojne dijaloge, najbolju talijansku pastirsku igru Aminta , a vrhunsko mu je ostvarenje ep u 20 pjevanja Oslobođeni Jeruzalem ispjevan u stancama. Tasso razvija bogatu epsku radnju u kojoj se isprepliću fantastika i realnost, putenost i vjerska egzaltacija, i u kojoj j e unatoč izvrsnim opisima bitaka dao najljepše stihove u ljubavnim scenama i idiličnim prizorima. Kasnije piše Osvojeni Jeruzalem koji znatno zaostaje za prvotnom verzijom.

2. MIROSLAV KRLEŽA - Gospoda GlembajeviMiroslav Krleža je jedan od najvećih i najsvestranijih hrvatskih književnika 20. st. pisao je poeziju, drame, pripovijetke, romane, eseje, polemike, članke… Krležina glavna slika stvarnosti je KAOS iz koga se uzdiže ljudska spoznaja da je potrebno kaos prevladati. Uz kaos njegove dominantne teme su BESMISAO i GLUPOST, stoga se on u kaosu stvari, besmislenosti događaja i ljudskoj gluposti suprotstavio čitavim svojim literarnim opusom.Gospoda Glembajevi -:1928.

- drama u 3 čina: a) u prvom činu- sukob Leona s glembajevskom okolinomb) u drugom činu: sukob Leona i oca Ignjata, Glembajeva smrtc) u trećem činu: Leone- barunica Castelli – Beatrice; baruničina smrt

Rasipništvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rješenja su u svim glembajevskim krizama.Leone – Ignjat: sin i otac su različiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik građanstva koji uživa u gomilanju i komforu, čovjek kojemu je novac mjerilo svih vrijednosti, preduvjet čovjekove sreće. On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leonu je kao umjetniku stran materijalizam, a mržnja se pojavljuje i zbog Ignjatovog odnosa prema Leonovoj majci.Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajući očevu posmrtnu masku koju, nažalost svih nazočnih uništava jer nije prikazao kako treba donju čeljust koja je za njega materijalno obilježje glembajevštine, toliko bitne u viziji očeva lika.Leone je srušio očevu iluziju sretnog braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajući njezin preljub sa Silberbranton i s njim, što je početak Glembajeva kraja.

3. Premda sam bio iscrpljen, morao sam pročitati posljednje poglavlje.

1. HRVATSKA BAROKNA KNJIŽEVNOST

20

- traje od 17. do pol. 18 st. Hrvatska barokna književnost je vezana za protureformaciju (katoličku obnovu) kojom se nastoji suzbiti protestantizamNajznačajniji predstavnici su:Ivan Gundulić - Rođen je u Dubrovniku u plemićkoj obitelji. Književno djelovanje je započeo pišući ljubavne pjesme i prerađujući talijanske mitološke drame. Poznati su naslovi deset mitoloških drama, ali su se samo četiri sačuvale i to ne u potpunosti, to su: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana, i Armida. Prvo Gundulićevo tiskano djelo je Pjesni pokorne kralja Davida u kojem je opjevao sedam pokorničkih psalama kralja Davida iz biblijske knjige «Psalmi» Najznačajnija Gundulićeva djela su: poema Suze sina razmetnoga (u kojoj je na književno-umjetnički način progovorio o problemu ljudskoga grijeha i Božjeg oprosta.), Dubravka (pastoralna igra s melodramatskim elementima), Osman (povijesni ep koji se sastoji od 20 pjevanja (14. i 15. pjevanje nedostaje, ali ga je dopunio Ivan Mažuranić)Junije Palmotić - pisao je pjesme satire i drame. Od drama je najpoznatija Pavlimir ( građa je preuzeta iz «Ljetopisa popa Dukljanina»Juraj Habdelić - bavio se leksikografijom i pisao nabožne knjige. Sastavio je hrvatsko - latinski rječnik Dikcionar ili reči slovenske.Ivan Bunić Vučić - potomak je ugledne dubrovačke plemićke obitelji. On je lirski pjesnik, jedan od najboljih u hrvatskom baroku, ali i u hrvatskoj lirici uopće. Njegova zbirka pjesama Plandovanja tematski se nastavlja na ljubavno petrarkističko pjesništvo prethodnoga razdoblja, ali je Bunić najizrazitije od svih naših pjesnika 17. st. u svojoj lirici pošao putem kićenosti i lirske rječitosti. Najpoznatije njegove pjesme su: Nemoj, nemoj me ljubice, Slatka dušo mom životu, Vrhu smrti…

2. IVO ANDRIĆ - Prokleta avlijaIvo Andrić -istaknuti romanopisac, pripovjedač, pjesnik i esejist.Prve književne radove, stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u časopisu Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prevode O. Župančića, M. Aleksandra, V. Levstika … Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu Put Alije Đerzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini ćuprija, Travnička kronika, Gospođica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovijetka, Priča o vezirovom slonu, itd. Među njegove najpoznatije esejističke tekstove ubrajaju se eseji Goja, Razgovor s Gojom. 26.10.1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost za roman Na Drini ćuprija.Sadržaj djela:Pripovijetka započinje dan nakon fra Petrova sprovoda dok fra Mijo i fra Rastislav popisuju stvari koje su ostale za fra Petrom, te se prisjećaju fra Petrova boravka u carigradu i kad su ga zabunom uhitili i zatvorili u Prokletoj avliji. Tu upoznaje Turčina Ćamila koji proučava povijest turske carevine … Djelo nema ni početka ni kraja, to je priča koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, priče se isprepliću, u njima Ćamil govori o Džem-sultanu i o sebi, Haim priča o Ćamilu i ostalim zatvorenicima, fra-Rastislav govori o fra-Petru, itd.Tim načinom pisanja pisac pokušava prikazati kako se život ne odigrava samo u nama već i u drugima. Andrić sve to sluti, teži tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija.Ćamil: mladić koji se također nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povućen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. Ćamil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je sve to želja za učenjem, za znanošću, želja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali što je sve to. Možemo reći da se Ćamil zatvorio u četiri zida svoje duše kojoj se nitko nije smio približiti. U tom je liku Andrić želio prikazati apsurdnost života gdje učeni i bogati mogu također brzo postati bespomoćni i krivi za zločine koje jesu ili nisu učinili.Karađoz: možemo reći, da je glavni glumac Andrićeva djela Prokleta Avlija. Vezan je uz carsku tamnicu čitav život. Kao upravnik on postaje “povijesna ličnost” te tamnice. Karađoz je duša Avlije, ali on je demonska sotonska duša. To potvrđuje njegova prošlost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radeći u Avliji, ali se i dalje ponaša kao u prošlosti.

3. Toliko smo se smijali da smo bili zaboravili na vrijeme.1. KLASICIZAM

21

Razdoblje s kraja 17. st. , razdoblje koje za uzor ima starogrčku i starorimsku književnost. Javlja se kao otpor baroku i rokokou. Osnovne značajke su sklad, jasnoća, staloženost, preciznost, pravilnost, prevlast razuma nad osjećajima.Najznačajniji predstavnici su: Piere Corneille - smatra se ocem franc. klasicističke tragedije. Najznačajnija njegova tragikomedija je Cid u kojoj veliča patriotizam i u kojoj osjećaj dužnosti, volja i razum upravljaju postupcima glavnih junaka. Njegove najpoznatije komedije su Melita i Udovica.Jean Racine - najslavniji predstavnik francuske klasicističke tragedije. Racine stvara niz tragedija u kojima se pridržava klasicističke poetike te strogom jednostavnošću izraza pokazuje sukob između osjećaja dužnosti i razorne snage strasti kojima podliježu junaci u njegovim psihološki fino razrađenim tragedijama: Andromaha, Britanika, Fedra, i Ifigenija.Moliere - najveći francuski komediograf. Napisao je ukupno 33 komedije, što u stihu što u prozi. U većini Molierovih djela miješaju se elementi raznih tipova komedija. Najznačajnije njegove komedije su: Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe, Građanin - plemić, Umišljeni bolesnik…

2. IVAN KOZARAC - Đuka Begović Ivan Kozarac - pjesnik i pripovjedač. Pjesme su mu napisane po uzoru na narodne lirske pjesme. U novelama prikazuje slavonsko selo (propadanje seoskih zadruga, lijenost, rasipnost, nemoral… Vrhunac njegova stvaralaštva označava psihološki roman Đuka Begović u kojem prikazuje slavonsku društvenu stvarnost potkraj 19. st.Sadržaj djela:Đuka Begović je seoski bećar, raspikuća, čovjek kojemu užici i strasti upravljaju životom, sinonim je one «zle» krvi koja rastače plemeniti narodni organizam. Na takav životni put usmjerio ga je otac Šima s kojim zbog sukoba oko iste seoske ljubavnice okrutno obračunava. Odsjedivši zbog umorstva oca četiri godine u zatvoru, Đuka se vraća kući u svoje selo i na svoj salaš i tu oživljuje sjećanja na prijeđeni put. Odlučuje postati drukčijim i boljim čovjekom, ali svi su njegovi pokušaji neuspješni jer tone sve dublje do konačnoga moralnog i materijalnog sloma.

3. Požurih jer nisam mogao više slušati njihovo mrmljanje.

1. PROSVJETITELJSTVO

22

To je opće-europski pokret koji se razvio potkraj 17. st. u Francuskoj i čiji se utjecaj osjeća u europskoj književnosti 18. st. glavni nositelji prosvjetiteljskog pokreta bilo je građanstvo, ali su pokret podupirali i pojedini europski vladari (Friedrih II u Njemačkoj i Josip II u Austriji) pa se razdoblje prosvjetiteljstva naziva još i prosvijećeni apsolutizam. Prosvjetiteljstvo je razdoblje učenosti, općeg znanstvenog duha i znanstvenog istraživanja. Tada nastaju mnoge znanosti: politička ekonomija, statistika, sociologija… Ovo razdoblje je najveće rezultate dalo u filozofiji, znanosti i prosvjeti, a najmanje u književnosti i umjetnosti.Najznačajniji predstavnici prosvjetiteljstva u književnosti su: Voltaire «Candide») Jean Jacques Rousseau (Društveni dogovor), Carlo Goldoni ( Gotioničarka Mirandolina)…U Hrvatskoj su najznačajniji: Matija Petar Katančić, Matija Antun Reljković (Satir iliti divji čovik), Andrija Kačić Miošić (Razgovor ugodni naroda slovinskoga)…

2. GUSTAVE FLAUBERT – Gospođa BovaryGustave Flaubert je francuski romanopisac koji je svjetsku slavu stekao romanima Gospođa Bovary, Salammbo, Sentimentalni odgoj.Sadržaj djela:Gospođa Bovary (1857) – roman počinje opisom groteskne kape Charlesa Bovarya koju je nosio kao dječak. Kapa ima tri razine i načičkana je raznim ukrasima. Charles je nespretan i jedva završava studij medicine. Pod snažnim je utjecajem svoje majke koja mu za suprugu odabire znatno stariju i svojeglavu ženu, ali ona uskoro umire, a Charles ima priliku udvarati mladoj Emmi Bovary, kćeri njegovog pacijenta.Emma je u mladosti uživala u romantičnim djelima Waltera Scotta te u prikazima života junakinja i žrtava poput škotske kraljice Mary i Ivane Orleanske.Ona je, kako je prikazuje Flaubert, prirodni proizvod svoje plitke sredine. Njezin brak s Charlesom ubrzo se pretvara u trajnu dosadu te joj muž postaje sve odbojniji. Ona čita modne žurnale, sanjari o Parizu i na posljetku njezina dosada poprima simptome bolesti. Takvo stanje ne popravlja ni selidba u gradić Yonville , pa ni kćer Berthe. Charles se sve više posvećuje liječničkoj karijeri, a Emma se zbližava s Leonom Dupuisom, mladim činovnikom s kojim je Emma spremna imati ljubavne odnose. No Leonu dosadi provincijska atmosfera te se vraća u Pariz.Emmu zatim počinje privlačiti Rudolphe Boulanger, kicoš i imućni zemljoposjednik, kome je Emma samo prolazna zabava, a on njoj ljubav njenog života. Zasićena životom sa Charlesom odlučuje pobjeći s Rudolpheom, što bi odgovaralo njenim romantičnim idealima, ali Rudolph, umjesto da se pojavi na dogovoreno mjesto, šalje pismo u kojem piše da prekida vezu s njom. Od silnoga razočarenja Emma se razboljela i sporo se oporavlja. Nakon nekog vremena ponovno sreće Leona. Ponovno se tajno sastaje s njim i sve više zadužuje kod lihvara Laheurexa , a Leon postaje sve ravnodušniji. U očaju Emma se obraća porezniku Binetu za novčanu pomoć, ali on to odbije, kao i Rudolphe. Konačno krade otrov (arsen) u Homaisovoj ljekarni i truje se. Umire u strašnim mukama. Jedino Justin, Homaisov pomoćnik, plače na njenom sprovodu. Nakon sprovoda Charles posprema kućanstvo i nalazi Rudolpheova pisma Emmi i otkriva da ga ona nikad nije voljela, saznaje i za njene dugove i potpuno skršen, nedugo nakon toga umire. Berthe najprije odgaja baka, ali i ona ubrzo umire pa Berthe odlazi kod svoje siromašne tetke koja je šalje na rad u tvornicu. Trijumfira jedino Homias kojem se ostvarila žarka želja – dodijeljeno mu je odličje Legije časti.

3. Stanarka je motrila došljaka, a on je vidio sitne oči kako u mraku sijevaju.

1. HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18. st.

23

U ovom razdoblju hrvatske književnosti razum postaje glavni pokretač čovjekovih životnih očitovanja, izražena je neskrivena potreba za širenjem egzaktnog znanja, a pokret racionalizma prevladava u cijeloj srednjoj Europi.Najznačajniji predstavnici su: Matija Petar Katančić - sav njegov pjesnički rad sačuvan je u zbirci «Jesenski plodovi» koja se sastoji od latinskih i hrvatskih pjesama (pjesme prigodnice, pohvalnice i epigrami, zatim bukolike (pastirske pjesme u kojima slavi život u rodnoj Slavoniji), «popijevke narodne» - oblikovane stilom i leksikom usmene poezije.)Matija Antun Reljković - hrv. pjesnik i prosvjetitelj. Najznačajnije djelo mu je prosvjetiteljski ep «Satir iliti divji čovik» u kojem opjevava slavonsku zemlju i njene prirodne ljepote, a slavonske seljake kao zapušten i gospodarski zaostao dio stanovništva.Andrija Kačić Miošić - najznačajnija književna djela su mu: «Razgovor ugodni naroda slovinskoga» i prozno djelo «Karabljica». Tituš Brezovački - pjesnik i komediograf. Pisao je hrvatske i latinske pjesme s prigodnim i satiričnim sadržajima te komedije od kojih su najpoznatije Diogeneš i Matijaš grabancijaš dijak.

2. ALBERT CAMUS - StranacAlbert Camus - francuski romanopisac, dramatičar i esejist. Književni rad mu je usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na fazu «apsurda» u kojoj je blizak egzistencijalizmu i (tzv. filozofija apsurda) i fazu «pobune» koja predstavlja njegov raskid s egzistencijalističkim taborom.Sadržaj djela:Stranac: pripada prvoj fazi Camusovog stvaralaštva ( faza filozofije apsurda ), kratki roman u dva dijela u kojem se opisuje jednoličan i besmislen život mladoga francuskog službenika Mersaulta u Alžiru. Od trenutka kada je doznao za majčinu smrt pa do iščekivanja vlastite smrti na koju je osuđen zbog toga što je bez ikakvog pravog razloga ubio nekog Alžirca koji se prethodno potukao s njegovim prijateljem (iako se za to ubojstvo ne može sigurno reći je li slučaj ili namjera). Ono što mu najviše tijekom sudskog procesa zamjeraju je bezosjećajnost koju je pokazao nakon majčinog sprovoda, a i činjenica da se nije pokajao nakon ubojstva.

Mersault Cijelo suđenje doživljava kao nešto normalno, ne pokušavajući se izvući, a na kraju ne prihvaća niti vjeru koja bi mu možda pobudila nadu i olakšala pomisao na smrt. On je zadovoljan i želi da što više ljudi dođe na njegovo smaknuće.Stranac – već sam naslov govori da je Mersault stranac u svijetu u kojem živi: ravnodušan je, ne pokušava kontrolirati sve događaje u svom životu, ne određuje vlastitu budućnost, ne određuje životne ciljeve i prioritete, okrenut je sadašnjosti. On se zbog smrtne kazne ne osjeća zakinut ni po čemu u odnosu na druge ljude: svi su osuđeni na smrt.Mersault je shvatio apsurd života koji ga okružuje, on je probuđen jer ne traži smisao izvan sebe, nego u sebi samom. On je sretan usprkos svemu. To znači da postoji sreća u apsurdu ukoliko čovjek prihvati kako njegovo postojanje u svijetu nema višeg cilja ili smisla izvan samog sebe.Društvo – u kojem živimo je puno dvoličnosti, laži, lažnog morala, relativnost pravde i pravosuđa.Društvo ga ne može razumjeti jer kad bi ga razumjelo onda bi to značilo veliku promjenu u načinu razmišljanja, a lakše je osuditi nego mijenjati ljudsku svijestRoman pripada monološkom tipu romana ( pripovijedanje glavnog lika ), tehnika solilokvij.

4. Svi mu odobravaju, premda se nitko ne sjeća kad je on to njima govorio.

1. ALJAMIADO KNJIŽEVNOST

24

Javlja se kod književnika muslimanskog vjerozakona koji osim djela na narodnom jeziku i latinici, pišu i na hrvatskom i srpskom jeziku, ali koristeći se arapskim pismom. Ovakva književnost se javlja u onim krajevima koji su bili pod utjecajem tursko-arapske kulture. Javlja se polovicom 17. st. i traje skoro do kraja 19. st. Aljamiado književnost se oslanja na nabožno-odgojni vid ranije orijentalne književnosti, a s druge strane i na muslimansku narodnu književnost.Važno je spomenuti ilahije - pobožne pjesme na arapskom pismu ispjevane u slavu Boga i s nakanom dobivanja Božje milosti, te imaju karakter kolektivnog obraćenja. Najpoznatiji pisci ovakve književnosti su: Hasan Kaimija, Muhamed-aga Pruščanin, Mula Mustafa Bečeškija, Ahmed Karahodža…

2. WILLIAM SHAKESPEARE - HamletWilliam Shakespeare - engleski pjesnik i dramatičar, najveći dramski stvaralac svjetske književnosti, glumac i redatelj. - pisao je sonete- Shakespeareov sonet (elizabetinski sonet) se sastoji od 3 katrene i 1 distiha - napisao je 36 dramskih tekstova koji se dijele na: -kraljevske drame (tema-engl. vladari) -komedije (San ljetne noći, Ukrućena gospodarica, Mletački trgovac,...) -tragedije (Romeo i Julija, Hamlet, Otello) -mračne komedije (Konac djelo krasi, Mjera za mjeru) -romantična igra (Oluja) -poeme (Venera i Adonis)

Sadržaj djela: Hamlet je tragedija o danskom kraljeviću Hamletu koji od očeva duha saznaje da on nije umro prirodnom smrću, nego ga je ubio brat Klaudije. Nakon toga Klaudije se oženio Hamletovom majkom, tj. bratovom ženom. Od tog susreta s očevim duhom Hamlet živi samo za osvetu. Najprije se pravi lud a kralj i kraljica ludilo tumače Hamletovom ljubavlju prema Ofeliji, kćeri dvorskog savjetnika Polonija. Nakon što s glumcima pripremi predstavu Mišolovka ili Ubojstvo Gonzaga, Hamlet uviđa da je Duh govorio istinu, potom ubija Polonija koji, skriven iza zavjese, sluša njegov razgovor s majkom. Stric ga odluči poslati u Englesku – u smrt, ali Hamlet se uspijeva spasiti i vraća se. U međuvremenu Ofelija se ubila, a Laert se (Ofelijin brat) želi osvetiti Hamletu. Na kraju svi pogibaju (Laert i Hamlet u dvoboju, kraljica popije otrovano vino, a stric umire od uboda zatrovanoga mača). Hamlet umirući moli prijatelja Horacija da ispriča svijetu pravu istinu. Vlast je preuzeo norveški kraljević Fortinbras koji je smatrao da nešto treba izmijeniti u Danskoj državi- Hamlet se pravi lud kako bi potaknuo glumce na igru, kako bi otkrio počinitelja ubojstva vlastita oca, ne pokazuje svoje osjećaje, zbog njega u smrt odlazi njegova zaručnica Ofelija, a kasnije i Polonije- Hamletova neodlučnost se tumači Edipovim kompleksom- zaljubljen je u majku i ljubomoran, sumnja da je i ona upletena u ubojstvo njegova oca- Hamlet- osjetljiv i plemenit, u dvojbi je kako se boriti protiv zla. Osveta postaje osnovni smisao njegova života, ona potiskuje ljubav prema Ofeliji, izaziva u njemu čak i mržnju prema ženama koje nisu vjerne i kojima se ne može vjerovati (kao njegovoj majci). Jedino svijetlo u njegovom životu je prijateljstvo s Horacijem, dokaz je da pozitivne ljudske vrijednosti još nisu nestale.

3. Ostala je samo pjesma o djevojci koja svojom ljepotom i mudrošću sja iznad svega.

1. ROMANTIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

25

Romantizam je europski književni umjetnički pokret koji se javlja potkraj 18. i poč. 19. st. Osnovne značajke su: otpor prema racionalizmu prethodne epohe. Naglasak je na ljudskim osjećajima i emotivnosti u svim književnim djelima, naglašen je individualizma, pjesnička sloboda, štovanje prirode, zanimanje za egzotiku, mistiku, stvara se romantični pesimizam, poznat pod nazivom «svjetska bol». Romantizam se najprije javlja u Njemačkoj pod nazivom «Sturm und Drang» (oluja i nagon). To je bio antiklasicisički pokret koji u prvi plan stavlja osebujnost pojedinca. Nakon Sturm und Dranga slijedi faza «Weimarske klasike» (okretanje antičkim temama i priklanjanje klasičnim pjesničkim oblicima). Tek nakon toga dolazi naraštaj čistih romantičara kao što su braća Schegel i Wilhel Tieck.Najznačajniji predstavnici su: Johann Wolfgang Goethe -najveći njem. književnik . Najznačajnija djela (u razdoblju Sturm und Dranga) su mu: roman Patnje mladog Werthera, te pjesme Putnikova noćna pjesma, Noćne misli, Mignon. Weimarska klasika: Naukovanje Wilhelma Meistera (odgojni roman) i tragedija Faust.Fridrick Shiller - njem dramski pisac, pjesnik i književni teoretičar. Njegova najznačajnija djela su: drama Razbojnici, Fiescova zavjera u Genovi, Don Carlos, Spletka i ljubav….Weimarska klasika: Wallenstein (dramska poema), tragedije: Maria Stuart i Mesinska nevjesta, i drama Wilhelm Tell.A. S. Puškin - ruski pjesnik, pripovjedač i dramatičar. Najznačajnije njegovo djelo je roman u stihovima Evgenij Onjegin. Ostala djela: Pikova dama (povijesni roman), poeme: Ruslan i Ljudmila, Kavkaski zarobljenik, tragedija Boris Godunov.M. J. Ljermontov - pisao je poeme i pjesme, drame i romane.najznačajnija pjesma mu je Smrt pjesnika, poema Demon, drama Maskerata, roman Junak našeg doba (prvi ruski psihološki roman u prozi, a ujedno i njegovo najpoznatije djelo).George Gordon Byron - smatra se pjesničkim prvakom engl. romantizma. Pisao je pjesme poeme i drame. Najznačajnija djela su mu: drama Manfried, poema Hodočašće Childa Harolda i satirični ep Don Juan.France Prešern - najpoznatiji slovenski pjesnik. Izdao je samo jednu knjigu pjesama Poezija, u kojoj se nalazi djelo od 15 soneta pod nazivom Sonetni vijenac, te niz soneta pod nazivom Soneti nesreće.

2. IVAN GUNDULIĆ - Suze sina razmetnogaIvan Gundulić je književni rad započeo pisanjem drama i vjerojatno pjesama. Početkom dvadesetih predstavio se kao religiozni pjesnik, a najpoznatije poeme Pijesni pokorne kralja Davida i Suze sina razmetnoga. Suze sina razmetnoga je religiozna poema klasičnog baroknog sadržaja, oblika i izraza. Građu za svoju temu o izgubljenom, pokajanom i preobraćenom sinu pisac nalazi u biblijskoj paraboli iz Evanđelja po Luki. Suze se sastoje od triju dijelova: Sagrješenje - plač prvi - pokajnikovo sjećanje na grijehe.Spoznanje - plač drugi - spoznanje grijeha i smrti, kao i putova spasenja od grijeha.Skrušenje - plač treći - pokajanje, preobraćenje i povratak Bogu.Poema je monološko-ispovjedno govorenje već pokajanog sina. Takav oblik omogućuje pjesniku upotpunjavanje sadržaja filozofskim mislima iznesenima tipičnim baroknim stilskim figurama: končetama (osobito jaka metafora, antiteza, šala, duhovitost, oštrouman način izražavanja), antitezama, poredbama, metaforama….

3. Svečanim pokretom preda uzdu momku, a on se izgubi na sarom putu koji se spušta k vodi.

1. ILIRSKI POKRET - Hrvatski narodni preporod (1830 - 1850.)

26

Počinje izdavanjem Gajeve «Kratke osnove», a završava zabranom ilirskog imena 1843. Cilj hrv. narodnog preporoda je političko i kulturno ujedinjenje Hrvatske na temelju nacionalnog jedinstva. Preporoditelji su uzeli ILIRSKO ime jer su htjeli okupiti sve južne Slavene, a i «nehrvate», ali bezuspješno, odazvao se samo Slovenac Stanko Vraz. Najveće reforme u hrv. jeziku ostvario je Ljudevit Gaj. Pojednostavio je pravopis davši za svaki glas po jedan znak u pismu, uveo je dijakritičke znakove (č, ž, š), uveo je i rogato e, ostavivši čitatelju na volju da ga čita ikavski, ijekavski ili ekavski, te je proklamirao štokavsko narječje kao osnovu jedinstvenoga hrv. književnog jezika. Bio je pjesnik, pokretač i urednik «Danice» i Novina Horvatskih, jezikoslovac «Kratka osnova hrv. - slavenskog pravopisanja», proslavio se budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje, danas poznatija kao Još hrvatska ni propala (glavna ideja pjesme je ujedinjenje i sloga svih Hrvata)Ostali poznati ilirci bili su: Pavao Štos, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Stanko Vraz, Petar Preradović, Matija Mažuranić, Antun Nemčić…

2. L. N. TOLSTOJ - Ana KarenjnaL. N. Tolstoj - ruski pripovjedač i dramatičar. U svojim djelima prikazuje moralno etičke probleme, te analizira ljudske postupke i odnose.Sadržaj djela:Ana Karenjina je roman u 4 dijela koji analizira problem braka i obiteljskog života. Djelo počinje famoznom rečenicom: «Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način.» Tolstoj isprepliće sudbine nekoliko brakova: nesretnog braka Ane s visokim državnim činovnikom Karenjnom, njezine strastvene izvanbračne veze s grofom Vronskim, prosječno neuspjelog braka Aninog brata Stive Oblonskog s Doli i prividno sretnog braka Doline sestre Kiti s Levinom. U Aninom slučaju sve završava tragično dok se ostala dva brak smiruju u rezigniranom prihvaćanju svakodnevice i praštanja. Središnji problem djela je društveno vrednovanje čovjekove ljubavi prema drugom čovjeku kao moralno ispravne ili neispravne emocije, objašnjen kroz tragičnu priču Ane Karenjine. Ona se guši u sivilu braka, zatomljuje svoju pravu prirodu, svu svoju emocionalnost preobražava u ljubav prema sinu. Dvoumljenje između zakona i srca, između službenog poštenja i iskrenosti razaraju Aninu dušu. Ana slijedi srce, odlazi s Vronskim, ostavlja muža, dom i sina, položaj i ugled. Kada život Ane i Vronskog uplovi u kolotečinu, uobičajenost, svakodnevnost i naviku, Anu to boli do očaja, vodeći je do ludila i klonuća. Njen pad u očaj nitko ne spoznaje, ona se baca pod vlak u čemu se ogleda njena dosljednost kojom je branila pravo na iskrenost, na to da bude što jest, da čini ono što doista želi ma koliko ta smrt bila bijeg, osveta i spas, ona je po svemu trijumf strasti i ostajanja pri svome.

3. Ona je samo mrmljala i oštrim pogledom ispitivala svaki kut.

1. PROTOREALIZAM ( 1860. - 1881.)

27

Razdoblje u hrv. književnosti koje započinje 1860. ukidanjem Bachovog apsolutizma, a završava 1881. smrću Augusta Šenoe.U ovom razdoblju djelovali su mnogi književnici, kao Mirko Bogović (pripovjedač, pjesnik i dramatičar (Ljubice, Smilje i kovilje, Matija Gubec…), Luka Botić (epski pjesnik i pripovjedač (Bijedna Mara, Petar Bačić), A. V. Tkalčević (novelist: Zagrepkinje, Nadala Bakarka), Josip Eugen Tomić (Zmaj od Bosne, Kapetanova kći, Melita…). Ipak najznačajniji književnik ovog razdoblja, po kome je cijelo razdoblje dobilo naziv Šenoino doba je August Šenoa. August Šenoa je pisao romane, pripovijetka, povjestice, feljtone, komedije… najznačajnija djela su mu: Zlatarevo zlato (prvi roman novije hrvatske književnosti), Seljačka buna (povijesni roman), Čuvaj se senjske ruke, Diogeneš…od pripovjedaka najznačajnije su mu: Prijan Lovro, Prosjak Luka, Branka, Mladi gospodin, Karanfil s pjesnikova groba, Vladimir, Kanarinčeva ljubovca…Od povjestica najznačajnije su: Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Kugina kuća, Postolar i vrag, Kameni svatovi, Prokleta klijet…komedija: Ljubica…

2. MOLIERE - ŠkrtacMoliere - najveći francuski komediograf. Napisao je ukupno 33 komedije, što u stihu što u prozi. U većini Molierovih djela miješaju se elementi raznih tipova komedija. Najznačajnije njegove komedije su: Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe, Građanin - plemić, Umišljeni bolesnik…

Sadržaj djela:ŠkrtacKomedija u 5 činova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije i likova škrtca iz francuskih farsi i comedie dell`arte.To je komedija karaktera, intrige te društvena komedija. Likovi spletkare jedan protiv drugog. Tema: ismijavanje škrtosti, Harpagonova škrtost i njegov odnos s drugim ljudimaVrijeme radnje: početak 18. st.Problemi: sukob generacija i težak položaj žene u ono doda (Elise mora sve slušati svoga oca)Molierova kritika kroz ovo djelo: kritika pokvarenom lihvarskom društvu, kritika gubljenju plemenitosti zbog škrtosti. On osuđuje ponašanje i upozorava da škrtost kvari ljudski karakter! Moliere je fabulu preuzeo od Plauta (skrivanje, krađa i pronalaženje blaga, udaja kćeri bez miraza…), ali ju je razradio na sva tri plana. Radnja se odvija u Parizu u kući bogatog i škrtog Harpagona koji skriva novac u vrtu. Njegova su djeca Elise i Cleant. Harpagonovim kućanstvom upravlja Valere, mladić plemićkog roda iz bogate obitelji koji se prihvatio tog posla kako bi bio bliže voljenoj Elise. Elise također voli Valerea, ali je otac želi udati za Anselma. Cleant je zaljubljen u Mariane, ali nju je htio oženiti njegov otac, Harpagon. Harpagon je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja u svaku osobu. Nakon niza komičnih situacija mladi i zaljubljeni izlaze kao pobjednici.

3. Prešli su i oni na onu drugu stranu jer se nisu htjeli izdvajati.

1. REALIZAM U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTIlat. realis – stvaran, upućuje na društvenu zbilju kao središnju zaokupljenost pisaca realizma. Vezan je za razdoblje od 1830. do 1870. Javlja se kao reakcija na romantizam, u književna djela uvodi ljude iz

28

svakodnevnog života i iz svih društveni slojeva, realistički junaci kreću se u običnim životnim prostorima: ulica, krčma, tavanske sobice, podrumske sobice, trgovi, salona itd.Opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje postupke, ponašanje i psihologiju likova, tenjihov svjetonazor. Junak realističke proze nastoji poniknuti u društvene odnose i doživjeti društveniuspon. Likovi su najčešće uvjetovani sredinom iz koje potiču i koja ih okružuje (teorija miljea ili sredine). Realistički pripovjedač najčešće je «objektivan», iskaz u trećem licu jednine, kronološki red zbivanja. Motivacija likova proizlazi iz njihovih karaktera, te sklopa socijalnih okolnosti u kojima djeluje.Predstavnici:Francuska: Honore de Balzac Ljudska komedija,Otac Goriot, Rođaka Betti itd., Stendal Crveno i crno, Gustav Flober Madame Bovary.Engleska: Charles Dickens Oliver Twist, David Copperfield itd., sestre Bronte, William Thackeray Sajam taštineRusija: Nikolaj Vasiljevič Gogolj Kabanica , Mrtve duše itd.; Ivan S. Turgenjev Lovčevi zapisi itd.; Lav N. Tolstoj Rat i mir, Ana Karenjina itd.; F. M Dostojevski Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazov

2. MARIN DRŽIĆ -Dundo MarojeMarin Držić -dramski pisac hrvatske renesanse. Književni rad počeo je kao lirik pišući ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, a kasnije komedije, pastorale i tragedije. Svojim dramskim djelima postigao je najveći uspjeh Njegova najznačajnija djela su: komedije Pomet, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Tripče de Utolče, Skup, tragedija Hekuba, pastirske igre Tirena, Pjerin, Arkulin, Gržula… Sadržaj djela: Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisuća dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je još rekao ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je način novčano pohlepan otac, mislio da će mu se sin Maro obogatiti.Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom Bokčilom otišao u Rim da ga nađe. U potrazi su mu pomagali neki dubrovčani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš. Novce je potrošio na djevojku Lauru.Kad se u Dugrovniku doznalo šta Maro radi u Rimu došla je i njegova vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (čula je razgovor Bokčila i Popive).Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisuće dukata, što je on ubrzo zatim i učinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili.Potom dolazi do svađe između Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeška, njemca) da laže. Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i (njegovog slugu) Pometa i (njezinu slugu) Petrunjelu.Potom se svi vraćaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio Lauru i Peru (a i njegov sluga Popiva dugoželjenu Petrunjelu).

3. Kad novac stigne čovjeku do ruke, on je već napola pojeden.

1. REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTIObuhvaća posljednja dva desetljeća 19.st., točnije od Šenoine smrti 1881. do početka moderne 1892.( objavljivanje Matoševe pripovijetke Moć savjesti- prve modernističke pripovijetke hrvatske književnosti), odnosno do 1895. (studentski nemiri u Zagrebu povodom dolaska cara Franje Josipa, paljenje austro-ugarske zastave, protjerivanje studenata sa zagrebačkog sveučilišta); za početak se također navodi godina 1880. kada na književnu scenu stupa novi naraštaj hrvatskih pisacaznačajke: - napuštanje romantičnog sentimentalizma u izboru tema, fabula i likovausmjerenost na socijalnu tematiku, odabir građe iz suvremenog života

29

promatranje neposredne stvarnosti, uvjerljiva psihološka karakterizacija likova (socijalno-psihološki motivirani postupci nositelji su uzročno-posljedično utemeljene fabule)Književni oblici: proza (roman i pripovijetka)predstavnici i djela: a) lirika: Silvije Strahimir Kranjčević b) epika: Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Eugen kumičićregionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma:

a) zagorska sredina: Ante Kovačić (U registraturi, Fiškal); K. Š. Gjalski (Pod starim krovovima)

b) slavonska sredina: Josip Kozarac ( Tena, Mrtvi kapitali )c) primorska i istarska sredina: Vjenceslav Novak (Posljednji

Stipančići);Eugen Kumičić (Začuđeni svatovi)tematika hrvatskog realizma:

a) propadanje plemstva (Novak, Gjalski, Kumičić)b) povijesna tematika ( Gjalski, Kumičić)c) odnos sela i grada ( Kozarac, Kovačić, Novak)

psihološke i opće ljudske teme ( Kozarac, Kranjčević

2. F. PETRARCA - KanconijerFrancesco Petrarca (1304-1374) bio je veliki talijanski pjesnik i humorist. Velik dio života proveo je u Avignonu gdje je upoznao provansalsku trubadursku liriku i prvi put ugledao Lauru. Njoj u čast napisao je Kanconjer, zbirku pjesama koja se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Zbiraka od 366 pjesama podjeljena je na dio za Laurinog života, te poslije Laurine smrti. Oba dijela su pisana talijanskim jezikom. Pjesnik zamišlja odlazak Laure na nebo te ju idealizira, poništavajući njome sve ostalo uključujući i najvišeg boga - boga Jupitera. Tema je zamišljeni odlazak Laure na nebo i njezino uspinjanje k nebo. Pjesnik shvaća da će Laura umrijeti, te jadikuje nad ne ispunjavanju svojih nada. Pjesnik traži od Laure da mu se prikaže iz mrtvih, jer prije mu se bar u snu prikazivala, a sad je u toga lišen. Pita se tko mu uskraćuje Laurin prikaz, jer zna da u raju nema srdžbe, koja na svijetu razdvaja ljude i uništava ljubav. U zadnjoj strofi još jednom preklinje Lauru da mu se prikaže. Pjesnik shvaća da je ostario, te kao da se prenuo iz sna shvaća kako ima samo jedan život, a taj brzo prolazi. Prisjeća se Laurinih riječi i zaključuje kako je dok je bila živa bila izvanredna osoba, te je svačiju slavu. Tema djela je nesretna ljuban prema Lauri i veličanje njenog lika. Vrijeme djela je prva polovica 14. stoljeća, a mjesto je Avignon.

3. Nisam se mogao osloboditi sitnica koje me prate u vlaku.

1. NATURALIZAMnaturalizam = lat. naturalis, prirodanJavlja se sedamdesetih godina 19. st i traje do 1890. u Francuskoj.Teoriju naturalizma oblikovao je književnik Emil Zola u svojim raspravama i predgovor romana Terese Raquin.Naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najružnije strane života (estetiku ružnoće), razotkriva se socijalna i moralna izopačenost, zločin, duševna bolest, nastranost, gruba seksualnost. Za razliku od realista, naturalisti uvode masu kao književni lik, tj. masa postaje

30

književnim junakom ( «Germinal»- Emila Zole).Predstavnici: Guy de Maupassant, Emil Zola.

2. AUGUST ŠENOA - Seljačka buna

A. Šenoa - književnik koji je obilježio cijelo jedno razdoblje u hrvatskoj književnosti koje je prema njemu nazvano Šenoino doba (protorealizam (1860 - 1881.) Pisao je romane, pripovijetke, povjestice, feljtone, komedije… Najznačajnija djela su mu: prvi roman u hrvatskoj književnosti Zlatarovo zlato, povijesni roman: Seljačka buna, romani Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, pripovijetke: Prosjak Luka; Mladi gospodin; Prijan Lovro; Kanarinčeva ljubovca, Karanfil s pjesnikova groba, povjestice: Propast Venecije; Augusta Prokleta klijet;; Kameni svatovi; Kugina kuća, Postolar i vrag, Smrt Petra Svačića…, komedija: Lubica

Sadržaj djela: Svi likovi i događaji potpuno su istiniti, pa osim povijesnih činjenica iz romana saznajemo karakter ljudi, odnos kmetova i feudalaca i samu borbu - seljačku bunu. Srž romana čini klasni sukob. Šenoa u romanu osuđuje život i ponašanje niskog plemstva i ujedno kritizira kolebljive i prevrtljive vladare, te iznosi ideje o jednakosti i bratstvu svih ljudi. U romanu se odvija više paralelnih radnji: sukob Heningovice i Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav između Jane i Đure Mogaića, te ljubav Sofije Hening i Tome Milića. Šenoa nam iznosi međusobne odnose feudalaca, te položaj seljaka koji predstavljaju društveni stalež i koji su podijeljeni na slobodnjake i kmetove. Glavni likovi Franjo Tahi i Matija Gubec postavljeni su u suprotnosti. Matija Gubec je kmet iz Stubice i prvi začetnik bune kojeg su kasnije seljaci proglasili za "kralja". Uzrok bune leži u socijalnom problemu, a seljaci su željeli samo izmjenjiti odnos s feudalcima, ali pobuna je shvaćena kao da je protiv plemića. Franjo Tahi, feudalac, negativan je lik u kojem su skupljene sve negativnosti feudalaca. Plemići su podijeljeni na dvije protivničke strane. Na čelu jedne strane je Franjo Tahi uz kojeg su ban Petar Erded i gospar Alapić. Na čelu protivničke strane je Uršula Hening koja je na prijevaru izbačena sa svih posjeda u susjedstvu i Stubici, a uz nju stoji Ambroz Gregorijanec, oženjen njenom kćerkom Martom. U romanu se pojavljuju spletkari, izdajnici, a njihova je uloga da čine radnju zanimljivom. Imaju sva obilježja negativnih junaka i pružaju dinamiku radnje roman

3. Baka se tako ražalostila da odmah ode na jezero.

1. MODERNA U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTIOvo razdoblje počinje 1857. kada su objavljeni Baudelaireovi Cvjetovi zla. Modernisti 19. st. svoje temelje crpe na romantičkim počelima književnosti. Njihovo osnovno geslo je stvaranje oslobođene književnosti, nove moderne književnosti koja će odgovarati potrebama suvremenog čovjeka. Modernisti svoju poetiku najjasnije iskazuju u izrazu «umjetnost radi umjetnosti» («L'art pur l'art» - tzv. larpurartizam).Simbolizam (izražavanje osjećaja preko simbola) - javlja se osamdesetih godina 19. st. kad Moreas objavljuje» Manifest simbolizma». Predvodnik mu je pjesnik Mallerme, zagovornik čiste poezije,

31

otkrivač novih mogućnosti pjesničkog izražavanja, novim simbolima. Simbolizam teži sjedinjenju poezije i glazbe. Arthur Rimbaud u svojim «Samoglasnicima» uvodi «teoriju obojena zvuka».Impresionizam (utisak, dojam) - Verlaineov savjet: «Glazba prije svega» postao je umjetnički kredo impresionističkih pjesnika. Impresionistička poezija satkana je od obilja osjetilnih senzacija, mnoštva boja, mirisa i zvukova. Onomatopeje, sinestezija, kulminacija atributa, rijetkih epiteta, osjećajima nabijen jezik - sve su to značajke impresionizma.

2. HENRIK IBSEN - Nora (Lutkina kuća)Henrik Ibsen - najveći norveški dramatičar. Prva faza njegova stvaralaštva izrazito je romantična - drame su mu pisane u stihu. Teme uzete iz nacionalne povijesti, a junaci jake ličnosti uvjerene u svoju povijesnu misiju. Novu fazu predstavljaju Brand i Peer Gynt u kojima reagira na norveške prilike i približava se tzv. drami ideja. U djelima drugog razdoblja daje oštru kritiku malograđanskoga društva i njegovog lažnog morala, uzdiže čovjeka koji se suprotstavlja društvenim konvencijama, a osobito se zanima za probleme braka i društveni položaj žene. Takve su drame: Stupovi društva, Lutkina kuća (poznatija pod nazivom Nora), Sablasti, Neprijatelj naroda…

Sadržaj djela: Poprište drame je Norveška u 19.om stoljeću. Junakinja drame, Nora Helmer, supruga bankovnog direktora, bavi se posljednjim kupovinama uoči Božića. Prvi put može slobodnije raspolagati novcem jer joj je suprug unaprijeđen u direktora banke. Njezin suprug ju je volio, ali se ponašao prema njoj kao prema lutkici koja mu stoji na raspolaganju za igru. A Nora se često ponašala na način koji je ugađao očekivanjima njenog muža, no ta ju je uloga sve manje zadovoljavala. Radnja se zapliće kada se njen muž Torvald razboli zbog čega je Nora morala posuditi novce od lihvara Krogstadta, a muža je uvjerila da je od svog oca dobila novac potreban za njegov boravak u Italiji. Nora je na razne načine pokušavala vratiti novac lihvaru i sve u tajnosti, štedjela je dio novca koji joj je muž davao, prepisivala neke tekstove… Krogstadt je bio činovnik u banci gdje je Torvald bio direktor i pokušao je preko Norinog supruga unaprijediti svoj položaj, ali pošto ga Torvaldo nije podnosio umjesto unaprjeđenja od mu dadne otkaz. Na to Krogstadt odluči reći Torvaldu sve o Norinoj posudbi novca te mu napiše sve u pismu i ostavi u sandučić u kući Helmerovih. Kada je Torvald pročitao Krogstadtovo pismo počeo je Nori predbacivati da je lagala i da je nemoralna i da ne može odgajati njegovu djecu. Rekao joj je da može ostati u njegovoj kući, ali da se više ne može smatrati članom njegove obitelji.Tada stiže Krogstadtovo pismo u kojem piše da se predomislio i da neće ništa poduzeti protiv Helmerovih. Torvald je osjetio golemo olakšanje i trijumfirao kako je spašen sramote. Nori je tada postalo jasno da je njezin muž licemjer i slabić kojemu nije stalo do toga kako se ona osjeća. Rekla mu je kako se bračni odnosi ne mogu temeljiti na nejednakosti i najavila svoj odlazak. Torvald nije mogao vjerovati njezinim riječima pa ju je preklinjao da ostane s njim. No ona je odvratila da je odlučila postati samostalno ljudsko biće tj. odlučila prestati biti Torvaldovom lutkom. Odlučno je napustila obiteljsku kuću zalupivši vrata za sobom.

3. Ako ona to ne bude htjela, onda sam nastradao.

1. MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTIPovjesničari ovo razdoblje određuju između 1892. i 1916. . razdoblje moderne obilježio je mladi naraštaj hrv. sveučilištaraca koji su ušli u javni život 1895. godine u kojoj je u znak prosvjeda protiv vladavine Khuena Hedervaryja i protiv mađarizacije spaljena mađarska zastava na Jelačićevu trgu od strane studenata. Sudionici tog skupa su protjerani sa Zagrebačkog sveučilišta. Mnogi od njih su studij nastavili u Pragu ili Beču, pa su tako stvorene dvije najpoznatije skupine pisaca: praška i bečka.U razdoblju moderne lirsko pjesništvo ima istaknuto mjesto. Osobito je zastupljena pejsažna poezija, poezija ugođaja, poezija slika - simbola. Kao pejsažisti proslavili su se Vidrić, Matoš, Nazor, Galović i

32

Domjanić. Intimnu ljubavnu liriku njeguju Begović, Matoš, Vidrić, domoljubnu Matoš, socijalnu Matoš, Vidrić i Domjanić…Prozno stvaralaštvo je u znaku novele i pripovijetke. Najpoznatiji novelisti i pripovjedači (Matoš, Šimunović, Begović, Cihlar Nehajev, Ivan Kozarac, Janko Polić Kamov) stvaraju novele i pripovijetke na tradiciji realističke proze i zasadama moderne usmjerenosti.

2. SOFOKLO - AntigonaSofoklo - najveći antički tragičar. Od 123 dramska djela koja je napisao u cjelini je sačuvano samo 7 tragedija. Sofoklo pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trećeg glumca, smanjuje korske dijelove i povećava broj članova kora na 15. Njegove najznačajnije tragedije su: Kralj Edip, Antigona, Ajant, Elektra…

Sadržaj djela: I činAntigona moli svoju sestru Izmenu da zajedno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srdžbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.

II činKreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren  priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću.

III činDolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala za zapovijed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija.

IV činKreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli da oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun srdžbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu svog doma.

V činAntigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog čina govori o svojim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti.

VI činDo Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da će zbog toga na njegovu obitelj doći strašna nesreća. Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najvećoj tajnosti.

33

VII činGlasnik izgovara tužnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši vijest odlazi ne izogovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

3. Ljudi koji sami ne rade, lako gube strpljenje.

1. PRAVCI U KNJIŽEVNOSTI 20.ST.

1. FUTURIZAMPrvi futuristički manifest objavio je 1909. Tommaso Filippo MarinettiFuturisti su pobornici industrijalizacije i tehničkog napretka, a odbacuju i negiraju vrijednost tradicionalnoga, poglavito u umjetnosti

34

Odlike : izražavanje dinamike suvremenog života; veličanje rata, nacionalne snage, zanos i bezobzirnost; uporaba slobodnog stiha, zanemarivanje pravopisnih pravila, izbjegavanje glagola koji usporavaju dinamiku iskazaFuturizam se razvio u Italiji i Rusiji. Najznačajniji ruski futurist bio je Vladimir Majakovski koji u pjesništvo uvodi tematiku gradskoga života i urbani govor: žargonizme i vulgarizme

2. EKSPRESIONIZAMNaziv dolazi od francuske riječi expression – izražaj, razvija se u Austriji i njemačkojZačetnici ideje ekspresionizma su likovni umjetnici, slikari van Gogh, Munch, GauginOkreću se unutrašnjosti kako bi razabrali kao se subjektivna stvarnost uopće može izrazitiRazbijaju logički red mišljenja i govora krajnje sažetim rečenicama, jako zvučnim efektima, metaforama i hiperbolama. Dominiraju lirika i drama kao književne vrste.

3. DADAIZAMNaziv nastaje od riječi dada – oponašanje dječjeg tepanja, javlja se u Švicarskoj: Trista Tzara piše manifest dadaizma 1918. i 1920.Značajke: neprihvaćanje tradicionalnih vrijednosti, slobodan izbor tema i sadržaja umjetničkog iskaza, « nered» kao temeljno načelo kompozicije. Zanemarivanje sustavnosti i logičke povezanosti motiva

4. KUBIZAMNaziv dolazi od latinske riječi cubus – kocka, nastao je kao izraz ideje da se sve što postoji može likovno iskazati osnovnim oblicima – kockomKubizam je umjetnički pokret začet u slikarstvu početkom 20. st.Najpoznatiji predstavnik slikar Pablo PicassoKubizmu je idejno blizak francuski pjesnik Guillaume Apollinaire

5. IMAŽINIZAMNaziv nastaje od fran. riječi image- slikaKao književni pokret javlja se 1912. u Americi, a utemeljuje ga Ezra Pound, a u Rusiji Sergej JesnjinUpotrebljavaju slobodni stihNovi ritam i potpunu slobodu u izboru temaIzbjegavaju sve što je nejasno, mutno i mističnoUvode običan govor

6. NADREALIZAMJavlja se u Francuskoj 20 –ih godina 20.st.Manifest nadrealizma Andre Breton«nadrealizam diktat misli bez ikakve razumne kontrole», nadrealisti žele izraziti iracionalno u čovjeku, otkriti i iskazati podsvjesni dio čovjekova bića koji je izvan kontrole razumaPredstavnici: Andre Breton, Paul Eluard

8. EGZISTENCIJALIZAMNaziv nastao od fran. riječi existence – postojanjeJavlja se nakon Prvog svjetskog rataEgzistencijalizam je filozofski i književni pokret, a najvažniji predstavnik u književnosti je Jean Poul Sartre, a u filozofiji Karl Jasper

2. DANTE ALIGHIERI - Božanstvena komedija

35

Dante Aliaghieri rođen je 1265. u Firenci, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”.

Najznačajnije crte fabule:

Pakao:Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do nekog

brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe gepard, lav i vučica. On krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše grešnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži to su krugovi niži i uži.

Čistilište: Čistilište je brijeg na otoku. Dijeli se na krugove koji se prema vrhu sužavaju. Na vrhu je

visoravan gdje je smješten zemaljsku raj. Dante susreće Arnauta Daniela provansalskoga pjesnika koji govori Danteu svojim materinjim jezikom.

Raj: Beatrice dolazi po Dantea u zemaljski raj i vodi ga u sam raj. Raj se satoji od 9 nebesa koja se

vrte oko Zemlje. Iznad svih nebesa širi se nepokretni Empirej kji obuhvaća cijeli svemir, a u njemu je Bog. U raj je Dante stavio mnoga slavna imena, junake viteških epopeja: Karla Velikog, Rolanda, Roberta Guiscorda koji je oslobodio Siciliju od Arapa.

3. More je bjesnjelo kao da će raznijeti cijeli kraj.

1. HRVATSKA EKSPRESIONISTIČKA KNJIŽEVNOST

POEZIJA- Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti najavljuje u svojim stihovima pjesnik Janko Polić

Kamov jedan od «prokletih» europskih pjesnika.

36

- Novo vrijeme prvi najavljuje časopis «Kokot» na kraju 1916., a urednik mu je Ulderiko Donadini. U časopisu se osjeća utjecaj talijanskog futurizma i njemačkog ekspresionizma. Donadini je u hrvatsku književnost unio nemir, poticao bunu.

- Šimić dobro poznaje modernističke avangardne stilove u Europi, poglavito francusko pjesništvo. Šimić nastupa samosvjesno, unosi modernizam. Za razliku od Donadinija koji u potpunosti negira tradicionalno pjesništvo, Šimić kaže kako je umjetnost vječna te ne može ostarjeti niti zastarjeti. Šimić ističe da je umjetnost izraz umjetnikove unutrašnjosti u zvucima, bojama, linijama, riječima, dakle ekspresiji.

- Pjesničke zbirke: Šimić «Preobraženja», Krleža «Simfonije», Krklec «Lirika» August Cesarec « Stihovi» - u ovim se pjesničkim zbirkama, u četiri različite stvaralačke osobnosti povezuju zajedničke stilske karakteristike – ekspresionizam: napuštanje vezanog i uvođenje slobodnog stiha, nove tehnike oblikovanja pjesme ( novi grafički izgled pjesme), novi pjesnički jezik. Postoje i dodirne točke u izboru motiva i raspoloženja.

PROZA - Ekspresionizam u hrvatskoj prozi najavio je još Matoš svojim novelama u kojima se

pojavljuju halucinacije, snovi, priviđenja i vizije. Ulderiko Donadini nastavlja Matošev prozni ekspresionizam u pripovijetkama i i romanima. U toj se prozi pojavljuju neobični, nestvarni, poremećeni likovi u neobičnim situacijama i odnosima.

- Izražajna ekspresionističke subjektivizacije vremena, naglasak na retrospektivi i razbijanju slijeda događaja nalazimo u prvoj zbirci pripovijedaka Augusta Cesarca «za novim putem. Vrhunac hrvatske ekspresionističke proze, koja skreće prema konstruktivizmu s naglaskom na akumulaciju ekspresija predstavlja Krležina novelistička zbirka «Hrvatski bog Mars»

- Prvi hrvatski moderni roman s naglašenim ekspresionističkim epizodama je Krležin «Povratak Filipa Latinovicza». Razbijena konstrukcija romana prati duševno raslojavanje pojedinca koji prolazi kroz vrijeme u potrazi za sobom.

DRAMA

- Ekspresionistička drama – prve naznake nalazimo u dramama Janka Polića Kamova 1914. Na rođenoj grudi, Tragedija mozgova i drama Josipa Kosora Požar strasti. Rane Krležine drame iz ciklusa Legende (Kraljevo, Kristofer Kolumbo itd. )pripadaju ekspresionističkim dramama. Ekspresionističku dramu karakterizira program rušenja kulturnih i društvenih kalupa, pobuna protiv tradicije i traženje rješenja u hermetičkom unutarnjem svijetu pojedinca.

2. N. V. GOGOLJ: Kabanica N. V. Gogolj - ruski pripovjedač i komediograf, rodom iz Ukrajine. U književnost ulazi romantičnim pripovijetkama iz ukrajinskog života punima folklora i fantastike. Poslije potpuno prelazi na realističko prikazivanje u zbirci Mirogord u koju je uklopljena i pripovijest iz kozačkog života Taras Buljba u prave realističke pripovijetke ubrajaju se Nos i Kabanica, ali Gogoljev realizam je najpotpunije došao do izražaja u romanu Mrtve duše u kojem je dao realističku sliku onodobne Rusije i oštru društvenu satiru (glavni lik romana je Čičikov) . Od komedija najpoznatija mu je Revizor - nepoštedna osuda ruske birokracije.

Sadržaj djela:U jednom odjeljenju u Petrogradu radio je jedan običan mali činovnik po imenu Akaki

Akakijevič. Iako su se tamo često mijenjali direktori i viši činovnici, on je uvijek ostajao na svom mjestu kao činovnik za prepisivanje službenih spisa. Bio je zadovoljan svojim poslom i radovao se pri pomisli što će ga sve slijedećeg dana čekati za prepisivanje. Nudili su mu da umjesto običnog

37

prepisivanja, za veću plaću, malo izmjeni tekst, da promjeni adresu i prebaci iz prvog u treće lice. No njemu je to zadavalo previše briga te se brzo vratio starom poslu.Nije obraćao pažnju na svoje odijevanje ni na zbivanja izvan mjesta gdje radi. Zbog njegovog izgleda, posla i posebno zbog kabanice, bio je omiljena meta šale ostalih činovnika u tom odjeljenju.“Pregledavši ju dobro kod kuće, on otkri da je na dva-tri mjesta i to baš na leđima i na ramenima ona postala sasvim razvučena; sukno se toliko izlizalo da je postalo providno, a postava se sva raspala...Doista, ta kabanica imala je čudan izgled - prostrani okovratnik joj se svake godine sve više i više smanjivao, pošto je služio za krpanje drugih njenih dijelova. “ (str. 203)On na to nije obraćao pažnju. No kad su došle hladne ruske zime, vidio je da treba nešto učiniti sa svojom starom, poderanom kabanicom. Vjerovao je da je potrebno samo da je odnese krojaču. No krojač Petrovič mu je izjavio da je nije moguće zakrpati, jer bi se ona raspala čim bi je probo iglom. Petrovič mu je preporučio da kupi novu postavu i da će mu je on zašiti.To je Akakija zabrinulo. Nije znao gdje bi mogao nabaviti osamdeset rubalja, što je bila najniža cijena. Doduše imao je oko četrdeset rubalja ušteđevine, no ona je već bila predodređena za nove hlače, košulje i za plaćanje dugova. Polovicu potrebnog novca, oko četrdesetak rubalja, znao je da će dobiti za nagradu, no nije znao kako dogurati do druge polovice. U mislima je počeo razmišljati čega bi se sve trebao odreći. Odlučio je da više neće večerati, tj. da neće piti čaj navečer, neće paliti svijeću, gazit će što je moguće lakše da ne uništi pete, rjeđe će davati pralji prati rublje da se ne pocijepa…I tako je oko pola godine Akaki štedio i redovito sa Petrovičem posjećivao trgovine sa postavama, raspitujući se za najjeftiniju. Sve je to podnosio s lakoćom kad bi pomislio na sve prednosti nove kabanice. No kad je za nagradu dobio, umjesto četrdeset, još dvadeset rubalja imao je dovoljno za postavu. Kupio ju je i dao Petroviču, koji je pristao da sašije kabanicu za minimalnih dvanaest rubalja. Akakiju je najvjerojatnije najsretniji dan u životu bio onaj kad je došao na posao sa novom kabanicom. Na poslu su ga dočekali pljeskom, te se jedan mladi časnik ponudio da časti uposlenike za Akakijevu novu kabanicu.Akakije se tada, navečer u kući onog časnika, prvi put uključio u život izvan posla. Sve mu je bilo neobično i pomalo neugodno. Nelagoda mu se povećala kad se vraćao kući mračnim ulicama. Na tom putu napali su ga dva čovjeka i oteli mu kabanicu, pustivši ga ošamućenoga na podu.Kad se osvijestio, potražio je pomoć kod policajca u obližnjoj ulici no on mu nije htio pomoći. Čuvši što mu se desilo, gazdarica ga je savjetovala da treba otići ravno policijskom načelniku. Akakije je to i učinio. Otišao je jednoj važnoj osobi. Morao se prije najaviti, te doći u dogovoreno vrijeme. No u to je vrijeme ta važna osoba razgovarala s nekim svojim prijateljem kojeg nije davno vidjela. Da mu prijatelj shvati kako je on važna osoba, pustio je Akakija da čeka, a kad ga je napokon primio počeo se derati i grditi na njega. Akakije je silno prestrašen pobjegao kući. No tada je vladala jaka ruska zima i on se razbolio. Nakon nekoliko dana je i umro:“A Petrograd ostade bez Akakija Akakijeviča, kao da ga u njemu nikada nije ni bilo…a već sutradan na njegovom je mjestu sjedio novi činovnik, rastom znatno viši od njega, koji već nije ispisivao slova onako uspravnim rukopisom kao Akakije Akakijevič, nego mnogo nagnutije i ukoso.” (str. 224)No tu ne završava priča o Akakiju Akakijeviču. Naime nakon njegove smrti u gradu se pojavio neki mrtvac koji je krao kabanice ljudima tražeći svoju. Mnogi su tvrdili da su u tog mrtvaca prepoznali Akakija Akakijeviča. Taj je mrtvac prestao sa krađom kabanica tek nakon što je dobio kabanicu važne osobe:“Ha! Eto napokon i tebe! Najzad sam te, ovaj, ščepao za jaknu! Baš mi tvoja kabanica treba! Nisi htio da se zauzmeš za moj, pa si me još i ispsovao - pa daj mi sada svoj!” (str. 227)

3. Nije se obazirala na njega kao što se čovjek ne osvrće na iskorištenu stvar.

1. NADREALIZAM U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTIJavlja se u poslijeratnoj francuskoj književnosti i djelomice se nastavlja na dadaističku pobunu. Idejni začetnik pravca je Andre Breton koji je u dva navrata objavio vrlo interesantne manifeste nadrealizma u kojima iznosi osnovni smisao tog smjera u literaturi. Namjera nadrealizma je pronaći višu, skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma. Ta se stvarnost, vrlo bliska stanju sna,

38

književno oblikuje automatskim pisanjem i slobodnim nizanjem asocijacija. Uz Bretona najpoznatiji predstavnici nadrealističke poezije su Paul Eluard i Luis Aragon.

2. JOSIP KOZARAC - Tena (realizam)Josip Kozarac - novelist i romanopisac. U književnost se pojavljuje s pjesmama, no afirmirao se pripovjedačkim radom, novelistikom i romanima.

Sadržaj djela:Tena je pripovijetka u kojoj Kozarac kroz sudbinu seoske ljepotice Tene prikazuje sudbinu svoje Slavonije koju uništavaju stranci. Tena je lijepa kći tromog slavonskog gazde Jerka Pavletića. Nakon smrti majke Tena se počela osjećati nesputano i slobodno. Odbila je Jozu Matijevića, a zaljubljuje se u češkog vojnika Jaroslava Berenika koji je za vrijeme okupacije B i H bio smješten u njihovoj kući. On joj je bio prva prava ljubav, a nakon njegova odlaska neodoljiva i putena Tena se predala zovu svoga tijela i postala ljubavnica Leonu, zastupniku neke pariške tvrtke koja je trgovala drvetom. Nakon što i on ode Tene zavede Ciganina Đorđa i Jozu Matijevića. Prvi joj je davao novce, a drugi hranu i to pred vlastitom ženom Ivkom. . oba su je naizmjence dijelila dok je Đorđova žena Maruška, uz pomoć nekih Ciganki, nije zarazila kozicama i tako vratila svog muža sebi i Ivki njenog, a po unakaženu Tenu vraća se invalid Berenik, spreman započeti s njom nov život.U sudbini seoske ljepotice Tene ogleda se i čitava Slavonija. Francuz, stranac, industrijalac Leon siječe Teninu mladost kao i slavonsku šumu. No kraj pokazuje da je pisac ipak imao rješenje, moralno i praktično: ljubav i rad mogu ispraviti neke zablude, a dvoje nesretnika može još uvijek , na ruševinama nekadašnje ljubavi izgraditi sreću koja će se temeljiti na dubljim vrednotama.

3. Sav je drhtao, a živci mu u tom trenu bijahu suviše slabi.

39