ii.pdfsloboda je odgovornost prema istini* draga bratijo sve{tenici, draga bra}o i sestre,d anas smo...
TRANSCRIPT
Mitropolit Nikolaj (Mr|a)
Odabrana dela
Kwiga tre}a
BESEDE££
Izdaje:
IK �Dabar�
Mitropolija dabrobosanska
Dobrun - Sarajevo 2008. godine
S BLAGOSLOVOM
MITROPOLITA DABROBOSANSKOG
GOSPODINA NIKOLAJA
Izdaje:
Izdava~ka ku}a �DABAR�
Mitropolija dabrobosanska
Urednik:
Sin|el Kalistrat (Bobu{i})
Tehni~ki urednik:
Sin|el Jovan (Gardovi})
Redaktor i korektor:
Proto|akon Radomir Raki}, prof.
Ra~unarska priprema {tampe:
Miroslav Radulovi}
[tampa:
�GRAFI^AR�
U`ice
Tira`:
500 primeraka
ISBN 978-99938-
PREDGOVOR
4 Besede ££
BESEDE
SLOBODA JE ODGOVORNOSTPREMA ISTINI
*
Draga bratijo sve{tenici, draga bra}o i sestre,
Danas smo prustupili svetoj tajni ispovesti, rastereti-
li svoje du{e pred duhovnikom. Ovo je sveta tajna koju
mi sve{tenici savr{avamo kada neko od na{ih paro-
hijana za`eli. Ispovest je du`nost, pred Bogom i wegovim sve-
tim Jevan|eqem, svih pripadnika svete pravoslavne Crkve, a
nas sve{tenika da o woj podu~avamo verne.
Potrebno je, naro~ito u na{em vremenu, da se isti~e jedna
od istina iz Jevan|eqa: �postoje nepromenqive i nepomerqive
granice izme|u dobra i zla�. Ciq Crkve je pozivati i priziva-
ti qude dobru. Bo`je zapovesti uvek se ti~u ~oveka. Bog je dao
kqu~eve Crkve svetim Apostolima, a sveti Apostoli predali
ih svojim naslednicima � sve{tenstvu. Tako, u ovom vremenu
kqu~eve Crkve na{e dr`imo mi, da istu otvaramo, qude od gre-
ha le~imo i dobro umno`avamo.
Na{e vreme izobiluje mnogima disharmonijama i sukobima
sa sopstvenom save{}u. To ne zna~i da je istina izgubila od svo-
je istinosti, dobro od svoje dobrote. O~igledno je, uvek su pro-
tivre~nosti bile nespojive, merene Hristovim Jevan|eqem. Ne-
ma sumwe, ima pojava gde je od greha stvoren mit. Tu i u takvoj
prilici greh je postavqen u sadr`aj sopstvenog `ivota i u~i-
wen prvim zahtevom `ivota. ^oveku na{eg vremena smetaju je-
van|elske norme. To bi se jevan|elskim jezikom reklo: �pri{i-
vawe nove zakrpe na staru haqinu�. Propagirawem ideje �sve je
dopu{teno� kr~i se put civilizacijske smrti, moralnom rasulu.
Istorija ~ove~anstva zna za duhovne kataklizme, za ru{ewa do-
stojanstva ~oveka i otpade od Boga.
U ovogodi{woj vaskr{woj poslanici, izme|u ostalog, veli
se: �Qudi na{eg veka su gledali sa puno poverewa i nade u ovo
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 7
* Beseda na ispovesti sve{tenika u Drvaru, 1979. g.
na{e moderno vreme. Naro~ito su se radovali brzom napretku
tehnologije, medicine i nauke uop{te. Me|utim, pored ovog zna-
~ajnog napretka, duhovno i moralno zlo je napredovalo daleko
br`e. Stoga su posle velikih nada do{la velika razo~arewa.
Mnogo se govori i pi{e o umirawu prirode, zaga|enosti vazdu-
ha, o zatrovanosti zemqe, hrane i vode. U najnovije vrme poja-
vquju se kwige, rasprave, filmovi i razni natpisi koji nose
tragi~ne naslove, kao na primer: �Na poqima smrti�, �Na{e
vreme � te{ki bolesnik� �Apokalipsa sada{wosti�, �Posled-
wi dani na{eg vremena�. Veliki broj qudi u svetu i kod nas,
zbog ose}awa straha i neizvesnosti, izgubili su i smisao za `i-
vot, pa su, razo~arani u sve i svakoga, po~eli da be`e od stvar-
nosti, gube}i se u alkoholizmu, narkomaniji, podzemqu razuzda-
nih zabava, nasiqa i zlo~ina. Me|u ovima je najstra{niji veli-
ki porast samoubistava, koji predstavqa pravu tragediju ~ove-
~anstva, koja se nije de{avala ranije ni u najsudbonosnijim ne-
sre}ama na{e istorije.�
^ove~anstvo se danas malo zanima smislom velikog i na-
stupaju}eg praznika Hristovog Vaskrsewa, a pre toga i strada-
wa. Ne postavqa pitawe za{to je Bog do{ao na zemqu, postao
~ovek, sa nama bitisao, a mi ga mu~ewima i smrti predali, i za-
{to je vaskrsao i vazneo se na nebo? Za{to je ustanovio svoju
svetu Crkvu na zemqi? Za{to se i danas ~uju zvona sa crkvenih
zvonika? Koga ona to pozivaju i za koga i kome sve{tenik slu`i
svetu Liturgiju? Za{to je Bog ustanovio molitvu, post, ispove-
dawe grehova, pri~e{}ivawe svetim i `ivotvornim Telom i
Krvqu Hristovom? O svemu tome malo se misli, a Bog stalno
o~ekuje na{ povra}aj svojoj pravoj stvarnosti, sebi, onom prvo-
bitnom stawu u kojem se brat na{ Adam nalazio pre pada u greh.
Poku{ajte se sasvim prisebno i kontrolisano pripremiti
postom i molitvom za svetu ispovest i pri~e{}e, pa }ete videti
koliki je to napor, i koliko se mora imati samosavla|ivawa da
bi se odbili i odbacili svi oni nevidqivi predlozi ne~astivo-
ga. Tada se vidi i ose}a, na koje na~ine on sve deluje i {ta sve
predla`e. Ako uz to ~itamo Sveto pismo, jasno }emo uo~iti sa
kakvim sve predlozima istupa, kako se umiqava i pokazuje u svo-
joj odvratnosti. Svako odbijawe ne~astivog je prava du{evna ra-
dost, do`ivqaj Boga i Wegovog svetog Jevan|eqa. U vezi sa na-
{im hri{}anskim � jevan|elskim `ivotom, Beseda na gori je
8 Besede ££
proklamacija kulture `ivota. U `ivotu kakav se iznosti u Be-
sedi na gori, sloboda je uvek odgovornost prema Istini, a nika-
ko pokrivawe zla niti opravdawe anarhije. ^ovek je vazda bio i
ostao eti~ko bi}e koje ne sme sebe li{iti Istine. Zato Hri-
stos stalno poru~uje: �Verujte u Boga i u Mene verujte�
(Jn. 14,1). Kada ne bi bilo tako i da nije stalnog prisustva iza-
branih, bili bismo prepu{teni haosu qudskih mi{qewa i za-
bluda, utopili bismo se u vrtlog qudskih nemira.
Davno se u na{im bioskopima davao film �Slika Dorijana
Greja�. Taj film je imao veliki pou~ni, pedago{ki i moralni
zna~aj. Re~ je o jednom mladi}u, glavnoj li~nosti u filmu, izu-
zetne lepote, duhovne i telesne. Ali, kako je taj mladi} sve vi-
{e gre{io, telesno je postajao sve ru`niji. Kada je toliko ogru-
beo du{om, tj. uvalio se u greh, nije ni svoje lice poznao u ogle-
dalu. Upla{io se samoga sebe i prosto nije mogao poverovati da
je to on! Tako, greh ne ulep{ava qudsko bi}e, nego ga kvari.
O ovoj problematici mo`e se mnogo govoriti i pisati, iz-
nositi primeri koji se ti~u naro~ito nas sve{tenika, jer smo
od Boga postavqeni za duhovne lekare du{a qudskih. Nas sveto
Jevan|eqe, i naro~ito u wemu ona najve}a vrlina me|u vrlina-
ma, nazvana od svetog Jovana Zlatousta �krunom svih vrlina� �
qubav, prema Bogu i bli`wem, obavezuje na sve{teni~ku snis-
hodqivost, istrajnost, {irinu i opra{tawe, dijagnozirawe bo-
lesti i le~ewe, na sopstveno istrajavawe u stalnoj dostojnosti
blagodati sve{tenstva.
Zato smo ovaj dan odredili i u ovom hramu Svetoga Save,
prvog srpskog prosvetiteqa, u~iteqa, podvi`nika, molitveni-
ka i uzora svima nama, pristupili svetoj tajni ispovesti, da kao
gre{ni qudi ispovedimo svoje grehe pred duhovnikom.
Ovo u~inismo i pred va{im o~ima, draga bra}o i sestre,
kako ne bi neko zlonamerno pomislio da se sve{tenici ne ispo-
vedaju, a od vas tra`e da doznaju va{e pogre{ke. Ispovest je ta-
kva sveta tajna koja obavezuje svakoga. Savestan hri{}anin i
pravoslavac ispoveda se kada god na|e za potrebno. U stara vre-
mena, kada su qudi bili u crkvi a ne pored crkve, kada su vi{e
od nas bdili nad svojom du{om, ~e{}e su se ispovedali. To mo-
`emo ~initi i mi � da bismo sebe u~inili boqima, korisniji-
ma, ne samo sebi i svojoj svetoj Crkvi, nego i svojoj porodici,
svome susedu, mestu gde `ivimo, svojoj otaxbini.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 9
Danas se sa ovoga svetoga mesta se}am u molitvama sviju vas
i svih me{tana ovoga grada. @elim svima bogougodan `ivot i
napredak prvenstveno na duhovnom planu, a zatim i u svima dru-
gim potrebama du{e i tela.
Bog vas sve blagoslovio i svakim svojim dobrom obradovao.
Zahvaqujem mnogo Preosve}enom Vladici Stefanu, na{em
nedavnom Arhijereju, {to nam je bratoqubivo poslao igumana
Julijana, sabrata i inoka studeni~ke isposnice, da nas ispovedi,
pou~i i od greha razre{i.
Neka je blagoslov Bo`ji na svima vama, od sada pa do kraja
`ivota, zatim, nad ovim mestom i na{om otaxbinom do kraja ve-
ka. Amin.
Episkop dalmatinski Nikolaj
10 Besede ££
O NEPRESTANOM GLEDAWULICA BO@JEG
*
Javi}e se slava Gospodwa i svako }e telo vide-
ti. Jer usta Gospodwa (tako) govori{e.
(Is 40,5)
Udaleko davnija vremena od ove svetiwe obe}ao je Go-
spod javiti se qudima u slavi svojoj. To su qudi ~uli, u
Svetome pismu pro~itali i � zaboravili. Gospod nije
zaboravio obe}awe svoje, jer su re~i Bo`je kao kule kamene koje
se ne ru{e. Dok Wegov dolazak nije bio neophodan, on je odlagan
i On je slao svoje zamenike, An|ele i Proroke. Ali kada je zlo
toliko poraslo u svetu da ga An|eli nisu mogli sagoreti svojom
svetlo{}u niti Proroci umawiti svojom re~ju, tada je Bog is-
punio svoje davna{we obe}awe i do{ao sa slavom i u slavi svo-
joj.
Divan je Bog u delima svojim
Kao {to se pojavquje pesma slavuja, a slavuj ostaje skriven;
kao {to sunce svetli bo`anskom svetlo{}u, a wegov izvor osta-
je skriven; kao {to se ~uju glasovi gromova i vetrova, a davalac
ostaje skriven; kao {to planine i poqa pokazuju svu lepotu svo-
ju, a On u svoj lepoti svojoj ostaje skriven; kao {to cve}e poka-
zuje raznovrsnost boja i mirisa i miri{e, a On davalac ostaje
skriven; kao {to se um qudski pojavquje kroz govor i dela, a
Wegov Bo`anski um ostaje skriven u zati{ju od larme i pohvala
qudskih po{te|en � tako je i slava Gospoda Hrista ostajala
skrivena sve do onoga trenutka kada je bilo najpotrebnije i naj-
celishodnije da se projavi i bude svima od koristi.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 11
* Propoved na Preobra`ewe u manastiru Krki 1980. g.
On nas u~i sa svim onim {to ~ini. Zato je divan Bog u de-
lima Wegovim, protegnutim od postawa sveta do danas. Posebno
od ro|ewa u pe}ini pa do raspe}a na Krstu i daqe. Gospod je jed-
na `iva pouka qudima u svakom pogledu. Tako je On `iva pouka
i svojim Preobra`ewem na gori Tavorskoj. Tada se On preobra-
zio, prosijav{i kao svetlost sunca pred dvojicom qudi iz onog
sveta koji i nas ~eka, Mojsijem koji je umro i prorokom Ilijom,
koji do danas nije umro ve} se u telu uzneo na nebo. Bili su tu
prisutni trojica svetih Apostola, Wegovih bliskih saradnika:
Petar, Jakov i Jovan. Ovim ~inom Hristos nije izazvao radozna-
lost masa, ve} je lagano kora~ao Krstu, Golgoti, o ~emu je vodio
razgovor sa Mojsijem i Ilijom. Apostolima je pokazao prosla-
vqene qude iz onoga sveta, a oni od jake svetlosti popada{e na
zemqu i ne mogo{e u wu gledati.
Svaka ~ista istina donosi radost i slavu
Bo`i} nam je objavio tri radosti: slavu, mir i dobru voqu.
Preobra`ewe Gospodwe nam tako|e donosi tri radosti: slavu,
mirno}u qudi iz onoga sveta i dobru voqu svetih Apostola da
naprave tri senice: jednu za Gospoda, drugu za Mojsija i tre}u za
Iliju, jer im je �tu dobro biti�.
Hristovi savremenici nisu znali za ove tri radosti zbog
pomra~enosti uma svoga; oni su ih izvrnuli naopako. Qudi nisu
znali za drugu slavu do za onu koja od qudi dolazi. Nisu znali za
drugi mir do za onaj koji je osiguran slabo{}u suseda. Nisu zna-
li za drugu voqu do za onu koja gospodari. ^ovek je tra`io sebi
slavu od qudi, osiguravao mir oru`jem i klawao se vrlo mnogo
voqi onoga ko je sa wim vladao.
U to vreme izraiqskim narodom vlada{e Rimqani. Kod
tih zavojeva~a, umesto istine o pravoj slavi vladala je sujeta,
umesto istine o pravom miru vladao je strah i umesto istine o
dobroj voqi vladala je ropska zlovoqa. Tako je onda{wi svet
bio li{en ovih dobara. Pojava Hrista, Wegova re~ i dela su bi-
li ne{to novo {to se do tada nije ni ~ulo ni videlo u Izraiqu.
Tako je onda{wi svet bio posve osiroma{io bo`anskim vrlina-
ma.
Posmatraju}i wih, pitamo vas: Mo`e li onaj koji nema sla-
vu dati je drugome? Mo`e li go ~ovek dati ode}u drugome? Kako
12 Besede ££
mo`e ~ovek ~oveku ~initi slavu kada je slava Bo`ja svojina?
Govori li oko oku u no}i: osvetli me? Zbori li zrno zrnu u
utrobi zemqe: o`ivi me? Ne, nego sve ~eka jutro kada }e se na
nebeskom svodu pojaviti sun~ani krug da obasja, zagreje, o`ivo-
tvori i obraduje sve tvari. Ne upu}uje li Crkva slavu Bogu sva-
koga dana? Upu}uje. ^esto se moli: �Slava Tebi, Bo`e na{, sla-
va Tebi! Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu! Slava, Gospode, ro-
|ewu Tvome! Slava, Gospode, milosr|u Tvome! Slava, Gospode,
Preobra`ewu Tvome!� I tako redom. Nije li danas u svetom Je-
van|equ pro~itano za Gospoda Hrista: �Preobrazi se pred wi-
ma, i zasija se lice Wegovo kao sunce, a haqine Wegove posta{e
bele kao sneg�, a zatim: �oblak sjajan zakloni ih�, i sveti apo-
stoli ~u{e glas sa neba: �Ovo je sin Moj qubqeni, koji je po
Mojoj voqi, Wega poslu{ajte�? Tako je istina o slavi Bo`joj
mnogo puta objavqivana i posvedo~ena.
Mi hri{}ani znamo da je slava u Bogu i od Boga jedino mo-
`e dolaziti. Sva slava koju qudi poseduju nije wihova i od wih,
ve} Bo`ja. Ovo znaju}i, deca Bo`ja podsecaju u sebi korewe sva-
ke sujete, koja se veoma mnogo ra{irila, i samo {to joj nisu po-
dignuti hramovi.
Pita Gospod pravednog Jova: �Opa{i se sada kao ~ovek, ja
}u te pitati a ti mi kazuj:
Gde si ti bio kada ja osnivah zemqu? Kada joj odredih me-
re? Na ~emu su podno`ja wezina uglavqena? Ko joj je metnuo ka-
men ugaoni? Ko je zatvorio more i rekao mu: dovde }e{ dolaziti
i daqe ne}e{, i tu }e se ustavqati ponositi valovi tvoji?
Jesi li dolazio do dubina morskih? Jesu li ti se otvorila
vrata smrtna? Jesi li video vrata sena smrtnoga? Jesi li ulazio
u ~uvarnice sne`ne, ~uvarnice gradne jesi li video?
Ima li da`d oca i ko je rodio kapqe ki{ne rose? Zna{ li
red nebeski i mo`e{ li ti ure|ivati vladu wegovu na zemqi?
Ko je metnuo u srce ~oveku mudrost i ko je dao du{i razum? Ka-
`i ako zna{ sve to i ako si razuman!� (Jov gl. 38).
A ~ovek odgovori: �Slu{aj, Gospode, kada progovorim, i
kada zapitam, ka`i mi. U{ima slu{ah o Tebi, a sada te oko moje
vidi� u svoj slavi Tvojoj. Ni{ta sam pred Tobom i maleno je mo-
je znawe o svemu onom gde si Ti utkao slavu svoju. �Mi videsmo
slavu Wegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i
istine� (Jn 1,14), veli sveti Jovan Bogoslov.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 13
Sveti apostoli kao~ovekoqubqe, mu~eni{tvo i devstvenost
Pomenuli smo da nam je praznik Preobra`ewa doneo tri
radosti: slavu, mir i dobru voqu, isto kao i praznik Hristovog
ro|ewa. Sveta trojica Apostola su nosioci triju vrlina: vere,
nade i qubavi, kojima je utvr|ena prvenstvuju}a Crkva. Osim
toga, ova tri sveta apostola su nosioci: ~ina bogoqubaca, ~ina
mu~enika i ~ina devstvenika, koji su se udostojili gledati Hri-
sta u Wegovoj nebeskoj slavi.
Sveti apostol Petar izobra`avao je ~ovekoqupce, jer on,
po svedo~anstvu svetog Zlatousta, usrdnije od svih qubqa{e
Hrista. Koliko ~ovek u vremenskom svom `ivotu qubi Hrista,
toliko }e u ve~nom `ivotu biti qubqen od Hrista i nasla|iva-
ti se gledawem lica Wegovog, kao {to je sam rekao: �Ja qubim
one koji mene qube� (Pri~ 8,17) i opet: �Ko Mene qubi, toga }e
qubiti Otac moj; a ja }u ga qubiti i javi}u mu se sám� (Jn 14,21).
Sveti apostol Jakov izobra`ava ~in mu~enika, ne samo
onih koji ima|ahu krv svoju prolivati za Hrista, nego i onih
koji bez prolivawa krvi svakog dana umiru za Hrista, raspiwu
telo svoje sa `eqama i strastima. Re~ Jakov prevedana na na{
jezik zna~i prepre~iteq, borac, pobediteq, a sve to ne mo`e
biti bez stradawa. Stoga, svaki koji se bori na Hristovom putu,
sli~an je Jakovu � mu~enik i silan borac, i po meri svojih napo-
ra proslavi}e se sa Hristom pobediteqem. Tako, Jakov prvi od
apostola du`an be{e prikloniti glavu svoju pod ma~, radi nade
Izraiqeve.
Sveti Jovan devstvenik izobra`avao je ~in onih koji ~uva-
ju ~istotu tela i duha, kojima se daje naro~ita blagodat da vide
Boga u slavi, po re~ima samog Gospoda: �Bla`eni ~isti srcem,
jer }e Boga videti� (Mt 5,8). Uzimaju}i ovu trojicu apostola sa
sobom, Gospod pokazuje wima i nama mnogo: Petra u qubavi, Ja-
kova u mu~eni{tvu i Jovana u ~istoti, tj. da po mo}i svojoj pod-
ra`avamo Bo`je ugodnike. Ko hodi po dolini, kako mo`e videti
{iroka prostranstva? Ko se brine samo o ovom `ivotu, kako
mo`e shvatiti blaga budu}eg `ivota? Gmizavci {to gmi`u po
zemqi i `ivotiwe {to `ive na zemqi, ne mogu gledati sunce.
Tako i um ~ove~ji, pogru`en u zemnoj ta{tini, nikako ne mo`e
videti slavu Hristovu, i razumetni praznik Preobra`ewa i bi-
14 Besede ££
ti ozaren blagoda}u Bo`jom. �Podigni umne o~i svoje, ~ove~e,
od zemnog ka nebeskom, od sada{weg ka budu}em, od `udwe ka ni-
zinskom ka `udwi za visinskim, pa }e{ saznati kakav je Bog
Izraiqev, kako je sladak Isus, kako je divna qubav Wegova, i
nasladi}e{ se bo`anskim otkrivewem Wegovim�, veli bla`eni
Teofilakt.
Tako danas u ovoj drevnoj i velikoj svetiwi sabrasmo se da
proslavimo ovaj veliki praznik i du{e svoje izlijemo pred Go-
spoda. Da se podignemo na goru vrlo visoku na{im mislima, mo-
litvenim `eqama, jevan|elskim vrlinama i `ivotom hri{}an-
skim, kako bi i nas, na{e domove, srodnike, prijateqe, sav ime-
tak na{ i veru na{u blagoslovio i rekao: Evo, javila se i vama
slava Gospodwa. Uvek je mo`ete gledati kada se nalazite u Bogu
po svojim duhovnim mo}ima.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 15
16 Besede ££
SVI SE PEWEMO NA DUHOVNI TAVOR*
Tre}e godine Svoje propovedi na zemqi, Gospod Isus
Hristos, pribli`avaju}i se dobrovoqnom stradawu
radi spasewa na{eg, po~e kazivati u~enicima da Wemu
vaqa i}i u Jerusalim i mnogo postradati od stare{ina i glava-
ra sve{teni~kih i kwi`evnika, i da }e ga ubiti (Mt 16,21). On
to po~e govoriti u~enicima u okolini Kesarije Filipove, kada
Ga Petar ispovedi kao Sina Bo`jeg re~ima: �Ti si Hristos,
Sin Boga `ivoga� (Mt 16,13). Spasove re~i o stradawu i smrti
silno o`alosti{e u~enike, naro~ito apostola Petra, koji sta-
de odvra}ati Gospoda od toga govore}i: �Bo`e sa~uvaj! To se ne-
}e dogoditi� (Mt. 11,22). Primetiv{i o`alo{}enost Svojih
u~enika i `ele}i da im olak{a, Gospod obe}a pokazati nekima
slavu Svoju koju }e On imati po Svome stradawu rekav{i:
�Imaju neki me|u ovima {to stoje ovde koji ne}e okusiti smrti
dok ne vide Sina ^ove~jega gde ide u Carstvu svome� (Mt 16,28).
Posle {est dana Gospod, pra}en u~enicima i mno{tvom na-
roda, krenu iz okoline Kesarije Filipove u predele Galileje i
sti`e predve~e do galilejske gore Tavor. Imaju}i obi~aj da se
no}u povla~i od svojih u~enika radi usamqene molitve Bogu
Ocu, Gospod Isus, ostaviv{i narod pod gorom i uzev{i sa sobom
od u~enika samo Petra, Jakova i Jovana, uzi|e sa wima na vrh
Tavora da se pomoli. I udaqiv{i se malo od wih, stade se moli-
ti. A tri u~enika, umorni ne{to od pewawa na visoku goru, ne-
{to od duge molitve, zaspa{e kao {to kazuje jevan|elist Luka:
�Petar i koji bejahu s wim behu zaspali� (Lk 9,32). Dok oni spa-
vahu i rasvit be{e na pomolu, Gospod Hristos se preobrazi bli-
staju}i slavom Svoga Bo`anstva, i po nare|ewu Wegovom, pred-
stado{e Mu dva proroka: Mojsije od mrtvih, Ilija iz raja, govo-
rahu s Wim o izlasku Wegovom koji mu je trebalo savr{iti u Je-
rusalimu.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 17
* Beseda na Preobra`ewe u Sabornoj crkvi u [ibeniku 1981. g.
Ovaj razgovor i pojava naro~ite sile probudi{e apostole,
i oni vide{e neiskazanu slavu Gospodwu: lice Mu je sijalo kao
sunce, haqine Wegove ble{tahu kao sneg, i dva ~oveka stajahu u
toj slavi i govorahu s Wim. Od toga u~enike spopade strah. I
otkrivewem Svetoga Duha oni odmah pozna{e u tim qudima Moj-
sija i Iliju i razume{e da se razgovor vodi o dobrovoqnom
stradawu Hristovom.
Slu{aju}i razgovor, u~enici stajahu s trepetom, nasla|uju-
}i se u isto vreme gledawem Bo`anske slave, koliko to be{e
mogu}e za wihove telesne o~i. I sam Gospod im pokaza od Svoje
slave onoliko koliko to mo`e videtni priroda ~ove~ja a ne li-
{iti se vida: jer je nemogu}e smrtnome ~oveku videti nevidqi-
vo, besmrtno Bo`anstvo. Mojsije je u starini molio Boga da mu
na o~igledan na~in poka`e slavu Svoga Bo`anskog Lica, ali mu
je Gospod odgovorio: �Ne mo`e ~ovek lice moje videti i `iv
ostati� (2 Moj 33,20).
A kada razgovor sa Mojsijem i Ilijom be{e pri kraju i
apostoli Duhom Svetim saznado{e za wihov odlazak, o`alosti
se Petar {to }e proroci oti}i iz o~iju wihovih, i `ele}i da se
neprestano nasla|uju divnim prizorom slave Hristove i ~asnih
proroka, on se osmeli i re~e: �Gospode, dobro nam je ovde biti;
i da na~inimo tri senice: jednu Tebi, i jednu Mojsiju i jednu
Iliji� (Lk 9,33).
Dok Petar to govora{e, svetao oblak, koji oba proroka be-
{e doneo Hristu i koji se, opet po Bo`jem nare|ewu, imao uzeti
ih i odneti svakoga na svoje mesto, zakloni apostole okru`iv-
{i vrh gore; i jo{ vi{e se upla{i{e apostoli kada, pribli`a-
vaju}i se Hristu, za|o{e u oblak i ~u{e iz oblaka glas koji go-
vora{e: �Ovo je Sin moj qubazni, Wega poslu{ajte!�
Pri ovim re~ima odozgo, apostoli potpuno izgubi{e pri-
sustvo duha, i strahovito upla{eni, pado{e na zemqu. A kada
oni popada{e ni~ice, slava Gospodwa, i proroci s wom, sakri
se od wih. Gospod, pak, pristupiv{i u~enicima koji le`ahu na
zemqi, dota~e ih se govore}i: �Ustanite, ne bojte se!� I podi-
gav{i o~i svoje, u~enici nikoga ne vide{e do Isusa sama. I po-
~e svitati, i oni stado{e silaziti sa gore, dok im Gospod zapo-
vedi da nikome ne kazuju {ta su videli dok On posle stradawa i
smrti ne vaskrsne, u tre}i dan iz groba. O oni umu~a{e, i niko-
me ne javi{e i{ta u one dane od onoga {to vide{e.
18 Besede ££
Dejstvo Preobra`ewa Gospodweg dovoqno je opisano u
Svetom pismu i kod svetih u~iteqa Crkve. Svi su oni obja{wa-
vali zna~aj Praznika, pru`aju}i hri{}anima izobilnu duhovnu
radost. I nama koji imamo pod rukom te pouke i re~i Otaca Cr-
kve, ni{ta drugo ne ostaje nego da pa`qivo slu{amo to u~ewe,
da se nasla|ujemo duhovnom trpezom, punom bogomudrih misli.
Gospodu koji u Svome Preobra`ewu postade predmet pobo-
`nog divqewa za an|ele i qude, bilo je dovoqno koliko je poka-
zao slavu Svoju svima onima koji verom i pobo`no{}u posma-
traju ovaj sveti doga|aj. Prisustvo nekoliko osoba pokazalo
nam je da jedan pravednik ima ve}u vrednost nego mno{tvo gre-
{nika. Ovo je Gospod i u Starom zavetu pokazao na primeru
Mojsija i egipatskog faraona. Svetiteqi prevazilaze sve svo-
jom vredno{}u: �Boqi je jedan koji tvori voqu Bo`ju, nego dese-
tine hiqada bezakonika�.
^uli ste kako se Gospod pewao na Tavor radi molitve koju
je ~esto ~itao no}u. Uz to je Gospod rekao ovo: svi koji ho}e da
se udostoje nebeskih otkrivewa i vi|ewa slave Bo`je, treba da
ostave nizijska, zemna pristra{}a, i da potra`e visinska, nebe-
ska blaga. Divno nas pou~ava sveti apostol Pavle: �Tra`ite
ono {to je gore gde Hristos sedi s desne strane Boga; mislite o
onome {to je gore, a ne {to je na zemqi, gde je `ivot va{ sakri-
ven s Hristom u Bogu� (Kol 3,1-3).
Biti gladan Hristom, draga bra}o i sestre, nije ni{ta ma-
we nego gledati Hrista. Sve ove vrline potrebne su onome koji
`eli posti}i nebeska blaga i radosti, kao ptici krila: vi znate
da ptica ne mo`e leteti sa jednim krilom, niti se ~ovek mo`e
sa jednom od ovih vrlina uspeti na vrh savr{enog spasewa, jer
bez trudoqubivog `ivota nema dejstva, i trudoqubqe bez bogo-
mislija ne koristi mnogo. Sa dva krila ptica leti dobro, a sa
ove dve vrline � bogomislijem i trudoqubqem � svako lako uz-
lazi na misleni Tavor da ve~no gleda slavu Bo`ju. Tako i sveti
apostoli uze{e na se trud pewawem na visoku goru, da vide sla-
vu Preobra`enog Gospoda.
U vrevi i mete`u Gospod ne otkriva sebe kao u usamqeno-
sti. Istina, ponekad je usred qudske vreve mogu}e uznositi mi-
sli Bogu, ali ne tako lako kao u tihoj usamqenosti, jer tamo je
tako mnogo smetwi, a ovde pokoj i mir. Ne govori uzalud Gospod:
�Stanite, tj. povucite se iz vreve, i poznajte da sam ja Bog� (Ps
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 19
45,10); poznajte me, veli, va{im bogomislenim umovima koliko
sam milosrdan! Koliko samilostiv? Koliko qubavi imam za
one koje Me qube, i koliko me brzo nalaze oni koje me tra`e!
Poznajte me i brzo }ete me na}i. Saznav{i to, mnogi su be`ali
iz mnogomete`nog sveta u pustiwsku ti{inu, potucali se po go-
rama i provalijama, kako bi se u samo}i posvetili Bogu, nasla-
|uju}i se radostima od op{tewa sa Wim. Veli sveti Damaskin u
jednoj pesmi: �Pustiwaci, koji su izvan sujetnog sveta, nepresta-
no ~eznu za Bogom�.
Divne su pouke dana{weg Praznika, bra}o i sesre. One is-
puwavaju du{u i unose radost u celo qudsko bi}e. Ko kao Bog
ume tako sna`no da zagreje qudsku du{u i duhovno je spoji sa ne-
bom? Uzalud se trude svi zidari na gra|evini ~ove~anstva ako
Gospod ne sazida taj dom, veli psalmopojac. Taj ~udesni neimar
zna gde }e koji kamen duhovnih dobrotedeqi postaviti i svojom
blagoda}u zaliti.
Pomolimo se Bogu na{em da telo na{e u~ini hramom Duha
Svetog, a du{u na{u {to sli~nijom sebi. Isto tako se pomoli-
mo da deca na{a uzrastu u strahu Bo`jem kako nam na `ivotnom
putu ne bi posrtala i bol nanosili svima odgovornim ~inioci-
ma. Pomolimo se za sve qude, stvorewa Bo`ja koji se trude ili
se ne trude na putu ka Carstvu Bo`jem � da ih Gospod duhovno
osna`i i blagoslovi, pa da jo{ vi{e osete koliko je velik i
blag Gospod. Pomolimo se i za sav imetak svoj, nad kojim se tako
mogo trudimo i znojimo, da nam od Boga bude blagosloven i bi-
ri}etan preko cele godine i uvek. Amin, Bo`e daj!
Episkop dalmatinski Nikolaj
20 Besede ££
O PRIRODNOJ ISPOVESTI*
Ni{ta nema tajno {to se ne}e doznati, niti
{to sakriveno {to se ne}e otkriti.
(Mt 10,26)
Iema hri{}ana koji veruju da mnoge tajne me|u qudima
mogu ostati neotkrivene. Takvo verovawe stoji u pro-
tivnosti sa Jevan|eqem i sveznawem Bo`jim. Jevan-
|elska je istina: �Ni{ta nema tajno {to se ne}e doznati�. Ovo
je jedna od onih jevan|elskih istina koja se lako mo`e dokazati
`ivotnim iskustvom. Vrlo su retki qudi koji mogu dr`ati taj-
nu u sebi, ~ak i onu negativnu po wih. Ako jedna tajna ne iza|e
kroz vrata usta, iza}i }e kroz prozor o~iju. �Podigni o~i i po-
gledaj pravo�, obi~no se govori onima od kojih se tra`i da govo-
re istinu. Nema sumwe, o~i izdaju la`qiv jezik. Celo pona{a-
we izdaje kradqivca, kao i ubicu, sveca i heroja. Posmatraju}i
naro~ito ono divno letwe nebo osuto zvezdama, nehoti~no pita-
mo: kakav je ono beli~asti put preko neba? U narodnom verova-
wu dobijali smo odgovor: to je Kumova slama, tj. kum kumu je
krao slamu i nose}i ku}i prosipao, pa se taj greh pokazao na ne-
bu. Da li je to bilo ili nije bilo tako, nije toliko va`no koli-
ko je va`no da se tajna ne mo`e sakriti. Narodna du{a je to uz-
digla na nebo i tamo zvezdama ispisala ovu istinu.
Mo`e neko ko je brz u rasu|ivawu o ovome re}i: pa to je de-
tiwska izmi{qotina prostog naroda. Ne bih se sa tim slo`io.
Nije narod uzalud tako visoko uzdigao kumov greh i prikovao
kuma za nebesa. Zna narod da jedan naramak, kola ili stog slame
ne mo`e obele`iti toliki put preko neba. Time je on uzdigao
moralni zakon i Bo`ju zapovest: �Ne ukradi�. Narodna du{a po-
zvala je vasionu da poslu`i Jevan|equ, jer je Jevan|eqe ve}e od
vasione i moralni zakon ve}i od svakog drugog qudskog zakona.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 21
* Propoved odr`ana u Bjelaju na Ogwenu Mariju 1983. g.
Mo`e li neko pore}i da ovakvo tuma~ewe nebeskog sazve`|a,
nije donelo vi{e koristi svetu od svih astronomskih kwiga
{to opisuju to sazve`|e. Uostalom, kakvu korist imamo ako
ba{ ta~no znamo koliko ima zvezda u Kumovoj slami, ili naseqa
malih i ve}ih u Evropi i celom svetu? Dobro je i to znati, ali
od toga jedva ikakvu korist imamo. Kada majka detetu pokazuje
ovaj roj zvezda i u scre mu stavqa Kumovu slamu kao ukradenu
stvar, koja ne mo`e ostati tajna, onda je to daleko ve}e od svih
astronomskih znawa. Va`nije je sa~uvati detiwu du{u od greha
kra|e, {to }e se kasnije u `ivotu bezuslovno pokazati kao do-
bro, nego {to }e mu glavu puniti brojkama.
Kao da sam se malo udaqio od onoga {to sam po~eo. Na {ta
Spasiteq misli kada ka`e: �Nema ni{ta tajno {to se ne}e do-
znati�. Nije On mislio na prirodne tajne u vasioni i oko nas.
Bilo je u Evropi nekoliko ozbiqnih nau~nika koji su bili
uverewa da se mnoge tajne prirode, i to najkrupnije, nikada ne}e
saznati. Mislim, kada bi znawe svih podnebeskih tajni ~inilo
qude boqim, ne bi bilo razloga da ih ne znaju i da im to Bog ne
otkrije. Na `alost, evo gledamo u na{e vreme kako qudi svako
novo otkri}e upotrebqavaju vi{e na svoju nesre}u nego sre}u.
Danas je jasnije nego ikada pre, da karakter ~ovekov ne biva bo-
qi od mno`ine znawa. Ko od vas smatra da pet ili vi{e puta je
sigurniji onaj du`nik koji zna pet ili vi{e jezika od onoga koji
zna samo svoj materwi jezik? Ili ko bi od vas smeo tvrditi da je
po{tenija ona `ena koja svira klavir od one koja se bavi seo-
skim doma}instvom? Ili ko od vas roditeqa sme tvrditi da }e
brak k}eri biti sigurniji sa zetom doktorom, in`ewerom, pro-
fesorom, astronomom ili sa nekim ~ovekom visokog zvawa i po-
lo`aja, negoli sa zetom zidarom, bravarom, dimwa~arom, zemqo-
radnikom, budu}im sve{tenikom, ili drugim momcima nekih ni-
`ih i grubqih zvawa? Kada je jasno da qudi ne bivaju boqi od
mno`ine znawa � da dodamo i od puno}e xepova � onda je jasno
za{to Bog nije mislio na fizi~ke tajne sveta, niti na spoqa-
{na znawa kada je rekao: �Nema ni{ta tajno {to se ne}e dozna-
ti�. Time je naro~ito naglasio: nema ni{ta tajno od onoga {to
qude ~ini boqima ili gorima.
Nebeski U~iteq ima dve {kole: jednu u`u i jednu {iru.
Onu u`u sa~iwavaju 12 wegovih apostola i najbli`ih u~enika.
^esto im je govorio: �^uvajte se kvasca farisejskog!� (Mt
22 Besede ££
16,16). Time ih ho}e odvratiti od farisejskog na~ina mi{qewa.
Fariseji su mislili da sve ono {to se ~ini u tajnosti, ostaje
uvek tajnom. Zbog toga su `iveli dvoli~nim `ivotom: javno su
se prikazivali kao sveci, a tajno su bili grabiteqi udovi~kih
imawa. On ih je jednom prilikom nazvao: �Budale slepe�, iz raz-
loga {to su se uvek poricali Boga Svevide}eg. To se i danas mo-
`e re}i za dvoli~ne i la`qive qude.
Verovatno svako od vas zna poneki sli~an primer ovome
koji }u ispri~ati. Dogodilo se u jednom gradu da je ~ovek zalu-
deo za tu|om `enom. Kako nije imao nade da }e ta `ena biti we-
gova, re{i se da u tajnosti oduzme `ivot wenom mu`u. Te{ko je
objasniti za{to je prilikom ubistva skinuo mu ven~anu burmu i
stavio sebi u xep. Po izvr{enom zlo~inu, sutradan je i on do-
{ao da izjavi sau~e{}e i prisustvuje sahrani. Posle izvesnog
vremena, ispitao se sa ovom `enom, i otpo~ele su pripreme za
ven~awe. Uo~i samog ven~awa, verenica mu je ~istila haqine i
na|e u xepu onaj prsten. Najednom woj bude sasvim jasno da je on
ubica wenog mu`a, pa umesto sa wim na ven~awe, ona ode u sud i
tu`i ga kao ubicu. I tako, umesto da ode na `eqeno ven~awe,
oti{ao je u tamnicu. Eto, Bog je preko onoga prstena objavio
ovu sakrivenu tajnu.
Doga|alo se da su ponekad jedno dugme, ili jedna ~ioda ili
kap krvi na haqini, stopa u snegu ili blatu, bili re~itiji sve-
doci ne~ije odbrane nego najsposobniji advokati. Mnoge kwige
ili novine pune su ovakvih krivi~nih dela iz na{e sada{wosti
ili pro{losti. Ako ostavimo nedela koja qudi ~ine prema dru-
gima qudima, imali bismo mnogo da pri~amo o delima pojedinih
qudi prema sebi samima. Razvratnike i pijanice projavquju
stra{ne bolesti koje su svedoci wihovih nedela. Ube|en sam da
bolesti nisu ni{ta drugo do svedoci koje Bog {aqe da objave
qudske tajne.
Pre rata je u jednom gradu `ivela neka starija devojka, za
koju su svi mislili da je ispravna i ~estita. Niko nije ni slu-
tio da je ona pisala nepotpisana pisma i kudila momka devojci i
devojku momku. ^im bi ~ula ili pro~itala da se neki spremaju
za brak, hitala bi da pi{e najgore. U mnogima slu~ajevima uspe-
vala je da pokvari veridbu, negde da unese zabunu, da poseje seme
mr`we tamo gde je qubav cvetala. Woj je po wenom grehu su|eno
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 23
da joj se desna ruka po~ne su{iti. Sva o~ajna, ispovedala je javno
{ta je ~inila sve do smrti.
Ali, u|imo za~as u onu najskriveniju radionicu qudskih
tajni. To je srce ~ove~je u kome se pletu zle misli i zli ose}aji.
Da li je bar to ostalo neobjavqeno? Da li ostaju neobjavqene
one misli koje ~ovek sam u sebi misli a jezikom ne iskazuje, ni-
ti i~im pokazuje. Nikako. I takve misli ne ostaju tajna, i one se
objavquju i nisu tajna pred Bogom. Jednom prilikom dok su fa-
riseji pomi{qali najgore stvari o Gospodu Hristu, govorio im
je: �Za{to zlo mislite u srcima va{im?�
Sveti Bo`ji ugodnici mogli su ~itati qudske misli. Pre
dvadesetak godina umro je u San Francisku vladika Jovan Mak-
simovi}, veliki podvi`nik i svetilo Pravoslavne crkve. Pred
svoju smrt posetio je Nema~ku i u jednom gradu odslu`io je Li-
turgiju. Posle svetog bogoslu`ewa, velika masa sveta je prila-
zila vladici da primi naforu, blagoslov i da mu celivaju ruku.
Jedna gospo|a, {to bi se savremenim jezikom kazalo dama, pomi-
sli da mu ne celiva ruku kako se ne bi zarazila i pokvarila ru`
na usnama. Kada mu je pri{la, re~e joj ovaj ~ovek Bo`ji: �Vi ne-
mojte celivati moju ruku�. Zaprepastila se i upla{ila, zatim
ga je sa~ekala na glavnim vratima hrama radi opro{taja i bla-
goslova.
@iveo je nedavno u manastiru Studenici veliki isposnik
i ispovednik Teoktist. Kada bi mu neko dolazio na razgovor,
starac bi wegove grehove i pomisli pomiwao kao svoje i na ra-
stanku bi obavezno rekao sagovorniku: �Razmislite o razgovoru
koji smo vodili, razmislite i pokajte se!�
Ne samo da se ponekada i poneke tajne misli objavquju pre-
ko prozorqivih qudi, nego se objavquju i preko nas samih. Obja-
vquju se neprestano, ili time {to prelaze u delo, a delo je vi-
dqivo i dostupno opa`awu. Ili se objavquju kroz sva ona zbiva-
wa u jednom ~oveku, i on sam ne zna za{to i otkuda. Obi~no bi
oni koji ne poznaju stra{nu dubinu hri{}anske psihologije go-
vorili: �To je slu~aj�. Ni{ta ne biva slu~ajno, niti postoji ka-
kva posledica a da nema svoj uzrok. Kqu~ svih takozvanih slu-
~ajnosti u na{em `ivotu nalazi se jednim krajem u nama samima,
a drugim krajem u Bogu. Zbog toga Crkva nare|uje hri{}anima
da se mole Bogu za opro{taj grehova koje su u~inili delom,
re~ju i pomislima. Kada bi kojom sre}om qudi stalno ispitiva-
24 Besede ££
li svoje misli i vezu izme|u misli i onoga {to se posle doga|a,
nikada ne bi izustili tu bqutavu re~: slu~aj!Rekao je neki pesnik: �Bi}e ~ovekovo je izatkano od mi-
sli�. Na{e misli dejstvuju na telo, uti~u na slobodu, prouzro-kuju i opredequju doga|aje koji nam se de{avaju. Sveti oci, tiduhovni gorostasi i heroji koji su umeli da ispituju sebe tako-re}i do duhovnih atoma i elektrona, u svakoj prilici najvi{esu posve}ivali vremena mislima. Govorio je Bog preko cara Sa-muila: �Ja ne gledam na ono {to ~ovek gleda; ~ovek gleda {to jena o~ima, a Gospod gleda na srce� (1 Sam. 16,7). Bog je osudio pr-vi svet Potopom, jer vide �da su pomisli qudske zle� (1 Moj.6,5), dok premudri Solomon unosi u sedam velikih grehova i po-misli govore}i: �Na ovo {estoro mrzi Gospod i sedmo je gad du-{i Wegovoj. O~i ponosite, jezik la`qiv, ruke koje prolevajukrv pravu, srce koje kuje zle misli, noge koje brzo tr~e na zlo,la`an svedok koji govori la`i i ko zame}e sva|u me|u bra}om�(Pri~e 6,16).
Izneli smo ovih nekoliko primera za pouku i korist. Ne-ma, bra}o i sestre, ni{ta tajno {to ne}e biti javno, �niti ima{ta skriveno {to se ne}e otkriti�. Ne mo`e se sakriti dobar~ovek ni zao ~ovek, ni dobro delo ni zlo delo, niti dobra pomi-sao ni zla pomisao. Sve se javqa i sve se otkriva, bilo kroz sanili javu, kroz qude ili an|ele, kroz `ivotiwe ili stvari, krozbolesti ili zdravqe, kroz dobitak ili gubitak.
Zato pazite kako hodite, pazite {ta ~inite, {ta mislite.^ine}i dobro, ne bojte se da }e va{e dobro biti zakopano. ^i-ne}i zlo, stra{ite se, jer }ete biti uhva}eni i otkriveni ondai onde gde se ne nadate. Ako ima va{ih skrivenih zlih tajni, on-da ne mislite da ih vi skrivate, ve} Bog ~eka na va{e pokajawei ispovadawe. Ko se popravi i pokaje, wegova gre{na dela biva-ju opro{tena i izbrisana, kao da ih nije ni bilo. To je jedini ijedinstveni slu~aj kada tajna ostaje tajna. U svakom drugom slu-~aju vredi i ona narodna: �Zaklela se zemqa raju da se svake taj-ne znaju�.
Bo`ji blagoslov i dana{we svetiteqke svete velikomu~e-nice Marine � Ogwene Marije bio na svima vama! Bo`e daj uovom selu slo`nu dru`inu, vaqane radine, dobre doma}ine i go-spodare. Qudima uvek davali i srcem veseli bili! Bog vam po-magao i niko vam nauditi ne mogao!
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 25
26 Besede ££
KOSOVO ‡ NAJBROJNIJA POVORKASVETIH
*
Sin Bo`ji je do{ao u ovaj svet, u ovu ogromnu qudsku
dramu, kao wen glavni junak. Svojom smr}u o~itovao je
bo`ansku qubav prema ovom svetu, a svojim vaskrsewem
pobedu, najaviv{i svima dan kada }e svi qudi vaskrsnuti. Smrt
bez vaskrsewa je stajawe u mestu, a sa vaskrsewem hod u radost, u
nezaboravnost. �Ne bojte se onih koji ubijaju telo, a du{u ne mo-
gu ubiti� (Mt 10,28), rekao je Bog.
Tako je i Kosovo � Vidovdan drama na{eg naroda u kojoj je
glavni junak ~estiti Knez Lazar. Ova velika drama srpskog na-
roda dvojako je posmatrana i ocewivana. Jedni su je cenili kao
pobedu, a drugi kao poraz. Da bi nam pomoglo obja{wewu Koso-
va, posmotrimo neke druge pobede i poraze u na{oj istoriji.
Mnogim pobedama kraq Milutin je pronosio i prenosio
te`i{te srpske dr`ave od Jadrana do Jegejskog mora, do brani-
~evskih otmi~ara Drmana i Kudelina, vidinskog gospodara [i-
{mana i drugde. Bile su to vrlo presudne stvari za onda{wu
srpsku dr`avu i Balkan uop{te. Ko zna datume tih pobeda i ko
ih slavi ?
Zatim pobeda svetog kraqa Stefana De~anskog na Velbu-
`du 1330. godine predstavqa jednu od najsjajnijih pobeda u doba
Nemawi}a. I ta je pobeda u{la samo u istoriju, a ne i u kalen-
dar pobeda. Sveti Kraq nije bio ponesen ovom pobedom, tj. osva-
jawem Bugarske, ve} se vratio ku}i i oti{ao u svoju isposnicu
kraj manastira De~ana da se Bogu moli da mu oprosti grehe ako
ih je u ovom ratu po~inio.
Car Du{an je svoje ime proneo i okitio pobedni~kim lo-
vorikama, pa su te lovorike ostale samo suvo li{}e kada se upo-
rede sa zimzelenilom Lazarevim.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 27
* Propoved na Vidovdan na DalmatinskomKosovu 1984. g.
Vrativ{i se sa Plo~nika u Kru{evac, vojvoda Obili}
obave{tava ~estitog Kneza Lazara o slavnim pobedama nad sul-
tanovom vojskom. Ali i ta je pobeda ostala samo jedna prijatna
epizoda u istoriji srpskoga naroda.
Pre nego {to }u pomenuti jedan primer od mnogih na{ih
poraza, evo jednog koji je i poraz i pobeda, iz istorije srpskog
naroda kr{evite Bukovice. U Biovi~inom Selu pop Petar Jago-
di} - Kurixa crkvenim zvonom oglasio je socijalnu bunu protiv
mleta~kog ugwetavawa i nepravde. Ta je buna propala pred nad-
mo}nijom mleta~kom vojskom pod Zadrom, a wen vo|a dopade u
najte`u venecijansku tamnicu gdje je tamnovao punih 46 godina i
iz we iza{ao `iv, oronuo i te{ko oboleo. Ko za taj poraz i mo-
ralnu pobedu ovog su`wa zna i gde je taj spomenik koji je obele-
`io ovaj doga|aj?
U na{oj pro{losti nismo bili bez poraza. Ne uzimaju}i
primere iz posledwa dva velika svetska rata, nijedan od wih ni-
je tako sli~an porazu na Kosovu kao onaj na Marici 1371. godi-
ne. I tamo se desila pogibija jednog vladara, i to vrlo sna`nog,
sa mno{tvom velika{a, vojvoda i srpske vojske, pa ipak, ovaj po-
raz srpski narodni pesnik nije oven~ao oreolom mu~eni{tva.
Srpski genije se ~ak nije ni zadr`ao na ovom doga|aju, sem u
onoj pesmi kako Ture na maloazijskoj pijaci prodaje sabqu kra-
qa Vuka{ina.
Kosovo je ne{to drugo i izdvaja se od svega drugog u na{oj
istoriji. To je veli~anstveni `rtvenik jednog naroda, uzvi{ena
epopeja misterije i slave. Apoteka lekova za duhovne i moralne
neduge: izvor nadahnu}a i ~istili{tvo savesti poznijih pokole-
wa, tehni~ki poraz, no moralna pobeda, kroz dragovoqnu smrt.
Dakle, to je borba za �Carstvo nebesko�, �za prelijepo ime Isu-
sovo�. Tako se veliki vladar i vojskovo|a, posle dugog kolebawa
i getsimanskog znoja u Kru{evcu, odlu~io za fizi~ku smrt, da
bi bio Bogom proslavqen i od naroda mu svetkovan.
Put Lazareve odluke vodio je Kosovu poqu, osewen krsta-
{ima, barjacima, ikonama krsnih slava, Hrista, Bogorodice i
svetiteqa. Zar nas sve ovo ne podse}a na prva hri{}anska vre-
mena, na one povorke hri{}ana koji se nikada nisu molili da ih
mimoi|e ~a{a mu~eni{tva. Ni krstonosna vojska Lazareva nije
nikada odr`ala molepstvije za izbavqewe od smrti. Naprotiv,
ispovedila se i pri~estila pred smrt, pred ratni okr{aj. Ceo
28 Besede ££
jedan narod, jedna oru`ana vojska, primila je gor~inu smrti, po-
korena promisaonoj voqi Bo`joj. Razmislite i zakqu~ite � zar
Kosovo nije slu`ilo do dana{wih dana kao `ivotvorni lek? U
hri{}anskom svetu nije poznat takav narod koji je sav oti{ao u
smrt za veru svoju, i to ne u smrt samoubila~ku nego herojsku.
Ta~no posle {ezdeset godina od Kosovske bitke pao je Ca-
rigrad, prestonica isto~nog hri{}anskog sveta. Tada je pose~en
i hri{}anski vladar car Konstantin, srpske krvi i porekla po
jednom roditequ. Pad ove hri{}anske prestonice (1453. g.) nije
u tada{woj Vizantiji zabele`en kao svetao dan, nego kao mrkla
no}, kao propast, a ne kao pobeda, iako je to bila bitka izme|u
krsta i polumeseca.
Neopa`eno, svakog trenutka ne{to u ~oveku umire, a ne-
{to vaskrsava. Tako je i u jednom narodu, a on je iznad pojedinca.
Smrt i vasrkrsewe jednog naroda mo`e biti mnogo zna~ajnije za
`ivot ~ove~anstva, jer se mo`e ponavqati u `ivotu jednog na-
roda. Tako se i tajna Vidovdana ponavqala mnogo puta u `ivotu
srpskoga naroda. Naravno, svaki put u drugom obliku, u drugim
okolnostima, a koren im je isti. Zar, na primer, sarajevski Vi-
dovdan nije bio znak za jedno novo stradawe i vaskrsewe?
U o~ima pojedinih istori~ara Kosovska bitka nije ni{ta
drugo do jedna od bitaka koja je u narodnoj ma{ti dobila osobi-
tu po~ast. To nije ta~no. Kada je stigla vest u Pariz da u boju
Srbi pobe|uju, tu pobedu objavila su zvona pariske katedrale.
Kosovo nas je u~inilo velikim narodom. Onaj narod koji ima
svoju narodnu Golgotu, taj ima i svoje narodno vaskrsewe, duhov-
no i moralno. [to dubqe razmi{qamo i sagledamo posledice
zemaqskih uzroka, u zemaqske pojave upli}u se neprestano i du-
hovni uticaji. Posle Mari~ke bitke po~elo je raspadawe i bor-
ba za prevlast, a posle Kosovske bitke do{lo je do duhovnog uje-
diwewa i jo{ ~vr{}eg vezivawa za Boga, za Nebo. Ima vazda
sudbonosnih trenutaka kada jedna jedina odluka, i to jednog ~o-
veka, povla~i za sobom nezaustavivi niz posledica. Odakle iz-
viru takve posledice? Kada se ovo shvati, onda nije te{ko uvi-
deti da je Kosovski boj, i po uzrocima i po posledicama, mogao
biti jedna od najzna~ajnijih prekretnica istorije na{eg naroda
i da se upravo tada Nebesko carstvo naro~ito spustilo u tok ze-
maqskih doga|aja.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 29
Toj odluci Lazarevoj u istoriji srpskog naroda ona na{a
prva `ena diplomat i otmene mona{ke du{e Jefimija, vezu}i
na svili pohvalu Knezu Lazaru, daje izliv svog molitvenog srca:
O Mu~eni~e, iako si pro{ao iz ovoga `ivota u ve~ni, ti ose-
}a{ muke i nevoqe svoje dece. Prikloni kolena pred Gospodom,
koji te je uven~ao slavom i umoli Ga da tvoja deca bogougodno i
u dobru provedu `ivot. Pomoli se jo{ da pravoslavna hri-
{}anska vera ostane netaknuta u tvome ota~astvu...
Saberi sve mu~enike i pomoli se sa wima Bogu koji te je
proslavio. Pozovi svetog Georgija, pokreni Dimitrija, ubedi
Teodora, uzmi sa sobom svete Merkurija i Prokopija, a ne osta-
vi ni ~etrdeset sevastijskih mu~enika u ~ijem zavi~aju vojuju
qubqena ti ~eda..... i do|i u pomo} gde god da si...
Duhovne mo}i jednog naroda ili pojedinca vezu tajanstveni
vez `ivota. Pa tako, mo`da ni delo Svetoga Save ne bi dobilo
onaj zna~aj da sto sedamdeset godina kasnije nije usledilo Koso-
vo. Mo`da se wegovo spoqa{ne delo ne bi preobratilo u narod-
nu, unutarwu snagu, ako tako smem re}i.
Dubqim ispitivawem na{e istorije, na{ih narodnih obi-
~aja, narodnog predawa o Kosovu, narodnih pesama o Kosovskom
boju, dolazi se do saznawa � koje biva potvr|eno uvek nanova sa
svih strana � da je Kosovski boj, i sve {to je kasnije za wega ve-
zano, zaista jedna od najdubqih tajni istorije.
Kada dodamo i ovo: umesto da narod, takore}i, prerano
ostari, on je u odsutnom ~asu legao u grob, ali nakon ~etiri ve-
ka kada je ponovo ustao u `ivot, bio opet mlad i u wemu je osta-
la skrivena osobina � zrelost savesti, koja ga odlikuje me|u
drugim narodima. Ma kakve bile staze istorije u budu}nosti,
pokaza}e se da narodi koji su bili u grobu i ustajali u obnovqe-
ni `ivot, boqe, moralnije, duhovnije, odolevaju vrtlogu `ivot-
nih prilika, poplavama, potresima, muwama i gromovima sudbi-
ne, nego narodi koji nisu u grobu le`ali, robovali.
I jo{ ne{to. Gre{e i oni koji su tvrdili da je Kosovo po-
raz. Ako je ko pretrpeo poraz, pretrpeo ga je Vuk Brankovi}, a
ne Knez Lazar. Ko `rtvuje `ivot svoj u jednoj borbi za istinu i
pravdu Bo`ju, `rtvovao je najvi{e {to je mogao, imao, i umeo i
pobedio je. Izgubqena su tela, a spasene su du{e. Pa ~ak ni telo
Lazarevo nije izgubqeno, ve} je u presudnim ~asovima istorije
no{eno od mesta do mesta, kao nekada {to su Izraiqci nosili
30 Besede ££
svoje oce. Tela izdajnika su izgubqena posle Kosova, kao {to su
i du{e izgubili. Ne zna se za grob Vuka Brankovi}a, ne zna se da
je crkvu koju podigao. Isto tako, ne zna se ni za Altomanovi}a.
Kao neverne i izdajice narod je odbacio, jer je bio uverewa da
ih je Bog odbacio.
Nisu izgubqena tela ni ostalih kosovskih mu~enika. Od
osve}enih tela wihovih osve}ena je sva kosovska zemqa. To je
sveto Kosovo poqe.
Otuda, nije ~udo {to poklonici tamo{wih svetiwa donesu
sa Kosova {aku ili kesu zemqe, kao {to sa grobova hri{}an-
skih mu~enika i svetiteqa donose deli}e osve}enih predmeta i
~uvaju ih u svojim domovima. To je najve}a grobnica hri{}an-
skih mu~enika poginulih u jednom danu. Tako, kao {to sve~ari
slave dan smrti svoga sveca, tako i mi Srbi proslavqamo Vi-
dovdan. Mi slavimo ne armiju pobe|enih, ve} pobednika, ne mr-
tve nego `ive. To je najve}a slava srpskog naroda i ona se nikada
ne sme zaboraviti. Dakle, zasejano dobro seme Svetim Savom,
bogato je uzrelo i uzabrano na Kosovu ravnom. To nije jedina
Hristova i Savina `etva u na{oj pro{losti; ima ih jo{, i te
kako velikih i bogatih.
Treba razborito i nadahnuto upoznati ideju Kosova, pri-
hvatiti duh svetog Kneza Lazara, zatim shvatiti {ta je slepi gu-
slar video u Kosovu, u Lazaru, Vuku Brankovi}u, Milo{u Obi-
li}u, Kosan~i} Ivanu, Toplici Milanu, slugi Golubanu, Kosov-
ki devojci, carici Milici i u ostalom {ta je sve sa wim u vezi,
pa kapu skinuti i duboko se pokloniti kosovskim mu~enicima
kada o wima govorimo i pi{emo. Ako bi nas zaneo samo sjaj ovih
slika, ako du{om ne stojimo slobodno prema svome narodu, kao
prema drugim narodima, mi ne}emo razumeti ideju Kosova, niti
}emo mo}i re}i: �Sve je sveto i ~estito bilo i milome Bogu
pristupa~no�.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 31
32 Besede ££
PREOBRA@AVAWE ‡ PUT UUPODOBQAVAWE
*
Danas je Preobra`ewe Gospodwe. Na{ narod ka`e: od
danas se preobra`ava i vreme. Postaje hladnije i hlad-
nije sve dok ne pro|e zima. Kao {to oko nas prime}uje-
mo vidqiv preobra`aj, tako takav preobra`aj postoji i u nama.
Sa tim preobra`ajem susre}emo se neprestano. Preobra`aji na
boqe i preobra`aji na gore, stalno su prisutni me|u nama. Mi
se divimo preobra`ajima na boqe, pohvaqujemo ih, a preobra-
`aje na gore odbijamo i osu|ujemo.
Vi ste svi do{li danas ovde radi preobra`aja svoje du{e,
preobra`aja du{a svoje de~ice, svoje ku}e i celog imetka. To je
dobro i na pravo mesto ste do{li. Pored va{eg napora i `rtvo-
vawa vremena, novaca koje ste prilo`ili, znoja koji ste obrisa-
li sa ~ela va{eg, Bog tra`i prvenstveno � preobra`aj du{a va-
{ih, srca va{eg. To je prete`nije od znoja sa lica, od novaca u
xepu, od imetka kod ku}e. Rekao je Bog: �Jedna du{a skupqa je od
celoga sveta�. To je istina, mnogo puta pokazana i dokazana. Svi
ste se vi u to uverili.
Vi ste se dana{wim dolaskom u ovu svetiwu sjedinili sa
svima pravovernima. Sa svima u celom svetu: sa onima iz Azije,
Amerike, Afrike, evropskih zemaqa, Bliskog i Dalekog isto-
ka, sa onima u Australiji, Japanu i drugde, sa svima pravoslav-
nima. I oni se mole Bogu kao i vi, prinose svoj molitveni `r-
tvenik Bogu `ivome i preobra`enome. Zato se radujte, u srcima
va{im veselite, jer smo svi jedan narod Bo`ji. To saznawe o sve-
op{toj zajednici zapali}e u srcima va{im sveop{tu qubav,
ina~e tako oskudnu u na{em ~oveku i vremenu. Profana qubav
brzo prolazi, a osve{tana zauvek ostaje. Osve{tana qubav ve-
rom qubi Boga u svakom predmetu svoje qubavi. O toj Bo`joj vr-
lini, koja je dve tre}ine Jevan|eqa Bo`jeg, kruna svih vrlina,
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 33
* Propoved odr`ana u manastiru Krki na Preobra`ewe 1984. godine.
bunca i sva{ta govori ovaj profani svet. O qubavi sve{tenoj,
na svetosti zasnovanoj, svet najmawe govori. Zato su nam tako
dekadentni plodovi i zakqu~ci, uzdasi i `alosti, brige i ne-
prilike, padovi i le`awa u sjenu smrtnom. Sveop{ta qubav
Bo`ja zasniva se na zdravom tlu i podi`e na zdravim temeqima
koje je postavio Bog. Sr` te qubavi je svetost. Postanite vizi-
onari ove svetosti i vi }ete biti naelektrisani. Ima}ete vizi-
ju Najvi{ega, do`ivi}ete svoj sopstveni preobra`aj. Re~eno je u
Svetom pismu: Sila Najvi{ega oseni}e vas i sve {to }e se od
vas roditi bi}e sveto (sr. Lk 1,35). Zato je savest prvi znak po
kome }e se poznati va{a pobo`nost, va{a vera u Boga.
U ovom svetu i vremenu ima mnogo odstupawa od one prave
staze koja vodi veri, pobo`nosti, preobra`aju ~oveka i svega
oko wega. Opu{tena su srca qudska. Ubu|avile se du{e od pesi-
mizma. Zdrava i zrela poimawa qudi od pameti i pera oti{la
su u zaborav. Qudi gledaju na wih sa prezrewem, kao na ne{to
{to je zastarelo i nesavremeno. Umetnost je postala, da ne ka-
`em ~udovi{te, ali ~udovi{na. Bolesna te`wa za hiper-indi-
vidualnim i hiper-originalnim proizvela je unikum od rugobe,
koja treba da proslavi lepotu po savremenom ukusu. I ekonomija
je postala ~udovi{na, a zaboravili smo da carstvo zemaqsko
pripada Carstvu nebeskom i ne mo`e se od wega odvojiti. U car-
stvu zemaqskom, sem zemaqske, mora da vlada i nebeska pravda,
kao {to ni u Nebeskom carstvu nije sasvim prezreno zemaqsko
merilo vrednosti. Pravda nebeska je qubav. To je weno pravo
ime, jer pet hlebova i qubav ~ine vi{e hrane nego pet hiqada
hlebova i mr`wa. Jedino verom u Boga, preobra`ajem svoje
li~nosti, mogu}e je zagrejati sopstveno srce i druga ohladnela
srca.
Nema sumwe, ~udovi{an nam je postao i brak, ova najte{wa
veza me|u smrtnima! Po prvobitnoj zapovesti Bo`joj, ~ovek
ostavqa oca i mater svoju i prilepquje se `eni svojoj, i bi}e
dvoje jedno telo. Me|utim, qudi su jednostrano razumeli zapo-
vest Bo`ju. A Bog nije mislio samo na sjediwewe tela no i du-
{e; na to se zaboravilo i taj zaborav je nesre}a po svet. Dva to-
pla tela sa hladnim du{ama onako se isto brzo odbijaju kao {to
se privla~e, brzo hlade kao {to se zagrevaju. Brak je postao do-
sadnom, nemoralnom stvari. Pored katedri na univerzitetima,
na kojima se izla`e paragrafska filosofija braka, i Crkve ko-
34 Besede ££
ja ga osve}uje i stra`ari nad neraskidqivo{}u braka, brak je
ipak postao nesveti ~in; obesvetili su ga qudi. Koliko se danas
izlije mr`we ~oveka protiv `ene nerotkiwe ili mnogorotki-
we?
Koliko li je `ena izbeglo poro|ajne muke iz mr`we prema
mu`u i plodu svome? Koliko dece nije do`ivelo svoj ro|endan
samo zato {to majka ho}e da sa~uva liniju tela svoga. Zlo~in je
mrzeti `enu nerotkiwu. Zlo~in je mrzeti `enu mnogorotkiwu.
Zlo~in je trovati plod utrobe svoje. Zlo~in je ugu{ivati qud-
ska bi}a u sebi radi sujete svoje. La` je verolomna ~e`wa za
drugima, van bra~ne ograde, i modno maskirawe radi drugih. Ta-
kav brak je gnezdo spletki, izvor dosade i najdubqe odvratnosti.
Nema sumwe, jo{ uvek je ja~a priroda od ~oveka i ono u ~o-
veku od samog ~oveka. Kulturom se savla|uje i oblagoro|ava
priroda, svet materijalni izdi`e u svet duhovni. Ako toga ne-
ma, ni kultura se ne mo`e nazvati kulturom. Me|utim, kultura
potrebuje bezbroj slugu i argata; potrebuje prenaseqenost i ste-
{wenost, a ne obratno. Velika du{a sveta je prisutna u svakom
ovom doga|aju, naro~ito na po~etku jednog novog ~oveka. Za va-
sionu je po~etak jednog doga|aja � prava nova drama.
^udovi{no nam je postalo i vaspitawe u svetu. Celokupno
vaspitawe mlade`i se danas uglavnom svodi na zakqu~ak: ~ovek
`ivi da jede, pije, veseli se, da zagrabi od `ivota, da uzme sve
{to mu ovaj `ivot pru`a. Na ovoj osnovi uspevaju tri otrovne
biqke: sebi~nost, pro`drqivost i sumwa. Pitate da li je to mu-
dro? To je vi{e ludost nego mudrost. Mudrost ne podle`e vre-
menu; ona niti stari, niti se podmla|uje. Ona naro~ito mora za-
nimati mlade, a zatim i sve ostale. Pi{e jedan ameri~ki misli-
lac, Emerson, zenit ameri~ke misli: �Neiskazano je jedinstvo
izme|u ~oveka i Boga. Kako je draga, kako je umiruju}a za ~oveka
misao o Bogu. Kada se Bog u du{i probudi, onda ni najusamqeni-
je mesto nije vi{e usamqeno, onda se bri{u mrqe zabluda i raz-
o~arewa. Svojim prisustvom Bog pali srce i daje mu dvostruku
snagu.� Tu vi{e nema sebi~nosti, pro`drqivosti i sumwe, jer
~ovek se greje na jevan|elskom suncu. Zapamtite, mudrost je jed-
na, ali su razli~iti sudovi u koje se ona uliva. Svi najuzvi{e-
niji umovi pewali su se i stajali vrlo visoko. Oni koji su se
uspeli gore, govore jednim jezikom. Bog je vladar wihovog uma i
inspirator wihovog srca, a zlo i rugoba stanuju pod wihovim
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 35
nogama. Wihovu du{u ispuwavaju strahopo{tovawe i umilno di-
vqewe premudrosti Bo`joj.
Nekada su qudi razgovarali u kupini sa Bogom, videli Ga
na Sinaju, Tavoru i Olimpu. U su{tini, i danas je to tako. Ko je
na{ao Boga, sa wim }e razgovarati u kupini, i u sobi, i u radio-
nici. Sebe }e Wim vaspitavati, a vaspitawe Wim pokaza}e svo-
je prave plodove. Ovo se ne mo`e o~ekivati u nizini, u prqav-
{tini i grehu. Du{a je u nizini razdeqena, kao razdeqen dom,
razlivena kao planinska reka u ravnici. Me|utim, za opstanak
je potrebna harmonija, za zdravqe je potrebna harmonija, za ve-
li~inu je potrebna harmonija.
Vi pitate: gde je harmonija ? Odgovor je sasvim kratak i ja-
san: u Bogu. I daqe me pitate: A gde smo mi? Opet je lako odgo-
voriti: Mi smo daleko od Boga, jer se grehom udaqismo. I jo{
me pitate: [ta smo mi? Opet odgovor kratak i jasan: Mi smo
disharmonija, jer smo sluge vi{e gospodara. Robovi smo greha,
sebe samih, i mnogih drugih i drugog, a tek negde na kraju Boga,
ako u Wega verujemo. Eto, tu je razlog ~udnome vaspitawu i jo{
~udnijem pona{awu qudi danas, bilo gde da su i bilo ko da su.
Oslobodi duh svoj neka uzleti u visinu, veli Jevan|eqe.
Neka zablista, neka stupi u harmoniju sa Beskrajnim. Ne obziri
se i ne broji one koji se pewu sa tobom. To ~ine oni koji pu`u
po pra{ini, u nizini, i boje se stati na noge svoje. Na visini
nikada nisi sam, Bog je uvek na visini, Bog je uvek tamo sa tobom
kao {to ~uste iz dana{weg jevan|eqa. Sa Bogom na Tavoru raz-
govarali su Mojsije i Ilija, qudi iz onoga sveta, i tom razgovo-
ru prisustvuju trojica svetih apostola. Na visinama je radost i
zdravqe, pravda i harmonija. Svetiwa }e rasprostirati svoju
atmosferu oko tebe i do}i }e{ do saznawa da se i u ovom svetu
nalazi{ u domu Bo`jem. Tada }e{ uvek jedno te isto moliti, da
se stalno nalazi{ u domu Gospodwem i re}i kao {to su sveti
Apostoli govorili: �Gospode, dobro nam je ovde biti� (Mt 17,4).
I kult nam je postao ~udovi{an. To je garderoba koja je su-
vi{e zaklonila Gospodara. To je prizma kroz koju treba da se
vidi Bog, ali je zamu}ena, pa o~i qudske slabo proziru kroz wu.
Jedan komadi} metala ili tkanine ceni se cenom koja pripada
Bogu. Jedan sve{teni obred ne smatra se kao nova veza sa Bogom,
kao obaveza prema Bogu, ve} kao odu`ewe Bogu jednog neodlo-
`nog duga.
36 Besede ££
To biva onda kada su{tina vere postane kult, kada sa visi-na si|emo u nizinu, gde su slabi vidici i horizont ne puca predo~ima. Kult je divna stvar. Cela kultura je, na kraju krajeva,kult Bogu. Taj kult stvaraju i vr{e oni koji veruju i oni koji neveruju. Cela qudska kultura je kult Bogu, samo kada je u wemu{to vi{e smisla, {to istinitije du{evne topline i {to uzvi-{enije lepote. Tako, kult na{e du{e treba da je iskren kao nau-ka, lep kao umetnost, uzvi{en kao Bog, prostran kao du{a svihsinova Carstva nebeskog.
Treba znati: Bog je duh beskrajan, a ~ovek je duh trajan!Svojim duhom ~ovek ~ini jedinstvo sa Bogom, preobra`ava se naboqe. U su{tini, `ivot Bo`ji i `ivot ~ove~ji su isti. Ta dva`ivota ne razlikuju se po su{tini nego po stupwu. Ukoliko je~ovek udaqeniji od Boga i svoga duhovnog jedinstva sa Bogom,utoliko se u ovome svetu ose}a osamqen, nesre}an, nemo}an. Na-protiv, koliko u ~oveku vi{e lebdi svest o saznawu Boga i we-govo duhovno jedinstvo sa Bogom, utoliko je ~ovek sve bezbedni-ji, bla`eniji, mo}niji, preobra`en na boqe. Nije dovoqno samopriznati Boga; treba se osetiti sau~esnikom Wegovog `ivota.To je ono {to preobra`ava, {to spasava. To spasava od slabosti,od poroka, od nesporazuma u braku, od pogre{nog vaspitawa,r|avog kulta, od pesimizma. Ko se svojim mislima toliko u`iviu `ivot Bo`ji, da se oseti i sam kao sa-posednik toga `ivota,bi}e kao kanal kroz koji struji bo`anska mo}. Samo preobra`e-ni ~ovek Bogom poznaje `ivot i raduje se `ivotu.
Sa ovakvim mislima pozdravqam sve vas, dragi moji, i ra-dujem se va{em dolasku u ovu svetiwu, tako staru i tako milu sr-cu va{em. Uvek joj dolazite, decu dovodite na blagoslov, uvek jenosite u srcu sa strahom Bo`jim i po{tovawem. Ona je to zaslu-`ila i sve vas je mnogo zadu`ila. Ona }e vas i daqe zadu`ivati,a vi joj se odu`ujte svojom qubavqu.
Neka vam je sre}no i Bogom blagosloveno ovo sveradosnoPreobra`ewe Gospodwe, ovaj praznik iz `ivota na{eg Spasite-qa i Boga, koji tako budno bdi nad svakim od vas. Svedoci ste dase u ovom svetu brige sve vi{e umno`avaju, pa treba da se i mo-litve umno`avaju u hramovima, u domovima i drugim mestima.Pomolimo se Bogu `ivome da naro~ito bdi nad na{im nara{ta-jima, da ih upu}uje na pravi put, koji ih ne}e odvesti u pra{umei strati{ta ovog sveta i `ivota.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 37
38 Besede ££
PREOBRA@ENI ^OVEKU CRKVI HRISTOVOJ
*
Crkva je {kola u kojoj se u~imo pobo`nosti, ~o-
ve~nosti i karakternosti. To je apoteka leko-
va duhovne prirode. Uvek ih daje i nikada ih raz-
dati ne mo`e.
Evo nas opet pred preobra`enim licem Bo`jega Sina u
manastiru Krki. Isto tako, evo nas pred licem Svetog
Arhan|ela Mihaila, kome je ova svetiwa posve}ena.
Evo nas pred likom svetoga Save Srpskog, kome je posve}ena ma-
nastirska kapela i u kojoj smo jutros odslu`ili svetu slu`bu
Bo`ju. I najzad, evo nas pred likovima svetih velikih jeraraha:
Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i Jovana Zlatousta, ko-
jima je na{a Kr~ka bogoslovija poverena na duhovno starawe ra-
di molitava pred Bogom. Ova duhovna piramida je danas va{im
svetim molitvama i posetom uzrasla do neba, qubav bo`anska se
razlila po celoj ovoj kr~koj dolini od molitava i dobrih `eqa.
Neka je slava Bogu velikome za ovaj dar, za va{ dolazak, za va{e
molitve, za va{e prinete darove i najlep{e `eqe.
Danas smo ~uli kako svoje darove dajete za napredak i zdra-
vqe doma}ina i doma}ica, dece, ku}nog imetka i wegovog na-
pretka. Isto tako, bilo je i onih koji se `ale na ponekoga, na
klevete izvesnih, na neugodnosti koje im donose susedi ili neki
drugi. Ovaj svet u grehu le`i, pa neka vas ne ~udi {to je tako,
veli se u Sv. Pismu (sr. 1 Jn 5,19). Moramo to znati i di}i se iz-
nad toga. Ceo na{ `ivot mora vrhuniti iznad svih prqav{tina
i qudskih slabosti. Ne smemo se utapati i stapati sa onima ko-
ji malo misle o svojoj du{i i o du{ama svoje dece. Ja bih izneo
jedan istiniti primer, kao odgovor i ohrabrewe svima vama koje
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 39
* Propoved odr`ana u manastiru Krki na Preobra`ewe.
mu~i poneka nevoqa, a onaj ne~astivi radi svoj posao direktno i
preko drugih qudi.
U jednom gradu `ivela su dva prijateqa. Jedan od wih je
bio znameniti ~ovek i javni radnik, a drugi malen i nepoznat
~ovek. Onaj prvi je imao mnogo neprijateqa koji su iznosili na
wega razne klevete. Sve je on to dobro}udno podnosio: niti je
koga tu`io, niti se s kime sudio; sve je to prepu{tao sudu
Bo`jem.
Dogodi se da ovaj znameniti ~ovek umre. Prijateq mu osta-
de tu`an i neute{an. Molio se stalno za svog umrlog prijateqa.
Molio se tako|e da mu Bog otkrije gde se sada nalazi du{a we-
gova. Bog usli{i molitvu i posla mu An|ela svetoga dok je le-
`ao u posteqi od `alosti za prijateqem svojim. On do|e van se-
be i An|eo ga podi`e u nebeske visine. Pogleda po nebesima i
vide mnoge narode u svetlosti, nevi|enom blesku, sli~nom onom
koji su sveti apostoli do`iveli na Tavorskoj gori o Preobra-
`ewu Hristovom. No, wegove o~i uzalud su tra`ile prijateqa.
Nigde ga nisu mogle videti.
�Koga tra`i{ o~ima svojim?� upita ga An|eo. �Tra`im
mog umrlog prijateqa Savatija�, odgovori ~ovek. Onda ga An|eo
podi`e u jo{ ve}e visine, pa zastade sa wim i re~e mu:
�Pogledaj sad gore vi{e sebe, i vide}e{ prijateqa svoga.�
On pogleda u visinu iznad sebe i ugleda prijateqa gde stoji u
velikoj slavi i krasoti, pa }e mu re}i ~ovek: �Kako si se ti po-
peo ovde kada ne vidim nigde lestvice?�
�Digle su me ovamo klevete qudske�, odgovori prijateq u
slavi. �Klevete mojih suseda poslu`ile su mi kao lestve po ko-
jima sam se uzdigao.�
Potom re~e on jo{ svom prijatequ da se ne quti, nego da se
raduje kada ga neko kleveta i da sa`aqeva klevetnike. Jer, veli,
ko drugog kleveta ili mu kakvo drugo zlo ~ini, sam sebe osu|uje,
pred sud izvodi i sebi sam presudu donosi i potpisuje. Klevete i
druge pakosti pravedniku samo poma`u, a pakosniku }e biti su-
|eno na sudu Bo`jem za sve grehe koje je u~inio.
Ovo iznesoh kao odgovor svima vama, draga bra}o i sestre,
koji ste u tegobama, a veruju}i da }e ih Bog otkloniti molitva-
ma i dolaskom u ovu svetiwu. Ovaj doga|aj ima dvojaku primenu.
Mo`e biti primewen na svakoga od nas i na drugog. Mudrost je-
van|elska tra`i od du{e hri{}anske da uvek rasu|uje po veri
40 Besede ££
svojoj, smireno, bez uznemirenosti i sa velikim pouzdawem u
Bo`ju pomo}. Tome nas u~i na{a sveta Crkva, koja nas nikada ne
ostavqa, moli se za nas, nizvode}i Bo`ji blagoslov na svakoga
ko ga tra`i i do wega dr`i.
Crkva se moli za sam vasioni svet, za `ive i umrle, za mir
celoga sveta, za dobro svetih Bo`jih crkava, za jedinstvo vernih
u pogledu ciqa, puta i duha. Moli se za vladare i stare{ine na-
rodne, crkvene, gra|anske i vojne; za stare i mlade, mladi}e i
devojke, za te`ake i vojnike; za gowene i goniteqe; za mu~enike
i mu~iteqe; za sve koji nas vole i ne vole; za ktitore, zadu`bi-
nare; za putnike i poslu{nike; za verne (da se dr`e u veri), za
maloverne (da se utvrde u veri), za bezverne (da se povrate ve-
ri).
Ona se moli i nas u~i kako se treba moliti.
Za roditeqe i decu; za u~iteqe i u~enike; za bolne i ne-
voqne; za sirote i stradalnike, za svaku du{u hri{}ansku ras-
tu`enu i namu~enu; za trudbenike u rudnicima i drugima radnim
mestima, bolesnike u bolnicama, za su`we u tamnicama; za
opro{taj grehova svima gre{nima, koji se kaju i svoje pokajawe
pe~ate dobrim delima i pri~e{}em; za pobedu napadnute pravde,
za braniteqe vere i Otaxbine, za za{titnike starih i nejakih
od nasilnika; za zdravqe qudi, telesno, duhovno i moralno; za
zdravqe stoke i plodnost zemqe; za umiru}e i izdi{u}e, da ih
Gospod prosti i primi u Carstvo nebesko; u jo{ za mnogo i mno-
go {ta potrebno qudima.
Molitva Pravoslavne crkve ne prestaje ni jednog dana, ni
jednog ~asa, ni jednog minuta na kugli zemaqskoj. Dok mi ovde
spavamo, Crkva Bo`ja na drugoj strani zemqine kugle moli se i
slu`i svetu Liturgiju i za nas. Molitva Crkve danas je potreb-
na kao nasu{ni hleb � dr`avama, i crkvama, i narodu i svoj pla-
neti. To sveta Pravoslavna crkva zna i moli se stalno i nepre-
stano.
Kada ovo govorim, uveren sam da shvatate da nije ovde re~ o
spoqa{noj Crkvi, niti o spoqa{noj lepoti svetaca koje pome-
nusmo. Na{a Crkva ima i svoju spoqa{nu lepotu, sjaj i snagu.
Ne mislimo na spoqa{nost koju moqac i r|a nagrizaju, pra{i-
na prqa, bolest kvari, smrt i vreme uni{tava. Zbog takve lepo-
te jedva bi se ko uz Crkvu odr`ao u onim vremenima kada je Cr-
kva u~vr{}ivala svoje temeqe. Nego, Crkva ima jednu lepotu
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 41
koja se ne mewa i ne prolazi. To je duhovna lepota i snaga Bo`ja
kojom je Crkva ispuwena i iz sebe izliva silu Bo`ju u nas, po
meri na{e vere. Prorok Isaija veli: �Bi}e u potowa vremena
gora doma Gospodwega utvr|ena uvrh gora i uzvi{ena iznad hu-
mova i steca}e se k woj svi narodi� (Is. 2,2).
Ovo proro~anstvo se odnosi na Crkvu, tako punu i osna`e-
nu Duhom Svetim kakvu mi imamo. Ona je utvr|ena uvrh svih go-
ra, uvrh visina nebeskih. Ona se ne dr`i samo zemqe, nego i ne-
ba. Za{to? Zato {to se jedan deo wenih ~lanova nalaze na nebu,
a jedan deo na zemqi i moli se za wih, za `ive i za mrtve.
Ona se uzvisila iznad svih humova, iznad svih zemaqskih
veli~ina. Sve vrednosti stvorene ~ovekom samo su male humke
prema nedoglednoj visini Crkve Hristove.
I najzad govori prorok: �Stjeca}e se k woj svi narodi�.
Kome su se stvarno stekli svi narodi tako masovno kao {to su
se stekli i na{li u Crkvi? Nikome. Crkva je od po~etka prizi-
vala sve narode na zemqi i uvek ostala poslu{na zapovesti
Hristovoj: �Idite i nau~ite sve narode� (Mt 28,19).
Nema sumwe, nigde se qudi nisu mogli uzdi}i do saznawa
Istine, do saznawa Boga i svoje veli~ine i zadatka, za kojim ~e-
zne du{a qudska, do jedino u Crkvi. Ako se gde i zasvetlucala
vera u jednoga Boga, odmah se stvarao ravnomo}ni protivnik,
bog nemorala i zlotvor, ru{ewa, nenavidnik qudi. Me|utim,
Crkva stalno opomiwe i nagla{ava: Crkva ne trpi oduzimawa i
dodavawa. Crkva govori: mogu} je preobra`aj qudi i pobeda nad
zlom. Bog je to na razne na~ine i mnogo puta pokazao. On se sam
na Tavoru preobrazio. Ko je od qudi nekada mogao u~initi svoje
lice sjajnijim od sunca i svoje haqine beqim od snega? Ko je mo-
gao pred tri svedoka izazvati i pokazati znamenite qude iz
onoga sveta koji su na stotine i hiqade godina ranije `iveli na
zemqi? Niko i nikada! Jedino Bog, uvek tajanstven i javan, Me-
sija sveta, Zapovednik prirode, mogao je ovo u~initi.
To i danas ima svoju neizbrisivu i trajnu vrednost. Crkva
i danas, proslavqaju}i ovaj velik dan Gospodwi, svojoj deci sta-
vqa do znawa mogu}nost preobra`aja qudi na boqe, upravo iz-
neta pri~a o onom znamenitom ~oveku to tako|e potvr|uje. I
onaj ~ovek se obogatio Crkvom, nau~io se istinama vere u Cr-
kvi kao duhovnoj {koli.
Draga bra}o i sestre,
42 Besede ££
U dana{wim prinesenim molitvama preobra`enom Gospo-
du, Majci Bo`joj i svima svecima, pomolili smo se za preobra-
`aj na boqe ovoga sveta, za preobra`aj sviju vas, kako bi na mno-
go godina `iveli i radili na slavu Bo`ju, na spasewe svoje i
svojih.
Molili smo se za preobra`aj i napredak dece va{e, zajedno
sa vama svima. Da im Bog dade miran, spokojan i bogougodan `i-
vot u ovom smutnom i nemirnom vremenu. Da se raduju `ivotu i
na svemu zahvaquju Bogu. Da nikada ne zaborave da su stvorewa
Bo`ja i srodnici qudi, koje stvori Bog za svedo~anstvo sebi i
precima wihovim.
Pomolili smo se za preobra`aj i napredak celokupnog
imetka va{eg. Da se na pravi~an na~in umno`ava, da je od Boga
blagosloven i da ga uvek imate u potrebnoj meri.
Pomolili smo se za napredak i dobro na{e svete Crkve,
ove svetiwe i na{e Bogoslovije, koja je u{la u 370. godinu svog
postojawa. Da wu Bog i daqe podr`i, dobrim, plemenitim re-
zultatima obogati, a sve na korist op{tu i pojedina~nu. Da se
ovde i daqe ose}a miris tamjana i molitava, `ivot u Bogu i ra-
dost u Duhu Svetome.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 43
44 Besede ££
HRISTOV IDEAL JENAJUZVI[ENIJI
*
Upravo smo na po~etku nove {kolske godine. Jedna grupa
u~enika zavr{ila je svoje {kolovawe u ovoj Bogoslo-
viji, a podmladak je do{ao u prvi razred. Svi ste vi pu-
ni ideala i planova. Daj Bo`e da ih uspe{no ostvarite i svoje
{kolovawe okon~ate sa najboqim uspehom!
Da bi se sa uspehom kora~alo napred, u svakoj vrsti posla,
mora postojati pokreta~ka snaga, ideal prema kome se hodi i za-
{to mu se kre}e. Bez vere nema pravog ideala. Kod religioznih
qudi ideal je Bog i ve}eg ideala za ~oveka nema sem Wega. [ta
bi bio religiozni idealizam bez najvi{eg ideala Hrista? Pra-
vi `ivotni proma{aj.
Biti hri{}anin zna~i biti bez greha kao Adam pre pada.
Zato hri{}anski bogoslovi govore, a vi }ete u~iti, o obo`ewu
~oveka omogu}enim Bogom. Bogoliki ~ovek, a to smo svi mi poje-
dina~no i zajedni~ki, trudi se jo{ za `ivota, {to je mogu}e vi-
{e, da oslobodi sebe od svega prolaznog, zemaqskog, da do`ivi
najvi{e saznawe o ve~nom.
Hri{}anstvo ne daje jednosmislene odgovore na pitawe po-
rekla i ciqa `ivota, ve} podsti~e da se ti problemi savladaju
unutarwim naporom. Najve}e dostojanstvo i vrednost ima ~ovek
ako se shvati kao slika Najvi{eg. Tada nastaje wegov intenziv-
ni zadatak � da svet priprema za najvi{i ciq, koji nije od ovoga
sveta. Najvi{i ciq, tj. ideal, ne mo`e biti ni jedan od zemaq-
skih ciqeva, ve} nadzemaqski, nadprirodni ciq. Ideal koji
hri{}anstvo postavqa ne mo`e nikada zastareti, ve} ostaje za
svagda nedosti`an, pun mladosti, sve`ine i uvek je sada{wost.
Taj ideal je veoma visok, da ne ka`emo nad~ove~anski, zahteva o-
gromnu borbu sa zlom u ~oveku.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 45
* Beseda odr`ana na prizivu Svetog Duha u Kr~koj bogosloviji 1. sep-
tembra 1985. g.
Jesu li potrebni nekakvi novi ideali, neka nova sredstva
za borbu sa zlom? Po nekim gledi{tima, stari su se pokazali,
navodno, nedovoqni? Ne, nikakvi novi ideali nisu u stawu po-
krenuti ~oveka napred. Treba se sa najve}om zbiqom vratiti na
put hri{}anske vere, put u ve~ne ideale. ^ove~anstvo ne mo`e
ni zamisliti ne{to ve}e i savr{enije od hri{}anskih ideala.
Va{om odlukom, odazivawem na Bo`ji priziv, vi ste odlu-
~ili da uzdi`ete sebe iznad zemaqskog i prolaznog. To je glav-
ni uslov za va{ uspe{an rad ovde u {koli i sutra u sve{te-
ni~kom pozivu.
@ivimo u vremenu kada se hri{}anstvo namerno izopa~ava
od onih koji pripadaju raznim crkvama ili ne pripadaju Crkvi,
tj. prilago|avaju ga prilikama i potrebama ovog ili onog dru-
{tva. Sve to morate pratiti, poznavati, od pravog hri{}anstva
i wegovog u~ewa razlikovati. To se mo`e ~initi odli~nim po-
znavawem hri{}anskog u~ewa, ne samo umom nego i li~nim `i-
votom. Solovjev u svojim spisima �Pravoslavnog perioda� nala-
zi da je integralna ideja, otkrivena od Gospoda Hrista, sa~uvana
samo u Pravoslavnoj crkvi i da }e se samo tom Crkvom posti}i
krajwi ciq sveta.
Jevan|eqe govori o novom ~oveku, o novom ~ove~anstvu, no-
voj Crkvi, novom sve{tenstvu, novoj nauci i wenim plodovima
koji se do tada nisu videli i za wih se nije znalo. U svemu ovom
novom nema mr`we, nasiqa i fanatizma. Treba znati: ni jedno
krivoverje, nijedna zemaqska ideologija nije bez mr`we, nasi-
qa i fanatizma. Tamo gde su ova tri agensa prisutna, nema su-
{tinskog izlagawa hri{}anstva, nema dogmatskog i eti~kog po-
znavawa hri{}anske nauke, najve}eg Ideala.
Najva`nije {to u ovoj {koli morate nau~iti i potpuno u-
svojiti jeste: Boga treba shvatiti, pre svega, kao duhovno-moral-
nu silu, kao moralno savr{enstvo, kao qubav i apsolutnu dobro-
tu. Zaista, neizmerno je vi{a vladavina qubavqu negoli nasi-
qem. U carstvu qubavi vlada zakon slobode, a ne nu`nosti. Naj-
vi{a sloboda je najuzvi{eniji `ivot u hri{}anskom `ivotu. U
hri{}anstvu ~ovek ima najvi{e dostojanstvo, ali i najvi{u od-
govornost pred Ve~nim. Ili obratno: u hri{}anstvu ~ovek ima
najvi{u slobodu i najvi{u odgovornost, ali zato i najvi{e do-
stojanstvo i najvi{e bla`enstvo.
46 Besede ££
Govorim ovo, draga deco, radi toga da shvatite ozbiqnost
priziva koji vam predstoji, ne samo u {koli nego i posle. Taj
priziv nije samo ovogodi{wi, ovo{kolski, trajan u jednom o-
dre|enom vremenu, nego priziv koji se va{om aktivno{}u, sa-
radwom u Crkvi i Crkvom, nastavqa sve do kraja `ivota. To se
~ini u Crkvi vojinstvuju}oj i nastavqa u Crkvi trijumfuju}oj.
Do{li ste u ovu {kolu da se u woj ~vr{}e nego kod va{ih
roditeqa sretnete sa ~udesnim Gospodom Hristom, Bogo~ove-
kom, koji je rado prizivao decu sebi, wihova ~ista srca posta-
vqao kao primer za ugled odraslima (sr. Mt 19,14). U ovoj {ko-
li i svetiwi Wega svi do~ekuju sa qubavqu.
Va{i profesori, koji vam ovde zamewuju i roditeqe va{e,
zaista ne znaju za ve}u li~nost i ideal od Gospoda Hrista. Oni
znaju za Wega, koji je izmenio sudbinu miliona robova u svetu i
raskovao lance koji su ih sputavali. Ko je, ako ne On, bio prvi
pobornik istinske kulture i progresa? Ko je bio najve}i za-
to~nik prave slobode; U~iteq naj~istije qubavi; pobornik
trajne sre}e i bla`enstva, kako u porodici tako i dru{tvu, ako
nije On.
On je propovedao qubav i milosr|e prema svakome, a tala-
si mr`we od Wegovog dolaska na svet pa do danas nisu prestali.
On je prvi otkrio svetu vrednost i dostojanstvo qudske li~no-
sti, a pod etiketom za �prava ~oveka� vodi se borba protiv We-
ga. On je bio najve}i mirotvorac i propovednik mira, dok samo
Wegovo ime u u{ima mnogih zvu~i kao ratni signal. On je bio
najve}i siromah i prijateq dece, a neki dana{wi vaspita~i u~e
decu da Ga mrze.
Dragi u~enici, va{i profesori Wega znaju i predava}e
vam i o ovome: Iz qubavi dvanaestorica Apostola ostavi{e sve
svoje i otido{e za Wim, �posta{e smetli{te sveta po kome svet
gazi� (1 Kor.4,13) i naposletku u mu~eni~ku smrt po|o{e.
Iz qubavi prema Wemu milioni hri{}ana: qudi, `ene, de-
ca, iz svih dru{tvenih slojeva: bogati i siroma{ni, vojvode i
velmo`e, u~eni i neuki, sa pesmom na usnama, u najve}em i ne
bu~nom radosnom zanosu, izlazi{e pred qute zverove, povijali
glave pred o{trim ma~evima, uzlazili na zapaqene loma~e. Ovo
nije bilo samo u prvim vekovima hri{}anstva, ve} se ponavqa i
u na{e vreme.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 47
Iz qubavi prema Wemu carevi i kraqevi ostavqali su
prestole i dr`ave svoje, skido{e vladarske krune i polo`i{e
ih pred noge Wegove, od silnih samodr`aca posta{e sluge We-
gove i sledbenici Drvodeqe iz Nazareta.
Iz qubavi prema Wemu i radi Wega, hiqade mladi}a i de-
vojaka ostavi{e ku}e, roditeqe, drugove i poznanike. Odreko-
{e se snova mladosti, odreko{e sebe i po|o{e u pustiwu da tra-
`e Wega, da mu `rtvuju svoju mladost i svoju lepotu. Milioni
qudi, `ena i dece sa Wegovim imenom na ustima do~ekuju i za-
po~iwu novi dan i odlaze na zaslu`eni po~inak. Najboqi umovi
~ove~anstva i najboqi umetnici stavqaju Mu u slu`bu sile svo-
je, sre}ni {to na taj na~in mogu da posvedo~e veliku svoju qubav
prema Wemu. Vaistinu, draga deco, nema li~nosti u istoriji ~o-
ve~anstva koja bi bila predmet takvog ideala i tolike qubavi
kao {to je Isus iz Nazareta.
Takvog Hrista iz Nazareta, ro|enog u Vitlejemu i propo-
vednika narodima, jedino poznaju va{i pretpostavqeni, i ceo
poredak u {koli vezan je za Wega. Va{e je da Ga {to boqe i {to
svestranije shvatite, zavolite, nau~ite, u sebe unesete, Wime
`ivite. Tako spremqeni, vi }ete sutra imati isti zadatak kao i
va{i profesori, samo u narodu gde nema metodskih jedinica, ra-
zrednog dnevnika i ocewivawa, nego rad po savesti i samoodgo-
vornosti. Sada ste prizvani, a sutra }ete biti od Wega � Gospo-
da Hrista poslani na posao slu`ewa, propovedawa i upravqawa
u Crkvi. Sada je vreme kada drugi seje po wivi du{a va{ih, a od
vas zavisi kakvi i koliki }e plodovi biti...
Bogu se molim da nispo{qe svoj sveti blagoslov na sve vas,
da preuspevate u u~ewu i tako dostignete sebi postavqeni ideal.
Episkop dalmatinski Nikolaj
48 Besede ££
POD POKROV TVOJ PRIPADAMO,BOGORODICE
*
Raduj se, Radosti na{a, zakloni nas ~asnim tvo-
jim Pokrovom!
Sveta Crkva, molitvama i crkvenim pesmama, otkriva
duhovno zna~ewe dana{weg praznika koji ima hiqadu-
godi{wu istoriju. Praznik Pokrova Presvete Bogoro-
dice je vezan za jedan ~udesan doga|aj u Carigradu iz 911. godine.
Naime, u Bogorodi~inoj crkvi prepunoj pobo`nog naroda javila
se Presveta Bogorodica u neiskazanom sjaju, okru`ena i pra}e-
na mno{tvom An|ela, Apostola, Svetiteqa, Mu~enika i svetih
Devojaka. Molitve naroda i onih koji su ovo javqawe videli bi-
le su usrdne, a Wene jo{ usrdnije za narod Bo`ji, koji je bio u
nevoqi i duhovnoj tegobi.
Kraj u kome se nalazio ovaj Bogorodi~in hram i desilo se
ovo javqawe u Carigradu zove se Vlaherna. To je zapadni deo
Carigrada. Ova gradska ~etvrt je bila ~uvena na celom Istoku
po velikom broju svetiwa. Me|u wima je naj~uveniji bio ovaj
Bogorodi~in hram. U wega 474. godine behu doneti iz Palestine
pojedini delovi rize (ode}e) Presvete Bogorodice, postavqeni
i ~uvani u zlatom okovanom kov~egu. Bili su to: Wen pojas i
omofor ili, jasnije re~eno, ubrada~ � velika marama kao ogrta~
koji je Presveta nosila na glavi i pokrivala celo telo, kako je
to ve} bio na~in odevawa na Istoku. Sa takvim omoforom ona
se javila u pono}nim ~asovima. Svojim o~ima su je videli i ~uli
kako se moli za ovaj svet sveti Andrej Jurodivi i u~enik mu
Epifanije. Upita sveti Andrej svoga u~enika: �Vidi{ li, bra-
te, Caricu i Gospo|u svih kako moli za sav svet?� �Vidim, sveti
o~e, vidim i u`asavam se�.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 49
* Propoved na Pokrov Presvete Bogorodice u Pokrovskom hramu u
Kninu 1985. g.
U posledwa i te{ka vremena, kada se sve vi{e umno`i{e
qudski gresi i kada, po re~ima svetog apostola Pavla, nastaju
�opasnosti od razbojnika, opasnosti od rodbine, opasnosti od
neznabo`aca, opasnosti u gradovima, opasnosti u pustiwi, opa-
snosti na moru, opasnosti me|u la`nom bra}om� (2 Kor 11,26);
te kada se ispuwavaju re~i samog Gospoda: �Usta}e narod na na-
rod, carstvo na carstvo, i bi}e gladi i pomora i zemqotresa po
svetu� (Mt 24,7); i kada pritiskuju najezde tu|inaca, me|usobni
nesporazumi i smrtonosne bolesti, � Pre~ista Vladi~ica na{a
Bogorodica pru`a kao za{titu svoj pokrov kako bi zaklonila
od raznoraznih opasnosti, za{titila od gladi, pomora, zemqo-
tresa i drugih neda}a, zakrilila od rata, bole{tina i sa~uvala
veruju}e qude nepovre|ene. Potvrda ovakve brige Presvete Bo-
gorodice jeste dana{wi praznik, kome je ovaj sveti hram posve-
}en i gde smo se sakupili na molitvu.
Kada je na ostrvu Patmosu Sveti Jovan Bogoslov primao u
viziji otkrivewa o budu}nosti Crkve Bo`je na ovom svetu sve
do wegovog kraja, video je na nebu �`enu obu~enu u sunce, i me-
sec joj pod nogama wezinim, i na glavi wezinoj venac od dvanaest
zvezda� (Otk 12,1). Tako je sveti Andrej video u blistawu sunca
Presvetu Bogorodicu, sli~nu nebu. Znamewe koje je video sveti
Jovan Bogoslov praslikuje Premilostivu Pokroviteqku na{u.
To Bo`je znamewe pokazalo se svetom tajnovidcu onda kada be-
{e velika opasnost po svu tvorevinu.
On veli: �I otvori se hram Bo`ji na nebu, i pokaza se kov-
~eg zaveta Gospodweg u hramu Wegovom; i bi{e muwe, i glasovi,
i gromovi, i zemqotresi i grád velik; i znak veliki pokaza se
na nebu: @ena obu~ena u sunce...� (Otkr 11,19-12,1). Za{to se sva
ova znamewa ne pokaza{e pre svih ovih vi|enih neprilika? Za-
to da bi se sa neba pokazalo kolika je za{titnica na{a Presve-
ta Bogorodica, koliko nama priti~e u pomo} kada nam prete po-
gibli. I kako nas {titi od svake obmane. Kako nas {titi od
kratkotrajne blistave ovozemaqske ta{tine, od glasova `itej-
ske borbe i sujete, od gromova iznenadnog napada vra`jeg, od bu-
re strasti i od gráda � kao kazne za grehove. Kada nas sve te ne-
voqe pritiskaju, tad se kao veliki znak pojavquje Hitra Po-
mo}nica rodu hri{}anskom. Ovaj znak i praznik je dao Bog oni-
ma koji ga se boje.
50 Besede ££
Kao {to je Presveta Bogorodica vi|ena kao �@ena koja je
obu~ena u sunce�, tako je u Svetom pismu nazvana �Kulom Davi-
dovom�. Duh Sveti upore|uje Presvetu Djevu sa tom kulom koja je
bila podignuta u Jerusalumu, jer je ona k}i Davidova. Ona po-
sreduje izme|u Hrista kao Glave Crkve i vernika koji sa~iwa-
vaju telo Crkve, nadvisuju}i Crkvu, po{to je vaistinu vi{a od
svih wenih ~lanova, a dose`u}i i do Hrista kao Ona koja Mu je
dala telo. Ona posreduje i u ovoj prilici u Vlahernskom hramu
i uvek kasnije izme|u Boga i ~oveka. Ona stoji izme|u podvigo-
polo`nika Hrista i zemaqske Crkve, kao i Davidova kula izme-
|u Siona i Jerusalima, i moli se za celi svet: Care Nebeski,
primi svakoga ~oveka koji slavi Tebe i priziva presveto ime
Tvoje na svakom mestu; ‡ i gde se spomiwe Ime Tvoje, to mesto
osveti; proslavi one koji proslavqaju Tebe i s qubavqu
po{tuju mene, Mater Tvoju, primaju}i svaku molitvu wihovu i
zavete, i izbavqaju}i ih od svakih nevoqa i zala.
Nisu li takve molitve Presvete Bogorodice � {titovi
koji {tite Crkvu? Ne {tite li one decu svete Crkve Bo`je i
ne pokre}u li ih na jo{ ve}a i zama{nija dela na putu ka Bogu?
Veli sveti Amvrosije Milanski: �Nije bez razloga Pre-
sveta Bogorodica pore|ena sa kulom Davidovom. Kao {to je ku-
la imala specijalnu namenu i ulogu, tako i Presveta Bogorodi-
ca {titi kada daleko od nas odgoni vidqive i nevidqive nepri-
jateqe, kad zarobqenike lako osloba|a od zla, kada izbavqa mu-
~ene od ne~astivih duhova, kada uti{ava `alosne, brani zlosta-
vqane, hrani gladne, pose}uje bolne, kada biva pristani{te vi-
tlanih burom, i ukra{ava nas pokrivaju}i pred Bogom svu sram-
nu golotiwu du{e na{e, i oboga}uje na{u ubogost prevelikom
blagoda}u kao nepotro{ivim bogatstvom, i ~ini nas blagopri-
jatnim u o~ima Bo`jim.� Ukra{ava Ona i sav duhovni Jerusa-
lim, Crkvu Hristovu, i ovaj na{ sveti hram koji danas i peva: O,
Ti si ~udesno ukra{ewe svim vernima, ispuwewe proro{tava,
slava Apostola i krasota Mu~enika, pohvala Devstvenika i
predivni pokrov celome svetu.
Presveta Bogorodica se javila u hramu stoje}i u vazduhu,
pra}ena mno{tvom svetih An|ela, Apostola, Svetiteqa, Mu~e-
nika i svetih Devojaka. Svi su oni prinosili i prinose molitve
Bogu za nas, jer Presveta zna da je na{ `ivot na zemqi rat, jer
protiv nas ratuje vrag sa svima svojim silama. Veli psalmopevac:
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 51
�Opkoli{e nas psi mnogi, ~ete zlikovaca kru`e oko nas; razva-
li{e na nas usta svoja, kao lav koji je gladan lova i ri~e� (Ps
22,16). Toga radi, krenula je Carica na{a sa svim nebeskim voj-
skama i svetiteqima protiv neprijateqa na{ih: �Jer se Wome
odnose pobede, Wome obaraju neprijateqi�, peva Crkva danas.
Ona do|e sa an|elskim vojskama, jer je �Lestvica koju Jakov
vide� okru`ena mno{tvom An|ela. Zato joj Crkva peva: �Raduj
se, moste koji na nebo provodi{, i lestvice visoka koju Jakov
vide�. Nare|uje neuspavqiva Bogorodica An|elima da zajedno s
Wom neprestano poma`u qudima, da uzlaze}i Bogu stalno uzno-
se molitve onih koji se mole, a nizlaze}i � da donose od Boga
qudima pomo} i darove.
Tako, dakle, mi praznujemo Pokrov Presvete Bogorodice,
se}aju}i se doga|aja iz 911. godine u Vlahernskoj crkvi. Ovo svet-
kujemo blagodare}i Presvetoj Pokroviteqki na{oj za takvo pre-
veliko milosr|e Weno. Usrdno je molimo da i sada i svagda za-
{ti}uje sve nas koji i{temo Weno pokroviteqstvo. Mi jasno
znamo da, po re~ima psalmopevca, �mnoge muke ima gre{nik� (Ps
32,10), a prorok Isaija savetuje: �Prikrijte se za ~as dokle pro|e
gnev Gospodwi� (Is 26,20). Gde se mo`emo prikriti dok ne pro|e
gnev Gospodwi ako ne pod pokrovom Presvete Bogorodice, Sveti-
teqa Bo`jih, svoje Krsne slave, pod pla{tom Svetoga Save i
ostalih srpskih svetiteqa? Ako ne u svetome hramu i pred sve-
tim ikonama u na{im domovima? Ako ne molitvom, postom, sve-
tim Pri~e{}em, ispove{}u i jevan|elskim vrlinama, ~itawem
Svetoga pisma i pobo`nih kwiga, dakle, `ivotom po Bogu.
Pomolimo se Presvetoj Bogorodici: �U zlo doba zakloni
nas� (Ps 27,5). Svi dani `ivota na{eg jadni su kao {to nekad re-
~e patrijarh Jakov: �Malo je dana `ivota moga i zli su bili�
(1 Moj 47,9). Naro~ito su jadni oni na{i dani u koje vidimo zlo
i oni u koje sami ~inimo mnogo zla �sabiraju}i sebi gnev za dan
suda� (Rim 5,2). Zbog toga svi na{i jadni dani potrebuju Tvoju
pomo}, Bogorodice, potrebuju Tvoj milostivi Pokrov. Pokrivaj
nas, zakriquj nas u sve dane na{ega `ivota, a naro~ito u quti
dan kada se du{a bude razlu~ivala od tela na{eg. Do|i nama u
pomo} i zakloni nas od podnebeskih sila, a u dan stra{noga suda
sakrij nas u tajnom skrovi{tu Pokrova Tvoga. Amin.
Episkop dalamatinski Nikolaj
52 Besede ££
SVETI SAVA U NEDOVR[ENOM HRAMU*
Ako nekoga treba pomenuti kao izuzetnu li~nost u isto-
riji roda srpskog, onda na prvom mestu treba pomenuti
Svetoga Savu. Dok su veliki propovednici, reforma-
tori i revolucionari vi{e teoretisali nego prakti~no delali,
Sveti Sava je svoje ideje ostvarivao samo primernim radom u
svom narodu i {ire. To je mogao uraditi samo zato {to je poni-
kao iz naroda ~ije je osobine i potrebe dobro upoznao od rane
mladosti, {to je ostavio zemaqske ~ari jednog princa, nu|ene
mu na o~evom dvoru, i {to se posvetio Bogu prvenstveno radi
spasewa svoga naroda od koga se nikada nije odvajao.
Ko je Sveti Sava?
Ro|en pre osam vekova, upravo u vremenu kada se rodila i
u~vrstila sredwovekovna srpska dr`ava. Ovo se desilo na po-
~etku dvestogodi{we dinastije Nemawi}a. Mladi Rastko je i-
mao vi{e sklonosti prema kwizi, razmi{qawu, molitvi, nego
upravqawu datom mu obla{}u u Zeti. To ga je podstaklo da oko
svoje 17. godine napusti o~ev dom i pobegne u Svetu Goru, gde se
odao podvi`ni{tvu i stalnom molitvenom starawu za svoj na-
rod i sebe. Pripremao se za rad u svom ota~astvu, za {irewe
Pravoslavqa i prosvete, organizovawe Crkve i {kole. Ovo je
ostalo ve~nim temeqom duhovnog jedinstva wegovog naroda i dr-
`ave. Sa svojim ocem Stevanom, u mona{tvu Simeonom, u Svetoj
Gori je podigao manastir Hilandar i u wemu {kolu, prvu srpsku
najve}u {kolu � univerzitet za pripremawe propovednika vere
i u~iteqa prosvete. Ova {kola je dala srpskom narodu istaknu-
te crkvene i dr`avne velikodostojnike i kwi`evnike, bila je
rasadnik i ugled srpskim {kolama.
Sveta Gora predstavqa tada u Pravoslavqu ne samo sredi-
{te mona{tva, nego i veliku riznicu kulture i kulturnog stva-
rala{tva. Bilo je to mesto kakvo je Rastko `eleo: sa mnogo kwi-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 53
* Beseda odr`ana u Splitu na dan hramovne slave 1985. g.
ga, pogodno za neprestanu molitvu, pobo`ne razgovore i medita-
cije. Otuda su poku{aji roditeqa da ga vrate ostali bez uspeha;
on se zamona{io i dobio ime Sava. U punoj smirenosti vr{i
svoja mona{ka poslu{awa, ne misle}i vi{e da je vladarski sin.
Pisali su mu roditeqi i on wima, da ih ute{i i u duhovnu mre-
`u Carstva Bo`jeg ulovi. Oni mu, veli biograf, �pi{u sa stra-
hom i bojazno{}u, stide se sinom ga nazvati. Nazivaju ga ocem i
u~iteqem, molitvenikom, predstavnikom kod Boga i mole da se
za wih moli...�, jer wegove vrline zadivquju i roditeqe. Najmi-
lija du`nost mu je bila razno{ewe hrane pustiwacima � usa-
mqenim svetogorskim podvi`nicima, jer je u`ivao u razgovoru
sa wima i divio se snazi duha i delima ovih qudi, koji kao �ne-
beski qudi i zemaqski an|eli� sti~u vi{i stepen duhovnog sa-
vr{enstva.
Nema sumwe, dolazak u Svetu Goru predstavqa za mladog
monaha Savu novi period u wegovom `ivotu. Ova wegova odluka
je za wegovog oca tako|e novi period u `ivotu, kada na Blagove-
sti 1196. godine, na saboru u Rasu, predaje presto svome po ro|e-
wu drugom sinu Stefanu, mona{i se u manastiru Studenici i o-
dlazi posle kra}eg vremena u Svetu Goru, dok majka mu Ana ta-
ko|e se mona{i, dobija ime Anastasija i odlazi u manastir Sve-
te Bogorodice u Toplici. Odluka roditeqa o povla~ewu sa pre-
stola i dvora Nemawi}a bila je prevashodan doga|aj, radost du-
{i wegovoj i velika blagodarnost Bogu {to su privedeni mona-
{tvu kao i on.
Susret u Svetoj Gori sa ocem mu, monahom Simeonom, bio je
uzbudqiv. Pred wim je u mona{kom odelu stajao qubqeni otac,
kao oli~ewe roditeqske qubavi, duboke vere i pobo`nosti, mu-
drosti i ogromnog `ivotnog iskustva. ^ovek koga je poznavala
Vizantija i ostali susedi samo po dobru. Ne samo Sava, nego i
~itava Sveta Gora je zanemela pred ~ovekom dostojnim po{tova-
wa i qubavi. On je sada wihov smerni i smireni sabrat, do ju~e
mo}ni vladar, prijateq vizantijskog cara. Ovo su velike i krup-
ne odluke koje je zapazio onda{wi kulturni svet. Prepodobni
Simeon je bio sve smireniji, savetodavniji i poslu{niji, da bi
na kraju skon~ao le`e}i na rogozini, sa kamenom pod glavom i
pred ikonom Presvete Vladi~ice Bogorodice.
Briga za milo mu ota~astvo nije kod Save nikada prestaja-
la. Bio je veliki poznavalac crkvenog prava i svetih kanona.
54 Besede ££
Znao je da Srbima mo`e dati dozvolu za osnivawe samostalne
Crkve samo Carigradska crkva, kao majka pravoslavne vere na
Balkanu, pa na tome radi. Oti{ao je carigradskom patrijarhu i
zamolio ga da dade samostalnost (autokefaliju) Pravoslavnoj
crkvi u Srpskoj dr`avi. Carigradski patrijarh, koji je od rani-
je cenio Savu, oca mu Simeona i tada{wi ugled srpske dr`ave,
saglasio se sa wegovom molbom i postavio ga za prvog srpskog
arhiepiskopa. To je bilo 1219. godine.
Po povratku u milo mu ota~astvo, Sveti Sava pristupa or-
ganizaciji Crkve, na prostoru svoje zemqe, podeliv{i je na epi-
skopije, dok u manastiru @i~i postavqa sedi{te arhiepiskopa.
Sva crkvena podru~ja snabdeo je potrebnim kwigama, me|u koji-
ma je bila i �Krm~ija�. To je zbornik crkvenih i pravnih propi-
sa, gde, izme|u ostalog, stoji i ovo: �...te niko nipo{to da ne
brine samo o sebi, nego i o bli`wem, i niko da nema ni{ta vi-
{e od drugoga, ni bogata{ od siromaha, ni gospodar od sluge, ni
knez od onoga nad kojim vlada, ni car od vojnika, ni premudri od
nau~enog, jer svima je (Bog) podario jednu blagodarnost�.
Osnivawem i organizovawem samostalne Srpske crkve,
Sveti Sava je ujedinio sva razjediwena srpska plemena, udario
temeq i usmerio razvoj Crkve ka napretku naroda i wegove dr-
`ave. Od tada, Crkva kod Srba nikada nije nastojala da pot~ini
dr`avu i wome upravqa, kao {to su to ~inile druge Crkve, niti
je, pak, srpska dr`ava poku{avala da ropski ve`e Crkvu za svoj
dr`avni aparat, kao {to su to ~inile druge dr`ave. Sveti Sava
je u~inio da se u Crkvi {irewem vere, prosvete i rodoqubqa
poma`e dr`avi i u miru i u ratu. Toga se i danas wegova Crkva
dr`i.
Ovo delo je mogao u~initi zato {to je sebe usavr{io u vr-
linama primernog monaha. Stara se ne samo za svoju du{u nego i
za du{e drugih. Sve je ovo ~inio izuzetnim poznavawem bogoslo-
vqa, kwi`evnih i pravnih dela, i {to je oplemenio svoje srce
srpskim i slovenski rodoqubqem. On i wegova dela ostali su da
`ive i posle wega evo ve} osam vekova, stalno mu uznose}i slavu
i pohvale, velelepne hramove i skupocene qudske du{e. Samo se
tim mo`e razjasniti uzvi{ena uloga wegova u Crkvi i narodu.
Wegov `ivot i rad je prekrasna slika `ivota i rada wegove Cr-
kve koju je osnovao i bio joj prvi poglavar i pred Bogom zastup-
nik.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 55
Ovaj sveti hram, kao i mnogi drugi, zapo~et je i podi`e se u
Bo`ju slavu i wemu za spomen. Ovih dana pred veoma velikom
masom veruju}eg sveta, koji je do{ao iz svih krajeva na{e otax-
bine, Srpski Patrijarh je sa vladikama i sve{tenstvom polo-
`io novu povequ u zidine zapo~etog hrama Svetom Savi na Vra-
~aru u Beogradu. Bila je to i sve~anost i doga|aj veka. Mi se na-
damo i o~ekujemo da }e se i u Splitu {ire otvoriti srca onih
koji su nadle`ni dati nam dozvolu da zakrovimo svoj zapo~eti
hram kako bismo u wemu uznosili molitve za sve koji `ive u o-
vome gradu, za one koji su na vlasti, za porodice, decu, radnike i
trudbenike. To bi bio pravi gest razumevawa na{ih potreba i
tolerancije, plod na{ih mnogih molbi.
Ostavqaju}i sve vas, draga bra}o i sestre, u uverewu da }e
vi{ehiqadite `eqe pravoslavnog `ivqa u ovom mestu biti i-
spuwene, ~estitamo vam hramovnu slavu i `elimo od Boga zdra-
vqe, a od Svetog Save blagoslov i molitve da nas sve podr`i i
jo{ vi{e zagreje `eqom da se ovo sveto i bogoslu`beno mesto u-
~ini dostojnim svetosti Boga i proslavqawa svetih wegovih.
Amin.
56 Besede ££
VERA U POBEDU DOBRA NAD ZLOM*
Vrlina je takva ‡ kada je pobe|uju, ona je mo}ni-
ja; kada protiv we spletkare, ona postaje nepo-
kolebivija.
(Sv. Jovan Zlatoust)
Molitvama i crkvenim pesmama Sveta Crkva otkriva du-
hovno zna~ewe dana{weg praznika. On je kao kapija
kroz koju se ulazi u {irok i bogat prostor. Svi staro-
zavetni nagove{taji i obe}awa Bo`ja, od dana ro|ewa svete Bo-
gorodice postaju jasniji i uverqiviji. To je ro|endan i cele Cr-
kve pravoslavne. U ovom danu i prazniku sabrani su sveti apo-
stoli, prepodobni, mu~enici, ispovednici, svi sveti.
Niko pod ovim suncem nije tako veliki kao ~ovek koji ve-
ruje u krajwu pobedu dobra. Niko tako ozbiqno ne veruje u Boga
kao ~ovek koji veruje u krajwu pobedu dobra. Te dve vere se podu-
daraju kao {to se sun~eva svetlost podudara sa suncem. Kao {to
se ne mo`e priznavati sun~eva svetlost, a odricati Sunce, tako
se ne mo`e priznavati krajwa pobeda dobra, a odricati Bog.
Na{ dana{wi dolazak ovoj velikoj svetiwi, prineti darovi i
prinete molitve tako|e su vera u krajwu pobedu dobra.
Nema sumwe, u na{em vremenu dve su ludosti vidno izrazi-
te. Prva je: vera u Boga bez vere u krajwu pobedu dobra, a druga je
vera u krajwu pobedu dobra bez vere u Boga. Upita}e neko, kako
to? Evo kako. Vera u Boga nikako nije ogaw koji se gasi u mraku,
niti je vera u krajwu pobedu dobra mrak, koji se sam od sebe pa-
li, razgoreva i svetli.
Ima li qudi me|u nama ~ija bi du{a bila toliko {iroka i
dovoqno jaka za takvu potpunu veru? Ima li koga ~iju li~nost i-
stovremeno osvetqava vera u Boga i zagreva vera u krajwu pobe-
du dobra? Ima li koga kroz ~iju se kapiju vere ulazi u {irok i
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 57
* Propoved na Malu Gospojinu u Brani~evskoj eparhiji u manastiru
Zlatencu.
bogat prostor duhovnog `ivota? Ako ima samo jedan takav ~o-
vek, onda na{e vreme nije bez Mesije. Ako ih ima vi{e, onda na-
{e vreme nije bez proroka, apostola, heroja i mu~enika.
Vi pitate, ko je Mesija? To je ~ovek koji vidi Boga u svom
`ivotu i `ivotu svega oko sebe, i vidi krajwu pobedu dobra u
svetu.
Ko je prorok, opet pitate? To je ~ovek koji se ose}a nadah-
nut Bogom i nadahnut verom u krajwu pobedu dobra.
Ko je apostol, opet produ`ujete sa pitawem? To je ~ovek
koji propoveda Boga i krajwu pobedu dobra.
Vi biste hteli znati, ko je heroj? To je ~ovek koji je uveren
da }e dobro na kraju krajeva pobediti zlo i koji se za `ivota ne-
ustra{ivo isti~e kao braniteq i zato~nik dobra.
Jo{ vas interesuje, ko je mudrac? To je ~ovek ~ije misli vo-
de Bogu i ~ije srce gori verom u pobedu dobra.
U majci Bo`joj, ~iju uspomenu danas slavimo i kojoj se-
strinstvo ovog manastira tako revnosno slu`i, sabrani su daro-
vi Duha Svetoga: apostolstvo, proro{tvo, herojstvo, mudrost,
ro|ewem Mesije od Djeve. Otuda je ovaj Praznik ro|endan novo-
zavetnih proroka, apostola, heroja i mudraca sa verom u u kraj-
wu pobedu dobra.
Svako vreme u istoriji ~ove~anstva ima svoje obele`je. Sva
su vremena tesno utkana jedno u drugo, kao raznobojna potka u jed-
no te isto tkivo. Bilo je vremena kada se pridavala va`nost kul-
tu tela i fizi~koj snazi. Bilo je vremena kada se upra`wavala
povu~enost iz sveta i negovano isposni{tvo. Bilo je vremena ka-
da su negovani nauka i umetnost. Pored povra}aja kultu tela i
fizi~koj snazi, u na{em vremenu naro~ito se poklawa pa`wa
tehnici; wena vlada danas gotovo prelazi u apsolutizam. Sve o-
stale oblasti qudskog duha moraju se zadovoqiti skromnim ran-
gom i mestom. Izgleda i Crkva se mora zadovoqiti skromnim
rangom naspram tehnici. Prava Crkva Hristova uvek je zadovoq-
na rangom koji joj dadu qudi, ali ona nije zadovoqna qudima.
Vi ~ujete ove misli o Crkvi i pitate: [ta je ideal Crkve?
Ideal Crkve je pobo`an ~ovek sa verom u krajwu pobedu do-
bra. Ona ne miruje dok takvog ~oveka ne vidi u svojoj sredini. I-
deal Crkve nije ne{to nemogu}e i neostvarivo. On je do sada o-
stvaren i vi|en mnogo puta u istoriji ~ove~anstva i Crkve. Prva
je Majka Bo`ja ostvarila ovaj ideal. Kada to ne bi bilo tako, zar
58 Besede ££
bi se mi danas okupili ovde i zar bi ova svetiwa vekovima posto-
jala i Boga proslavqala? Ima qudi u svetu koji su daleko od ide-
ala Crkve. Svima na zemqi ona predla`e bogatstvo vere u krajwu
pobedu dobra. Ona to predla`e kao jedino trajno bogatstvo, koje
mogu imati svi qudi i koje }e nad`iveti sva ostala bogatstva.
�Ne sabirajte sebi blaga na zemqi gde r|a i moqac kvari i lopo-
vi potkopavaju i kradu�, zapovedio je Bog (Mt. 6,19-20). Ona to ne
~ini radi sebe nego radi nas. Ona mo`e bez nas, a mi ne mo`emo
bez we. Ne oglu{imo se o ovaj spasonosni poziv Crkve.
Radi jasno}e ovih pouka i poruka Crkve, setite se qudi
zdravih i lepih, koji ne veruju u pobedu dobra nad zlom. Setite
se filosofa i sve{tenika koji neumorno pri~aju kako je pravda
boqa od nepravde i kako je nepravda ponekad ja~a od pravde. Se-
tite se milijardera kako im du{e `ivotare, sli~no zmiji pod
gvozdenom polugom, i `ale {to im ovaj `ivot tako brzo prola-
zi. Setite se umetnika koji jedino vide lepotu u svojim tvorevi-
nama, u slici ili stilu, simfoniji ili poemi. Za takve je ceo
svet rugoba, a od wega su uzeli po jedan kristalni deli} i stavi-
li u svoja dela. Setite se nau~nika koji klasifikuju po nekoli-
ko minerala ili ispi{u nekoliko hemijskih formula, pa sa
prekorom gledaju na Crkvu koja propoveda neki vi{i razum od
wihovog. Setite se svih qudi, starih i mladih, koji se svako-
dnevno `ale na trijumf nepravde, nemorala, rugobe i nerazume-
vawa u svetu. Setite se onih qudi koji svoju veru u krajwu pobe-
du dobra zasnivaju na sitnim razmiricama, naj~e{}e na dnevnim
neprijatnostima. Sva takva se}awa izazivaju neprijatno ose}a-
we kod veruju}ih u krajwu pobedu dobra.
Sveta Crkva, a sa wom i svi weni poslenici, naziva Pre-
svetu Bogorodicu: Blagoslovenom me|u `enama; Hramom Duha
Svetoga; Oltarom Boga `ivoga; Trpezom Hleba nebeskoga; Kov-
~egom svetiwe Bo`je; Drvetom najsla|eg ploda; Slavom roda
qudskog; Pohvalom roda `enskog; Izvorom devi~anstva i ~isto-
te. Ovo su pohvale najve}oj me|u `enama i uzvi{enijoj od An|e-
la. Mo`e se sa sigurno{}u re}i: ova zemqa je pokrivena ~udesi-
ma wene milosti. Ona je veoma potrebna ~oveku u vremenu u ko-
jem `ivimo. Ona povra}a veru razo~aranoj deci na{oj, koji ne
znaju za terete `ivota.
U jednom uglednom beogradskom listu pojavila se nedavno
fotografija dece � osnovaca iz Sidneja � ozbiqnih lica i za-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 59
brinutih pogleda. Ispod slike je pisalo: �Prema jednoj studiji,
izra|enoj na osnovu ankete me|u pola miliona u~enika sidnej-
skih osnovnih i sredwih {kola, polovina anketiranih ima i-
zrazito pesimisti~ki pristup budu}nosti, a ~ak 80% veruje da
je novi svetski rat neizbe`an.� Ova zabrinuta lica i o~i mo`e
osve`iti i povratiti im poverewe samo Onaj koji je rekao: �Pu-
stite decu k meni, jer je takvih Carstvo nebesko� (Mt 19,14).
U davnim vremenima qudi su se od mladosti obrazovali u
nekom naro~itom poslu, ali su ipak pridavali vi{e va`nosti
obrazovawu srca. Otuda u na{em vremenu ima boqih ve{taka i
majstora svoga posla, a mawe karakternih qudi. Zato je pesimi-
zam na{eg vremena tako jak da dovodi do razo~arewa, o~ajawa i
samoubistva, naro~ito mladih. Nekada se ~ovek uzimao za meri-
lo stvari, a sada se stvari uzimaju za merilo ~oveka. Nekada se
~ovek cenio po onome {ta mo`e, a danas se ceni po onome {ta
ume i takvom se obi~no pra{taju sve slabosti karaktera. Treba
naglasiti: nije Crkva protiv tehnike! Naprotiv, ona se tim u-
spesima raduje. Crkva samo tra`i rang vrednosti: prvo Bog, pa
~ovek, pa tehnika. Sada je izvrnut poredak. Prvo tehnika, pa ~o-
vek i na kraju Bog, ostavqen samo onima koji veruju u krajwu po-
bedu dobra, da Ga postave na prvo mesto. I jo{ ne{to, kriza ve-
re u krajwu pobedu dobra zahvatila je mnoge qudske slojeve.
Da se obratim samo onim bitnim ~iniocima. Majko, sve-
{tenico doma srpskog, ti ima{ zvawe i odgovornost. Kod tebe
je nastala verska opu{tenost. Ka`e{ da ne veruje{ u krajwu po-
bedu dobra? Veli{ da tvoja du{a sumwa? Zapamti, sumwa nikada
ne ra|a! Ti se ne bi mogla nazvati majkom da si sumwala i da ni-
si verovala u dobro.
I ti, trudbeni~e, isto tako ka`e{? Tvoj rad je te`ak, pa
ako neguje{ sumwu, bi}e ti jo{ te`e; klonu}e ti kolena, osla-
biti mi{i}i i misao potamniti. Pogledaj Crkvu, u woj ovu sve-
tiwu, kao i nedavno podignuti manastir Zlatenac. Oni te po-
zdravqaju znakom stalnog uspona i pobede. Oni ti stalno dovi-
kuju: samo napred, bez straha i sumwe. Mi smo sazidani na slavi
hiqada trudbenika, ~iji je teret bio te`i od tvoga. Na{a je po-
beda do{la od na{e vere u pobedu dobra.
I ti, star~e, veli{ isto tako da ne veruje{ u krajwu pobe-
du dobra. Tvoje neverovawe je tvoj grob. Ne stvaraj sebi te`i,
60 Besede ££
tamniji grob. Ti si starac samo u o~ima sveta, a mladenac u o~i-
ma Crkve, pa se ne boj.
I vi, mladi, ka`ete da ne verujete u pobedu dobra. Nije vam
zameriti, jer ste malo gde to mogli nau~iti. Zapamtite ovo:
mladost nije ni{ta drugo nego ovaplo}ena vera u krajwu pobedu
dobra. Ne poni`avajte se sami pred sobom. Stanite sa va{im du-
{ama na kapiju ve~nosti i pogledajte. Tamo }ete videti svoje
vr{wake i vr{wakiwe, pa i mla|e od vas, oven~ane oreolom
svetiteqstva. Na ~elu svih wih je Presveta Bogorodica za koju
sveti Dionisije Areopagit ka`e: �Da nisam sreo Gospoda Hri-
sta, ja bih poverovao da je ona Bog�. Ona je va{e ohrabrewe i za-
stupnica. Ona nije sumwala. Ona je verovala u krajwu pobedu do-
bra kad joj je u `ivotu bilo najte`e. Ona i vama ka`e: ne bojte
se, samo verujte. Iz vas }e izbiti na povr{inu prava mladost, u-
vek trajna i neprolazna. Tada }ete pobediti svaki teret `ivota
koji vam ovaj svet name}e mimo va{e voqe.
Ovo nije nova poruka vama, draga bra}o i sestre. Sa ovoga
mesta mnogo puta i na razli~ite na~ine upu}ivana je i ranije.
To va{i preci dobro znaju. I ova svetiwa na jevan|eqski i sebi
svojstven na~in stalno vam upu}uje ovakvu i sli~ne poruke. Ne-
ka vam je blagosloveno i vi{estruko korisno ovo va{e dola`e-
we u ovu ku}u Bo`ju za koju je On sam rekao: �Gde su dvoje ili
troje sabrani u ime moje, onde sam i Ja sa wima� (Mt 18,20). Tako
je i danas ovde Bog sa nama i u nama.
Pomolimo se na{em zajedni~kom Tvorcu za dobro va{eg
dragog Vladike, ove svetiwe i za sve va{e mile i drage. Rastite
u Hristu sa svima svojima u nebeske visine. Rastite sve do raj-
skih milina i negujte veru u krajwu pobedu dobra. Tada }ete jo{
boqe saznati da su istinite re~i onog velikog svetila Crkve
Bo`je, svetog Jovana Zlatousta: �Vrlina je takva � kada je pobe-
|uju, ona postaje mo}nija � kada protiv we spletkare, ona posta-
je nepokolebivija�.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 61
62 Besede ££
O PRQAWU IMENA BO@JEG*
Evo dana Gospodweg, evo radosti koja bla`i svako srce
qudsko. Bla`enstvo je velika stvar i naporan je put do
wega. Ka`e se u Svetom pismu da ga silexije dobijaju.
To su oni koji uporno, ne osvr}u}i se ni levo ni desno, idu u su-
sret Bogu. To su oni pobo`ni koji svakog dana u srce svoje pola-
`u veru i sa jezika im te~e pouka puna mira Bo`jeg.
Ja vam danas, na ovaj praznik, sve~ani dan, ne bih govorio o
bla`enstvu koje, po zadatku od Boga, treba da sti~e svaki ~ovek.
Ja bih vam ne{to ukratko kazivao o jednoj molitvi koju su iz-
rekla usta Gospoda na{eg, pa se stoga i zove Molitva Gospodwa
(Mt 6,9-13), i to samo na jednu prozbu:
O~e na{, koji si na nebesima. Neka se sveti ime Tvoje.
Prva `eqa koju iskazujemo u ovoj molitvi jeste da se sveti
Ime Bo`je me|u qudima. @alio se sveti apostol Pavle u svoje
vreme, a to su 50-60 godine prvog veka, kako neznabo{ci hule na
ime Bo`je. I to se `alio na neznabo{ce iz Rima. Oni su hulili
mo`da i po neznawu, pa im se ne bi ni moglo zameriti kao onima
koji poznaju Boga i kr{teni su u wegovo sveto ime.
Za{to se kod nas kr{tenih huli na ime Bo`je, za{to ga
qudi psuju? Mi nismo neznabo{ci, dragi moji. Svi znamo da je
Gospod Isus Hristos Sin Bo`ji, Jedinorodni, Spasiteq sveta,
vaskrsao iz mrtvih i vazneo se na nebo. Znamo da sedi sa desne
strane Boga Oca, da i tamo misli stalno o nama qudima, jer sla-
bosti na{e uze na sebe (sr. Is 53,4). Znamo da }e opet do}i, a pre
wega, pred wegov drugi dolazak do}i }e sveti prorok Ilija, ko-
me je ova sveta crkva sa vernicima predate na duhovno starawe.
Znamo da }e po svom Drugom dolasku sesti na uzvi{eni bo`an-
ski presto i suditi celome svetu. Sudi}e ne samo veruju}ima, ne
samo pripadnicima jedne crkve, na primer na{e pravoslavne,
nego svima qudima.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 63
* Beseda odr`ana u nedequ po Ilindanu u hramu Sv. Ilije u Markovcu.
Imenom Bo`jim osve}uje se sva zemqa, voda i vazduh. Ime-
nom Hristovim osve}uju se crkve, domovi i druga zdawa. U We-
govo ime ~itaju se molitve bolesnicima. U Wegovo ime idemo
svetim crkvama i doma}inima na ~estitawe Bo`i}a, Vaskrsa,
Nove godine, Krsnog imena. U Wegovo ime se opra{taju gresi, i
nema drugoga imena pod ovim nebom i suncem kojim bi se mogli
spasti. Tako stoji napisano u Svetom pismu, a stoji jo{ i ovo:
�Hvalite ime Gospodwe. Veli~ajte Gospoda, uzvisujte ime Wego-
vo. Ime }e wegovo ostati do veka. Dokle te~e sunce, ime }e We-
govo rasti. Ime je wegovo sveto i vaqa mu se klawati. Mi }emo
hoditi u ime Gospoda Boga svoga doveka. Da se ne huli na ime
Bo`je i nauku (versku). Da ostupi od nepravde svak ko spomiwe
ime Gospodwe. U ime Boga svoga dignut }emo zastave. Da ispuni
Gospod sve molitve tvoje. Ime Gospodwe je jaka tvr|ava, Komu
}e pribe}i pravednik i bi}e u visokom zaklonu. Ko se ne}e boja-
ti Tebe, Gospode, slaviti ime Tvoje?� Sve se ovo nalazi, ponav-
qam, u kwizi Bo`joj.
Zar }emo ru`iti ovo najsvetije ime? Zar da ru`imo Boga,
a ne |avola? Za{to niko ne psuje |avola nego Boga? Onaj ne~a-
stivi stalno seje po wivama svoju prqav{tinu i qudi ne vide da
wihove du{e pretvara u prqav{tinu i ovoga i onoga sveta.
Kakvom bla`enstvu, kakvoj pobedi, kakvom uspehu se na-
da{, ~ove~e, kada ru`i{ onoga koji nije za ru`ewe, ve} za po-
hvalu i ugledawe? Huli{ onoga koji te je stvorio i svakim do-
brom obdario, koji te dr`i i koji ti je jedini pouzdani za{tit-
nik u ovom svetu gde do`ivqava{ sva{ta.
Ti si pozvan da brani{ svetiwe svoga naroda. Kako }e{ ih
braniti kada ih i sam napada{ i grdi{? Ko }e narodne svetiwe
braniti od tebe? Tvoja Crkva, tvoji roditeqi i bli`wi mole se
za tebe povazdan dok se izla`e{ opasnostima i sa mukom zara|u-
je{ hleb svoj. @alosti{ srce onih koji su te verom u Boga dove-
li na ovaj svet, Bogu i tvojoj svetoj Crkvi pod za{titu stavili,
stalno se mole}i za tvoje zravqe, spasewe i napredak.
Ne psuj, kr{teni ~ove~e, i ne gre{i se i uzbuwuj svoje
slavne pretke protiv sebe. Ti uzbuwuje{ starog Nemawu koji
Presvetoj Bogorodici posveti i podi`e svetu Studenicu. Ako
psuje{ Hrista Spasiteqa, uzbuwuje{ i ogor~ava{ Svetoga Savu
i brata mu kraqa Stevana Prvoven~anog koji podi`e svetu @i-
~u. Ako psuje{ svete vra~e Kozmu i Damjana, ti uzbuwuje{ duh
64 Besede ££
kraqa Uro{a koji podi`e Sopo}ane. Psuje{ li svetoga \or|a,
~ini{ od svetog kraqa Milutina sebi protivnika, jer podi`e
svetome \or|u crkvu u Nagori~anima kod Kumanova, i jo{ dru-
gih 39 crkava. Psuje{ li svetoga Jovana, ti ogor~ava{ protiv
sebe svetog kraqa Stefana De~anskog, velikog sveca u rodu na-
{em i ~udotvorca, koji podi`e manastir sv. Jovanu u Slep~i
kod Bitoqa. Ako psuje{ post, ruga{ se sv. Petki Srpskoj, sv. Jo-
anikiju Devi~kom ^udotvorcu i �krasniku�, kako ga narod zove
od milo{te, zatim sv. Petru Kori{kom, sv. Vasiliju Ostro-
{kom ^udotvorcu i svima ostalim velikim slugama Bo`jim i i-
sposnicima. Ako psuje{ slavu, uzbuwuje{ protiv sebe milione
Srba u onome svetu koji slavu slavi{e i svece Bo`je priziva-
{e. Ako psuje{ sunce i zvezde, huli{ na wihovog Tvorca. Ako
psuje{ oca, majku, brata, sestru ili koga drugog, uzbuwuje{
pretke svoje koji podigo{e ove na{e svetiwe.
Radi tvoga dobra, kr{teni ~ove~e, ne psuj. Ne psuj ni zbog
onih koji su ti najmiliji kod ku}e. Ne psuj zbog dece svoje i ne
navikavaj ih na ovu bogohulnost. I zbog dobra naroda tvoga i O-
taxbine tvoje ne psuj.
Za{to ja sve ovo govorim?
Prvo, to moram ~initi po svojoj savesti i du`nosti, a za-
tim, mnogi pobo`ni qudi u na{em vladi~anstvu su mi skretali
pa`wu kako se u na{em narodu mnogo psuje, i to ne ~ine samo mu-
{karci, nego i `ene, pa i deca.
Mi{qewa qudi koji upozoravaju na ovu negativnu pojavu
svode se uglavnom na ovo: Ako se u narodu na{em psuje, zaboravi-
}e nas Bog i dopusti}e razne nevoqe na nas.
Neka Crkva zahteva od svog naroda da se Bogu pokloni i
prizna Ga za Boga. Ako nema leka psova~ima i huliteqima, bi}e
od Boga proka`eni na odgovaraju}i na~in, a pored wih i drugi
}e postradati.
Vojnik ili gra|anin koji bi psovao vladara svoje zemqe
onako kako psuju Boga, bio bi ka`wen.
Ruke ~iste od kra|e i jezik ~ist od psovke sna`e ~oveka, te
bistrim i smelim pogledom pogleda u svakoga i pou~ava ga. Na-
stoj i ti ovo ~initi, pa }e{ se uveriti koliko ti Bog daje snage
da bude{ jo{ boqi.
Kada prestane{ da psuje{, tako }e{ se pona{ati kao da pi-
{e{ ministrima prosvete, vera, vojske, upravnicima {kola,
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 65
upravnicima po{ta, svima ~inovnicima, u~iteqima, profeso-
rima, {efovima mesnih zajednica, roditeqima � da sna`no u-
stanu protiv ove pojave koja kvari narod. Jer kada nekom nije u
po{tovawu Bog, kako }e mu biti u po{tovawu qudi, bez obzira
da li su na kakvim polo`ajima ili ne. Bez po{tovawa Boga, ne-
ma ni po{tovawa qudi. Nema po{tovawa svojih uku}ana, suseda,
prijateqa, kumova, qudi na vlasti, u Crkvi i drugde.
Zbog toga se obra}am vama svima danas, da osloba|ate sebe
i druge od ove opake navike. Ja `elim da vam razum i savest na-
rede da ne psujete ni svetiwu ni tvorevinu Bo`ju. Takva zapo-
vest iznutra siguran je na~in dejstvovawa ja~eg i trajnijeg nego-
li zapovest spoqa{na, stare{inska.
Zato poru~ujem da se ne psuje. Ako se budemo uzdr`avali,
na}i }emo re{ewe za mnoge probleme. Ste}i }emo ve~no bla-
`enstvo i uvek }emo biti `eqni svetoga `ivota.
Dragi moji, nije dovoqno verovati u Boga, nego treba vero-
vati Bogu, Bo`jem otkrivewu. Od Boga zavisi sav na{ `ivot
pre i posle groba. Pred sobom treba uvek imati tri va`ne stva-
ri: Boga, du{u i smrt sa stra{nim sudom. Treba se kloniti ono-
ga ~oveka koji ne}e da se kaje, ne}e da uvidi gde gre{i i greha se
kloni.
Ovih nekoliko misli danas uputih svima vama zbog toga
{to nema ~oveka koji na neki na~in ne pohuli na Boga. Svaki u-
~iweni greh je i psovka Boga i nezahvalnost za sve nama darova-
no. U~ite se Zakonu Bo`jem, vr{ite ga neprestano. Izvr{avaj-
te crkvene zapovesti, a sveta Crkva uvek priziva blagoslov
Bo`ji na sve vas i `eli:
Dobrota i milost Bo`ja da vas uvek prati!
Da blagoslovi Bog ovaj sveti hram, dugo ga uzdr`i na ze-
mqi. Neka pobo`ni narod u wega dolazi, usrdno se Tebi moli, a
ti, Bo`e, ne pogledaj gre{nost na{u, nego pomozi i ne odmozi.
Blagoslovi sve{tenike, duhovne pastire, koji su pozvani
da po milosti Tvojoj budu duhovni lekari, u~iteqi i upravite-
qi. Ukrepi ih snagom da mogu, rade}i na slavu tvoju, biti na ko-
rist Crkvi, narodu svome, i da bi sa utehom ugledali plodove
svojih trudova.
Blagoslovi narodne trudbenike, graditeqe, u~iteqe, bra-
niteqe, kopa~e i sve tvoje proslavqa~e.
66 Besede ££
Blagoslovi roditeqe, da decu svoju po{tenom zaradom hra-
ne, od gre{nosti brane, da ih uzgoje ne samo sna`ne telom, ve} i
duhom, i da ih vide korisnima ~lanovima svoje svete Crkve i O-
taxbine.
Blagoslovi starce, da dugim i mudrim iskustvom, savetima
i primerom upu}uju mla|e na svako dobro. Blagoslovi mlade`
na{u, da po{tuju starije i rado primaju savete i opomene wiho-
ve. Blagoslovi prijateqe, da im sveza prijateqstva {to ja~a bu-
de.
Blagoslovi samohrane, sirote, bolne i nevoqne. ^uj smire-
ne molitve wihove. Pomozi im da sa hri{}anskim trpqewem
podnose sve neda}e wihove.
Blagoslovi, blagi Tvor~e, sav narod ovaj, ovo mesto, sve do-
move koji pripadaju crkvi ovoj, poqa, blago, plodove zemaqske,
u`ivaju Tvoju bogatu milost i blagoslov. Svi spokojno i u miru
`ive}i, uspevaju}i i u dobru napreduju}i, Tebe molimo � pomo-
zi i ne odmozi, Gospode Bo`e na{ i sveti proro~e Ilija, Krsna
slavo ovog svetoga hrama.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 67
68 Besede ££
^ISTOTA SRCA ^OVE^JEG*
Danas, na ovaj veliki praznik Uspenija Presvete Bogo-
rodice, ho}u da govorim o srcu ~ove~ijem. Kaziva}u o
duhovnom srcu, a ne zaboravqamo ni ono mesnato srce
na{e. A sve {to budem rekao ostvareno je u dana{woj slavqeni-
ci, Presvetoj Bogorodici. Ona je zato slavnija od serafima, u-
zvi{enija od heruvima i ostalih an|ela Bo`jih. Ona je za{tit-
nica, putevoditeqica na{a, majka svete Crkve i sviju nas. Zato,
jo{ na po~etku ovih nekoliko misli, obratimo se svi srcem svo-
jim Woj i izgovorimo onu kratku molitvu koju ~esto ~ujemo na
svetim bogoslu`ewima, naro~ito za vreme posta ustanovqenog
woj u ~ast: �Presveta Bogorodice, spasi nas�.
U Svetome pismu je mnogo puta pomenuto srce qudsko kao
sredi{te svih zbivawa. U prastara vremena, pre Hristovog do-
laska, zapisano je: �Sine moj, daj mi srce svoje�, govori Gospod
(Pri~e 23,26).
O Bogu treba misliti pre svega drugog, jer Bog misli o na-
ma. Kao {to pastir misli o jednoj izgubqenoj ovci vi{e nego o
celom stadu (sr. Mt 18,13), tako i Bog misli o nama, jer se gubi-
mo u grehu. On misli o nama vi{e nego o an|elima na nebu. Zato
je na{a du`nost misliti o Bogu. To ne zna~i ispitivati Bi}e
Bo`je, ve} doznavati {ta Bog tra`i od nas. Onaj ko kupuje ora-
he, ne ceni ih po qusci nego po jezgru. Ima bezbroj drugih stva-
ri koje qudi cene po nevidqivom, a ne po vidqivom. Tako, Bog
nas ceni po srcu. Kroz telesnu qusku na{eg srca on gleda sr`,
na{e tajanstveno srce. Tu u srcu je Tvorac polo`io osnov `ivo-
ta. Tu se `ivot zame}e, po~iwe, razrasta, nosi do groba i preko
groba. Kada slu{amo ove re~i, mi u sebi mislimo: [ta vredi ~o-
veku za koga svi ka`u: pametan je, ali bez srca je! Jer Bog od we-
ga ne}e tra`iti pamet, nego srce. Ili, {ta koristi ~oveku za
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 69
* Propoved u manastiru Krupi na Uspenije Presvete Bogorodice 1984.
godine.
koga ka`u: bogat je ali je bez srca? Ho}e li svoje bogatstvo po-
neti u onaj svet, na dar Onome ~ija su bogatstva sve nebo i sva
zemqa, i sunce, i zvezde i sva carstva znana i neznana? Ili {ta
poma`e ~oveku telesna snaga i lepota? Ne susre}emo li svakod-
nevno one koji su u mladosti bili sna`ni i lepi, a sada su pogu-
reni, sasu{eni, po{tapaju se ili dr`e za ruku vo|e? Telesna
snaga i lepota mnogima je kobno poslu`ila trulewu srca, pre
trulewa ko`e i kostiju. Blago onima koji se od mladosti ne za-
qubi{e u prolaznu lepotu, nego u Tvorca svoga, ~ija snaga ne
malaksava i ~ija se lepota ne mewa! Na wihovu qubav odgovori-
}e Bog qubavqu stostrukom.
Ima li dokaza za ovo {to vam rekoh, draga bra}o i sestre?
Ima itekako mnogo. Setite se mnogih onih koji su ja~awem veze
sa Bogom oja~ali sebe tako sna`no da i danas `ive, i mi ih pro-
slavqamo. Setite se svaki od vas svoje Krsne slave, sv. Nikola-
ja, sv. Jovana, sv. Stefana, sv. Georgija, sv. Dimitrija i mnogih
drugih svetiteqa i svetiteqki! Da ne idemo tako daleko i i-
zvan na{e Srpske crkve i srpskog naroda. Setite se svete Petke
srpske, sv. Save srpske slave, svetih: Joanikija Devi~kog, Petra
Kori{kog, Vasilija Ostro{kog, Prohora P~iwskog, Gavrila
Lesnovskog, Joakima Osogovskog, Jovana Rilskog, Nauma Ohrid-
skog, Nektarija Bitoqskog i mnogih znanih i neznanih za veru
postradalih (kao i onih koji u proteklom ratu nastrada{e i na
razne na~ine mu~eni i ubijani bi{e). Svi su oni ~uli jedan
glas: �Sine, daj mi srce svoje�.
Isto tako, jo{ na nekoliko vekova pre Hrista premudri
Solomon preporu~uje, izme|u ostalog: �Svrh svega {to se ~uva,
~uvaj srce svoje, jer iz wega izlazi `ivot� (Pri~e 4,23).
Doma}in ~uva svoju posejanu wivu od ptica; ~uva svoj
vo}wak od gusenica; svoje stado od zverova. Ni{ta tako doma}in
ne ~uva kao svoj dom od razbojnika, po`ara, poplava, groma i od
svake ne~istote. [to je dom u domazluku, to je srce u ~oveku. Za-
to je re~eno: �Svrh svega ~uvaj srce svoje�. Iz srca izlazi krv, a
u krvi je du{a. Kakva je du{a u krvi, takva je u celom ~oveku.
Ako je voda na izvoru slana, ona je slana i u potoku. Ako je na i-
zvoru kisela, ona je kisela i u potoku. Ako je na izvoru slatka,
ona je slatka i u potoku. Ono {to ima na izvoru, to je i u uvoru.
Ako lekar ubrizga lek u venu, on ne bi pomogao ako ga krv ne bi
odnela u srce. Sve {to truje ili le~i, mora dopreti do srca. Ta-
70 Besede ££
mo gde je sredi{te telesnih krvotoka, tamo je sredi{te i duhov-
nog krvotoka. Mesnato srce je organ duhovnog srca. Ako je ovo
stvarnost, a jeste, ta je stvarnost velika tajna, nedoku~iva za
na{ razum. Bog je tako hteo i ustrojio mesnato i duhovno srce
~ovekovo. Zar du{a nije obu~ena u porfiru krvi? Pa kada je o-
de}a tako osetqiva, kako li je tek osetqivo ono {to je ode}om
krvi odenuto. Kao {to jedan trun mo`e zaraziti i pokvariti
svu krv, tako samo jedna nevaqala re~, nevaqali pogled, nevaqa-
la pomisao, mo`e zaraziti i pokvariti du{u. Re~eno je u Kwizi
`ivota: �Srce carevo u ruci je Gospodwoj� (Pri~e 21,1). Ako ca-
ruje{ nad strastima, onda si pravi car; i tada je tvoje srce u ru-
ci Bo`joj. Ta ruka nepogre{ivo upravqa tvojim srcem i uznosi
ga u carstvo ve~ne svetlosti i ve~nog `ivota. Osvetlimo svaki
od nas srce svoje verom, ukrepimo nadom, zagrejmo qubavqu, oka-
dimo molitvom, operimo suzama, nahranimo svetim pri~e{}em i
dr`imo uzdignuto ka nebu kao zapaqenu buktiwu. Samo tako }e-
mo mo}i mirno sa~ekati prelazak iz ovog zemaqskog sveta u onaj
ve~ni, nebeski svet gde nema gri`e savesti; gde nema borbe sa
zlom, ve} stalno proslavqawe Boga.
Rekosmo da u onom svetu nema gri`e savesti, a ovo {to ve-
li starozavetni pisac: �Srce tvoje neka ne zavidi gre{nicima,
nego budi u strahu Gospodwem vazda� (Pri~e 23,17), ima trajnu
vrednost i ti~e se nas.
Evo obja{wewa ove mudre pouke: Mi smo kr{teni, oprani
od prvobitne ne~istote i otrebqeni od prastarih korova. Kroz
kr{tewe smo postali ~lanovi Crkve i stekli sva prava u woj.
Dozvolite da vas upitam: da li cenite neizmernu milost i pre-
veliki dar {to je darovan kr{tewem? Ako ste razumeli {ta
sam upitao, odgovori}ete potvrdno. Ko ne bi cenio ~ist, osve-
tqen, ukra{en i oka|en dom? I ko ne bi pohvalio doma}ina i
doma}e wegove kada dom svoj dr`e u takvom poretku, vazda ~iste,
i iz wega izbacuju prqav{tinu? Niko drugi nego Gospod Bog o-
~istio nas je svetim kr{tewem. Pri ovoj pomisli neka svakoga
od nas obuzme strah od Boga koji se pojavio u telu da bi o~istio,
prosvetlio, osvetio i spasao qude.
Jedan od velikih propovednika i u~iteqa Crkve pravo-
slavne, sveti Jovan Zlatoust govorio je: �Samo je greh stra{an,
a sve ostalo je pri~a i basna�. Greh je svakodnevno prisutan. O-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 71
tuda, kao {to suze teku od velike `alosti, isto tako teku i od
velike radosti kada se pobe|uje i uklawa greh.
Bog se javio u Hristu kao sluga da po~isti moj, tvoj i sviju
nas dom. Od pe}ine hajdu~ke u srcu qudskom da napravi hram.
Zar nas ne obuzima strah od velikog poni`ewa Cara nad carevi-
ma, i zar nas ne obuzima `alost kada vidi{ kr{tena ~oveka ka-
ko gre{i. Vaistinu ne znam, ima li {ta lu|e od zavisti prema
gre{nom ~oveku. Verovatno vas interesuje pitawe: Ko je gre-
{nik? To je nesvesni samoubica. To je ~ovek koji, kao i svaki
drugi ~ovek, `eli sebi `ivot. Me|utim, gre{ewem unosi nepre-
stano u sebe smrt. To je ~ovek koji vazda `eli sebi zdravqe, a
stalno uzima otrov. To je ~ovek koji je u bolnici, a hvali se
zdravqem. A ko zavidi gre{niku koji juri za prolaznim senkama
ovoga sveta, drug mu je u bezumqu. On je bezuman {to hvata ono
{to se ne mo`e odr`ati, a ti {to zavi{}u truje{ srce svoje.
Prema nekoj legendi, `ivela su dva bogata ~oveka u sused-
stvu. Jedan je patio od srebroqubqa, a drugi od zavisti prema
prvome. Obojica su umrla istoga dana, i me|u prijateqima nasta
prepirka koji je od wih boqi. Ne mogo{e se sporazumeti, pa re-
{i{e da okon~aju sva|u na taj na~in {to }e rasporiti oba tela,
izvaditi srca wihova i po wima oceniti. Kod onoga srebroqup-
ca na|o{e kamen umesto srca, a kod onoga zavidqivca � zmiju.
Daqe legenda ka`e: ~im raspori{e telo onog zavidqivca, zmija
isko~i i sakri se pod ono kameno srce. Zavist je zmija koja se
hrani srcem qudskim i krije pod kamenim srcem tvrdice.
Zamislite, koliko bi hiqada zlo~ina bilo mawe u svetu
kada ne bi bilo zavisti ~oveka prema ~oveku, dr`ave prema dr-
`avi, suseda prema susedu, grada prema gradu, naroda prema na-
rodu? Koliko mawe sva|a, su|ewa i spletkarewa. Koliko mawe
buna, ratova, prolivawa krvi, razarawa u svetu, kada samo ne bi
bilo zavisti. Treba znati i ovo: zavist nikada ne dolazi sama,
niti ide pod svojim pla{tom. Ni jedan greh ni porok ne ide i ne
dolazi nam pod svojim pravim imenom. Tako, blud dolazi pod i-
menom qubavi, srebroqubqe pod imenom samoodr`awa, kocka-
we pod imenom zabave, pijanstvo i lumpovawe pod imenom dru-
`equbqa, a zavist pod imenom pravde i ravnopravnosti.
Kada se grehu prepusti na voqu, onda se zacari u srcu. Veli
sveti jevan|elist Matej: �Iz srca izlaze zle misli, preqube,
72 Besede ££
blud, kra|e, la`na svedo~anstva, hula na Boga. I ovo je {to po-
gani ~oveka� (Mt 15,19).
Ove re~i je Bog izgovorio vi{e puta. Izrekao ih je nekr-
{tenim Jevrejima, ~ija su srca zbog mnogih greha bila pretvore-
na u izvor smrti i trule`i. Tako, srce je izvor, a usta su potok.
Rekao je Hristos dok je po zemqi hodio, a i danas Crkvom govo-
ri: �Usta govore od suvi{ka srca� (Mt 12,34). Na{ jezik je gla-
sono{a srca na{eg. Rekao je prorok: �Duboko je srce ~ove~je�. U
srce ~ove~je mo`e se sve smestiti, a ono jedino mo`e u Bogu na-
}i pravo mesto. Tako, u wega se mo`e smestiti ~istota an|elska
i ne~istota paklena. Barometer srca ~ove~jeg nosi svoje brojke
od dna pakla pa do vrh nebesa. Zato je re~eno, i da opet ponovi-
mo: �Svrh svega ~uvaj srce svoje, jer iz wega izlazi `ivot�.
Otuda, treba dobro ~uvati izvor srca svog da se ne bi zamu-
tio. Vrlo je opasno kad je srce ~ove~je u neukim rukama. To mi
oduvek znamo, pa kada kroz porod svoj darujete srce ~oveku, to
beskrajno tajanstveno ~udo, ovo morate odmah roditeqski save-
tovati i tra`iti: �Sine moj, daj mi srce svoje�, tj. daj mi kao u-
zdarje moj dar, da ga ne izgubim. Nisu ga, na primer, sa~uvali
oni koji su nedavno krali ikone iz ove svetiwe. Oni nikada u
molitvi nisu predavali srce svoje Onome ko im ga je dao. Nisu
nikada ni govorili: �O~e, u ruke tvoje predajem srce svoje�. ^i-
ni od wega {to zna{ da bi iz wega izlazile dobre misli, `ivot,
bra~na vernost, sveta qubav, po{tovawe tu|eg imawa, istinito
svedo~ewe, slava i pohvala imenu Bo`jem.
Za sebe nisu ni mogli govoriti: �Bla`eni ~isti srcem, jer
}e Boga videti� (Mt. 5,8).
Svima je jasno da ~isto oko gleda svet i sve {to je u svetu, a
utruqeno oko ne mo`e da gleda i da vidi kao zdravo. Tako je i sa
srcem ~ove~jim. Bog je srce ~ove~je obdario naro~itom vidovi-
to{}u. �Srce ~isto sazdaj u meni Bo`e�, molio se prorok David
(Ps 50,10), a molimo se i mi posvednevno na svetim bogoslu`e-
wima. Ovu molitvu treba ponavqati, i Bog }e nam dati ~isto i
vidqivo srce, pa }emo sagledati smisao u svakom doga|aju i po-
zna}emo simvoli~ki zna~aj svake stvorene stvari. Zbog toga je
na{a mudra Majka, sveta Pravoslavna Crkva propisala da se na
svim svetim bogoslu`ewima molimo i ~itamo ovu molitvu: �Ca-
re Nebeski, Ute{itequ, Du{e istiniti, koji si svuda i sve i-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 73
spuwava{, Riznico dobara i @ivotodav~e, do|i i useli se u nas,
i o~isti nas od svake ne~istote i spasi, Blagi, du{e na{e.�
I jo{ ne{to: mi ne vejemo `ito na omorini i zati{ju, nego
~ekamo tihi povetarac kako bi posao uspe{no zavr{ili. Kada
dune vetar, on za tili ~as odnese plevu i na gumnu ostavi ~isto
`ito. Tako je i sa ~i{}ewem du{e Bogom. U ovo ne treba sumwa-
ti. Javi}e se u wemu ono {to sveti Apostol opisuje kod prvih i
pravih hri{}ana ovako: �Bog koji re~e da iz tame zasija svet-
lost, zasija u srcima na{ima radi prosvetlewa znawa slave
Bo`je u licu Isusa Hrista� (2 Kor 4,6). Kada se to postigne, ne-
ma kraja radosti srcu ~ove~jem. Svetle}e on, pa ~ak i smrt i
grob obasja}e mu. Takav ne}e videti ni smrti ni groba, ve} samo
`ivog Boga, `ivot ve~ni, beskrajni, pobedonosni, svesilni.
Taj i takav, draga bra}o i sestre, �qubi Gospoda Boga svoga
svim srcem svojim� (Mt. 22,37). Tako je ~inila i Presveta Bogo-
rodica pod ~iju su brigu na{i preci stavili ovu svetiwu. Ona i
danas u svakoga od nas uliva sve novu i novu struju, nov `ivot,
novu snagu. Ona svakome od nas povra}a i sna`i srce. Ova sveti-
wa je to tako ~inila vekovima, pod rukovodstvom Presvete Bo-
gorodice, otvarala srce i nedra, okupqala decu Bo`ju pod svoja
krila, {to i danas ~ini...
74 Besede ££
O HRAMU ‡ [KOLI POBO@NOSTI*
Na{a sveta Crkva je proslavila pro{le nedeqe silazak
Svetoga Duha na Apostole. Taj dan u na{em narodu se
zove Duhovi. Spasiteq je jednom prilikom rekao svo-
jim u~enicima da }e im Otac poslati Duha Svetoga. Veli: �On
}e vas nau~iti svemu� (Jn 14,26).
Dana{wi dan je posve}en svima svetima. Posve}en je onima
~ija su imena znana i onima za ~ija imena ne znamo. Ovaj dan je
od posebnog zna~aja za vas sve, jer je Duh Sveti posetio ovo me-
sto i osvetio temeqe ovog budu}eg pravoslavnog hrama u Bosan-
skom Novom.
Na{om zemqom, a posebno ovim krajem, pro{li ratni vi-
hor pri~inio je i ostavio mnoge otvorene rane koje su zaceqi-
vane od svr{etka rata pa do danas. Ovaj grad je do`iveo svoj pre-
porod. Podignute su mnoge ku}e, izgra|eni objekti dru{tvenog
zna~aja, modernizuje se `elezni~ka pruga, qudi su zaposleni i
zadovoqno `ive.
Vihor pro{log rata nije mimoi{ao ni va{ sveti hram po-
sve}en svetim apostolima Petru i Pavlu, ina~e sme{ten na
drugom mestu. Iako ovog hrama vi{e nema, ostala je `iva Crkva
� svi vi pravoslavni Srbi. Va{i preci su uzidali sebe u wega i
na temeqima wihove vere, truda i znoja izrasla je va{a vera ko-
jom po~iwe izgradwa ovoga novog hrama. Promena mesta nije to-
liko va`na koliko je va`no ono {to se nosi u du{i. Stare kwi-
ge, zapisi i drugi podaci govore da je tako bilo i u pro{losti.
Na ru{evinama starih nicali su novi hramovi. Vaskrsavali kao
ptica Feniks {to vaskrsava iz svog pepela, prema gr~koj mito-
logiji. Radujte se ovom dana{wem doga|aju, jer }e i ovaj objekat
biti ukras va{eg grada i mesto molitve veruju}ih.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 75
* Beseda odr`ana na osve}ewu temeqa novog hrama Svetih apostola Pe-
tra i Pavla u BosanskomNovom 9. juna 1985. g.
Pred po~etak Drugog svetskog rata bio je pripremqen gra-
|evinski materijal za jo{ jedan hram u ovom mestu. I to je vrt-
log rata razneo, kao vetar pepeo. I ta druga crkva koju je treba-
lo podi}i, bila bi dom molitve i glas pobo`nosti kao i ona
{to je sru{ena. I ona je trebalo da oli~ava narodnu du{u ovoga
kraja, Bogom nadahnutu, verom osve{tanu, borbom prekaqenu,
neustra{ivu, `ilavu i uvek gladnu Carstva Bo`jeg i Wegove
pravde. I u to zidawe na{i preci su ulazili sa najplemenitijim
namerama, kao i mi {to danas ulazimo, a iz we bismo izlazili
sa strahom Bo`jim i duhovno preporo|eni, kao {to }emo mi iz-
laziti iz ovoga novoga hrama.
Radostan je ovaj dan u koji po~iwemo podizawe ove crkve. U
Hristovo vreme, kao i danas, umiralo se, za Wega, davaoca `ivo-
ta, smrt je bila spasavawe. Govorio je: �Nije mrtav nego spava�
(sr. Jn 11,11). Ovakvoj izjavi Bo`joj malo je ko verovao; ~ak su se
ponekad podsmevali. Bio je to doga|aj za sve ~udan, samo ne za
Onoga koji je znao da je qudska du{a besmrtna. I va{ hram je
bio sru{en samo materijalno, a onaj nesagra|eni � razvejan. U
du{ama ovda{weg sveta, naro~ito kod onih wemu pripadaju}ih,
on je uvek postojao iako je bio sru{en. Stoga, danas kada po~i-
wemo podizawe novog hrama, on se ne podi`e iz mrtvih, ve} budi
iz dubokog sna u kojem je le`ao od wegovog razarawa pa do danas.
On je bio sru{en do temeqa, ali ne i vera ovoga naroda.
�Drugoga temeqa ne mo`e niko postaviti osim postoje}eg,
koji je Isus Hristos� (1 Kor 3,11), veli sv. ap. Pavle. Kamen te-
meqac Crkve uvek je bio i ostao Gospod Isus Hristos. On i ce-
lokupna wegova li~nost oli~avaju se u najvi{em na~elu: �Qubi
Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom du{om svojom, i
bli`wega svoga kao samog sebe� (Mk 12,33). Ova Bo`ja zapovest
je sa kamewem bila uzidana u onaj prvi, omirisala onaj nepodig-
nuti hram, wome danas osve{tavamo temeqe ovoga novog hrama.
Ovde ne sme biti projavqena ni jedna zla misao, ni jedna trunka
verske ili nacionalne iskqu~ivosti, ni jedan element mr`we i
zluradosti, bilo verske, bilo politi~ke ili nacionalne. Jedi-
no tako }e Bog pomagati i biti sa nama da se ovaj hram podigne i
zasija u svojoj lepoti. Bez ovih uslova ne}emo ni{ta u~initi.
Stari mudrac, psalmopevac David je rekao: �Ako Gospod ne}e
graditi doma, uzalud se mu~e koji ga grade; ako ne}e Gospod ~uva-
ti grada, uzalud ne spava stra`ar� (Ps 126,1).
76 Besede ££
Svi `elimo da ovaj hram bude zaloga sloge i dobre me|u-
sobne voqe. Ovo su izrazile i narodne vlasti u Bosanskom No-
vom davawem dozvole da se hram podigne.
Nema sumwe, otkada smo se naselili na ovo tle, uvek smo bi-
li ugro`eni i izlo`eni napadima raznih osvaja~a. Razlikovali
su se po imenu i narodnosti, ali po na~inu borbe protiv na{e ze-
mqe bili su istovetni. Svi su nastojali da nas zavade i izazovu
me|usobnu mr`wu. To je bilo svima jednako potrebno, kako bi
ostvarili svoje osvaja~ke i porobqiva~ke planove. Tako su isto
radili u pro{lom ratu, pa su mnogi na{i qudi izginuli; hramo-
vi, {kole, ustanove, domovi, sela i gradovi razoreni.
Mi se u ovom delu na{e zemqe i daqe razlikujemo po veri,
uverewima i nacionalnosti. Nikada ne treba i ne smemo smet-
nuti sa uma da smo svi mi deca Bo`ja i bra}a po Bogu Ocu. Svi
smo deca po zajedni~koj majci, a to je zemqa ova, kao {to veli
pesnik: �od svoje majke ko }e na}i boqu, a majka va{a zemqa vam
je ova�. Po svojoj bratskoj qubavi, me|u nama nema razlike. Bez
ove qubavi nikada ne}emo biti sre}ni, kao ni zava|ena bra}a u
jednoj ku}i.
Svi mi danas `elimo i gajimo duboko uverewe da }e ovaj
hram biti dom molitve i hram pobo`nosti. Podi`ite ga tako da
svako u wemu ne{to lepo na|e za sebe. Da svakome bude mio, da
zra~i lepotom srca va{ih. Stil, arhitektura ove budu}e sveti-
we, ikonografija, drugi crkveni predmeti i duhovna atmosfera
svedo~i}e da ste vazda ostali ovde u svom zavi~aju, dele}i sudbi-
nu sa bra}om drugih veroispovesti. Takvom na{em uzrastawu ra-
duje se sva va{a ogromna porodica, `ivi i umrli, u ovom mestu i
{ire.
�Kako su mili stanovi Tvoji, Gospode?� (Ps 83,1) i lepe
uspomene na wih, govorio je davno prorok David. Tako je u va-
{im du{ama `ivela draga uspomena na razru{enu crkvu va{u.
Nekada je premudri Solomon podigao na Sionu veli~anstven
hram i najve}i na svetu. Dugo se ~ekalo na wegovo dovr{ewe.
Kada je taj hram bio gotov i u wega do{ao Solomon, ~uo je glas
Gospodwi: �Usli{io sam molbu tvoju i molitvu tvoju kojom si
molio. Osvetio sam dom koji si sazidao, da tu namestim ime svo-
je doveka. I onde }e biti moje o~i i moje srce vazda� (1 car 9,3).
Takav do`ivqaj `elimo da imate i vi kada bude osve}ewe
wegovo, draga bra}o i sestre. Ovo je prvenstveno dom Bo`ji, pa
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 77
zatim bogomoqa. Podizawem ove crkve svi `elimo da proslavi-
mo Boga, daju}i mu sve najboqe i najlep{e {to imamo. Tako su
radili na{i stari. Treba znati da mi ne podi`emo samo za sebe,
ve} i za nara{taje na{e, {kolu vere i pobo`nosti. Zbog toga su
hramovi u svetu i kod nas najveli~anstveniji i najdragoceniji
spomenici, stvoreni qudskim duhom i qudskom rukom. Tu su sli-
vene sve du{e u jednu i sva srca u jedno op{te srce. Zato je na va-
ma sada da i srca va{a budu hram Boga `ivota, hram va{e vere i
duhovnosti. Va{ hram }e biti {kola, ponavqam, duhovnosti i
moralnosti, tako potrebne ovom na{em vremenu, ako u hramovi-
ma svojih du{a budete nosili Boga i `iveli verom i qubavqu.
Tada }e i ovaj hram biti oki}en, kao nekada la|a Nojeva, zele-
nim gran~icama mira i dobre voqe me|u vama i qudima oko vas.
U tome je va`nost ovoga hrama u `ivotu Srpske crkve i wenih
vernika.
Ne zaboravite, draga bra}o i sestre, da ste veliki du`nici
na{im narodnim vlastima u ovom gradu na dobijenoj dozvoli,
osloba|awu od uplata komunalija, i ina~e. To je wihov veliki
prilog ovoj zajedni~koj `eqi i nameri. Ovo imajte uveku vidu i
svojim bogatim uzdarjem po{tovawa, qubavi, odanosti i odazi-
vawa na sve op{tedru{tvene potrebe, odu`ujte svoj dug. Zahva-
qujemo svima predstavnicima vlasti iz ovog mesta na svemu u~i-
wenom i {to svojim prisustvom ukazuju ~ast i pa`wu.
Isto tako, mnogo blagodarimo bra}i rimokatolicima, mu-
slimanima i wihovim verskim slu`benicima, na interesovawu
kada }e po~eti izgradwa ovoga hrama, delewu ove radosti sa na-
ma i pomo}i koju na bilo koji na~in ukazuju.
Draga bra}o i sestre,
Uni{tewem va{eg hrama uni{ten je sav pokretni iventar
i sve vrednosti od kulturnog zna~aja u wemu. Novi hram treba
prvo podi}i, a zatim ga ukrasiti i obogatiti vrednim stvarima.
Na vama je, najvi{e, kakav }e on izledati i sa koliko }e vrednih
stvari biti oboga}en. Treba da bude podignut va{im zajed-
ni~kim snagama i materijalnom pomo}i. Na{ narod je rekao:
�Ko crkvi daje, Bogu pozajima�. ^inite tako da Boga imate za
du`nika, a On }e znati kako }e vam najboqe uzvratiti svojim
bogatim darovima.
Za darovane ikone, kandila, svete sasude, ode`de i druge
predmete budite uvek u vezi sa va{im sve{tenikom. Na{ narod
78 Besede ££
je davno rekao: �Stisnuta {aka niti prima niti daje�. Kad god
budete otvarali svoje srce prema potrebama ovoga posla i ka-
snije, otvara}e Bog svoje srce prema vama, prema svemu {ta ima-
te i od ~ega `ivite.
U dalekoj Australiji sreo sam jednog devedesetogodi{wa-
ka koji mi je rekao: �Kad god sam svoju ruku pru`ao, i otvarao i
davao, Bog je i meni davao; a kada sam svoju zatvarao i nisam da-
vao, i On je svoju dare`qivu desnicu ustezao�. Otvorite i pru-
`ite i vi svoju punu desnicu. Time ste sebe vi{e obogatili nego
osiroma{ili. ^inite tako i radi svojih nara{taja, koji }e zna-
ti ceniti va{a dobra dela, jer ste u wihove du{e ulili po{to-
vawe i qubav prema sebi i dugima.
Potrudite se da delo va{e {to pre zasija u svoj krasoti
svojoj e da bi se drugi ugledali na vas i bili im primer. Nastoj-
te da na grudima ove divne i rasko{ne prirode i grada izraste
veli~anstven hram, koji }e pru`iti duhovno ohrabrewe i utehu
svima oja|enima i razo~aranima, poni`enima i uvre|enima. On
}e u ovom modernom veku na}i novi na~in rada i `ivota, otvara-
ju}i srce svoje i vrata svoja svima qudima bez razlike. Kao i
uvek ranije, miri}e zava|ene, objediwavati udaqene i nepozna-
te. Bi}e ponovo velika zaloga na{e zajedni~ke duhovne kulture
i napretka.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 79
80 Besede ££
NOVI MANASTIR ‡ NOVO DUHOVNO@ARI[TE
*
Slavim Boga `ivoga {to ste se u ovoj novoj svetiwi u
ovako velikom broju okupili i pri~estili svetom mo-
litvom. Zagrejani bo`anskom qubavqu, podigli ste vi-
soko zastave vere na{e. Danas se ose}ate lakim. Sa krilima ve-
re va{e, pa`wom, qubavqu i odano{}u zakriliste ovo sveto me-
sto. Neka vam je sre}an i od Boga blagosloven ovaj prvi mana-
stirski sabor i saborovawe! Neka vas Bo`ja blagodat i blago-
slov duhovno oja~aju i uvek prate molitve ove svete obiteqi.
Crkva uvek ima mnogo poruka svojoj duhovnoj deci. Ova sve-
tiwa danas svima poru~uje da se najvi{e ~uvate greha. Sveti Jo-
van Zlatoust je ~esto govorio i ukazivao na opasnosti od greha:
�Samo je greh stra{an, a sve ostalo je pri~a i basna�, govorio je.
Pretvarawe dosada{we dragaqeva~ke crkve u manastir nema
nikakvu drugu svrhu do da se u wemu pobe|uje greh, do`ivqava
sna`nije duhovna relaksacija.
Svi mi o~ekujemo da se u ovoj svetiwi trude na delu
Bo`jem. Neka uvek imaju na umu re~ Gospodwu: �Bez mene ne mo-
`ete ni{ta ~initi�. Sa Bogom }e se ovaj manastir ose}ati `i-
vqi i `ivotvorniji. Sa ovog pripaqenog kandila pripaqiva}e
svoje kandilo vere i pobo`nosti svi koji mu budu dolazili radi
duhovne potrebe. Duhovna punota ovog manastira najvi{e zavisi
od onih koji ovde `ive i kako `ive. Duhovnim kopawem u dubinu
i visinu, u du`inu i {irinu, pronalazi se izvor vode `ive. Re-
kao je Spasiteq: �Ja do|oh da imaju `ivot i da ga imaju u izobi-
qu� (Jn 10,10). Treba znati: ako je slab `ivot, onda je slaba i ra-
dost; ako je jak `ivot, onda je jaka i radost. Sveti car David nije
video Hrista, nije se sa wim pri~estio kao {to to mi ~inimo,
nego je samo proro~ki naslutio Wegov dolazak u ovaj svet. Pa i
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 81
* Beseda odr`ana prilikom osve}ewa manastira Dragaqevca 26. jula
1985. godine.
ta slutwa obradovala je srce wegovo toliko da je iz sve snage
igrao pred Kov~egom zaveta. Taj Kov~eg zaveta, u kome su bile
neke svete stvari, u Starom zavetu praslikovao je Gospoda Isu-
sa Hrista � Svetiwu nad svetiwama.
Kako tek da se mi ne radujemo, draga bra}o i sestre, ne ra-
dujemo rado{}u neba? Kako da se ne veseli srce na{e od radosti
kada se pri~e{}ujemo Bogom i u istorijskom danu ove svetiwe
prisustvujemo wenom progla{ewu? Veliki je broj manastira u
na{oj svetoj Crkvi, i nikada ih nije mnogo. Kada bi se pred na-
{im o~ima pokazali svi oni manastiri kojih vi{e nema, tek ta-
da bismo shvatili koliko su na{i preci bili veruju}i, Bogu
odani i dobrim delima zadu`binarstva oboga}eni. Mi smo se da-
nas na neki na~in upodobili wima, otvarawem du{e i qubavi
prema ovom manastiru. Mi smo danas zajedno sa svima onima koji
su ovu svetiwu podizali, u woj se krstili, ven~ali i druge ver-
ske potrebe obavqali. Od danas je molba Crkve da ovde vi{e do-
lazimo, za wu brinemo, Bogu se molimo, podmladak umno`avamo.
Ovo je od danas ku}a devi~anstva, i nema ra|awa, a ima umirawa,
gde su podvizi i molitve, bdewa i umori, razgovori sa Bogom i
obilniji miris tamjana.
Ja ne umem da objasnim, a ni Vladika va{, ovu preveliku
tajnu Bo`ju � da se danas i u ovo vreme davna{wa namera i `eqa
ispunila. Ko je sve i koliko se molio da u plodnoj Semberiji
ovaj do`ivqaj bude ovako intenzivan, ne bih vam umeo re}i do
jedno: ovo je Bo`je delo, to je i iznad va{ih kolektivnih mo}i.
Bog i jo{ neko sa wim brine se za sve vas. Postavio je Bog vama
ovu svetiwu kao savest va{eg `ivota i rada, odnosa prema svojoj
du{i i drugome.
Bog je zadao ovoj svetiwi da bude prijateq svima, a prija-
teq se uvek voli i slu{a. Tako i danas mo`emo re}i: �Slu{amo,
Gospode, svetu re~ Tvoju, koja je isto tako vredna i sutra i dove-
ka kao danas. Ne znamo i ne moramo znati tajnu odluke Tvoje, ali
ose}amo da smo danas preporo|eni, radosni, veseli, vedriji, sna-
`niji i `ivqi. [ta nam vi{e treba? Ose}awe je ja~e od znawa.
Srce je pametnije od pameti. Qubav je ve}a od razuma.�
Radi poja{wewa stvari, dragi moji, da vas podsetim na jed-
nu va{u najva`niju obavezu, prema sebi i ovom manastiru. Ona
se ti~e va{e du{e. Pro~itao sam negde kako u jednom narodu po-
stoji obi~aj da kada neko ho}e da usvoji siro~e, raseca svoje pr-
82 Besede ££
si i daje mu da pije krv iz svojih prsa. Tako tu|in~e postaje pra-
vo ~edo i tu|inac postaje pravi roditeq. I kod nas Srba u ne-
kim krajevima kod pobratimstva dva ~oveka postoji obi~aj da
oni piju po nekoliko kapi krvi jedan od drugoga, i daqe se pona-
{aju i po{tuju kao ro|ena bra}a. Ovde ne}u govoriti i obja-
{wavati kako smo mi bili tu|inci i postali ponovo deca
Bo`ja. Onaj na~in, koji je Bog odredio, da sveta Crkva stalno
otvara prsi svoje i hrani presvetim Telom i `ivotvornom Kr-
vqu svoju decu, zadatak je i ove svetiwe. Nastojte koliko god vi-
{e mo`ete da imate zajedni~arstvo sa ovom svetiwom u Telu i
Krvi Gospodwoj, u svetom Pri~e{}ivawu.
Trudite se u dobrodeteqi, i od Boga pomo}i i{tite. Tru-
dite se u qubavi Bo`joj. Verujte: ko ima ve}u qubav, Bog mu daje
ve}i razum. Pomenuo sam: �Iz qubavi se ra|a razum�.
I na kraju da se pomolimo Bogu `ivome:
Blagoslovi, Bo`e, ovu svetu obiteq i wene `iteqe, po-
~etak i imetak. Dugo uzdr`i ovaj Tvoj dom na zemqi. Neka po-
bo`ni narod Tvoj u wu dolazi, usrdno se Tebi moli, a Ti pomozi
i ne odmozi.
Blagoslovi sve{tenike, duhovne pastire, koji su pozvani
da po milosti Tvojoj budu duhovni lekari, u~iteqi i upravi-
teqi u Crkvi. Ukrepi ih snagom da mogu raditi na slavu Tvoju
i biti na korist Crkvi i narodu svome, i da bi sa utehom ugle-
dali plodove svojih trudova.
Blagoslovi narodne trudbenike, graditeqe, u~iteqe,
braniteqe i kopa~e i sve tvoje proslavqava~e.
Blagoslovi roditeqe, da decu svoju po{tenom zaradom
hrane, da ih odgoje ne samo sna`ne telom, ve} i duhom, i da do-
`ive videti ih korisnim ~lanovima svoje svete Crkve i Otax-
bine.
Blagoslovi starce, da dugim i mudrim iskustvom, saveti-
ma i primerom upu}uju mla|e na svako dobro. Blagoslovi mla-
de` na{u, da po{tuju starije, primaju savete i opomene. Bla-
goslovi prijateqe, da im sveza prijateqstva {to ja~a bude.
Blagoslovi samohrane, sirote, bolne i nevoqne. ^uj smire-
ne molitve wihove. Pomozi ih da sa hri{}anskim trpqewem
podnose sve `ivotne neda}e.
Episkop dalamatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 83
84 Besede ££
MATI BO@JA, TEBI PRIPADAMO*
Svojom posebnom ulogom u istoriji ~ove~anstva Presve-
ta Bogorodica u`iva u na{oj svetoj Crkvi svoje poseb-
no mesto. Tako, ne mo`ete, i kada biste hteli na}i, ni
jedan pravoslavni hram u svetu u kome nije postavqena Bogoro-
di~ina ikona. Ne mo`ete na}i ni jedno pravoslavno bogoslu`e-
we u kome se ne nalaze pesme i molitve Presvetoj Bogorodici.
Ne mo`ete na}i ni jednu pravoslavnu pomesnu Crkvu u kojoj su
zanemareni ime, veli~ina i zna~aj Presvete Bogorodice.
Na{a crkva je posvetila preko godine vi{e posebnih dana,
sa posebnim bogoslu`ewima, veli~awima i proslavqawima ove
Bo`je ugodnice, izabranice i na{e uzoriteqice. Kao {to se
ona u susretu sa svetom Jelisavetom, majkom svetog Jovana i
Prete~e Gospodweg, proro~ki i molitveno izrazila: �Veli~a
du{a moja Gospoda, i obradova se duh moj Bogu Spasitequ mome�
(Lk 1,46-47), tako i mi na ovom bogoslu`ewu i uz post Pre~istoj
pevamo: �Spasi od neda}e sluge tvoje, Bogorodice, jer ti u Bogu
kao nerazorivoj steni i zastupnici pripadamo�.
U Svetom pismu Staroga zaveta onaj ~udesni prorok i bo-
goposlu{nik Mojsije, pred svoj odlazak u Egipat, po Bo`jem na-
re|ewu radi izvo|ewa svoga naroda iz Misira, video je ~udan
prizor ~uvaju}i stado ovaca svog tasta Jotora. Video je kupinu
koja je gorela a nije sagorevala. Tu mu se javio An|eo Gospodwi
u plamenu ogwenom iz kupine. U svojoj radoznalosti Mojsije se
uputi mestu ~udnom i svetlom, ali ~u glas: �Ne idi ovamo. Izuj
obu}u svoju s nogu svojih, jer je mesto gde stoji{ sveta zemqa�
(2 Moj 3,2-5). Ovaj an|eo praslikuje Gospoda Hrista ro|enog od
Bogorodice, a kupina koja je gorela a nije sagorevala, prasliku-
je stalno devoja{tvo Presvete Bogorodice. Na tom mestu docni-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 85
* Propoved na molebnu Presvetoj Bogorodici odr`ana u manastiru
Krupi 1989. g.
je podignut je manastir svete Katarine na Sinaju. I danas se po-
setiocima pokazuje ta kupina uvek zelena i sve`a.
Ovakvih ~udesnih doga|aja u istoriji Crkve Hristove i
Presvete Bogorodice ima jo{. U Svetoj Gori, u manastiru Hi-
landaru, gde je Presveta Bogorodica igumanija - domoupravi-
teq, iznikla je 1207. godine vinova loza iz groba prepodobnog
Simeona, oca Svetoga Save. Ona je hilandarskim monasima i
Svetoj Gori uop{te nadoknada za prenete svete mo{ti oca Sve-
tog Save u manastir Studenicu. Od tada pa do danas ova loza
stalno donosi svoje lekovite plodove, a wen plod najvi{e upo-
trebqavaju bez~adni bra~nici. Sav posao koji se na woj obavi
jeste orezivawe i brawe gro`|a na Krstovdan. I ona kupina u
manastiru svete Katarine na Sinaju i ova vinova loza u mana-
stiru Hilandaru pod neposrednom su brigom Presvete Bogoro-
dice. O Novoj godini bratstvo manastira Hilandara odre|uje
poslu{awa bratiji, pa su tako jedne godine drugom monahu dali
poslu{awe oko ove loze, a starog monaha sa ovim poslu{awem
odredili su na drugi godi{wi posao. Odmah slede}e no}i javila
se Presveta Bogorodica jednom od hilandarskih staraca i uko-
rila ih za{to su oduzeli poslu{awe oko loze monahu koji je taj
posao obavqao savesno i naredila da mu poslu{awe vrate nazad,
{to je Sabor staraca u~inio.
U manastiru Pe}koj patrijar{iji, nekada{wem sedi{tu
Srpskog patrijarha, ~uva se ikona Presvete Bogorodice koja je,
po predawu, kopija one ikone koju je naslikao svojom rukom sve-
ti apostol i jevan|elist Luka. Ovoj velikoj svetiwi mnogi pra-
voslavni i inoslovni dolaze radi svojih duhovnih potreba, i ni-
su retki slu~ajevi Wene pomo}i. Sestrinstvo ove svete obite-
qi svakog dana, pored svih ostalih dnevnih bogoslu`ewa, slu`i
jedno posebno bogoslu`ewe, Akatist Presvetoj Bogorodici, i
posle svakog ikosa, tj. odre|ene pesme kojih ima dvanaest, peva
se refren: �Raduj se, za{titnice i spasiteqice roda serpskago
krestonosnago�. Pravoslavni stanovnici Pe}i, okoline i mno-
gi drugi uva`avaju ovu veliku svetiwu kojom su Bog i Presveta
Bogorodica blagoslovili Srpsku crkvu i srpski narod.
Izneli smo ovih nekoliko primera da bismo pokazali ko-
liko je Bogorodica prisutna svagde i na svakom mestu. Prisutna
je Ona danas i ovde me|u nama, slu{a na{e molitve i pesme upu-
86 Besede ££
}ene za dobro sviju nas, na{ih bli`ih i daqih srodnika i sviju
qudi uop{te.
Prikqu~ujemo se milionima onih qudi u svetu koji Pre-
svetoj Bogorodici podi`u veli~anstvene hramove, veruju i gle-
daju divne dokaze pomo}i Bo`je, Bogorodi~inim hodatajstvom.
Veli sveti apostol Pavle: �Bez vere je nemogu}e ugoditi Bogu�
(Jev 11,6), odn. ko izgubi veru u Boga, bi}e od Wega odba~en. Sa-
vremenici patrijarha Noja nisu verovali u Boga i skrenuli su s
puta Gospodweg i qudskog. Preko istog praoca Bog ih opomiwe,
i ne poslu{a{e. Zato re~e Gospod Noju: �Ho}u da istrebim sa
zemqe qude koje sam stvorio, od ~oveka do stoke, i od sitne `i-
votiwe i od ptica nebeskih, jer se kajem {to sam ih stvorio�
(1 Moj 6,7). Kaznio ih je op{tim Potopom, i samo se Noje spasao
sa svojom porodicom, jer �Noje be{e ~ovek pravedan i bezazlen
svojega veka; po voqi Bo`joj svagda `ivqa{e Noje� (1 Moj 7,9).
Tako i u Novom zavetu Jevreji ne verova{e Hristu: �Jer svojima
do|e i svoji ga ne primi{e� (Jn 1,11), niti Wegovim svetim
Apostolima, pa im je Gospod poslao Rimqane da im razore hram
i grad Jerusalim, a wih raseja po ~itavom svetu.
Neka svedobra Majka Bo`ja i na{a, pred ~ijim se svetim
likom sada nalazimo i molimo, oja~a na{u veru u Boga, posebno
u dana{we vreme kada je vera u tako velikoj krizi, kao mo`da
nikada. Naro~ito neka pogleda na nara{taje na{e, koji su se na-
{li na mnogim bespu}ima, pa u svojim najlep{im godinama, kada
se pred wima ukazuju `ivotni putevi, na sebe di`u ruku.
Pomolimo se Presvetoj Bogorodici, na{oj za{titnici i
zastupnici, da od na{e dece i od drugih otkloni sve one nega-
tivne stvari i vra`ije nasrtaje, kako bi se najpre povratila po-
slu{nost i po{tovawe roditeqa, starateqa, sve{tenika i bo-
goboja`qivih u~iteqa i svakog starijeg koji u sebi gaji strah
Bo`ji.
Bo`ji blagoslov, molitvama Presvete Bogorodice, bio na
svima vama, draga bra}o i sestre, uz radosni slavopoj Materi:
Raduj se, darovateqko bo`anskih darova!
Raduj se, divni vaspita~u devojaka i ostale mlade`i!
Raduj se, putovo|o zabludelih!
Raduj se, jer se tobom raj otvori!
Raduj se, Nevesto Nenevesna!
Episkop dalamatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 87
88 Besede ££
RADOST OD STRADAWA ZA VERU*
Na{ narod je stotinama godina hri{}anski narod. On je
zasnivao svoju radost na Onome koji je Radost, koji je
Amin. To je Gospod Hristos za koga je u Svetom pismu
re~eno da je Da i da je Amin. Otuda je poticala ova radost u na-
{em narodu i ostala do danas. To je blaga vest, a ne filosofija;
to je radosna vest koju na{a sveta Crkva propoveda s qubavqu
pred Bogom i ~ovekom.To je bila i uvek ostala radost svih svetih qudi, i me|u
wima je i radost i svetog velikomu~enika Prokopija. Ka`em,velikomu~enika, jer je svoj `ivot posvetio Bogu, Tvorcu neba izemqe, i pored maj~inog mnogobo`a~kog vaspitawa, da bi i ona,ugledaju}i se na sina, postala hri{}anka sa jo{ 12 `ena koje sumu~eni~ki skon~ale svoj `ivot. Kada se Hristos javio veliko-mu~eniku Prokopiju, rekao mu je: �Ja sam Hristos, sin Bo`jiraspeti�. I jo{ mu re~e: �Ovim znamewem (krst) koje si video, swim pobe|uj neprijateqe svoje, i mir tvoj bi}e sa tobom�. Po-sle toga svetiteq se odrekao svih zemaqskih po~asti koje mu jenudio mnogobo`ac, rimski car Dioklecijan, ina~e poreklomDalmatinac.
Svetiteq je kao hri{}anin postao sav pozitivan i nimalonegativan. On je svetiteqskog `ivota i u wemu se gasila i mu~e-ni{tvom ugasila tama greha. Bog ga je prihvatio kao svoje svetodete. U ono vreme bilo je mnogo u~iteqa roda qudskog, a i ka-snije, koji su govorili: qudi, ovo je put, ovo je istina. Ovim pu-tem idite i na}i }ete Oca svog nebeskog Koji je tvorac svih nas.Sve {to su tvrdili u Hristu je, i srce qudsko samo jedno i{te -potvrdu onoga {to je u svakom ~oveku upisano, tj. bogoliku du{ukoja je glavna u na{oj li~nosti.
Prokopije je posle javqawa Hrista `eleo samo Carstvo ne-besko, pravdu i qubav Bo`ju. Kao da je govorio: �O srce, dubinotajanstvena! Moste izme|u qudi i neba! Ti nisi samo organ krvi,ti si i organ duha. Telo je samo {ator du{e.� @iva du{a, bra}o i
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 89
* Propoved na Svetog Prokopija.
sestre, je carica du{a; pod {atorom tela wu tra`i za nevestuCarski Sin, Gospod Isus Hristos. Takva je bila du{a svetogProkopija, ali i ugled nama da i mi hri{}anskim vrlinama negu-jemo svoju du{u.
U Svetom Pismu je re~eno: �Ostavi}e ~ovek oca svoga i ma-ter svoju i bi}e sa svojom `enom jedno telo� (Mt 19,5). I zaista,zbog `enske qubavi ~ovek ostavqa roditeqe, ali zbog qubaviprema Hristu ostavqa sve. Hristos je iz qubavi prema qudimaostavio Carstvo nebesko, horove heruvima, ve~nu radost, osta-vio je i si{ao na zemqu da primi stradawa i glad, i `e|, i muku,i bi~, i krv i smrt! Radi ~ega? Iz qubavi neiskazane. To je ple-menita qubav koja obuhvata i nebo i zemqu, i sav vidqivi i ne-vidqivi svet. Takvu qubav imali su na{i preci, jer su u srcasvoja usadili nebesku radost, wom su se krepili, wom su ovajprelepi hram podizali, a koji bi sada trebalo obnoviti i ulep-{ati. Od te nebeske radosti su dobijali mir i pokoj, i zato kodwih nije bilo ubistava i samoubistava kao danas, nije bilo mno-go ~ega drugog negativnog.
Neverstvo su ~uvali mnogobo{ci, savremenici svetogProkopija, a bilo ih je kasnije i ima ih sve do dana{wih dana.Oni su mu govorili: ostavi tu prosta~ku i nekulturnu veru. Go-vorili su: vera ti ne vaqa, i to je samo velika glupost. On imodgovara: Da li je vera pravoslavna prosta~ka? Zar je prosta~kavera ona koja propoveda qubav prema svima narodima, da se svinarodi ve`u u jedno bratstvo? Zar je vera prosta~ka koja sve qu-de naziva decom Bo`jom i bori se za slobodu wihovu?
On, sveti Prokopije, kada je bio izveden na gubili{te, po-sle velikog mu~ewa, kao veruju}i ~ovek podi`e ruke svoje premaistoku i pomoli se Bogu za sve bedne i nevoqne, sirote i udove,a naro~ito za Crkvu svetu, da uzraste i rasprostre se, da pravo-slavqe sija do skon~awa vremena. I bi mu s neba javqeno da jeusli{ena wegova molitva, posle ~ega radosno prostre glavusvoju i ode Gospodu u ve~nu radost.
Mitropolit Nikolaj
90 Besede ££
O NEPOKOLEBIVOJ VERI*
A Stefan pun vere i sile ~iwa{e znake i ~udesa
velika me|u qudima.
(Dap 6,8)
Na{a vera je ponikla na krvi � Wen osniva~, Gospod I-
sus Hristos je postradao. Tako isto su stradali sveti
apostoli i mnogi drugi wihovi sledbenici. Crkva We-
gova je obagrena krvqu mnogih mu~enika i silom Bo`jom utvr-
|ena na zemqi.
Kao {to je svakoj biqki potrebno mnogo vlage da bi uzra-
sla i donela plod, tako je i veri na{oj u wenoj mladosti bilo
potrebno mnogo krvi, i to krvi pravedni~ke, da bi uzrasla i ra-
zvila se do neslu}enih razmera i visina.
Prvi koji je svojom krvqu zalio mladu biqku na{e vere
bio je sveti prvomu~enik i arhi|akon Stefan, ~ovek pun vere i
sile Bo`je.
Takva je sudbina dece Bo`je koja su Crkvom oven~ana i si-
lom Bo`jom oboga}ena. Zato su qudi odvajkad verovali da samo
krv pravedni~ka spasava i iskupquje. Veliki qudi ne dolaze u
svet da u`ivaju radosti sveta, nego da se radosti otkriju i omo-
gu}e maloj bra}i. I jo{ ne{to: Bog ho}e da veliki qudi postanu
jo{ ve}i i da im se ime nikada ne zaboravi. Hristos je znao da je
Wegovo delo najve}e, pa zato i najve}e `rtve iziskuje. On je
predvi|ao Golgotu i za sebe i za svoje u~enike i sledbenike. Go-
vorio je: �Svi vi koji ho}ete da budete so zemqi i svetlost sve-
tu, bi}ete goweni, mu~eni, na sudove izvo|eni i na velike muke
stavqani�. Isticao je najboqe primere roda ~ove~jeg, one koji
su se najvi{e `rtvovali za delo Wegovo. Odmah u po~etku, we-
govi u~enici nisu to sve razumeli. Mislili su kao i wihovi ze-
mqaci da je Carstvo Bo`je mnogo jeftinije, da }e ono do}i bez
qudskog truda i napora. Docnije su im re~i wihovog U~iteqa
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 91
* Propoved na Svetog arhi|akona Stefana.
bile jasnije � kada su Ga videli na krstu i kada je wihov duh po-
~eo da podstrekava na po`rtvovawe.
^esto razmi{qamo o mladala~kom dobu na{e vere, isto o-
nako kao {to ~esto razmi{qamo i se}amo se svoje mladosti. Da-
na{wi svetiteq sveti arhi|akon Stefan je krvqu svojom pomo-
gao uzrastawu na{e vere. Podse}a nas na prve dane Crkve i po-
slu`io na{oj veri na najboqi mogu}i na~in.
U Svetom Pismu Novoga Zaveta jedino je wegovo `itije is-
pisano perom svetog apostola i jevan|elista Luke, wegov `i-
vot, wegovo stradawe i proslavqawe (Dap gl. 6-7).
Sveti jevan|elist Luka pi{e: Sveti prvomu~enik i arhi|a-
kon Stefan bio je srodnik svetog apostola Pavla. Bio je prvi od
sedmorice |akona koje sveti Apostoli rukopolo`i{e i odredi-
{e im slu`bu u Crkvi. Silom svoje vere Stefan ~iwa{e velika
~uda me|u qudima. Neprijateqi prave vere behu u stalnoj pre-
pirci sa wim, i on ih uvek pobe|iva{e svojom mudro{}u i silom
Duha. Ne mogav{i mu ni{ta, uzbuni{e narod i stare{ine protiv
Stefana. Brzo su prona{li i la`ne svedoke. Tada Stefan stade
pred narod i svi vide{e lice wegovo kao lice an|ela, tj. lice mu
be{e ozareno blagodatnom svetlo{}u, i govora{e im o mnogo-
brojnim ~udima i dobro~instvima Bo`jim, koja Bog u pro{losti
narodu ~iwa{e. Naro~ito je svoje protivnike izobli~io za ubi-
stvo Hrista i nazva ih izdajnicima i krvnicima. I dok je ovo go-
vorio, a protivnici {krgutahu zubima, Stefan pogleda na nebo i
vide nebesa otvorena i Sina ~ove~jeg, tj. Gospoda Hrista, gde sto-
ji sa desne strane Boga. Toliko se na wega razjari{e da ga izvedo-
{e iz grada i pogubi{e kamewem. Ovo se desilo ne tako davno po-
sle silaska Svetoga Duha na Apostole. Telo svetiteqevo je ba~e-
no i ostavqeno nesahraweno da ga gradski psi razvuku. Pogreben
je na imawu Gamalilovom nedaleko od Jerusalima, a sahranu je
obavio sam Gamalilo, visoki dr`avni slu`benik i potajni hri-
{}anin.
Dana{wi dan je posve}en pronalasku wegovih svetih mo{ti-
ju. To je bilo ovako. Dugo se za wegove svete mo{ti nije znalo. Ka-
da 1054. godine nastupi za Crkvu mir i sloboda ispovedawa vere,
nekom sve{teniku Lukijanu u snu se javi sveti Gamalil i re~e:
Otidi do episkopa jerusalimskog Jovana i reci mu: �Dokle }emo
biti zatvoreni (arhi|. Stefan, sv. Nikodim, Gamalil i sin mu A-
viv), za{to nam ne otvara{? Jer u vreme tvog episkopovawa treba
92 Besede ££
da budemo projavqeni. Zato bez odlagawa otvori grob na{, gde mo-
{ti na{e le`e zanemarene, ~as kva{ene ki{om, ~as ga`ene noga-
ma nedostojnih. Ja se ne brinem toliko za sebe koliko za svete {to
sa mnom le`e, koji su dostojni velike ~asti. Otvori mo{ti da bi
Bog otvorio vrata milosr|a svetu, pritisnutom mnogim nevoqa-
ma.�
Od ovog nare|ewa i javqawa upla{io se ovaj sve{tenik i
molio da mu se to javqawe i nare|ewe ponovi tri puta kako bi
bio siguran da je to Bo`ja stvar, a ne od ne~astivog. Ta~no mu bi
re~eno gde je zajedni~ka grobnica i kakav je raspored grobova,
{to je obele`eno zlatnim korpama mirisnog cve}a. Na grob
svetog arhi|. Stefana stavqena je zlatna korpa sa crvenim cve-
}em. Ovo zbog toga jer je umro mu~eni~kom smr}u, a ostali gro-
bovi obele`eni su zlatnim korpama i belim {afranom jer su
umrli prirodnom smr}u. Po datom rasporedu, svete mo{ti sviju
prona|ene su, i bi velika radost u Jerusalimu i okolini u Cr-
kvi Hristovoj i me|u vernom bra}om. Docnije, mo{ti sv. arhi-
|akona Stefana su prenete u Carigrad i polo`ene u novosagra-
|enoj crkvi, gde su se zbivala mnogobrojna ~uda da je to nemogu-
}e iskazati, ka`e `ivotopisac.
Mi koji smo danas do{li u ovaj sveti hram, kao i oni koji
nisu, odajemo du`no po{tovawe po`rtvovawu herojske du{e
Stefanove. To po`rtvovawe dr`imo korisnim za dobro i spas
na{e bra}e kao delo dostojno divqewa. Herojstvo je u hri{}an-
stvu bilo uvek visoko ceweno, a i danas se ne mawe ceni. U isti-
ni biti hri{}anin, ne zna~i ni{ta drugo nego biti heroj, biti
~ovek koji se `rtvuje za stvar ~ove~anstva ili za stvar Boga.
Otuda, na{a vera tra`i po`rtvovawe; ne tra`i ne{to {to bi
se du{i na{oj protivilo, nego ne{to u biti na{oj zasnovano.
Pa ipak, draga bra}o i sestre, na{a vera i na{a priroda ni-
su jedno te isto. Na{a vera te`i da na{u prirodu oplemeni, obla-
godati, da ~oveka sazda onakvim kakav je dana{wi svetiteq � da
bude pun vere i Duha Svetoga. Na{a priroda je konzervativna, na-
{a vera je i napredna. Priroda te`i da nas zadr`i pri na{im sta-
rim navikama, vera nam ne dozvoqava ni za trenutak da budemo za-
dovoqni sami sa sobom, da stojimo. Vera zahteva neprekidno obna-
vqano srce i nepovre|enu du{u, sli~no svecima Bo`jim. Ona tra-
`i da svako ve~e postavqamo sebi pitawe: jesi li danas postao bo-
qi, savr{eniji nego {to si bio? Priroda je na{a kao jedan grub
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 93
kamen iz koga umetnik izra|uje najlep{u figuru. Vera je neumorna
u gla~awu na{e prirode. Deca vere, bra}o i sestre, nisu oni koji
misle da su dostigli savr{enstvo, ve} oni koji ose}aju glad i `e|
za savr{enstvima. Blago gladnima i `ednima savr{enstva u Bogu,
jer su to pravi sinovi Bo`ji. Ova glad i `e| po~iwe od ~oveka �
`ivotiwe, a zavr{ava se Bogo~ovekom. Be`ati od `ivotiwstva u
sebi i pribli`avati se Bogu, bitni je nalog na{e vere. Taj put je
te`ak i zamoran, do mu~eni{tva protegnut. Zato je oduvek, pa i sa-
da, napredovawe u oblagoda}avawu duha i srca na{eg sporo, te nam
na{a vera i nala`e da se u `ivotu sa~ekujemo, dovikujemo i uza-
jamno podra`avamo na velikom putu ka savr{enstvu. Na{a vera
nam stavqa u du`nost: da gledamo preda se i kr~imo put napretku,
da se osvr}emo nazad, zbog onih nemo}nih i zaostalih na putu svoga
spasewa. Bog ne}e samo jednog naprednog ~oveka, ve} napredno ~o-
ve~anstvo. Put koji vodi jednom naprednom ~ove~anstvu zove se po-
`rtvovawe.
Tako, draga bra}o i sestre, put dana{weg svetiteqa je zai-
sta put po`rtvovawa i `rtve sve do mu~eni~ke smrti, do krvi.
Na taj put su iskakali i poku{ali ga skrenuti na drugu stranu
neprijateqi Bo`ji, kao {to ~ine sa slabima. ^uli ste koliko
su sebe uneli u mu~eni~ku smrt svetog arhi|akona Stefana.
[ta su sa tim postigli? Ni{ta. Svetiteq i danas `ivi, prosla-
vqen od sviju, pred Bogom veliki, dok se za wihova imena gotovo
i ne zna.
Mudar je onaj ~ovek koji se ne osvr}e ni levo ni desno, nego
se`e napred za nepropadivim vencem slave Bo`je, poput svetog
prvomu~enika i arhi|akona Stefana. Mudar je onaj ~ovek koji
neprestano stra`ari na vratima srca svoga i ne dozvoqava ni
najmawem poku{aju ne~astivoga da pomuti radosti wegove. Mu-
dar je onaj ~ovek koji neprestano pere srce svoje u bawi pokaja-
wa i hrani se svetim Pri~e{}em...
Episkop dalmatinski Nikolaj
94 Besede ££
KAKO SUSRESTI HRISTA*
Re~e mu Simon Petar: Gospode, kuda ide{? Isus
mu odgovori: Kuda ja idem ne mo`e{ ti sada i}i
za mnom, ali }e{ posle po}i za mnom.
(Jn. 13,36)
Danas }emo govoriti o tome kako lagano kora~a Hri-
stos. On bira mesto gde }e stati svojom svetom nogom,
jer ne `eli stati u krv. On ide uskim putem, jer ne mo-
`e i}i {irokim poqem greha. On se provla~i izme|u razbojni-
ka i biva guran laktovima raznih {i}arxija, jer ho}e da se pro-
bije napred.
On dolazi me|u nas kao gost, recimo, i pita nas za put!
�Poka`ite mi put bez krvi, bez greha i bez razbojnika.�
Kakav bismo mu odgovor mogli dati? Gde bismo na{li put do-
stojan stopa wegovih? Kada bi provrela sva usahnula krv iz ze-
mqe, zemqa bi bila sva crvena od krvi i sa nepreglednim jeze-
rima krvi. Kada bi buknuo plamen iz svakog mesta obesve}enog
grehom, zemqa bi se pretvorila u plameni pakao. Kada bi vaskr-
sli svi mrtvi razbojnici i uparadili se na zemqi sa `ivima, ze-
mqa bi li~ila na ogromnu i neprohodnu {umu od qudskih tela.
Mi mu ne bismo mogli re}i: idi, Gospode, kroz gradove, jer
su steci{te sablazni. Ne bismo mu mogli re}i: idi, Gospode,
kroz sela, jer ih nema koja ne li~e danas na gadarinsku oblast.
Ne bismo mu mogli re}i: idi, Gospode, kroz {umu, jer je ona sa-
veznik jataka i razbojnika; u {umi je Kain ubio brata svoga A-
veqa. Ne bismo mu mogli re}i: idi, Gospode, morem, jer je more
grobnica pirata i pustolova. Ne bismo mu mogli re}i: idi, Go-
spode, vazduhom, jer je iz vazduha ~ovek vr{io zlo~in nad bra-
tom svojim.
Mi obi~ni smrtnici kora~amo bez zazora kuda nas o~i vo-
de i `eqe gone, pa ko bi od nas mogao re}i: po|i, Gospode, za na-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 95
* Propoved odr`ana na Svetoga Iliju u Smoqani.
ma, za stopama na{im. Mogli bismo mu drugo ne{to re}i: Ne do-
lazi, Gospode, dok se ne izgradi put za tebe!
Ili, ko bi od nas umeo pokazati ku}u u kojoj bi Bog mogao
predaniti i no}u se odmoriti?
Ja, ti i on dali bismo razli~ite odgovore.
Ja bih mu rekao: ti si car, Gospode, idi u carske dvorove!
Ja bih se prevario. Zar su carski dvorovi malo puta bivali i-
zvori{ta zla svakojakog, la`nog bqeska i rasko{i, koja danas
jeste, a sutra je nema. Zar kod Iroda i Nerona da gostuje Hri-
stos?
Ti bi mu rekao: idi u hramove, u crkve, jer si prvosve{te-
nik. Ti bi se prevario. Kako bi se mogao Bog nastaniti u razru-
{enim hramovima i nehatom qudskim dovedenim do toga da vi{e
li~e na zapu{tena i nesveta mesta nego sveta.
On bi mu rekao: ti si, Gospode, prijateq sirotiwe, pa idi
wima. No, ko jem~i da dana{wa sirotiwa ne}e pre ponuditi o-
trov nego hleb. Ili bi mo`da rekao: idi bogata{ima, ali ko zna
da li bi se za wega putnika u rasko{i i raskala{nosti mogla
na}i koja mrva hleba.
No i ja, i ti i on kada bi se dobro obazreli oko sebe, zasti-
deli bismo se i rekli: idi od nas, Gospode, dok ne sazidamo dom
dostojan Tebe!
Mi se ne bismo mawe mu~ili i sa odgovorom na Hristovo
pitawe: �U koje vreme da vam do|em?� Jer koje je vreme bilo bez
krvi, bez greha i bez razbojnika? I samo vreme kada se Hristos
pojavio na zemqi, nije bilo Hristovo vreme, ve} vreme zlo~ina
i Golgote. Jedno bismo samo mogli odgovoriti: Ne dolazi, Go-
spode, jer jo{ nije vreme Tvom dolasku.
I tako, kada bi se oglasio dolazak Hristov, mi mu ne bismo
znali ni put pokazati, ni dom za stanovawe ponuditi, niti vre-
me ozna~iti. Mi bismo se zbunili i zastali kao {to se zbune
gra|ani jedne male varo{ice kada se oglasi dolazak vladara u
wihovu sredinu. Dotle bezbri`ni i samozadovoqni palan~ani
uzdi`u i hvale svoju palanku, hvale wene dra`i i lepote. Na
glas dolaska visokog gosta, oni vide {to dotle nisu videli, ose-
te ono {to do tada nisu osetili. Oni tek tada vide neokre~ene
ku}e, provaqene puteve, ne~iste ku}e i dvori{ta, sme{ne seo-
ske pomodarke, bosonogu i goli{avu decu, i sve � sve ostalo {to
mo`e da ~ini savr{enijom bedu i ni{tavilo jednog mesta. Du-
96 Besede ££
bok ose}aj stida nai{ao bi na ove me{tane, i oni bi rado poru-
~ili vladaru: ne dolazi u na{e mesto dok sve ne izgradimo {to
}e biti milo srcu tvome i drago pogledu tvome.
Isti ovakav slu~aj je i sa Hristom i sa nama. Dok se jo{
nije oglasio Hristov dolazak mi govorimo: neka do|e u svako
vreme! Imamo ~istih puteva kojim }emo ga voditi, ~istih domo-
va gde }emo ga primiti. Imamo lep{ih ulica nego {to je imao
Jerusalim u vreme wegovog prvog dolaska. Mo`da bi se za~udio
opremi na{ih ulica i otmenosti na{ih ku}a. Neka do|e. On i
sa wim dvanaest apostola; neka mu se pridru`e i ovog puta Moj-
sej i Ilija.
Me|utim, recimo, da se oglasi takav dolazak, i mi se zami-
slimo i razmislimo dubqe. Pred Hristovim pogledom lome se
na svima na{im tajnama pe~ati i iz stopa wegovih vaskrsava i-
storija tih stopa zemqe od prapo~etka pa do danas. Hristos bi
gledao zajedno sa nama na greh i krv koju smo zastrli glatkim
pokriva~em.
Ili bismo mu pri dolasku bacali cve}e i pozdravqali ga.
To je ~iweno i u Jerusalimu prilikom wegovog sve~anog ulaska,
ali je ostao spokojan i nije ga to zanelo ni ponelo kao zemaqske
gospodare {to ponese. Zar da mu posle dvadeset vekova opet iz-
nosimo cve}e i de~je {arenilo? Zar ne bismo mogli izneti mu u
susret ~ista srca, uzvi{ene duhove i dobra dela kao zreli qu-
di? Trebalo bi ga pozdraviti jednom izjavom, jednom jedinom,
koja stvara radost Wemu i nama:
� Gospode, kod nas nema nevino prosute krvi, i nema greha
i nema razbojnika.
Ni to ne bismo mogli u~initi a da ne la`emo, a ko sme la-
gati pred Onim koji ne samo zna, nego i gleda istinu.
Da li da mu napravimo trijumfalne kapije. To je jadna mi-
sao u vezi sa Hristom. Trijumfalne kapije se prave onima koji
se mogu provu}i ispod wih, a Hristos je vi{i od tih kapija. No-
sioci zemaqske slave tra`e te kapije, a Hristos je nosilac ne-
beske slave. Nebeski svod je jedina Wega dostojna trijumfalna
kapija.
I jo{ ne{to: pred zamaqske visokodostojnike izlaze naj-
pre bogata{i, ratnici, zaslu`nici, jednom re~ju, krem jednog
mesta. Niko se od wih ne bi istr~avao da do~eka Hrista. Napro-
tiv, povukli bi se, tra`ili bi mesto {to udaqenije i skloniti-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 97
je od wegovih pogleda, jer ko mo`e izdr`ati poglede bistre kao
na Alpima i plamene kao muwe u crnim oblacima? Zatim, ko da
pru`i svoju ruku i rukuje se sa Hristom u ime svih? ^ija je ruka
toliko ~ista da sme dohvatiti ruku Sina Bo`jeg? ^ija je ruka
toliko sna`na da se dohvati Hrista, a da mu se celo telo ne za-
trese?
Da istaknemo napred decu, kao {to su ih u Pri{tini isti-
cali prilikom one iredentisti~ke prevare! Ni to ne bi bilo
dostojno: pre dve hiqade godina Hristos je nalazio radost samo
na deci. Danas on `eli da vidi zrele qude kojima bi se zarado-
vao kao deci. Mi bismo se zbunili, i stid bi obuzeo na{e du{e
zbog neslu}enog siroma{tva sveta. Zbunili bismo se i rekli:
Gospode, ne dolazi nam, ni{ta nije spremno za do~ek tvoj, mi
smo gre{ni qudi!
Ova izjava, kao i one ranije, name}e jedno drugo pitawe:
Dokle da dr`imo Hrista u progonstvu?
Nije li ova zemqa vi{e wegova ku}a nego na{a? Ne stoji
li on bli`e Bogu nego mi? Nismo li mi isuvi{e drski kada se
pravimo gospodarima u tu|oj ku}i, iz koje smo proterali doma-
}ina i wegovu najmiliju i najsrodniju ~eqad?
Ko je Hristos? � upita}e neko. Ko je taj ~ovek da posle dva-
deset vekova moramo voditi ra~una o Wemu. Raspravqati se je
li istorijska li~nost ili mit? Je li bio na ovoj planeti i za-
{to se o wemu tako mnogo govori u celom svetu? Za{to su mu po-
dignuti toliki hramovi? Za{to se sve na zemqi vezuje za wega i
za{to ga se nikada ne mo`emo osloboditi? Za{to povremeno
vaskrsava u na{im du{ama, i ko onda treba da nas stalno podse-
}a na sebe, na nebo, na duhovni svet?
Taj ~ovek nije bio kao drugi qudi koji se odnose ropski
prema sebi i prema drugima. Ne, to je jedini slobodan ~ovek ko-
ji je hodio po zemqi; ophodio se o~inski prema dobrima i gospo-
darski prema zlima. On se kretao u ovom svetu ne kao najamnik,
ve} kao pravi doma}in u svome domu. Najamniku je stalo do toga
da se najede i napije, makar svi oko wega gladovali. Najamniku
je svejedno � ostala ku}a ili propala; za wega je najva`nije da
on ne propadne. Doma}in se pak brine o celome domu, i o svojoj
~eqadi u wemu.
Hristos je postao sinteza svih najvi{ih svetskih ideala.
Sloboda, razum, qubav, vera, rad, plemenitost � sve se to nalazi
98 Besede ££
u jednom jedinom imenu - Hristos. To je ime postalo simvol i
pokroviteq svake uzvi{ene misli, svakog plemenitog ose}aja,
svakoga pregnu}a koje slu`i op{tem dobru. To ime je proro~an-
stvo jo{ u potpunosti neostvareno, proro~anstvo svega ideal-
nog.
Hristos je jo{:
Sloboda koje }e se zacariti me|u qudima i qubav }e zavla-
dati me|u qudima. Ropske du{e }e se prenuti i sloboda }e ih za-
hvatiti.
Do}i }e vreme kada }e se proka`enim smatrati ~ovek koji
u Boga ne veruje.
Do}e vreme kada }e svi qudi misliti i raditi o dobru svih
qudi. Slabi }e biti nadahnuti snagom, a mi{ice silnih malak-
sa}e. Maleni }e pogledati u zvezde i pora{}e, a visoki }e vide-
ti Boga i spusti}e se.
Zara{}e rane uvre|enima, i uteha }e do}i neute{enima.
Zelena{ima se ne}e znati grob na zemqi, ni tvrdicama
ime me|u sinovima qudskim.
Krvnicima }e krv zamutiti pamet, a zlato`derci }e ugwi-
liti u zlatnim sanducima - {kriwama.
Klevetnicima }e se napuniti usta crva pod zemqom, a in-
trigantima zmije }e se obavijati oko nogu i zmijska jaja polaga-
ti na wihov jezik.
Mrtvi gurmani i pijanice slu`i}e za hranu `ivih gurma-
na, koji gmi`u po zemqi i grobovima.
Novi qudi rodi}e se na zemqi, i o starim qudima pri~a}e
se kao o stra{ilu.
^elo tih novih qudi bi}e visoko i blistavo od misli, a sr-
ce toplo od qubavi.
Pohotqivo meso presta}e da li~i na neuga{en kre~, koji
sve ve}ma bukti {to se vi{e u w vode sipa.
Plemenitost }e izbiti iz tamnice na povr{inu, a grubost
}e potonuti na dno. Zlo }e biti pobe|eno, i dobro }e triumfo-
vati. Sve {to pomenusmo proro{tvo je Hristovo i ogovor na pi-
tawe: Ko je Hristos?
Radi poja{wewa ovoga o ~emu je re~ dodajmo jo{ ne{to:
Zidine jednog isto~wa~kog grada bile su debele devet, a
visoke petnaest metara. Nad jednom od kapija bilo je napisano
Niniva, kojoj je druga~ije ime Budu}nost. Vreme je zbrisalo tu
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 99
gordost qudsku. Danas i najmawi vetri} titra se sa pra{inom
biv{eg grada. Hiqada gradova {irom sveta, koji su se zvali bu-
du}nost, danas nema. Svi oni li~e na Ninivu. Svi ti gradovi ka-
ko su osvitali, davali su sebi ime Budu}nost, kao i danas. Sva-
ki od wih je reklamirao svetu: mir i kulturu. Me|utim, koliko
je danas svetska istorija registrovala ratova � na svaku tre}u
godinu dolazi po jedan me|uqudski sukob, po jedan rat. I danas
na{e vreme nije bez ratova; vode se u isto~nim zemqama, i napo-
ri mirotvoraca propadaju.
Zatim, na svojim kapijama su ispisivali krupnim slovima:
rad i ~ovekoqubqe. Me|utim, najzanimqiviji wihov rad, i onda
i danas, odnosi se na ~ovekoubistvo. Nismo li bili svedoci u
samo posledwem ratu te{kih krvoproli}a i vrlo skupo pla}ene
slobode? Nismo li i pred drugom polovinom ovog veka do`ive-
li predhri{}anska vremena?
Zaista, ponovilo se sve ono o ~emu smo u {kolskim uxbeni-
cima u~ili iz svetske istorije, shvatili smo da je to nepovrat-
no pripalo pro{losti. Digao se ~ovek na ~oveka i narod na na-
rod. Nagomilane su gvozdene ma{ine, pune pritajenog ogwa, a
kojim ste ga|ani i vi i ova va{a crkva. Zemqa je poplavqena kr-
vqu, i odebqana od mesa qudskog. ^etiri decenije su pro{le ka-
ko su umukli qudski jezici. ^etrdeset godina je pro{lo kako su
majke pogledale i gavranovima otimale qudske le{eve, slu{aju-
}i uz re~i: mi poznajemo meso na{ih sinova! Sestre su premeta-
le rawenike, i me|u wihovim bledim licima tra`ile lica svo-
je bra}e. Udovice su sa krvavim o~ima od suza gledale kako im se
brzo rastura savijeno porodi~no gnezdo i, be`e}i pogledima u
budu}nost, privijale se uz decu svoju. Siro~ad jo{ i danas u mi-
slima tepaju i pitaju majku svoju: gde je grob oca moga. Ali najte-
`i bol je kada se ~ovek seti da to biva u HH veku.
Crkva Hristova govori protiv ratova u svetu. Ona se uvek
stavqala na stranu pravednog borca; nikada na stranu ofanziv-
nog, ve} defanzivnog rata; nikada na stranu napada~a, ve} bra-
niteqa.
Ko je sve kriv {to je ovde usporio hod Hristov i {to se
me|u qudima nije produ`io mir i dobra voqa?
Krivi su oni koji su prvenstveno prepre~avali put Hristu
svojim dobitkom i svojom sla{}u. Krivi su i one Jude i Borxije
koji su od qudi tra`ili maksimum dobra, a uzvra}ali maksimu-
100 Besede ££
mom zla. Krive su one nepokajane Tamare i Magdaline iz kojih
je uvek izbijao r|av zadah. Krive su tvrde glave i tvrda srca ko-
ji svoju tvrdoglavost nazivaju genijalno{}u i tvrda srca karak-
terno{}u. Krivi su velika{i koji su posezali za tu|om stoli-
com, mu`evi koji su se pa{tili za tu|om `enom, bogata{i koji
su pru`ali ruku za siroma{kovom parom. Kriva je mr`wa koja
pobada prepreku na putu Bo`jem i qudskom.
I u ovim krajevima bosanskopetrova~ke op{tine, pa i u o-
vom mestu, vrlo lagano kora~a Hristos. Koliko god Bo`jih bo-
gomoqa imamo ovde, sve su starije od najstarijeg ~oveka na ovom
podru~ju. One kao siro~i}i jo{ jedine pri~aju kako su bile
stra{ne ratne prilike i pamte obe}awa {ta }e sve biti u~iwe-
no kada se rat zavr{i. Ova crkva je za vreme rata bila 15 dana
tu~ena neprijateqskim granatama i nije bila pogo|ena. Tajna
wenog opstanka le`i u molitvama na{ih |edova i o~eva, majki i
baka, od kojih su jo{ neki u `ivotu. Sve vreme Bogu su se molili
da im crkvu sa~uva, i sa~uvao je. Na vama je da joj produ`ite vek
i da se va{ obraz vi{e ne sramoti; ona je potrebna svima vama.
Budete li oklevali u ovome poslu i zazirali jedan od drugoga,
uspori}ete da Hristos polagano kora~a kroz mesto va{e, kroz
ku}e i poqa va{a, kroz du{e va{e, porod va{ i nade va{e. Ona
je dugo ~ekala i, ako vi dopustite, ona }e ~ekati jo{ izvesno
vreme, i do}i }e oni koji }e se posramtiti i osuditi oce svoje.
Episkop dalmatinski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 101
102 Besede ££
O NA[IM SEOBAMA*
Dozvolite mi da vam najpre ~estitam ovaj praznik posve-
}en uspomeni Vaznesewa na nebo Gospoda i Spasiteqa
na{eg Isusa Hrista. Neka vam je svima sre}an ovaj
praznik i ovo molitveno zajedni~arewe!
Vama je poznato da smo pro{le godine veoma sve~ano obe-
le`ili {est vekova od Kosovske bitke u celoj na{oj Crkvi.
Obele`ili smo ga veoma sve~ano i u na{oj Eparhiji dalmatin-
skoj i u inostranstvu.
Ove godine srpski narod i wegova Crkva obele`avaju tri
veka od Velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem £££ ^ar-
nojevi}em. U okviru ove Velike seobe, ovog velikog kretawa
srpskog naroda sa svojih ogwi{ta i stvarawa novih, mi se danas
se}amo i svih drugih seoba koje su nas snalazile. Se}amo se i
onih koje su vodile na zapad i dosezale do Dalmacije.
Vladika dalmatinski Nikodim Mila{ pi{e u Pravoslav-
noj Dalmaciji: �Krajem 13. veka zabele`eno je prvo brojnije do-
seqavawe Srba u Dalmaciju, severno od reke Cetine�. Prema
rukopisnom delu frawevaca Viwali}a iz 18. veka, stoji: �Srbi
su godine od ro|ewa Hristova 1305. izvr{ili doseqavawe u
Dalmaciju�. Zatim, �jednu ve}u srpsku vojnu koloniju hrvatski
knez Mladen [ubi} naselio je 1338. godine oko Bribira, Skra-
dina i Klisa. Ne{to kasnije i wegova `ena Jelena, sestra cara
Du{ana, naselila je srpske vojnike sa wihovim porodicama oko
reke Krke. Stalnu posadu dr`ala je u Klisu, a wen brat Du{an
Imotski.� I pre ovih ve}ih seoba, bilo je Srba i u ovim kraje-
vima daleko pre zajedni~kog `ivqewa Hrvata i Srba. Treba re-
}i da su kretawa srpskog naroda bivala u svim pravcima i nisu
prestala do najnovijih vremena.
Slave}i ovaj jubilej, nalazimo se pred velikim brojem pi-
tawa koja nam on postavqa. Ova godi{wica je prilika da slavi-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 103
* Propoved odr`ana u crkvi Svetog Spasa na Spasovdan 1990. g.
mo velika istorijska dela i stvarala{tva srpskog naroda. Gde
se god kretao, srpski narod je nosio sobom svoju veru, ~ovekoqu-
bqe, stvarala{tvo, bratoqubqe i juna{tvo. Koliko je samo srp-
ske krvi proliveno pri izgnawu Turaka iz Dalmacije i susednih
krajeva, qudsko pero nije u potpunosti zabele`ilo! Mi danas
kao da ~ujemo wihove poruke i pouke koje nam upu}uju i preko
ove crkve Sv. Spasa.
Istori~ari tvrde da su na ovom mestu prvi temeqi crkve
udareni u devetom veku, kada ovde u verskom pogledu nije bilo
nikakve razlike. Svi su `iteqi onda bili pravoslavni. Prema
tome, i ta prva crkva bila je pravoslavna. Ovo {to danas vidi-
mo i gde smo odslu`ili ovu svetu slu`bu Bo`ju, podigao je bo-
sanski kraq Tvrtko, po `enskoj liniji iz loze Nemawi}a. On je
krunisan u Mile{evi na grobu Svetoga Save 1337. god. Kada je
osvojio ove predele Dalmacije i tu se naselio veliki broj srp-
skih porodica, on im podi`e ovu crkvu 1391. godine, i to je bila
prva parohijska crkva u Dalmaciji. O svemu ovome svedo~i Su-
tje{ka poveqa koju mo`emo pro~itati u Pravoslavnoj Dalma-
ciji od vladike Nikodima Mila{a. Podizawe ovog hrama svedo-
~i o zadu`binarstvu ovog bosanskog kraqa. Svedo~i o duhovnoj
brizi za svoj narod koji se doselio u ove krajeve, o wegovoj veri
i pobo`nosti. Sve ovo se de{avalo u vremenu kada je Crkva bi-
la ve} podeqena na Isto~nu i Zapadnu, na Pravoslavnu i Rimo-
katoli~ku.
Ova je crkva u pro{losti, i sve do sada, iako u ovakvom sta-
wu, bila prvenstveno duhovno svetili{te ovog kraja i ovog me-
sta. U woj ni do danas nisu prestala sveta bogoslu`ewa. Bila je
ona molitveno zbori{te koje je nadahwivalo na{e qude verom u
Boga u celoj ovoj okolini. Nadahwivala je nadom u pobedu Bo`je
istine i pravde, ~ovekoqubqem i rodoqubqem. U isto vreme,
bila je ta~ka otpora ovog kraja svim osvaja~ima. Bila je velika
nada u oblacima najcrwih slutwi, i u najte`im prilikama. Ov-
de, oko ove crkve, me|u ovim brdima i na izvorima reke Cetine,
savijali su svoja gnezda na{i preci be`e}i sa Kosova i bosan-
skih predela od turskih nasiqa i tiranije. Bilo je to uvek iz
istih razloga koje navodi pesnik: �OrÄo gnijezdo vrh Timora vi-
je, jer slobode u ravnici nije�.
Pored ove crkve bilo je i ima jo{ velikih svetili{ta
srpskoga naroda, kao {to su manastiri Krka, Krupa, Dragovi} i
104 Besede ££
druge svetiwe. Ovde treba pomenuti jo{ jednu va`nu ~iwenicu:
nisu samo ova crkva, kao ni manastiri Krka, Krupa, Dragovi} i
druge svetiwe, ~uvali narodnu du{u, wegovu istovetnost, wego-
vo moralno i nacionalno bi}e, ve} je i narod ~uvao svoja sveti-
li{ta. Blagodare}i tome, na{a svetili{ta su se odr`ala i no-
va su podignuta. To su bile one ~vrste stene pod koje su se skla-
wala mnoga na{a pokolewa od najopasnijih bura i oluja u na{oj
istoriji. Dolaze}i ovde i slave}i Boga, se}amo se plemenitih
ktitora, prilo`nika, graditeqa, sve{tenika, u~iteqa, pesnika,
guslara, vitezova i junaka, pobo`nih vernika koji su u ovu crkvu
dolazili, ~uvali i sklawali se pod wena krila. Svi oni su je
predali nama u nasle|e sa zadatkom da je i mi predamo potowim
pokolewima, da se opravi i ~uva kao najdragocenije blago.
Ovo na{e slavqe nije samo jedna vrsta komemoracije. Nije
samo istorijsko se}awe na sve {to se doga|alo kroz proteklih
{est vekova na{eg prisustva ovde. Ovo na{e slavqe je ne{to
mnogo va`nije od toga. To je do`ivqavawe i na{ih obaveza pre-
ma zavetima predaka koji su ovo svetili{te podigli, ~uvali pod
wegovim okriqem sebe, svoje duhovno, moralno i narodno bi}e.
To je do`ivqavawe pouka i poruka koje nam oni neprestano {a-
qu tokom ovih {est stotina godina. Pa`qivo slu{aju}i dugu
pri~u na{ih predaka, ~u}emo veoma zna~ajne poruke i pouke, me-
|u kojima su najva`nije:
�Bili smo najsre}niji, ne kada smo bili najbogatiji, ve}
kada smo bili najboqi qudi.
Bili smo najja~i, ne kada smo imali najvi{e oru`ja, ve}
kada je u nama bilo najvi{e rodoqubqa, a me|u nama najvi{e
bratoqubqa, bratske sloge i dobre voqe.
Bili smo najradosniji, ne kada smo imali najvi{e novaca,
ve} kada smo imali punu ku}u ~eqadi i dece, bra~ne vernosti i
odanosti, a najmawe neslagawa i bra~nih razdora.
Najmudriji smo bili, ne kada smo imali najvi{e znawa i
obrazovawa, ve} kada smo najmawe gre{ili prema Bogu i prema
qudima.
U`ivali smo najvi{e u svom blagostawu i imawima, ne on-
da kada smo bili najbogatiji u imovini, ve} u po{tewu, ~asti i
~uvawu istine i pravde.�
Potrebno je da se ~ovek {to ~e{}e zagleda u sebe kako bi
dr`ao u rukama kqu~eve svoje li~nosti. Isto je tako potrebno
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 105
da qudi stalno zagledaju u istoriju svoga naroda, eda bi u ruka-
ma dr`ali kqu~eve svoje i narodne sudbine, i da bi do`ivqava-
li odgovornosti prema svome narodu. Ko to iskreno ~ini, on
opa`a odgovornosti i prema drugim narodima.
Jo{ mnogo i mnogo divnih poruka i pouka mogli bismo da ~u-
jemo od na{ih predaka dok smo kod ovog vidqivog svedo~anstva
biv{ih seoba. Siguran sam � najboqe }emo obele`iti ovaj jubilej
mnogih napora, suza, znoja, jauka i umirawa po zbegovima, be`awa
od neprijateqa i tra`ewa mirnijeg `ivqewa, ukoliko se vi{e
u~imo na primerima na{ih predaka.
Pre nego {to zavr{im ovo moje slovo, ho}u da naglasim:
na~ela pravoslavqa i svetoslavqa su ista. Ona se sastoje u stal-
nom negovawu ravnote`e izme|u rodoqubqa i qubavi prema ~i-
tavom svetu. Sastoje se u negovawu ravnote`e izme|u Crkve i
slobodnog stvarala{tva. Ona su u odr`avawu ravnote`e izme|u
svega {to je bo`ansko i ~ove~ansko, na svim planovima religi-
oznog, duhovnog i kulturnog narodnog `ivota. Isto tako, ona se
ogledaju u me|usobnom po{tovawu, uva`avawu i poverewu. Ovo
se najboqe ostvaruje u slobodnoj Crkvi, slobodnoj dr`avi i slo-
bodnoj kulturi. Otuda, vernici Srpske pravoslavne crkve du-
`ni su negovati takvu slobodu svoje Crkve i svoje otaxbine, i
ne mogu nikada biti protiv wih.
Neka je slava i hvala Bogu za ovaj molitveni do`ivqaj, za
ovo se}awe na na{e pretke, za koje se pomolismo. Blagodarimo
svima vama koji ste do{li, draga bra}o i sestre, da sa nama po-
delite ovu radost otpo~iwawe obele`avawa ovog jubileja u
Eparhiji dalmatinskoj. A iznad svega, neka je slava i hvala vaz-
nesenom Gospodu Isusu Hristu, u ~iji spomen je podignuta ova
crkva, sada uvek i kroza sve vekove. Amin.
Episkop dalmatinski Nikolaj
106 Besede ££
KAKO PROJAVQIVATI DOGA\AJBO@I]A
*
Pre svega: Mir Bo`ji, Hristos se rodi! du{i va{oj, i
du{i mojoj i du{i svakog pravoslavca koji danas pro-
slavqa praznik Ro`destvo Hristovo.
Hristos se rodi du{i svakog qudskog bi}a, bez razlike ka-
ko veruje, Bogu moli i Wega proslavqa.
Hristos se rodi i sve u nama i oko nas preporodi. Hristos
se rodi, a Ro|ewe wegovo od tada pa zanavek prati neu}utna i
neuporediva nebeska emisija: �Slava na visini Bogu i na zemqi
mir, me|u qudima dobra voqa�.
Hristos se rodi, te sve starozavetne kalendare: vavilon-
ski, etiopski, gr~ki, rimski, i druge � zameni Svojim, novim,
ve~nim kalendarom Carstva nebeskoga, kalendarom qubavi,
pravde i svetosti. Zameni jedinstvenim kalendarom koji celu
istoriju neopozivo deli: na eru pre Hrista i eru po Hristu.
Hristos se rodi da svaku sebi~nost i pakost ukine, da qubav za-
cari i da Svojom qubavqu rastavqeno sastavi, otu|eno zbli`i,
razbratimqeno zbratimi, prolazno ovekove~i, qudsko obo`i.
Jednom re~ju, Hristos se rodi! To je poruka re~itija od svih i
radosnija od svih.
Draga bra}o i sestre,
Su{tina na{e vere je sva u Onome koji je na dana{wi dan
ro|en. Sveta Crkva vas poziva da se radujete wenom rado{}u,
nepomu}enom i ~istom rado{}u. Crkva ne mo`e na}i boqe re~i
da vam objavi ono {to se pre 1995 godina dogodilo u Vitlejem-
skoj pe}ini od re~i an|ela pastirima: �Javqamo vam veliku ra-
dost � danas nam se rodi Spas, a to je Hristos Gospod� (Lk
2,10-11).
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 107
* Propoved izgovorena u Staroj crkvi u Srajevu na drugi dan Bo`i}a
1999. g.
Ne tra`ite Ga na drugoj strani, jer je na|en; ne izmi{qaj-
te Ga, jer je do{ao; ne o~ekujte Ga, jer je ro|en. Ovo je blag pra-
znik, majka svih blagih praznika u godini.
Nada u Wega do sada nije nikada izneverila, niti je i~ija
qubav prema Wemu ostala nenagra|ena: `ivotom, zdravqem, ra-
do{}u, mirom i ve~nim spasewem. U ime toga Jedinoga Spasite-
qa roda ~ove~ijeg, Crkva otaca na{ih poziva sve na li~no is-
pravqawe, na izmirewe sa svima i na sveop{te radovawe.
A za{to?
Zato, jer nam je Mesija ro|en, naj~udesniji, istovremeno
Bog i ^ovek � da se umorne o~i qudske odmore na wemu i ne po-
gledaju drugog Mesiju.
Zato, jer nam se Car rodi, Najsilniji, istovremeno sa `e-
zlom mo}i i kandilom milosti � da se i najmawi usprave i us-
kliknu: I mi smo carska deca.
Zato, jer nam se Junak rodi, Nepobedivi, da odbrani pra-
vedne i da osvoji gre{ne.
Zato, jer nam se Putovo|a rodi, Najvidovitiji, da zalutale
izvede i povede.
Zato, jer nam se Prosvetiteq rodi, da rastera mrak i pro-
svetli pomra~ewe.
Zato, jer nam se Hraniteq rodi, Najbogatiji, da ishrani
gladne, ne zemqom nego nebom, nebeskim telom Svojim i pleme-
nitom Krvqu Svojom. Zato, jer nam se ^ovekoqubiteq rodi,
Najre|i, da prigrli na grudi svoje i o`ivi qubavqu bezbrojnu
siro~ad svoju, koji su dugo gledali iz groba `ivih u grob smrti.
Zato, jer nam se Otkroviteq rodi, Najve}i, da povu~e zave-
su i otkrije smrtnim beskrajno Carstvo nebesko.
Zato, u|imo i mi danas u Vitlejemsku pe}inu i poklonimo
se Bogu u ^oveku. Duhom mo`emo u}i, a telom ne mo`emo sada.
Duhom se danas mo`emo na nebo popeti, pred Wegov sveti presto
stati i pomoliti se da Bog po{aqe svoj sveti blagoslov i na
Srbe, i na Hrvate i na muslimane u Sarajevu, i {ire od toga. Da
se pomolimo kako bi se ova nesre}a {to pre smirila, mi krenu-
li zejedni~ki napred, puni Bo`je i me|usobne qubavi, koja po-
kriva mno{tvo grehova, po re~ima svetih Otaca.
Isto tako, pomolimo se da Bogomladenac bude pomaga~ i
putevoditeq qudima dobre voqe, koji nam do|o{e sa svih stra-
na sveta da me|u nama uspostave mir, kada to mi sami ne moga-
108 Besede ££
smo. Bo`ja usta su izgovorila i ove re~i: �Blago onome ko mir
gradi, jer }e se sinom Bo`jim nazvati� (sr. Mt 5,9).
Posebno `elim da se danas na Bo`i} obratim vama, rodi-
teqi.
Bog je roditeqima dao visoku ulogu da oplemewuju svet, da
ga ~ine boqim i lep{im. ^ovek se raduje i malom cvetu koji je
odnegovao svojom rukom. Koliko se tek roditeq raduje lepim du-
{ama svoje dece koja izlaze iz wegovog doma, te svojom plemeni-
to{}u i dobrotom ulep{avaju ovaj svet.
Kada su Gospoda Hrista primili isto~ni mudraci, doneli
su Mu na dar smirnu, tamjan i zlato.
Kada su Ga primili Grci, doneli su Mu na dar svoju filo-
sofiju.
Kada su Ga primili Rimqani, doneli su Mu svoj smisao za
poredak i organizaciju.
Kada su ga i svi ostali narodi primili, doneli su mu na
dar ono najvrednije i najlep{e, kao {to je praotac Aveq prineo
na `rtvu Bogu svome prvinu od prvina, najboqe i najlep{e od
najboqeg i najlep{eg.
A kada Ga je primao na{ mali srpski narod, doneo Mu je
|ur|evdanske i ivawske vence od cve}a, bo`i}nu slamu, p{e-
ni~ni slavski kola~, ali i toplo i za velike stvari sposobno
srce.
Svome hri{}anstvu mo`da smo dali naivno spoqa{we obe-
le`je, ali smo u odsudnim trenucima umeli pokazati da smo
shvatili i usvojili i wegovu su{tinu.
I na{i su preci umeli, po ugledu na Spasiteqa u getsi-
manskoj no}i, ostati uzdignute glave pred strahotama koje ih
snalazi{e. Nije davno bilo kada je onaj kragujeva~ki nastavnik
sâm tra`io da streqaju i wega kad ve} streqaju wegove u~enike.
Neka nam i daqe bude blizak i svetao onaj duh koji se pre-
nosi sa kolena na koleno!
Da nam i daqe bude sveto i blisko i sve ono {to predsta-
vqa spoqa{we obele`je na{e vere i na{eg naroda!
Da volimo te na{e crkvice po klisurama i dubodolinama,
koje podigo{e na{i preci i u wih une{e toliko mnogo lepote,
ukusa i toliko du{e.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 109
Da volimo zvuke na{ih zvona, na{a bogoslu`ewa, na{e
praznike: Bo`i}, Bogojavqewe, Svetoga Savu, Duhove i druge
praznike.
Da volimo na{u Krsnu slavu, na{u ikonu i predprazni~no
treperewe kandila pred wom.
Da volimo na{e Badwe ve~e i Bo`i}, slamu rasutu po podu,
badwake ukr{tene na vatri, pijukawe dece i poda{ne materine
ruke.
Isto tako, da se u ovome gradu sa punim strahopo{tovawem
odnosimo prema svetim mestima, kulturnim tekovinama, i mo-
ralnim i verskim stremqewima na{ih suseda Muslimana i Hr-
vata.
Opet i opet, na ovaj veliki Praznik obratimo se molitvom
Bogomladencu Hristu da u ovom na{em uzburkanom svetu zavla-
daju stvarni mir i dobra voqa me|u qudima, da pro`ivimo od
Boga nam darovani `ivot bez straha, u miru, me|usobnoj slozi,
radosti, spokojstvu, dobroj voqi i blagostawu, a sve uz sverado-
sni pozdrav Praznika
Mir Bo`ji! ‡ Hristos se rodi.
i
Vastinu se rodi!
110 Besede ££
STEVAN NEMAWA ‡ RODONA^ELNIKSRBA
*
Danas na{a sveta Crkva proslavqa prepodobnog Simeo-
na Miroto~ivog, ustanoviteqa srpske dr`avnosti, u
svetovnom `ivotu poznatog kao Stevan Nemawa. Naj-
pre bih hteo da pomenem neke od zna~ajnih datuma iz wegovog
`ivota.
Nalazimo se u 891. godini od wegovog ro|ewa; od dana izbo-
ra za ra{kog `upana u 856; od izbora za velikog `upana Srbije u
840; od podizawa i osve}ewa manastira Studenice, majke svih
na{ih manastira i hramova u 812; od ostupawa sa prestola i od-
laska u manastir Studenicu, kada prima lik mona{kog obraza, u
810; od odlaska sinu Savi u Svetu Goru u 808. i od upokojewa u
manastiru Hilandaru u 805. godini.
U ovoj mojoj besedi, draga bra}o i sestre, ne bih govorio
kako se to uobi~ajeno ~ini, nego bih `eleo izneti duhovna, bo-
qe re~eno, jevan|elska raspolo`ewa oca Simeona prema sinu
Savi i sina Save prema svome ocu po telu Stevanu Nemawi, u
mona{tvu prepodobnom Simeonu.
Stevan Nemawa je napustio svoj presto da bi se sa svojom
suprugom, u mona{tvu Anastasijom, posvetili Bogu i spasewu
svoje du{e. U svojoj 17. godini sin Rastko, kome je otac poverio
jednu oblast u Hercegovini na upravqawe i u~ewe kako se vlada
zemqom i predvodi povereni mu narod, napustio je vladala~ki
dom svoga oca i oti{ao u Svetu Goru, zamona{io se i me|u sve-
togorskim monasima ubrzo postao uzoran podvi`nik i monah.
Iz doma svoga oca poneo je veru u Boga i qubav prema Crkvi
Hristovoj. On je, poput prepodobnog Jovana Rilskog caru Petru,
svome ocu Nemawi slao poruke: �Ako `eli{ Nebesko carstvo,
budi milostiv kao Otac nebeski. Ne uzdaj se u nepravdu i ne bu-
di koristoqubiv, budi krotak, tih, svakome dostupan. Ne primaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 111
* Propoved na Svetog Simeona Miroto~ivog.
pohvale svojih velika{a. Porfira tvoja neka sija vrlinama. Se-
}awe na smrt da ne ostavqa du{u tvoju. Smiravaj se pred stopa-
ma majke Crkve, priklawaj glavu pred wenim prvoprestolnici-
ma da bi te Car Carstva, vide}i tvoje usr|e, obdario blagom ka-
kvo nikada u srce ~oveku ne do|e.�
Pi{e Prvoven~ani, drugi sin po ro|ewu Nemawin: �Bla-
`eni otac na{ Simeon posla pismo ... monahu Savi u Svetu Goru
govore}i: Znaj, o qubim~e u Hristu, {to prosih i {to `eqah i
{to tra`ih iz sve snage moje i iz sve du{e moje, smilova se na
me Tvorac moj, ne po mojim bezakowima, nego po prevelikoj i ne-
iskazanoj milosti svojoj i ~ovekoqubqu, te me udostoji onoga
{to `eqah � ~asnog svog an|elskog lika. Da, raduj se i ti zbog
mene, i moli se za mene Gospodu svome {to mene nedostojnog,
{to me u dvanaestom ~asu, udostoji u}i da se s tobom javim kao
delateq vinograda Hristovog, da primim nagradu svoju.�
Primiv{i pismo od oca, monah Sava moqa{e se Svedr`i-
tequ: �Blagodarimo Ti, Gospode Bo`e moj Isuse Hriste, i pre-
~ista moja Gospo|o Bogorodice, {to usli{iste moju molitvu i
ne prevideste molewa moga. I molitvama Pre~iste Matere Tvo-
je, zastupnice roda na{eg, Ti Gospode, nisi ostavio one koji Te-
be tra`e, i one koji se uzdaju u Tebe i koji se trude radi imena
Tvoga.�
On ponovo napisa pismo ocu i u wemu sa puno jevan|elske
topline i qubavi prema wemu veli: �Pisawe svetiwe tvoje pri-
mih i u wemu na|oh neizmernu radost i neiskazano veseqe, jer
Gospod, koji ho}e da se svi spasu i do|u u poznawe istine, izabra
i tvoju svetiwu od ta{tine varqivoga sveta i pridru`i te svi-
ma svetim, prepodobnim i pravednim i predlo`i ti angelski
`ivot... Da, po`uri se, gospodine moj, i brzo do|i ... jer ti je qu-
biteq tvoj Hristos, kroz mene qubqeno ~edo tvoje, spremio sva-
ku obiteq nebesku i zemaqsku. Do|i bogoqup~e sveti, i u|i u
radost Gospoda svoga. Do|i, o bogonosni, da ostvarimo voqu
Bo`ju i izvr{imo istinitu zapovest Wegovu, da sa sobom dove-
demo lik crnorisca i zbor svetiteqa (srpskih) i skupove mno-
gih, sve pravoverne, da bismo mi, kada se oni ugledaju na nas i
posleduju nama u ovom zemaqskom `ivotu, primili dvostruku
nagradu ... Do|i, gospodine moj i o~e, da ~eda tvoja nau~i{ stra-
hu Bo`jem, i poka`e{ nam dobri put spasewa, i poka`e{ plod
smirewa nama, da uzveli~amo Gospoda s tobom. Do|i, svetilni~e
112 Besede ££
Bo`ji, jer Vladika tvoj Hristos ~eka te da mu prinese{ plod
dobre zemqe � neporo~ne du{e tvoje, koju }e{ o~istiti `esto-
kom uzdr`qivo{}u i velikom smireno{}u, i qubavqu svome
Hristu prineti neporo~an dar. Do|i, qubitequ ~eda tvoga; do-
|i vo|en Duhom Svetim po bo`anstvenom putu i po maloj stazi-
ci mojoj, i potrudi se i potra`i porod mnogoqubivog srca tvog.
Do|i i pomozi mi, i spa{}emo se, i dobi}emo blaga Gospodom
obe}ana ... Do|i, premila tugo du{e moje, podobe}i se bogovidcu
Jakovu, jer }e iz tebe iza}i drugi Izraiq, da i ti nezamislivu
radost do`ivi{ zbog ~eda Tvog. Do|i, gospodine moj i sveti o~e,
da se nagledam svetih sedih tvojih i da ih s qubavqu pomilujem
i da celivam tvoj sveti obraz.� I do|e u Svetu Goru.
Borave}i u gr~kom manastiru Vatopedu, prepodobni Sime-
on za`ele na}i mesto spasewa svima koji dolaze u Svetu Goru iz
roda srpskog, da imaju i u Bogorodi~inom vrtu svoju obiteq. Iz-
moliv{i od vizantijskog cara Aleksija, prijateqa svog, pusto
mesto radi podizawa manastira u Svetoj Gori, zvano Hilandar,
veli sveti Prvoven~ani, �ovaj sveti starac sa sinom Savom po-
sla pismo meni da po{aqemo materijalna sredstva da bi podi-
gli manastir Hilandar�. Prvoven~ani to sa odu{evqewem ~ini
i, po igumanu Metodiju, posla svome bogoqubivom roditequ do-
voqno i preizobilno darova za osnivawe i dovr{ewe hrama
Presvete Bogorodice. Obojica svetih, Simeon i Sava, podigo{e
manastir Hilandar i oko wega grad, a posred wega veliki pirg.
Posle toga se useli{e u wega i prepodobni Simeon po`ive u
Hilandaru jo{ godinu i pet meseci, u molitvenom tihovawu sa
detetom svojim Savom.
U sedmi dan meseca februara, pi{e Sv. Sava, ~asna starost
wegova po~e da poboqeva. Bla`eni starac, gospodin Simeon, od-
mah pozva mene i stade mi tiho govoriti, pi{e sveti Sava: �^e-
do moje slatko i uteho starosti moje! Pa`qivo slu{aj re~i mo-
je, sa~uvaj ih u srcu svome. Ne}e presahnuti izvori `ivota tvo-
ga, jer su `ivot svima koji ga nalaze. Svrh svega {to se ~uva, ~u-
vaj srce svoje, jer su tu izvori `ivota. Ukloni iz usta svojih
oporost i od usana svojih vre|awe. O~i neka ti gledaju pravo i
ve|e tvoje neka ti ukazuju na ono {to je pravedno. Pravo hodi
nogama svojim, i puteve svoje ispravqaj. Ne skre}i ni desno ni
levo. Puteve koji su desno zna Bog, a puteve koji su levo zna raz-
vra}eni. Ti ~ini {to je pravo, i ho|ewe tvoje da bude u miru.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 113
Sine, pazi na moju mudrost, prigni uho svoje k re~ima mojim, da
sa~uva{ svoju dobru misao; ustima ti svojim kazujem ono {to
ose}am. ^uvaj, sine, zakon od oca tvoga; ne odbacuj nauke matere
svoje. Ne me{aj se sa bezumnima. Tra`i mudrost, da po`ivi{.
Onaj koji kori zle, navu}i }e na se mr`wu, a onaj koji izobli~a-
va ne~astivoga, pore}i }e sebe. Ovakvim vladawem mnogo }e{
po`iveti, a pridoda}e ti se godine `ivota.�
I podignuv{i ruke svoje, bla`eni ih podi`e na moj gre-
{ni vrat, i po~e tu`no plakati i slatko me celivaju}i, stade
mi govoriti: �^edo moje milo, svetlosti o~iju mojih, uteho i ~u-
varu starosti moje! Evo ve} prispe vreme rastanka na{eg; evo
me ve} otpu{ta Gospod s mirom, po re~i Wegovoj da se ispuni
{ta je re~eno: Zemqa si i u zemqu }e{ oti}i (1 Moj 3,19). Ti ~e-
do, ne tuguj, jer je ova na{a ~a{a svima zajedni~ka. Mi se ovde
rastajemo, ali }emo se opet sastati tamo gde nema rastanka.� I
podigav{i pre~asni pre~iste ruke svoje i polo`iv{i ih na mo-
ju glavu, pi{e Sveti Sava, govora{e: �Blagosiqaju}i blagosi-
qam te! Gospod Bog blagosloven neka pospe{i spasewe tvoje; i
neka ti umesto zemaqskog blaga da blagodat, milost i Carstvo
nebesko; i neka ispravi put te~ewa tvoga, koji ranije od mene
pote~e, nerazdvojivo sa sobom, ovde i tamo, moju, i onako gre{nu
molitvu�.
Izgovoriv{i ovaj blagoslov, prepodobni re~e: �^edo moje,
prinesi mi ikonu Presvete Bogorodice, jer sam dao zavet da
pred wom ispustim duh svoj�. Sava izvr{i zapovest wegovu, i ka-
da nastupi ve~e, bla`eni re~e: �^edo moje, u~ini mi qubav, met-
ni na mene rasu koja mi je za pogreb i spremi me potpuno na sve-
{teni na~in, kako }u u grobu le`ati. I prostri mi rogozu na
zemqu, i polo`i me na wu. I stavi mi kamen pod glavu da tu le-
`im dok me ne pohodi Gospod da me uzme odavde.� To Sava sve iz-
vr{i, potom mu prepodobni re~e: �Prizovi mi, sine, Prota i
bratiju svu da vide ishod moj. Jer, evo se ve} pribli`uju sluge
Gospoda Boga mog i silni vojnici i u{i moje ~uju glas wihov i
pesmu wihovu; pohitaj, qubim~e.� I do{av{i svi, jecaju}i mo-
li{e: �Ne ostavi nas sirote, Prepodobni. Ne li{i nas u~ewa
svoga. Jer ko }e nas pou~iti, i kome }emo pribe}i?� A Sava tu-
`an re~e: �Pomeni nas, Prepodobni, u bla`enom pokoju tvom!�
Po{to se, po re~i Savinoj, svi udaqi{e radi svr{avawa moli-
tvenog pravila i pokoja, on i jedan jeromonah ostado{e u crkvi.
114 Besede ££
Kada po~e jutarwe bogoslu`ewe i svi se okupi{e na moli-
tvu, Prepodobni re~e: �Hvalite Boga u svetima Wegovim, hvali-
te Ga i na utvr|ewu sile wegove� (Ps 150,2). Sava ga upita:
�O~e, koga vidi{ i kome govori{?� A on pogledavi na mene, re-
~e mi: �Hvalite Ga prema sili Wegovoj, hvalite Ga i prema pre-
velikom veli~anstvu Wegovom� (Ps 150,3). Rekav{i to, on ispu-
sti du{u svoju i usnu u Gospodu. Svi u svetom hilandarskom hra-
mu prila`ahu i celiva{e Ga sa velikim po{tovawem, a zatim
po svr{enom bogoslu`ewu poja{e crkvene pogrebne pesme naj-
pre Grci, zatim Iveri, pa Rusi, pa za wima Bugari, pa opet mi
Srbi, wegovo sakupqeno stado. Kada se svr{i Liturgija, i kada
se svr{i sva uobi~ajena slu`ba, ja gre{ni Sava ispunih wegovo
zave{tawe i zapovest � obavih bla`eno telo wegovo i polo`ih
u novi grob.�
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 115
116 Besede ££
HRAM ‡ BAWA PREPORODA DU[E*
Na{ narod je bio jak verom i od Boga blagosloven kroza
sve vekove svoje hri{}anske istorije. On je prosto i
nezlobivo primao Hristovu veliku istinu i dr`ao je u
svojim nedrima kao dragoceni biser. To se na prakti~nom planu
vere naro~ito pokazivalo podizawem svetih hramova, wihovim
ukra{avawem kako su najboqe znali i prino{ewem Bogu kao
najlep{i dar. Podizali smo i na strani: u Svetoj Gori, Jerusa-
limu, Bugarskoj, Albaniji, Rusiji, Rumuniji, Ma|arskoj, a posle
Drugog svetskog rata po evropskim zemqama, u Americi, Kana-
di, Ju`noj Africi, Novom Zelandu, Australiji i drugde. Nismo
to podizali da bismo sutra polagali neko ovozemaqsko pravo,
nego radi slave Bo`je, i da se u wima proslavqa Bog molitve-
nim zajedni~arstvom.
To je ona na{a prostota du{e radi na{eg dobra, spasewa i
nezlobivosti u veri. U tome je veli~ina na{a li~na (pojedi-
na~na) i narodna. U tome je bla`enstvo na{e i blagoslov Bo`ji.
Molim vas da i daqe smatrate i na va{u decu prenosite � da je
Gospod Hristos za nas `ivot, radost i mir. Wegova pojava u sve-
tu, Wegovo ro|ewe od Presvete Bogorodice, Wegove re~i, dela i
stradawa, smrt i vaskrsewe � sve je to za nas vaskrs. To je On i za
tebe i za mene, i za sve du{e veruju}ih qudi, koji sada `ive, koji
su `iveli i koji }e `iveti posle nas. On je vaskrs svih srpskih
vojnika i vojskovo|a iz Prvog svetskog rata, pa Drugog, i svih po-
stradalih u ovom posledwem ratu koji se odigrao na na{im pro-
storima. Wima u spomen, a u slavu svetog velikomu~enika Geor-
gija, ova je crkva podignuta, ovako lepo ukra{ena i prineta Bogu
na dar za spasewe wihovih i na{ih du{a.
Ovde do|osmo s mirom, qubavqu i blagoslovom Bo`jim.
Do|osmo sa preporukom nama samima i na{im naslednicima da
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 117
* Propoved odr`ana na Ravnoj Romaniji prilikom osve}ewa crkve Sv. ve-
likomu~enika Georgija, 11. avgusta 2002. g.
dolaze na ovaj dan na poklowewe ovde, jer je od danas i ovo sveto
mesto uvr{teno me|u na{e mnoge svetiwe, po~ev{i od svetog
Hilandara pa sve do ove crkve i one crkve posve}ene svetom
Pantelejmonu koju ju~e osvetismo i predasmo na upotrebu i mo-
litveno zajedni~arstvo srpskom narodu.
Ni mi, ni vi, ne mo`emo saznati istinu jedni o drugima
ako je tra`imo u jednom doga|aju ili u kratkom vremenskom pe-
riodu. @ivot jednog naroda li~i na grad u kome su i {iroke i
uske ulice, palate i uxerice, parkovi i tamnice. Ako u svome
`ivotu tra`imo tesne i krive puteve, stra}are i tamnice, na}i
}emo ih. Ali kakva korist od toga? Onaj koji je bio u velikim
metropolama Evrope, i {ire, sa zadovoqstvom govori o veli-
kim dvorovima, pravim i lepim ulicama, o parkovima i vodosko-
cima. Tako i mi kada pogledamo ovaj sveti hram ura|en od kame-
na i gvo`|a, shvatamo da je to hram Duha Svetoga; to je hram qu-
di, `ena i dece, velikih svetiteqa, divnih karaktera, blagorod-
nih `rtava, Hristovih heroja, nebo`iteqa i an|ela Bo`jih i
svih srpskih velikana koji `ivote svoje polo`i{e za �Krst ~a-
sni i slobodu zlatnu�.
Kada ove hramove pomenusmo, pomenusmo samo jedan mali
broj hramova u kojima su hiqade i hiqade svetih podvi`nika
kroza sve vekove? Gde su hiqade svetih mu~enika i velikomu~e-
nika? Gde su jo{ milioni i milioni onih blago~estivih srp-
skih seqaka koji se iskreno moli{e, koji `ive{e krotko kao
Hristovi jagawci po planinama i dolinama blagoslovene srp-
ske zemqe? Pa gde su milioni i milioni onih kr{tenih, ven~a-
nih, onih kojima su ~itane molitve za ozdravqewe i za svaku du-
hovnu korist u ovoj {koli pobo`nosti?
Ovaj hram podigosmo prvenstveno iz razloga da se u wemu
proslavqa ime Bo`je i ime Svetih Wegovih. Podigosmo ga da se
u wemu ~uje pouka o Bo`joj qubavi, pouka o ~ovekovoj du{i, pou-
ka o Bo`joj dr`avi i pouka o bratstvu me|u qudima. To je na{e
jevan|eqe prosve}ewa koje uvek traje i nikada ne prestaje me|u
hri{}anskim narodima. Hri{}anskim prosve}ewem znamo za
vi{wu nebesku dr`avu, za carstvo an|ela i pravednika, gde ne-
ma sva|e oko granica, ni za udru`ivawe samo radi zlata,
pqa~ke, ru{ewa i otima~ine. Jer vera u bratstvo poti~e iz ve-
re u otaxbinu.
118 Besede ££
Ko ne zna za Boga kao Oca, ne mo`e ste}i znawe o qudima
kao bra}i, i tu je vazda prisutna borba sviju protiv svih. I na
ovom mestu i u ovom svetom hramu qudi }e se u~iti da svoju sta-
ru du{u zamene novom. To je narod Svetog Save kome je on udah-
nuo duh Bo`ji, duh krotosti i dobrote. Zato danas, ako mnogi ne
promene svoj vu~ji duh u duh jagweta, neznabo`a~ki u hri{}an-
ski, ne}e im pomo}i nikakve lige, stranke, partije i konferen-
cije za svetski mir.
Mi u Bosni i Hercegovini mogli bismo da ka`emo jedni
drugima: kad god je u nama slabio duh Jagwetov i svetih Wegovih,
sva|ali smo se, mrzeli i ubijali, ratovali i glo`ili oko ze-
maqskih dr`ava. Radili smo sve ono {to rade qudi mrtvih du-
{a, koji ne znaju za Boga, qubav i Nebesko carstvo. Kad takvi
qudi vode dr`ave, oni misle da idu napred; me|utim, tapkaju na
jednom mestu. Hvale}i se prometejskom vatrom u sebi, ukrade-
nom s neba, misle i trube na sve strane kako oni kroz mra~nu
no} vode narod ovog vremena napretku i miru. I u ovom vremenu,
narodi zamoreni ~ekawem da vide napredak i mir, shvataju da u
ovom svetu sve stoji na svom mestu kao i ranije, a ne{to je i go-
re. Tako zamoreni, govore: �Bez Boga ni preko praga� i �Gospod
da nam dâ dobar duh�, jer je od dobrog duha dobra politika, a od
zlog duha je zla politika. Ko }e dati dobar duh na{im narodima
ovde? Niko drugi i nikakva svetska institucija, nego Bog koji
je zajedni~ki veri na{oj. Upravo ta potreba, po promislu
Bo`jem, dovela nas je danas ovde da se zacari dobri duh u nama.
Zato vas molim da uputimo molitvu na{im saveznicima u nevid-
qivom svetu, u ovom novopodignutom i osve}enom domu Bo`jem,
prvenstveno za dobro dece na{e za sve ostale velike i male
li~nosti pred Bogom, za sve qude dobre voqe koji svesrdno rade
na miru i dobroj voqi me|u qudima.
Sa mnogo qubavi zahvaqujem svima darodavcima za ovaj
prelepi hram na Ravnoj Romaniji, na wihovim darovima, trudu i
znoju koji ovde izli{e. Arhitektama ovog lepog zdawa, izvo|a-
~ima i radnicima koji ovu crkvu podigo{e verom svojom i ukra-
{ava{e rukama svojim. Zahvaqujemo i svima vama, draga bra}o i
sestre, {to danas do|oste na ovu sve~anost i donesoste va{e
priloge, i odre|ujemo da se svake godine na ovaj dan ovde oku-
pqamo. Neka to bude na{ zavet da i druge objekte ovde potrebne
podignemo; potrebni su kako nama, tako jo{ vi{e onima koji do-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 119
laze posle nas. Setimo se danas i starine Novaka i drugih isto-
rijskih li~nosti, koji su ovuda prolazili, tu bili, a ovaj narod
wima uz gusle pesme spevao i pesmom ih opevao...
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
120 Besede ££
U\I U RADOST GOSPODARA SVOGA*
Bla`enoupokojeni vladiko,
Danas ispunismo Tvoju posledwu `equ da Tvoji posmrt-
ni ostaci po~ivaju u ovom Bogorodi~inom sarajevskom
Sabornom hramu. Prvim testamentom ostavio si da bu-
de{ sahrawen u priprati manastira @itomisli}a gde si sebi i
grob pripremio. Ali, drugim testamentom od 8. juna 1992. godine
Ti si ovu odluku izmenio napisav{i: �Ako ikada bude boqe vre-
me u Bosni, molim da se moje kosti prenesu u Sarajevo i sahrane
u mojoj grobnici koju sam napravio u paperti Saborne crkve�.
Ti si odlu~io da ovde ~eka{ onaj najavqeni dan �kada }e se javi-
ti Isus Hristos s neba sa an|elima sile svoje�; �kada do|e da se
proslavi u svetima svojim i poka`e se divan u svima veruju}im�
(2 Sol 1,7 i 10).
^udesan je ovaj svet, govorio si ~esto, sveti Vladiko! Ta-
janstven je ovaj svet, sav je oka|en stra{nim i uzvi{enim tajna-
ma. A koliko je ~udesniji Stvoriteq ovoga sveta? Ti si ovu taj-
nu neprestano pratio u svom `ivotu, a danas si pred licem We-
govim gde se moli{: �Gospode, zavoleh veli~anstvenost lepote
Tvoga doma i mesto gde Tvoja slava stanuje� (Ps 25,8).
U svakoj ta~ki gde se dodiruje ve~nost sa vremenom, nebo sa
zemqom, javqa se velika Svetlost kojoj si tako revnosno slu`io
od kolevke pa do groba. To slu`ewe je uvek bilo Tvoje bogoslu-
`ewe, naro~ito krunisano slu`ewem svete tajne Evharistije.
Time si mnogo ~inio za svoju du{u i za du{e poverene Ti pastve,
a we nije bilo malo u eparhijama Dabrobosanskoj i Zahum-
sko-hercegova~koj, uveriv{i se mnogo puta u to da je �nepravda
uvek slagala samu sebe� (Ps 26, 12).
Ti si mnogo ~itao, mnogo razmi{qao o Bogu Stvoritequ,
pitaju}i sebe i druge: �Da li je i najmawa tvar Bo`ja potpuno
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 121
* Propoved na prenosu tela mitropolita Vladislava iz Dokmira u
sarajevsku Sabornu crkvu, Sarajevo 14. septembra 2002. g.
saznajna? Da li je razum qudski koji, evo, hiqade godina ispitu-
je broje}i, mere}i, sravnuju}i, opisuju}i dela Bo`ja, sposoban
da ih pojmi? Da li je do kraja shva}eno bar jedno delo Bo`je?� I
odgovara{: �Sve to je verom u Boga pojmqivo veruju}em, a neve-
ruju}em nije�.
Tako, Tvoje `ivotno delotvorstvo je bilo bogougodno, kru-
nisano, poput mnogih sve{tenoslu`iteqa, prinudnim izbegli-
{tvom i izlaskom van Tvoje dijeceze. Ti si se uvek iskreno mo-
lio: �Nemoj povu}i du{u moju zajedno sa gre{nicima, i nemoj me
pogubiti zajedno sa onima koji ~ine nepravdu, koji govore o mi-
ru sa svojim bli`wima, a u srcu im je zlo� (Ps 27, 3).
Ti, sveti Vladiko, kad si god pou~avao svoju pastvu, govo-
rio si: �Pokajte se i verujte u Jevan|eqe� (Mk 1,15). Od kajawa
zavise dobra zakonska dela, a od Jevan|eqa vera. Ovo se jasno
mo`e videti iz svih apostolskih poslanica u kojima sv. apostol
Pavle izla`e istine vere. Govorio si o po{tenom, pobo`nom i
pravednom na~inu `ivota, odri~u}i se bezbo`nosti i `eqa
ovoga sveta (sr. Tit 2,12).
Va{a Svetosti, bra}o Arhijereji, bra}o sve{tenici i dra-
ga bra}o i sestre,
Milo{}u Bo`jom i izvolewem Duha Svetoga, Sveti arhije-
rejski sabor Srpske pravoslavne crkve poverio je mojoj nedo-
stojnosti ovu Eparhiju, da nastavim bogougodno delo koje je vr-
{io blagoupokojeni mitropolit Vladislav. Wega sam dobro po-
znavao i mnogo {ta dobrog od wega nau~io. Pored mnogih mojih
obaveza prema blagoupokojenom, `elim u svoje ime, u ime na{eg
sve{tenstva i blago~estivih vernika, da izrazim najpre zahval-
nost Va{oj Svetosti, Wegovom Preosve{tenstvu episkopu {a-
ba~ko-vaqevskom Lavrentiju i sestrinstvu manastira Dokmir,
sa majkom igumanijom Evpraksijom na ~elu, na ukazanom moli-
tvenom desetogodi{wem po~inku Mitropolita u manastirskom
hramu manastira Dokmir. Hvala Vam na svemu u~iwenom i od
Boga vam velika nagrada!
Isto tako, blagodarim Vama, bra}o Arhijereji, koji se kao
po{tovaoci blagoupokojenog danas na|oste u ovom molitvenom
zajedni~arstvu, i na polagawu wegovih zemnih ostataka u grob u
ovom svetom Sabornom sarajevskom hramu.
Hvala svima ovde prisutnim, visokim dr`avnim velikodo-
stojnicima, predstavnicima crkvenih i verskih zajednica, vama
122 Besede ££
draga bra}o sve{tenici i vernici, {to svojim prisustvom uve-
li~aste ovaj molitveni ~in.
Sve Vas molimo da i daqe dr`ite u svojim molitvama bla-
goupokojenog mitropolita Vladislava. Rasu|ujemo u smislu da
nema ni jednog ~oveka na zemqi koji sada `ivi i koji su `iveli
a da nije pod grehom. Umrlima su potrebne na{e molitve. Neop-
hodno je uvek se moliti za upokojene, da i mi �poznamo prete-
`niju od razuma qubav Hristovu, i da se ispunimo svakom puno-
}om Bo`jom� (sr. Ef 3,19).
Neka je ve~an pokoj u Gospodu blagoupokojenom mitropoli-
tu Vladislavu.
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 123
124 Besede ££
NA TRONU SARAJEVSKIHPRVOJERARAHA
*
Kada izlazimo danas pred vas, pada Nam na um misao da je
ovo mesto sveto. Da su sa ovoga mesta na{i prethodni-
ci, potomci Svetoga Save, mitropoliti dabrobosan-
ski, govorili o veri, o nadi, o qubavi prema Bogu i bli`wima.
Stotinama godina u ovoj Eparhiji, tvora~ki Duh Bo`ji pratio
je, i danas prati, `ivot i rad sve{tenoslu`iteqa i wihovih ve-
ruju}ih qudi. On je predvideo ovaj na{ grad, ovako izda{no oba-
sjan suncem i pokriven plavetnilom nebeskim. Wegova misao i
sada bdi nad nama i gotova je da nas prati i u budu}nosti.
Wegova misao je pratila i Na{ izbor za mitropolita da-
brobosanskog, i ta istina Nam dolazi na um dok izlazimo danas
pred vas. Ovu misao ne mo`emo kriti od vas. Naprotiv, ona Nas
osna`uje i obavezuje da vam je saop{timo i Bogu Promislitequ
blagodarimo za Wegovo promi{qewe o ovoj Eparhiji i Na{oj
nedostojnosti.
Isto tako danas, sa ovog svetog mesta, zahvaqujemo Svetom
arhijerejskom saboru Srpske pravoslavne crkve, na ~elu sa We-
govom Sveto{}u Patrijarhom Pavlom, na izboru i poverewu ko-
je Nam je ukazao u ovom te{kom vrmenu. Srce se Na{e raduje i
obra}a sa ovog svetog mesta molitvom za daqu pomo} Bo`ju, i
molimo se za svu bra}u Arhijereje, Na{e sve{tenike, sve{te-
nomonahe i vas, bra}o i sestre. Isto tako, molimo se za sve{te-
noslu`iteqe i narod Rimokatoli~ke crkve, kao i Islamske i
Jevrejske zajednice u na{oj zemqi, kao i za sva dr`avna tela i
organe Bosne i Hercegovine, tj. Republike Srpske i Federacije
Bosne i Hercegovine.
Zahvaqujemo i Visokopreosve}enom Jovanu, mitropolitu
zagreba~ko-qubqanskom i cele Italije, delegatu Svetog arhije-
rejskog sinoda, na izvr{enom Na{em ustoli~ewu. Tako|e blago-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 125
* Beseda na ustoli~ewu u Sabornoj crkvi u Sarajevu 16. septembra 2003. g.
darimo prisutnoj bra}i arhijerejima i svima ostalima koji uze-
{e u~e{}a u ovom molitvenom zajedni{tvu, na molitvama koje
prineso{e na ovom svetom bogoslu`ewu za dobro i napredak ove
Eparhije, na{eg sve{tenstva, bogoboja`qivih vernika, profe-
sora, studenata i u~enika na{ih bogoslovskih {kola, manastira
i za Na{u smernost.
Posebno ho}emo da izrazimo svoju blagodarnost blagoupo-
kojenom mitropolitu Vladislavu, Na{em prethodniku preminu-
lom u izbegli{tvu, koji je mnogo radio u ovoj Eparhiji, ~iju smo
`equ napisanu u testamentu izvr{ili prenev{i i polo`iv{i
ga u grob u ovom svetom hramu. Neka Bog, molitvama svetog Pe-
tra mitropolita sarajevskog, podari du{i wegovoj Carstvo ne-
besko.
Na{e slu`ewe je znano bra}i sve{tenicima ove Eparhije
i qubiteqima vere pravoslavne. Taj put je put slu`ewa Bogu i
~oveku, a da bih to sa uspehom daqe ~inio, potrebna je hrana s
neba. Ta hrana je Jevan|eqe Bogo~oveka i, rekao bih danas, bla-
go onome ko se na tom Bo`jem jezeru ogleda i kupaju}i prepora-
|a.
Gospode, ovo je danas punih 30 godina Na{eg arhijerejskog
slu`ewa, ali i 51 godina sve{tenodejstvovawa u Na{ih 56 godi-
na mona{kog `ivota. Slu`ili smo kao Arhijerej u eparhijama:
Australijsko-novozelandskoj od 1973. do 1978. godine; u Dalma-
tinskoj do 1992. i od tada u ovoj Eparhiji. Gde god smo slu`ili i
slu`imo, veoma smo `ivo ose}ali ruku Bo`je pomo}i i pomo}i
na{ih saradnika. S Tobom, Gospode, i{li smo napred. Ti si nas
sna`io u nevoqama i upu}ivao ka radostima. Gospode lu~ezarni,
u krilu Presvete Trijade, poma`i nas i daqe Svojom nevino-
{}u, tom snagom u svima svetovima, da bismo se i mi jo{ vi{e
rodili detetom od Duha Svetoga. Ne ostavqaj nas, Gospode, da ne
bi, kao kip kameni, u ovom svetu bili od Tebe razbijeni i ve-
trom razvejani. Mi i daqe `elimo da se Ti razvija{ u Nama i
Na{em sve{tenstvu, a mi da se smawujemo i za Tvoj skut dr`i-
mo. Pusti}emo Tvoju Re~ da se i daqe razvija, i ona }e pomo}i
neprestanom ra|awu na{em. Osvetli du{u na{u i onih koje si
nam poverio, da wihova bremena zajedno sa wima nosimo i da ih
Tebi privodimo kao decu Tvoju.
Osvetli im du{u, Svetlobitni Bo`e, i oni }e se ohrabri-
ti i u sebi izatkati sinovsko telo, hram Sina Tvog.
126 Besede ££
Mi u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim krajevima na{e
biv{e dr`ave, olo{ili smo. Ogre{ismo se, pa javno govorimo:
�[ta nam dajeBog?� On svakome daje telo i du{u, stvoreni smo u
vidu krsta; daje lice svakoj tvari. Kao dete, milostiv je Bog i
sebi~nost mu je nepoznata. On daje svakome za {ta se moli. Svoju
ve~nost ispuwava davawem. Gospod kupi suze `alosnih u svoje
ruke, pose}uje su`we i sedi na bolesni~koj posteqi. Bdi nad
opasnim putevima i na dubinama morskim stra`ari; daje nam sve
{to tra`imo. Ali zato {to smo po~eli vi{e tra`iti od sveta
nego od Boga, ose}amo se obmanutim u nadama svojim.
Treba znati: greh sedi za trpezom onih koji se boje u}i u
dom gre{nika. Ko se vra}a s puta natrag, da ne sretne gre{nika,
vra}a se domu natovaren gresima, jer nema u wemu qubavi prema
bli`wem. Zato, na svaku kapiju va{e du{e postavite po jednog
�stra`ara� da gordost ne u|e u va{ hram. Jer ako u|e, pogasi}e
sve sve}e va{ih vrlina. Kratak je dan ovoga `ivota, a pravi `i-
vot ne zna za no}. U~ite Jevan|eqem jednu po jednu {kolu, bez
umora. Ko svr{i jednu {kolu pravde, Gospod ga {aqe u vi{u.
Tako, sla|a je muka pravednika, nego muka gre{nika, kao {to je
sla|e vra}awe svome domu, svome ogwi{tu, nego boravak na tu-
|oj imovini.
Hristos lagano kora~a, jer je Wegov ideal daleko. Wegov
ideal je krajwi ideal istorije. On propoveda samo jedan ideal,
koji se ne posti`e za 24 ~asa, kao {to mi `elimo. Wegov ideal
dostigli su sveti apostoli, mu~enici i svi oni heroji koji su
svoju misao i svoje srce stavili u slu`bu Bogu, na sre}u qudi.
Zato oni mogu re}i: �Nama je ime: Budu}nost�. Oni su na svojim
kapijama ispisali: Rad i ^ovekoqubqe. Me|utim, u na{e vreme,
na na{im kapijama ispisuje se: Nerad i ^ovekoubistvo. U na-
{em vremenu, ~ovek ~oveka ubija, i od toga ubijawa ose}a
�slast�. Zar nas Bog i Wegovi sledbenici nisu demantovali.
Udovice suznim o~ima gledaju kako im se rastura doma}e
gnezdo, a siro~i}i jo{ tepaju imena mrtvih o~eva. Nezaslu`ni
se vikom di`u iznad zaslu`nih. Ali se jo{ te`e ste`e bol kada
se pogleda u pusto{ od ogwa koji je popalio i poru{io bogomo-
qe i qudska obitavali{ta. A najte`i bol biva kada se setimo
da se sve to zbilo u proteklom veku, i zbiva na samom po~etku
tre}eg milenijuma. Mnogi se danas s beskrajnim bolom pitaju,
gde je Hristos? Da nije On za dvadeset vekova ostao iza nas? Da
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 127
nije na Golgoti, zajedno sa Wegovim telom, zauvek raspeta i We-
gova misao? Sazna}emo, zacelo, da nije ako kora~amo polako i
pravilno za Wim. Sigurno, On }e nam pokazati gde je uzrok na-
{eg moralnog padawa i gde je po~etak na{eg moralnog ustajawa.
Po{to su na{i ciqevi mali i niski, mi bismo hteli po-
sti}i ih tr~e}i. Gospode, uputi nas ciqu Tvome. Baci bar senku
Tvoga razuma, Tvoje plemenitosti na na{a srca i ona }e postati
~ista. Mi }emo videti Boga kao {to si Ga Ti gledao kad si ho-
dio po zemqi pod Krstom i trnovim vencem. Mi, Na{e sve{ten-
stvo i drugi saradnici, ho}emo da `ivimo Bogom kao {to si Ti
Wime `iveo i `ivi{. U~ini da i mi zajedno, bez obzira na ve-
roispovest i nacionalnost, `ivimo u jedinstvu s Tobom, i tada
}emo ~initi velika ~uda kao {to si Ti ~inio, ne pitaju}i ko je
ko. Obasjaj Tvojom svetlo{}u sve u Bosni i Hercegovini, verske
i dr`avne ustanove, jer u hladu ni{ta ne zri. Pod Tvojim zraci-
ma, na{ razum }e postati zreo i na{a du{a }e biti velika.
Slave}i Tebe, Oca i Duha Svetog, molimo Tvoj blagoslov
za sve narode u ovoj na{oj maloj i napa}enoj zemqi, od sada pa u
sve vekove. Amin.
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
128 Besede ££
MOLITVENO POMIWAWEPALIH BORACA
*
Kada je srpski narod do{ao na balkanske prostore we-
gov put je bio krivudav, ~esto spiralan, uvek neosve-
tqen svetlo{}u ciqa i smisla. Tek primawem hri-
{}anstva taj put po~iwe da se ispravqa i zacrtava pravu liniju.
Hristos je rekao: �Ja sam po~etak i kraj�. ^uv{i za ovu istinu,
i pored dugog oklevawa, Srbi su prihvatili ovu radosnu vest
nove vere. Rusima je trebalo samo jedan dan da se krste. Srbi su
se kr{tavali po svojoj slobodnoj voqi, a Rusi po zapovesti, tj.
po ukazu Kneza. Ta razlika je ostala karakteristi~na za ova dva
naroda u mnogim vidovima pona{awa sve do dana{weg dana.
Nova vera je pozivala da je prime oni koji ho}e, tj. dobro-
voqno. Hristos je sve pozivao s qubavqu da po|u za Wim. Sve-
{tenici su propovedali novu veru i skupqali dobrovoqce, a
nisu pretili i prisiqavali. Tako, Car Hristos kupi i prima
pod svoj krstati barjak samo dobrovoqce. To je veoma godilo Sr-
bima na Balkanu, jer su i predstavqali narod odva`nih dobro-
voqaca. Knezovi i glavari srpski nisu bili prvi koji su se kr-
stili. Stariji nara{taj u narodu tako|e nije predwa~io. To su
usrdno i najpre ~inili mla|i nara{taji, momci i devojke. Sta-
ri su im govorili: �^inite kako ho}ete, samo nas stare ostavite
na miru�. Tako su stari, svesno ili nesvesno, ispunili re~
Bo`ju: �Pustite decu neka pri|u meni, jer je takvih Carstvo ne-
besko� (Mt 19,14). Tako ne{to i danas imamo u Republici Srp-
skoj, posle uvo|ewa veronauke u na{e osnovne {kole.
Ja ho}u da vam govorim o dobrovoqcima u srpskom narodu, a
time sam i zapo~eo ovu moju re~.
Put Rastka, najmla|eg sina Nemawina, i supruge mu Ane,
bio je dobrovoqni put kr{tenih mladih u ona davna vremena.
Nije ni ovo i{lo tako lako. Bilo je roditeqa, naro~ito onih
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 129
* Govor u crkvi sv. velikomu~enika Georgija na Ravnoj Romaniji 2003. g.
od ugleda i na polo`ajima, koji su branili deci da se krste i
uzmu novu veru. Istorija je zabele`ila i nekog srpskog kneza u
Trakiji ~ija je }erka, mu~enica Irina, uzrasta Rastka Nemawi-
}a, mu~ena i ubijena od svoga oca zato {to je primila novu veru.
Srbi su polako dobrovoqno primali Hristovu veru...
U srpskom narodu se dobrovoqno `enilo i udavalo, dobro-
voqno se radilo i ku}ilo, dobrovoqno i{lo na mobe, prela i
grobqa. Dobrovoqno se gradile zadu`bine; dobrovoqno odava-
lo po{tovawe roditeqima i stare{inama; dobrovoqno se kaja-
lo za grehe; dobrovoqno se dizali ustanci protiv tiranije; do-
brovoqno branila vera i sloboda. Na istini i slobodi izraslo
je srpsko dobrotvorstvo. Na la`i i nasiqu rasla je zlovoqa.
Ne}emo pogre{iti ako ka`emo da ni srpska istorija nije bez
crnih konaca zle voqe, koja je kao aspida ra|ala svoja zla i{~a-
dija: neslogu me|u bra}om, zavist, osvetu, oholost, raskala-
{nost i � jedino im pakao mo`e znati sva imena, jer im je pakao
kolevka. Ni na Kosovu nisu rasli samo bo`uri, nego i trwe.
Ali su u Gra~anicu, zadu`binu kraqa Milutina, uno{eni samo
bo`uri.
Drugi zna~ajni dobrovoqci u srpskom narodu su kalu|eri
pustiwaci, koji se druk~ije zovu pe{ternici. Ostavili su sve
da bi dostigli u meru rasta visine Hristove (sr. Ef 4,16). Dava-
li su jeftino za skupo, pra{inu za zlato. Razmewivali su pro-
lazno za neprolazno, smrtno za besmrtno.
Dva se carstva, i to suprotna, zadobiti ne mogu. Ili nebo
ili zemqa. Ili telo ili du{a. Dva gospodara se ne mogu slu`i-
ti (sr. Mt 6,24). Ili Hristos ili Hristov supostat. Ne mo`e se
putovati na dva suprotna puta; ili tesnim putem u Carstvo ne-
besko ili {irokim u propast. To su bila gesla srpskih pe{ter-
nika � dobrovoqaca. Ako bismo hteli deliti vreme srpskih pe-
{ternika, mogli bismo re}i da prvi period obuhvata vreme od
cara Konstantina pa do svete prepodobne Petke Srpske; drugi
od Svete Petke do Svetoga Save Srpskog, a tre}i od Svetoga Sa-
ve do na{ih dana. Mi ne znamo imena najranijih srpskih pe{te-
rnika, ali znamo neke od wihovih ranijih i docnijih nasledni-
ka, koji su se u wihovim pe}inama podvizavali. Vrlo rano se
spomiwu pirotski pe{ternici. Pre svetih Kirila i Metodija
pomiwu se pe{ternici hercegova~ki i skadarski. Tu su i pe-
{ternici iz na{e neposredne blizine � ratajski kod Miqevine
130 Besede ££
i hot~anski � fo~anski, tj. srbiwski i dobrunski kod Vi{egra-
da. Tu ima wihovih isposnica, kao i u kawonu reke Drine. Za-
tim se spomiwu oko Ohridskog jezera, Skopske Crne Gore, oko
P~iwe, u Osogovu i u Rilu. Sve su one zagrejane molitvenom to-
plinom velikih srpskih podvi`nika. Ali da vi{e ne pomiwemo
ove srpske dobrovoqce, koji su se dragovoqno odlu~ili na pod-
vi`ni{tvo, tihovawe i molitve, ne samo za sebe, nego i za celi
svoj rod srpski, i vi{e od toga.
Ali da pomenem Svetoga Savu. Svako ga zna kao igumana,
arhipastira i narodnog u~iteqa, a malo kao pe{ternika. O we-
mu svedo~i wegov unuk sveti kraq Milutin, da je tako dugo po-
stio u tamnoj isposnici na Kareji u Svetoj Gori da mu se od toga
stomak zalepio za ki~mu, a od molitvenih suza o~i zamaglile.
Sledili su ga arhiepiskop Arsenije, wegov naslednik, pa Sava
Drugi, patrijarh Jefrem, i mnogi drugi.
Kao prve dobrovoqce pomenusmo omladinu srpsku iz najra-
nijih vremena, zatim pe{ternike. Ako bih hteo pomiwati sve
wih, bio bi to veoma dug spisak, pa ne bih smeo mimoi}i i tebe
srpski doma}ine, ni tebe srpska majko, ni tebe srpski u~itequ,
ni tebe srpski radni~e, ni tebe srpski sve{teni~e, ni tebe srp-
ski trgov~e, ni tebe srpski u~eni~e, ni vas srpski mladenci, i
mnoge druge.
Dozvolite mi da jo{ spomenem samo srpske vojnike koji ~i-
ni{e sve najboqe i najvi{e, do polagawa `ivota za slobodu svo-
ga naroda, za Krst ~asni i slobodu zlatnu. U ovome svetome hra-
mu, koji je spomen-crkva svima izginulim Srbima u Prvom i
Drugom svetskom ratu i u ovom posledwem gra|anskom ratu, tri
i po hiqade imena nalazi}e se ispisano na mermernim plo~ama.
To je jedan masovni spomenik, koji pre svete Liturgije osveti-
smo i wihova imena spomenusmo. Pomenite ih i vi svagda u mo-
litvama i ovde dolazite ~e{}e da ih posetite i vo{tanicu im
pripalite. Ovde su mnoge o~i zaplakale danas, ali i u svojim du-
{ama se obradovali {to se wihova imena ne zaboravqaju, nego
pamte i potowim pokolewima predaju...
Evo, sazidana je ova crkva u spomen izginulih iz ovog kraja.
Lep primer svima nama {to nam poginuli nisu zaboravqeni.
Bog voli dva uporedna hrama u kojima se Wemu istovremeno slu-
`e slu`be. Jedan hram je On sazdao, a drugi su Wemu qudi sagra-
dili. Hram {to ga je On sazdao, jeste telo ~ove~ije od kostiju,
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 131
krvi i mesa. Hram {to qudi zidaju u slavu Wegovu, jeste crkva u
koju dolazimo i molimo se. U hram tela ~ove~jeg Bog je uselio
du{u `ivu, da mu slu`i na oltaru srca, da postavqa kandila ve-
re i qubavi, da stavqa sve}e od svih vrlina, da prinosi mirisne
tamjane poslu{nosti. Bogu je ugodna harmonija izme|u ova dva
hrama, telesnog i zidanog.
Na kraju ho}u da postavim jedno pitawe i dam odgovor. Ko
su bili ovi qudi koji su svoje `ivote, to najdragocenije {to su
imali, dali na oltaru proteklog otaxbinskog rata? To su qudi
koji su polo`ili odli~no ispit iz hrabrosti, i pred kojima mi
danas treba da polo`imo ispit pameti. Za{to iz hrabrosti?
Zato {to su svoj `ivot polo`ili za Krst ~asni i slobodu zlat-
nu. Za slobodu svoga naroda srpskog i svoje Crkve pravoslavne.
A za{to mi da polo`imo ispit iz pameti? Zato {to ove vitezo-
ve roda na{ega vidimo kao one koji su na putu Bo`jem, sjediwe-
ni sa svima na{im velikanima iz pro{losti. Sa istom qubavqu
i spremno{}u pridru`ili su se milionima na{ih qudi iz pro-
{losti koji su svuda kao stra`ari na mrtvoj stra`i.
I na kraju. Srpski narod nikada nije `eleo rat, jo{ mawe
kidawe saveza sa drugim narodima i svojim susedima. Mi nikada
nismo `eleli omrazu, niti razroko susedstvo. Najvi{e {to je
srpski narod `eleo, jeste prijateqstvo i bratstvo. Tu `equ
na{ narod nije iskazao samo re~ima, nego ju je ispisao krvqu
svojih sinova na raznim i mnogim boji{tima, pa i u ovom po-
sledwem otaxbinskom ratu. Zbog toga mo`emo poru~iti po~iv-
{im srpskim borcima: Po~ivajte u miru Bo`jem i ~ekajte vas-
krsewe mrtvih, koje }e bezuslovno do}i i svi se pred Bogom Su-
dijom pokazati kao dostojni, uz Bo`ji blagoslov: �Dobri i ver-
ni slugo, u malom si mi bio veran, nad mnogim }u te postaviti;
u|i u radost Gospodara svoga� (Mt 25,21.23).
Neka je slava svima na{im palim dobrovoqcima i Bog im
podario Carstvo nebesko.
Mitropolit Nikolaj
132 Besede ££
O MONA[KIM VREDNOSTIMA*
Evo nas opet u ovoj velikoj nemawi}koj svetiwi, umnogo-
me obnovqenoj i umivenoj. Manastir Mile{eva je u
|erdanu nemawi}kih srpskih svetiwa ponos i dika srp-
skoga naroda. Mnoge su nam svetawe uni{tene u pro{losti, a
ona je ostala kao svedo~anstvo vere i pobo`nosti na{ih slav-
nih predaka � satrudnika Hristovog jevan|eqa.
Kada bi nam sada kao na filmskom platnu ispred o~iju iza-
{li svi oni koji su ovde dolazili i doga|aji koji su se ovde od-
vijali, trebalo bi nam mnogo vremena da to sve sagledamo. Tu
bismo videli mnoge na{e srpske velikane i duhovnike, monahe i
monahiwe, kako svojim trudoqubqem ukra{avaju ovu svetiwu.
Manastiri su Bo`ji domovi, {kole pobo`nosti, veroispoveda-
wa i trudoqubqa na planu Hristovog Jevan|eqa. To su sastaja-
li{ta veruju}ih qudi, odakle se u domove nosi izobiqe blago-
slova i pomo}i Bo`je. To su ~uvari na{e vere i svetosti `ivo-
ta, na koje se svi ogledamo i od sebe stvara obitavati Bog.
[ta da ka`emo o onima koji u mona{tvu posve}uju svoj `i-
vot bezbra~nosti, poslu{nosti i siroma{tvu? Monah i monahi-
wa se obla~e u ode}u vere i pobo`nosti, mole}i Gospoda da ih
blagosiqa, da ih duhovno osna`uje. Trude se da uvek budu blizu
svoga Gospoda, Wegovi saradnici u stvarala{tvu, da budu kao
pojas kojim se ogra|uju mole}i se: �Pomozi mi, Gospode Bo`e
moj, spasi me po Tvojoj milosti� (Ps. 108,26).
Oni se trude u jevan|elskim vrlinama, delatnom poznawu,
tj. svesni su da su telesne vrline oru|e du{evnih. Pokazuju da je
nemogu}e spasiti se do putem stroge pa`we i ~uvawa uma. Jo{
pokazuju da oni koji `ele da doznaju u kakvom se stawu nalaze, to
ne mogu posti}i druga~ije do putem pot~iwavawa svoje voqe vo-
qi Bo`joj. Svojim radom i `ivotom govore o trezvenoumqu, du-
{evnom razmi{qawu, smirenoumqu, bestra{}u, rasu|ivawu, o
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 133
* Propoved odr`ana u manastiruMile{evi.
~itawu po Bogu, o tome da se ne o~ajava, makar ~ovek padao mo-
ralno. Isto tako, svojim `ivotom upu}uju svakog veruju}eg ~ove-
ka na put ka stacawu vrlina i udaqavawu od greha. Upu}uju nas
kako se sti~e istinska vera, na to da je pokajawe i ispovedawe
grehova veliko dobro pred Bogom. Da je Bog sve stvorio na na{u
korist i da re~ Bo`ja nije mnogoslovqe. Da spasewe bez smire-
noumqa nije mogu}e. Zatim govore o duhovnoj mudrosti, veri,
qubavi, trpqewu, umrtvqivawu strasti, rasu|ivawu, razbori-
tosti, celomudrenosti, hrabrosti, pravednosti, savr{enom du-
{evnom miru, duhovnoj radosti i jo{ o mnogim dobrima Hristo-
vog Jevan|eqa, koje je �Put, Istina i @ivot� (Jn 14,6).
Trude se da u zakonu Bo`jem prebivaju dan i no}, da su drvo
visoko i nebesko, zasa|eno kod samog izvora Duha, daju}i plod
svoj svima koji se duhovno hrane. U istoriji mona{tva i podvi-
`ni~kih trudova imaju sveop{tu i svedobru pohvalu svih vrli-
na, skrivnicu du{evnog razmi{qawa. Znaju}i to iz istorije mo-
na{tva, posvedo~eni sveto{}u posle zemnog `ivota pred Bogom,
nama se svima pokazuje put na{eg `ivota ovde na zemqi, ali i
razmi{qawa da se s qubavqu posve}ujemo mona{kom `ivqewu
i idewu za Hristom. Ovo rekosmo i stoga {to svako umno`ewe
dobrog dovodi do umno`ewa dobrih dela i u domovima srpskim,
koji su, po re~ima Apostola, �crkva u malome� (Fil 2)...
U svojem mona{kom uzdr`awu i razmi{qawu o svojim
ustajawima i padawima, monasi, a sa wima i svi ~lanovi Crkve
Hristove, ~ude se i drevnom an|elu na nebu, neve{tastvenom po
prirodi, mudrom i sa svakom vrlinom, koji je odjednom postao
tama i neznawe, po~etak i svr{etak svakog zla i lukavstva. Ali
i ~oveku Adamu, koji budu}i u takvoj ~asti i nasla|ivawu do-
brima i u blizini Bo`joj, bi ukra{en milo{}u i vrlinom, unu-
tar Raja, sam sa Evom, odjednom be{e izgnan, postav{i strastan
i smrtan, rade}i sa trudom i mukom u znoju i velikoj nevoqi, pi-
{e sveti sve{tenomu~enik Petar Damaskin.
�Paun ~uva svoje perje, revnosno pazi i ~uva zlatotkanu
ode}u svoju, koja je wemu dika a radost qudima koji ga gledaju, da
mu niko ne i{~upa perje, da mu ne{to ne uprqa perje; veoma rev-
nosno ~uva se i brani, uzdi`e glavu svoju na visokom vratu kao
stra`ar na kuli i obzire se tamo i ovamo, paze}i da mu niko ne
i{~upa perje ili da mu ne{to ne uprqa perje� veli sveti vladi-
ka Nikolaj. Kao {to paun ~uva perje svoje, ponos svoj i vrednost
134 Besede ££
svoju, tako i mi, bilo da smo monasi ili nismo, ~uvajmo i neguj-
mo hri{}anske vrednosti, ~uvajmo svoje bi}e u veri pravoslav-
noj ostradavawem Hristovog Jevan|eqa, koje je uvek savremeno i
izvor na{e zajedni~ke radosti.
Ovaj `ivot je arena gde se pola`e ispit za prelazak u `i-
vot ve~ni, kao {to deca u {koli pola`u ispit za prelazak u vi-
{i razred.
Eto pouke ne samo monasima, nego i svoj deci Bo`joj, ma u
kom zvawu, polo`aju i poslu bili. Zato, kada vam u ovoj {koli
pobo`nosti govorim ponajvi{e o mona{tvu, to je re~ koja vodi
na{em spasewu i tihom pristani{tu mira i nade u milost Bo-
`ju prema nama gre{nima.
Neka vam je od Boga blagosloveno ovo molitveno zajedni-
~arstvo pored grobova Svetoga Save, kraqa Vladislava i pod
krilima Belog An|ela, koji nagove{tava i na{e vaskrsewe pri
Drugom Hristovom dolasku, kao {to je objavio i Hristovo Vas-
krsewe, a wime i na{u pobedu nad grehom, smr}u i |avolom.
Amin.
Mitropolit Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 135
136 Besede ££
SVEDOK VERE ‡ VELIKOMU^ENIK*
Danas na{a Crkva i srpski narod proslavqaju svetog ve-
likomu~enika Georgija. Mnogi qudi u srpskom narodu
proslavqaju ovog Bo`jeg svedoka, po veri ugodnika,
kao svoju Krsnu Slavu.
Sv. \or|e je ro|en u Kapadokiji, u bogatoj i blago~estivoj
hri{}anskoj porodici. Otac mu je postradao za Hrista, a majka
mu se preselila u Palestanu. Kada poraste, \or|e ode u vojsku,
gde u dvadesetoj godini `ivota dospe do ~ina tribuna, odn. na-
rodnog zastupnika pred plemi}kim vlastima, i istaknutog jav-
nog govornika. To je vreme vladavine rimskog cara Dioklecija-
na, po poreklu Dalmatinca. To je vreme rimskog gowewa hri-
{}ana, koji su verom svojom izrasli do neba, a telom postradali
na zemqi.
Na samom po~etku carevog progona hri{}ana, \or|e stupi
pred wega i odva`no ispovedi da je hri{}anin. Car ga baci u
tamnicu i naredi da bude mnogo mu~en, a potom da ga ve`u na to-
~ak pod kojim behu daske sa velikim ekserima, i da ga tako okre-
}u dok mu celo telo ne postade kao jedna krvava rana. Potom ga
zakopa u zemqu do glave, i ostavi ga tri dana i tri no}i, i preko
jednog ma|ioni~ara dade mu otrov da ispije. Me|utim, pri svim
tim mu~ewima, \or|e se moqa{e Bogu i Bog ga spasava{e od
smrti, na veliko udivqewe naroda. A kada i jednog mrtvaca mo-
litvom vaskrse, mnogi poverova{e u pravog Boga, me|u kojima i
careva `ena Aleksandra, koja pre mu~ewa izdahnu, dok \or|e bi
pose~en ma~em 303. godine. Nema broja wegovim ~udesima i ja-
vqawima u snu i na javi mnogima koji ga u molitvama spomiwa-
{e i wegovu pomo} iska{e. Tako, razgorev{i se qubavqu prema
Hristu, \or|u ne be{e te{ko sve ostaviti radi te qubavi: i
~in, i bogatstvo, i po~ast, i prijateqe i sav svet. Za tu qubav
Gospod ga nagradi vencem neuvele slave na nebu i na zemqi.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 137
* Propoved na \ur|evdan 2004. g. u hramu sv. Georgija na Ravnoj Romaniji.
Ovaj hram je nedavno podignut i posve}en svetom velikomu-
~eniku \or|u-Georgiju, gde pod Bo`jim i wegovim okriqem na-
|o{e svoje mesto mnogi na{i nedavni heroji, koji `ivot svoj po-
lo`i{e �za Krst ~asni i slobodu zlatnu�. Vi ste svojim uran-
kom, danas na \ur|evdan, do{li da i wih posetite, te ih moli-
tvama i paqewem sve}a pozdravite onim velikim i drevnim po-
zdravom: �Hristos vaskrse i Vaistinu vaskrse,� i da im pomene-
te re~i Apostola Pavla: �Hristos zaista ustade iz mrtvih, te
postade prvenac onih koji su umrli� (1 Kor 15,20).
Iz dosad izlo`enog sledi pitawe: Kada bi samo velike i
izuzetne li~nosti bile predmet istorije, da li bi ona trebalo
da prestane smr}u prvog ~oveka na zemqi? Na{ predak, prvi ~o-
vek, Adam, bio je zadivquju}a li~nost koja je ikada postojala.
Qudi koji su posle wega dolazili, bili su li~nost samo svojim
roditeqima i sli~ni jedni drugima. Prema tome, ako bi samo
jedna zanimqiva li~nost bila predmet istorije, istorija bi
trebalo davno da prestane, Adamovom smr}u. Me|utim, ona jo{
traje. Za{to? Ona traje samo zato {to wen ciq nije bio samo
Adam, nego ~ove~anstvo. Ne jedan, dva ili pet heroja vere, nego
celo ~ove~anstvo, milioni qudskih bi}a, me|u kojima su i sveti
velikomu~enik \or|e-Georgije i svi na{i preci, raniji i novi-
ji, pa i ovi ~ija su imena ispisana na ovim mermernim plo~ama.
Ovo pomenuh vama mladima, pred kojima je `ivot i va{a
budu}a delatnost. Mladost je bujna, lepa i vesela. Pored ovih
lepih atributa mladosti, ona se u na{im nemo}ima dopuwuje,
pro{iruje i sazreva, kada stasavate u ozbiqnu li~nost, sa svo-
jim `ivotnim zadatkom u ovom svetu. To je vreme stvarala{tva u
`ivotu i pronala`ewa Bo`jeg dara u sebi. To se ~ini po meri
qubavi i razuma, tj. saznawa ~emu najvi{e te`i va{ unutarwi
~ovek, va{a du{a i srce. Osvr}u}i se umom svojim na svoj prote-
kli `ivot, u svetlosti i dostojanstvu slike i prilike Bo`je u
sebi, svako treba da se zapita: u kojoj sam meri sveti, nezlobiv,
~ist, odvojen od gre{nika (sr. Jev 7,26)? Da li sam, verom u Boga,
uzleteo u svetiwu `ivota i postao takav da me Bog qubi i dr`i
za ~edo svoje? Tako pripremqeni, vi }ete sutra u svome domu po-
stati roditeqi i u~iteqi svoje budu}e dece, kako biste autori-
tetom roditeqa mogli re}i svome potomstvu: �Ugledajte se na
mene, ~eda moja, kao i ja {to se ugledah na Hrista� (sr. 1 Kor
4,16; 11,1).
138 Besede ££
U svemu ovome najbitnija je vera na{a koja ~uda ~ini. Raz-
mislite o ovome, pa }ete jo{ usrdnije pri}i poslu koji radite, a
on je uvek radost, pohvala, zadovoqstvo i `ivot. Ne postoji vera
vere radi, niti Boga radi, nego ~oveka radi. Svojom verom qudi
mogu u~initi sebe ve}im i slavnijim. Nema sumwe, vi znate da su
pred Bogom podjednako ni{tavni i ~ovek i bezverje wegovo. ^o-
vek koji ne veruje, misli da mora sve znati, ili uobra`ava da sve
zna. Ne postoji ~ovek koji bi znao sve, jer bi bio jednak Bogu.
Ima mnogo qudi koji uobra`avaju da sve znaju, ali stoje ispod
onih koji ne znaju ni{ta. Onaj koji svojim znawem podr`ava ve-
ru svoju i verom podr`ava svoje znawe, taj je prakti~no re{io
pitawe svoje vere i svoga znawa. Svako drugo re{ewe je dikti-
rano sujetom ili neznawem, pri ~emu se stvaraju gora neznawa,
tajni i zagonetki. Pod takvim optere}ewem, ~ovek se nalazi u
jo{ te`oj i ve}oj nepoznanici. Nema sumwe, svi se nalazimo pod
tom gorom tajni i nepoznanica. U kakvoj smo nepoznanici danas
mi, na po~etku tre}eg milenijuma, takvi su bili i oni u vreme
Hristovog dolaska u ovaj svet; i ne samo oni, nego i oni koji su
Hristov dolazak najavqivali, Wega o~ekivali i `eleli da Ga
vide i poklone mu se.
Ipak, mi smo, u Novozavetnoj Crkvi, daleko bla`eniji i
sigurniji, jer smo svedoci vere koja ~udotvori, koja stvara, koja
qubi i koja se svemu nada. Na{i su vidici jasni, jer nam put
osvetqava Bog na{, Gospod Hristos. Pored toga, u nama i sa na-
ma su prisutna i pre~udesna dela Bo`ja, koja se savr{avaju u ne-
mo}i na{oj.
Razmislite samo: koliko mi, na po~etku tre}eg hiqadugo-
di{ta, imamo dovoqno razloga za veru na{u, svete tajne i svete
vrline. Na to, nas starije i vas mla|e, poziva Gospod, sveti ve-
likomu~enik Georgije, Sveti Sava srpski prosvetiteq i u~i-
teq, kao i mnogi svetiteqi i svi na{i preci, stariji i noviji,
~ija imena ~itamo u diptihu ovoga hrama. Ni{ta samo po sebi
nije do nas do{lo. Kada bi bilo tako, Jevan|eqe nas ne bi moglo
obavezivati, niti bi bilo od Boga blagosloveno. Zatim, vera
koja je samo teorija, vera pojmova i silogizama, uvek je izlo`ena
sumwi. Tek vera koja je postala nerazdvojni deo du{evnog `ivo-
ta, struji u svim molitvama i delima jednog ~oveka; to je vera
koja `ivi, i takve se vere sumwa ne doti~e. Wome se uzlazi vi-
soko gde je Hristos, i ~ovek postaje heroj vere. Savla|uju}i nau-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 139
ku koju izu~avate ili posao koji radite, bi}ete puni hrabrosti
i bo`anskog duhovnog mira. Takvoj se veri u~ite i takvu }ete
veru prenositi svojim potomcima.
To vam, draga omladino, `elim, i neka bi izre~ene re~i na-
{le u va{im mladim du{ama svoj odjek prema nebu i prema dru-
gima, koji su u raznim uzrastima i onima u va{em uzrastu, kao i
prema starijima i mla|ima od vas. Neka je Bogu i svetom veli-
komu~eniku Georgiju slava i hvala za sva dobro~instva koja pri-
mamo od Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetog. Amin.
140 Besede ££
APOSTOL PETAR ‡ KAMEN VERE*
Danas je veliki hri{}anski praznik, Petrovdan. Kod
ovog starog hrama, nedavno obnovqenog, oduvek je bio
sajmeni dan, mesto skupqawa vernika na molitvu i sa-
borovawa. Kroz ovih 170 godina koliko je ovaj hram star, mnogi
su se upoznali na ovom mestu, blagoslovom Bo`jim zasnovali
svoju doma}u crkvu, svoju decu krstili, miropomazali a i u~la-
nili u Crkvu. Tu su se mnogi ispovedili, pri~estili, za `ive i
upokojene pomolili i duhovno osna`eni, svojim domovima odla-
zili.
To je bilo tako kada je u ovom svetom hramu slu`io, i Bogu
se za svoju duhovnu pastvu molio, sve{tenomu~enik Mom~ilo
^elebi}ki, koga je kao stradalnika za veru Hristovu na{a sveta
Crkva pribrojila me|u svete. Ovo je za vas, wegove biv{e paro-
hijane, i mnogo vi{e od toga, bila velika duhovna radost kada je
bio kanonizovan, na na{ predlog u maju 2003. godine.
Ima jo{ ovde starijih qudi koji se wega se}aju i pamte, i
mnogi su ve} tada bili uvereni da je on sveti ~ovek � mu~enik.
Ja ne treba da vam govorim o wegovom `ivotu, slu`ewu va-
ma, wegovoj mu~eni~koj smrti, no{ewu wegove odse~ene glave u
op{tinu ^elebi}i, wenom {utirawu, i uzimawu te glave u ruke
jedne duboko veruju}e parohijanke, koja je od komunista tra`i-
la: �dajte mi glavu moga sve{tenika�, wenom ~uvawu dok nije
prona|eno wegovo telo i uz kamenovawe sahraweno. Isto tako
znate da su wegovi posmrtni ostaci preneti i sahraweni kod cr-
kve u ^elebi}ima. Znate da je kasnije wegov grob obele`en le-
pim mermernim opsegom, nadgrobnom plo~om i krstom od merme-
ra. Sve su to doga|aji koji su dostojni ovog velikog pastira Cr-
kve Hristove.
On je bio molitvenik i trudbenik na svome sve{teni~kom
i narodnom poslu.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 141
* Propoved na Petrovdan, ^elebi}i - Rijeka, 2004. g.
On je bio kao stub me|u vama, zapa`en sa sviju strana.
On je bio va{ u~iteq i radost svima koji su mu dolazili.
On nije u~io medicinu, ali je molitvom Bogu le~io svako-
ga za koga se molio.
On je imao veoma mnogo duhovne dece, a od danas ima}e ih
jo{ vi{e.
On nije imao neku zavidnu imovinu, a obogatio je mnoge, i
mnoge }e obogatiti svojom sveto{}u.
On je bio autoritet me|u svojim parohijanima, a od danas
}e biti jo{ ve}i, jer je svetiteq i ugled svima nama.
On je qude privla~io sebi qubavqu, a od sada }e ih prizi-
vati da se ugledaju na Hrista, �koji je Put, Istina i @ivot� (Jn
14,6).
On je sebe naoru`ao moralom, pa zaista vam ka`em � ako i
mi sebe ne naoru`amo moralom i samoodgovorno{}u, tim duhov-
nim oru`jem u borbi sa ovim svetom, koji se predstavqa sa gru-
bim fizi~kim oru`jem, ateizmom, bezbo{tvom i nemoralom, ne-
}emo kao hri{}ani izvojevati bitku jevan|elskog `ivota i biti
pobediteqi poput sve{tenomu~enika Mom~ila. Hri{}ani, kao
deca svetlosti, treba da se uvek rukovode moralom i duhovnim
idealima nauke svoga U~iteqa. Svi poznati osniva~i religija u
istoriji tra`ili su od svojih sledbenika izvesan stepen odu{e-
vqewa i idealizma. Ali, ni jedan od wih, tako sna`an i uzvi{en
kao Hristos, nije mogao re}i svojim sledbenicima: �Budite savr-
{eni, kao {to je savr{en Otac va{ nebeski� (Mt 5,48).
Ali koliko se razlikuje raj od pakla, toliko se razlikuje
`ivot hri{}anina od `ivota onih koji Svetome pretesterisa-
{e vrat. To je bila prinudna smrt, a u hri{}anstvu se ni{ta ne
~ini prinudom. Uveren sam da je Sveti govorio: prvi neprija-
teq nas hri{}ana jeste na{a neodlu~nost i ravnodu{nost. Dru-
gi je � na{ la`ni patriotizam kojim se pori~e Bog kao i kod
nevernika. Tre}i na{ neprijateq su na{e razmirice, podele i
prepirke, a to su vidni znaci slabosti na{eg morala. Mom~ilo
^elebi}ki, postav{i sve{tenik, bio je omiqen od svojih paro-
hijana u obema parohijama gde je slu`io. Kod wega se naro~ito
isticala vera, slu`ewe i rukovo|ewe svojom duhovnom decom.
Sve{tenomu~enik Mom~ilo je ro|en u Fo~i 30/17. marta
1906. g. u zanatlijskoj porodici, od oca Luke i majke Ane. Zavr-
{io je ni`u gimnaziju i Bogosloviju u Sarajevu {kolske
1926/27. g. Rukopolo`en je za |akona i sve{tenika 24. i 31. marta
142 Besede ££
1929. g. od episkopa zahumsko-hercegova~kog Jovana (Ili}a). Po-
stavqen je za paroha u Kifinom Selu kod Nevesiwa. Godine
1935. prelazi u Dabrobosansku eparhiju, po molbi, gde je opslu-
`ivao tetimsku parohiju ovde u ^elebi}ima i na woj ostao do
svoje mu~eni~ke smrti. Za savestan sve{teni~ki rad odlikovan
je 1939. g. pravom no{ewa crvenog pojasa od mitropolita dabro-
bosanskog Petra Zimowi}a, tako|e sve{tenomu~enika. Iste go-
dine je ostao udov sa dvoje male dece, Vojislavom i Vasilijem.
Po~etkom Drugog svetskog rata komunisti su imali plan
da ga ubiju, ali im to nije po{lo za rukom. Tokom rata otac
Mom~ilo se borio za sve nevine qude, bez obzira na versku i na-
cionalnu pripadnost. Posle rata ovaj sluga Bo`ji bio je na me-
ti komunista. Ubili su ga novembra 1945. g. Izv{ioci zlo~ina
bili su dva muslimana i jedan Srbin. Po jednoj verziji parohija-
na, `ivom su mu pretesterisali vrat, a po drugoj, glavu mu je no-
`em odvojio od tela musliman uz poziv Srbinu: �Hajde, Srbine,
da koqemo srpskog popa�.
Glavu su mu zlo~inci odneli i bacili u hodnik Op{tine u
^elebi}ima. Nadali su se da }e se qudi i`ivqavati na mrtvoj
glavi. Me|utim, jedna hrabra parohijanka zatra`ila je da joj daju
glavu wenog sve{tenika. U me|uvremenu, grupa parohijana, rizi-
kuju}i svoje `ivote, donela je iz sela Je~mi{ta u ^elebi}e obez-
glavqeno telo oca Mom~ila. Glava spojena sa telom sahrawena je
po dozvoli komunista, ali i kamenovawem na jednoj ledini, pored
zajedni~ke grobnice mnogih wegovih parohijana koje su ranije
pobili. Sahrawen je bez sve{tenika, jer opelo nije bilo dozvo-
qeno. Mnogo godina su bezbo`nici skvrnavili wegov grob.
Prvi sve{tenik koji se usudio da opoje wegov grob bio je
Borivoje Kosori}, paroh gora`danski, sada u Tivtu. U me|uvre-
menu ugled ovog stradalnika je sve vi{e rastao. Mnogi su govo-
rili da su videli svetlost na wegovom grobu. Posle 45 godina,
wegov sin Vasilije, sa sve{tenikom Miloradom Dajovi}em, pre-
neo je zemne ostatke oca Mom~ila i sahranio ih pored crkve u
^elebi}ima. Sveti arhijerejski sabor je maja 2003. godine pro-
glasio sve{tenika Mom~ila Grgurevi}a za sve{tenomu~enika i
odredio dan wegovog proslavqawa � uo~i Petrovdana 11. jula
svake godine.
Kada danas radosno proslavqamo svetog apostola Petra i
apostolskog prejemnika sve{tenomu~enika Mom~ila ^ele-
bi}kog, celivamo wegove svete mo{ti i pred wima se poklawa-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 143
mo. Treba da se ponizimo pred Gospodom i Wegovim Svetima i
zamolimo ih da i mi zadobijemo moralnu pobedu nad grehom, mr-
`wom i neslogom. Ovo je dan radosti za celu na{u Crkvu i srp-
ski narod, ali posebno za vas koji `ivite u tetimskoj parohiji i
za one koji `ive u drugom mestu.
Na kraju, draga bra}o i sestre, `elim da vas zamolim: kao
{to su nekada na{i slavni preci moralno i duhovno {titili ne
samo srpski narod na Balkanu, tako i mi treba da se ugledamo na
svoje pretke u ovom te{kom vremenu po nas Srbe. Budimo hrabri
i vedri, jer nas je time Gospod po~astvovao. Imajte uvek na umu
ovaj veliki dan kada prenesmo i polo`ismo sve{tenomu~enika
Mom~ila da daqe po~iva u svom hramu svetog Nikole u Rijeci,
gde je mnogo svetih liturgija odslu`io i Bogu se za sve molio.
Uz blagodarnost svima koji pomogo{e obnovu ove stare
svetiwe, molimo se da im Bog, sveti apostol Petar i sveti sve-
{tenomu~enik Mom~ilo, u ~iji se dan ovde sabrasmo, uvek budu
na pomo}i! Neka nam Presveta Bogorodica, sveti An|eli i srp-
ski svetiteqi, sa Svetim Savom, rodona~elnikom na{e svete
Crkve, budu na pomo}i!
Zdravi i radosni bili, mi i svi na{i mili i dragi, u do-
bru, slozi i qubavi prebivali. Sve nevoqe koje nas u ovom vre-
menu snalaze, sa mirno}om duha i ponosom primajmo, imaju}i
uvek u vidu na{e velike i slavne pretke, kao i one koji nevino
postrada{e i zbog kojih nas i danas na{e rane bole.
Na putu vas sre}a sustizala, molitva vam Bogu dopirala:
Da se digne {to je bilo palo,
Da propeva {to je proplakalo.
Da se spoji {to je rastavqeno,
Da zablista {to je potamnelo,
Da se zdru`i {to se otu|ilo,
Da se zbrati {to se odrodilo,
Da se vrate na svoja ogwi{ta koji sa wih milom ili silom
odo{e,
Amin Bo`e, amin rodu na{em!
Kud god stupali, daj Bo`e, na sre}u nastupali! Kud god ho-
dili, hodili putem pravim i s obrazom svetlim! Bog vas sve spo-
menuo, Bog vam pomogao i niko vam ni{ta ne mogao! Amin.
Mitropolit Nikolaj
144 Besede ££
JASENOVA^KI STRADALNICI“GDE PRAVEDNICI PREBIVAJU”
*
Voda porumeni, sneg se zacrveni
Od premnoge krvi srpskih mu~enika.
O vaskrsli Hriste, o Care careva,
Osu{i nam suze, primi srpske `rtve
Tamo gde se ve~no `ivi i ve~no se peva.
Dan }e da objavi {to no} crna krije,
Nikad greh bez svedoka nije.
A na Sudu stra{nom kad vaskrsnu mrtvi,
Sedamsto hiqada svedo~i}e `rtvi.
Srce je mr`wom zatvoreno, qubav ne ulazi u wega, a glavni
uzrok rata je oholost.
Da li je neko od vas ikada bio u prilici da po sna`noj veja-
vici kuca na zatvorena vrata, i ne otvaraju se, niti ima odgovo-
ra `ivih qudi u ku}i? Tako je kada nai|ete na zatvoreno srce.
To su veoma mnogo osetili Srbi, Jevreji i Romi u Drugom svet-
skom ratu na ovim prostorima, i {ire. Ne znaju}i za{to i kome
su sagre{ili, odvo|eni su sa svojih toplih ogwi{ta u logore,
mu~eni i kao nevini ubijani na razne na~ine, kako u Jasenovcu,
tako i ovde gde mnogi po~ivaju i o~ekaju svoj vaskrs.
Danas ovim parastosom i na druge na~ine obele`avamo 60
godina od proboja iz jasenova~kog logora ono malo pre`ivelih
zato~enika u odnosu na 700.000 mu~enih i nevino poubijanih. Da-
nas, kao i uvek, se}amo se u molitvama ovda{wih nevinih `rta-
va.
Po zavr{enom Drugom svetskom ratu, vo|a jugoslovenskih
komunista ne na|e za potrebno da do|e u Jasenovac, a proputovao
je celi svet. Tako isto, i nedavno upokojeni poglavar Rimokato-
li~ke crkve ne na|e za potrebno da do|e u Jasenovac, kao {to je
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 145
* Parastos u Gradini 2005. godine.
i{ao u Au{vic, da se pokloni i ovim nevinim `rtvama. I on je
posetio mnoge zemqe, padao na kolena i qubio zemqu u koju je
do{ao da se u woj Bogu pomoli. Posetio je Hrvatsku tri puta, a
Bosnu i Hercegovinu dva puta. I propoveda: �Gospod se gnu{a
okrvavqenog i lukavog ~oveka� (Ps 5,5).
Na`alost, ~esto qudima smeta drvo te ne vide {umu, tj. ne
vide veliku svetlost i stvarnost. Tako i u postupku hvatawa Sr-
ba, mr`wa im je otvorila izvesan vid, pa vide trun, a zatvorila
im je mogu}nost da vide pravu i veliku stvarnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i @i~ki napisao je slu`bu No-
vim srpskim velikomu~enicima i mu~enicima, pa veli: �Pro-
{le su vas muke i bolovi te{ki, sada ste u Carstvu i svetlosti
mira, mu~enici srpski, sinovi vite{ki. Pro{li su prizori
u`asa i srama, kakvih svet ne vide od Neronovih dana.�
Ratna strast je diktirala qudima koji mu~i{e i ubija{e
nevine qude. �Suze im posta{e hleb dawu i no}u� (Ps 41,3). Ot-
kud da su toliki Srbi napustili svoje zavi~aje i na{li se u
stranim zemqama? Otuda {to je taj narod ostao veran svojoj ve-
ri, svojoj naciji, svom imenu, svojoj istoriji, svojim herojima,
svome ponosu. To je bio nemi protest onima koji ova nedela u~i-
ni{e. Kako na ranije nemile doga|aje, tako i na ove, progovorio
je poqski kwi`evnik Sjenkjevi~ u svojim delima; izjavio je gla-
san protest protiv ugweta~a i ubica robqa, glasan kao truba je-
rihonska.
Srpski narod je bio i ostao ponosan svojom istorijom, svo-
jom originalnom muzikom, svojim narodnim umotvorinama, svo-
jim radom, svojim Du{anovim Zakonikom, svojim Svetim Savom
i drugim srpskim svetiteqima i svetiteqkama. On se grejao i
greje na vatri na kojoj se grejao Sveti Sava i svi ostali velika-
ni.
Mi znamo {ta zna~i biti rob. Suze su nam bile doma}in, a
radost gost u ku}i. Zato ne `elimo da ima robova u svetu. Mi
ne}emo dopustiti sebi to gordo gospodstvo nad drugim qudima.
Mi, po wima, nemamo spoqa{weg kulturnog sjaja koliko oni,
ali imamo vi{e du{e, kao {to su pravoslavni uvek imali vi{e
du{e, pa i ovda{wi stradalnici. Dakle, nismo mi robovi ~ije je
telo bilo u ropstvu, nego su robovi oni koji tra`e svoj obra~un
sa drugim narodima. Oni su robovi stare terminologije ropstva
i slobode.
146 Besede ££
Zbog svega toga mi Srbi ne preziremo ih, nego sa`aqeva-
mo. Ni za mu~iteqe u Jasenovcu, Gradini i na drugim mestima
nemamo osude, nego sa`aqewe, a sve ono {to su ~inili i u~ini-
li prepu{tamo Bogu, pravednom Sudiji i wima. Sve su ovo govo-
rili i o ovome pisali mislioci i pisci: Mickijevi~, Tolstoj,
Dostojevski, Solovjev i mnogi drugi.
Dok govorimo danas na ovome svetom i mnogostradalnom
mestu, na ovom parastosu, prate nas hiqade i hiqade bolnih, sa-
mrtnih jecaja qudskih, pa ih molim, ako u ovom mom kratkom po-
miwawu wihovih stradawa ne rekoh sve, da mi ne zamere i ne
osude me zbog mog izra`enog siroma{tva. I ovde se bori qudska
sila sa Pravdom Bo`jom, robovi sa gospodarima, gladijatori sa
Hristom.
Neka je ve~an pokoj svima postradalima koji svojom verom
potvrdi{e krajwu pobedu Hrista. Slava im i Bog im podario
boravak sa Sobom.
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 147
148 Besede ££
ULOGA [KOLE U NEGOVAWUSVETOSAVSKE DUHOVNOSTI
*
Uvod
Jedna od najlep{ih jevan|elskih pri~a jeste pri~a o se-
ja~u i semenu. ^esto imamo priliku videti kako seja~
seje zrnevqe p{enice. Seje u jesen da bi tek u leto
`weo svoje plodove. Me|utim, ne rodi svako zrno. Ne rodi zrno
koje je palo pored puta pa ga ptice pozobqu. Ne rodi ni zrno ko-
je je palo u kamenito zemqi{te, pa tek {to nikne brzo se osu-
{i. Ne rodi ni ono koje je palo u trwe i drugi korov, jer ga ko-
rov brzo zagu{i i ono propadne. Tek ~etvrto zrno koje padne na
plodnu zemqu donosi rod i po koli~ini raznoliko.
Tema koju sam obra|ivao nala`e mi da izrazim nadu da }e
na ovom cewenom skupu biti re~i i o Svetosavqu kao zadatku
na{e kulture. Svetosavqe je Srpsko pravoslavqe, ozna~eno kao
kulturni impuls. Ono {to treba da zasnuje pravu duhovnu kultu-
ru kao ~iwenicu, stvarnu i `ivu u Republici Srpskoj, jeste i
van je spora, sre|ivawe i dizawe duhovnog nivoa, a u naj{irem
smislu re~i, naziva se jednim op{tim imenom kwiga...
Veliki likovi na{eg naroda, kojima je na{a Crkva usred-
sredila svoje napore, pokazuju jasno prirodu napora ka organi-
zovawu na{eg duhovnog `ivota. Sveti Sava, u~iteq i vo|a du-
hovne nemawi}ke Srbije, {ta je drugo ako nije utelovqeni na-
por za duhovnim `ivotom. Manastiri su: rasadnici {kole i du-
hovnog `ivota, sredi{ta prepisivawa kwiga, `ari{ta organi-
zovawa Crkve i wene samostalnosti. Oni su kao rasadnici du-
hovnog `ivota insistirali na u~ewu i u~ewu uvek, na znawu i
kwizi, na produhovqenosti `ivqewa. To je bila neprestana
briga i misija crkvena, jevan|elska, nacionalna. Sv. Sava koji,
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 149
* Predavawe na tribini Hri{}anskog kulturnog centra u Staroj
crkvi.
po narodnom predawu, sve zna, ostao je u~iteqem i uzorom svima
potowim prosvetnim radnicima, sve{tenstvu, dr`avnicima,
ekonomistima... On je balkanski, slovenski u~iteq, koji je sti-
zao svuda, stalno misle}i na duhovni `ivot, kwigu i prosvetu,
te prve osnove narodnog `ivota. Ovaj osniva~ Srpskog pravo-
slavqa, tj. Svetosavqa, uprkos razli~itostima epoha, uverewa,
crkava, verskim i ideolo{kim pripadnostima, nosio je u sebi
veliku misao: oslobo|ewe duha, pripremawe duhovnosti i duhov-
nog terena, na kome }e izgraditi za dugo mu~enu naciju i Crkvu.
Pred nama su veliki zadaci
Mi smo danas pred velikim zadacima, koji nisu ni naivni
ni jednostavni. Pre svega, potrebno je ista}i, pred na{im
{kolstvom su op{ti interesi sa vi{e stvarne sadr`ine i pro-
fesionalne pedagogike. Tako su religija, etika, moral i kultu-
ra najva`niji i centralni interesi za prosperitet Republike
Srpske. Na{e prethodne generacije imale su dosta maglovitu
situaciju, bez one pozitivne duhovne atmosfere.Tu maglovitu
situaciju stvarali su najvi{e racionalisti, malo se nalazili u
dubini Istine. Nisu prihvatali veru gde um vi{e nije mogao
sti}i. Potpuno su bili van i mimo svake potrebne, nasu{ne i
neophodne `eqe za misaonim op{tim naporima. Nikako nisu
hteli shvatiti i prihvatiti da su: `ivot, i ~ovek, i svet, na je-
dan uzvi{en na~in, koji je uvek bio i ostao sveukupan, sveobu-
hvatan, povezani sa nebom.
Li{eni tako ~iste duhovne orijentacije, nije ~udo {to se
lutalo du` mnogih putawa i po pogre{nim linijama shvatawa.
Tih plodova lutawa dana{wi na{i napori moraju da se osloba-
|aju. Sada se jasno uvi|a kako su takva pojedina shvatawa posta-
la neka vrsta dogme. Sve se to danas mora staviti pod ozbiqnu
analizu. Ozbiqno se moramo pozabaviti, kroz predavawa iz ra-
znih nau~nih disciplina, analizom vaspitnog zna~aja, naro~ito
kod na{e sredwo{kolske omladine, pa i mladih na studijama.
Ni{ta mawe nije problemati~no ovo pitawe u na{im osnovnim
{kolama. Ovde ne mislim na prva ~etiri razreda, ali na druga
~etiri svakako. Tu se mora u}i u sr` omladinskog problema, u
moralnu osnovu tog najva`nijeg pitawa. Sumwe nema i varati se
ne treba. Na{a budu}nost najvi{e zavisi od vaspitawa i obra-
150 Besede ££
zovawa u hramu ra|awa, u hramu osve}ewa i u hramu prosve}iva-
wa. Ako bi ovo, ne daj Bo`e, zatajilo, do}i }e vreme, i ve} je tu,
kada }e se ovo pitawe vrlo ozbiqno ponovo postaviti kao du-
hovno pitawe na{eg opstanka. Prema tome, svako ukazivawe na
puteve na kojima mladi mogu stremiti u pozitivnom, duhovnom,
kulturnom, nau~nom, prosvetnom pogledu i u drugim zvawima, za
nas }e biti dragoceno.
Da li je na{e {kolstvo pro`eto vaspitno-moralnim te-
`wama, ili je ono ~isto intelektualisti~kog tipa? Danas tre-
ba postaviti i ovo va`no pitawe razmotriti, pa ako ne po~iva
na vaspitno-moralnim te`wama, du`nost je ovog skupa da to
utvrdi, dade potrebne smernice (uputstva). Prenagla{avawem
intelektualizma ide se neminovno materijalizmu. A kao reak-
cija na tu krajwost javqa se pojava la`nog individualizma, u ko-
me nema duhovne delatnosti. Vrhovni zadatak predava~a-vaspi-
ta~a morao bi imati za ciq u svima na{im {kolama � obrazova-
we moralne voqe i uvo|ewe u~enika u nacionalnu sada{wicu.
Naravno, u svemu ovome ne sme se odbaciti intelektualni rad,
ume{nost nastavnika vaspita~a da kod u~enika osposobi voqu
za stalnim dopuwavawem i kompletirawem svoje sopstvene du-
hovne li~nosti.
Pri svemu ovome, nastavnik-vaspita~ ne bi nikako smeo gu-
biti iz vida slede}e: moralno-vaspitni pojmovi, ma kako bili
jasni, ma koliko snagu motivacija imali, i ma kako jakim ose}a-
wima bili pro`eti, ipak u borbi sa formirawem sopstvene
li~nosti, interes na duhovnoj nadgradwi u tim godinama opada.
Stawe je to velike krize kada sve na re~ i uz re~ primqeno u
{koli, iz oblasti visokog morala i plemenite etike, po~iwe se
suo~avati sa stvarno{}u u prakti~nom `ivotu. To izaziva sum-
wu, malodu{nost, gnev na sve i svakog, pa i prezrewe kao ne{to
{to �ne slu`i ni~emu�, kao �gola teorija�. Tu, u tim godinama,
veliku ulogu i zna~aj igra u~iteq, naro~ito onaj koga u~enici
prihvate najpre kao roditeqa, pa zatim u~iteqa. Svojim prime-
rom i uputstvima mo`e najboqe kanalisati u~enika i uputiti
kako }e najuspe{nije vaspitati svoju sopstvenu intimu u pozi-
tivnom smeru. Ovo treba ~initi i stoga {to se u tom uzrastu
moraju nametnuti jo{ neke ~iwenice: pored sticanog znawa, da
dubqe proverava `ivotnu mudrost, da sakupi, ve`e, ujedini,
osposobi i u~vrsti svoju duhovnu li~nost. Ovo tim pre treba ~i-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 151
niti kod nas Srba, kada je u svetu tako mnogo kontradiktorno-
sti i rasula, pa je u~enik kao li~nost u krizi.
Ovo, gospodo, govorim stoga {to eti~ka nastava ima jo{
jednu ulogu: da zadovoqi jednu specifi~nu na{u potrebu koja je
u vezi sa na{om slovenskom prirodom. Mi smo svi, sa neznatnim
izuzecima, ro|eni ideolozi, i to ideolozi koji se ne zadr`avaju
samo u sferi ideologije, nego iz we se spu{taju, i u prakti~nom
`ivotu ~esto se za izvesne ideolo{ke ideale zauzimaju do samo-
po`rtvovawa... Imamo uro|enu potrebu za teorijskim obja{we-
wem svojih odnosa prema dru{tvu i pojedincu, a zatim i za
uskla|ivawem svoga prakti~nog `ivota prema tom teorijskom
obja{wewu. I kad je ve} tako, onda se na{im qudima mora pru-
`iti izvesan zdrav kriterijum.
Zna~aj religije u stvarawu karaktera
Religija nije samo saznawe Boga, niti samo pobo`nost.
Ona sobom obuhvata sve va`nije strane ~ovekovog duhovnog `i-
vota. Ona sadr`i nagon za saznawem prave istine, izra`ava `e-
qu za ve~nim produ`ewem qudskog bi}a. Nosi te`wu za savr{e-
nom i idealnom pravdom, skladom i harmonijom odnosa. Ona re-
{ava pitawe o prirodi qudske du{e, o smislu i ciqu `ivota, o
~oveku i wegovoj veri u duhovne vrednosti, u ideale, u pobedu
dobra nad zlom, i prioritet duha nad materijom. (Ona jedino re-
{ava i odgovara na pitawe: odkuda je ~ovek do{ao u ovaj svet, za-
{to je ovde i kuda ide odavde?) Time se ona grani~i sa filoso-
fijom, etikom, umetno{}u. Obuhvata u sebi elemente svih tih
izra`aja qudskog duha. Wen je veliki zna~aj i u tome {to podi-
`e i pribli`ava ~oveka vi{im idealima i pokazuje put wiho-
vih ostvarewa aktivnom snagom unutarwih du{evnih sila, koje
ona pobu|uje i podsti~e. Svojom subjektivnom stranom obuhvata
niz voqnih radwi i opredequje aktivni odnos ~oveka prema naj-
vi{em predmetu religioznih saznawa, prema Bogu. Kao do`i-
vqeno ose}awe, ona se projavquje kroz `ivot i dela, ispuwava
li~ni duhovni moral. Kao ube|ewe, ona je veoma zna~ajan ~ini-
lac koji odre|uje na{e moralno dr`awe.
Samo religija i religijom pro`eta etika obuzima i pokre-
}e punom snagom qudsku du{u. Ona je od velikog zna~aja za
formirawe du{evnog `ivota uop{te, i posebnog zna~aja za
152 Besede ££
obrazovawe i utvr|ivawe karaktera. Dejstvuje odre|eno{}u
svojih na~ela, a karakter se sastoji u apsolutnoj odlu~nosti
pravca voqe. Otuda je karakter sam po sebi vezan za istinu re-
ligije, tj. hri{}anstva, svojim najdubqim `ivotnim `eqama.
Obrazovati karakter, zna~i povezati vreme sa ve~no{}u, pro-
menqivo sa nepromenqivim. Pravo obrazovawe karaktera jeste
trijumf apsolutnog nad relativnim, kategori~noga nad hipote-
ti~nim.
Nasuprot ovome, ko ho}e svojim smrtnim hipotezama da
obrazuje karakter, taj ne shvata {ta je su{tina religije i u to-
me {ta je su{tina i temeq vaspitawa i znawa, sa svima wiho-
vim zadacima. Kada je Hajne video katedralu u Antverpenu kako
veli~anstveno izgleda, rekao je: �Ovi su qudi imali du{u i dog-
me, a mi imamo mnewa, a mnewima se ne grade prestone crkve�.
Iste bi se re~i mogle primeniti na religiju i karakter. Kao
{to se gotske crkve, po svome stilu, uzdi`u vertikalno nad go-
milom drugih ku}a, tako se religija i u woj karakter, po svome
ciqu, uzdi`u iznad ulica sebi~nosti. Iako su religijske isti-
ne za sve podjednako ubedqive, one su stalno odre|ene i dejstvu-
ju sna`no. One odgovaraju du{evnim potrebama. U tome je wiho-
va mo} i wihovo oplemewavaju}e dejstvo na qudske du{e. To sve-
do~e i mislioci koji nisu mnogo verovali, ali su zagledali u
unutarwu sadr`inu i tajnu qudskog duha. Nema~ki filosof
Kant, koji je poku{ao da obori sve dokaze o postojawu bi}a
Bo`jeg, a time da obori potrebu religije, rekao je: �Zvezdano
nebo nada mnom i moralni zakon u meni svedo~i mi da postoji
Bog�. Tako }e i Gete re}i: �Ma kako napredovala moderna kul-
tura, makar se prirodne nauke sve vi{e {irile i produbqivale,
i kako mu drago napredovao ~ove~ji duh, ne}e se di}i na uzvi{e-
nost i moralnu kulturu hri{}anstva, kojom ono sija i svetli u
jevan|eqima.� Ovim misliocima pridru`uje se i Wutn, koji ka-
da bi god pomenuo ime Bo`je, skidao bi kapu i poklawao se Bogu
do zemqe.
Religijsko nastrojewe, posebno hri{}anske moralne isti-
ne, deluje na karakter i time {to pro~i{}uje ~oveka od egoizma
i materijalisti~kih sklonosti. Pod wihovim uticajem otpada
ono {to je grubo i surovo u du{i. Religiozna uverewa zahtevaju
od ~oveka dubqi i {iri odnos nego umetnost i nauka. Weno je
dejstvo u podru~ju morala sadr`ajnije. Vajt veli: �Nastavqawe
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 153
jednostavnim religijskim idejama mo`e telesno i du{evno si-
roma{noga vi{e unutarwe podi}i, nego {to to mo`e u~initi
blago umetnosti i nauke kod ~oveka bogata u naponu wegovog
`ivota�. Otuda je i onaj bezbo`ni [openhauer rekao: �Kada Bo-
ga ne bi bilo, trebalo bi Ga izmisliti, jer je On dobra uzda za
narod�.
154 Besede ££
VELIKA PREGNU]A ‡ OD BOGA POTI^U*
Danas se sabrasmo kod ove spomen-crkve na Ravnoj Roma-
niji, da se pomolimo Bogu za pokoj du{a izginulih za
Krst ~asni i slobodu zlatnu u ratovima od 1914. do da-
nas, kao i za zdravqe i napredak wihovih potomaka. Ovo je {ko-
la na{e pobo`nosti, ali i istorija doga|awa na ovim prostori-
ma, i {ire od toga. U ovoj je crkvi ispisana sudbina vi{e hiqa-
da pravoslavnih vernika iz vremena nekoliko stra{nih ratova.
Odnela je bura mnoge `ivote, slomila mnoga srca, uni{tila
mnoge vrednosti.
Ako se vratimo u na{u istoriju, primeti}emo kako su vi-
horom prohujala mnoga na{a uzdizawa i padawa. Mnoge su bure
vitlale na{om zemqom, mnogo se nepravdi i strahota videlo, i
do`ivelo i po~inilo. Kroz sve te strahote, se}awe na na{e rat-
nike ostajalo je uvek u nama kao svetlo, i sveto i lepo.
Nije to se}awe samo na dane detiwstva, na stasawe za voje-
vawe. Nije to samo se}awe na onu sve~anu atmosferu sklapawa
braka, slawa sina u vojsku, zavr{etka {kolovawa ili drugih
sve~anih prilika u `ivotu, ve} duboko po{tovawe wihovih ~i-
stih du{a, wihove nesavitqive ~vrstine u dobru, u trudu i u
podvizima.
Postoji jevan|elsko na~elo da se dobri ciqevi posti`u
samo dobrim putevima. To je na~elo kojega se uvek dr`imo. [ta
ima prirodnije od toga? � re}i }e neko. Stvarno, ni{ta prirod-
nije, ali ima qudi i u na{em rodu koji postupaju druga~ije! Na-
ime, ima u qudskoj prirodi ne~ega nestrpqivog kada je u pitawu
postizawe ciqa. Samo {to pre ciqu, pa bilo kojim putem.
Mnogi qudi kroz istoriju hteli su da usre}e svoj narod.
Imali su dobar ciq pred sobom. Ali su tom ciqu skoro uvek
i{li prekim putem, pa su se skoro uvek la}ali ma~a i nasiqa. I
� wihove lepe zamisli su se obi~no skrhale zajedno sa wima.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 155
* Propoved na Ravnoj Romaniji 2004. g.
Umesto o~ekivanog dobra, donosili su svetu jo{ vi{e muka i
stradawa.
Velika je stvar darovati ono {to nam je najvrednije, {to je
predstavqalo jedinu `ivotnu vrednost. Kao {to je Avram bio
gotov da `rtvuje Bogu jedinca sina, i kao {to su hri{}anski mu-
~enici za svetu Bo`ju stvar `rtvovali svoje `ivote, tako smo i
mi ~inili na op{tem planu i ~inimo sve do dana{weg dana. Ovo
dana{we zborovawe, ova sveta molitva koju smo ovde obavili i
u molitvama pomenuli imena sviju koji `ivote svoje polo`i{e,
svedo~anstva su da su ih davali za svetu i uzvi{enu stvar svoga
naroda. Pre nego se desio na ovim prostorima ovaj posledwi su-
kob, govorilo se kako, pogotovo mladi, nisu sposobni da {ta ve-
li~anstveno u~ine. Ali pokazalo se da to nije ta~no: danas ovde
na Ravnoj Romaniji stojimo pred wihovim imenima i prezimeni-
ma, stojimo s divqewem i nekim svetim trepetom.
Pred tim velikim `rtvama �Bog du`an ne ostaje�. Na{e
vojskovo|e i vojnici do`iveli su da postanu slavniji od mnogih
qudi!
Ima dva praznika u godini kada se ~ovek u crkvi ne mo`e
oteti tugi, koja nekako i nehotice navire u ~ovekovo srce. To je
Veliki petak, kada nam pred o~i izlazi okrivqeni i izmu~eni
Spasiteqev lik i pod Krstom nema i bolna mati Wegova. Drugi
je praznik Vidovdan, kada se molitveno se}amo svih onih koji su
svojim mladim telima zasuli sva brda i doline ove na{e namu-
~ene zemqe, od Kosova pa do danas.
Nema, bra}o i sestre, ve}e radosti nego osetiti Hrista i
Wegovu qubav u srcu svome, i nema ve}e sre}e nego usre}iti
drugog. Ko `ivi a to ne oseti i ne do`ivi, taj neka ne broji svoj
`ivot u `ivot. A oni koji to do`ivqavaju, iz te povezanosti sa
Hristom i qudima crpe snagu da stvarno `ive i stvaraju.
Tako `ive}i i stvaraju}i, se}ajmo se najpre onih koji na
Kosovu bi{e pobijeni sa ~estitim knezom Lazarom.
Zatim, se}ajmo se svih onih koje su majke ispratile u boje-
ve za oslobo|ewe, koji su izborili slobodu, ali se nisu vratili
doma.
Se}ajmo se i onih na{ih lepih mladi}a, bli`ih i daqih
ro|aka, s kojima smo se posledwi put oprostili pre desetak go-
dina uo~i ovog posledweg rata i koje vi{e nikada nismo `ive
zagrlili.
156 Besede ££
Se}ajmo se i onih ~iji su grobovi poznati i koje smo sahra-
nili uz muziku i vence, ali se se}ajmo i onih ~iji se grobovi ne
znaju i ~iji su ih o~evi uzaludno tra`ili po bosanskim plani-
nama, dolinama, jarugama i uvalama, i ~ije su majke umesto nad
sinovima, nad wihovom ode}om naricale.
Se}ajmo se bola i suza svih tih majki koje su posle rata
osetile onu mu~nu prazninu u domu i u du{i, i ~iji je zagrqaj
ostao prazan. Se}ajmo se majki koje su, kada se rat zavr{io, iz-
lazile na drumove, gledaju}i niz drum ~ekale, ali nisu do~ekale
da im se deca vrate. U manastiru Kaleni}u ima jedan prekriva~
koji je poklonila jedna od tih majki i na wemu izvezla krupnim
slovima:
�Sine dragi, kad ora~i na orawe i kopa~i na kopawe po|u,
ja jadnica niz drum pogledam ne}e{ li se sine povratiti. Od
svega je najbolnije, ~edo, {to te majka rawenog nije ponegovala,
{to ti maj~ina ruka nije ponude donela.�
Eto, sa tim mislima i ose}awima smo danas ovde sa na{im
velikanima koji `ivot svoj ne `ali{e, nego ga polo`i{e za
Krst ~asni i slobodu zlatnu. Pomolimo se za pokoj du{a svih iz
roda na{ega, kojima se pridru`i{e i najnoviji mu~enici na{i,
i recite:
Kada ste se kao dete majci, s punim poverewem, predavali
Bogu i svome rodu,
Kad ste ose}ali molitveno kako vam prisustvo Bo`je za-
greva du{u,
Kada ste sve {to iz ruke Bo`je dolazi, primali sa zahval-
no{}u,
Kada ste radili Wegovo delo i vr{ili Wegovu voqu,
Kad ste stali na stranu Wegove istine i pravde,
Kad ste pra{tali i molili da vam oproste,
Kad ste voleli i goreli sa `eqom da ~inite dobro,
Kad ste, gde god mogli i stali, sejali dobro,
Onda neka va{e du{e, molitvama na{im, po~ivaju u Car-
stvu nebeskom i pred licem Nebeskog Cara i Gospodara, kome su
svi `ivi i za Koga nema umrlih.
Mitropolit Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 157
158 Besede ££
UZI\UJMO SE U DOM DUHOVNI*
Dana{wi molitveni sastanak ima svoju divnu i od Boga
blagoslovenu duhovnu puno}u. Na{li smo se na teme-
qima jedne mawe ruske crkve koja }e biti posve}ena
svetom Serafimu Sarovskom i izgra|ena u ruskom stilu. To je
na{a zajedni~ka radost, i jo{ vi{e, zahvalnost Bogu i svima
onim ruskim dobrovoqcima koji iz qubavi prema bra}i hri-
{}anima � Srbima do|o{e da im pomognu u ovom posledwem ra-
tu. Nije mali broj wih koji su i svoje `ivote polo`ili.
Danas osvetismo temeqe ovog po veli~ini malog hrama,
ali nesumqivo velikog pred Bogom, Presvetom Bogorodicom i
svetim Serafimom Sarovskim. Veliki je zato {to }e se u wemu
uznositi molitve Bogu za zdravqe i napredak u dobru sviju nas.
Isto tako, u wemu }e se pomiwati i imena umrlih, a me|u wima
i svih Rusa dobrovoqaca, koji od sebe dado{e ono {to je naj-
vrednije bilo � svoje `ivote. Tu su me|u nama i wihovi grobovi,
ponajvi{e ih je u Vi{egradu i Srpskom Sarajevu.
Posebno za sve nas bi}e korisno da se osve`imo wihovom
na~elno{}u, idealizmom, nesebi~no{}u i qubavqu prema nama.
Za sve nas neprestano se pred prestolom Bo`jim moli sveti Se-
rafim Sarovski, veliki molitvenik i podvi`nik. Ro|en je
1759. g. od oca Isidora i majke Agatije na dana{wi dan pre 245
godina. Kada je u{ao u tre}u godinu, umro mu je veoma pobo`ni i
~estiti otac, a majka uze na sebe brigu za wegovo vaspitawe i
podizawe u hri{}anskoj veri. Na kr{tewu je dobio ime Prohor,
a u 17. godini `ivota zamona{i se i dobi ime Serafim. �Sera-
fim� je jevrejska re~ i na na{em jeziku zna~i: plamen, gorewe. U
stvari, ovo je ime an|elsko, ime kojim se nazivaju svetli duhovi
nebeski. ^inovi serafima u nebeskoj jerarhiji zauzimaju prvo
mesto pred prestolom Svevi{wega.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 159
* Propoved odr`ana na osve}ewu temeqa ruske crkve sv. Serafima Sa-
rovskog u Mokrom.
Nad ovim svetiteqem jo{ od detiwstva pokazivalo se neo-
bi~no starawe Bo`je, koje je predskazivalo u wemu blagodatnog
izabranika. Me|u mnogim primerima da pomenemo samo jedan.
Jednom kada je mati wegova razgledala gra|evinu crkve, koju je
po~eo jo{ wen mu`, pa povede sa sobom sedmogodi{weg Prohora
na sam vrh zvonare u izgradwi, nesmotreno{}u dete pade sa zvo-
nare na zemqu. Agatija u u`asu str~a sa zvonare misle}i da je
wen sin mrtav. Me|utim, sa ~u|ewem i rado{}u ona ga ugleda
kako stoji na nogama, ~itav i nepovre|en. Tako se na blagodat-
nom detetu ispuni{e re~i Svetoga Pisma: �Zlo te ne}e zadesi-
ti, i udarac ne}e dosti}i do tela tvog, jer }e an|elima svojim
zapovediti za tebe da te ~uvaju na svima putevima tvojim. Na ru-
ke }e te uzeti da gde ne zapne{ za kamen nogom svojom� (Ps
90,10-12). Upokojio se u prvoj polovini 19. veka, 1832. g. Na gro-
bu mu be{e napisano: �@iveo u slavu Bo`ju 72 godine, 6 meseci
i 12 dana�. Bog ga je jo{ za `ivota proslavio kao svoga uz re~i:
�Ovaj je na{ega roda�, a i danas se nad wegovim netrule`nim te-
lom de{avaju mnoga ~uda i iscelewa.
U ovome hramu bi}e postavqene ikone Boga i Bo`jih ugod-
nika; podse}a}e nas na divne primere wihovog hri{}anskog i je-
van|elskog `ivota. Najva`nija i najzna~ajnija slu`ba hrama je
savr{avawe svete tajne Pri~e{}a. Primaju}i ovde Telo i Krv
Hristovu, prima}emo u sebe Wegovo bi}e, Wegovu blagu narav,
Wegovu qubav, Wegove vrline. Zbog svega ovoga i jo{ mnogih
neizre~enih razloga, dr`ite se najvi{e hrama Bo`jeg. Neka vam
bogoslu`ewe ne bude dugo. Nastojte da istinski pratite svaku
re~ i pesmu, i vide}ete kako je to divno i po va{u du{u korisno.
Potrebno je da se u `ivotu steknu izvesna znawa, ali je najva-
`nije da se stekne duhovni do`ivqaj, koji se prvenstveno zado-
bija u hramu na bogoslu`ewu, i preobra`aj koji posle ovoga do-
lazi. To je neposredni dodir sa Bogom i sa bo`anskim elektri-
citetom, bo`anskim ogwem.
To je ogaw koji greje i osvetqava qudske du{e. To je taj
isti ogaw koji je zapalio svete apostole na dan Pedesetnice �
Duhove. To je taj isti ogaw koji je zapalio svetog Serafima Sa-
rovskog, na{eg Svetog Savu i sve ostale svetiteqe Bo`je koje
proslavqamo. Ovaj sveti ogaw je najpotrebnija stvar koju mora
da stekne svaki hri{}anin ne bi li postao `ivi kamen Crkve
160 Besede ££
Hristove i wegov `ivot bio neprestano bogoslu`ewe i prosla-
vqawe Boga @ivog i Jedinog.
Stoga smo veoma zahvalni svima koji doprine{e da do|e do
ovog osve}ewa temeqa, i molim ih da, uz pomo} sviju, ovo sveto
zdawe podignu i ovaj sveti dom da propeva svetim bogoslu`ewi-
ma.
Veoma sam zahvalan Wegovoj Svetosti Patrijarhu Moskve
i cele Rusije Aleksiju Drugom na delegirawu visokopre~asnog
protojereja-stavrofora Vitalija Tarasjeva, sve{tenoslu`ite-
qa i za du{e qudske starateqa, da bude s nama u molitvama da-
nas. Mi ga najtoplije pozdravqamo i molimo da prenese na{u
najradosniju blagodarnost patrijarhu Aleksiju, i molimo ga da
i nas ima u svojim svetim molitvama.
Vas sve, draga bra}o i sestre, molim da u izgradwi ovog
Bo`jeg doma pomognete, pa }e i vas Bog pomo}i, jer ko za ovo da-
je, Bogu pozajima, a Bog nikom du`an ne ostaje.
Dakle: �Sami kao `ivo kamewe uzi|ujte se u duhovni dom, u
sveto sve{tenstvo�, ka`e sv. apostol Petar (1 Pet 2,5).
Ostalo sve pripada blagodati Gospoda na{eg Isusa Hrista
i qubavi Boga Oca, koji uz u~e{}e Svetog Duha neka bude sa svi-
ma vama. Amin.
Mitropolit Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 161
162 Besede ££
MOLITVA NEPRESTANA U SRCU*
Kad god ~ovek do|e u ovu drevnu srpsku svetiwu, ne mo`e
da se oslobodi od misli o promenama koje su se ovde
zbivale u pro{losti. Ne mo`e se osloboditi od misli
da nekada nije bilo ovoga manastira ovde, da je nekada imao ve-
liki broj monaha, da su u wega dolazile visoke dr`avne i crkve-
ne li~nosti, ali da je bilo i vremena kada Srbi nisu smeli do-
laziti. Ove promene, draga bra}o i sestre, mogu}e su jedino Bo-
gu, kao {to su mogu}i dan i no}. Te velike promene zbivale su se
u na{oj zemqi srpskoj, a na{a dr`ava je bila kao gradobitni
vo}wak. ^im bi nevreme prestalo i nastupilo lep{e i mirnije
vreme, vo}ke bi cvetale i donosile bogat plod. Tome vo}waku je
podobna i ova svetiwa.
Nije do sada utvr|eno kada je osnovan manastir sv. Nikole
u Dabru, nazvan Bawa. Posrednim putem se saznaje da je sv. Niko-
la postojao, kao ugledno mona{ko sedi{te, jo{ na samom po~et-
ku nemawi}ke vladavine. U Studeni~kom tipiku, pisanom od
1207. pa do 1215. godine, pomiwe se i iguman manastira svetog
Nikole - Bawe. Bi}e najverovatnije da je ovaj manastir postojao
jo{ i pre Nemawine vladavine, oko 1168. godine.
Godina 1219. je va`an datum u istoriji manastira Bawe. Ta-
da je Sveti Sava srpski dobio samostalnost Srpske crkve i od-
redio episkopu Hristiforu sedi{te u manastiru sv. Nikole u
Bawi. Ovakvih episkopskih manastira bilo je koliko i eparhi-
ja; u wima nije bilo igumana, po{to je episkop bio stare{ina.
Nismo jo{ do{li do saznawa kakva je i kolika crkva bila
tada, kao i kolika i kakva su bila prate}a zdawa gde je Episkop
rezidirao.
Manastir je vi{e puta bio ru{en i obnavqan, najpre u 14.
pa u 16, 17. i u 19. veku. Sabrali smo se u ovu svetiwu da obele-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 163
* Propoved u manastiru Sv. Nikole u Bawi kod Priboja, Eparhija mile-
{evska.
`imo weno ~etvrto obnavqawe, ta~no pre sto godina, za vreme
stare{ine arhimandrita Gedeona Mari}a.
Ovde treba primetiti: kada smo se duhovno i materijalno
oporavqali, tada je ova svetiwa obnavqana. Tako je bilo i sa
drugim svetiwama u srpskom narodu, koje je pratila ista sudbi-
na. Uvek smo se tada i moralno obnavqali i preobra`avali.
Pri obnovama, na{i preci su se pitali, {ta }emo poneti kada
sutra po|emo iz ovog sveta? Da li svoje du}ane, blago svoje, telo
svoje i sve {to je oko wega? Verovali su da }e poneti samo du{u
i kwigu o delima svojim. I mi, poput wih, moramo se upitati:
{ta }emo mi poneti? Sigurno }emo poneti du{u svoju i kwigu o
delima svojim kao i oni. Istini za voqu, mi o odlasku iz ovoga
sveta, u ovom materijalisti~kom vremenu, najmawe mislimo, a
taj nam je odlazak neminovan. Od kada ova {kola pobo`nosti
postoji, o tome odlasku uvek govori i mnogi tu re~ ~uju.
Ipak da se vratim na promene napred pomenute. Ovde su na-
{i preci podigli tri crkve. Jednu Materi Bo`joj, drugu svetom
proroku Iliji, koji je `iv uznet na nebo, i tre}u svetom Niko-
li, velikom za{titniku moreplovaca i siroma{nih. Ove crkve
kao da imaju neki amanet, kao da magijskom silom privla~e sve
nas, a naro~ito na{u mlade`, na{u decu. Velike su promene i
danas, ali Bog u ovome vremenu o~ekuje i na{u promenu, po re~i-
ma apostola Pavla: �Gledaju}i u obraz Hristov, da se i mi preo-
brazimo iz slave u slavu, dok ne po~ne goreti sve srce na{e�
(2 Kor 3,18).
U svetom otkrivewu stoji i ovo: i an|elu Crkve laodikij-
ske re~e: �Ne volim te. Nisi ni vru} ni hladan, moram te izba-
citi iz usta svojih� (Otkr. 3,16). Bog ne voli da ga qubimo polo-
vi~no, nego svim srcem svojim, kao {to Bog voli nas. On je po-
slao svog Jedinoro|enog Sina � Spasiteqa, koji je za nas stra-
dao, pa i `ivot svoj polo`io. Zar to nije dokaz neizmerne quba-
vi Bo`je prema nama qudima? Zato ni vi ne mo`ete biti i vru-
}i i hladni, nego samo vru}i. To je nauka hri{}anska, koju su
Presveta Bogorodica i pomenuti sveti propovedali, i ta je nau-
ka ostala ista i do danas. Treba da se iskreno molimo Bogu, ka-
ko ovde tako i u svojim ku}ama, i na svakom drugom mestu. Kada
smo bili deca, molili smo se: �Gospode, daj mi zdravqe, daj mi
napretka u {koli�, a kada odrastosmo, ne molimo se vi{e tako,
nego: �Gospode, daj mi ~isto srce, daj mi snage da nikoga ne mr-
164 Besede ££
zim, daj mi trpqewa�, i upu}ujemo druge molitve. Sve te moli-
tve svode se na: Daj mi Carstvo nebesko. Treba da se najpre mo-
limo ovako, a sve ostalo }e do}i kao Bo`ji blagoslov. Jedna `e-
na u de~jem siroti{tu molila se ovako: �Gospode, daj mi snage da
u~inim {to vi{e dobrih dela�.
Da li je dobra ovakva molitva?
Odgovor bi bio: molitva je dobra, samo se ~uvaj da se ne po-
gordi{ dobrim delima. Kada smo pred licem Bo`jim, treba da
se molimo svim srcem; kada volimo, svim srcem da volimo; kad
se bojimo, svim srcem da se bojimo; kada verujemo u Boga, svim
srcem da verujemo, jer tako ~inimo sebe decom Bo`jom i bla`e-
nima.
Osim molitve i blagodarnosti Bogu, ja bih vam preporu~io
da na dana{wi dan u~inite i jedan zavet. Taj zavet bi bio u to-
me {to }ete u budu}nosti posvetiti jo{ ve}u pa`wu verskom
vaspitawu va{ih sinova i k}eri poma`u}i time napore va{e
svete Crkve. Jer ako budu dobri pravoslavci, oni }e biti i do-
bri qudi i dobri ~lanovi svoje Crkve i Otaxbine. Na{a zemqa
i Crkva potrebuju ogromnu duhovnu i moralnu snagu e da bi od-
govorili savremenim i budu}im zadacima. Srpskoj omladini ni-
{ta ne mo`e dati tako veliku i duhovnu snagu kao vera wihovih
otaca. Takav na{ i wihov `ivot bi}e ugodan Bogu. Ja verujem da
je va{a `eqa, kao i moja, da srpska omladina bude u prvim redo-
vima u pogledu vere, morala i karaktera.
Ja ovo `elim stoga {to du{a potrebuje preobuku ~e{}e ne-
go telo, {to se du{a br`e i ~e{}e prqa nego preobuka tela. Du-
{a se mo`e uprqati i od ne~istih misli i `eqa. Takve misli i
`eqe padaju na du{u ~ovekovu kao nevidqiva pra{ina svaki
dan. Zato je hri{}aninu potrebno du{u ~istiti svaki dan, preo-
bla~iti je u ~isto duhovno ruho. Ako budete o svemu ovome raz-
mi{qali s molitvom Bogu, i ako budete ovako postupali, ima-
}ete uspeha. Oseti}ete nebesku radost u srcu, i ovo je jevan|el-
ska pouka, koja nosi naziv duhovna preobuka.
Ako tako ~inimo, na{a sveta Crkva uvek }e radosno po-
zdravqati svoju duhovnu decu jevan|elski: Raduj se, srpska poro-
dico, jer si Crkva Bo`ja u malome. Raduj se, srpska omladino,
jer }e te Bog blagosloviti qubavqu svojom, da blagovremeno
stvarate svoj dom i podi`ete svoj rod, taj najve}i dar od Boga.
Radujte se, srpska deco, jer Bog }e vam pomo}i da sutra budete
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 165
dobri qudi. Radujte se, zemqoradnici, jer }e vam Bog za va{
trud i znoj uzvra}ati izobiqem moralnih i materijalnih doba-
ra. Radujte se, srpski radnici i svi zaposleni, jer Bog }e vas
u~initi zadovoqnima i sa onim najmawim {to imate. Radujte se,
vojskovo|e i vojnici srpski, jer }e vas Bog u~initi vojnicima
poput svetih stratilata i an|ela, koji su obdareni mnogim da-
rovima i poslu{nim vr{ewem voqe Bo`je. Radujte se, srpski
u~iteqi, jer vas Bog postavi da budete svetlost istinita mladi-
ma, kojima ulivate znawe u hramu prosve}enosti. Radujte se, srp-
ski sve{tenici, {to vas je Bog iz �carskog sve{tenstva� uzeo i
uveo u �taistveno sve{tenstvo�, da u hramu osve}ewa osve}ujete
sebe i svakog drugog koji veruje i Bogu se moli, kome neka je sla-
va u sva vremena i u sve vekove.
Mitropolit Nikolaj
166 Besede ££
PAULINA MIS IRBI ‡ HEROJ VERE*
Posmotrite sve velike istorijske doga|aje kroz prizmu
pada, iskupqewa i vaskrsewa i razume}ete ih. Svakom
padu sleduje iskupqewe, svakom iskupqewu vaskrsewe.
Tako, nema te sile koja mo`e naru{iti istorijski zakon, a {ta
je drugo istorijski zakon do voqa Bo`ja.
To je znala i ova neustra{iva `ena koja je sve od sebe dala
da bi vr{ila delo milosr|a Bo`jeg. Treba naglasiti, u to vre-
me nije bila samo ona koja je `elela pomo}i pravednu srpsku
stvar. Bilo ih je jo{ mnogo. Zar ona mlada bolni~arka, Engle-
skiwa, koja je do{la u Vaqevo da pomogne lekarima i obolelim
srpskim vojnicima od tifusa, nije po`rtvovana osoba? Bila je
duboko uverena da wu Bog {aqe tu da ~ini dobra dela i, kao sa-
radnik Bo`ji bude saradnik qudi, bez obzira ko su oni, kojoj na-
ciji, veri i kulturi pripadaju.
Ili, ona australijska kwi`evnica Majlo Frenklin, koja
je na Kajmak~alanu i kasnije slovila re~ima: �Mila moja srpska
bra}o�. Ona je tu me|u vojnicima ~inila dobra dela, projavqi-
vala delotvornu qubav, kao i one britanske devojke koje su s
wom bile dobrotvorke. Ona pi{e: �Posledwi put pogledala sam
tu staru zemqu gde je bio postavqen na{ logor � prepuna drev-
nih uspomena, potresena od svoje novije istorije ispisane jo{
neosu{enom krvqu�. U svome delu �Ne mari ni{ta� Majlo
Frenklin odaje po{tu svima onima koji su zauvek ostali da po-
~ivaju na Kajmak~alanu, a te britanske devojke odlazile su da
na|u pogodnije mesto za pogreb wihovih tela du` kajmak~alan-
skih staza, prenose}i ambulantnim kolima posmrtne ostatke.
Tako je radila i Mis Adelina Paula Irbi, ro|ena 18. de-
cembra 1833. godine u Bajlond Holu u Engleskoj. Zavr{iv{i
{kole u svojoj ranoj mladosti, Mis Irbi se po~ela baviti nau-
kom. Mnogo se zanimala za klasi~ne nauke, a imala je naro~itu
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 167
* Propoved na parastosu u Sabornoj crkvi u Sarajevu 2006. g.
sklonost za arheologiju. Zajedno sa svojom drugaricom Xorxi-
nom Mjur Mekenzijevom uputila se 1859. godine na istok Evrope
i proputovala Nema~ku, ^e{ku, Austriju, Ma|arsku, Poqsku.
Utiske sa ovog puta objavila je u Engleskoj, u kwizi Kroz Kar-
pate 1862. godine. Ciq drugog putovawa bila je Gr~ka. �Kada se
vratite iz Atine, da posetite u evropskoj Turskoj Srbe i Crno-
gorce�, savetovao ih je ^eh Palacki. Ove dve du{e zavolele su
narod i zapo~ele svoje veliko humano i kulturno delo.
Mis Irbi je `rtvovala srpskom narodu ne samo svoju celo-
kupnu imovinu, nego i svoj `ivot. Bila je `arke du{e pune qu-
bavi prema svim stradalnicima. Wen nervni sklop bio je bogat,
ne`an i zdrav sa mnogo qubavi prema bli`wima i jakim srcem u
prsima. To je bila `ena u kojoj spoqa{wi utisci lako pokre}u
odjek plemenitog zvuka. Mis Irbi je osoba ~iji je `ivot sagoreo
1911. godine u Sarajevu, ali ~ije ime ostaje da se s qubavqu spo-
miwe. Da jo{ dugo razgoreva druga srca svojim dostojanstvom i
puno}om istinskog milosr|a. Wu srpski narod veoma ceni, i za
sve u~iweno uvek joj je blagodaran bio i ostao. Izraz wenog li-
ca i sve weno pona{awe puno je mirno}e, zbiqe i dostojanstva,
i to ubedqivo{}u sve govori. Zaslu`ila je priznawe sviju, jer
be{e od plemenitog roda engleskog. �Kad sam do{la u Bosnu, vi-
dela sam jedan dobar i srcem veliki narod. Nesre}a toga naroda
i patwe wegovih sinova probudile su u meni ose}aj milosr|a i
ja sam odlu~ila da svoj `ivot posvetim narodu, da se ubla`e te
patwe, te nesre}e�, rekla je Plemenita 1908. godine.
Punih pedeset godina radila je ta plemenita `ena u najve-
}oj skromnosti i ti{ini, neumorno i predano na poqu prosve-
}ivawa srpskog naroda, na ubla`avawu bola i patwi slabih i
nemo}nih, ne `ale}i ni truda ni matrijalnih `rtava, pa ni sa-
mu sebe, samo da bi {to vi{e pomogla i {to vi{e dobra u~ini-
la. Bosna i Hercegovina, Lika, Banija, Slavonija i severna Dal-
macija � svedoci su wene velike qubavi i veli~ine wene du{e,
tako da se wen lik nalazi u medaqonu ikonostasa crkve Pokro-
va Presvete Bogorodice u Kninu. O wenoj smrti u Sarajevu
1911. g. brzo se saznalo, i mno{tvo telegrama sau~e{}a primio
je engleski konzul u Sarajevu Friman.
Pomiwu}i danas ovu plemenitu Engleskiwu, srpski narod
wu nosi u svom srcu, kao {to je i ona nosila srpski narod. On je
woj i danas veoma blagodaran, {to srpski narod u biti i jeste.
168 Besede ££
Srpski narod nikada ne}e prestati da ose}a svoj dug prema
ovoj plemenitoj Engleskiwi, ali ni prema drugima koji su nam
izlazili u susret onda kada nam je pomo} svake vrste bila neop-
hodna. Ona je kao an|eo ute{iteq do{la me|u nas, zavolela nas
svojim blagorodnim srcem, ostaviv{i nama sve svoje, pa i svoj
`ivot. Neka je woj i u ovoj prilici ponovnog obznanivawa wene
li~nosti slava i hvala za sve u~iweno.
Mitropolit Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 169
170 Besede ££
POEMA O IZVORU @IVOTA*
Svake godine sre}emo se u ovom svetom hramu. Mi se ni-
smo sada prvi put videli, ve} se dobro poznajemo. Vi
poznajete ono {to pokre}e moje bi}e, ja poznajem ono
{to pokre}e va{e bi}e. Ono {to pokre}e i va{e i moje bi}e je-
ste `eqa za `ivotom. Tu ja nalazim sebe u vama, i vi nalazite
sebe u meni. Zato kada se sretamo, ne postavqamo pitawe: �Ko
si Ti�, nego �Kuda ide{?� Ja znam da vi idete `ivotu, a i vi zna-
te da ja idem `ivotu. Mi se zajedni~ki pitamo samo za put kojim
se ide `ivotu.
Ako me|u nama do|e do prepirke, onda se ona sastoji u ovo-
me: �Ti ide{ la`nim putem koji ne vodi `ivotu�, ili ja tebi uz-
vratim: �Ti ide{ pogre{nim putem koji ne vodi `ivotu, ve} u
propast�. I mi se tu razilazimo, razjediwujemo, sve se vi{e po-
kazuje na{e neslagawe. Me|u nama se otvara provalija i sve se
vi{e razmi~e i razmi~e sve dotle dok se toliko ne udaqimo je-
dan od drugoga da se ne ~ujemo. Ja ne ~ujem tvoje re~i protiv me-
ne, niti ti ~uje{ moje argumente protiv tebe. I tako, ne ~uju}i
jedan drugoga, mislimo: ja sam pobedio!
Me|utim, ja i ti }emo umreti i tada }emo biti jedno. Tvoja
lobawa i moja bi}e zajedno. Na{e kosti }e se ispreplesti, tvoje
ruke savijati oko mojih i moje oko tvojih. Prah tvoj i moj bi}e
zajedno. Pa za{to i u `ivotu ne bismo bili jedno?
^ijim smo vo|stvom ja i ti osigurani? Ko je taj koji nas
privla~i i dr`i? Ko je taj koji je blizu nas, a ima vi{e `ivota
od nas obojice.
Ja velim: Bog. Ti }uti{. Ja ponovo velim: Bog. Ti opet }u-
ti{.
Tako, tvoje misli nisu moje misli, i moj put nije i tvoj put.
Kada ti ide{ na zapad, ja idem istoku; kada ti ide{ severu, ja
idem jugu. Mi ne ose}amo da na svakoj toj strani sveta su posta-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 171
* Propoved u crkvi sv. proroka Ilije u Sokocu.
vqeni stra`ari smrti. Mi idemo kroz ovaj `ivot i iz zasede
nas ~eka smrt. I kada umremo, kosti }e nam se sjediniti pod ze-
mqom. Pa kada se na{e mrtve kosti sjediwuju, za{to se ne bi
sjedinile i na{e misli. Za{to da smo u smrti jedno, a u `ivotu
dvoje.
Dok smo bili deca, mi smo zajedno kora~ali i nisu nam se
misli razilazile. I ja i ti smo imali u detiwstvu najbli`e i
velike zvezde, na{e roditeqe. Oni imaju vi{e `ivota od nas, i
mi nalazimo svoj `ivot osiguran u wima, u wihovom `ivotu.
Dok smo stajali pred roditeqskim o~ima, ose}ali smo sigur-
nost i iz na{e du{e se iseqavao strah i sumwa. Pra}eni o~ima
na{ih roditeqa, prkosili smo mnogim opasnostima, a kada bi-
smo znali da je lice na{ih roditeqa okrenuto od nas, ni mi se
ne bismo usudili prkositi mnogim opasnostima. Pogled na{ih
roditeqa useqavao je u na{u du{u mir i spokojstvo; wihova
briga o nama podizala je na{a srca; wihova qubav prema nama
oplemewivala je na{e misli; wihov jedan glas bio je dovoqan
da, kao truba Arhan|ela, o`ivi sav zamrli `ivot u nama.
Do|e li rat, mi se ~vrsto dr`imo roditeqskog skuta i sa
sigurno{}u upiremo svoj pogled u roditeqe. Pomra~i li se kad-
god ~elo od pitawa: Da li je `ivot bezbedan ili je on samo pri-
zrak prave smrti � setimo se samo na{ih roditeqa i to pitawe
re{avamo u korist `ivota. Ako ponekad na{ mali i mladi `i-
vot ose}amo nesigurnim, mi ga sjediwujemo sa `ivotom rodite-
qa i odmah odva`no kora~amo napred. I tako, slobodu i `ivot
nalazimo u roditeqima. Mi se u tom zlatnom dobu na{eg `ivota
ose}amo kao pliva~ na vodi koga neko pridr`ava konopcem sa
obale. Ne bojimo se ni~ega plivaju}i, jer znamo da }e nas u slu-
~aju opasnosti neko privu}i obali i spasti.
Me|utim, kad smo sada iznad roditeqa, kada smo odrasli,
prijatequ moj, ko mo`e osna`iti `ivot na{ kada smo slabi, ko
}e ga osvetliti kada potamni, pod ~ije okriqe da se nastanimo
ja i ti kada nastanu radovi, bure, udare bolesti? U kome da na|e-
mo mo}nog saveznika kada se smrt nadnese na na{u glavu? Gde
plivamo po beskrajnoj pu~ini i ko nas pridr`ava sa obale da ne
potonemo?
Ko je onaj ko je zamenio roditeqe iz na{eg detiwstva? Ko
je onaj ko je sada blizu i ima vi{e `ivota od nas?
172 Besede ££
Ja velim: Bog. Ti }uti{. I ja opet ponavqam: Bog. A ti i
daqe uporno }uti{.
Ti misli{ da u na{em `ivotu Bog ne igra nikakvu ulogu.
Ti misli{ da samo bogatstvom mo`emo osigurati svoj `ivot. Ja
te vidim kako se `uri{ da stekne{ mnogo bogatstva. Kupuje{
imawe za imawem, zida{ ku}u za ku}om, puni{ kasu novcem. Tvo-
ja kosa mewa boju, lice postaje grubqe, telo gubi oblik i sve te
opomiwe da se pribli`ava{ zahodu, no ti ~ini{ jedno te isto,
sla`e{ dinar na dinar. Ti ih sla`e{ i razmi{qa{ koliki bi
to bio stub kada bi ih pore|ao jedan na drugi?
No ja ti ka`em: ma koliko bio visok taj tvoj stub od dina-
ra, on ne mo`e dota}i nebo ni ve~ni `ivot, jer se zlatnim, sre-
brnim ili gvozdenim lestvicama ~ovek ne vezuje ze nebo, nego
uzvi{enim mislima i dobrim delima.
No ti ~ini{ isto i daqe. Razmi{qa{: koliko bi trebalo
da bude debeo ovaj zid od mojih dinara, koji bi opasivao mene i
moje stawe, pru`ao sigurnost i u`ivawe?
A ja ti ka`em: ma koliko bio taj tvoj zid debeo, on ti ne}e
pru`iti sigurnost od stradawa i smrti. Ako stradawe tvoje ne
do|e spoqa, ono do|e iznutra, iz tebe samoga, i smrt ako ti ne
do|e spoqa od siroma{tva i razbojnika, do|e iznutra od staro-
sti tvoje i prolaznosti.
A ja opet velim: ti ne osigurava{ svoj `ivot, ve} sredstva
za `ivot. Ne varaj se: dok raste tvoje bogatstvo, ne raste sa wim
uporedo i tvoj `ivot, kao {to jedno drvo ne raste vi{e ukoliko
si mu stavio vi{e podupira~a pod grane. Pa u ~emu je ili u kome
je taj ogromni duboki izvor `ivota? U novcu i u drugim materi-
jalnim bogatstvima nije! To vidim i saznajem, jer materijalno
blago ima mawe `ivota nego ja, jer bogatstvo je jedna stvar ukraj
`ivota, jedan kamen kraj izvora.
Kada me neko danas pita: �gde je izvor `ivota?� � ja rado-
sno odgovaram: u Bogu, u Bogu, nesumwivo u Bogu.
Gle, i mene i tebe pitaju mnoga bra}a oko nas: Znate li nam
kazati: ko je onaj ko jedini osigurava `ivot na{? Ko je onaj ko
ima dovoqno `ivota da bi i nama dao? Da bi i na{u `e| gasio?
Ja velim: Bog. A ti }uti{. Ja opet velim: Bog. A ti opet
uporno }uti{.
U tvojim mislima ima malo mesta za Boga. Zato je u tebi
malo `ivota, jer je Bog `ivot. On ne tra`i vi{e `ivota van se-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 173
be, jer je sav `ivot u wemu. Ja i ti moramo tra`iti vi{e `ivota
iznad sebe, jer posedujemo samo po jedan deli} `ivota u sebi. Ja
ti ka`em: `ivot je jedan i nevidqiv kada ga Bog posmatra, a u
delovima se predstavqa meni i tebi kada ga mi posmatramo sa
na{eg malog i ograni~enog horizonta. Ja i ti moramo tra`iti
`ivot tamo gde ga vi{e ima, a ne u zlatu, srebru i u drugim ma-
terijalnim stvarima. U Bogu, jedino u Bogu, moramo ja i ti tra-
`iti vi{e `ivota, jer je Bog izvor `ivota. Svi drugi izvori su
zamu}eni i mogu presu{iti.
Jesmo li ja i ti `edni `ivota? Jesmo, nesumwivo � odgova-
ramo u glas. Ja i ti se moramo uzvisiti do onoga koji je blizu
nas, no vi{i od nas. Da li sme{ i izgovoriti ime wegovo? Ja
smem.
Ja velim: Wemu je ime Bog. Ti }uti{. Ja opet velim: Wemu
je ime Bog. A ti opet uporno }uti{. Za{to?
Kada bi se sjedinile na{e misli, kao {to }e se na{e mrtve
kosti sjediniti, ti bi progovorio i izgovorio sa mnom wegovo
ime: Bog.
Ja i daqe tvrdim: Tvoje misli nisu moje misli.
U wima ima malo mesta za Hrista, a Hristos je vo| `ivotu.
Wegov `ivot nije deo, no celina. Wegov `ivot je bio sjediwen
sa `ivotom Oca Wegovog. Zato je on mogao zapojiti `ivotom
one koji su `ivot tra`ili. Jo{ u stara vremena, pre Wegovog
dolaska, uspunio je `ivotom sve starozavetne pravednike, prao-
ce, proroke i sve one koji ga oseti{e kao `ivotodavca. Na stu-
dencu Jakovqevom kod Sihema `eni Samarjanki re~e: �Kada bi
ti znala ko je taj koji ti govori: daj da pijem, ti bi tra`ila od
Wega, i on bi ti dao vodu `ivu od koje se ne `edni doveka, i po-
sta}e izvor vode `ive koja te~e u `ivot ve~ni� (Jn 4,10.14).
Te iste re~i Hristos danas ponavqa meni i tebi. On govo-
ri o onome {to ja i ti najvi{e `elimo, o jednom velikom i osi-
guranom `ivotu, trajnom i nepresu{nom. O vodi `ivoj, koja do-
lazi iz izvora `ivota. Hristos jedini mo`e osigurati na{ ne-
sigurni `ivot, produ`iti na{ zemaqski `ivot, otkloniti
strah od smrti, jer on jedini osigurava `ivot posle smrti. Tre-
ba sve poveriti Bogu, Ocu nebeskom i treba sliti svoj `ivot sa
`ivotom wegovim. To je u~ewe Wegovo. To je u~ewe Crkve wego-
ve i svih svetiteqa Wegovih koji svoj `ivot sjedini{e sa wego-
vim `ivotom.
174 Besede ££
Da li ja i ti mo`emo, pitam te posledwi put, danas verova-
ti i imati jaku voqu da zajedno kre}emo u jednoj misli?
Mo`emo, ja velim. Ti }uti{.
Ja velim: mo`emo. Ti opet }uti{.
Pitam te za{to }uti{ kada cela vasiona govori da mo`e-
mo. ^im sunce jutrom izgreje, govori o Bogu. Zvezde u ve~erwem
sumraku veli~aju Boga. Oslu{ni travu u poqu, pogledaj mravi-
wak pod nogama svojim kako gromoglasno govore o Bogu. Za{to
ti }uti{ kada mawe stvari od tebe govore? Oslu{ni minula po-
kolewa qudska � ~u}e{ i ona govore: mi nismo umrli, mi `ivi-
mo, zato {to i Otac na{ nebeski nikada ne umire.
Svetiteq kome je posve}ena ova crkva, sveti prorok Ilija,
jo{ nije okusio smrt, ve} se `iv na osewenim kolima uznio na
nebo. Zar ti on jo{ gromovitije ne govori da na nebu `ive poje-
dini i u qudskim telima? Za{to ti }uti{ kada i `ivi i mrtvi
govore o Onome u koga ti ne}e{ da poveruje{ i ime wegovo po-
mene{? Oslu{ni budu}a pokoqewa koja }e do}i iza nas. Oslu-
{ni i ~u}e{ gde vele: mi se nalazimo u dubini `ivotnog izvora,
no mi }emo uskoro izbiti na povr{inu, mi dolazimo. Za{to }u-
ti{ ti kada i jo{ nero|eni govore? Oslu{ni najzad du{u svoju,
gle i ona }e ti re}i: ja nisam sama, jo{ neko, ve}i od mene, `ivi
sa mnom.
Sjedinimo se i u mislima i uverewima kao {to nam se po-
gledi sjediwuju i recimo Bogu zajedno: O~e na{ veliki, koji si
na nebesima i na zemqi, i koji o`ivquje{ i nebesa i zemqu, mi
predajemo duh na{ i tela na{a i `ivot na{ u tvoje ruke. Mi
ne nalazimo nigde bezbednosti `ivotu svome do u Tebi. Bez Te-
be mi smo mrtvi i kada `ivimo, s tobom smo `ivi i kad umire-
mo.
Gospode, ~ije misli pale nova srca, pomisli na nas, decu i
sluge Tvoje kada se i `ivot po~ne da gasi u nama. Tebi slava i
hvala. Amin.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 175
176 Besede ££
TAKOV NAM ARHIJEREJ PODOBAJET*
Ko }e iza}i na Goru Gospodwu! Ko }e stati na
svetom mestu Wegovom? Onaj ko je nevinih ruku
i ~ista srca, ko ne uzima du{u svoju uzalud i ne
kune se la`no bli`wemu svome? On }e dobiti
blagoslov od Gospoda i milost od Boga Spasa
svoga.
(Ps 23,3-5)
Ovim (molitvenim) zajedni~arstvom danas uzdignimo sr-
ca na{a Nebeskom Caru da ne okrene lice svoje od nas,
nego da se s Wim oja~a sveti savez na{ koji je Duh We-
gov sklopio s nama. Uzdignimo venac slave Wegove koliko vi{e
mo`emo, venac koji je spleo dobro~instvom sveti sve{tenomu-
~enik Platon, episkop bawalu~ki. Da se jo{ vi{e me|usobno
sjedinimo pred kivotom wegovim, i qubavqu Bo`jom izliju
obilni darovi Duhom Svetim na nas. Neka danas, i svagda, u sr-
cima na{im bude mesta za poruku Svetoga: �Postaraj se da se po-
ka`e{ vaqan pred Bogom, trudbenik koji se nema ~ega stideti,
jer pravo upravqa re~ju istine� (sr. 2 Tim 2,15).
Danas smo pod omoforom novoprosijav{eg episkopa Pla-
tona. Za ovaj veliki Bo`ji dar proslavqenosti svetog neophod-
ne su na{e molitve zahvalnosti Bogu Promislitequ, Presvetoj
Majci Bo`joj i srpskim svetiteqima, ne radi Svetoga nego radi
nas. Ovaj Bo`ji blagoslov je izuzetan i naro~ito va`an u ovom
smutnom vremenu.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, shod-
no Bo`joj re~i i ovla{}ewu: �[to sve`ete na zemqi, bi}e sve-
zano na nebu� (Mt 18,18), uvrstio je u red svetih: Petra (Zimo-
wi}a) mitropolita dabrobosanskog, Joanikija (Lipovca) mitro-
polita crnogorsko-primorskog, Dositeja (Vasi}a) mitropolita
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 177
* Slovo na praznik sve{tenomu~enika Platona Bawalu~kog odr`ano u
Bawa Luci.
zagreba~kog, Savu (Trlai}a) episkopa gorwokarlova~kog, Pla-
tona (Jovanovi}a) episkopa bawalu~kog, Rafaila (Mom~ilovi-
}a) igumana manastira [i{atovca, Branka (Dobrosavqevi}a)
paroha vequnskog, \or|a (Bogi}a) paroha na{i~kog i Vuka{i-
na iz Klepaca kod ^apqine. U imenoslovu svetih Srba danas
ima 76 svetih. Me|u wima su 21 vladarskog reda, 28 iz reda cr-
kvene jerarhije, 6 svetih svetovwaka, a 21 su mu~enici, ispoved-
nici i prepodobni. Sigurno, ovaj broj je ve}i i samo Premilo-
stivi Bog zna koga je sve proslavio srpskom narodu.
Episkop Platon, imenom na kr{tewu Milivoje, ro|en je
29. septembra 1874. u Beogradu od oca Ilije Jovanovi}a, Tre-
biwca, i majke Jelene iz Fo~e. Kr{ten je u Vaznesenskoj crkvi u
Beogradu, koja se tada zvala vojni~kom crkvom. Zamona{en je
kao u~enik tre}eg razreda Bogoslovije Svetog Save u Beogradu
1895. g. i na postrigu dobio ime Platon. Wegovo {kolovawe te-
~e od Vrawa preko Ni{a i Beograda sve do Moskve, gde zavr{a-
va Moskovsku duhovnu akademiju 1901. godine.
U `ivotu Svetoga mo`e se pratiti ~itav niz zna~ajnih me-
na i trauma kakve Bog izabranima {aqe. Ovog ~oveka blagoslo-
venog i nesalomqivog duha progoni{e neprijateqi wegove Cr-
kve i naroda. Sva ta progonstva okon~a{e se upravo ovim
Bo`jim delom proslavqawa i uvr{}ewa u red svetih Bo`jih
qudi. U svemu tome opa`a se stvarna sila wegove oblagoda}ene
vere u Boga, odanost svetom Pravoslavqu i sve{tenoslu`ewu.
Bogo~e`wivom du{om stalno je tragao za Hristom, koji je pri-
sustvo Istine u ovom svetu i u wegovom `ivotu.
Mi imamo skromno mi{qewe, danas pred svima vama Bogom
blagoslovenima, da je do{ao ~as, � kako se to u pro{losti kroz
razna stradawa ose}alo u srpskom narodu, � da }e zasijati sve-
tlost novomu~enika srpskih, Troji~nim Bogom u Crkvi na{oj
pravoslavnoj, da pravoslavne hri{}ane ~uva i utvr|uje u pravo-
slavnoj veri, a nevernike da promeni. Svetoota~ki pravoslavni
duh jo{ vi{e }e nas obnoviti odstradavawem svetih vrlina i
svetim ve`bama u postu, molitvi i bratskoj qubavi prema svoj
deci Bo`joj. Ove vrline }e se jo{ vi{e zasijati i u~vrstiti u
srcima pravoslavnih Bawalu~ana i {ire, pre svega, preko Sve-
tog Save i Svetog Simeona, kao i svetog sve{tenomu~enika
Platona, pred ~ijim kivotom danas stojimo i u mislima merimo
sebe pitaju}i: �Gospode, koliko smo sli~ni wemu?� Mi se moli-
178 Besede ££
mo Gospodu i svetom Platonu da se srpski narod o~uva naro~ito
smirenoumqem, mudro{}u, pravedno{}u i u pravdi pravoslav-
noj.
Ovom re~i `elim u najkra}im crtama o`iveti uspomenu na
ovog vrlog Arhijereja, kod sve{tenstva i pastve Eparhije bawa-
lu~ke, i daleko vi{e od toga. Zidao je i nije se bojao ni vreme-
na, ni ki{e, ni vetra, ni mraza, ni bombi, ni granata, niti ika-
kve sile razorne. On stoji iznad svakog ru`ewa i svake smrti.
Samo se u mislima povra}am na wegove savremenike, pastvu i
sve{tenstvo, wegovu produ`nu ruku u narodu i {ire.
Zidao je svoju rajsku piramidu i mirisao miomirom vere
Hristove, di{u}i qubavqu nebeskom i nadahnu}em Svetoga Du-
ha. To je sobom i u sebi nosio, pokazivao svojoj pastvi i sve-
{tenstvu Bogo~oveka koji je rekao: �Carstvo moje nije od ovoga
sveta� (Jn 18,36); �Ko ho}e za mnom da ide i bude moj u~enik, ima-
}e nevoqe u svetu� i jo{ �U~ini nas kao careve i sve{tenike
Bogu i Ocu svome� (Otkr 1,6).
Sveti je u~io sebe i pastvu svoju: �Boqe je `rtvom zadobi-
ti Carstvo nebesko, nego lukavstvom carstvo zemaqsko�. Nema
lukavstva na zemqi ni u paklu koje mo`e nadmudriti nebesku
Mudrost. O tome sveti Platon uverqivo govori: �Dok se ubice,
ti mali i ni{tavni qudi, raduju ne~ijoj telesnoj nemo}i i smr-
ti, dotle Bo`ja Mudrost wihovu ludost i bezumqe pretvara u
veliku nebesku radost. Kad protivnici pobedonosno kli~u po-
hvalama svome bezumqu, svoje prividne dobitke neminovno upi-
suju u Bo`je dobitke, a sebi obavezno upisiju potpune gubitke.�
Ko zna koliko se puta u ovom svetu desilo to kada se oholi ruga-
ju golorukoj vojsci Hristovoj, i iznena|uju svojoj u`asnoj nemo-
}i. Oholi, ti izvori svih zala, uvek do`ivquju neo~ekivano po
wih ono negativno, a sveti qudi svagda ono pozitivno. Mudrost
nebeska, tj. Bog, u borbi sa svojim neprijateqima i protivnici-
ma daje im sva preimu}stva povla~e}i se pred wima, a na kraju
ih razvejava kao plevu.
Bo`ji pruti}i lome protivni~ko `elezo. Zamah ruke We-
gove (Bo`je) vra}a oblake od strela nazad u strelce. Samom po-
mi{qu svojom Bog podi`e i uzvisuje male. U Bo`jem dahu je neo-
doqiva sila i u Wegovoj re~i je neugasiva svetlost. U ruci We-
govoj su svi krajevi sveta i ona se nadnela nad rod qudski kao
majka nad ~edom u kolevci.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 179
Ko se mo`e usprotiviti Bogu i `iv ostati? A On, u ~a{u
slobodnih naroda dodaje gor~ine, a u ~a{u porobqenih meda.
Dodaje i jedno i drugo s merom, da lek ne bi postao otrov. On
qubi one koji mu slu`e i nadme}e se u slu`ewu sa qubimcima
svojim. Niko od stvorenih ne mo`e ga nadigrati, nadja~ati i
nadslu`iti.
Blago ~oveku, � i me|u takvim svetom sve{tenomu~eniku
Platonu, � koji se privoli Bogu, toj nebeskoj Mudrosti, Bogu
`ivom, Caru Nebeskom. Preko svetih qudi Bog proslavqa i
drugu decu svoju, u~i ih putu koji vodi u `ivot, ka Nebeskom Je-
rusalimu, u �svetiwu nad svetiwama�.
Tako, svetom sve{tenomu~eniku Platonu Gospod bi zasta-
va wegove slave i ugleda. Uzvisi ga u nebesa, i tako se tek sav
vidi u svoj veli~ini i krasoti svojoj. Pravednici Bo`ji uvek
pod jednom zastavom vojuju za odbranu i proslavqawe napadnu-
tih i nemo}nih: �Jer je wima `ivot Hristos, a smrt dobitak�
(sr. Flp 1,21), a nama i pre i sada poru~uje Sveti: �Za va{ na-
predak i radost u oblagoda}enoj veri, neka se va{a pohvala u
Hristu Isusu umno`i i preko mene� (sr. Flp 1,25-26).
Neka bi sveti sve{tenomu~enik Platon, sa svima ostalim
srpskim svetiteqima i stradalnicima na putu pravde, uneo novu
blagodatnu svetlost u `ivot srpskog naroda i srpske dr`ave. Ne-
ka bi Duhom Bogo~oveka naro~ito oblagodatio decu � mladost
na{u srpsku pripremiv{i ih za predstoje}a vremena. Neka bi, uz
pomo} svetiteqa Platona, srpska sloga spasla nas u ovom svetu i
pripremila nas za onaj nebeski svet Bo`ji, gde nema ni tuge, ni
bola, ni `alosti, nego stalno bitisawe i proslavqawe Tvorca
neba i zemqe. Daj Bo`e da ova duhovna veza u srpskom narodu jo{
vi{e oja~a i za ve~ita vremena o~uva, kao {to su je ~uvali i sa~u-
vali na{i sveti preci. On (Sv. Platon) je kao duhovna piramida
na duhovnom temequ zasnovan, duhom postrojen, duhom ukra{en,
duhom utvr|en i duhovnom carstvu namewen. On (Sv. Platon) je
postavio sebe na najtvr|em temequ � Gospodu Hristu. Tako, da-
kle, wegovim zastupni{tvom ni mi nismo tu|inci i do{qaci u
Crkvi, �nego doma}i Bogu, nazidani na temequ apostola i proro-
ka, koji je kamen od ugla sam Gospod Hristos, na kome sva gra|evi-
na sastavqena raste za Crkvu svetu u Gospodu, na kome }ete se i
vi sazidati za stan Bo`ji� (Ef. 2,19-22), po re~ima sv. apostola
Pavla.
180 Besede ££
TRI KAPADOKIJSKA SVETILA*
Danas Pravoslavna Crkva proslavqa tri velika sveti-
teqa, u~iteqa, jerarha, bogoslovska pisca i mislioca.
Ovaj praznik je ustanovqen u ¤£ veku i od tada se ova
tri Arhijereja proslavqaju zajedno, imaju zajedni~ku slu`bu,
mada se u mesecu januaru pojedina~no proslavqaju: Sveti Vasi-
lije Veliki 1. januara, Grigorije Bogoslov 25. januara i Jovan
Zlatoust 27. januara po starom kalendaru, a ovaj, zajedni~ki pra-
znik se proslavqa 30. januara po starom kalendaru, a 12. februa-
ra po novom.
Vaqa naglasiti da je Sveti Jovan Zlatoust svojom re~ito-
{}u i slatkore~ivo{}u prevazilazio sve mudrace i govornike
svoga vremena. Isto tako, dubinom i jasno}om svojih misli nad-
ma{ao je sve u~ene qude. On je, kao niko drugi, tako sjajno obja-
vio i protuma~io Sveto Pismo, doprinev{i veoma mnogo propo-
vedi Hristovog Jevan|eqa. Ovaj zlatore~eni Svetiteq postade
veoma veliki, a svojim svetim `ivotom i bogomislijem nadma{i
sve vrlinske qude. Be{e izvor qubavi i milostivosti, sav obu-
zet bratoqubqem i poukama. Po`ive 63 godine. Zovu ga zlat-
nom trubom Pravoslavqa, a umro je u izgnanstvu u jermenskom
selu Komanu. U Carigrad je prenesen 30 godina posle smrti, ali
sve dok car Teodosije Mla|i nije napisao pismo u ime svoje maj-
ke Evdoksije i u weno ime zatra`io opro{taj od Svetiteqa,
kov~eg sa wegovim svetim telom nije se mogao pomeriti. Tek ka-
da je carevo pismo polo`eno na wegovo sveto telo, kov~eg je po-
net i prenet u Carigrad i polo`en u negda{woj rezidenciji we-
govoj u hramu Svetih Apostola. Kada je sve to obavqeno, ~ule su
se iz wegovih usta re~i: Mir svima, a car je u ime svoje matere,
koja je Svetiteqa oterala u izganstvo, ponovo zatra`io opro-
{taj re~ima: �Dok ja `iveh vremenskim `ivotom, pakost ti u~i-
nih, a sada kada ti `ivi{ besmrtnim `ivotom, budi koristan
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 181
* Beseda u manastiru Krki na Sveta Tri Jerarha 2005. godine.
du{i mojoj. Slava moja pro|e, a ni{ta mi ne pomo`e, pomozi mi
ti, o~e, u slavi tvojoj, pomozi mi pre nego {to budem osu|ena na
Sudu Hristovom.� Krsta{i su ga iz Carigrada odneli na Zapad
i pre nekoliko meseci patrijarh Vartolomej je od pape Jovana ££
dobio wegove svete mo{ti i ponovo ih preneo u Carigrad, gde su
i ranije po~ivale, kao i mo{ti svetog Grigorija Bogoslova koga
tako|e danas proslavqamo.
Sveti Vasilije Veliki je bio visokog rasta, isposnik, cr-
nomawast i bled. Odavao je utisak misaonog ~oveka koji bdi nad
sobom. Po svome obrazovawu prevazilazio je ne samo mudrace i
nau~ewake svoga doba, nego i one iz starih vremena. Bio je izu-
~io sve nauke i potpuno wima ovladao. I ne samo to, nego podvi-
`ni~kim `ivotom ste~e bo`ansku filosofiju i uzdi`e se do
bogovi|ewa. Zbog toga bi posve}en za episkopa i upravqa{e po-
verenom mu eparhijom osam godina i pre|e Gospodu svome. Veli-
ki je pobornik Pravoslavqa, velika lu~a moralne ~istote i
revnosti verske, veliki bogoslovski um, veliki strojiteq i
stub Crkve Hristove. Zaista je zaslu`io zvawe Veliki. U cr-
kvenoj slu`bi naziva se �p~elom Crkve Hristove�, koja nosi
med vernima i svojom `aokom bode jeretike. Kao i Zlatoustova,
tako su sa~uvana i Vasilijeva mnoga pisana dela: bogoslovska,
apologetska, podvi`ni~ka i kanonska. Po`iveo je svega 50 godi-
na.
Sveti Grigorije Bogoslov je bio milolik ~ovek, pogleda
blaga. O wemu bi se u najkra}im crtama moglo re}i ovo: ako bi-
smo zamislili ~oveka koji bi bio oduhovqeni i `ivi stub, sa-
gra|en od svih vrlina, onda je takav bio sveti Grigorije Bogo-
slov. @ive}i svetim i svetlim `ivotom, on dosti`e takve visi-
ne bogovi|ewa i bogoslovqa da je svojom mudro{}u pobedio sve
u nauci i dogmatima vere. Zato je, pored svetog Jovana Bogoslo-
va, pisca ~etvrtog Jevan|eqa, dobio ime Bogoslov. Sastavio je
mnogobrojna bogoslovska dela. Bio je vladika u Carigradu, na
poziv cara Teodosija Velikog, a kada su nepobo`ni i moralno
neodgovorni qudi � na saboru u Carigradu � po~eli napadati
ga, on napusti presto i povu~e se u svoje rodno mesto Nazijanz,
sa re~ima: �Ne mogu nas li{iti Boga oni koji nas li{avaju pre-
stola�. Po`iveo je 80 godina bave}i se pisawem. Pogreben je u
svome rodnom mestu Nazijanzu, ali su mu kasnije svete mo{ti
182 Besede ££
prenete u Rim, i kao i mo{ti svetog Jovana Zlatousta, pre neko-
liko meseci vra}ene su u Carigrad.
Ove tri bogoslovske li~nosti u`ivale su veliki ugled u
Carigradu, pa su se neki u~eni i vrlinski qudi po~eli baviti
wima, te se podeli{e na tri grupe: vasilijane, grigorijane i jo-
vanite. Ta podela je uzimala sve vi{e maha, ali je okon~a epi-
skop Jovan evhaitski, ~ovek vrlo pobo`an i svetoga `ivota. On
imade u snu viziju u kojoj mu se svaki od trojice svetiteqa javi
pojedina~no, a zatim sva trojica zajedno, i reko{e mu: �Mi smo
jedno u Boga, kao {to vidi{, i ni{ta nema u nama protivre~no,
nego smo svaki u svoje vreme, pobu|ivani Duhom Bo`jim, pisali
razne kwige na spasewe qudima. I ~emu nas je u~io Duh Sveti,
to smo i predavali qudima radi wihovog spasewa. I me|u nama
nema ni prvog, ni drugog, nego ako jednoga spomene{, odmah su i
druga dvojica tu. Zato naredi da se prestanu deliti oni koji se
spore oko nas.� Rekav{i to, svetiteqi opet uzi|o{e na nebo,
blistaju}i neiskazanom svetlo{}u. Episkop Jovan re{i spor i
umiri narod, jer be{e ~ovek ~uven po vrlini, i wegova re~ ima-
|a{e silu i ubedqivost.
Bogoslovija u manastiru Krki je pod duhovnim pokrovi-
teqstvom svetih Jeraraha. Danas je Krsna slava ove {kole, pa
smo do{li iz Fo~e i Sarajeva da se Bogu i Svetima pomolimo za
dobro i napredak ovog bogoslovskog u~ili{ta, i neka bi dao
Bog da svi u wemu preuspevaju u slavi Bo`joj i savla|ivawu gra-
diva, da u~enici budu dostojni zvawa �bogoslov� koje jedino tri
li~nosti u Pravoslavnoj crkvi imaju: sveti Jovan Bogoslov, sve-
ti Grigorije Bogoslov i sveti Simeon Novi Bogoslov.
Neka je svima od Boga i Svetih Jeraraha blagoslovena Kr-
sna slava na mnogo godina! Bo`e daj i blagoslovi, a sveti pro-
rok Isaija re~e: �Deca se more i sustaju i mladi}i padaju; ali
koji se nadaju Gospodu dobijaju novu snagu, podi`u se na krilima
kao orlovi, tr~e i ne sustaju, hode i ne umaraju se� (Is 40, 30-31).
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 183
184 Besede ££
PREDAVAWA
JAVQAWE GOSPODA ISUSA HRISTA@ENAMA MIRONOSICAMA PO
VASKRSEWU
Greh u ~oveku je nakaza i stra{ilo. On je veliki kon-
trast bogolikom bi}u ~ovekovom. Da li je uop{te mogu-
}e to sjediniti? Ne. Pa ipak, otkako je ~ovek odlutao
od raja, postao je dobrovoqna labaratorija greha. Greh je reka
koja se uliva u sveogweno jezero. To je odvajawe od Onoga koji je
bez greha. Greh je smrt. Greh i smrt su dve istovetne pojave, kao
{to su bezgre{nost i `ivot jedno te isto. Greh nikad nije sam,
ve} je uvek sa smr}u i |avolom. Ovo trojstvo je nedeqivo. Spasti
se zna~i odvojiti se od ovog prete{kog trojstva.
Da li je ~ovek sam mogao spasiti sebe od greha, smrti i |a-
vola? Onako kao {to ga je neko (|avo) uveo u greh, tako ga je Ne-
ko morao osloboditi. Gospod Hristos je jedini Spasiteq roda
qudskog. U{av{i u ovaj svet, Gospod Hristos je u{ao u bezbroj
greha, uzeo ih na sebe: prikovan na krst, prikovao je grehe na{e;
sahrawen u grobu, sahranio je grehe na{e ostaviv{i ih u paklu,
ve~nom carstvu smrti. I vaskrsao je Bezgre{ni iz groba, izneo
telo na{e iz carstva ropstva i tame. Ko bi drugi mogao izvoje-
vati tu pobedu ako ne Bezgre{ni? Ovo nam potvr|uje vascelo
~ove~anstvo do Hrista.
Vaskrsewe Hristovo sa`ima potpuno spasewe. Ono je Vas-
kresewe time {to je ujedno i pobeda nad smr}u, grehom i |avo-
lom. U ~emu je celo Jevan|eqe? U Vaskrsewu! Zato je Gospod
Hristos jedini Spasiteq kao i jedini Vaskrsiteq na{. Razume
se, Vaskrsewu prethodi krst, raspe}e, umirawe.
Vaskrsewe je istorijski fakt, stvarnost. Kad je to tako,
onda je spasewe osigurano svakom ~oveku i svim qudima. Da li je
ta stvarnost posvedo~ena, vi|ena, opipana, proverena? Da, jer u
istoriji roda qudskog ni{ta tako sna`no nije posvedo~eno kao
Vaskrsewe Hristovo, i ni{ta tako o~igledno pokazano, i tako
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 187
svesrdno dokazano, i tako silno posvedo~eno i propovedano. To
je stvarnost koja se iz roda u rod, iz veka u vek, neprekidno pre-
daje kao `ivi `ivot, koji se izliva iz Vaskrslog Gospoda, i
kroz Svete Apostole i Svete Oce {iroko i duboko razliva i
preliva u sve hri{}ane iz veka u vek. Ono se neprestano do`i-
vquje me|u hri{}anima kao su{tina i sadr`ina wihovog `ivo-
ta. Hri{}anstvo se zasniva na Vaskrslom Bogo~oveku Hristu.
Da Hristos nije vaskrsao, jevan|eqe bi bilo mrtvo slovo na pa-
piru. Hri{}anstva ne bi bilo, a bilo bi nekog filosofskog
u~ewa poput sokratovskog, platonovskog, kantovskog, bergso-
novskog. Samo Hristos ve~no `ivi i daje sile te nadahwuje na
apostolstvo Apostole, na mu~eni{tvo Mu~enike, na podvi`ni-
{tvo Podvi`nike, na ispovedni{tvo Ispovednike, na jurodstvo
Jurodive, i tako redom iz dobrodeteqi u dobrodeteq.
Ka`e Sveti Apostol: �Ovoga Isusa vaskrse Bog ~emu smo
svi mi svedoci� (Dap 2,32), �Na~elnika `ivota ubiste kojega
Bog vaskrse iz mrtvih ~emu smo mi svedoci� (Dap 3,15), �Ubi{e
Ga obesiv{i ga na drvo, ali Ga Bog tre}i dan vaskrse i u~ini da
se on javi..., nama koji smo s Wim po Wegovom Uskrsnu}u iz mr-
tvih jeli i pili� (Dap 10,39-42). Ova mesta nepobitno svedo~e o
Wegovom Vaskrsewu i javqawu. Veli bogore~iti Luka: �U toku
vi{e dana On se javqa{e onima koji s Wim otido{e iz Galileje
u Jerusalim, koji su sada svedoci Wegovi pred narodom� (Dap
13,31), a Mariji Magdalini i drugoj Mariji re~e: �... idite te ja-
vite bra}i mojoj (Apostolima), neka idu u Galileju, i tamo }e
me videti� (Mt 28,10).
Da bi nam bila jasna slika javqawa, moramo se dota}i raz-
lika kod jevan|elista pri opisu javqawa Mironosicama.
Svi nam jevan|elisti pripovedaju kako su `ene Mironosi-
ce do{le na grob Isusov, na{le prazan grob i ~ule re~i an|ela
da je Hristos vaskrsao. Izve{taj o javqawima nalazimo kod: Mt
18,1-11; Mk 16,1-11; Lk 24,1-12 i Jn 20,10-18. Svi jevan|elisti
ovim opisom daju jednu celinu koja ima ove delove:
1. An|eo otvara grob Isusov (Mt 28,2-4);
2. @ene dolaze na grob Isusov i nalaze prazan grob (Mt
28,1; Mk 16,1-4; Lk 24,1-4; Jn 20,1);
3. Marija pri~a o Vaskrsewu Petru i Jovanu (Jn 20,11-18);
4. An|eo javqa `enama da je U~iteq vaskrsao (Mt 28,5-8;
Mk 16,5-8; Lk 24,4-8);
188 Besede ££
5. Petar i Jovan pose}uju grob. Marija Magdalina vidi pri
drugoj poseti grobu An|ela, a potom i Gospoda (Jn 20,14-18; Mk
16,9);
6. Gospod Hristos se javqa ostalim `enama.
Ovde prime}ujemo da svi jevan|elisti ne spomiwu sve ~i-
wenice. Mnogi smatraju da tu postoji protivre~nost me|u wima.
Ako ima razmimoila`ewa izme|u jevan|elista, pokaza}emo eg-
zegezom. Ako neki od jevan|elista isti~u jedwu radwu, deo ili
elemenat neke radwe vi{e od ostalih, to izvire iz samog karak-
tera Jevan|eqa.
Postavqa se pitawe: kad su Mironosice do{le na grob?
Prva razlika koja pada u o~i jeste odre|ivawe dana i ~asa dola-
ska `ena na grob Isusov. Matej vreme dolaska ozna~ava re~ima:
�A po{to minu subota, na osvitku prvoga dana nedeqe, do|o{e
Marija Magdalina i druga Marija da osmotre grob� (Mt 28,1).
Isti momenat jevan|elist Marko opisuje ovako: �I vrlo rano u
prvi dan nedeqe do|o{e na grob, oko izlaska sunca� (Mk 16,2).
Luka tako|e blagovesti dolazak `ena Mironosica: �A u prvi
dan nedeqe, vrlo rano, do|o{e na grob i doneso{e mirise {to
ih pripravi{e� (Lk 24,1). Jevan|elist Jovan se tako|e javqa sa
svojim svedo~anstvom potpunijim od ostalih: �A u prvi dan sed-
mice do|e Marija Magdalina na grob rano, dok jo{ be{e mrak, i
vide da je kamen dignit sa groba� (Jn 20,1).
Svi ovi izve{taji odnose se na jedan dan i ~as, i svi spomi-
wu Mariju Magdalinu. Za jevan|eliste Marka, Luku i Jovana to
je jasno, dok za Mateja treba dokazati da se oznaka vremena odno-
si na isto vreme, jer re~ima �a po{to minu subota� (Mt 28,1)
Matej nije jasno izrazio ~iwenicu da `ene nisu do{le na grob u
subotu uve~e, ve} u nedequ ujutro. Pretpostavku koju dopu{taju
Jevsevije Kesarijski i bla`eni Jeronim: da su `ene na grob do-
{le prvi put u subotu uve~e, a drugi put u nedequ ujutro, ne mo-
`emo primiti jer ostali jevan|elisti ovo ne dopu{taju. Kod
Mateja je otvarawe groba i Vaskrsewe vezano za 28,1, ali nije
odre|en ~as doga|aja. Kod Marka je taj momenat utvr|en. Hri-
stos je vaskrsao u prvi dan �po{to pro|e subota� (Mk 16,1), tj. u
nedequ rano. Iz ovoga se mo`e izvesti zakqu~ak: ako Matej uzi-
ma ve~e kao doba dana kada su `ene do{le na grob, onda je u pro-
tivre~nosti sa ostalim jevan|elistima; a ako uzima da je otva-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 189
rawe groba i Vaskrsewe bilo po suboti, na osvitawe prvog dana,
onda se sla`e sa ostalim autorima Jevan|eqa.
Svi se tuma~i Matejevog jevan|eqa sla`u da su `ene do{le
u nedequ rano jutro. Matejeve re~i: �a po{to minu subota�, koje
ne odre|uju ~as, ta~nije su odre|ene sa: �na osvitku prvog dana
nedeqe�, jer se ovim re~ima mogu ozna~avati ne samo prelaz iz
no}i u dan, nego i prelaz iz dana u no} kao kod Luke: �A be{e
petak, a subota osvita{e� (Lk 23,54).
Da bismo ovo pitawe re{ili, treba prvo videti kakvo je
zna~ewe re~i: kasno, kasan, po{to, po, prekasno. Bla`eni Jero-
nim veli: �Jevan|elist je najverovatnije rekao re~ u smislu ka-
sno. A prevodilac sa aramejskog (Jevan|eqe je napisano na ara-
mejskom jeziku) bio je zaveden dvosmisleno{}u re~i, te je pre-
veo sa ve~e�. Prilogu treba svakako dati zna~ewe: kasno, po{to
je ne{to pro{lo, nakon, drugo, iza � a ne zna~ewe �ve~e�.
Jo{ i ovu stvar moramo re{iti: kako je Matej ra~unao po-
~etak dana? Da li on smatra da dan po~iwe zalaskom sunca i to
po prazni~nom ra~unawu dana. Kako su Egip}ani, Vavilonci,
Grci i Rimqani ra~unali po~etak dana sa zalaskom sunca, to je
mogu}e da su i Jevreji tako ra~unali sve do Mojsija, a od Mojsi-
ja, kad su ustanovqeni praznici, ra~unawe se promenilo. U ci-
vilnim i trgova~kim krugovima po~etak dana se ra~unao izla-
skom sunca. Kog se ra~unawa dr`ao Matej? Na osnovu wegovog
Jevan|eqa ne mo`emo da odgovorimo na ovo pitawe, jer se u Je-
van|equ nigde nije jasno izrazio. Pored ovoga, ima jo{ nekoli-
ko nejasnih mesta u wegovom Jevan|equ; na primer: �A on ustav-
{i, uze dete i mater wegovu no}u i otide u Egipat� (Mt 2,14);
ili �A kad bi ve~e, doneso{e mu mnogo besomu~nih� (Mt 8,16);
ili �ubi}e ga, i tre}i dan usta}e� (Mt 17,23); ili �A kad bi uve-
~e, re~e gospodar od vinograda upravitequ svome...� (Mt 20,8);
ili �Ali ujutru vra}aju}i se u grad ogladwe� (Mt 21,18); ili �A
kad bi uve~e, sede za trpezu sa Dvanaestoricom� (Mt 26,20). Da
Matej ima u vidu prvo jutro po suboti, a ne ve~e na sam dan subo-
te, doznajemo na osnovu ostalih jevan|elista, a naro~ito Marka,
koji ka`e: �Vrlo rano u prvi dan nedeqe do|o{e na grob, oko
sun~evog ro|aja� (Mk 16,2). Znao je jevan|elist Marko vrlo do-
bro da je autor prvog Jevan|eqa Matej, koji je dobro znao kad je
Hristos vaskrsao i kad su `ene do{le na grob. On je od `ena sa-
znao da je Hristos vaskrsao i Gospoda Isusa je video na sam dan
190 Besede ££
Vaskrsewa. Dopustimo jednu ovakvu pretpostavku: da je u Mate-
jevom Jevan|equ na aramejskom jeziku stajalo da su `ene na grob
do{le u subotu uve~e, a da se Marko se}a iz propovedi Petrovih
i Matejevih protivno Jevan|equ, tj. da su `ene do{le u nedequ
ujutro rano, sigurno bi se pisac pre pouzdao u pisanu re~ negoli
u svoje se}awe. Dakle, izvodimo zakqu~ak, da je Matejevo Jevan-
|eqe, napisano na aramejskom jeziku, imalo sli~nosti sa Mar-
kovim, odnosno sa svom trojicom. Iz svega gore navedenog proiz-
lazi: ne postoji nikakva protivre~nost izme|u Matejevog Jevan-
|eqa i ostalih jevan|elista, ve} naprotiv, svi se sla`u i daju
jednu jedinstvenu sliku o dolasku pobo`nih `ena na grob.
O Isusovim javqawima `enama Mironosicama govore Ma-
tej, Marko i Jovan (Mt 28,9-10; Mk 16,9; Jn 20,14-18). Matej veli
da se Hristos javio `enama na putu kada su se vra}ale sa groba.
�I gle, srete ih Isus govore}i: Radujte se! A one pristupiv{i,
uhvati{e se za noge Wegove i pokloni{e Mu se.� Marko ne spo-
miwe javqawe `enama, nego samo Mariji Magdalini: �A Isus
vaskrsnuv{i rano u prvi dan nedeqe, javi se prvo Mariji Magda-
lini, iz koje be{e isterao sedam demona�. Javqawe Spasiteqe-
vo `enama Luka uop{te ne spomiwe. On je napisao: �Vrati{e se
od groba i javi{e sve ovo Jedanestorici i svima ostalima. A to
behu Marija Magdalina i Jovana i Marija Jakovqeva i ostale s
wima koje kaza{e ovo Apostolima� (Lk 24,9-10). On tako pred-
stavqa doga|aje kao da su Mironosice an|elovu vest odmah javi-
le Apostolima, tj. pre nego {to su videle Isusa, a tome ide u
prilog i stih 23: �kad ne na|o{e telo Wegovo, do|o{e i reko{e
da su videle i pojavu an|ela koji govorahu da je On `iv�. Jovan
opisuje javqawe dvojice an|ela Magdalini kod groba, kao i sa-
mog Hrista kod groba.
Da bismo sve navedene izve{taje jevan|elista doveli u sa-
glasnost, moramo odgovoriti na slede}a pitawa:
1. Koliko se puta Gospod Hristos javio Mironosicama?
2. Kad im se javio? Da li pre Wegovog javqawa Apostolima
ili posle?
3. Kojim se `enama javio i koliko puta?
Neki tuma~i smatraju da je javqawe koje spomiwe Matej
identi~no sa opisima jevan|elista Jovana. Matejevo Jevan|eqe
opisuje doga|aj uop{teno i veli: �I gle, srete ih Isus�. Me|u-
tim, Jovan se dr`i hronolo{kog reda pri opisivawu ~iwenica,
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 191
on i ne spomiwe ono {to se paralelno dogodilo da ne bi prome-
nio svoj hronolo{ki red. On javqawe Mariji Magdalini prika-
zuje druk~ije nego Matej, koji ka`e da se Gospod javio svima za-
jedno.
Javqawe Isusovo Mironosicama doga|a se tek na putu, a ne
kod groba kako ka`e jevan|elist Jovan. ^iwenicu jevan|elista
Mateja potvr|uju i ostali sinopti~ari. Otkud ova razlika? Po
mi{qewu Belsera: �Kod sv. Jovana je oslabila memorija kad je
pisao ovo Jevan|eqe, te je morao do}i u kontradiktornost sa
Matejem�. On smatra da se ovo razmimoila`ewe ne mo`e druga-
~ije shvatiti. Me|utim, ovo Belserovo mi{qewe ne mo`e se
usvojiti. Onaj koji je nosio u sebi svoj najve}i ideal � Hrista,
disao Wime, govorio Wime, pisao o Wemu, stavqao svoju glavu
na prsi Wegove i koji se prilikom stradawa nije odvajao od svog
U~iteqa, nije mogao zaboraviti ni najmawi ni najneznatniji
momenat. Uostalom, da je jevan|elist Jovan imao odli~nu memo-
riju svedo~i posledwi stih wegovog Jevan|eqa: �Ali ima i mno-
go drugo {to u~ini Isus. Kad bi se sve ovo redom zapisalo, ni u
sami svet, mislim, ne bi stale kwige koje bi se morale napisa-
ti� (Jn 21,25).
1. Pored ove razlike postoje i druge. Kod Mateja prva Spa-
siteqeva re~ je: Raduj se! = �zdravo�, a kod Jovana: �@eno, {to
pla~e{�? Kod Mateja `ene �pristupiv{i, uhvati{e se za noge
Wegove i pokloni{e Mu se� i Isus im ne brawa{e, dok Jovan
ka`e da je rekao Mariji Magdalini: �Ne doti~i Me se� (Jn
20,17). Neki nau~nici smatraju da se Gospoda Isusa Hrista dota-
kla Marija Magdalina, ali to pisac Jevan|eqa ne isti~e, nego
samo nagla{ava da se okrenula i htela dota}i. Ako pretposta-
vimo da je Jovan hteo ista}i da se ona dotakla, onda je to morao u
tekstu pokazati drugim re~ima, a ne � �ne doti~i Me se�, nego,
na primer, re~ima: otpu{tam te, `eno, ili pak nekim drugim
prikladnim izrazom u smislu te re~i.
2. Javqawe An|ela Mariji Magdalini kod Jovana
(20,11-13), i javqawe An|ela kod Mateja (28,5-7), ne mogu biti
istovetni. Ono {to spomiwe Matej spomiwu Marko i Luka. Po
Mateju, An|eo javqa Mironosicama da je Isus vaskrsao, dok Jo-
van druga~ije predstavqa doga|aj: woj An|eli ne govore da je
Hristos vaskrsao. Oni wu pitaju: �@eno, {to pla~e{�? A ona
se o~ajni~ki sa suzama jada: �Uze{e Gospoda moga, i ne znam gde
192 Besede ££
Ga polo`i{e� (Jn 20,13). Ona je u zabludi. Misli da Ga je neko
ukrao. Okrenuv{i se, pomisli od Gospoda da je vrtlar. Gle, ko-
lika je wena vera: �Gospodine, ako si Ga ti odneo, ka`i mi gde
si Ga polo`io, i ja }u Ga uzeti� (Jn 20,15). Ona ne ka`e koga.
Ona samo o svom Gospodu misli, pa joj se ~ini da i drugi istu mi-
sao misle i da jedino o Wemu mo`e biti re~i. Nije ona imala
kad da misli o strahu. Rezultat qubavi i prete{ke tuge je pomi-
sao o kra|i. Ona vi{e ni{ta ne zna osim da su Ga ukrali. Osta-
le `ene su se upla{ile, tako da ih An|eli te{e: �Ne bojte se
vi� (Mt 28,5). Kao da je ovo �vi� kazano sa naro~itim naglaskom,
da se {to jasnije naglasi protivnost izme|u wihovog polo`aja i
polo`aja stra`ara. Neka ova, tobo`e, juna~ka stvorewa koja su
poslata da Cara `ivota zadr`e u grobu, drhte od straha od Me-
ne, i neka ih, neka su �kao mrtvi�, ali �vi� koje Mom grobu dola-
zite sa drugim ose}awima i sa drugim ciqem, vi se ni{ta ne boj-
te (David Braun, Komentar na Matejevo Jevan|eqe). Sveti Zla-
toust ka`e: �Neka se boje oni koji su Gospoda raspeli, za{to da
se vi bojite koji u Meni vidite samo jednog gra|anina svoje
otaxbine i tra`ite najve}e dobro, Isusa�. Kao da ka`e: odbaci-
te zemaqske brige, odbacite i strah, i neka vas uveri prazan
grob da je bezgre{ni Bog vaskrsao i po Wegovoj re~i vide}ete
Ga u Galileji.
Ako za stihove 28,5-8 Matejevog Jevan|eqa uzmemo da se od-
nose na `ene bez Marije Magdaline, to moramo primiti i za
stihove 9-10 iste glave, jer nemamo razloga da mewamo li~nosti.
Kada uporedimo Jovana i Mateja, dolazimo do zakqu~ka da se Go-
spod Isus Hristos javio Mariji Magdalini, a posebno ostalim
Mironosicama. Javqawe posebno Mariji Magdalini, a posebno
ostalim Mironosicama, potvr|uje jevan|elist Marko: �Javi se
najpre Mariji Magdalini, iz koje be{e isterao sedam demona�
(Mk 16,9). To je wegovo prvo javqawe; drugo javqawe je Mirono-
sicama koje spomiwe jevan|elist Matej.
3. Da razmotrimo pitawe kada se javio Gospod Isus Hri-
stos ostalim Mironosicama.
Mariji Magdalini se javio kod groba (Jn 20,14-18), i to je
prvo javqawe (Mk 16,8). Postavqa se pitawe kad je bilo javqa-
we drugim `enama, o ~emu govori jevan|elist Matej (Mt
28,9-10). Neki zapadni tuma~i smatraju da su `ene videle An|e-
le u grobu, primile vest o Vaskrsewu i oti{le da jave Aposto-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 193
lima. Potom su opet i{le na grob i vra}aju}i se videle Gospo-
da. Ovo se ne bi moglo uzeti kao ta~no, jer je najverovatnije da
jevan|elist Matej govori samo o jednoj poseti grobu. Da su `ene
pre nego {to su videle Isusa javile U~enicima Wegovim, ne bi
Matej govorio (stih 8): �Pohita{e da jave u~enicima Wegovim�.
Stih 8. 28. glave po Mateju jasno govori o tome da se `ene vra}a-
ju od groba, a stih 9. da im se javqa Spasiteq. Da se tu radi o
dvema posetama grobu, svakako bi bila neka druga ~iwenica obe-
le`ena stihom 9, a ne javqawe Spasiteqa. Veza izme|u 8. i 9.
stiha je takva da pokazuje ne svr{enu, ve} budu}u radwu. Isus im
ka`e: �Neka idu da jave u~enicima�. Jevan|eqe spomiwe jedino
da je Marija Magdalina i{la dva puta na grob u toku prvog dana
po suboti. Pa kad je bilo potrebno da se wena dva dolaska zapi-
{u, svakako bi bilo od velike va`nosti da se zapi{u dve posete
ostalih `ena koje su po godinama od we bile starije, a sem toga,
nosile su staklenice mira.
Neki zapadni pisci, kao Knabenbauer, pozivaju se na jevan-
|elista Luku tvrde}i da on spomiwe dve posete grobu. Jevan|e-
qem Lukinim se ne iskqu~uje da su `ene pri povratku videle
Gospoda, ali da su obavestile Apostole o Hristovom Vaskrsewu
pre nego {to su Ga videle, iskqu~uje se; jer u 10. stihu 24. glave
pi{e: �Marija Magdalina i Jovana i Marija Jakovqeva i ostale
s wima kaza{e ovo Apostolima� (Lk 24,10). Marija nije mogla
re}i da nije videla Gospoda kad jevan|elist Jovan tvrdi da joj se
javio kod groba samoj. A potom je jevan|elist Luka spomiwe sa
ostalim `enama. Dakle, o~igledno je da se Spasiteq javio `ena-
ma pri prvoj poseti grobu. Dvojica u~enika na putu za Emaus
pri~aju Gospodu {ta su im `ene rekle (Lk 24,22-24), ali ni{ta
ne govori da su `ene videle Gospoda. Jevan|elist Luka ovim ne
iskqu~uje javqawe Hristovo `enama. Mogu biti jo{ dve mo-
gu}nosti za{to apostol Luka pre}utkuje javqawe `enama. Prva,
bla`eni Avgustin ka`e da su se u~enici bojali mo`da Jevreja
da to spomiwu. No, ova mogu}nost se ne bi mogla usvojiti, jer,
za{to bi u~enici pred nepoznatim saputnikom govorili ovako:
�o Isusu Nazare}aninu koji be{e Prorok, silan na delu i u re-
~i pred Bogom i svim narodom� (Lk 24,19). Emauski putnici
priznaju svom saputniku da su bili Wegovi u~enici. Drugo, ne-
mogu}e je da su emauski putnici ~uli za Vaskrsewe Hristovo od
194 Besede ££
onih `ena koje su donele vest a nisu jo{ videle vaskrslog Go-
spoda, {to spomiwe jevan|elist Matej (Mt 28,9-10).
4. Da pre|emo na pitawe: koje su `ene pri drugom javqawu
videle Gospoda?
Iz Matejevog Jevan|eqa je nejasno koje su `ene bile tu ka-
da se Gospod javio. On jedini spomiwe da im se Hristos javio
pri povratku od groba. I pored ovog nejasnog izve{taja, mo`e se
zakqu~iti koje su sve `ene bile na grobu i videle Spasiteqa,
kao i koje su bile kod groba i nisu se udostojile videti Ga.
Jevan|elist Marko spomiwe imena `ena koje su kupile mi-
rise. Mislimo da nije potrebno komentarisati da li je jo{ koja
`ena, pored Marije Magdaline, Marije Jakovqeve i Salomije,
kupovala mirise. Ove tri `ene bile su sa Presvetom Bogorodi-
com na Golgoti. Pored Jovane koju spomiwe jevan|elist Luka,
pisac crkvenih pesama zna za ve}i broj `ena, i to: Mariju Mag-
dalinu, Mariju Jakovqevu, Salomiju, Jovanu, `enu Huze nadzor-
nika Irodovog dvora, Martu i Mariju sestre Lazareve, Mariju
Kleopovu, Susanu i druge. Tim redom pisac Cvetnog trioda iz-
la`e imena ovih vrlih `ena. Sveti Grigorije Palama spomiwe
i Presvetu Bogorodicu kao najrevnosniju Mironosicu.
Kako i kome se javio Gospod?
Rano u zoru po suboti krenule su `ene sa spremqenim mi-
rom na grob. Usput su se brinule kako }e odvaliti kamen od gro-
ba i pomazati telo Isusovo. Pre nego {to su `ene stigle, dogo-
dilo se ~udo. Zemqa se zatresla, An|eo je odvalio plo~u sa gro-
ba, a vojnici prepla{eni pobegli u grad javiv{i svojim stare-
{inama da nisu mogli o~uvati pe~ate groba, jer je Hristos vas-
krsao. Po odlasku stra`ara od groba, a pre nego {to su stigli
stare{inama, dakle, �rano u zoru�, do{le su `ene Mironosice
na grob. Marija Magdalina, Marija Jakovqeva i Salomija su
stigle na grob pre ostalih. Kad su videle odvaqenu plo~u i pra-
zan grob, Marija Magdalina, ube|ena da je telo ukradeno, tr~i
da javi u~enicima. U tom momentu su stigle i ostale `ene koje
su i{le sporije.
@ene stoje u velikom ~udu. Ulaze u grob, izlaze iz wega.
Utom i sunce izgreva, te mogu u grobu boqe videti i opa`aju da
nema tela Isusovog. Dok su tako zapawene stajale i gledale u
grob, ugleda{e u wemu dva An|ela. Jedan od wih re~e: �Nemojte
se bojati vi, jer znam da tra`ite Isusa raspetoga; nije ovde, jer
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 195
ustade. Hodite da vidite mesto gde je le`ao Gospod.� An|eo im
jo{ ne{to re~e: �Idite brzo i recite u~enicima Wegovim i
Petru da ustade iz mrtvih, i On }e pred vama oti}i u Galileju, i
tamo }ete Ga videti�. Pune straha, odo{e `ene da jave, ne govo-
re}i nikome ni{ta usput, jer su se bojale.
Dok se sve ovo doga|alo na grobu, Apostoli nisu bili tu.
Po wihovom odlasku od groba, sti`u Apostoli Petar i Jovan, i
to Jovan ne{to pre Petra. ^im Petar sti`e, odmah u|e u grob,
vide platno, a ubrus kojim je bilo uvijeno lice be{e pa`qivo
savijen i stavqen na drugu stranu. Tada u|e i Jovan, vide i pove-
rova. Svakako da su tom prilikom Apostoli ne{to razgovarali
u vezi sa doga|ajem, ali je taj razgovor nepoznat. Petar i Jovan
odo{e od groba, a Marija Magdalina ponovo sti`e i ostade tu
pla~u}i kod groba. Onako uplakana, pogleda u grob i vide dva
An|ela u belim haqinama koji joj reko{e: �@eno, {to pla-
~e{?� �Uze{e Gospoda moga i ne znam gde Ga polo`i{e�. I dok
ovo govora{e, obazre se natrag i ugleda Isusa Gospoda gde stoji,
i ne zna{e da je Isus. �@eno, {to pla~e{, koga tra`i{?� Ona,
misle}i da je vrtlar re~e: �Gospodine, ako si Ga ti odneo, ka`i
mi gde si Ga polo`io i ja }u Ga uzeti�. Isus joj re~e �Marija!�
A ona se osvrnu i re~e mu: �Ravuni!� �Ne doti~i Me se, jer jo{
nisam iza{ao Ocu Svome i Ocu va{emu, Bogu Svome i Bogu va-
{emu.� A Marija Magdalina otide i javi u~enicima da je videla
Gospoda i da joj ovo re~e.�
Kad je Marija oti{la od groba, `ene koje su bile po{le s
wom na grob, jo{ nisu bile prispele u grad. Verovatno su se pu-
tem razi{le. Marija Jakovqeva i Salomija su zaostale, jer su
nosile puno sudova mirisa, a Jovana i druge su otr~ale napred
da jave u~enicima vest An|ela. Na putu se javi Gospod, verovat-
no Mariji Jakovqevoj i Salomiji rekav{i: �Zdravo!� A one Ga
pozna{e, pristupi{e Mu, dotako{e se nogu Wegovih i pokloni-
{e Mu se. Tada im re~e Isus: �Ne bojte se! Idite i javite bra}i
mojoj da idu u Galileju, onde }e Me videti.�
Ovim bi se moglo razjasniti za{to emauski putnici ne
spomiwu javqawe Isusovo `enama, jer su mogli primiti vest od
onih `ena koje su ~ule od An|ela da je Hristos vaskrsao i jedi-
no An|ele videle. Za{to Jovana i jo{ neke `ene nisu videle
Isusa sa Marijom Magdalinom, Marijom Jakovqevom i Salomi-
jom, razlog je u tome {to se Isus javqa `enama Mironosicama
196 Besede ££
pre nego u~enicima. To je, naime, radi toga da bi naglasio wiho-
vu qubav koja ih je gonila da Mu mrtvom uka`u po~ast, a koju su
mogli platiti progonstvom od jevrejskih poglavara. Grobu su
dolazile sa strahom i trepetom. Svakako da su se bojale stare-
{ina sve{teni~kih. Samog groba nisu se imale za{to bojati,
jer one to ne ~ine prvi put u `ivotu. Ali, da su Marija Magda-
lina, Marija Jakovqeva i Salomija zaslu`ile ve}u nagradu od
Gospoda, to je nesumwivo.
Marija Magdalina prva vidi Gospoda. Marija Jakovqeva i
Salomija Ga vide na putu. Jovana i ostale vide samo An|ela i
primaju vest o Vaskrsewu, a toga su se udostojile i one Mirono-
sice kojima se Gospod javio. Sve su nagra|ene prema stepenu qu-
bavi koju su gajile prema Gospodu. Marija Magdalina je qubila
Gospoda najvi{e. To pokazuje weno dr`awe. Misao da Ga je neko
ukrao i da je time u~iwen nov zlo~in prema Wemu, goni je ne sa-
mo da to ka`e Petru i Jovanu, nego i da gorko pla~e. Sem Pre-
svete Bogorodice, jedino se za wu ka`e u Jevan|equ da je plaka-
la za Hristom. Time, razume se, nije iskqu~eno da nisu i ostale
`ene plakale, ali je svakako istaknuto to: da je ona vi{e `ali-
la Gospoda od ostalih. Marija Magdalina je najvi{e nagra|ena
time {to je prva videla Gospoda po Vaskrsewu. Marija Jakovqe-
va i Salomija ne samo da dolaze na grob, nego nose i staklenice
mira, zato su i one videle Gospoda pri povratku sa groba, a Jova-
na i ostale `ene nagra|ene su time {to su videle An|ela i do-
bile vest da je vaskrsao. Dakle, prema stepenu qubavi i nagrada.
Sveti Grigorije Palama se potpuno sla`e da se Spasiteq
javio i nagradio sve revniteqke po wihovoj revnosti, ali samo
sa jo{ jednim dodatkom. Wega interesuje pitawe kome se Gospod
prvo javio i ko je imao upravo tu ~ast da se udostoji videti svo-
jim telesnim o~ima Vaskrslog iz mrtvih. To pitawe nije inte-
resovalo samo wega, nego i Svetog Zlatousta i druge Svete Oce.
Na pitawe ko su `ene Mironosice, Sveti Grigorije odgo-
vara: �Mironosice su one `ene koje su Gospoda pratile sa Wego-
vom majkom i koje su u vreme Spasiteqevih stradawa pohitale
da Ga mrtvog poma`u.� Dok su Josif i Nikodim tra`ili od Pi-
lata i uzeli telo Gospodwe, skinuli Ga sa krsta, zavili Ga u
platno, metnuli u grob use~en u stenu i navalili kamen na vrata
od groba, Marija Magdalina i druga Marija, prema jevan|elistu
Marku, bejahu prisutne sede}i i posmatraju}i sve to. Kad se ka-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 197
`e �druga Marija�, re~ je svakako o Presvetoj Bogorodici jer se
Ona jo{ naziva majkom Jakova i Josije, jer su oni deca Josifa za-
ru~nika. Me|utim, nisu samo one prisustvovale sahrani, nego i
druge `ene: po re~ima jevav|elista Luke: �a i{le su u pratwi i
`ene koje behu do{le s Isusom iz Galileje, i vide{e grob i ka-
ko bi polo`eno telo Wegovo� (Lk 23,55).
Sveti Grigorije smatra da se Vaskrsewe dogodilo onda ka-
da se jutarwa svetlost me{ala sa tamom. To je vreme kad se is-
tok na horizontu po~iwe svetleti nagove{tavaju}i dan. On tvr-
di da se to dogodilo u deveti ~as po isto~wa~kom ra~unawu, a to
je tre}i ~as po pono}i po evropskom ra~unawu.
Svetiteq svoje gledi{te izla`e daqe ovako: �A Isus je,
veli, vaskrsnuo rano u prvi dan nedeqe, javi se najpre Mariji
Magdalini� (Mk 16,9), izgleda kao da Jevan|elist jasno govori o
~asu u koji je vaskrsao Gospod govore}i da je bilo rano, i da se
prvo javi Mariji Magdalini na samom mestu Vaskrsewa. Pa
ipak, ne ka`e on tako kako to neupu}enima mo`da izgleda. Jer
kako napred (Mk 16,1), i ovaj Jevan|elist, saglasno ostalima, ka-
`e da je Marija Magdalina dolazila na grob i ranije, sa drugim
Mironosicama, i videv{i ga prazna oti{la je, jer je Gospod vas-
krsao mnogo pre svanu}a, kad Ga je tek ona videla. Opisuju}i
upravo taj ~as, on ne ka`e prosto kao ovde rano, nego vrlo rano.
Zar on time ne govori o ra|awu sunca i o pojavi prve svetlosti
na horizontu o kojoj govori jevan|elist Jovan? Marija Magdali-
na do|e na grob rano, dok je jo{ bio mrak i vide da je kamen od-
vaqen od groba (Jn 20,1). Ali po Jovanu, ona tada ne dolazi samo
na grob, nego i odlazi sa groba ne videv{i Gospoda. Tr~i i ja-
vqa Petru i Jovanu, jer jo{ ni sama nije znala za Vaskrsewe. Ne
daje se, dakle, Mariji da ona prva objavi Gospoda, nego tek po-
sle, i po danu. I upravo ovo {to je zaista nejasno nagla{avano
od strane jevan|elista, ja }u otkriti va{oj qubavi i pobo`no-
sti. Radosnu vest o Gospodwem Vaskrsewu pre svih qudi primi-
la je od Gospoda Presveta Bogorodica, kao {to joj to po dosto-
janstvu i pravu pripada. Ona Ga je Vaskrsloga pre svih videla i
u Wegovoj bo`anskoj besedi u`ivala. I ne samo to da Ga je vide-
la i svojim u{ima slu{ala, nego se prva i udostojila da se ru-
kom dotakne Wegovih pre~istih nogu, premda o svemu ovome je-
van|elisti ne govore jasno, ne `ele}i da Majku stave na muke da
198 Besede ££
ne bi nevernicima dali povoda sumwi. (O tome Sveti Zlatoust
govori op{irnije u svom tuma~ewu ovog pitawa.)
Svetiteq daqe ka`e: �Izgleda da se jevan|elisti privid-
no ne sla`u u pogledu vaskrsnu}a i broja `ena, jer, kao {to re-
koh, bilo je mnogo Mironosica, i nisu samo jedanput nego i dva i
tri puta dolazile na grob, i ne jedne te iste zajedno, i ne sve jed-
ne ujutro upravo u isti ~as. Magdalina usamqena od drugih odla-
zi ponovo na grob. Svaki jevan|elist govori za jednu od tih po-
seta, a druge izostavqa. Rekoh, vidim, da je Bogomajka hitaju}i
sa Marijom Magdalinom do{la pre svih na grob Sina i Boga. I,
ovo upravo saznajemo od jevan|elista Mateja koji ka`e: �Do|o-
{e Marija Magdalina i druga Marija (tj. Bogomajka), da osmotre
grob. I gle, zemqa se zatrese veoma; jer An|eo Gospodwi si|e sa
neba i pristupiv{i odvali kamen od vrata grobnih i se|a{e na
wemu. A lice wegovo be{e kao muwa, i odelo wegovo belo kao
sneg. I u strahu od wega, uzdrhta{e stra`ari i postado{e kao
mrtvi� (Mt 28,1-4).
Sve druge `ene do|o{e posle zemqotresa i posle bekstva
stra`ara i na|o{e prazan grob i odvaqen kamen, a Bogorodica
tek be{e tamo u vreme kada se javqawe dogodilo i kamen odva-
qen i grob otvoren, i dok su stra`ari, iako potreseni od stra-
ha, ipak bili na licu mesta, a osvestiv{i se posle zemqotresa,
odmah se dali u bekstvo. Bogorodica je na sve to gledala mirno i
neustra{ivo. Izgleda mi da se radi We prvo taj `ivonosni grob
i otvorio, a radi We i nama se kroz Wu otkriva sve {to je gore
na nebu i dole na zemqi, radi We i An|eo bqe{ti; dok je sve bi-
lo pokriveno tamom, Ona je pri jasnoj svetlosti An|ela videla
ne samo prazan grob, nego i pogrebne ode`de gde stoje u redu i
koje na razne na~ine svedo~e o vaskrsewu Onoga koji je bio tu
sahrawen. Ovaj An|eo-vesnik be{e Gavrilo, koji, vide}i kako
Marija hita na grob � a u subotu nije smela do}i zbog subotweg
dana i Jevreja � i kojoj je u po~etku rekao: �Ne boj se, Marija, jer
si na{la blagodat u Boga� (Lk 1,30), on `uri sada i sam silazi
da opet tako isto pozdravi Prisnodjevu i objavi Vaskrsewe iz
mrtvih Onoga koji je od We ro|en bezsemeno. Da digne kamen i
poka`e prazan grob i mrtva~ke, od mirisa ulepqene ode`de, ka-
ko bi joj se obistinila nekada{wa radosna vest� (Hri{}ansko
Delo, god. 2, 1936, sveska 2).
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 199
To bi bilo kratko izlagawe ovog doga|aja, koji je po tema-
tici veoma zanimqiv, upravo zbog toga {to su izve{taji jevan-
|elista o Presvetoj Bogorodici veoma oskudni, i to ne samo
ovom prilikom, nego i u svakoj drugoj.
Mitropolit Nikolaj
200 Besede ££
SVETI JOVAN BOGOSLOV‡ Li~nost, `ivot i rad u apostolstvu ‡
*
Ovaj sveti i veliki apostol je iz broja dvanaestorice ve-
likih Apostola. Bio je u tom sosloviju najmla|i po go-
dinama. Verom svojom u Boga, on je Apostol Qubavi, tj.
Boga Qubavi. Svojim `ivotom i apostolskom revno{}u, nosi-
lac je najve}e vrline me|u vrlinama � qubavi. Qubav je kruna
svih vrlina. Sinovi su Zevedejevi on i brat mu Jakov, koji je pr-
vi od velikih Apostola postradao mu~eni~ki u Jerusalimu. On
nosi i ime hri{}anske vrline nade, jer postrda veruju}i s na-
dom u budu}e vaskrsewe svoje. Otac im Zevedej i oni bavi{e se
ribolovom na Genisaretskom jezeru, a imali su i ku}u u Jerusa-
limu na gori Sionu. Izgleda, u toj ku}i je Gospod Hristos odr-
`ao Tajnu ve~eru. U woj su od Vaznesewa Hristovog na nebo pa
do Duhova Apostoli boravili u molitvi i ~ekali izvr{ewe
Hristovih obe}awa � da }e im poslati Duha Ute{iteqa, {to se
dogodilo u 50. dan po Hristovom Vaskrsewu i u deseti dan po
Hristovom Vaznesewu na nebo.
Kada je Hristos stupio na javnu propoved, na{ao je na oba-
li Genisaretskog jezera Jovana, brata mu Jakova i oca im Zeve-
deja kako krpe mre`e za ulov ribe. Pozvao je bra}u da po|u za
Wim, pa }e ih u~initi �lovcima qudi�, tj. Apostolima. Odmah
se odlu~i{e, ostavi{e oca, ~amac, mre`e, o~ev dom i po|o{e za
Wim bez pogovora. Hristos im promeni imena u Voanerges, {to
zna~i sinovi groma, {to su kasnije u apostolstvu i bili. Tom
prilikom i u isto vreme, pozvao je jo{ dvojicu ribara � Petra i
brata mu Andreja, i oni su prvi pozvani, a ova dva brata su drugi
po redu pozvani. Wih dvojica i Apostol Petar su bili ponekad
posebno od Hrista po~astvovani, kao {to je: prisustvo pri va-
skrsewu Jairove k}eri, pri Hristovom Preobra`ewu na gori
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 201
* Predavawe na slavi Filosofskog fakulteta Isto~nosarajevskog
univerziteta.
Tavoru i u molitvi u Getsimaniji. Jakov je Apostol nade, Jovan
apostol qubavi, a Petar apostol vere. Kao {to su ove tri vrli-
ne najva`nije me|u svima vrlinama, tako su i wih trojica, me|u
ostalim Apostolima, bili od Hrista osobito uva`avani. Od
svih dvanaest Apostola, Jovan }e jedini do~ekati visoke godine
`ivota i jedini umreti prirodnom smr}u. Sa Krsta, Hristos je
Jovanu poverio na starawe svoju majku re~ima: � @eno, evo ti
sina� i Jovanu: �Eto ti majke�. Jovan je to s qubavqu prihvatio
i brinuo se o Presvetoj Bogorodici sve do wenog Uspewa, tj.
prestavqewa.
Posle ovog doga|aja, kako mu je bilo voqom Bo`jom odre-
|eno, oti{ao je u Efes, metropolu Male Azije, radi propoveda-
wa nove nauke � Jevan|eqa Hristovog. Bilo je to vreme kada su
i u Rimskoj carevini nastala gowewa hri{}ana, svetih Aposto-
la i Crkve uop{te. Optu`en od neprijateqa Crkve Hristove,
na|e se Jovan u Rimu kao krivac pred licem cara Domicijana
(81-96). Ovaj car dade mu otrov da popije, ali mu ne na{kodi, ni-
ti mu {ta bi kada ga baci{e u sud sa vrelim uqem, te nepovre-
|en izi|e iz tih muka. Upla{en ovim doga|ajima, car ga posla u
zato~eni{tvo na ostrvo Patmos, gde je imao veliki uspeh me|u
mnogobo{cima. Na Patmosu je imao otkrivewe (Otkrivewe,
kwiga budu}ih doga|aja) od Gospoda i, po izri~itom nare|ewu
Bo`jem, napisao je kwigu Otkrivewe, {to i sam svedo~i u ovoj
kwizi. U woj se slikaju savremene i budu}e borbe Crkve sve do
wenog trijumfa, sve do Drugog dolaska Hristovog, i u kojoj se
pomiwe simboli~ni broj 666. Tu su otkrivewa o gowewima koja
}e trajati tri i po godine, pa }e nastupiti vlada Hristova nad
svetom sa Wegovim svetima. Zatim }e do}i jo{ jedna pomama sa-
tane i wegovog sluge Antihrista, koji }e sesti na presto, a bi}e
ubijen dahom usta Hristovih; potom }e nastati kraj borbe sveta,
nastati trijumf Hristov i Wegovog Carstva, Wegove Crkve.
Apokalipsis je napisan u duhu starozavetnih proro~kih
spisa sa mnogo alegorija, slika i simvola. Ostavio je sveti Jo-
van za sobom ~etvrto kanonsko Jevan|eqe, kao dopunu prethodna
tri Jevan|eqa. U ta tri jevan|eqa jevan|elisti su uglavnom i-
zneli doga|aje i u~ewe Hristovo u Galileji i u drugim krajevi-
ma i mestima, a malo su se zadr`ali na Hristovim poukama i ~u-
dima u Jerusalimu i okolini. Pomenuli smo da je Jovan napisao
Otkrivewe po izri~itom nare|ewu Bo`jem, o ~emu on sam sve-
202 Besede ££
do~i u kwizi. On zapisa slede}e: �Ja, Jovan, brat va{ i zajedni-
~ar u nevoqi i carstvu i trpqewu u Isusu Hristu, bejah na ostr-
vu zvanom Patmos, zbog re~i Bo`je i svedo~ewa za Isusa Hri-
sta. Bejah u duhu u dan Gospodwi, ~uh glas iza sebe silan kao tru-
ba koji govora{e: [to vidi{ napi{i u kwigu i po{aqi na se-
dam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u
Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju� (Otk 1,9-11). Pre datog
nare|ewa Apostolu, Bog se predstavio Jovanu i svima ~itaoci-
ma ove znamenite i zanimqive kwige: �Ja sam Alfa i Omega, go-
vori Gospod Bog, Koji jeste i Koji be{e i Koji dolazi, Svedr-
`iteq� (Otkr. 1,8). Isto tako u ovoj kwizi najavquje Bog, da }e
sluge i podanici oca tame zaratiti sa Jagwetom, tj. sa Gospodom
Hristom i svima wegovim sledbenicima: �Ovi }e s Jagwetom za-
ratiti i Jagwe }e ih pobediti, jer je Gospodar nad gospodarima
i Car nad carevima; i oni koji su sa Wim, pozvani i izabrani i
verni� (Otk 17,14).
Ovde treba naglasiti da je Otkrivewe prvi pismeni sastav
ovog ~udesnog Apostola Hristovog i nalazi se u spisku novoza-
vetnih kwiga na kraju kao pe~at novozavetnog kanona. U woj je
jasno otkrivena istina Boga, onoga o kome je toliko predskazi-
vano u Svetom Pismu Starog Zaveta. On je svojim `ivotom i ve-
rom, sa svima svetim tajnama i svetim vrlinama, bio toliko
blizak Bogu Logosu � Bogo~oveku da mu je saop{tio ono {to u
Starom Zavetu nije bilo u potpunosti otkriveno. Sveti Apo-
stol je u svom psihofizi~kom naporu u viziji video i zapisao
ovo: �~etiri su bi}a pred prestolom Bo`jim: prvo bi}e be{e
sli~no lavu, drugo sli~no teletu, tre}e ima{e lice kao ~ovek, i
~etvrto be{e sli~no orlu u letu� (Otk 4,7). Re~ je o ~etiri je-
van|elista: Mateju, kraj wega je lik ~oveka, jer svoje jevan|eqe
po~iwe Hristovim rodoslovom; Luka sa teletom, jer svoje jevan-
|eqe po~iwe prino{ewem `rtava starozavetnih; Marko sa la-
vom, jer svoje jevan|eqe po~iwe Jovanom Prete~om, koji kao lav
u pustiwi vi~e: �pokajte se�; i Jovan sa orlom u letu, jer svoje
jevan|eqe po~iwe uzvi{enim mislima neba o Bogu Logosu (Re-
~i) kojom je sve postalo {to je postalo.
Po re~ima svetih tuma~a, svi sveti Apostoli, me|u wima i
Jovan, filosofi su Svetoga Duha. On nosi i naziv bogoslov, ve-
liko zvawe koga je zaista dostojan. U ovome nazivu re~ je najpre
o wegovom svetom `ivotu, ~udima koja je ~inio i o re~i Bo`joj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 203
koju je tako stalno i do kraja `ivota iz sebe proiznosio, davao i
nikada razdati nije mogao. Tako je sebe sve vi{e oboga}ivao, na-
ziv bogoslov sve vi{e utvr|ivao. Pored Otkrivewa i Jevan|e-
qa, napisao je jo{ tri poslanice koje su propratna pisma napi-
sanog ~etvrtog jevan|eqa. Posle najplodnijeg novozavetnog pi-
sca i Apostola Pavla sa 14 sa~uvanih novozavetnih kanonskih
spisa, Jovan je odmah iza wega sa svojih pet spisa u kodeksu novo-
zavetnih kwiga.
Zbog jedne va`ne ~iwenice, nebom saop{tene i Jovanovom
rukom zapisane, vratimo se jo{ jednom na Otkrivewe. U vi|ewu
Jovan gleda: �Nebo otvoreno, i gle, kow beli, i onaj koji sedi na
wemu zove se Ve~ni i Istiniti. I obu~en je u haqinu crvenu od
krvi, i Ime se Wegovo zove: �LOGOS (RE^) BO@JI� (Otk
19,11 i 13). Ovo je ime Drugog Lica Svete Trojice, Gospoda Isu-
sa Hrista, kroz koga Bog u Duhu Svetome stvara nevidqivi i vi-
dqivi svet. Kada budemo ne{to kasnije govorili o Prologu ~e-
tvrtog kanonskog jevan|eqa, gde je osobito re~ o Bogu Logosu,
bi}e vi{e izlo`eno. To Ime koje je Bog saop{tio, sveti Jovan
}e uzeti iz Otkrivewa 19. glave 11. i 13. stiha i o Wemu op{ir-
nije govoriti u Prologu jevan|eqa. On }e govoriti o Wemu koji
je si{ao s neba, ovaplotio se, tj. postao ~ovek, odnosno Bogo~o-
vek, ro|en od `ene bez mu`a. Na ovu misao veli Grigorije Bogo-
slov: �Poslan (od Oca) kao ~ovek, jer be{e dvostruk (Bogo~o-
vek), umarao se, gladovao, i `edneo, i bio u samrtnoj borbi (u
Getsimaniji), plakao po zakonu prirode qudske (pokazuju}i da je
istinit ~ovek). Ako je i kao Bog bio poslan, {ta s tim? Posla-
we smatraj kao blagovolewe O~evo, na koga (On kao Sin) upu}u-
je sve Svoje, po{tuju}i (Ga), nadvremeno na~elo, a da ne bude
smatran za protivbo`noga. Jer se ka`e da je bio predan na smrt,
ali je napisano da je (i) sam Sebe predao (Mt 17,22; 26,45; Jn.
10,18), i da je vaskrsnut od Oca i uznet (na nebo), ali i da je sam
Sebe vaskrsao i uzi{ao opet (Ocu). Ono je (delo) blagovolewa
Oca, a ovo je (delo) vlasti i mo}i (Wegove).�
Tako blagovesti ovaj Bo`ji bogougodnik sedmorim maloa-
zijskim Crkvama (op{tinama). On pi{e autoritetom Apostola
i pokazuje koliko je pomo}i Bo`je trebalo palom ~oveku da bi
se spasao od greha, smrti i |avola. U svojim spisima govorio je
samo ono {to je ~uo i video sam, a ne od drugih (sr. Jn 1,14; 19,35;
i Jn 1,1). Opet i o tome evo svetoota~ke blage vesti: �Po{to je
204 Besede ££
to (izbavqewe) potrebovalo ve}u pomo}, ve}u (~ovek) i dobija.
To je bio sam Bog Logos, Predve~ni, Nevidqivi, Neobuhvatni,
Bestelesni, Po~etak od Po~etka (Oca), Svetlost od Svetlosti,
Izvor `ivota i besmrtnosti, verni odraz prvolike Lepote, Pe-
~at neizmenqivi, Slika istovetna, O~ev Izraz i Re~, dolazi u
Svoju sliku (u ~oveka), i telo uzima radi tela (moga) i s du{om
umnom se sjediwuje, radi moje du{e, o~i{}uje sli~no sli~nim. I
u svemu osim greha (Jevr 4,15) postaje ~ovek,� veli sveti Grigo-
rije Bogoslov (Nazijanzin).
STAROZAVETNO PRORO^ANSTVO O BOGU LOGOSU
Ima ih mnogo, a pomenu}emo samo ono koje je na 700 godina
pre Hristovog ro|ewa izrekao prorok Isaija: �Jer nam se rodi
Dete, Sin nam se dade, Kome je vlast na ramenu, i Ime je Wegovo:
Velikog Saveta Angel, ~udni Savetnik, Bog silni, Knez mira,
Otac budu}eg vremena� (Is. 9,6). Koji smrtni ~ovjek nosi sve ove
atribute u istoriji qudskoj? Takvog nema sem Boga Logosa, koji
sa nama be{e u vremenu ovde na zemqi. Zato sveti Zlatoust ve-
li: �Ovo je nemogu}e razumeti u odnosu na ma kog drugog ~oveka,
nego samo u odnosu na Hrista�. Prorok ovde jasno izra`ava dve
prirode u Spasitequ sveta: ~ove~ansku i bo`ansku. �Rodi se de-
te � to ozna~ava ~isto ~ove~ansku prirodu. �Sin nam se dade� �
to sjediwuje dve prirode u jednoj li~nosti: Sin Bo`ji i Sin
Djevin u li~nosti ovaplo}enog Gospoda. Ostali nazivi ozna~a-
vaju bo`ansku prirodu Boga Logosa. Vlast je Wegova �na rame-
nu� Wegovu, tj. Wegova sopstvena vlast i nije ni od koga pozaj-
mqena. �Veliki Savet� � to je Sveta Trojica: Bog Otac, Bog
Sin, i Bog Duh Sveti. �Angel�, ili poslanik, vesnik je Tro-
ji~nog Bo`anstva Sin Bo`ji. �^udni Savetnik� � jer je sve ~u-
do, sve iznena|ewe, sve novost, {to je od Wega i kroz Wega do|e
rodu ~ove~jem. �Bog silni� � mo}ni, sa potpunom pokazanom si-
lom bo`anskom. [ta bi na ovo rekli svi oni koji odri~u bo-
`anstvo Hristovo? �Knez mira� � je onaj �koji greha ne u~ini
niti se prevara na|e u ustima Wegovim�. Od Wega je trajni mir
i mimo Wega je rat spoqa i iznutra. �Otac budu}eg vremena� �
kao {to je on gospodar pro{losti, tako je gospodar i budu}no-
sti. On je jo{ Otac Crkve i wena glava, krajeugaoni kamen koji
sve povezuje, tvorac novoga sveta, Osniva~ Carstva Bo`jeg.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 205
^ETVRTO KANONSKO JEVAN\EQE(JOVANOV PROLOG)
O pisawu ovog jevan|eqa predawe svedo~i: kada se me|u ma-
loazijskim hri{}anima po~eo {iriti gnosticizam � neznabo-
`a~ka religiozna filosofija, uz to i samarjanska la`na u~ewa
i judeohri{}anski gnosticizam, me|u hri{}anima iz judejstva
pojavio se Kerint sa svojim neverovawem u Bo`anstvo Hristo-
vo. Maloazijski episkopi, sve{tenici i |akoni, obrati{e se
molbom Apostolu Jovanu, jo{ jedinom `ivom svedoku i slu{ao-
cu Re~i Hristove, da napi{e ovo jevan|eqe i da naro~ito izne-
se govore Hristove odr`ane u Jerusalimu i okolini, a koje nisu
sadr`avali prethodni jevan|elisti.
Dobro razmotriv{i prethodno tri napisana jevan|eqa, a
da bi suzbio pojavu la`nih u~ewa, Jovan se prihvatio da napi{e
~etvrto jevan|eqe; da u wemu naro~ito govori o tajni nad tajna-
ma, o Bogu Logosu i Wegovom ve~nom ra|awu od Oca; zatim o taj-
ni Wegovog neprestanog isho|ewa i o wegovom snisho|ewu (ke-
nozisu) k nama, odnosno kako je uzeo qudsku prirodu borave}i sa
nama kao Bog i ~ovek. Uz to, da iznese kakao je postradao, si{ao
u ad (pakao), vaskrsao i uzneo se na nebo (sr. Ef 4,10; Flp 2,10; 1
Tim 3,16). Po wemu, Hristos je tajna nad tajnama � svetajna, kao
i sve {to je radi nas u~inio. Da nam Bog nije otkrio ove tajne,
nikada ih ne bismo saznali. Bo`anske tajne ne pla{e ~oveka,
kao i sve nevidqive i vidqive tvari, a sve se to odvija u Crkvi
Bogo~ovekom, jer je Bogo~ovek Crkva, {kola sa istinskim sa-
znawima i otkrivewima, �da se pozna qubav Hristova koja pre-
vazilazi svaki razum, da bi smo se ispunili svakom puno}om
Bo`jom� (Ef 3,19). I jo{: �Kroz Crkvu se obznawuje na~alstvi-
ma i vlastima na nebesima mnogostruka premudrost Bo`ja�, i to
�po ve~noj nameri koju izvr{i u Hristu Isusu Gospodu na{em�
i �da bi se mogla razumeti sa svima svetima {ta je {irina i du-
`ina, i dubina i visina� (Ef 3,10-11.18).
Svoje jevan|eqe Jovan po~iwe uzvi{enim mislima, koje
kao neboparni orao uzle}u u visine sve do prestola Bo`ijeg, a
one odatle i dolaze, iznete u 1. glavi od 1-18. stiha:
U po~etku be{e Logos (Re~), i Logos be{e u Boga, i Logos
be{e Bog. On be{e u po~etku u Boga. Sve kroz Wega posta-
206 Besede ££
de, i bez Wega ni{ta ne postade {to je postalo. U wemu
be{e @ivot, i @ivot be{e svetlost qudima. I Sve-
tlost svetli u tami, i tama je ne obuze... Be{e Sve-
tlost istinita koja obasjava svakog ~oveka koji dolazi
na svet. U svetu be{e, i svet kroz Wega postade, i svet ga
ne pozna. Svojima do|e, i svoji ga ne primi{e. A onima koji
Ga primi{e dade vlast da budu ~eda Bo`ja, onima koji ve-
ruju u ime Wegovo. Koji se ne rodi{e od krvi, niti od `e-
qe telesne, ni od `eqe mu`evqeve, nego od Boga. I Logos
postade telo i nastani se me|u nama, i videsmo slavu We-
govu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i i-
stine... I od puno}e Wegove mi svi primismo, i blagodat
na blagodat. Jer se Zakon dade preko Mojsija, a blagodat i
istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije video
nikada; Jedinorodni Sin koji je u naru~ju Oca, On Ga obja-
vi.
( Jn 1,1-5.9-14.16-18)
De{ava se pri saznawu da srce vidi odjednom, nerazdvojeno,
zatim ovaj posebni ~in vi|ewa srcem predaje se umu i u wemu se
razla`e na delove i pokazuju se ti delovi: prethodno pa slede}e.
Zatim, vi|ewe srcem u umu dobija svoje ra{~lawavawe (anali-
zu). Ideja pripada srcu, a ne umu; unutarwem ~oveku, a ne spoqa-
{wem. Zato su vrlo va`ne �bistre o~i srca� za sva saznawa, oso-
bito za poznawa istine vere i pravila morala. Dejstvom blago-
dati Bo`je srce se razbistri i gleda Boga, sjediwuju}i se sa
Wim, blagovesti svetiteq 20 . veka sveti Jovan Kron{tatski.
Ovu misao o �bistrim o~ima srca� naro~ito sam hteo nave-
sti pri poku{aju da se, bar u najosnovnijim crtama, osvrnem na
ovu ~iwenicu koja je tajna nad tajnama, i to od prve do posledwe
re~i u Logosologiji. Ako bih se zadr`ao na potpunoj analizi
cele Logosologije, trebalo bi izre}i mnoge misli. Sa va{om
dozvolom zadr`ao bih se samo na prva tri stiha: �U po~etku be-
{e Logos (Re~), i Logos be{e u Boga, i Logos be{e Bog. On be-
{e u po~etku u Boga. Sve kroz Wega postade, i bez Wega ni{ta
ne postade {to je postalo� (Jn 1,1-3). U izlagawu poslu`i}u se
najvi{e svetim Grigorijem Bogoslovom (Nazijanzinom), Svetim
Jovanom Zlatoustom, Sv. Kirilom Aleksandrijskim, Bla`enim
Teofilaktom Ohridskim, Sv. Jovanom Kron{tatskim, blagou-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 207
pokojenim episkopom `i~kim Nikolajem i arhimandritom Ju-
stinom Popovi}em.
[ta je bilo u po~etku? [ta }e biti na kraju? � pita epi-
skop Nikolaj. Ovo su pitawa po svojoj te`ini ravna pitawu:
{ta biva sada? Koliko god se jedan misaoni ~ovek trudi da do-
zna {ta biva sada, s wim i oko wega, utoliko mu se neodoqivije
name}e pitawe: [ta je bilo u po~etku, {ta }e biti na kraju? Da
je na zemqi `iveo samo jedan jedini u~en ~ovek, i da prou~ava
ono {ta biva sada, {ta je unutra u svakom ~oveku ili u dru{tvu
qudi, ili u prirodi, ne bi li se i taj ~ovek bar jednom dnevno
zamislio nad po~etkom i nad krajem, nad svim onim {to biva,
{to jeste? Isto tako je mu~no pitati se, da li je ikada bilo i
jednog svetog ~oveka koji je ma za trenutak delio ono {ta biva
sada od onog {to je bilo na po~etku, i od onog {ta }e biti na
kraju krajeva? Milioni i milioni na{ih predaka zadavali su
sebi ta dva mu~na pitawa i pru`ali razli~ite odgovore. Ne
treba misliti da postoje milioni i milioni odgovora. Nema ih.
Ima ih samo ~etiri, i to:
Jedan je odgovor: Nema po~etka ni kraja na ovom svetu, te je
uzaludno i mu~iti se pitawima: {ta je bilo u po~etku, a {ta }e
biti na kraju.
Drugi je odgovor: U po~etku je bio Bog, koji je ni iz ~ega
stvorio svet, i koji }e ga opet pretvoriti u ni{ta.
Tre}i odgovor je: U po~etku je bio haos, od nekakve magle,
po kome su burlali mnogi bogovi, i hrvali se s tim haosom sve
dok nisu uobli~ili ovaj svet u kome se oni i sada hrvu me|u so-
bom dok jedan od wih ne pobedi i ne zavlada svetom.
^etvrti je odgovor: U po~etku je bio magloviti haos, koji
je sam svojom mo}i i svojim unutarwim razumom uobli~io sve u
ovaj kozmi~ki svet. Na kraju krajeva svet }e se ponovo vratiti u
prvobitno haoti~no i maglovito, bezobli~no stawe.
Prvi odgovor su davali ponajvi{e stari Izraiqci. Drugi
su davali uglavnom stari Jevreji i neki od gr~kih mudraca. Tre-
}i su davali prete`no stari Vavilonci, Asirci, Egip}ani, Gr-
ci, Rimqani, i jo{ ve}ina naroda na zemaqskoj kugli. ^etvrti
odgovor davali su neki stari gr~ko-rimski filosofi, stojici i
jo{ neki, ako ne i ve}ina najnovijih evropskih mislilaca, naro-
~ito 18. i 19. veka. U 20. veku wihove teze i razmi{qawa umno-
gome su ostala bez podr{ke i postala arhivska gra|a. [openha-
208 Besede ££
uer, ~ini mi se, sav bezbo`an i protivan Bogu, rekao je: �Kada
ne bi bilo Boga, trebalo bi ga izmisliti, jer je On dobra uzda za
narod�, a Kant, koji se toliko upirao da pobije sve dokaze o po-
stojawu Bi}a Bo`jeg, morao je priznati i svima izjaviti: �Zve-
zdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni svedo~e mi da po-
stoji Bog�.
Ovo pokazuje da se Bogu Logosu i wegovom `ivotu ne sme
prilaziti s krajwim skepticizmom, koji su neki projavqivali i
u na{e vreme. Mada nam izvori o Wemu vrlo jasno govore, za ne-
ke je On i sada mitska li~nost. Na `alost, racionalisti ne ve-
ruju tim dokumentima, i sve {to oni iznose nije u stvari kriti-
ka, nego wihova apriorna shvatawa.
Tako, u nadprirodni karakter `ivota i rada Boga Logosa �
Bogo~oveka Hrista ne veruju, ne zbog toga {to dokazni materi-
jal nije dobar, nego {to ga racionalist ne mo`e i ne}e da pri-
mi, ne}e da veruje ko je On.
Iz svega re~enog sledi pitawe: postoji li peti odgovor, i
da li je ikada postojao ~ovek koji je dao peti odgovor? Ako ga
ima, da li je taj ~ovek mogao re}i da, ukoliko ikakav put posto-
ji, odakle on polazi i gde se zavr{ava (i ako reka postoji, gde
izvire i gde je weno u{}e?). Postoji peti odgovor. U vreme kada
su se sa uo~qivom ta~no{}u ispuwavala proro~anstva Hristo-
va: o razru{ewu Jerusalimskog hrama i grada Jerusalima, koji
su 70. godine po Hristu od strane Rimqana razoreni do temeqa,
i da se jevrejski narod tada rasejao po celom svetu. Kada su A-
postoli i ostali sledbenici bili goweni, izvo|eni na sud jev-
rejski i rimski, ubijani ogwem i ma~em, u to vreme `iveo je na
Patmosu kao izgnanik i su`aw rimskog cara Domicijana (81-96.
godine) apostol imenom Jovan. Nadahnu}em Svetog Duha on je
dao odgovor na pitawe: [ta je bilo u po~etku, i {ta }e biti na
kraju? To je bilo u vreme kada su se sva pomenuta pitawa i odgo-
vori me{ali, kritikovali, dok sva ta qudska mudrovawa nisu
bila odba~ena i dok car Domicijan nije sebe proglasio bogom i
naredio da ga u carevini imaju svi smatrati za takvog. Po care-
voj smrti Jovan se vratio u Efes, metropolu Male Azije, da pro-
du`i propovedawe Hristovog Jevan|eqa tamo gde je Apostol
Pavle stao sa svojim prejemnicima.
Ako Jovan govori kao ribar, ili starac, ili mudrac, ili
u~en, mudar i iskusan, mi mu ne moramo verovati. Ali mi mu i-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 209
pak moramo verovati, jer on ovo ne govori sam od sebe. On je ne-
razdvojni i verni pratilac Hristov. ^esto je stavqao svoju gla-
vu na srce Hristovo, koje je starije od sveta i mla|e od sveta.
On nije uzmakao od svog qubqenog U~iteqa, iako su ostali A-
postoli uzmakli, ni kada je wegov u~iteq prolazio kroz najte-
`a stradawa. On je bio svedok svega toga, pa i umirawa na Kr-
stu, skidawa sa Krsta i polagawa u grob. Mnogo puta se uverio u
Vaskrsewe Hristovo, jer se Hristos javqao kao Vaskrsli svo-
jim u~enicima. O svemu tome je mnogo puta i na razli~ite na~i-
ne govorio, oboga}en blagoda}u Bo`jom i svima darovima Duha
Svetog u svom apostolstvu. Dakle, bez svake sumwe, on nam ne ka-
zuje svoje, nego kao saradnik Hristov. Zapravo, On kazuje ko je
bio u po~etku pre svakog po~etka, Logos Bo`ji. On govori o Re-
~i, kojom se i kroz koju se stvara sve nevidqivo � vanvremeno i
u vremenu. Da je Logos uvek u Bogu Ocu, sa svojim li~nim svoj-
stvom � neprestano ra|awe i da bez Wega i Wegovog u~e{}a u
stvarawu ni{ta nije stvoreno {to je stvoreno. Da, on je sveti-
teq Bo`ji, koji je uvek blizak veruju}em srcu i kao najiskreniji
i dobri prijateq svakotrenutno spreman da pomogne bogoboja-
`qivim i bogotra`iteqima.
Kao svugde i u svakoj prilici, Re~ Bo`ja je jedinstvena,
istinita, celovita i nedeqiva. Prva i po~etna wena istina je
sâm Bog, a to je po~etak svim po~ecima. Ovo je sveizvor iz koga
je poteklo sve {to postoji. Svi potoci postojawa iz Wega se ra-
zgrawavaju u bezbroj poto~i}a, a poto~i}i u bezbroj jo{ sitni-
jih poto~i}a, pa kroz kapilare do u atome, elektrone, fotone,
praelektrone. Kroz sve to struji jedna jedina, neka ~udno dife-
rencirana, i razlivena, i razgranata i razmno`ena Logosova
stvarala~ka sila da �sve kroz Wega postade {to postade�. Sve
od najmaweg do najve}eg, od najvidqivijeg do najnevidqivijeg,
sve {to vidimo na kori sveta i {to ne vidimo pod tom korom
sveta. To je Logosovo �sve�, a ko zna u kakvim se dimenzijama
pru`a. Ko zna ko su mu i kakvi su mu krajevi, kakve zapremine,
kakve dubine, visine, du`ine i {irine. Nema sumwe da se to
�sve� ne mo`e izmeriti nikakvom qudskom merom, nikakvom
qudskom mi{qu, veli otac Justin.
An|elski umovi ne mogu da shvate i da se nadive tome koli-
ku je premudrost, dobrotu i svemogu}stvo projavio prema nama
Gospod u Svom ovaplo}ewu (O~ove~ewu) od Presvete Djeve Ma-
210 Besede ££
rije. Govori sveti Kirilo Aleksandrijski: �Bog Logos kao Je-
dinorodni Sin o~igledno radi sve u saradwi i u saprisustvu
Oca i Duha Svetog. Sinu saprisustvuje Otac, ne kao nemo}nome
da ne{to uradi od postoje}eg, nego kao sav budu}i u Sinu isto-
vetno{}u su{tine.� Da, i u svemu ovome �sva priroda an|elska
zadivi se velikom delu Logosovog ovaplo}ewa, jer onoga koji je
kao Bog nedostupan, gledahu i slu`ahu mu kao svima dostupnom
~oveku�, veli sveti Jovan Kron{tatski. Tako i sveti Jovan Zla-
toust blagovesti: �Re~i bla`enog jevan|elista: U po~etku be-
{e Logos, ozna~avaju ne ne{to drugo nego bi}e ve~no i bezgra-
ni~no... Nije re~eno �be{e u Bogu�, ve}, �be{e u Boga�, {to
ozna~ava ve~nost Boga Logosa po ipostasi. Logos je ipostasno
bi}e, koje je bestrasno proiza{lo (ili boqe re~eno: proizila-
zi) od samog Oca�. Istim se mislima bavi i Bla`eni Teofi-
lakt Ohridski: Jevan|elistove re~i: �Logos be{e u Boga�, poka-
zuju da je Sin save~an Ocu i Otac nikada nije bio bez Sina. Re~
je o dve Li~nosti, ali i o jednoj prirodi i o jednom Bo`anstvu.
Logos se nikada nije odvajao od Boga Oca i pojavio kao neki an-
tibog.�
ZAKQU^AK
Sa ovih nekoliko misli `elim posebno ista}i, od mnogih
~iwenica, samo jednu ~iwenicu. Sveti Jovan Bogoslov je prvi
hri{}anski, novozavetni filosof, filosof Svetog Duha. Bog
je preko wega, a i preko drugih, otkrivao sebe kao Boga, Tvorca,
Svedr`iteqa, U~iteqa, Bogo~oveka, Pastira, Prvosve{tenika,
Iskupiteqa, Spasiteqa roda qudskog, sve to ~ine}i iz qubavi
prema palom ~oveku, `ele}i ga povratiti u ono prvobitno sta-
we u kome je na{ praotac Adam bio pre pada u greh. On, kao Bog
Logos, ovo sve ~ini Ocem u Duhu Svetom. To je sva istina na ko-
joj po~iva ovaj svet. I jo{: samo sa Ocem kroz Sina u Duhu Sve-
tom mo`e se sagledati svemu po~etak i kraj u vremenu, a vreme
nije ni{ta drugo do uvod u ve~nost; ono ima svoj po~etak i svoj
kraj. Tu je kqu~ za shvatawe da put ima svoj po~etak u vremenu i
prostoru.
Smem ovde i ovo izjaviti da je to razlog za{to je Filosof-
ski fakultet Universiteta u Sarajevu uzeo upravo Svetog Jova-
na Bogoslova za Krsnu slavu, koju Dekanu, gospodi profesorima
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 211
i studentima ~estitam, i neka bi dao Bog da se to ~ini na mno-
go godina. Imajte uvek na umu: �Iz tela Hristovog pote}i }e re-
ke vode `ive� (Jn 7,38), i: �Svaka la`na misao u samoj sebi nosi
dokaz svoje neistine�. Dokaz tome je wena smrtnost, jer: �Mu-
drovawe duhovno je `ivot i mir� (Rm 8,7), veli Apostol Pavle.
212 Besede ££
CRKVA HRISTOVA ‡ BAWAPONOVNOG RO\EWA
*
Pro{le godine se navr{ilo 100 godina od podizawa,
osve}ewa i po~etka slu`ewa u hramu Svetoga Save u
Bla`uju. Ove godine smo re{ili da tu godi{wicu obe-
le`imo. Da se setimo svih znanih i neznanih wenih dobrotvora
koji u~ini{e sve kako bi ovaj hram vr{io svoju ulogu, prven-
stveno u slavu Bo`ju i na dobro qudi koji wemu pripadaju. Isto
tako, i molitvama �od svih i za sve� �za mesto ovo i za sve koji
`ive u wemu�, koji se mole i za qude koji po veri ne pripadaju
wemu.
Najpre ne{to uop{teno o Crkvi
Hramovi mogu nastati i mogu nestati, ali Crkva ne}e ni-
kada nestati. Crkva je Gospod Isus Hristos produ`en kroz ve-
kove u svu ve~nost. Crkva je ~ovek Gospodom Isusom Hristom
produ`en kroz vekove i svu ve~nost. Crkva je svaka tvar produ-
`ena Gospodom Isusom Hristom kroz sve vekove u svu ve~nost.
Ova odrednica Crkve govori o Hristu kao o Crkvi i Osniva~u
Crkve, a ~ovek u woj tako|e je Crkva, kao i sve ono {to je pre
wega stvoreno. Tako, sav ovaj vidqivi i onaj nevidqivi svet jesu
jedna ogromna Crkva koja jeste, biti{e i svagda }e postojati.
Ako je Hristos ikada mislio da osnuje Crkvu kao ustanovu,
hteo je da ona ne bude privremena, ve} ve~na, da bude brod koji
}e bezbedno prevoziti svoje putnike kroz uzburkani okean `i-
vota ka mirnom pristani{tu Wegovog Carstva.
Kao telo u kupatilu, tako se du{a otkriva u Crkvi kako bi
se oprala. ^im iza|emo iz kupatila, telo obla~imo da bismo se
sakrili od qubopitqivih o~iju. Nije li nelogi~no to {to ne
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 213
* Predavawe o 100-godi{wici crkve Sv. Save u Bla`uju 10. oktobra
1999. g.
skrivamo svoje nedostatke pred Najsavr{enijim, a stidimo se da
ih poka`emo pred onima koji su sa nedostacima kao i mi. Kao
{to voda pere prqav{tinu tela, tako Crkva ~isti du{u od gre-
ha. Najva`niji zadatak Crkve jeste tra`ewe gre{nika, wihovo
okupqawe i spasavawe.
Vrednost i napredak filosofskih sistema predstavqa vi-
{e nau~ni nego moralni napredak ~ove~anstva. Na qudskim zna-
wima mo`e se zasnovati nova nauka, ali na Svetom Pismu mo`e
se izgraditi novi socijalni `ivot i pravilniji me|uqudski od-
nos. Da li ste o tom ikada razmi{qali da je sv. apostol Pavle
najve}i prorok nove idealne dr`ave, novog idealnog dru{tva?
Sva carstva zasnovana na qudskim pravima propala su. Bu-
du}nost pripada carstvu sv. apostola Pavla, jer ono po~iva na
qubavi i slu`ewu. Zato je najboqe pripadati i najmawoj crkvi
nego se gordo odvojiti od najboqe i najve}e Crkve. Me|uqudski
odnosi su su{tina i zadatak hri{}anstva; stvarawe dobrih od-
nosa me|u qudima je po~etak stvarawa bratskih odnosa ~oveka
prema ~oveku. Me|uqudski odnosi su {kola hri{}anstva, a me-
|unacionalni odnosi treba da postanu hri{}anski univerzitet.
Hri{}anska etika, oli~ena u radosnom slu`ewu i u `rtvi, jeste
najplemenitiji plod stvarnog verovawa u Boga, najkra}i put ko-
ji vodi Hristu Bogo~oveku.
Pogled Crkve na slu`ewe, slobodu i mudrost
Robovawe zna~i obavezno slu`ewe, a sloboda zna~i drago-
voqno slu`ewe. Samo ~ovek ili narod vaspitan za dragovoqno
slu`ewe svojim susedima, stvarno je slobodan ~ovek ili slobo-
dan narod. Sve druge hipoteze o slobodi su relativne. Sloboda
koja tra`i prava, a zanemaruje dobrovoqna slu`ewa, donosi ne-
sporazume i potire wene pristalice. Svaki ~ovek je ratno po-
pri{te mnogih zlih duhova, koji su hrabri kada su daleko od
Hrista i ponizni kada su u Wegovoj blizini. Hristos je nad`i-
veo sve qudske sisteme i Crkvom i u Crkvi pokazao koliko su
oni bezvredni. U Crkvi je ve~na snaga i ve~na mudrost Bo`ja.
Svetim Jevan|eqem ona rasvetqava qudske puteve i daje prave
smernice za daqe putovawe kroz ovaj vidqivi svet. Stoga je sva-
ki na{ dan sa mnogo brige za sutra i tu`an zbog onog ju~e, jer je
nepovratno pro{ao.
214 Besede ££
To je sli~no mladosti koja uvek vidi svoje ideale u veli~i-
ni pojedinaca, a zrelo doba uvek tra`i svetost, u Svetoj mudro-
sti. Qudski sistemi i qudska mudrost odu{evqavali su mnogo-
bo`a~ki svet, dok je Sveta mudrost do{la na svet tek sa Gospo-
dom Isusom Hristom. Hristos je bio oli~ewe Bo`je Mudrosti,
pravo ovaplo}ewe Bo`je Mudrosti. Bo`anska Mudrost sadr`i
u sebi mudrosti i svetiteqa Bo`jih, An|ela bestelesnih i qu-
di od Boga stvorenih, koji su u Duhu Svetom kojim mere svaku
svoju delatnost. I premda smo spomenuli definiciju Crkve,
ipak imamo da postavimo pitawe:
[ta je Crkva?
Posmatrana sa gledi{ta nauke, Crkva je {kola hri{}an-skog duha; to je wen pravi zadatak u ovome svetu. Ona je zajedni-ca veruju}ih u Hrista; to je weno zvani~no ime. Gospod Hristosje Glava Crkve, i svi kr{teni i veruju}i su ~lanovi ovog bogo-~ove~anskog organizma. @eqa Crkve je da sve narode sjedini uveri u bogo~ove~anski organizam. Ona je hristokratija. Bog jenevidqivi vladar sveta i ~ove~anstva, dok je Hristos vidqiviBog, koji vodi, hrabri i odu{evqava ~ove~anstvo.
Ona je svetokratija, svetiteqi u Crkvi vode ~ove~anstvo,a ne neko drugi. Kada svi qudi postanu sveti, ne}e biti potreb-ne posebne vo|e u narodu. U svetokratiji svi qudi }e najsave-snije vr{iti svoje du`nosti i svi }e u`ivati u sre}i svoga suse-da. Istorijski posmatrano, Crkva se pojavila kao novo u~ewe.Ona je u spoqa{nim stvarima napravila na hiqade kompromisasa drugima, i to nikome nije smetalo. Unutra u sebi ona je nosi-la i nosi potpuno novi i jedinstveni duh, koji nije dozvoqavaokompromise sa bilo ~ime u svetu. Ona je novo u~ewe u odnosu naceli prakti~an `ivot qudi.
I jo{ ne{to. U ovom vremenu, Hristos je u qudskom siro-ma{tvu postao prognanik koji tra`i sebi skloni{te. To je sto-ga {to je svet postao siroma{an duhom mudrosti i svakog drugogdobra koje treba da se roji u ~ovekovoj du{i. U svome duhovnomsiroma{tvu mnogi su se uporno zauzimali da ~oveka {to vi{eodvoje od Hrista, ali, iskreno re~eno, na tom bojnom poqu su pa-li. ^inili su to uzalud, zaboravqaju}i jednu stvar da ni jednacivilizacija koja se odvojila od svoje religije, nije mogla pre-`iveti. ^ove~anstvo mora da `ivi sa Bogom ako ne `eli da se
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 215
ugu{i u blatu materijalizma i praznoverja. Vera u Boga, koja jeostvarila najve}a dostignu}a u ~ove~anstvu na svim poqima, sa-da je pod senkom novih u~ewa: individualizma, nacionalizma,liberalizma, konzervatizma, imperijalizma i sekularizma. Onasva skupa ne zna~e ni{ta drugo do uno{ewe bezverja, tj. poti-skivawa vere u Boga iz du{e ~ovekove. Kao {to se arapska civi-lizacija ne mo`e zamisliti bez Islama, ili indijska bez hindu-izma, ili rimska bez panteona, tako se ne mo`e zamisliti nievropska, i u woj balkanska, civilizacija bez Hrista. Kada jeovaj Bog po~eo biti progowen (iz politike, nauke, umetnosti,socijalnog `ivota i prosvete), otpo~elo je tra`ewe �novog bo-ga�, pa je svako smatrao da mo`e postati taj �novi bog�. I zai-sta, najve}i pad evropskog i u woj balkanskog ~oveka jeste uotvorenoj proklamovanoj hipotezi da ~ovek mo`e zameniti Bo-ga.
Kako le~iti na{e sada{we bolesti?
Jedino Crkva poseduje pravi lek. Prvobitna Crkva naovim prostorima je bila slobodnija u odnosu na spoqa{ne usta-nove, a vrlo stroga u ~uvawu unutarweg duha. Ona nije marilaako se novo vino dosipa u stare sudove, ali je veoma vodila ra~u-na o tome kakvo se vino dosipa. Pozajmqivala je ona sudove zavino i na Istoku i Zapadu, ali nikada nije pozajmqivala samovino. Ona nam i danas govori: vratimo se jedinom izvoru hri-{}anske snage i vrline � Duhu Hristovom! Ovo novo o`ivqava-we je i i novo ra|awe, i mogu}e ga je ostvariti duhovnim zajed-ni~arstvom u Crkvi i u svim drugim prilikama `ivota qudi inaroda. Vratiti se jedinom izvoru `ivota po Bogu zna~i vrati-ti se Duhu Hristovom.
Ose}aju}i duhovnu krizu svoga vremena, na{i preci pre100 godina odlu~i{e da podignu ovaj hram, ovu {kolu pobo`no-sti i `ivota u Hristu Isusu Gospodu na{em. Tako oni na Pe-trovdan 1896. godine osveti{e kamen temeqac molitvom i bla-goslovom blagoupokojenog Arhiepiskopa sarajevskog, mitropo-lita dabrobosanskog i egzarha cele Dalamcije Georgija (Niko-lajevi}a), a sama crkva je osve}ena od istog Arhijereja 21. sep-tembra po starom kalendaru 1897. godine. Gra|ena je godinu da-na. Po `eqi sve{tenika Stevana Trifkovi}a, posve}ena jeSvetom Savi, prvom srpskom prosvetitequ i u~itequ. Godinu
216 Besede ££
dana po osve}ewu hrama, 8. februara prestavio se u Gospodu bla-goupokojeni i veliki arhijerej, mitropolit Georgije (Nikolaje-vi}), ro|en u sve{teni~koj porodici u sremskom selu Jasku, 20.aprila 1807. g. Svojim testamentom je ostavio jednu fondaciju uiznosu od 4500 forinti za gradwu ovog svetog hrama i u wemugrobnice za svoj po~inak, {to je u~iweno. Po{to Crkva nije upotpunosti bila zavr{ena, sahrawen je najpre na ko{evskomgrobqu, a ~im su se stekli uslovi, prenet je u ovaj hram. On nijesamo pomogao nov~ano i osvetio ovaj sveti hram, nego je 1891. g.osvetio temeqe nove srpske pravoslavne {kole u Bla`uju.
Tri zvona od 1.189 kilograma skinula je austrijska vojska iodnela ih, ali su kasnije nabavqena ova sada{wa prilozima me-{tana i drugih imu}nih qudi; na zvonik su podignuta 1922. godi-ne, a izlivena su u qubqanskoj livnici. Osve}ena su od stranemitropolita Petra u nedequ po Krstovdanu 15/28. septembra1924. g. Po osve}ewu je odr`ana litija oko svetog hrama, kada suse po prvi put oglasila nova zvona. Treba i ovo ista}i: osve}e-nim zvonima bili su kumovi bla`ujski me{tani, gospoda: veli-kom zvonu � in`ewer Bogdan Babi} s prilogom do 10.000 dinara;sredwem je kumovao Nikola Belovi}, posednik iz Ilixe s pri-logom od 4.000 dinara, a malom zvonu Aleksandar Babi}, sinBogdana Babi}a s prilogom od 6.000 dinara.
Hram Svetog Save u Bla`uju posetio je kraq Aleksandar skraqicom Marijom na Veliki petak 6/19. aprila 1925. godine u11 ~asova, a potom je usledila nova poseta na vaskr{wem jutre-wu kad je u~estvovao u litiji oko svetog hrama. Tom prilikompodario je crkvi 5.000 dinara kao svoj li~ni prilog. Na svetojLiturgiji slu`ili su: mitropolit Petar sa sve{tenicima: pro-tojerejem-stavroforom dr Tomom Popovi}em, rektorom Bogo-slovije u Sarajevu; protojerejem-stavroforom Milanom Lali-}em, redovnim ~lanom Eparhijskog crkvenog suda; bla`ujskimsve{tenikom Petrom Lali}em i proto|akonom Aleksom Star-~evi}em. Pevalo je Srpsko peva~ko dru{tvo �Sloga� iz Saraje-va pod upravom Qube Bajca. Na Liturgiji se kraq Aleksandarpri~estio iz ruke mitropolita Petra, kao i kraqica Marija, azatim i wihova pratwa.
Neka Bog i Sveti Sava i daqe ~uvaju ovaj sveti hram i uwemu mesto po~ivawa vrlog na{eg arhijereja Georgija (Nikola-jevi}a), velikog dobrotvora ne samo ovog svetog hrama.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 217
218 Besede ££
SVETO PISMO ‡ VE^NA RE^ BO@JA*
Nebo i zemqa }e pro}i, ali re~i moje ne}e pro}i.
(Mt 24,35)
Sveto pismo je kwiga nad kwigama zato {to je kwiga od
Boga. Ona je ~ovekov vo| i svetlost. Ona hrani du{u,
sliku Bo`ju. Iskustvo je pokazalo da u svetu nema druge
kwige koja bi mogla zadovoqiti potrebe duha qudskog. Skoro }e
53 godine kako me je ova kwiga po~ela privoditi svome Sasta-
vqa~u, svome Autoru. Za ovo vreme koliko se iz we u~im i druge
u~im, uvi|am da je moj Spasiteq onakav kako Ga opisuje ova kwi-
ga. On mi je bio sve ono {to o Wemu tu ~itamo. Jezi~ke te{ko}e
i kritika teksta nisu sakrile wene istine i jo{ mawe spre~ile
weno `ivotodavno dejstvo zbog re~i u woj: �One su duh i one su
`ivot�. Mo`e se sa sigurno{}u re}i: ko pije sa studenca Jako-
vqevog, koji su qudi iskopali, opet }e o`edneti. A ko u velikoj
smirenosti i blagodarnosti daje srce svoje Hristu, on pije vodu
koju mu On daje, i ne}e nikada osetiti `e|, jer je On zaista
Isto~nik `ivota.
U ovom prolaznom i za qudska bi}a varqivom svetu ni`u
se pitawa: kuda }emo po}i, kuda krenuti? Ima li jo{ kakvog au-
toriteta kome bismo sledili? Ima li kakvo svetlo koje bi pro-
drlo kroz na{u tamu? Mo`emo li na}i neki kodeks koji bi ra-
zre{io na{e dileme? Postoji li kakav autoritet kome bismo se
obratili? Zar nas je ovde postavio neki nepoznati stvoriteq?
Jesmo li predmet pukog slu~aja, ili nas je postavila nekakva
sila bez ikakvog re{ewa i odgovora na pitawa: otkuda smo do-
{li, za{to smo ovde i kuda idemo odavde?
Odgovor bi bio: Da. Mi imamo kwigu zakonitosti. Imamo
kqu~ i pravovaqani izvor i on se nalazi u prastaroj kwizi koju
nazivamo Sveto Pismo ili Biblija. Tu smo kwigu nasledili iz
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 219
* Beseda odr`ana na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1999. na sve~a-
nosti dodele titule po~asnog doktora bogoslovqa (doctor honoris
causa).
vi{e stotina proteklih stole}a. Pro{la je kroz mnoge ruke, ni
broja im se ne zna. Pojavila se u mnogim oblicima, na vi{e od
hiqadu raznih jezika i nare~ja, i nisu je mogli osakatiti. Kroz
mnoga mra~na doba istorije ~ove~anstva, Bo`ja obe}awa koja
nam ona donosi, ostala su nepromewena. �Nebo i zemqa }e pro-
}i, ali re~i moje ne}e pro}i� (Mt 24,25).
Prona|imo kako i za{to je ova kwiga izdr`ala sve nalete,
zadr`ala svoju suverenost, i ostala ~ovekov neiscrpni izvor ve-
re i duhovne snage. Ima ih koji uzimaju Sveto pismo i ~itaju ga
uglavnom kao istoriju Izraiqaca. Drugi tvrde da je to izvor
najzdravijih eti~kih na~ela koja su ikada postojala i bila izlo-
`ena rodu qudskom. Te stvari, iako su va`ne, sporedne su prema
onoj pravoj temi u Bibliji, koja je izbavqewe kroz Gospoda I-
susa Hrista. Oni koji ~itaju Sveto Pismo kao veli~anstveno
literarno delo, uzbudqivu poeziju ili istoriju, a zaborave i-
zlo`ewe ikonomije spasewa ~oveka, proma{ili su pravi smisao
ove kwige i wene poruke.
Bog je dao da se Sveto pismo napi{e sa izri~itim otkri-
vewem Bo`jeg plana o spasewu ~oveka od greha, smrti i |avola.
Dao je da se kwiga napi{e kako bi svoje ve~ne zakone mogao ra-
zjasniti, On Tvorac, svojoj deci. Dade ih da bi se deca Wegova
po stvorenosti mogla osloniti na Wegovu mudrost. Da bismo,
ute{eni Wegovim bi~em qubavi, mogli sa verom i nadom, tim
Bo`jim blagodatnim darovima, putovati kroz ovaj `ivot. Bez
Svetoga pisma ovaj svet bi bio taman i zastra{uju}i. Bio bi
bez putokaza i svetionika kome treba hoditi.
Sveto pismo samo sobom dokazuje da je ono jedina kwiga koja
sadr`i Bo`je otkrivewe. I drugi su narodi imali svoje svete kwi-
ge, ali se ubrzo uvidelo i otkrilo da su te sve nehri{}anske bibli-
je, svi razvoji i otkrivewa bila u pogre{nom smeru. [to se ti~e
Svetog pisma � re~i Bo`je, ~ak najnemarniji posmatra~i ubrzo su
otkrili da je ono u odnosu na pomenute �svete kwige� drugih naroda
temeqito druga~ije. To je jedina kwiga koja nudi ~oveku izbavqewe,
ukazuje na izlaz iz svih wegovih problema i dilema, kako bi se ~o-
vek povratio u stawe u kome je Adam bio pre pada u greh.
Bilo je potrebno oko 1500 godina da se ova kwiga napi{e u
celini kakvu danas imamo. Ona je delo vi{e od trideset pisaca,
koji poslu`i{e kao Bo`ji spisateqi. Ovi qudi, iako su `ive-
li u raznim stole}ima, nisu pisali tek ono {to su mislili i
~emu su se nadali. Slu`ili su kao prenosioci Bo`jih naloga,
220 Besede ££
Bo`jih nare|ewa i obave{tewa. Pisali su kako ih je On vodio
i pod Wegovim bo`anskim nadahnu}em bili su u stawu sagledati
velike i ve~ne Istine kako bi ih zapisali da ih i drugi qudi
mogu videti i upoznati kao bo`anske. Za vreme tih 1500 godina,
qudi razli~itih jezika, vremenskih perioda i iz razli~itih ze-
maqa, napisali su 66 kwiga Svetog pisma, a Bo`ji nalozi, oba-
ve{tewa i poruke bile su uvek iste i jedinstvene. Kada su bib-
listi, veliki stru~waci drevnih jezika, sakupili stare rukopi-
se pisane na jevrejskom, aramejskom i gr~kom jeziku i preveli ih
na jednostavan i savremen jezik, ustanovili su da se Bo`ja obe-
}awa nisu promenila, kao ni Wegova veli~anstvena poruka ~o-
veku, odnosno ~ove~anstvu. I dok danas ~itamo te re~i koje ne
podle`u vremenu, nalazimo da su pravila `ivota iznesena od
starih pisaca isto tako savremena i zna~ajna za na{e pokolewe
kao {to su bila zna~ajna qudima iz vremena Isusa Hrista.
Zbog svega toga nije ~udo {to je Sveto pismo naj~itanija
kwiga u svetu. Ni jedna se kwiga ne mo`e meriti wenom mudro-
{}u, pesni~kom lepotom ili savremeno{}u wenih proro{tava.
Weni kriti~ari, koji su tvrdili da je puna patvorina, izmi-
{qotina i neispuwenih obe}awa, ipak uvide{e da te{ko}e po-
~ivaju u wima samima, a ne u Bibliji. Sposobniji poznavaoci
klasi~nih jezika dokazuju da se suprotnosti u Bibliji opa`aju
kod neta~nih prevoda, a ne zbog Bo`je nepostojanosti. Dakle,
~oveka treba ispravqati, a ne Sveto pismo � re~ Bo`ju.
Ovo se sve vi{e uvi|a naro~ito u na{em vremenu, kada greh
postaje sve ve}a navika ~ove~anstva, a Crkva se sve vi{e zva-
ni~no gura na margine svenarodnog `ivota. I pored toga, qudi
ponovo prilaze Svetom pismu u na{em vremenu. U domovima se
~iste od pra{ine stari primerci gde ih ima i nabavqaju se novi.
U toj Svetoj Kwizi pronalaze stare, skoro zaboravqene i-
zreke, i izgledaju im kao da su ju~e napisane. To je stoga {to Bi-
blija sadr`i sve znawe potrebno ~oveku radi spasewa, da bi re-
{io sve svoje probleme i ispunio ~e`wu svoje du{e. Hri{}an-
stvo je cvetalo i {irilo se po zakonima Svetoga pisma obaju
Zaveta. Ono se primewivalo podjednako na sve qude koji po
Bibliji `ive, jer je to vrhovni Ustav celog ~ove~anstva, ~iji se
zakoni podjednako primewuju na sve koji `ive pod wenim upli-
vom, i to bez ikakvih izuzetaka i posebnih tuma~ewa. Kao {to
je Ustav najvi{i zakon jedne zemqe, tako je Sveto pismo najvi-
{i Zakon Bo`ji. Upravo, Bog u Svetom pismu iznosi svoje du-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 221
hovne zakone i pravila upotrebe tih zakona. Bog u Svetom pismu
daje nepromenqiva obe}awa i objavquje plan izbavqewa qudi
od robovawa grehu, smrti i |avolu.
Hri{}anstvo nalazi sve svoje doktrine utemeqene u Svetom
pismu. Pravi hri{}anin ne odri~e ni jedan deo, niti poku{ava
ne{to svoje dodati Bo`joj re~i. Dok se dr`avni ustavi mogu i-
spravqati s vremena na vreme, Svetom pismu nije potrebno bilo
kakvo ispravqawe. To zbog toga {to mi stvarno verujemo da su
ovu Kwigu Bo`ju napisali sveti Bo`ji qudi, vo|eni Duhom Sve-
tim u mislima i u proiznesenim re~ima. Veli sveti apostol Pe-
tar: �Jer nikad proro{tvo ne nastade ~ove~jom voqom, nego po-
kretani Duhom Svetim govori{e sveti Bo`ji qudi� (2 Pet 1,21).
O bogonadahnutosti Svetoga pisma pi{e sveti apostol Pavle:
�Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za u~ewe, za karawe, za
ispravqawe, za vaspitawe u pravdnosti. Da bude savr{en Bo`ji
~ovek, pripremqen za svako dobro delo� (2 Tim 3,16-17), a staro-
zavetni tugovateq sveti prorok Jeremija se ispoveda: �I rekoh:
Ne}u Ga vi{e pomiwati, niti }u vi{e govoriti u ime Wegovo
(ali bi u srcu mome kao ogaw razgoreo, zatvoren u kostima mojim,
i umorih se zadr`avaju}i ga, i ne mogoh vi{e� (Jer 20,9).
Biblijski pisci nikada nisu poku{avali ulep{avati `i-
votnu stvarnost. Gresi velikih i malih qudi podjednako se i-
znose i otvoreno priznaju. Objavquju se slabosti qudske pri-
rode, i `ivot biblijskih vremena zapisan je onakav kakav jeste.
Iznena|uju}e je da `ivot i pobude tih qudi (biblijskih pisa-
ca), koji su `iveli tako davno, imaju veoma savremen ukus. Stra-
nice koje ~itamo izgledaju poput ogledala ispred na{ih misli
i srca, odra`avaju na{ ponos i predrasude, na{e propuste i sop-
stvena poni`ewa, na{e grehove i `alosti, na{e brige i nasto-
jawa ka boqem, savr{enijem nego {to je svet u kome `ivimo.
Nema sumwe, Istina je ve~na, pa i Sveto pismo je istina
jer je re~ Bo`ja. Ona se ne mewa od jednog vremenskog razdobqa
do drugog, od jednog naroda do drugog, od jednog geografskog po-
lo`aja do drugog. ^ovekove ideje se mogu razlikovati, obi~aji
mewati, ~ovekovi moralni zakoni varirati, ali sveop{ta Isti-
na uvek ostaje ista. Vest o Gospodu Isusu Hristu, od samog po-
~etka Staroga zaveta ista je, jer je On koji je od ve~nosti prava
tema, kako Starog tako i Novog zaveta.
Tako:
222 Besede ££
U 1 Mojsijevoj kwizi Hristos se pojavquje kao Seme @e-
nino,
U 2 Mojsijevoj pojavquje se kao @rtveno Jagwe,
U 3 Mojsijevoj pojavquje se kao Otkupna `rtva,
U 4 Mojsijevoj pojavquje se kao Udarena Stena,
U 5 Mojsijevoj pojavquje se kao Prorok,
U kwizi Isusa Navina kao Bo`ji Vojskovo|a,
U kwizi o Sudijama pojavquje se kao Izbaviteq,
U kwizi o Ruti kao Nebeski Ro|ak,
U kwigama o Carevima pojavquje se kao Obe}ani Car,
U kwizi Nemijinoj pojavquje se kao Obnoviteq naroda,
U kwizi o Jestiri kao Posrednik, Zagovornik,
U kwizi o Jovu pojavquje se kao moj Iskupiteq,
U kwizi Psalmi Davidovi kao moje Sve u Svemu,
U kwizi Pri~e Solomonove pojavquje se kao moj Ugled,
U kwizi Propovednika kao moj Ciq,
U Kwizi Pesma nad pesmama kao Onaj koji zadovoqava Cr-
kvom,
U kwigama proroka velikih i malih pojavquje se kao Knez
Mira.
U Jevan|eqima Gospod Isus Hristos je Onaj koji je do{ao
da tra`i i spase izgubqeno.
U Delima apostolskim pojavquje se preko svetih apostola
kao Vaskrsli iz mrtvih.
U svim poslanicama novozavetnog kanona pojavquje se kao
Vaskrsli, a potom i kao onaj koji je na prestolu s desne strane
Boga Oca i
u Apokalipsisu kao kao Onaj koji ponovo dolazi, sudi i
vlada.
Kroz sve svete kwige Staroga i Novoga zaveta struji Bo`je
pitawe: {ta je slava ~ovekove du{e? Bogolikost wena. Bog u li-
ku wenom. A {ta je slava ~ovekovog tela? Bogolika du{a. Da-
kle, jedna je i ista slava i du{e i tela qudskog � bogolikost,
blagovesti Otac kroz Sina u Duhu Svetome.
Sve re~eno je ve~na poruka kroz celo Sveto pismo Staroga
i Novoga zaveta. To su zapisi o `ivotu, miru, ve~nosti i nebu.
Tu nema nikakve skrivene svrhe. Svetom pismu nije potrebno ne-
ko tuma~ewe uzvi{enim i nadgovorqivim re~ima. U wemu su: jed-
nakost, jasno}a, slobodne poruke svakom slovesnom bi}u (~oveku),
� poruke o Gospodu Isusu Hristu i Wegovoj ponudi za izmirewe
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 223
i mir s Bogom. Ono je blagovest, jer u sebi sadr`i bogo~ove~an-
ske sile. Ono je sve u javqawu sile Bo`je (sr. 1 Kor. 2,4-5) i sam
Duh Sveti sveto{}u Svojom osve}uje wime ~oveka i blagovesti:
ni{ta ~ove~je nije tu|e Bogo~oveku sem greha.
Setimo se samo Wegovih re~i na Gori bla`enstava. Tamo
na toj gori, nedaleko od Kapernauma, u Galileji neznabo`a~koj,
On propoveda novu nauku koja se do tada nije ~ula. On je tu ra-
zjasnio i istakao {ta je bitno za hri{}anski `ivot. Kada je za-
vr{io, neka sveta ti{ina ovladala je slu{aocima, koji se �...di-
vi{e nauci Wegovoj. Jer ih u~a{e kao Onaj koji vlast ima, a ne
kao kwi`evnici� (Mt 7,28-29).
On ih pou~ava{e s punom vla{}u samog Boga, i pravila ko-
ja je tada postavio, zaista su pravila koja svaki hri{}anin tre-
ba da izvr{ava sa nadom u spasewe. Biblijsko znawe je u osnovi
i smisaoni i osmi{qeni `ivot. Re~i te Kwige imaju na~ina da
mogu ispuniti sve ono {to je prazno i {to nedostaje pri premo-
{}avawu grehovnih provalija. Tamne boje na{eg `ivota prome-
ni}e se u sjaj kakav nismo imali. Iz we u~imo da svaki svoj pro-
blem postavimo jasnije preda se, izmerimo ga Gospodom Hristom
i na|emo pravilan odgovor i uputstvo.
Najvi{e i iznad svega, Sveto pismo je objavqivawe Bo`je
prirode, filosofije Svetoga Duha. Ovozemaqski filosofi se
stole}ima bori{e s problemom Bi}a Bo`jeg, Istine, i pitali
su: Ko je On? Gde je On? Kako postoji takva Li~nost? Zar se za-
nima i za mene malog ~oveka? �[ta je ~ovek da ga se se}a{ i sin
~ove~ji da ga pohodi{�? � pitali su (Ps 8,4). A ono im gromo-
glasno javqa: ^ovek je onakav kakav mu je Bog, i jo{: Kakva je ~o-
vekova misao, takav je wegov `ivot. Ovakva i mnoga druga pita-
wa o Bogu, ostvarena su i objavqena u ovoj Kwizi koju zovemo
Sveto pismo, a to je ve~na re~ Bo`ja.
Na kraju toplo zahvaqujem Gospodinu Dekanu i svima Go-
spodi Profesorima Bogoslovskog fakulteta Srpske pravoslav-
ne crkve u Beogradu, na visokom priznawu mojoj malenkosti, kao
i svima vama, Gospodo Rektori i profesori na{ih bogoslovija.
Zahvaqujem i ostalim prisutnima, jer Va{im prisustvom uveli-
~aste predaju mi diplome o ovom visokom priznawu i zvawu, koje
ja, iskreno re~eno i bez ikakve mona{ke skromnosti, izjavqujem
da ne zaslu`ujem.
Mitropolit Nikolaj
224 Besede ££
MITROPOLIT SAVA KOSANOVI]*
11. februara 2003. godine navr{ilo se 100 godina od upoko-
jewa mitropolita dabrobosanskog haxi Save Kosanovi}a. Ove
godine izvr{ava se i wegov testament � da iz Ulciwa bude pre-
net i sahrawen kod hrama svetih apostola Petra i Pavla na
nik{i}kom grobqu. Kao wegov potowi naslednik izgovorio bih
nekoliko siroma{nih re~enica tim povodom. Ka`em siroma-
{nih, jer je te{ko govoriti o velikim qudima kao {to je bio
mitropolit Sava Kosanovi}.
Izborom i dolaskom ovog velikog jerarha za arhijereja da-
brobosanskog na srpskom nebu pojavila se jo{ jedna nova zvezda.
Ova svetlost, posle mitropolita Grka u ovoj Eparhiji, jedan je
novi ukras Srba na ovim prostorima. To je, bez sumwe, veza qud-
skih du{a sa nebom, i jedna nova tvr|ava verske i nacionalne
odbrane u tom vremenu.
Kao {to je Stvoriteq neba i zemqe ukrasio nebesa zvezda-
ma, tako je Pastirena~alnik Gospod Isus Hristos Duhom Sve-
tim ukra{avao svoju Crkvu prvoslu`iteqima u srpskom narodu.
On, kao i mnogi drugi u Crkvi, pred poverenom mu pastvom i
sve{tenstvom uznosio je svoju molitvenu du{u, nadahnutu Jevan-
|eqem Bo`jim, kao i svoje plemenito srce koje je govorilo:
�Blago ~oveku koji Te pozna u sebi, Gospode, i daje maha da sve-
tli{ u du{i wegovoj i u telu wegovom�.
Ukra{ena je i preukra{ena Srpska crkva takvim li~no-
stima sa kojima se di~imo, a sa wima smo vi|eni i po{tovani u
drugim Crkvama. Ove li~nosti su bile `ive veze, kako onda ta-
ko i danas, sa drugim Crkvama. Kroz wih su uzlazile molitve
naroda wegovog Ocu nebeskom i blagoslov Bo`ji je silazio na
wih. Kroz vekove i vekove, kroz pokolewa i pokolewa, u dobru i
zlu, u ropstvu i slobodi, ostvarivana je veza molitvom sa nebe-
sima i precima. Tako i preko ove visoke li~nosti u Eparhiji
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 225
* ^lanak povodom 100-godi{wice upokojewa, 1903-2003.
dabrobosanskoj molitvenim zajedni~arstvom, kao i narodnim sa-
stancima i se}awima na sve bogougodnike, negovana je vrlina
mira i plemenite voqe me|u qudima, jer sin gleda u lice oca
svoga i svoje lice upravqa prema licu svog duhovnog oca. Molio
se Mitropolit: �Daj nam sinovsko smirewe i bi}e nas stid gne-
viti se na druge. Opkoli nas mirom Tvojim, Gospode, pa nas deca
gneva ne}e mo}i uskolebati.� To je bila {kola visokog prosve-
}ivawa, gde se narod u~io onome {to je najva`nije znati. U~io
se veri i istoriji, qubavi prema Bogu Svedr`itequ i qubavi
prema rodu svome. Narod se zapajao duhom hrabrosti i istrajno-
sti u vremenu tu|inske vladavine, ~uvaju}i se od raznih nepra-
voslavnih uticaja. I ne samo to, nego u vremenu kvare`i i mo-
ralne slabosti mitropolit Sava vlada duhom straha Bo`jeg i
~istotom hri{}anskog u~ewa.
Kada pogledamo na mno`inu ostvarewa ovog velikog jerar-
ha, vidimo da je vo|ena plemenita utakmica izme|u ~oveka i ~o-
veka, kao i izme|u ovog Arhijereja i onih koji su imali druge
planove sa srpskim narodom u Bosni i Hercegovini. Posmatra-
no iz tada{weg vremena pa sve do na{ih dana, to je obnavqawe
na{eg hri{}anskog `ivota u takoj meri i zamahu kakvo se ne
pamti od pada Bosne i Hercegovine pod Otomansku imperiju.
Revnost prema svetom Pravoslavqu po~ela se razgorevati no-
vim i ~vr{}im vezama Srba sa `ivim nebesima i svojim slav-
nim precima. Takva dela je stvarao Arhiepiskop sarajevski,
Mitropolit dabrobosanski i Egzarh cele Dalmacije haxi Sava
Kosanovi}.
Sava Kosanovi} je ro|en u selu Miqani}ima u Bawanima,
tada isto~na Hercegovina (sada Crna Gora), na Svetog Savu 14.
(27) januara 1839. godine, od oca Kike Kosanovi}a i majke Cvije-
te, ro|. Obrovi}. Krstio ga je bawski sve{tenik Krsto Kopri-
vica, koji je mu~eni~ki umro u turskoj tamnici u Mostaru 1852.
g. sa jo{ ~etvoricom Srba iz Bawana. Kr{teni kum mu je bio Ra-
de Miqani}. Bila je to ugledna i materijalno dobro stoje}a po-
rodica Kosanovi}a, sve do pogibije wegovog oca Kike sa jo{ ne-
koliko qudi u sukobu sa Turcima. Sava je u svom siroma{nom
zavi~aju stalno te`io kwizi i boqem `ivotu, pa ga je wegova
majka Cvijeta li~no odvela 1846. g. u ~uveni manastir @itomi-
sli}, gde je Sava u~io Bukvar, ^aslovac i Psaltir. Nije se zado-
voqio postignutim znawem, nego je onako mlad, uporan, bistar i
226 Besede ££
nemirnog duha, napustio @itomisli} i oti{ao u obli`wi Mo-
star. Tamo je zavr{io osnovnu {kolu i izu~io pekarski zanat
kod majstora Gatala. Sa wegovim uzrastawem rastao je kod wega
smisao za sve ve}e i ve}e poslove.
Svojim neumornim trudom i sudbom Bo`jom, bawanski de-
~a~i} i `itomisli}ki isku{enik premestio se u Sarajevo da bi
slu{ao i u~io lepo pevawe za pevnicom u crkvi. Probaviv{i u
nema{tini jedno vreme u Sarajevu, vra}a se u manastir @itomi-
sli} da se pripremi za mona{ewe. Borave}i u manastiru sam je
govorio: �Ja sam ovde sahrawen, znam da ima daqeg svijeta i vi-
{ije {kola, blago onima koji mogu u wima biti�.
Tu u manastiru ga susti`e pismo sarajevskog u~iteqa Jova-
na Stojakovi}a. Pi{e mu da odmah izvadi kr{tenicu i do|e u
Sarajevo da bi ga poslao u Beograd radi upisa u beogradsku Se-
minariju. Izvadio je kr{tenicu u manastiru Kosijerovu i upu-
tio se u Sarajevo, ali u Sarajevu nije zatekao Stojakovi}a, jer
su ga turske vlasti proterale u Dalamciju. Ipak, pre odlaska iz
Sarajeva, Stojakovi} je Savu poverio brizi Aleksandra [uva-
kovi}a, poznatog u~iteqa i javnog radnika. Ovaj vredni i uti-
cajni u~iteq je Savu uputio u Beograd sa preporukom beograd-
skom mitropolitu Petru Jovanovi}u i Qubomiru Nenadovi}u,
na~elniku Ministarstva prosvete i poznatom kwi`evniku,
1856. godine.
Sava se gotovo bos i pe{ice uputio u Beograd. Kad je uz
mnoge te{ko}e stigao i upisao se u prvi razred Seminarije, naj-
pre je dobio skromnu potporu od sarajevske Crkvene op{tine, a
zatim i �blagodjejawe� Srpskog Praviteqstva. Kao omiqen i
vredan u~enik, zavr{io je Seminariju sa vrlo dobrim uspehom.
Po zavr{enoj Seminariji pisao je \or|u Nikolajevi}u, profe-
soru Bogoslovskog u~ili{ta u Zadru, da tamo produ`i svoje
{kolovawe, nau~i nema~ki i italijanski jezik, kad ve} nije mo-
gao oti}i u Novi Sad ili Pe{tu radi u~ewa nema~kog jezika.
Me|utim, ni to nije moglo biti ostvareno, iako je ve} bio do-
{ao u Zadar. Wegovu molbu je odbio Lazar Mamula (1795-1878),
Srbin po ro|ewu. Kosanovi}evu molbu hladno je primio i odbio
ironi~nim re~ima: �[ta }e Bosancu i Hercegovcu nauka? Dok
ste prosti, boqe }ete ~uvati veru.�
Iz Zadra se ponovo vratio u Mostar i bio u~iteq u Srp-
skoj osnovnoj {koli. Tu se o`enio i stekao dvoje dece, ali su mu
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 227
se uskoro svi upokojili i opet je ostao sam, da bi posle toga
pre{ao u Sarajevo 1. maja 1866. g. i po~eo predavati kao verou-
~iteq u Srpskoj osnovnoj {koli. Dok je bio u Mostaru, mitro-
polit dabrobosanski Igwatije rukopolo`o ga je u ~in |akona 3.
novembra 1862. g. u Sarajevu, a idu}e godine 22. septembra u Mo-
staru u ~in prezvitera.
Iznose}i ove podatke o Savi Kosanovi}u, nije mi stalo da
ga veli~am, nego govorim u ime Crkve Hristove. Govorim o ~o-
veku kao ~oveku, pohvaquju}i wegov po{ten trud u `ivotu, koji
~ini u slavu Imena Bo`jeg, a na korist naroda i Crkve svoje.
Meni, koji sam ro|en u selu i poti~em iz seoske porodice, kao
~oveka ushi}ava wegov trud i qubav prema sve{teni~kom pozi-
vu, u~iteqskoj i propovedni~koj delatnosti, wegova qubav pre-
ma kwizi, bdewu nad wom radi znawa. Wemu je Promisao odre-
dio poseban put, kao i wegovom nasledniku \or|u Nikolajevi-
}u, i namenio mu da nosi poseban teret u ime ~itavog naroda, po-
veren mu od Crkve i Boga na duhovno starawe. On je bio veliki
ugled srpskom narodu u Bosni i Hercegovini. Taj ugled je prven-
stveno bio zasnovan na wegovom versko-prosvetnom i nacional-
no-politi~kom radu, a zatim na nau~nom i kwi`evnom stvarala-
{tvu, koje je zapo~eo desetak godina pre nego {to je, posle mno-
go peripetija, izabran i hirotonisan 10. aprila (29. marta po
starom kalendaru) 1881. godine.
Pored boravka u Rusiji radi prikupqawa priloga za dovr-
{ewe sarajevskog Sabornog hrama, da bi se odu`io svojim rodi-
teqima, sve{teniku koji ga je krstio i kumu koji mu je dao ime
prvog srpskog prosvetiteqa Save, on se predaje Bogu da ga po-
digne na goru visoku i u~ini bistrim izvorom. Daqe, da bi se
odu`io svome selu Bawanima, svojim bogoboja`qivim Herce-
govcima i svome manastiru @itomisli}u, gde je prvu kwigu po-
~eo ~itati i u~iti, pa da bi se odu`io svojim vr{wacima, ro|a-
cima, u~iteqima i profesorima Bogoslovskog Sjemeni{ta u
Beogradu, svom narodu pravoslavnom koji je budno ~uvao veru, na
razne na~ine davao je obe}awa: �@ivot moj bi}e kao potok koji
te~e kroz sivo kamewe i ne}e se zamutiti�. Zatim, da bi se odu-
`io Crkvenoj op{tini u Sarajevu za sva u~iwena dobra, a ponaj-
pre da bi se odu`io Bogu Svedr`itequ, koji ga je kroz sve bure
`ivota sre}no provodio, Mitropolit je svojim radom i drugim
nastojawima sebi podigao takav spomenik da bi kao lav ~uvao
228 Besede ££
kapije svoga naroda i svoje Crkve, naro~ito od onih koji su po-
~eli raditi na uniji u Bosni i Hercegovini. Taj lav je bio opko-
qen mnogim planinskim medvedima i vukovima, ali se borio da
se bosanski i hercegova~ki narod sa~uva u veri zajedni~ki sa
ostalim istinskim pravoslavcima.
U promenqivim politi~kim prilikama, mitropolit Sava
preuzima na duhovno starawe Mitropoliju dabrobosansku, {to
je pozdravio vasceli srpski narod, a naro~ito u Bosni i Herce-
govini, usklicima najve}e radosti. Starao se da se poka`e do-
stojan te qubavi, da bude ~uvar, vo|a, u~iteq, {tit i branik.
Rezidirao je ~etiri godine i ne{to vi{e na ovoj Eparhiji, sa
najve}im `arom qube}i svoj narod i ~ine}i mu mnoga dobra.
^etiri godine su kratko vreme wegovog upravqawa, ali su veo-
ma velika dobra koja je srpskom narodu u~inio, pisalo je u Bo-
sanskoj Vili 1886. godine.
Upravqaju}i Pravoslavnom Crkvom u Bosni i Hercegovi-
ni, do{ao je u sukob sa pogledima na ne~istotu kanonskih odred-
bi koje je imala Vlada Austro-Ugarske. Ne mogav{i izdr`ati
razne peripetije i druge neprilike, on `rtvova mitru svojom
prevelikom qubavqu prema Pravoslavqu i svojoj pastvi. U po-
~etku 1886. godine podnese ostavku na mitropolitski polo`aj i
povu~e se iz slu`benih poslova. Posle uva`ene ostavke, predu-
ze put u Svetu Zemqu radi poklowewa svim pravoslavnim sveti-
wama. Nakon mnogih putovawa i boravaka van Bosne i Hercego-
vine, mitropolit Sava se najzad povu~e u Ulciw i tu pro`ive
posledwe godine `ivota.
Da pomenem i ovu pojedinost. Pre povla~ewa u Ulciw, tra-
`io je da se vrati na svoje imawe u Reqevu (predgra|e dana{weg
Sarajeva), ali mu austrijske vlasti ne dozvoli{e povratak.
I posle povla~ewa sa mitropolitske katedre, u poli-
ti~ko-verskom delawu i odbrani narodnoj, mitropolit Sava Ko-
sanovi} ne napu{ta svoj poziv, ni onda kada se be{e ve} odavno
uklonio iz Bosne i Hercegovine. Godine 1893. naro~ito se ista-
kao ustav{i protiv okru`nice sarajevskog nadbiskupa [tadle-
ra i protiv neopravdanog nasrtaja na Srbe u Bosni i Hercegovi-
ni od strane Rimokatoli~ke crkve.
On je tada govorio iz du{e svog naroda, stekav{i time
priznawe celog srpskog naroda.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 229
Mitropolit Sava je bio vredan radnik na kwi`evnom po-
qu. Iza sebe je ostavio mnogo originalnih ~lanaka i prevede-
nih pou~nih pripovedaka {tampanih po raznim srpskim listo-
vima. Dosta je radio u �Prosvjeti�, Bosanskoj Vili, Br{qenu,
Javoru i dr. Tri su mu spisa: �Srpske starine u Bosni�, �Biqe-
{ke o bogumilima� i �Crtice iz Bosne�, {tampani u Glasniku
Srpskog u~enog dru{tva. Za takve svoje radove bio je odlikovan
izborom za ~lana Srpskog u~enog dru{tva, po ~ijem je prestanku
postao ~lan Srpske kraqevske akademije. Tako}e je bio ~lan
Kwi`evnog odelewa Matice srpske i Antropolo{kog dru{tva
u Be~u. Pored pomenutih odlikovawa, Haxi Sava Kosanovi}
bio je najvi{e odlikovan jedinstvenom qubavqu i po{tovawem
srpskog naroda u ~ijoj uspomeni stalno `ivi.
Ma gde bio, on je odasvuda pratio `ivot svog naroda. Naro-
~ito svoje starawe posvetio je ovaj plemeniti i rodoqubivi cr-
kveni velikodostojnik srpskom narodu u Bosni i Hercegovini.
To je ~inio savetom i materijalnom `rtvom. Po{to }e brzo na-
stupiti dan wegovog prestavqawa, sav svoj imetak zave{tava ka-
ko sledi:Svrhu mojih nepokretnih dobara u Primorju Gospodara
i kwaza Nikole Prvog, a imenom: u Ulciwu dvije ku}e saba{tom; zatim u Valdenasu 286 korjena masline, 33 ralazemqe ({to oranice a {to kosanice). Kao i jedna podze-mqu{a za stoku 16 metara duga~ka i nekoliko {iroka.Sve ovo pomenuto je isto moje krepko imawe. A tako i svemoje Arhijerejske prinadle`nosti: ode`de, krunu, {takui tako daqe, kao i sve srebrene stvari zave{tavam i po-klawam novoj crkvi u Nik{i}u, hramu Svetog VasilijaOstro{kog, da se od re~enog imawa snabdeva crkva: uqem iproskurama.
Izvr{ilac ovog testamenta jeste Wegovo Viso~an-stvo na{ premilostivi Kwaz i Gospodar sve Crne Gore iBrda itd. itd. Nikola Prvi, kome neka Bog pokloni zado-voqna i blagopolu~na mnoga i premnoga qeta! Amin!
Ovaj dobrovoqni zavje{taj ja sam svojeru~no pisao ipotpisujem.
U Ulciwu
29. marta 1896.
Biv{i Mitropolit
dabrobosanski
i egzarh cele Dalmacije
Haxi Sava Kosanovi}.
230 Besede ££
ISIHASTI^KI POKRET I SVETIGRIGORIJE PALAMA
*
Sv. Grigorije Palama je sin nezalazne bo`anske svetlo-
sti, iz roda plemenitog, ro|en u prestonom gradu Ca-
rigradu. ^ovek je istinitog Boga i svojim vrlinskim
`ivotom `iteq je Svete Gore, drugih mesta i episkop grada So-
luna. Odlikovao se molitvenom trezveno{}u, podvi`ni{tvom
uzvi{en, revnostan podsetiteq drugih na Zakon Bo`ji, na Bo-
`ansku svetlost i na Bo`je energije koje iz Boga isti~u. Pri-
premao je sve{tenim re~ima svoje srce za svetlost bogopoznawa
radi duhovnog preporoda. Izu~iv{i ne samo svetovne nego i bo-
`anstvene nauke, ~inio je pred ikonom Bogomatere uvek po tri
metanije, mole}i Presvetu Bogorodicu da mu poma`e u shvatawu
i savla|ivawu bo`anske nauke wenog Sina Gospoda Isusa Hri-
sta, naro~ito preobra`enog na Tavorskoj gori.
Sazercajni `ivot otpo~eo je pobediv{i sva lukavstva |a-
vola i Grigorije se udostoji blagodatnih darova: isceqivati
bolesne du{om i telom, i tvoriti znamewa i ~udesa.
U wegovom molitvenom tihovawu, razmi{qaju}i o Bogu
moqa{e se: �Prosveti tamu moju, prosveti tamu moju�. U tom
molitvenom tihovawu javi mu se lu~ezarni i blagoliki mu`,
sveti Jovan Bogoslov, upitav{i ga za{to se moli tako? On od-
govori: �[ta bih ja drugo tra`io sem to: da se prosvetim i sa-
znam kako da tvorim svetu voqu Wegovu�. A Jovan mu odgovori:
�Po voqi Vladarke svih, Bogorodice, od sada }u ja biti s tobom
neprestano�. Tako ovaj bogoqubivi mu` verom i `ivotom sija-
{e svetlo{}u bo`anskom, a naro~ito posle odslu`ene svete
Liturgije.
Sveti nije bio bez isku{ewa koja je podnosio s rado{}u,
kako bi ku{awe vere wegove, vrednosnije od zlata, bilo na hva-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 231
* Predavawe odr`ano na nau~nobogoslovskom simposionu na Bogoslov-
skom fakultetu u Srbiwu (Fo~i) 2005. g.
lu i slavu Gospoda Hrista (sr. 1 Petr 1,7). On podnese mnoge mu-
ke u borbi sa jeresima. U toj borbi u~ini veliku uslugu Crkvi
izobli~avaju}i la`ne u~iteqe, prido{le sa Zapada, koji odba-
ci{e pravoslavno u~ewe o duhovno blagodatnoj svetlosti koja
obasjava unutarweg ~oveka. Vidqivo se sa svetlo{}u pokazuje na
Tavoru, na licu Mojsijevom posle wegovog razgovora sa Bogom
na Sinaju, pa putuju}im Izraiqcima u Obe}anu zemqu u ogwe-
nom stubu, koji im osvetqava{e put, a �stena be{e Hristos�
(1 Kor 10,4), veli sv. apostol Pavle. Tako|e, pred Damaskom, ka-
da goniteq Savle oslepi od jake svetlosti koja be{e Hristos,
te u grobu Hristovom kakvu vide Marija Magdalina.
On oseti da onaj filosof sa Zapada, Varlaam, propoveda
nekog dalekog i tu|eg Boga, a ne `ivog i svudaprisutnog i sve-
pro`imaju}eg Boga Avramova, Isakova, i Jakovqeva i svih sve-
tih Proroka, Apostola i Mu~enika. On u|e u borbu sa wim i na-
pisa devet divnih spisa u odbranu sve{tenih tihovateqa i
ve~ne Bo`anske svetlosti kojom zasija Hristovo lice na gori
Tavoru, shodno sveop{tem verovawu Crkve izlo`enom u tropa-
ru Preobra`ewa: �Neka zasija i nama gre{nima ve~na svetlost
Tvoja�.
Ne{to o istorijskom razvoju isihizma,napadima i wegovoj odbrani
Podvi`ni{tvo i predanost Bogu, na na~in koji je neizo-
stavno pretpostavqao potpuno osloba|awe od svih svetovnih
briga i interesa, kao i napori u razvijawu bezose}ajnosti za sve
{to je ~ulno i, uop{te, ovozemaqsko, odvajkada je bio najuzvi-
{eniji uzor kome su stremili monasi. Da bi se sjedinili s Bo-
gom u ~istoj i neposrednoj molitvi, saglasno zahtevima najstro-
`ije i najdoslednije askeze, hiqade isposnika je hrlilo u samo-
}u pustiwe i nedostupnost pe}ina, gde su nalazili toliko `e-
qeni mir. Za ovakve pustino`iteqe postojao je naziv isihasti,
dakle, mol~alnici ili }utalice, kako se ponekad, ipak nedo-
voqno precizno, ozna~avaju oni koji prebivaju u molitvenom ti-
hovawu.
Premda je isihazam tek u H£¤ veku prerastao u poseban mo-
na{ki pokret, wegova gotovo hiqadugodi{wa tradicija u isto-
riji hri{}anstva na Istoku sasvim je neosporna. Weni po~eci
232 Besede ££
se, ne bez razloga, vezuju ve} za 4. vek i delovawe Makarija Ve-
likog i Evagrija Pontijskog. Me|u onima koji su u potowim ve-
kovima bili zaslu`ni za isihasti~ko u~ewe nalaze se i Jovan
Pustiwak, Dijadoh Fotikejski, potom neizbe`ni kapadokijski
kru`ok � Vasilije Veliki, Grigorije Nazijanzin i Grigorije
Niski, zatim Jovan Lestvi~nik, Maksim Ispovednik, Teodor
Studit, Nikita Stilat, Ilija Ekdik i Ni}ifor Isihasta.
Isto~nici isihasti~ke misli uglavnom se mogu svesti na
isposni~ko pustiwa{tvo, s jedne, i misti~ko u~ewe Dionisija
Areopagita, s druge strane. S punim pravom, me|utim, smatra se
da je pravi duhovni prete~a ovog mona{kog pokreta bio sv. Si-
meon Novi Bogoslov (917-1022), savremenik cara Vasilija dru-
gog (976-1025), koji je najpre bio monah Studitskog manastira, a
kasnije iguman ~uvenog manastira sv. Mamanta u Carigradu. We-
govu rodona~elni~ku ulogu otvoreno su priznavali i isticali i
sami isihasti 14. veka.
Zanimqiva je ~iwenica da isihasti~ka u~ewa, uostalom,
kao i celokupno misti~ko mislila{tvo, uprkos jednomilenij-
skom kontinuitetu, gotovo da uop{te nisu imala uticaja na zva-
ni~nu pravoslavnu dogmatiku, niti su bila predmet raspravqa-
wa na saborima. Tako je bilo sve do kasnih tridesetih godina
14. veka. Obnova isihazma, ustvari, vezana je za Grigorija Sina-
ita, koji se sasvim opravdano smatra pravim osniva~em isiha-
sti~kog pokreta. Tokom tre}eg i ~etvrtog desetle}a 14. veka,
ovaj maloazijski Grk, izvanredne u~enosti i besprekorne odano-
sti podvi`ni{tvu, obilazio je poznata `ari{ta pravoslavqa
na Istoku: bio je na Kipru, na Sinajskoj gori, u Jerusalimu, na
Kritu, gde ga je neki starac Arsenije uputio u tajne umne moli-
tve, a onda se obreo na Sv. Gori i postao duhovnik skita Magu-
li, nedaleko od manastira Filoteja. Wegovo u~ewe je nai{lo na
veliki odjek u vizantijskim zemqama, a pogotovo na Atosu, pa se
mo`e re}i da je wegov duhovni uticaj pripremio put Grigoriju
Palami. Zbog nedovoqne sigurnosti � Sv. Gora je bila ~esta me-
ta turskih pirata � Grigorije Sinait je na{ao mir u Paroriji,
poznatom mona{kom sredi{tu sme{tenom u planinskim obla-
stima na granici izme|u Vizantije i Bugarske, gde se stavio pod
za{titu trnovskog cara Jovana Aleksandra.
Neizmerne su wegove zasluge za prodirawe isihazma u slo-
venski svet, jer se u~ewe ovog monaha � kako je ostalo zabele`e-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 233
no u wegovom `itiju � {irilo ne samo kod Romeja i Bugara, nego
i kod Srba, pa i daqe. Mnogi me|u docnijim stvaraocima slo-
venske duhovnosti bili su neposredni ili posredni u~enici
Grigorija Sinaita: Teodosije Trnovski, bugarski patrijarh Ev-
timije (1375-1393) i kijevski mitropolit Kiprijan (1375-1406)
samo su to neki od wih. Uticaj sv. Grigorija, sasvim prirodno,
bio je veoma jak i u Srbiji, gde su wegovi najpoznatiji sledbeni-
ci bili Romilo Ravani~ki, ro|en u Vidinu od oca Grka i majke
Bugarke, i Grigorije Gorwa~ki, koji se u literaturi ~esto sre-
}u pod imenima Romilo Vidinski i Grigorije Sinait Mla|i. I
ruske zemqe, koje su se lagano osloba|ale tatarskog jarma, pri-
grlile su isihasti~ko u~ewe, a za~etnik jednog misti~kog po-
kreta u drugoj prlovini H£¤ veka bio je iguman manastira Sv.
Trojice blizu Moskve, Sergije Radowe{ki. Iznesene ~iwenice
sasvim odre|eno i upe~atqivo svedo~e o zra~ewima prefiwene
i superiorne vizantijske civilizacije, ~ija snaga nije opadala
sa izrazitim slabqewem politi~ke mo}i Carstva.
Osobeno mesto u isihasti~koj praksi zauzimala je umna mo-
litva, tokom koje bi isihasti dosezali svoj najuzvi{eniji ciq
� viziju bo`anske svetlosti.
Isihazam, dakle, nije ni{ta drugo do produ`etak mona-
{tva, s tom razlikom {to je vremenom u mona{ku tradiciju
u{ao izvesni pomo}ni metod u postizawu krajweg ciqa, tj. vi|e-
we i sticawe Svetoga Duha i sjediwewe s Bogom.
O tome metodu govori nam Grigorije Sinait (14. vek), koji
je taj metod nau~io u manastiru sv. Katarine na Sinaju, usavr-
{iv{i ga na Kritu kod nekog monaha Arsenija, i preneo ga u
Svetu Goru. Evo {ta on ka`e: �Sede}i na stolici visine jednog
pedqa, svodi um iz glave u srce i dr`i ga tamo, i savijaju}i s
trudom prsa, ramena i vrat, bolno ih saviv{i, uporno vapi umom
i du{om: "Gospode Isuse Hriste, pomiluj me". Zatim, zbog ste-
{wenosti i upornosti prenesi um na drugu polovinu (molitve)
i govori: "Sine Bo`ji, pomiluj me". Tako mnogo puta govori tu
polovinu, jer nema{ koristi ako od nemarnosti ~esto mewa{;
jer drve}e koje se ~esto presa|uje ne pu{ta korena. A, dr`i i
ritam disawa, da ne di{e{ olako; jer dah plu}a koji se od srca
predaje, pomra~uje um i koleba misli; stoga wega odvla~i (od
molitve) ili ga porobquje zaboravu, ili ga ~ini da se predaje
drugim razmi{qawima, jer ga neprimetno odvodi onome {to ne
234 Besede ££
treba (tj. {to ne koristi molitvi). A ako vidi{ ne~istote zlih
duhova, tj. pomisli koje se pojavquju ili preoblikuju u tvome
umu, ne ~udi se; makar ti i dobre misli o stvarima dolazile, ne
obra}aj pa`wu na wih, nego suzdr`avaj izdisawe koliko je mogu-
}e, i zatvoriv{i um u srcu i ~ine}i uporno i neprekidno prizi-
vawe imena Gospoda Isusa, brzo }e{ spaliti i razvejati takve
pomisli, udaraju}i ih nevidqivo bo`anskim Imenom.�
No, `eqa sv. Grigorija Palame je bila da ne svede podvi-
`nike na neku vrstu opsenara, nego da ih duhovno pre~isti i
vrati prvobitnom zavetu na koji se ponekad zaboravqalo. Isti-
na je, naime, da je pod plimom svakida{wih prakti~nih potreba
dolazilo do erozije duhovnog samopregora, odnosno, da `ivot
monaha nije uvek besprekoran, ve} se katkad znatno udaqavao od
ideala o kojima su sawali prvi isposnici i veliki crkveni oci.
Stoga, na pojavu isihazma treba gledati, izme|u ostalog, i kao
na odre|enu reakciju uperenu protiv ne~istota koje su u me|u-
vremenu sve vi{e nagrizale iskonsko pustino`iteqsko revno-
vawe.
^itav spor oko isihazma zapo~eo je vispreni i radoznali
Varlaam, veoma vi~an sholasti~koj dijalektici i ~ovek kome
nisu bili strani intelektualni krugovi Zapada, u kojima se po-
~ela javqati te`wa za osloba|awem od stege ~vrste duhovne di-
scipline, oli~ene u autoritetu i delu Tome Akvinskog. Me|u-
tim, nije poznato u kojoj je on meri mogao biti pod uticajem no-
minalisti~kih ube|ewa Vilijama Okama, ogor~enog protivnika
papstva i velikog borca da se qudska misao oslobodi sredwove-
kovnih veli~ina. Po dolasku u Vizantiju, Varlaam je primio
pravoslavqe i napisao nekoliko spisa koji su predstavqali
ogor~eni obra~un sa rimokatoli~anstvom. Intelektualnom re-
alizmu zapadne tomisti~ke sholastike suprotstavio je nastupa-
we sa pozicija nominalisti~kog agnosticizma, a sada se taj no-
minalisti~ki agnosticizam sudario sa svojevrsnim misti~kim
realizmom isto~nog mona{tva.
Varlaam je bio posebno indigniran praksom isihasti~ke
molitve sa kojom su ga upoznali neki o~igledno sku~eni i bi-
gotni monasi na Svetoj Gori. Wegovu spiritualnost povredila
je ~iwenica {to je umna molitva koju su upra`wavali atoski
ot{elnici bila ogoqena li{avawem vi{ih misaonih sadr`aja.
Stoga se Varlaam, napraviv{i svojevrsnu zamenu teze, sa nadme-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 235
nim potcewivawem obru{io upravo na edifikaciju priprostih
monaha � wihov broj van Carigrada je morao biti znatan � po-
drugqivo govore}i o fakirskom gledawu u sopstveni pupak. Me-
|utim, wegove te{ke optu`be, ipak, nisu bile usmerene samo na
praksu umne molitve, nego su zadirale i u su{tinska pitawa
isihazma. Za darovitog gr~kog do{qaka iz Italije i sama pomi-
sao da se Bo`anstvo vidi, bila je ravna najgorem svetogr|u. Var-
laam je, osim toga, upozoravao na to da Pravoslavna crkva nedo-
voqno brine o bogoslovskim znawima svojih vernika, usled ~ega
veliki broj Romeja uop{te ne poznaje oficijelno verou~ewe,
dok je rimokatoli~ka misao znatno dubqe prodrla u pastvu.
Situacija je postalajala sve napetija budu}i da se vizantij-
sko mona{tvo prvi put sukobilo sa izuzetno spremnim protiv-
nikom, ~ije oru`je je bio jedan doktrinalni sistem koji je pod-
rivao same temeqe isihazma. Drugim re~ima, napadima Varlaa-
ma iz Kalabrije isihasti~ka mistika bila je stavqena na isku-
{ewe najvi{eg stepena. Izazov je bio suvi{e veliki da bi ostao
bez odgovora, a odgovor je potekao sa Svete Gore, najcvetnijeg
mona{kog sredi{ta pravoslavnog Istoka. Na pomolu je bio su-
kob koji je zatim, u ve}oj ili mawoj meri, dugo godina potresao
Carstvo i ~iji je ishod su{tinski odredio budu}nost strujawa u
Vizantiji
Na ove napade odgovorili su isihasti monasi, i tako su po-
~eli isihasti~ki sporovi. U te raspre ume{ali su se i naj-
spremniji filosofi i bogoslovi toga doba. Razlozi za ove ra-
spre su mnogi, i oni jo{ uvek nisu dovoqno razja{weni. Govori
se o sukobu izme|u aristotelovaca i platonista, racionalista i
mistika, onih koji su bili za sjediwewe (tj. uniju) i onih koji su
bili protiv sjediwewa, politi~ari i ziloti. Ali, nesumwiva
~iwenica jeste ta, da je ovu sva|u u Vizantiji zapo~eo Varlaam
iz Kalabrije, tj. ~ovek, kako smo ve} napomenuli, zapadnog duha
i obrazovawa.
U odbranu isihazma ustao je najve}i bogoslov poznovizan-
tijske epohe Grigorije Palama, monah koji je svojim teolo{kim
principima dao ne samo obele`je, nego i zna~ewe jednog rigoro-
znog morala. Poticao je iz veoma ugledne maloazijske porodice,
pro`ete verskim ushi}ewem, koja je pred osmanlijskom najezdom
potra`ila spas u Carigradu. On je {kolovan na dvoru Androni-
ka ££, a u tajne umne molitve uputio ga je mistik Teolipt Fila-
236 Besede ££
delfijski koga je Grigorije Palama smatrao nekom vrstom svog
duhovnog oca. U to vreme je u Carstvu ve} bilo ra{ireno u~ewe
wegovog velikog prethodnika Grigorija Sinaita. Sa dvojicom
bra}e, slede}i primere oca koji je pred smrt obukao mona{ku
rizu, Grigorije Palama je oti{ao u Svetu Goru i najpre boravio
u okolini manastira Vatopeda, a onda se obreo u Velikoj lavri
Svetog Atanasija. Vaqa napomenuti da su wegova majka i sestre
postale monahiwe u prestoni~kim manastirima. Po{to se izve-
sno vreme bavio u Solunu, Grigorije Palama se povukao u jednu
isposnicu blizu Verije, a onda se ponovo na{ao na Atosu gde je
bio iguman manastira Esfigmena. Wegov na~in `ivota, potpuno
saobrazan neumoqivim postulatima anahoretskog istrajavawa,
koji je ostalim podvi`nicima slu`io istovremeno i kao uzor i
kao prekor, obezbedio mu je golem ugled i veliko uva`avawe u
redovima vizantijskog mona{tva. Na drske Varlaamove napade,
kojima su grubo omalova`avani romejski kalu|eri, Grigorije
Palama nije mogao ostati ravnodu{an, tim pre {to je u to vre-
me jedino on bio u stawu da se na pravi na~in suprotstavi pro-
nicqivom do{qaku iz Italije.
Protiv Varlaamovih teza, iznetih u spisu �Protiv Lati-
na�, Palama se suprotstavio sa svoja dva �Apodikti~ka slova�, u
kojima izla`e pravoslavnu teolo{ku tradiciju o Svetome Duhu,
i u kojima odbacuje potrebu ma kakvog dijalekti~kog metoda i
racionalisti~kog silogizma u pitawima vere. Varlaam, koji je
u me|uvremenu oti{ao u Solun produ`uju}i da tamo {iri svoja
u~ewa, po~eo je da napada isihasti~ke monahe nazivaju}i ih
�pupkogledci�, ismejavaju}i tako metod koji su oni upotrebqa-
vali u svojim podvizima molitve. Na ove napade reagovali su
mnogi u~eni monasi, kao {to su bili Igwatije Kalotet, Josif
Kalotet, David Disipad i dr. Ali, Varlaam, ostaju}i pri svojim
pogledima, sastavio je specijalnu raspravu protiv isihasta.
Ovaj wegov rad sastoji se iz tri dela, i to: �O saznawu, O
molitvi i qudskoj savr{enosti, i O svetlosti�. Monasi su se
obratili Grigoriju Palami tra`e}i da ustane protiv Varlaa-
movih napada. Palama napu{ta Svetu Goru i dolazi u Solun i
preuzima odbranu isihasta. Borbu vodi prete`no pismenim pu-
tem, ~iji je rezultat bio dogmatsko utvr|ivawe stare pravoslav-
ne mona{ke tradicije. Odbrana monaha isihasta po~ela je izda-
vawem dela �prve trijade� pod nazivom �U odbranu sve{tenih
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 237
isihista� u kojima razvija zna~aj spoqnog vaspitawa u ciqu spa-
sewa (prva kwiga), zatim govori o potpunoj koncentraciji duha
za vreme molitve (druga kwiga), i o bo`anskoj svetlosti i usa-
vr{avawu ~oveka (tre}a kwiga). U svome odgovoru, Varlaam je
revidirao svoje delo izbacuju}i sve uvredqive izraze protiv
monaha i dodaju}i nove optu`be protiv Palamine teze o bo`an-
skom saznawu. Saznav{i za popravqeno izdawe ovog Varlaamo-
vog dela, Palama po~iwe da priprema svoju �drugu trijadu� koja
je, u stvari, produ`etak prethodne. U woj on raspravqa o spa-
sonosnom znawu i spoqnom obrazovawu (prva kwiga), o molitvi
(druga kwiga), i o Bo`anskoj svetlosti (tre}a kwiga).
Kad pomenusmo Bo`ju svetlost, sveti Grigorije Palama
pi{e: �Adam je stvoren od Boga bezgre{nim i mladim; Adam se
dobrovoqno pot~inio |avolu, okrenuo telesnim nasladama, pot-
pao pod duhovnu prqav{tinu i upao u protivprirodnost. Do na-
ru{ewa zapovesti, Adam je bio zajedni~ar bo`anstvene svetlo-
sti i sijawa, kao istinski obu~en u ode}u slave, nije bio go, nije
ose}ao sramotu golo}e. Grehom je li{io sebe one slave kojom ga
je Tvorac bio ukrasio, a koju je potom Spasiteq pokazao na Ta-
voru pri Preobra`ewu. Tavorskim ~udom Gospod je pokazao ka-
kva }e biti ode}a slave, u kojoj }e se u budu}em veku obu}i bli-
ski Bogu, kakvo je bilo odelo bezgre{nosti, kojega li{iv{i se-
be grehom, Adam je ugledao sebe da je go i postideo se.�
Kada je Varlaam saznao za sadr`inu druge �trijade�, oti-
{ao je u Carigrad, gde je Sinodu tu`io Palamu i monahe isiha-
ste. Ali, Varlaamove optu`be nisu tamo nai{le na veliko razu-
mevawe. Patrijarh Jovan Kaleka, koji nije `eleo pokretawe
dogmatskih sporova, i nagovoren od Akindina, poznatog teologa
onoga doba, odbio je Varlaamovo raspolo`ewe za rasprave. U
me|uvremenu, kada je Palama bio obave{ten o Varlaamovom od-
lasku u Carigrad, napustio je Solun i oti{ao na Svetu Goru ka-
ko bi poja~ao i utvrdio svoju borbu. Upoznao je monahe Svete
Gore sa svojim stavom, pro~itav{i im napisani tekst koji je on
sastavio da bi ga odobrili. Ovaj wegov tekst bude prihva}en i
potpisan od strane monaha i episkopa jerisoskog, i poznat je
pod imenom �Svetogorski tomos i sve{tenim isihastima�.
Vrativ{i se iz Carigrada u Solun, umesto da sledi mirnu
taktiku koja mu je bila ukazana, Varlaam izdaje novu kwigu pod
238 Besede ££
naslovom �Protiv masalijanaca�, gde je napadao isihaste kao je-
retike masalijance i bogumile.
Usledila je prava lavina `ustrih i grozni~avih raspri u
kojima je umna molitva bila potisnuta u drugi plan, a u `i`u su
dospela su{tinska apstraktna i dogmatska pitawa. ^itav sukob
Varlaama i Grigorija Palame, u krajwoj liniji, bio je osavreme-
weni prastari spor koji je celi milenijum zaokupqao bogoslo-
ve, a ticao se pitawa Bo`je su{tine i Bo`jih energija. Po~ev
od velikih hristolo{kih raspri 5. veka pa do ovog disputa o
isihasti~kom u~ewu, sve krize vizantijske bogoslovske misli
mogu se svesti na jedno ili drugo gledi{te ovog osnovnog hri-
{}anskog problema. Dok je za zapadno bogoslovqe, a pogotovo za
Varlaama koji je nastupao sa pozicija nominalisti~kog agnosti-
cizma, ideja o vidqivosti Boga nagiwala najgoroj blasfemiji,
Istok je bio vi{e sklon da premosti taj veliki jaz izme|u Sve-
vi{weg, s jedne, i vernika, s druge strane. Tako je polazna ta~ka
u u~ewu Grigorija Palame le`ala u egzegezi poznate biblijske
misli: �Bla`eni ~isti srcem, jer }e Boga videti� (Mt 6,8), i
�Boga niko nije video nikad� (Jn 1,18). On razlikuje bo`ansku
su{tinu, koju smatra nesaznajnom i potpuno nepristupa~nom qu-
dima, od nestvorenih bo`anskih energija, a to je i svetlost koju
su apostoli videli na Tavorskoj gori prilikom Hristovog Pre-
obra`ewa, dostupna ~oveku. Na taj na~in je premo{}en golem
ontolo{ki jaz izme|u Boga i ~oveka, ali, prema Palaminom u~e-
wu, dostupnost nestvorenih bo`anskih energija, odnosno, vizija
Bo`anske svetlosti, nije trebalo da bude ishod proste tehnike,
ve} blagodat koja se daje samo blago~estivim svetim.
A Hristos, kao Sunce Istine i Pravde, imaju}i ne samo
prirodu i prirodnu svetlost i slavu, nego i odgovaraju}u voqu,
prosijava jedino onima koji ho}e, i koliko ho}e, promisaono i
postojano. Zato i hote}i, javi se kao Sunce (na Tavoru), i vi|en
bi o~ima Apostola.�
Episkop Atanasije veli: �Iz ovih jasnih re~i o~igledan je
jevan|elski, sotiriolo{ki karakter bogoslovqa Svetog Pala-
me, u centru kojeg se nalazi Bogo~ovek Hristos, Koji i jeste
glavni sadr`aj palamitskog isihasti~kog bogoslovqa o bo`an-
skim, netvarnim i obo`avaju}im energijama, tj. o blagodati i
qubavi i svetlosnoj slavi Boga @ivoga i Istinitoga, onoj sla-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 239
vi za koju se Hristos i molio Ocu da je vide u~enici Wegovi i
svi oni koji kroz wih poveruju u Wega (Jn 17. gl.).�
Sukob izme|u Varlaama i Grigorija Palame se samo deli-
mi~no mo`e posmatrati kao sudar zapadne i isto~ne bogoslov-
ske misli. I, dok bi se za drugog predstavnika moglo re}i da je
oli~avao hri{}anstvo Istoka, sa svim wegovim slo`enim tana-
nostima, monah iz Kalabrije se, uprkos svome dvostrukom teolo-
{kom obrazovawu, ni u kom slu~aju nije mogao smatrati mero-
davnim predstavnikom verou~ewa na Zapadu. Poznato je, na pri-
mer, da Varlaamovo znawe latinskog jezika ipak nije bilo tako
besprekorno, o ~emu se izjasnio i takav autoritet kakav je bio
Fran~esko Petrarka. No, bez obzira na to, teolo{ka raspra vo-
|ena ne samo snagom argumenata nego i uskovitlanom stra{}u,
po~ela je da dose`e neslu}ene razmere, tako da je ~itav spor oko
isihazma opasno zapretio da podeli Crkvu kao {izma arsenita
u prethodnom veku ili, ~ak jo{ pogubnije za Carstvo, kao ikono-
bora~ka kriza u 8. i 9. veku. Stvari su oti{le toliko daleko da
je razre{ewe moralo biti potra`eno na crkvenom saboru. Za
carigradsku vladu ovo nije bio ba{ povoqan trenutak za preva-
zila`ewe nastalih trvewa u redovima Crkve, delom zbog ponov-
ne bolesti Andronika £££, a delom i zbog povoqnog razvoja spoq-
nopoliti~ke situacije u vezi sa relativnim vizantijskim uspe-
sima koji su budili velika nadawa. Ovoga puta, me|utim, ozbiq-
nost duhovne krize nije trpela odlagawa.
U crkvi Svete Sofije, uz prisustvo samog vasilevsa i naju-
glednijih crkvenih i svetovnih velikodostojnika, ali i mona-
{tva radoznale prestoni~ke svetine, carigradski patrijarh Jo-
van H£¤ Kaleka je 10. juna 1341. g. otvorio sabor.
Sv. Grigorije Palama i monasi obrazlo`ili su svoja mi-
{qewa i odbili Varlaamove optu`be. Pomo}u svetoota~kih
tekstova dokazali su razliku izme|u Bo`anske su{tine i ne-
stvorene energije Bo`je, kao i to da je Bo`anska svetlost ne-
stvorena energija Bo`ja. Sabor je prihvatio obrazlo`ewe mo-
naha, i car se potpuno slo`io i izjasnio ovim re~ima: �Niko od
nas koji smo ~uli nije shvatio iz ovih re~i koji slavoslove ovu
Bo`ansku svetlost, da je Bo`anska priroda vidqiva; jer iako su
(svetiteqi) dospeli toliku visinu sazercawa, ipak su videli
blagodat i slavu Bo`ju, ali ne i samu prirodu koja daje blago-
dat.�
240 Besede ££
Grigorije Akindin se nije slo`io i napustio je sabor.
Varlaam se na{ao u te{kom polo`aju i, po savetu patrijarha Jo-
vana Kaleke, izvinio se monasima koji su mu rado oprostili.
Tako je zavr{en ovaj sabor bez izdavawa specijalnog tomosa. Sa-
borske odluke su objavqene patrijar{ijskom enciklikom u kojoj
se izla`e pobeda monaha isihasta, i kojom se nare|uje da se dela
Varlaamova uni{te. Nekoliko dana kasnije, Varlaam je napu-
stio Vizantiju i vratio se u Italiju, dok je car Andronik umro
iznenada.
Smrt imperatora pru`ila je Grigoriju Akindinku prili-
ku, po{to je smatrao da je sada zgodan momenat, da produ`i svoju
borbu protiv isihasta. Osu|uju}i Varlaama, po~eo je da napada
Palamu, poku{avaju}i da opovrgne wegova shvatawa o razlici
su{tine i energije Bo`je. Na ovaj na~in ispada da Akindin po-
tvr|uje ono {to je Varlaam propovedao, iako ga je prethodno
bio osudio. Isihasta Dispat ka`e: Ono {to misli Varlaam,
misli i Akindin, jer niko ne mo`e prihvatiti da postoji ma
kakva razlika izme|u dogmata Varlaama i Akindina. Ali po-
{to je Varlaam osu|en i time stekao lo{u reputaciju, zato
Akindin odbija da je istomi{qenik Varlaamov. Isihasti su na
istupawe Akindina odmah reagovali, zahtevaju}i od patrijarha
saziv novog sabora. Patrijarh se tome suprotstavio, ali isiha-
ste su, u licu Jovana Kantakuzina, na{li branioca, i tako je sa-
bor sazvan avgusta 1341. god. Rezultat ovog sabora bilo je izda-
vawe Saborskog tomosa, u kome se osu|uje Varlaam i svi oni ko-
ji sleduju wegovom u~ewu, i zabrawuje se ubudu}e pokretawe ma
kakvih dogmatskih problema. Akindin je prihvatio odluke sa-
bora, izbegav{i li~nu osudu. Ovako je zavr{ena prva faza isi-
hasti~kih sporova, ali su se kasnije produ`ili.
Drugu fazu sporova zbog vremenskog ograni~ewa ne}emo
pomiwati niti ulaziti u daqu problematiku ovog pitawa, mada
je i druga faza spora veoma interesantna. Verovatno }e neko od
u~esnika o tome re}i vi{e i kompletnije izneti ovaj problem.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 241
242 Besede ££
MO@E LI QUDSKI UM DOMISLITISTVORENI SVET?
*
Kriza vere i morala
Bog se otkriva na{em srcu, a svet na{em umu. Mi }emo
se sjediniti s Bogom otkrivaju}i Ga kroz du{u, a sazna-
jemo tajne sveta i vladamo wime pomo}u uma, onako ka-
ko nam Bog kroz srce ka`e. Ovo je svetoota~ka misao iskustvom
posvedo~ena.
Shvativ{i ovaj problem, veliki bogoslov i mislilac, epi-
skop Nikolaj (Velimirovi}) pita: �Mo`e li qudski um domi-
sliti stvoreni svet? ili sve o~i obuhvatiti? ili sve u{i slu-
hom uhvatiti? ili svi jezici iskazati? Oblici i boje, brojevi i
srazmere, muzika i pesma, radost i bol, svetovi u vodi, svetovi u
vazduhu, ogwena kola zvezdana, ne, nego to sve obrazovane vi{e
upu}uje na molitveno }utawe nego na govor. A u onom drugom
svetu sve je pravo ~udo i ~udesa iznad svih ~udesa. Sve previ{a-
va na{u sada{wu mo} shvatawa i izra`avawa� (Vera obrazova-
nih qudi, kw. 5, str. 456-457).
Sveti apostol Pavle veli: �I bih odnesen do tre}ega ne-
ba... i ~uh tamo neiskazane re~i koje ~oveku nije dopu{teno go-
voriti� (2 Kor 12,2.4).
Neminovno se u na{em du{tvu javqa kriza vere i morala.
Svedoci smo da u ovoj krizi najvi{e stradaju mlada pokolewa.
Ona tra`e smisao i `ivotne ciqeve, ali ostaju nezadovoqni i
prazni zbog siroma{tva duhom i praznine me|u starijima i od-
govornijima. Stoga veliki broj mladih pada u razo~arewa i bez-
na|e. Mnogi me|u wima be`e od `ivota gube}i se u opijumu, nar-
komaniji, opijawu, razvratu, pa ~ak i u samoubistvima. Ovo po-
sledwe je ~e{}a pojava kod `enskog sveta. O na{im mladim na-
ra{tajima u ovom vremenu predskazao je vladika Nikolaj: �Do-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 243
* Predavawe o {kolskoj nastavi u Republici Srpskoj.
lazi vreme kad }e mladi u 16. godini saznavati za sebe, u 17. po-
ricati pro{lost, u 18. poricati budu}nost, u 19. poricati sada-
{wost i u 20. godini siti `ivota vr{iti samoubistva.�
Me|utim, du`nost je Crkve, roditeqa i svih vaspitnih ~i-
nilaca da u~ine sve {to mogu na moralnom ozdravqewu. Najja~a
duhovna sila na ovom te{kom putu jeste sila Hristova, Wegovo
Jevan|eqe. �Sila moja u nemo}i se savr{ava�, rekao je sv. apo-
stol Pavle. Bo`ja blagodat, koja se od Boga daje qudima ne po
wihovim zaslugama, ve} po milosti Bo`joj, daje se onome koji se
ose}a nemo}an i slab. Mnogo uspe{nije se ose}a onaj ko je nemo-
}an i slab, nego onaj koji se ose}a sna`nim, mo}nim, uticajnim,
bogatim, cewenim u ovom zemaqskom svetu.
U~iteqstvo i vaspitawe
Za ovo su potrebni vrlo iskusni i osvedo~eni u~iteqi,
profesori, predava~i, vaspita~i. Na Istoku je bio zakon, a kod
Jevreja je i danas, da se niko ne javqa u~iteqem naroda pre navr-
{ene 30. godine `ivota. Evo pouke govorqivom Zapadu. Na Za-
padu nema toga ograni~ewa, nego i de~aci se pre navr{ene 20.
godine `ivota name}u za u~iteqe. Ako se ceo `ivot ~oveka mo-
`e podeliti na pet prstiju jedne ruke, a mo`e, na: detiwstvo, de-
~a{tvo, mladi}stvo, zrelost i starost, onda su mladi}i jo{ ne-
nau~eni i neiskusni u u~ewu naroda, pa se te{ko mo`e o~ekiva-
ti dobro... I umesto da se i na Zapadu odr`ala na snazi ova is-
to~na norma, da niko ne mo`e u~iti narod pre svoje 30. godine
`ivota, ili da se pak srazmerno povisila, ona je sasvim ukinuta.
Tako se na Zapadu ostvarila i biblijska re~: �I deca }e vam bi-
ti sudije�, i jo{ jedno upozorewe starcima, tj. starijima: �Te-
{ko vama starcima kada po~nu deca vama upravqati!�
Stoga je veoma va`no shvatiti da se u nastavnom i vaspi-
ta~kom poslu od sitnica grade krupnice. Mora se uvek imati u
vidu: mali slu{aoci su sa malim znawem, a stariji slu{aoci su
sa ve}im znawem. Druga va`na ~iwenica je u slede}em, o ~emu se
po~esto ne vodi ra~una, da ako u~ewe ili nastava ne upitomqava
i ne oblagoro|ava, ne popravqa moralno, ne izgra|uje pozitiv-
ne karaktere, � ne vredi ni{ta. Dosada{wim takozvanim �{u-
varovskim� koncepcijama i ~ijim jo{ receptima, u na{em dr-
`avnom {kolstvu, pokazalo se koliko je moralnih popravki
244 Besede ££
trebalo preduzeti, a nisu preduzimane. Koliko je mladih `ivo-
ta, tj. du{a, poga`eno pogre{nim vaspitawem i formalizmom u
nastavnom poslu. Kao {to se vaspitawe ne ograni~ava samo na
{kolu, nego se pro{iruje na doma}e, versko, dru{tveno i {ire,
tako se u nastavi u~eni~ko znawe ne stvara samo za razred, {ko-
lu, predava~a iz pojedinih predmeta. To je to ste~eno duhovno
blago koje }e se svugde i u svakoj prilici razdavati i nikada ne-
}e mo}i razdati. Naprotiv, {to ga vi{e razdajemo, sebe sve vi-
{e oboga}ujemo. Ovde je posve sigurno na mestu ona stara latin-
ska izreka: �Ponavqawe je majka znawa�. Tako je u svoje vreme i
Ksenofont rekao: �Sa du`nostima koje nam se dodequju sna`i
se i vrednost na{ega `ivota�.
Za sve na{e navedene i nenavedene nesre}e ima vi{e raz-
loga. Meni se ~ini da je na{a nesloga i indiferentnost prema
svemu � najve}e prokletstvo me|u nama. Prokletstvo je u
o{trim podelama partijskim, strana~kim, politi~kim. Pro-
kletstvo je u vlastoqubqu i otimawu oko visokih polo`aja.
Prokletstvo je u srebroqubqu i korupciji. Prokletstvo je zbog
mr`we, iskqu~ivosti i sebi~nosti. Ima jo{ mnogo uzroka na-
{em prokletstvu, da ih vi{e ne nabrajamo.
Na ovo treba uvek ukazivati deci, zatim i to da su kqu~evi
na{ih kapija, kroz koje su i oni sa Zapada i oni sa Istoka hteli
pro}i, u rukama srpske porodice, Srpske crkve i srpske {kole,
odn. u rukama qudi koji rade na istom poslu � izgradwi srpskog
doma}ina, srpskog sve{tenika, srpskog u~iteqa.
Dakle, nastava i vaspitawe uvek idu zajedno i jedno bez
drugoga ne mogu. I jedno i drugo je du`nost starijih prema mla-
|ima. Zato je pojam o du`nosti najuzvi{eniji pojam do koga je
dostigla qudska svest kulturnog ~oveka. Divqak nema tu svest,
niti `ivotiwa. Od svih mogu}ih ~ovekovih du`nosti najuzvi-
{enija je i najop{tija du`nost nastavnika i vaspita~a. Wihov
posao je da se kod dece postave najpre kao roditeqi, pa tek kao
u~iteqi i vaspita~i. Ovim na~inom se stvaraju qudi. Ja ovde
naro~ito mislim na mlada bi}a, tj. bi}a od duha, du{e i tela,
kao i savesti, tog Bo`jeg glasa u svakom ~oveku.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 245
Duh, du{a i telo
Da bi ovo izneto imalo {to vi{e opravdanog razloga, do-
zvolite mi da izlo`im o duhu, du{i i telu. Otac Justin Popo-
vi} bi rekao: �Sam Bog savr{eno i potpuno zna ko je ~ovek, ko
ulazi u sastav ~ovekovog bi}a i ko je taj koga mi zemnorodni na-
zivamo ~ovje~jom li~no{}u. Du{a ~ovekova? Ko sem Boga zna od
~ega je ona sazdana i izvajana! Telo ~ovekovo? Ko sem Boga zna
od ~ega je ono sastavqeno, i koliko je raznovrsne zemaqske gra-
|e u wega uneseno! Savest ~ovekova? Ko sem Boga zna wenu ~ude-
snu i ~udotvornu tajnu! Duh ~ovekov? Ko sem Boga zna wegovu
ulogu? Duh ~ovekov, zbirno ime za sve {to je u ~oveku nevidqi-
vo, nebesko, an|elsko, bo`ansko � za sve {to je u ~oveku iz du-
hovnog sveta; iako je sav duh ~ovekov duhovan po bi}u. Wime ~o-
vek `ivi i dela u materijalnom svetu. Wime telo ~ovekovo sa-
znaje sebe kao materijalno bi}e i wime iz`ivquje svoju materi-
jalnost, svu ve{tastvenost, svu zemqanost svoju. Granice du{e,
granice savesti, granice duha, gde su? Ne u na{em zemaqskom te-
lu, ne u materiji i materijalnom, jer oni samim bi}em svojim i
celokupnom delatno{}u svojom neprestano nadrastaju sav mate-
rijalni, vidqivi svet, i zarowuju u nebesko, u onostrano, u du-
hovno, u bo`ansko. Nema sumwe, granice i na{e du{e, i na{e sa-
vesti, i na{eg vascelog duha su u Bogu. I granice tela ~oveko-
vog? Nesumwivo su razmaknute na sav materijalni svet, iz koga
je i sva gra|a wegova. Jer je telo ~ovekovo skra}eni materijalni
svet, sav materijalni svet u malome� (Tuma~ewe poslanice 1 So-
luwanima, str. 171-172).
Iz navedenog i u okviru saznawa ~oveka, tog tajanstvenog
bi}a u wegovoj trihotomi~nosti, za nastavnika, vaspita~a, u~i-
teqa veoma je va`no da {to ~e{}e prelistava kwigu svoje save-
sti. Da poznaje `ivot svih qudi, a posebno mladih bi}a koja se
duhovno formiraju i treba da �uzrastu u meru rasta puno}e Hri-
stove� (Ef 4,16). Potrebno je sebe {to boqe sagledati i saznati
u nizu svojih li~nih postupaka, da bi osetio i saznao gde je u po-
zitivi, a gde u negativi `ivota, kao li~ni primer mla|ima.
Svakog takvog Bog danas ~eka, ne da bi ga kaznio, nego da bi mu
sa rado{}u oprostio, nagradio ga.
246 Besede ££
U~imo decu osve}enoj prosve}enosti
Premudri Solomon je rekao: �U~i dete prema putu kojim }e
i}i, pa ne}e odstupiti od wega ni kada ostari� (Pr.Sol. 22,6).
Re~ pitati u na{im starim srbuqama zna~i hraniti. Ona da-
nas zna~i davati hranu detetu koje jo{ ne mo`e da se slu`i ka-
{ikom. Dakle, hraniti ga u usta.
Re~ vaspitati, ima drugo zna~ewe � hraniti decu duhov-
no, od najranijeg detiwstva do kasnog mladala~kog doba, tj. dok
ne postane zreo i samostalan ~ovek, sposoban za stvarala{tvo.
Postavqa se pitawe ~ime i kako se deca hrane duhovno? Kako i
~ime se vaspitavaju? Ako odgovorimo na pitawe ~ime, mo`emo
da ka`emo: verom i moralom, istinom i pravdom, qubavqu i na-
dom. Ako bismo odgovorili na pitawe kako duhovno hraniti de-
cu, odgovor bi bio � primerom.
Na ovome izuzetno va`nom poslu najuspe{nije deluju rodi-
teqi. Oni su prvi, najtopliji i najodgovorniji vaspita~i i u~i-
teqi svoje dece. Posle wih dolaze: duhovnici-sve{tenici, u~i-
teqi, najbli`a okolina, Crkva i {kola. Svi su obavezni da naj-
prije svojim primerom i `ivotom poka`u mladima kakvi bi tre-
balo da budu. Pozivaju}i se na li~ni primer, Spasiteq je govo-
rio: �Ako li meni ne verujete, delima mojim verujte. Ne}e svaki
koji mi govori: Gospode, Gospode, u}i u Carstvo nebesko, ve} ko-
ji ~ini voqu Oca moga koji je na nebesima�. �I kako ho}ete da
vama ~ine qudi, ~inite tako i vi wima� (Jn 10,38; Mt 7,21; Lk
6,31).
A {ta da ka`emo o vaspitawu i znawu? U po~etku Biblije
je re~eno: �I Bog stvori ~oveka po svom obrazu i po svome podo-
biju stvori ga� (1 Moj 1,27). Danas se obrazovawe naj~e{}e izjed-
na~uje sa sticawem znawa iz oblasti raznih nauka i ve{tina.
Blagoupokojeni vladika Nikolaj govorio je ~esto: �Obrazovan
~ovek je onaj koji ima obraz Bo`ji u sebi�. Druga~ije re~eno,
nije najte`a stvar ste}i znawe {kolovawem, ~itawem, posma-
trawem, slu{awem, nego je te{ka stvar ste}i karakter i mu-
drost u `ivotu. Drevni ruski mislilac je govorio: �U~enih je
mnogo, ali je mudrih malo�. Mnogo je onih koji su obrazovani
sticawem znawa i ve{tina, ali je malo onih koji imaju obraza,
~asti, po{tewa, koji su o~uvali Bo`ju sliku u sebi, {to bi mo-
rao biti prevashodni zadatak svih {kola u Republici Srpskoj.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 247
Me|utim, ne mo`e se o~ekivati duhovnost, moralnost u {kola-
ma u kojima se u~i da Boga nema, i da Bo`ja du{a ne postoji u ~o-
veku.
Kao {to postoji u na{em jeziku re~ vaspitati, tako po-
stoji i re~ prosveta. Ova re~ je u{la u upotrebu u dana{wem
wenom zna~ewu od: osvetiti, osvetliti, prosvetiti. Nema pro-
sve}ewa bez osve}ewa ~oveka i wegove du{e bo`anskim vrlina-
ma qubavi i nade.
Sveti Sava je otac na{e prosvete i najve}i srpski U~iteq
i Prosvetiteq. Me|utim, on je, kao i svi na{i prosvetiteqi i
u~iteqi, najpre do`iveo svoje osve}ewe, prosve}ewe, preobra-
`ewe, �uzrastawe u meru rasta puno}e Hristove�, kako re~e sv.
apostol Pavle (Ef 4,16). Tako su se svi ra|ali kao narodni pro-
svetiteqi i u~iteqi. Svetlo{}u svojih karaktera i pona{awa
postali su duhovni reflektori Bo`anske svetlosti. Oni to ni-
su smatrali kao ne{to iskqu~ivo svoje, ve} kao rezultat svoga
dodira sa Bogom kroz veru, kroz qubav, kroz nadu u `ivot ve~ni.
I kao {to se sun~eva svetlost sa Meseca prenosi na zemqu, tako
se svetlost i svetost najmo}nijih roditeqa, u~iteqa i vaspita-
~a nebeske {kole i vaspitawa prenosi na du{e dece, mladih na-
ra{taja.
Svetiteqi su najboqi hraniteqi i pitateqi mladih, a
time i primer svima vaspita~ima i u~iteqima, na svim nivoima
intelektualnog i moralnog uzrasta. Oni su najuticajniji prime-
ri preno{ewa sau~e{}a i milosr|a, znawa i zadataka u `ivotu.
Oni su nepresu{ni izvori i vrela novih istina u duhovnom i
moralnom `ivotu novih pokolewa. To nije samo puwewe glave
podacima i pojavama ovoga sveta. To je bo`anski elektricitet
koji pokre}e srca na qubav i milosr|e, na stvarala{tvo i sa-
radwu sa Bogom, koji pokre}e qudske umove na zdrave i ~iste
misli, ideje i radosti. Tu le`i tajna do`ivqavawa, a ne ispiti-
vawa. Tu le`i tajna neprestanog pewawa na gore i nezasi}enost
od tog pewawa. Osniva~ kineske religije Konfu~ije izlagao je
filosofiju koja govori o putu iz `ivota u smrt � nirvanu. Mu-
hamed je rekao da je taj put sudbina, i ni{ta vi{e. Samo je Hri-
stos, od svih mudraca sveta, pokazao Sebe kao put koji vodi u
`ivot, u visine, u Istinu, i da dobar ~ovek mo`e svakim danom
biti sve boqi i boqi.
248 Besede ££
Da li nauka mo`e biti jedini pravi put?
Neki misle da mo`e. Nauka mnogo poma`e, i weni se rezul-
tati uva`avaju i koriste. Me|utim, nauka ukazuje na ~iwenice,
ali ne i na puteve kako se najboqe koriste moralno, po{teno,
plemenito i duhovno. Isto tako, i politika mo`e pomo}i idu}i
slobodi, vrlini i dobro~instvu, kada je izuzetno dosledna du-
hovnim i moralnim na~elima, Jevan|equ u `ivotu. Ona to ne
mo`e posti}i na na~elima vlastoqubqa, iskori{}avawa siro-
ma{nih i malih, slu`ewem najni`im nagonima qudske prirode,
kao {to smo mi Srbi nedavno do`iveli tu politiku bez jevan-
|elskog duha. Isto, i znawe je uvek korisno � uz umetnost. Pone-
kad se de{ava da Bo`ji rukopis mo`e boqe da ~ita nepismena
starica, nego neki poznati nau~nik i mislilac za svojom kate-
drom! Ovo sve govorim zbog toga da nam se u {kole ne uvla~i se-
kularizam, koji }e uvek re}i da se sve mo`e bez Boga. Imamo br-
zu, pravednu i visoku tehniku, imamo visoke {kole, radio i te-
leviziju, i jo{ mnogo stvari ovoga veka. Me|utim, u Republici
Srpskoj sprovedenom anketom me|u polaznicima veronauke da
odgovore: {ta misle o nastavnom planu i programu iz veronau-
ke, o veronauci kao predmetu, i o nastavniku veronauke kao ~o-
veku i predava~u, dobili smo neverovatno lepe odgovore, prave
bisere i, sve skupa, nema ni jedan postotak u~enika koji su se iz-
jasnili protiv veronauke u osnovnim {kolama. ^ak su mnogi u
starijim razredima osnovnih {kola izjavili kako bi `eleli
nastaviti sa u~ewem veronauke u sredwoj {koli.
Zakqu~ak
I na kraju, za na{u budu}nost Republike Srpske i wenog
celokupnog {kolstva rekao bih i slede}e:
Kada pro|u ovi dani gneva, onda }e ovo ogromno boji{te
biti kolevka novih snaga. Dani gneva jo{ traju, a zatim }e do}i
novo otkrivewe. Kada je Bog na Sinaju silazio na prvi dan Pas-
he, iz gustih crnih oblaka grmeli su gromovi i sevale muwe. Ka-
da je Sveti Duh Bo`ji silazio na apostole u Jerusalimu u pede-
seti dan po Hristovom vaskrsewu, nastalo je {u{tawe silnog
vetra. Tako mora da bude. Novo ra|awe dolazi kroz velike bolo-
ve. Nadajmo se da }e iz ove velike borbe kod nas vaskrsnuti novi
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 249
pogled na `ivot, koji je stole}ima klijao. Bi}e jo{ mnogo
ogromnog rada i oskudica u dobrim pregaocima. Tra`i}e se no-
vi regruti da obra|uju opusto{ena zemqi{ta i qudske du{e.
Tra`i}e se izumiteqi u svim granama nauke; pioniri }e kr~iti
nove puteve u matematici, u prirodnim naukama, u industriji, u
zakonima logike i mi{qewa, u jeziku i umetnosti.
Postoji silna i velika potreba da se revolucioni{u zako-
ni i odnosi dru{tvenog `ivota. Mi Srbi imamo viziju, i hvala
Bogu da gajimo tu viziju preporo|ene dr`ave, u kojoj }e se mani-
festovati u~tivost, lepo pona{awe, pravednost, milosr|e, qu-
bav, smirenost, krotost, trpqewe, pravilno razumevawe stvari
i potreba, slava, duh plemenitog vite{tva, razmene misli i uve-
rewa. Imamo viziju zajednice u kojoj vladaju svetosavska na~ela
ure|ene {kole, starawa o nemo}nima, o odevawu, prehrani, sta-
novima, zdravqu svih. Nadajmo se, zlo~in }e biti bedan, bole-
stan, gladan. Duh istine }e da pro`ima dru{tvo. Ne kaznom i
silom, nego preporo|ewem i slobodno. Svaki ~lan dr`ave, kao i
svaki u~enik osnovne, sredwe i visoke srpske {kole, bi}e od
sveop{te koristi. Imamo viziju da }e kroz {kolu duh vite{tva,
~ojstva i juna{tva, u~tivosti, u~iteqstva, blagodarnosti, i}i u
pravcu negovawa svetosavske duhovnosti, da }e {kola u~initi
na{u op{tu i zajedni~ku narodnu du{u plemenitijom, i donosi-
ti narodno prosve}ewe.
Mitropolit dabrobosanski
250 Besede ££
VLADIKA NIKOLAJ (VELIMIROVI])SRBIMA O RATU I EVROPI
*
Oko pobornika blago~a{}a, odgoniteqa ne~a{}a, nepo-
kolebivog stuba srpskog naroda, trpqivog u napastima,
visokog smirenoumqem, izobli~iteqa gordosti, stra-
dalca nepobedivog, orla visokoparnog, sirotih pomo}nika,
stradalnika ute{iteqa, neznatnih usrdnog slu`iteqa i Hri-
stovog izbranog sasuda � bla`ene uspomene Vladike Nikolaja
(Velimirovi}a), okupismo se danas, pod krovom srpske Duhovne
akademije sv. Vasilija Ostro{kog i Tvrdo{kog u Srbiwu i Bo-
goslovije Sveta Tri Jerarha, izgnane iz svoje matice � manasti-
ra Krke, Dalmacija.
Nisam Vladiku li~no poznavao, ali ono {to sam o wemu
pro~itao i od wega ~itao, slovim Ga: drugim Josifom u napasti-
ma, srpskim Davidom po krotosti, srpskim Ilijom po revnosti,
i srpskim Solomonom po mudrosti, ~ije sam poruke o Bo`i}u i
Vaskrsu slu{ao, putem ameri~kog radija, upu}ene wegovom mi-
lom narodu srpskom u otaxbini.
Okupi nas on: arhijerej, teolog, filosof, istori~ar, be-
sednik, apologeta, kao pisac i mislilac. Okupi nas svojim zla-
tom do koga se te{ko dolazi, ostaviv{i sve drugo postrani.
** *
Vaqda ni{ta tako ne karakteri{e ~oveka kao wegova na-
pisana i objavqena re~. Ta ~udesna i prenosna qudska misao,
odaslata sa dobrom namerom, hri{}anskom, u svojoj razumnosti,
smirenosti i qubavi prema ~oveku, neodoqivo deluje na svako
prijem~ivo srce. Ovaj u Gospodu sluga Boga i ~oveka, pou~iteq
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 251
* Predavawe na dvodnevnom simposionu u ~ast Vladike Nikolaja,
Fo~a-Srbiwe.
u milosti i objasniteq Bo`jih zapovesti, i posle prestavqewa
o sebi sna`no govori. Tek sada dobija jo{ sna`nija krila i ma-
hove. On, dete Bo`je koje se verom poznaje, kome je Gospod nagra-
da pokrivaju}i ga stalno desnicom Svojom, obla~i ga u oklop
pravde i daje mu snagu u borbi sa bezbo{tvom. U istini pro`et
hri{}anskim idealima, rekao bih, stidi se svega onoga {to se
danas doga|a u srpskom narodu i {to se de{ava sa wegovim srp-
skim narodom.
Poznato je da je Filip Makedonski jednom prilikom re-
kao: �Ne postoji grad u Atini ne}u osvojiti koji preko jedne le-
pe hetere ili magarca natovarenog blagom�. Niko me|u gr~kim
velika{ima, pa i u narodu, sem Demostena, nije ozbiqno shvatio
ove Filipove re~i. Podobno ovome, ni doajen na{eg vremena
Vladika Nikolaj, sem re|ih poku{aja kod qudi od pera i nauke,
nije ni prou~en ni dovoqno shva}en. Zbog toga mu do danas nije
dodeqeno mesto u redu srpskih velikana. Ne mislim da do toga
ne}e do}i, jer je ovo prvenstveno posao srpskih intelektualaca,
a narod srpski }e svoje u~initi i puno je ve} u~inio, kao i sa Sv.
Savom � jo{ za `ivota. @elim da ono {to }e se o Vladici Ni-
kolaju danas i sutra ovde re}i, bude dobra potka da mu se {to
pre dâ odgovaraju}e mesto.
Iskreno re~eno, mene veseli {to se u srpskom narodu po-
~elo shvatati ono {ta je najglavnije � {ta nam vaqa ~initi.
Isto tako, {to se shvata, poput na{ih umnih predaka, da i naj-
bogatiji narodi, ukoliko imaju mno{tvo iskvarenih pogleda na
Bo`ju stvarnost neba i zemqe, vaistinu su na rubu propasti.
1. U vezi sa ovim, u delima Vladike Nikolaja ima ozbiq-
nih upozorewa srpskom narodu. Opomiwe ga da se prvenstveno
~uva od bolesti od kojih boluju drugi narodi. Iz wegovih misli
mo`e se i{~itati briga o rodu wegovom, pa kao da i on, poput
drevnih mudraca o Lukulusovim gozbama i najve}im �Bahuso-
vim� raspolo`ewima i terevenkama, pronosi po srpskim zemqa-
ma mrtva~ku lobawu sa natpisom �memento mori�.
On ka`e: �Istorija sveta ima samo dva poglavqa: nehri-
{}anstvo i hri{}anstvo, tj. bolest i iscelewe. Moram te (moj
srpski narode) upozoriti da moj i tvoj `ivot nema dva pogla-
vqa: nehri{}ansko i hri{}ansko.�
Srpski narod mora ~vrsto stati na svoj istorijski put slu-
`ewa Bogu, i ukoliko je skrenuo, mora se povratiti na taj put.
252 Besede ££
Ina~e, bi}e odba~en od Boga kao jevrejski narod, pa mu ne}e po-
mo}i nikakvo zemaqsko carstvo... Treba da sija kao najdosledni-
ji, najizve`baniji i najproslavqeniji sluga Hrista Boga, i da
ostalim narodima slu`i kao primer. Mi podvla~imo: najdosled-
niji, najizve`baniji i najproslavqeniji� (Ep. Nikolaj, kw. 5,
str. 682).
Tako govori sveti koren i jo{ svetija grana iz srpskog sta-
bla, mnogoplodna i izbrana, istiniti izvr{iteq Hristovih za-
povesti.
On nam je zajedni~ka dobit, pastir dobri koji nas ne osta-
vqa. [ta wegova Crkva ka`e kada je re~ o wemu? �Takvi su moje
utrobe sinovi, koje porodih kr{tewem i odhranih mlekom bla-
go~a{}a. On posisa mleko Premudrosti od Gore visoke koju Da-
nilo prorok vide i po~e se u~iti strahu Gospodwem od mladosti
svoje.�
Zaista je on zlatna posuda koja u sebi dr`i Bo`ju mànu.
Procvetao je bogato kao `ezal Aronov i privukao Ute{iteqa
pesmama molitvenim. Gospod ga svetlonosnim u~ini, te postade
iznad ~oveka po revnosti i zato~ewu.
2. Wegova briga je briga ne samo za srpski narod, nego sve-
op{ta, pa govori i o ratu koji mo`e zadesiti srpski narod.
Naro~ito isti~e: �Bezbo`an mir je kolevka novoga rata.
^im nema blagoslova Bo`jeg, stvara se jedan neblagosloveni
mir u svetu. Uzrok budu}eg rata bi}e bezbo{tvo ili otpadni-
{tvo od Boga.�
Zatim daqe veli bla`enopo~iv{i Vladika:
�Govore}i o ratovima, govorim o ratu koji }e do}i, koji }e
biti li{en milosti, po{tewa i vite{tva. Svi ratovi koji su
mogli dati nadahnu}e, bar jednom dobrom pesniku ili jednoj do-
broj pesmi � idila su prema ratu koji svetu predstoji. Jer budu-
}im ratom ne}e se posti}i samo pobeda nad protivnikom, nego
istrebqewe protivnika. Potpuno uni{tewe ne samo boraca, ne-
go i cele wihove pozadine, wihovih roditeqa, dece, bolesnika,
rawenika, zarobqenika, wihovih sela i gradova, stoke i ko{e-
va, `eleznica i drumova. Plamen koji ne misli i ne pravi raz-
liku!
Cifre budu}eg rata prevazilazi}e u svakom pogledu, osim
u pogledu po{te|enih, cifre svih ostalih ratova u istoriji ro-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 253
da qudskog. U toku samog rata bi}e mobilisani i de~aci od 12
godina pa navi{e, i mnoge `ene i devojke.
Rekvizicijom oduze}e se za vojne potrebe sve {to pozadina
bude imala: i posledwi vo, i posledwi kow, i svako drugo `i-
vin~e {to je za jelo ili teret, i sva hrana, sav novac, sva gotovi-
na iz svih banaka privatnih, dru{tvenih i dr`avnih, i sve dra-
gocenosti crkava i manastira, odela, posu|e, i sve {to je od gvo-
`|a, bakra, aluminijuma, gume � ali da i ne govorim o srebru i
zlatu � privatni telofoni, metalne pe}i, brave sa vrata i kapi-
ja, metalni kreveti, metalni ramovi sa slika, ikona i ogledala,
re~ju: sve {to je od metala, od ko`e, od platna, od kau~uka, ili
od ma kakvog materijala koji bude nu`an ratu i ratnicima.
Starci i starice sa sitnom decom i bogaqima osta}e u pra-
znim hladnim ku}ama, sa ambarom i sala{om ispra`wenim, bez
obu}e, bez kai{a, bez posu|a, bez pluga i motike, bez no`a i ka-
{ike. U ku}ama nezabravqenim gladni qudi bi}e u opasnosti od
gladnih zverova. Travicu }e ~upati gde je jo{ bude preostalo od
ogwa ratnoga, greb{}e zemqu i skidati koru...
Jedna naro~ita karakteristika budu}eg rata bi}e bezidej-
nost svih zara}enih strana i me|usobno nepoverewe me|u vojni-
cima pod istom zastavom. Jer taj rat ne}e se voditi u ime vere,
ni u ime slobode, niti u ime otaxbine i nacije, mada }e se to
isticati kao gesla � nego, u stvari, samo u ime mr`we, osvete,
otmice i grabe`i.
No te{ko je jezikom opisati onu burnu i stra{nu no} ispu-
wenu zlo~inom, u`asom i haosom, u koju Evropa sa Amerikom
grede}i vuku sav ostali svet.�
3. Rekav{i sve ovo o budu}em ratu i pomenuv{i u wega
upletenu Evropu, Vladika Nikolaj ka`e: �Ja ne strahujem za sud-
bu Indije i Kitaja. Ja strahujem za sudbu Evrope. Propa{}e kao
Kapernaum. I tamo gde su ponosite kule, bi}e mraviwaci. Gde su
weni bulevari, bi}e trwaci i zmijiwaci. I tamo gde je sada
sramno kliktawe protiv Hrista, bi}e bukawe buqina i vrisak
{akala. Evropa vr{e, vr{e, pa kad ovr{e, ona pome{a kukoq i
p{enicu, pa oboje izbaci iz gumna.�
Na`alost: �Kad mi{qa{e Evropa da je kulturna, ona podi-
vqa. I kad mi{qa{e da sve zna, ona oglupi. I kad mi{qa{e da
je vrlo jaka, ona be{e ni{tavna kao pau~ina.�
I jo{ ne{to blagoupokojeni Vladika naglasi:
254 Besede ££
�Kada se Bonaparta nasmejao svetiwama u Kremqu, i kada
se Pije nepogre{ivim proglasio, i kada je Ni~e javno po~eo
svoju slu`bu Antihristu, tada je sunce pomr~alo na nebu Evro-
pe. Ne jedno, nego da ih je bilo hiqadu, pomra~ili bi se od tuge
i sramote. Jer gle ~uda, {to svet nije video: opet car, ateist
pontifeks i ateist filosof. Osamnaesti vek je vek Pilatov �
osudio je Hrista na smrt. Devetnaesti vek je vek Kajafin � ras-
peo je Hrista ponovo, a dvadeseti vek je vek Sinedriona, sasta-
vqen od Juda kr{tenih i Juda nekr{tenih.� Dakle, kao {to
Ahav zdru`i la`, krv i grabe`, tako i Evropa po~ini bezbroj
bezakowa � zala i ne~ove{tava, sve u ime kulture, ~ove~nosti,
prava ~oveka i drugog. Ona rodi tri zla deteta: darvinizam, ni-
~eizam i marksizam, koja su, zahvaquju}i umnim qudima, zapali-
la ceo svet. To je Evropina razdre{ena klavijatura duha, ure|e-
na ~oveka radi.
Tako sveti Vladika kuka nad ovom jadnom Evropom, kao
prorok Jeremija {to je nekad naricao nad zidinama Jerusalima:
�Svi koji ovuda prolazite, pogledajte i vidite, ima li bola ka-
kav je moj bol�, ka`e: �Od metawa kamena gneva gradovi propa-
daju. Na tebe }e uznegodovati voda morska. Reke }e te naglo po-
topiti. Suprotstavi}e ti se duh sile. Opusto{i}e ti svu zamqu
bezakowem, a zlo~instvo razori}e prestole mo}nih. Slu{ajte
carevi i razumite: upoznajte sudiju krajeva zemaqskih, ~ujte vi
koji upravqate mno{tvom i veli~ate se silom naroda: Dr`ava
vam je od Gospoda data, a sila od Vi{wega.�
Iz ovoga sledi kako je Vladika Nikolaj celog `ivota pleo
venac od �slave Hristove�, a ne qudske. Venac dostojanstva u
Hristu, umesto u`eta Judinog oko vrata svog i drugih.
Ovde se name}e zakqu~ak: wegov kwi`evni rad odre|en je
samo jednim odu{evqewem, jednom `eqom i jezikom: Bogom i
Bogo~ovekom. Wemu je stran relativizam, taj `ivi pesak izdro-
bqenog ~ove~jeg i ~ove~anskog bi}a, tj. put bespu}a i neuravno-
te`enosti duha. Kod wega, na svim putevima stoji Krst � dar ne-
ba zemqi, dar Boga ~oveku, prva `alost i posledwa radost. Kod
wega prioritet ima ne ~ovekoqubivost nego odre|enost, ne ku-
}a na pesku nego na kamenu (sr. Mt 7,24-25), ne lavirint nego sve-
ti Dom, ne ~ovek nego Bog.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 255
** *
Nikolajeve neukalupqene misli samo u jednu nau~nu disci-
plinu, pa makar to bila i teolo{ka, stoje nasuprot svima onim
qudskim zluradim pretresawima. On upu}uje na bdewe, opre-
znost i dalekovidost. Kada odre|uje svojstva ugleda svetog Pra-
voslavqa i wegovog osniva~a Gospoda Isusa Hrista, nije neja-
san i neodlu~an. Stoga nije neosnovana bojaznost po srpski na-
rod ovog srpskog proroka Jeremije onda kada mu mnogi sa svojih
ideolo{kih uverewa {ap}u na u{i da se ostavi svog dosada-
{weg pravoverja i srpskog nacionalnog identiteta. On se boji
i novih opasnosti koja mogu do}i. Zato je celog svog `ivota ta-
ko mnogo govorio o srpskom Pravoslavqu, tj. Svetosavqu i u
wemu o Svetom Savi, najumnijem i najve}em srpskom filosofu.
Mislim, ovo zborovawe i iskazivawe ocena, razume se sa
raznih nau~nih gledi{ta, o Vladici Nikolaju, ima {ta izlo`i-
ti. Moje duboko uverewe jeste da je Bog, promi{qaju}i o Srbi-
ma, poslao Vladiku Nikolaja kao �glas vapiju}eg u pustiwi�.
Poslao ga je da pozove Srbe na pokajawe, na vra}awe svojim pr-
vobitnim duhovnim i bogatim izvorima � svetosavskim, jevan-
|elskim. Wegova dela su dobrodo{la svima, a naro~ito srpskoj
mlade`i. Treba ih ~itati dan i no}. Treba ih {tampati i po
pristupa~noj ceni stavqati na raspolagawe mladima, da se u~e
onome {to }e ih uspe{no voditi kroz `ivot.
Govore}i o ovom Bo`jem svedoku, isku{avanom u `ivotu
kao zlato u pe}i, vidim u wemu hri{}anina srpskog � svetosav-
skog stila, koji se ugledao na svete Bo`je qude. Wegov `ivot i
rad su zaokru`ena filosofija hri{}anskog `ivota. Svojim po-
gledima na nebo i zemqu, na Boga i ~oveka, Vladika je generaci-
jama putokaz i brani~ od svake zabune, kao ki{obran koji {titi
narodnu srpsku du{u, i {ire � od straha i o~aja u vreme te{kih
bura.
Mitropolit dabrobosanski
256 Besede ££
VLADIKA NIKOLAJ (VELIMIROVI]) UNA[EM VREMENU
Po~astvovan sam pozivom, naro~ito zbog toga {to je ov-
de re~ o Arhijereju Srpske crkve za koga je Aleksandar
[meman rekao da je �najeminentniji pravoslavni vla-
dika dvadesetog veka�. Kada je re~ o ~oveku koji je mnogo radio,
uradio, Bogu i svome rodu sa velikom qubavqu slu`io, wegovo
slatko ime u srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi jo{
veoma dugo bi}e neprevazi|eno. Re~e blagoupokojeni o. Justin:
�Zaista, ako ~inite izlet kroz velike svetiteqe Bo`je, kroz
velike svete pisce Crkve Hristove, posle sv. Jovana Zlatousta,
carigradskog svesunca, najbli`i mu je sveti vladika Nikolaj,
sveti Damaskin i jo{ malo wih�.
�Vladika Nikolaj nije bio samo veliki Srbin. On je za sve
pravoslavne qude izraz pravoslavne duhovnosti�, veli [meman.
^ovek je onaj �koji je imao o~i koje pamte vekove�, kako re~e mi-
tropolit Amfilohije i ~ija je �vera kroz iskustvo postala zna-
we� isti~e Sofija Zernov. �On je ~ovek koji je imao naklonost
prema svom pozivu, ostao trajno spreman u svom pozivu. To je
pravi dar od Boga i prava radost je susresti se sa takvim ~ove-
kom�, isti~e Isidora Sekuli}.
Odrekao se ovoga sveta izabrav{i bezbra~nost, poslu-
{nost i siroma{tvo. �Koliko je kao Arhijerej bdio nad svojom
pastvom, isto toliko, i vi{e od toga, radio je na kwizi i spisa-
teqskom poslu. Episkop Nikolaj je i{ao primerom sv. Grigori-
ja Bogoslova, veli sv. Jovan Maksimovi}, pa je ukras i slava
Srpske crkve, ali istovremeno pripada i celoj Pravoslavnoj
crkvi.�
On se mu~i, predaje sebe svakoj bedi, putuje, propoveda, bo-
goslu`i, pou~ava narod, za Hrista boluje i umire u tu|ini. Ni-
{ta od ovoga � wegovu goru}u qubav prema Srbiji, Srpskoj cr-
kvi, srpskoj mlade`i, mona{tvu, bogoslovskom podmlatku, veli-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 257
kim i malim Srbima � nije moglo potisnuti. �On, propovednik
pravoslavne vere, mudri pastir, duhovni vo|a Srbije, stub svoje
otaxbine, apostol pravoslavqa i u daqim stranama, stalno raz-
mi{qaju}i o visokim pitawima, crpeo je mudrost od svuda � iz
nauke, iz prirode, iz doga|aja obi~nog `ivota, ali je najvi{e
prosve}ivao du{u svoju bo`anskom svetlo{}u, hrane}i je Sve-
tim Pismom i molitvom�, napomiwe sv. Jovan Maksimovi}.
Ovaj srpski Josif u napastima, srpski David po krotosti,
srpski Ilija po revnosti, srpski Solomon po mudrosti, okupi
nas danas, on, Arhijerej, teolog, istori~ar, besednik, apologeta,
pisac i mislilac, okupi nas svojim zlatom do koga se te{ko do-
lazi.
Ovaj u Gospodu sluga Boga i ~oveka, pou~iteq u milosti i
objasniteq Bo`jih zapovesti, i posle upokojewa sna`no govori
o sebi. On tek sada dobija jo{ sna`nija krila i mahove. On, dete
Bo`je, koji se verom i znawem poznaje, kome je Gospod nagrada
pokrivaju}i ga desnicom svojom, obla~i ga u oklop pravde i daje
mu snagu u borbi sa bezbo{tvom i krivoverjem. U istini pro`et
hri{}anskim idealima, rekao bih, stidi se svega onoga {to se
danas de{ava sa wegovim srpskim narodom.
U vezi sa ovim ima ozbiqnih upozorewa vladike Nikolaja
srpskom narodu: �U ovo vreme sumwe i smutwe potrebne su nam
dve snage, jedna unutra{wa za odbranu du{e i jedna spoqa{wa za
odbranu otaxbine.� Daqe, opomiwe ga da se prvenstveno ~uva bo-
lesti od koje boluju drugi narodi. �Istorija sveta ima samo dva
poglavqa: nehri{}anstvo i hri{}anstvo, tj. bolest i iscelewe.
Moram te (moj srpski narode) upozoriti na to da moj i tvoj `i-
vot nema dva poglavqa: nehri{a}anstvo i hri{}anstvo. Srpski
narod mora ~vrsto stati na svoj istorijski put slu`ewa Bogu, i
ukoliko je skrenuo, mora se vratiti na taj put, ina~e bi}e odba-
~en od Boga kao jevrejski narod, pa mu ne}e pomo}i nikakvo car-
stvo zemaqsko. Treba da sija kao najdostojniji, najizve`baniji i
najpravoslavniji sluga Hrista Boga, i da ostalim narodima slu-
`i kao primer.� Mi nagla{avamo: �najdostojniji, najizve`bani-
ji i najpravoslavniji�.
Tako govori sveti koren i jo{ svetija grana iz srpskog sta-
bla, mnogoplodna i izabrana, istiniti izvr{iteq Hristovih
zapovesti. [ta wegova Crkva govori o wemu? Evo {ta: �Takvi
su utrobe moje sinovi, koje porodih kr{tewem i odhranih mle-
258 Besede ££
kom blago~a{}a�. Veli: �On posisa mleko Premudrosti od Gore
visoke koju Danilo prorok vide i po~e se u~iti strahu Gospod-
wem od mladosti svoje.�
Zlatna je posuda on koji u sebi dr`i Bo`ju mànu. Procve-
tao je bogato kao `ezal Aronov. Gospod ga svetlosnim u~ini, te
postade iznad ~oveka po revnosti i zato~ewu. Wegova briga je
briga ne samo za srpski narod, nego sveop{ta, pa govori o ratu
koji mo`e zadesiti i srpski narod. Naro~ito isti~e: �Bezbo-
`an mir je kolevka novoga rata. ^im nema blagoslova Bo`jeg,
stvara se jedan neblagosloven mir u svetu. Uzrok budu}eg rata
bi}e bezbo{tvo ili otpadni{tvo od Boga. Jedna naro~ita ka-
rakteristika budu}eg rata bi}e bezbo`nost svih zara}enih
strana i me|usobno nepoverewe me|u vojnicima pod istom zasta-
vom. Jer taj rat ne}e se voditi u ime vere, ni u ime slobode, ni u
ime otaxbine i nacije, � mada }e se to isticati kao gesla � nego,
u stvari, samo u ime mr`we, osvete, otmice i grabe`i.� Toliko
o ovoj neprijatnoj pojavi po srpski narod o kojoj sveti Vladika
naro~ito govori, i to proro~ki.
Iz ovoga i mnogo ~ega drugog {to je Vladika govorio i
u~io druge sledi: Vladika Nikolaj je celoga `ivota pleo venac
dostojanstva u Hristu � venac �slave Hristove�, umesto u`eta
Judinog oko vrata svog i drugih. Ovde se name}e zakqu~ak: we-
gov kwi`evni i svaki drugi rad odre|en je samo jednim odu{e-
vqewem, jednom `eqom i jezikom: �Bogom i Bogo~ovekom�. We-
mu je stran relativizam, tj. put bespu}a i neuravnote`enosti du-
ha. Kod wega na svim putevima stoji Krst, dar neba zemqi, dar
Boga ~oveku, prva `alost i posledwa radost. Kod wega prven-
stvo ima ne ~ovekoqubivost nego odre|enost, ne ku}a na pesku,
nego na kamenu, ne lavirint nego sveti Dom, ne ~ovek nego Bog.
I na kraju, sa svojom neznatnom duhovnom brazdom na{ao
sam se kao poslenik danas na velikom delu setve. Da li sam sa
ovo ne{to siroma{nih misli opravdao va{a o~ekivawa, vi ra-
sudite.
Mitrololit Nikolaj
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 259
260 Besede ££
JOVAN DU^I]^ovek vere u Boga
*
On ne spada me|u one qude koji potpisuju stranice krat-
ke i malodu{ne, boje}i se Carstva nebeskog a qube}i
carstvo zemaqsko. On se nije bojao Carstva nebeskog
kome nije mogao sagledati po~etak, niti carstva zemaqskog {to
mu nije mogao sagledati kraj. Od detiwstva pa do kraja `ivota
Bog ga je u~io da su slast i wen ponor obu~eni u isto ruho. Pri-
jateq carstva zemaqskog ceni samo brz uspeh, i za wega su uto-
liko ve}i i zna~ajniji ukoliko su jeftinije dobijeni. A Du~i}?
Ne spu{ta svoj prst u hladni i tu|i pakao, niti okre}e svoje
o~i od toplog lica Gospodweg. Kwiga srca wegovog stalno mu je
na kolenu, ~ita je, i svaki beli dan veliki je za wega. On se u
wemu svojim spisateqskim nadahnu}em moli: �Poka`i mi, Go-
spode, put svoj, i po}i }u istini Tvojoj; u~ini neka se mili srcu
mojem bojati se imena Tvoga. Slavi}u Te, Gospode Bo`e moj,
svim srcem svojim, i po{tova}u ime Tvoje doveka� (Ps 85,11-12).
Desi li se, a de{avalo se wegovom narodu srpskom, da se
svim bi}em svojim ustremi na odbranu pravde, ostavqeni i po-
rugani od sviju, mr{avi i ismejani. On je stajao uz narod svoj us-
pravno i postojano, i time se privoleo Carstvu nebeskom. Pe-
vao je u onoj uzbudqivoj pesmi �Ave Serbija�:
Ti si znak u nebu i svetlost u no}i,
Kolevko i grobe, u ode}i sunca;
Ti si gorki zavet stradawa i mo}i,
Jedini put koji vodi do vrhunca.
Cene}i tu stvar u du{i svojoj, uvideo je nesagledivi sjaj ve-
re svoje u Boga, ni~im na zemqi zamenqiv. Cene}i vrednost svo-
je duhovnosti, ovaj kwi`evni genije napisa:
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 261
* Predavawe povodom prenosa Du~i}evog tela u zavi~ajno Trebiwe.
Zna}e da je samo ona zemqa svetla
Gde nikad jo{ nije pala suza srama;
Gde su deca na ma~ ime oca metla
[to `ivi u himni i u molitvama.
Tako, vera u Boga, po wemu, ne stari u grobu, no se podmla-|uje. To se na vidan na~in de{ava danas povratkom Du~i}a u�Domaju� svoju. Vaskrsavaju brojni kvaliteti Du~i}evi kao iz-vanrednog pesnika, proznog pisca i diplomate. Duh wegov iza-{ao je iz sveta ovog `ivota i ovozemaqskih stvarnosti. Oslo-bo|en svega li~nog (subjektivnog), pevao je o ve~nim i neprola-znim istinama. Na taj na~in uspeo je da se oslobodi od raznihstrasti i bolova dav{i nam pesme pune mira i lepote. To mo`esamo veliki duh ~ovekov, koji je dar Bo`ji i koga Bog stalnopotpoma`e i bogati. Zato wega interesuju: ra|awe i umiraweose}awa, trag i pusto{ koji velike emocije ostavqaju za sobom.On vi{e peva pred dolazak qubavi, a jo{ vi{e o du{i, nego {topeva o qubavnoj sre}i i jadu. Wegove ideje i ose}awa, pore|ewai metafore, duhovitost i filosofska ose}awa, sposobnost daozna~i vrednost svakom ose}awu, duboko razmi{qawe i unutra-{we posmatrawe, a zatim i spoqa{wa forma � to su Bo`ji da-rovi koje je on posedovao u izobiqu za svoju inspiraciju.
Govorio je sveti prorok Jeremija o inspiraciji: �I rekoh:ne}u ga vi{e pomiwati... ali bi kao ogaw razgoreo i zatvoren ukostima mojim, i umorih se zadr`avaju}i ga, i ne mogoh vi{e�(Jer 20,9). Tu Bo`ju mo} svaki ~ovek, kome je Bog podario mnogedarove, ose}a u sebi da putem re~i i spisateqstva iznosi na tr-pezu onu duhovnu hranu qudima koji se hrane mi{qu, re~ima idelima. �Ja ne mogu da pi{em dok se ne okru`im kwigama, i dokmi sve stvari oko mene svojim ukusom ne dadu duhovnog mira�,veli Du~i}.
On zna, hri{}anska religija se do`ivquje i do`ivqena jeonda kada sama po sebi postaje razumqiva. Izgovorila su Bo`jausta: �Ko ~uva `ivot svoj, izgubi}e ga; ko izgubi `ivot svoj Me-ne radi sa~uva}e ga�. Ovo je velika misao Bo`ja i odnosi se narazna vojevawa u ~ovekovom `ivotu. Ko ovo razume, taj }e biti ustawu ovo do`iveti i pre`iveti. Ovo je tajna Jevan|eqa, doHristovog dolaska qudima u potpunosti nepoznata. Ona je u srp-skom narodu do`ivqena i posvedo~ena mnogo puta od Kosova pado danas. U svojoj istoriji srpski narod mnogo puta je gubio ovo-zemaqske ugodnosti Carstva radi nebeskog. On je gr~evito ~u-
262 Besede ££
vao i isticao svoje nebeske ideale, gde je uvek vrhunio Bog iKrst Wegov. Da to nije ~inio, ne bi opstao, bio bi zga`en bezodbrane, {to je stra{no i pomisliti.
Iz takvog naroda je ponikao i slavni Du~i}. Bilo je wemujasno � treba se verom privoleti Bogu `ivome i istinitome, ato zna~i ispuniti celokupnu veru hri{}ansku. Ta vera je danaspotrebna rodu na{em, kao {to je potreban i povratak Du~i}a urodno mu Trebiwe. Ta vera ozna~ava i Hrista koji dolazi, pobe-|uje i pobedilac je. Ona na svojim krilima donosi Jovana Du~i-}a. To je istorijska stvarnost, kao {to je i on istorijskali~nost, naro~ito u istoriji srpske kwi`evnosti. Ko ume da~ita ove doga|aje, vide}e da je u wima ~itav Zakon Bo`ji, jer ni-{ta se ne de{ava bez voqe Bo`je, a duhom se ~ita. Kao {to jesloboda redak gost u ovom svetu, tako se jednom de{ava da se ovaj~ovek vra}a ku}i svojoj. Sazidana na kostima mu~enika, veliko-mu~enika, umnih qudi velikog duha, ova zemqa treba i daqe daostane zemqa Bo`ja, u kojoj }e se slaviti i blagosiqati: misli-ma, re~ima i delima velikih qudi srpskog naroda kako su to ~i-nili na{i sveti preci.
Tako, Du~i} }e postati i postao je veliki mislilac, pe-snik, prozni pisac i diplomata u trima najve}im molitvama `i-vota i umetnosti: o Bogu, Qubavi i smrti. Pojam Boga kod wegaje sa Qubavqu, to jest sa Bogom Qubavi � Gospodom Hri-stom-Bogo~ovekom. Bog je za wega Istina srca. Zato Ga ne}e ine mo`e ubiti razum, a misao o Bogu me|u qudima nesta}e samoonda kada ~ovek grehom padne nisko. Grehom se udaqava od Boga,od sebe i od svih ostalih qudi. U ovom svetu, prepunom te{ko}ai zala, Du~i} ose}a mo}nu ruku Bo`ju koja ga vodi i {titi kadgod je to bilo potrebno. Bila mu je uvek potrebna, jer je Gospodrekao: �Bez Mene ni{ta ne mo`ete ~initi� (Jn 15,5), i: �AkoGospod ne sazida dom uzalud se trude zidari� (Ps 126,1).
Znaju}i da je vera wegova takva jevan|elska vrlina koja uwemu neprestano radi i ~udotvori, on se molitveno obra}a Bo-gu svome:
Gospode, koji me poseja i zali,
Za{to bejah nu`an u svetu i puku?
Pro|oh put i videh sve sem Tebe. Ali
Kad god moj brod nagne, na|em Tvoju ruku!
(Pesma o Bogu)
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 263
Du~i}a je zaokupqala jedna tu`na i velika misao: Narodu
mome nije odredio Bog da ide pli}akom, nego velikom dubinom `i-
vota, kojom je plovila na{a narodna la|a kroz sve vekove na{e
istorije. Oluje su je tukle sa svih strana, ali je nisu mogle razbi-
ti. Na{om la|om nije upravqao fantasti~ni Neptun, nego istin-
ski za nas postradali Bog � Bogo~ovek Hristos. Na{i sveti preci
polo`ili su sudbu svoju u Wegove ruke, a On nas je vodio sli~nim
putem kojim je i{ao On dok je bio na zemqi. Uskom i trnovitom
stazom vodio nas je, da bi nas u~inio pri~asnicima svojih muka i
svoje slave. Ho}emo li se sada u~iti u {koli onih koji su se
br~kali u pli}aku kraj obale? Ne, jer dok smo stradali, mi smo }u-
tali, a }utawe je put mudrosti, gomilaju}i narodna stradawa i bo-
love pod krst Wegov. Da, wegove pesme u Americi nisu vi{e pesme
radosti i bleska, nego tuge i molitve. U osami on peva:
Samotan svuda i pred svima u strahu
Stranac u svome telu i svetu,
I smrt i `ivot u istom dahu
Ve~no van sebe tra`e} svoju metu.
Bog je uzdanica wegova kojim se srpski narod pro~i{}avao
i me{ao sa nebesima. Pevati Bogu, vrhovnom predmetu svega pe-
sni{tva, �Ocu poezije�, kako veli Wego{, jeste genijalni vizi-
onarski nagon svih velikih svetskih pesnika. Takvim pevawem
ostali su besmrtni u svetu: Valmiki u Indiji, Lao-tce u Kini,
Homer u Jeladi, Dante u Italiji, Milton u Engleskoj, pisac
�Lu~e Mikrokozme� me|u Srbima, Du~i} sin Vojvodine Svetog
Save. On pita ko je ~ovek? i kakva mu je bo`anski zadatak? i od-
govara:
Gospod me seja celom {akom
U ~asu svetlu i golemu,
Da budem jutro danu svakom
I Wegov glas i kqu~ u svemu!
Ali on ne zaobilazi izvra}enost lika Bo`jeg u ~oveku, pa
se molitveno obra}a Bogu svome:
Jesmo li kao iskonske sate
Nalik na Tvoje obli~je i danas?
Ako nismo, kakva tuga za nas;
Ako li jesmo, kakva beda za Te.
264 Besede ££
Dubok u misli i jasan u veri u Boga, ispoveda se pesnik iz
dubine du{e svoje:
Ja od Tebe se nikad nisam odvajao,
Stoga i ne bih samac u dnu svih osama.
Zbog Tebe sam se kleo i za Te kajao
Kad padne gorsko ve~e po gorskim kosama.
U ma{ti sam Ti svud crkve zidao
I na molitve sam Tvoje u zvona zvonio,
Za Tvog blagog Sina i ja sam ridao
I |avola sam crnog s krsta mu gonio.
Tako ovaj pesnik, kwi`evnik i diplomata veran Bogu, raz-
mi{qa i ophodi se u `ivotu. @ivot bi se wegov mo`da mogao po-
deliti na tri dela, mewaju}i svoj stav prema svetu i `ivotu. U
prvom periodu svog `ivota, na svet je gledao veselo, u drugom �
zabrinuto, a u tre}em � tragi~no, prime}uje bla`ene uspomene
vladika Nikolaj (Velimirovi}). Nije voleo da govori o staro-
sti, pa bi u delu �Blago cara Radovana� rekao: �Starost ~ovekova
po~iwe gde svr{ava ~ovekovo odu{evqewe�. Imao je tri otaxbi-
ne: kao pesniku bila mu je otaxbina celi svet, kao rodoqubu Sr-
bija, a kao ~oveku Hercegovina. Hercegovina ga rodila, Srbija
duhom zadojila, svet ga o~arao u mladosti i razo~arao u starosti.
Kako je ~udna ta mala zemqa Hercegovina? Dala je mnogo velikih
qudi: svetaca, junaka, mudraca, pesnika, prosvetiteqa, umetnika
u zanatstvu, ve{taka u poslodavstvu, nau~nika i dr`avnika, sve u
vi{em stilu, konstatuje opet blagoupokojeni vladika Nikolaj.
Tu u Hercegovini se obistinila re~ Wego{eva:
Iz grmena velikoga, lavu iza}i trudno nije,
U velikim narodima, geniju se gnezdo vije.
Du~i} je bio ne samo pesnik, nego i pesma sam po sebi. Pod
svoje stare dane, u tre}em periodu svoga `ivota, po~eo se okre-
tati od {irokog sveta zemqi Srbiji i svojoj rodnoj Hercegovi-
ni. To je po~eo od propasti Jugoslavije pa do smrti 1943. godine
u Geri, u Americi. U ovom periodu rvao se sa grubom stvarno-
{}u sa kojom se wegov narod oduvek rve. Krvava tragedija srp-
skoga naroda odigrava se pred wegovim o~ima. Tu vidi kako sva-
ku kap otaxbinskog mleka pla}a svojom krvqu.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 265
Mi smo tvoje trube, i vali
Tvog ogwenog mora i sun~anih reka,
Mi smo, dobra majko, ono {to su dali
Svagda kapqu krvi za kap tvoga mleka.
Sada se sav u celini povra}a svome narodu i svojoj Crkvi.
Po wemu, Bog i narod � to su dve velike stvarnosti, sve ostalo
je sitnica, la` i licemerstvo. On je sada licem u lice stajao
pred ovim dvema stvarnostima: Bogom i narodom, do{av{i do
uverewa da je narod wegov pesnik nad pesnicima, mudrac nad mu-
dracima, junak nad svim junacima. Narod wegov je tvorac ogrom-
nog duhovnog blaga. Wegov narod je kao gora koja uzdi`e pesni-
ke, kwi`evnike, diplomate, genije koji su dostigli do Boga i
narodne du{e. Do`iveo je Evropu po drugi put kao klanicu i
mu~ionicu qudi. Kao otvorenu krvavu borbu izme|u dr`ava, ko-
je su stavqale Bo`ju veru i narodnu slobodu na vrh svih vredno-
sti u svetu, nazvav{i ovog drugog idola demokratijom, a srpski
narod je suzama i danima krvqu ispisivao re~i: �Za Krst ~asni
i slobodu zlatnu�. Zaista, sva hri{}anska demokratija svodi se
na ovo nekoliko izre~enih re~i. Tako, ~im je srpski narod po-
{ao putem hri{}anske demokratije, ku}e su im bile ispuwene
vriskom majki i piskom dece pred neumitnim ubicama. Kao ra-
weni lav, prezrev{i svoje godine, Du~i} je ustao u odbranu na-
roda sna`nom prozom i molitvenim obra}awem Bogu. To je veru-
ju}eg Du~i}a posledwa poezija. Napisao je ovu misao: �Nije mo-
gu}e voleti paganizam i biti savr{eno dobar hri{}anin�.
On je pravi ~ovek i sa wim je Bog. Shvatio je � kada ima veru
ima sve. Ako ho}e da budu svetli i silni, razumni i radosni, bi}e
snaga u ovom raslabqenom vremenu, gde je mno{tvo raslabqenih
du{a i prqavih karaktera. ^ista snaga pobe|uje samim tim {to
postoji. Shvatio je da ~ista vera vodi ~oveka i uvodi u klijet
Bo`ju koji mu re~e: �Ne boj se, budi ~ovek, ja sam s tobom�. Nagla-
sak je na jednome i uslov je jedan: �budi ~ovek�, a to je moralno nao-
ru`awe. To naoru`awe daje jedino Crkva � Bogo~ovekom u Crkvi,
a to su: vera, molitva, post, ~istota, rodoqubqe, strah Bo`ji, po-
{tewe, hrabrost. Sve to je imao ovaj veliki sin kr{evite Herce-
govine, zadojen ovim Bo`jim mlekom u hramu ro|ewa, prosve}en u
hramu saznawa � {koli i osve}en u hramu moralnog osve}ewa �
Crkvi.
266 Besede ££
ULOGA SVETOG SAVE U STVARAWUSRPSKE KWI@EVNOSTI
*
Po~eci srpske kwi`evnosti
Sa o`ivqenom politikom Vizantijskog carstva prema
Slovenima stekli su se uslovi u 9. veku za te{we pove-
zivawe slovenskih naroda sa vizantijskom civilizaci-
jom. Srbi su primili hri{}anstvo izme|u 867. i 879. godine, de-
setak godina posle Bugara. Sa kwigama i bogoslu`ewem na slo-
venskom jeziku utemeqena je stara srpska kwi`evnost.
Sveta bra}a Kirilo i Metodije, snabdeveni neophodnim
bogoslu`benim kwigama koje su sa gr~kog preveli na slovenski
jezik, u Moravskoj su uveli slovensko bogoslu`ewe, razvili or-
ganizaciju slovenske Crkve, nastavili i pro{irili svoj rad na
prevo|ewu kwiga. Pored svih napora na delu {irewa Re~i
Bo`je, morali su se nositi i sa sna`nim otporima frana~kog
sve{tenstva.
�U staroj i zaboravqenoj ohridskoj prosve}enosti stvore-
na je prva na{a prosveta u srpskim zemqama, najvi{e `ivotom i
radom Nemawi}a. Na osnovu slovenske sredwovekovne kulture,
koja je od [are doprla do Kijeva, prosve}enost kod Slovenaca,
Hrvata, ^eha, Poqaka dobila je slovenske crte tek docnije, u
dugim te{kim narodnim borbama�, pi{e Milo{ Crwanski.
A jedan od krsta{kih izve{ta~a pisa}e o Srbima: �Srbi su
divqi i razbojni~ki, wihova zemqa je brdovita, pusta, bez pute-
va�, a Vilhem Tirski bele`i: �To je neobuzdan i neobrazovan na-
rod�, dok u isto vreme ka`e da su Srbi �hrabar i ratoboran na-
rod�.
Dakle, glavni tok slovenske kwi`evnosti, koji je prodro u
srpske zemqe, }irilometodijevske tradicije struji prvenstveno
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 267
* Izlagawe na Simpozijumu odr`anom u Srbiwu, na temu �Pravoslavni
duh u srpskoj kwi`evnosti�.
preko Ohrida. U tom pogledu presudno }e za srpsku kwi`evnost
biti razdobqe od 10. do 11. veka, pa ~ak i preko mawe poznatih
srpskih prepisa i srpskih rukopisa od 12. do 13. veka. �Moglo bi
se re}i, ka`e Crwanski, da se vizantijska prosve}enost ocrtava
kod Srba tek od 11. veka, kad se ta plemena spu{taju u plodne do-
line Metohije i u skadarsko primorje. U isto vreme, tu jako uti-
~e latinska kultura, preko biskupa Skadra, Bara, Budve i Ulci-
wa.� Me|utim, po svojoj nameni staroslovenska kwi`evnost je
mogla izvr{iti svoju ulogu me|u Srbima pod uslovom da se pri-
lagodi jeziku srpskog naroda. Sve {to je stizalo u Dukqu, Hum i
Bosnu, kao i sve {to je moglo da bude u Ra{koj do 12. veka, sve je
to moralo da u svojoj ranoj fazi pro|e ra{ko podru~je.
Tekstovi iz dukqansko-zetskog kraja, makar i oskudni, sa-
~uvali su tradiciju tekstova nastalih u 10. i 11. veku na tome te-
renu i svedo~e o stupwu obrazovawa, pismenosti i kwi`evnom
ukusu, dok }e o tekstovima prvih poznatih pisaca slede}eg raz-
dobqa, Svetog Save i Stefana Prvoven~anog, biti govora ne-
{to kasnije.
Kad smo ve} u dukqansko-zetskom podru~ju, sa~uvalo se ne-
{to originalnoga srpskog kwi`evnog stvarala{tva. Pred kraj
12. veka pojavquju se Letopis popa Dukqanina i @itije svetog
Jovana Vladimira. Daleko zna~ajniji spomenik u dukqan-
sko-humskoj oblasti predstavqa Miroslavqevo jevan|eqe, pisa-
no za humskog kneza Miroslava, brata Nemawinog, oko 1185. go-
dine. Ovaj spomenik je ujedno, po svom pravopisu, prvi i skoro
jedini predstavnik tzv. �zetsko-humske {kole�. Naro~ito je
zna~ajan kao dokaz prethodne razvojne pisarske, kaligrafske
tradicije u Zahumqu, ali jo{ vi{e kao spomenik koji otkriva i
razja{wava poreklo bezmalo sve }irilske pismenosti u sredwo-
vekovnoj Bosni. Miroslavqevo jevan|eqe je va`no i po tome
{to u sekcijama dijaka Grigorija otkriva ve} razvijene osobine
jedne nove srpske ortografije � pravopisa. To je ona spona koja
vezuje Hum, a preko Huma i Bosnu, sa ostalim srpskim zemqama
i kwi`evnim centrima koji su se morali na}i du` ~itave lini-
je glavnih komunikacija preko Rasa i Prizrena na Kosovu, kao i
manastira od Skopqa do Svete Gore.
268 Besede ££
Uloga Svetoga Save u stvarawu srpske kwi`evnosti
Sa stvarawem jedinstvene dr`ave Nemawi}a nastaje nova
epoha u istoriji stare srpske kwi`evnosti. Ona se sad osamo-
staquje pisawem sopstvenih dela na srpske teme. Ma koliko
sredwovekovna poetika isticala u prvi plan univerzalne vred-
nosti, ono {to je op{te i ono {to je iznad pojedinca, u nema-
wi}koj dr`avi javqaju se sna`ne autorske li~nosti, pisci, ~ija
dela nose i obele`avaju wihov rad, i dr. Novo razdobqe, koje
po~iwe prvih godina 13. veka, obele`eno je utvr|ivawem i
normirawem tzv. ra{ke redakcije staroslovenskog kwi`evnog
jezika, iza ~ega stoji odre|en razvoj pismenosti. Stoji veoma
`iva prepisiva~ka delatnost, razvoj kwi`evnosti, intenzivni-
ja prevo|ewa sa gr~kog i sastavqawe originalnih dela. To se za-
pravo de{ava u ra{kim sredi{tima i u novom svetogorskom
srpskom centru � manastiru Hilandaru.
Ovo se sve ponajvi{e odvija trudom Svetoga Save i razvojem
autokefalnosti srpske Crkve. �Sve {to je Sava napisao�, po mi-
{qewu dr Milana Ka{anina, �ostalo je u orbitu wegovog organi-
zovanog i zakonodavnog rada i imalo je odre|eni crkveni i dr`av-
ni ciq.� Tek tada srpska kwi`evnost dobija onu svoju sadr`inu
koja }e je u~initi ravnopravnim i aktivnim u~esnikom u kwi`ev-
nom `ivotu pravoslavnog slovenskog sveta. Otud je 13. vek ne samo
nova nego i glavna etapa u konstituisawu srpske sredwovekovne
kwi`evnosti. Tada su polo`eni temeqi celokupnoj srpskoj kwi-
`evnosti i pokazan smer duhovnog razvoja. Ta etapa se zavr{ava
ne{to pre kraja stole}a normirawem ra{ke ortografije u pisme-
nosti i zaokrugqivawem stvarawa `itija i slu`bi.
Do kraja 13. veka nastaju kwi`evna sredi{ta rane nema-
wi}ke Srbije � Hilandar, Studenica, @i~a, Mile{eva, Pe}. U
toku pomenutog veka, srpska kwi`evnost nastoji da uhvati ko-
rak sa vizantijsko-slovenskom literaturom, da se prikqu~i we-
noj zajednici. Motiv rada nalazi se u stvarawu sopstvenih pra-
voslavnih kultova, svetorodne dinastije i autokefalne Crkve.
Za ulazak u vizantijsku i evropsku civilizaciju sredweg veka
bila je neophodna ne samo svoja, nezavisna dr`ava i samostalna
autokefalna Crkva, nego i svoj ulog u op{tu, hri{}ansku kul-
turu toga sveta i vremena. Bilo je potrebno ovo svoje u~e{}e u
svetosti, u jednoj vi{oj duhovnoj zajednici, u kojoj bi srpski na-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 269
rod bio zastupqen preko svojih qudi. Otuda je sopstvena kwi-
`evnost bila neophodna za dru{tvenu i nacionalnu samostal-
nost. Bilo je neophodno da �osvetli onda{we prosvetno stawe,
visinu razvitka i pravac umne radwe u staroj srpskoj kwi`ev-
nosti�, veli \or|e Trifunovi}.
Kwi`evnost je, pre svega, shva}ena i pokazuje se kao jedin-
stvena celina u kojoj su svi elementi povezani kako u istoj vre-
menskoj ravni, sinhroni~no, tako i dijahroni~no, u toku vreme-
na. To zna~i da su `anrovi me|usobno povezani u jedan skladan
sistem, ~ine}i jednu celinu za sebe, obele`enu veoma visokim
stepenom unutra{we me|usobne komunikacije. To je komunika-
cija izraza, figura i op{tih mesta, iz jednog dela u drugo. Ti
elementi ozna~avaju tu grupu kao `anr, sa posebnom porukom i
funkcijom. Iz tog daqe proizlazi dijahroni~na, vertikalna po-
vezanost sistema, ne samo u tradicionalnosti izraza, u pona-
vqawu i odr`avawu stila, u idealu nepromenqivosti, nego i u
do`ivqaju kwi`evnog nasle|a kao jedinstvene celine. Pored
ostaloga, to je onaj momenat koji je zaslu`an {to je sredwove-
kovna srpska kwi`evnost za sve vreme svoga postojawa, od dese-
toga do sedamnaestoga veka, bila izvanredno delotvoran ~ini-
lac u stvarawu kulturnog identiteta srpskog naroda. Treba is-
ta}i: stara srpska kwi`evnost temeqi se jo{ na pogledima i za-
konima onoga vremena, kada je u svoje osnove ugradila glavna ra-
nohri{}anska dela od 1. do 3. veka i ranovizantijsku kwi`ev-
nost od 4. do 6. veka. Prihva}ena preko Crkve kao svoja i presa-
|ena na srpsko tle, ova dela su osnovna stvarala~ka na~ela lepe
srpske kwi`evnosti.
Dr Milan Ka{anin ka`e: �Istinskoj kwi`evnosti i ori-
ginalnom stvarala{tvu od onoga {to je Sava napisao, pripada u
svemu stotinak stranica. Ali mali obimom originalni spisi
Savini jesu vanredno zna~ajni � po vremenu svog postanka, po
svedo~ewu o qudima, po misaonoj sadr`ini, po dubini ose}awa,
po kwi`evnim vrlinama. @ivotopis Nemawin, koji je Sava sa-
stavio u presudnim trenucima narodnoga i svog `ivota, ide me-
|u najsadr`ajnije i najboqe napisane spise na srpskom jeziku.
On je svetske vrednosti.�
Dakle, ulogu za~etnika ovakve, osamostaqene srpske kwi-
`evnosti u 13. veku ima nesumwivo Sveti Sava, najmla|i Nema-
win sin, tvorac i prvi arhiepiskop srpske Crkve (1175-1236).
270 Besede ££
Wegovi biografi slo`no isti~u naro~itu zaokupqenost Rastka
Nemawi}a kwigom. U wegovoj lektiri � a ona se mo`e prepo-
znati u delima {to ih je za sobom ostavio � nalaze se ne samo je-
van|eqa, apostoli, parimejnici, a pogotovo Psaltir, nego i du-
hovna {tiva Prologa, paterika, sigurno Lestvica Jovana Sinaj-
skog, besede ranovizantijskih crkvenih otaca, pre svega Svetog
Jovana Zlatousta, Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i dru-
gih. Nalazila se i crkvenopravna literatura, bar u onoj verziji
Zakona sudnog, za koju se veli da ju je sa vizantijske Ekloge pre-
veo jo{ Metodije Solunski uo~i moravske misije 863. godine.
Boravak u Svetoj Gori omogu}io je monahu Savi da pro{i-
ri krug svoje lektire onim kwigama koje su imale veliku prime-
nu kod svetogorskih monaha. Smisao za organizaciju manastir-
skog `ivota sigurno govori o Savinom {irokom poznavawu li-
turgijske i mona{ke kwi`evnosti u gr~kim tipicima, a naro~i-
to u velikim himnografskim zbornicima kao {to su oktoisi,
triodi, mineji. Odnos prema kwi`evnosti ogleda se i u Savi-
nim tipicima � manastirskim ustavima, gde je ~itawu kwiga u
biblioteci dato va`no mesto u duhovnom `ivotu monaha, a mo-
`da jo{ vi{e u stvarawu prvih srpskih biblioteka, koje se bar
donekle mogu rekonstruisati, kakva je bila biblioteka mana-
stira Hilandara, osnovana kao i manastir 1198. godine.
Spisi Svetoga Save
Prva Savina dela su posve}ena isposni~kom manastirskom
`ivotu: Karejski tipik i Hilandarski tipik. Tipik sadr`i
propise za duhovni `ivot u manastiru i organizaciju raznovr-
snih slu`bi manastirske zajednice. Sa mawim prilago|avawem,
Sveti Sava je ovaj tipik (Hilandarski) propisao i manastiru
Studenici 1208. godine. To je Studeni~ki tipik, sa~uvan u ru-
kopisu iz 17. veka. Crkvenopravnim delima prikqu~uje se i Sa-
vina kodifikacija Nomokanonskog prava - Krm~ija. Liturgij-
ske propise sadr`i i Ustav za dr`awe Psaltira, koji je Sava,
mo`da, preveo sa gr~kog, a mo`da je, kao i u slu~aju Krm~ije,
bio samo pokreta~ i organizator, pa i nadzornik prevo|ewa.
Kwi`evnosti se pribli`ava i Savino Pismo igumanu Spirido-
nu, upu}eno sa jednog od dva pokloni~ka putovawa u Svetu Ze-
mqu 1229. ili 1234-1235. godine.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 271
Neka mi bude dozvoqeno navesti slede}e misli kwi`evni-
ka Bo`idara Kova~evi}a o kwi`evnom radu Svetoga Save.
�Osniva~ manastira, organizator crkvene samostalnosti,
ustrojiteq bogoslu`ewa, dr`avnik, savetnik i predstavnik
vladara, svetiteq koji je dovr{io hristijanizaciju Srba, sve je
potrebno ovo pomenuti kada je re~ o kwi`evnom radu Svetoga
Save. Na prvi pogled, kraj tolikih podviga i dela Svetoga Save,
wegova spisateqska delatnost izgleda sporna. Ali ona je u stva-
ri velika i zna~ajna kao i sve ostalo {to je ~inio. Sveti Sava
je prvi srpski pisac po vremenu, a i po vrednosti. Da je pisac sa-
mo navedenih radova, Sveti Sava zaslu`uje, kao prvi original-
ni kwi`evnik, da mu se sa~uva spomen kroz ovih sedam vekova,
koliko je proteklo od wegove pojave, pi{u}i o posledwim ~aso-
vima wegovog prepodobnog oca:
�Dvanaesti dan toga meseca (februara) videh ga kako se
priprema da ode i govorah mu: "O bla`eni gospodine Simeone,
evo ve} sprema se ishod tvoj i pokoj ve~ni; i slu{ao sam kako si
ve} blagoslovio potomke svoje, ali te molim da mi da{ svoj po-
sledwi blagoslov". A on podi`e ruke i po~e govoriti sa suzama:
"Bo`e na{... sa~uvaj ih i ukrepi u dr`avi biv{eg vladawa mo-
ga... I {to sam im zapovedio onda, neka im je zapovest i sada: Bu-
dite u qubavi me|u sobom, a ko ne poslu{a i odstupi od ove moje
zapovesti, gnev Bo`ji neka satre wega i seme wegovo." A ja na
sve to rekoh: Amin.� Zatim daqe pi{e:
�Istoga mi dana re~e: "^edo moje, prinesi mi svetu Bogoro-
dicu, jer sam se zavetovao da pred wom ispustim du{u". Po{to i
to bi izvr{eno, nasta ve~er, re}i }e mi on: "^edo moje, u~ini qu-
bav pa mi obuci rasu u kojoj }u se pogrebsti, i uredi sve na meni
po svetom na~inu, kako mi vaqa za pogreb. I prostri po zemqi
rogozinu, pa me polo`i na woj. I metni mi pod glavu kamen da na
wemu le`im, dokle mi ne prispe pohod Gospoda, koji }e me uzeti
odavde." I ja ispunih sve kao {to mi be{e zapovedio.�
�I svi mi gledasmo, gorko pla~u}i, takvu neizre~enu Bo`ju
milost na ovome bla`enome starcu... i vaistinu, draga bra}o moja
i oci, be{e ~udo gledati gde kao tu|inac, ubog, obavijen u rasu,
pru`en na zemqi po rogozini s kamenom ispod glave, svima se
klawa, svima umiqava i od svih i{te opro{tewe i blagoslov �
onaj koga su se bojali i od koga su treptali na sve strane.�
272 Besede ££
�I kad nasta no}, svi se oprosti{e i blagoslovi{e i wega,
pa se razi|o{e po kelijama da slu`bu tvore i da malo otpo~inu.
A sa sobom zadr`a mene i jednog jereja te ostasmo sa wim svu
no}. I kad prispe ~as pono}ni, bla`eni se starac umiri, a po-
sle toga ni{ta mi vi{e ne progovori. I kad nasta jutro i zapo-
~e jutarwe pevawe, bla`enom se starcu razasja lice, on di`e ru-
ke gore i progovori: "Hvalite Gospoda u svetiwi Wegovoj, hva-
lite na tvr|avi slave Wegove!" A ja mu rekoh: "O~e, koga si spa-
zio progovaraju}i?" A on pogleda na me i nastavi: "Hvalite Ga
prema sili Wegovoj!" I to rekav{i ispusti prebla`eni duh
svoj, u usnu u Gospodu. A ja padoh na lice wegovo, plakah gorko
dugo, dugo, i kad ustadoh, blagodarih Bogu {to sam video smrt
ovoga predostojnog mu`a.� Eto, ovako zavr{i svoju zemnu kon~i-
nu tvorac srpske dr`avnosti i ustrojiteq crkvenog poretka u
svojoj nastaloj otaxbini.
Dakle, prava se kwi`evna priroda Savinog rada otkriva
tek u wegovim `itijnim i pesni~kim sastavima, koji, svaki u
svom `anru, stoji na po~ecima razvoja odgovaraju}ih kwi`evnih
radova u samostalnoj srpskoj literaturi. U Hilandarskom tipi-
ku je kratko @itije Svetoga Simeona Nemawe, osniva~a mana-
stira Hilandara, koje se ograni~ilo samo na istorijski deo Si-
meonovog dolaska na Svetu Goru i sa`eto kazivawe o wegovoj
smrti, o ~emu upravo pro~itasmo. Po svome `anru, ovo je samo
jedna kratka `itijna bele{ka kojom se fiksira dan spomena
Svetoga. Razvijeno `itije Sveti Sava pi{e tek u Studeni~kom
tipiku, u manastiru Studenici 1208. godine. @itije Svetog
Simeona pisa kao ktitorsko `itije osniva~a manastira Stude-
nice, po svim pravilima `anra vizantijske kwi`evnosti.
@itije ima i svoje kwi`evne izvore. Mada postoji mo-
gu}nost da je Sava pravi autor Nemawine osniva~ke hilandarske
poveqe iz 1198. godine, autobiografski elementi poveqe imaju
svoje mesto i u genezi @itija Svetog Simeona. To je, pre svega,
druga Hilandarska poveqa Stevana Nemawe (po mi{qewu dr
Dimitrija Bogdanovi}a), iz 1200-1202. godine, ~iju je kompozi-
ciono-biografsku i retorsku shemu Sava iskoristio za kon-
strukciju svoga `itija.
Tako|e se smisao Savinog `itijnog stvarawa potvr|uje i
dopuwuje u Slu`bi Svetom Simeonu, izrazito kultnom i litur-
gijskom sastavu, koji se sasvim podre|uje zahtevima slo`enog
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 273
vizantijskog `anra, sastavqena od stihira, tropara, kanona,
kondaka, ikosa i drugih pesni~kih oblika u utvr|enom liturgij-
skom poretku. Karakteristi~na je po Savu Slu`ba Svetom Si-
meonu Stolpniku (Stupniku), 1. septembra. Preuzete su i pri-
lago|ene ~itave stihire, u skladu sa agiografski-liturgijskim
tipom, kome pripadaju obojica Simeona, prepodobnih podvi-
`nika na vi{em stupwu odricawa i �velikog an|eoskog obra-
za�. Sava je sastavio slu`bu u Hilandaru 1200. godine, o prvom
godi{wem spomenu Svetoga. Slu`ba svetom Simeonu je prvo
kwi`evno delo ovoga `anra. Wome zapo~iwe niz liturgijskih
celina u kojima je motivisan i formiran kult vladara dinasti-
je Nemawi}a i svetiteqa autokefalne Srpske crkve. Ta slu`ba
je po svim svojim poetskim obele`jima u vizantijskoj tradiciji
pravi pesni~ki jezik srpske literature sredweg veka.
Dakle, Sveti Sava je utemeqiteq sredwovekovne srpske
kwi`evnosti. On je i ovim na~inom usmeravao srpski narod ka
samostalnosti, afirmaciji, kako na Balkanu tako i u Evropi.
Wegova kwi`evna dela utemeqena na vizantijskoj i jo{ ranijoj
kwi`evnosti, kako smo i prethodno rekli, ispuwena su pravo-
slavnim duhom, koji sve do danas odi{e u srpskoj kwi`evnosti.
Nismo se upu{tali u nastavak rada Savinih naslednika i
podra`avaoca, po~ev{i od wegovog brata Stefana Prvoven~a-
nog, koji je napisao @itije Svetog Simeona 1216. godine i wi-
me stvorio prvo `itije minejskog-sinaksarskog tipa, kao i dve
poveqe, od kojih pomenusmo onu iz 1200-1202. godine, pod ime-
nom Hilandarska.
Isto tako, ne pomiwemo ni Domentijana, bogoslovski u~e-
nog svetogorskog monaha, pa Teodosija, Nikodima, Danila, Grigo-
rija Ra{kog, Teodula, anonimnog Danilovog nastavqa~a, Romana
i druge, koji su dali veliki doprinos srpskoj kulturi. Hilandar
je sa Karejskom isposnicom u to vreme, kao i kasnije, u 14. veku,
veoma plodna pisarska radionica, u ~ijem je `ivotu morao da
u~estvuje i Teodosije, koji je davao sasvim nove tekstove i koji se
ukqu~uju u reformisani liturgijski `ivot Srpske crkve.
274 Besede ££
** *
Osetiv{i veliku vrednost srpske du{e, Sveti Sava nije
mogao mirovati celog svog `ivota, pa je ulagao sve svoje duhovne
i moralne sposobnosti. To je mogao ~initi jedino uz pomo} Bo-
`iju. Sve te radosti delio je prvenstveno sa svojim narodom, ko-
ji je u wemu gledao jednog od retkih svojih sinova. Sveti Sava je
svojim darom, polo`ajem, zvawem i poreklom, uzdigao u velike
visine svoj narod pred stranim svetom, kao i pred veoma cewe-
nim i uglednim prikaziva~ima svoje zemqe, Crkve i naroda. Sa-
mo je takav poslenik na wivi svoje Crkve i naroda mogao nebro-
jeno puta dolaziti u tesan dodir kako sa najvi{im, tako i najni-
`im slojevima svoga roda. Samo je Sava mogao osetiti prefiwe-
ne karakteristi~ne osobine srpske narodne du{e.
U pojedinim krajevima svoga ota~astva, i {ire, davao je ja-
sne i `ive predstave o svom ~oveku � Srbinu, kao i o drugima.
Samo je takav ~ovek velikog duha i svetosti mogao zapaziti one
mnogobrojne pojave duhovne i materijalne kulture, povezuju}i
na tom planu pro{lost i sada{wost, dati smernice potomcima
da budu stvaraoci u istom pravcu, a koji }e imati zna~aj za nauku
i kulturu srpskog naroda utemeqenu wime na pravoslavnoj du-
hovnosti.
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 275
276 Besede ££
“PROPOVEDAJ U VREME I U NEVREME!”*
U~ini, Gospode, da put tvojih odredaba bude za
mene zakon, a ja }u ga tra`iti svagda.
(Ps 118,33)
... Ovo je po~etak tre}eg milenijuma, a pred nama sve{teno-
slu`iteqima su bili i ostali veliki i vrlo ozbiqni zadaci.
Vi to ose}ate i znate, tim pre kada znamo da je jedna du{a sku-
pqa od celog sveta i da �kada se jedan gre{nik kaje, celo nebo se
raduje�. Premudri Solomon re~e, {to je i danas velika pouka
svima: �Slu{ajte nastavu i budite mudri, i nemojte je odbaciti�
(PrSol 8,33). Sv. Igwatije Bogonosac upu}uje: �sve podigni kao
i tebe Gospod, sviju na sebi nosi qubav. I opet: nemo}i sviju no-
si kao pravi podvi`nik; gde bude vi{e truda, tu }e biti ve}e na-
grade; ako bude{ dobre u~enike qubio, nema{ nikakve zasluge;
mnogo vi{e nastoj uporne blagoda}u pokoriti; jer se svaka rana
ne le~i jednakim lekom.�
Kormilo na poqu sve{teni~kog poziva je pred nama, kao i
odgovornosti. U vezi sa na{om sve{teni~kom odgovorno{}u
premudri Solomon preporu~uje: �Blago ~oveku koji me slu{a
stra`e}i na vratima mojim svaki dan� (PrSol 8,34). Vide se,
bra}o sve{tenici, va{e ispru`ene ruke ka `ivotu po Bogu i u
Bogo~oveku, i sve {to Bogo~oveka prati, primate i uspe{no no-
site. Ovo je vera va{a koju prenosite na poverenu vam pastvu,
~ija je du{a ispuwena qubavqu. Sve{tenici i roditeqi ispu-
weni su qubavqu prema deci i deca su ispuwena qubavqu prema
roditeqima. Samo se tako radosno primaju tereti `ivota i no-
se sa uverewem da }e takvima Bog pomo}i. Tako se dolazi do ve-
re i neobja{wive tajne qubavi, vas duhovnih roditeqa prema
va{oj duhovnoj deci, koju ozarava Bo`ja svetlost duhovnog rodi-
teqstva i Bo`jeg sinovstva prema �carskom sve{tenstvu�. Samo
prazne du{e od ove qubavi ovo te{ko primaju, i mi sve{teno-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 277
* Predavawe sve{tenstvu Eparhije temi{varske 2003. g.
slu`iteqi to dobro znamo. Preko proroka Osije Bog veli: �Kad
si ti odbacio moje u~ewe, i ja }u tebe odbaciti, da mi ne vr{i{
slu`be sve{teni~ke; kada si zaboravio Boga svoga, i ja }u zabo-
raviti sinove tvoje� (Os 4,6). Sv. Apostol Pavle ka`e: �Bez ve-
re nije mogu}e ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, veruje
da Bog postoji i da nagra|uje one koji Ga tra`e� (Jev 11,6). �Koji
ne veruju ve} su osu|eni� (Jn 3,18), a �pravednik }e od vere `ive-
ti� (Rim 1,17; sr. Avak 2,4).
Bra}o sve{tenici, danas primismo svetu tajnu ispovesti i
pri~e{}a `ivotvornim Telom i Krvqu. Osvetismo sebe i pomo-
lismo se da nam On (Hristos) bude putevoditeq. �Zato je i mr-
tvima propovedao Jevan|eqe, da prime sud i oni po ~oveku te-
lom, a da `ive po Bogu duhom� (2 Pet 4,6), veli sv. apostol Pe-
tar. Vi ste izabrali svoj `ivotni put � put tainstvenog sve-
{tenstva, propovedawa Hristovog Jevan|eqa � slu`ewe Bogu
svome. Sv. ap. Pavle poru~uje da je du`an svaki �Bo`ji ~ovek�
biti �pripremqen na svako dobro delo� (2 Tim 3,17).
Sve{teni~ki poziv je veoma uzvi{en i najve}i me|u svima
pozivima na zemqi. Sve{tenstvo je ustanovio Bog i dao mu ne-
beske zadatke da ih vr{i na zemqi. Ono je povereno u Novom za-
vetu najpre svetim Apostolima, a zatim i wihovim prejemnici-
ma. Da Gospod nije ovu slu`bu predao samo Apostolima, nego i
wihovim naslednicima: episkopima i prezviterima, jasno se vi-
di iz obe}awa koje je Hristos dao: �I evo, Ja sam s vama u sve da-
ne do svr{etka sveta� (Mt 28,20). Apostoli nisu `iveli do svr-
{etka veka nego do apostolskih vremena, a do svr{etka veka `i-
ve}e wihovi naslednici, episkopi i sve{tenici.
Ovo potvr|uje apostol Pavle govore}i: �I On je dao jedne
kao apostole, druge kao proroke, a jedne kao jevan|eliste, a dru-
ge kao pastire i u~iteqe� (Ef 4,11). [aqu}i Apostole u svet,
dao im je zavet: �Idite i nau~ite sve narode krste}i ih u ime
Oca i Sina i Svetoga Duha, u~e}i ih da sve dr`e onako kako sam
vam zapovedio� (Mt 28,19-20). To je isto preko Apostola zapove-
|eno i apostolskim prejemnicima, i ova Hristova zapovest u pu-
noj je snazi i u na{em vremenu.
Ciq i predmet sve{tenstva je i taj da qudi sopstvenim
snagama (gresima) udaqeni od Boga budu ponovo Bogu privedeni,
dobijaju}i blagodat Bo`ju, a zatim se usavr{avali u veri i sve-
tom `ivotu Jevan|eqem Hristovim. Da im `ivot bude jedno ne-
278 Besede ££
prestano bogoslu`ewe. Rasu|uju}i o ovome, sveti apostol Pavle
naziva svoje apostolstvo �slu`bom pomirewa�, tj. prevo|ewa
gre{nika u blagodat Bo`ju (sr. 2 Kor 5,18-19). Efescima govori
da su od Hrista postavqeni pastiri i u~iteqi. Definisao je i
predmet wihove slu`be re~ima: �Da se sveti usavr{e u delu slu-
`ewa, za sazidawe Tela Hristova; dok dostignemo svi u jedin-
stvo vere i poznawe Sina Bo`jeg, u ~oveka savr{ena, u meru ra-
sta puno}e Hristove� (Ef 4,12-13).
Sve{tenstvo ima veliko dostojanstvo, i to se dovoqno
vidi po{to je ustanovqeno od Gospoda Hrista � Bogo~oveka, s
ciqem da qudi dostignu {to ve}e bla`enstvo, tj. ve~no spasewe.
[to se ti~e sve{teni~kog dostojanstva, sve{tenicima se daju
imena iz Svetog Pisma Starog i Novog zaveta. Tako se sve{te-
nici nazivaju: �an|elima Gospoda nad vojskama� (Mal 2,7), za-
tim: �an|elima Crkava� (Otkr 2,1; 12 i 18; 3,1,7 i 14).
U drugoj besedi na 2 poslanicu Timoteju Sv. Jovan Zlato-
ust ka`e: �Zar ne zna{ ko je sve sve{tenik? On je an|eo Gospod-
wi. Zar on od sebe govori? Ako se za wega ne stara{, nije to da
se ne stara{ o wemu, nego o onome koji ga je rukopolo`io i o
Bogu.� Daqe, Sv. Zlatoust ka`e u tre}oj kwizi o sve{tenstvu
(gl. 4): �Sve{tenstvo se obavqa na zemqi, ali ima zna~aj nebe-
ske uredbe, i to s puno prava. Jer ovu slu`bu nije ustanovio ni
~ovek ni an|eo, ni arhan|eo, niti koja stvorena sila, nego sam
Ute{iteq Duh Sveti, i nau~io je one koji jo{ `ive u telu da se
ugledaju na slu`bu an|elsku.� Sve{tenici se nazivaju �videlom
sveta� (sr. Mt 5,14 i 16), �soqu zemqinom� (sr. Mt 5,13), �pasti-
rima stada Hristova� (sr. Jn 3,29). Isto tako, i Sv. Grigorije
Bogoslov u prvom slovu govori: �Sve{tenik slu`e}i stoji sa
an|elima, slavu slavi sa arhan|elima, prinosi `rtvu sa Ve~nim
Prvosve{tenikom, dejstvuje, ~isti ne~istotu, uspostavqa obraz,
tj. kr{tewem prepora|a paloga ~oveka.�
Ali Sv. Jovan Zlatoust iznosi i jednu potresnu misao: �da
se ne}e svi sve{tenici spasiti, a to su oni koji nemarno vr{e
delo Bo`je, koji nisu u tom delu Bo`ji saradnici�. Za takve je
re~eno: �stra{no je pasti u ruke Boga `ivoga� (Jev 10,31). Sv
Kliment Aleksandrijski ka`e: �Onaj je pravi sve{tenik i
istiniti slu`iteq Bo`ji koji tvori i u~i {to zapoveda Bog�.
Ako je sve{teni~ka slu`ba po svome dostojanstvu veoma uz-
vi{ena, a jeste, ona tra`i ne mali nego veliki trud, bdewe, str-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 279
pqewe i podvige. Sve{tenici se ne nazivaju samo an|elima, kao
{to napred pomenusmo, nego i �zemqoradnicima� (sr. 1 Kor 3,8;
2 Tim 26 i 15), �`eteocima� (sr. Mt 9,37-38), �poslenicima u vi-
nogradu� (sr. Mt 20,1), �vojnicima� (sr. 2 Tim 2,3), �ratnicima
koji tr~e trku� (sr. 2 Tim 4,7; 1 Kor 9,24), �stra`arima� (sr. Jez
3,17), i jo{ se upore|uju sa �volom koji vr{e� (sr. 1 Kor 9,9;
1 Tim 5,18). Sv. Zlatoust }e na navedeno re}i: �Volu koji vr{e
ne zavezuj usta�. Vidi{ li koliko se truda zahteva od u~iteqa?
Ne, nema truda koji bi se mogao uporediti sa obavezama wego-
vim! Ne moramo paziti samo na platu, nego i na to {ta je zapo-
ve|eno, jer je re~eno: �Radnik je dostojan svoje plate�. Dakle,
ako se ko predao u`ivawu i nemaru, nije dostojan, ko nije kao vo
koji vr{e, ko sa strpqewem ne podnosi jaram, ne paze}i na `egu
i trwe, i ne po~ine sve dok se plodovi ne budu sabrali na guvnu,
taj nije dostojan plate. A Sv. Grigorije Bogoslov }e re}i: �Zna-
we nad znawima i ve{tina nad ve{tinama je znati kako sve{te-
nik treba da upravqa poverenom mu pastvom�.
Razume se, tu je i molitva Bogu jednog za drugoga za ozdrav-
qewe (sr. Jak 5,16), pa ne samo jednog za drugoga, nego i za nepri-
jateqe koje smo du`ni qubiti, pa makar nam se srce od toga klo-
nulo. Rekao je Gospod: �Qubite neprijateqe svoje� (Lk 6,27). Tu
qubav izlo`io je u slede}im postupcima: �Blagosiqajte one ko-
ji vas kunu, ~inite dobro onima koji vas mrze i molite se Bogu
za one koji vas gone� (Mt 5,44), i tako treba da se za sve molimo.
U Sv. Pismu ima i drugih molitava, kako radi na{e nastave ta-
ko i radi upotrebe. Tako molitva: �Bo`e, milostiv budi meni
gre{nome� (Lk 18,13), ili bludnog sina: �O~e, sagre{ih nebu i
tebi� (Lk 15,21), te razbojnika koji se na krstu molio: �Opome-
ni me se, Gospode, kada do|e{ u carstvo svoje� (Lk 23,42). Kratke
ove molitve mo`emo da ~itamo kako bismo wima isprosili od
Boga opro{taj grehova.
Sve{teni~ke du`nosti su i slu`ewe svetih tajni i mo-
litvoslovqa, odn. treba da savesno izvr{avamo ono {to je u
Slu`ebniku i Trebniku, zatim u~ewe i upravqawe. Kod nas se
malo propoveda, malo se u~i narod, a taj deo posla se ne odnosi
samo na propovedi nego i na u~ewe u svakoj prilici, naro~ito
mladih. Uspeha }e uvek biti ako to vr{imo sa strahom Bo`jim,
ako smo uvek i u svakoj prilici �ugled stadu� (1 Petr 5,3), kako
re~e apostol Petar.
280 Besede ££
Ima pet na~ina kako sve{tenik treba da u~i narod:
1. Da izobli~ava i iskorewuje protivno, jereti~ko u~ewe,
bezbo`ni~ko, ili sujeverno u~ewe.
2. Da u~i verne, i iz dana u dan da usavr{ava ~oveka.
3. Da ispravqa one koji su pali u bezakowe.
4. Da nastavqa i utvr|uje u pobo`nom `ivotu one koji pra-
vo veruju i dobro se vladaju.
5. Da te{i i hrabri o`alo{}ene i one koji su pali u o~aja-
we.
Prema prilikama i s obzirom na razliku onih koje u~i, cr-
kveni u~iteq treba da se slu`i jednim ili drugim od ovih obli-
ka pastirskog rada.
Na ovih pet na~ina podu~avawa upu}uje nas Apostol Pavle
re~ima: �Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za u~ewe, za ka-
rawe i ispravqawe, za vaspitawe u pravednosti, da bude savr-
{en ~ovek Bo`ji, za svako dobro delo pripremqen� (2 Tim
3,16-17). O petom na~inu podu~avawa re~eno je u poslanici Ri-
mqanima: �Jer {to se ranije napisa, za na{u se pouku napisa, da
kroz trpqewe i utehom Pisma imamo nadu� (Rim 15,4). Gospod je
zapovedio Apostolima ne samo da krste, nego i da u~e, i to naj-
pre da u~e, a potom da krste (sr. Mt 28,19; Mk 16,15.16). U~ewe
mora prethoditi vr{ewu svetih tajni. Kako }e, dakle, prizvati
Onoga u koga ne poverova{e? Kako li }e propovedati Onoga za
koga ne ~u{e? A kako }e ~uti bez propovedinika? (sr. Rim
10,14), veli sv. apostol Pavle. Ne govori, sve{teni~e, ovo je za-
pove|eno Apostolima a ne meni. Ti si naslednik Apostola u de-
lu kr{tewa, pa i u delu u~ewa. To se posti`e stalnim radom na
kwizi i obaveznom svakodnevnom ~itawu Svetoga Pisma oba Za-
veta.
Prorok Mojsije pi{e da je pastir du`an izu~avati Sveto
Pismo i dobro pamtiti re~ Bo`ju. To mu sam Gospod nare|uje
re~ima: �Pazi na sebe i dobro ~uvaj du{u svoju da ne zaboravi{
one stvari koje su videle o~i tvoje i da ne izi|u iz srca tvoga
dok god si `iv, nego da ih obznani{ sinovima svojim� (Ponz
4,9).
O va`nosti poznavawa Svetog Pisma i drugih nauka Sv.
Zlatoust silno apeluje na sve{tenstvo da se, kao crkveni pa-
stir, svagda u Svetom Pismu ve`ba i da bude ne samo ve{t u we-
mu, nego i u drugim naukama, te za dokaz toga navodi va`ne uzro-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 281
ke. Naprotiv, ako se poka`e nemaran i ne bude znao kako treba
utvrditi ~oveka re~ju Bo`ijom u svetoj veri i uputiti na kaja-
we, to, po{to takav sve{tenik slu`i na veliku {tetu svojih pa-
rohijana, neka i sam potpadne pod sud Bo`ji. Dakle, sposobnost
u~ewa posti`e se stalnim intelektualnim usavr{avawem.
Apostol Pavle zapoveda: �Govori svaki dan kada le`e{ i
ustaje{: Te{ko meni ako ne propovedam Jevan|eqe, ako ne u~im
svoje parohijane veri i dobrim delima.� Apostol je ovako govo-
rio sv. apostolu Timoteju, prvom maloaziskom episkopu metro-
pole Efesa. On ga je zakliwao Bogom i stra{nim sudom Hristo-
vim: �Propovedaj re~, nastoj u vreme i u nevreme, pokaraj, zapre-
ti, umoli svakom strpqivo{}u i poukom� (2 Tim 4,1-2).
Bla`eni Avgustin upu}uje pastira kako sledi: �Ako sam
zna{ da je zgre{io tvoj brat, pa ho}e{ pred svima da ga izobli-
~i{, nisi u~iteq, nego izdajica. [ta ti je zgre{io? Ti zna{ da
je zgre{io; a po{to je bilo tajno kad je zgre{io, to tra`i mesto
tajno kad ho}e{ da ga kazni{ radi ~ega je zgre{io.� Sve re~i se
bez izuzetka odnose na svakog sve{tenoslu`iteqa da, pored svo-
jih svojstava koje ima, bude predan da u~i druge. U svojim pastir-
skim poslanicama 1. i 2. Timoteju i Titu iznosi i tra`i naj-
ta~nije pouke i obaveze o pastirevim du`nostima. Da pastir sve
wih ispi{e, u duhu svoje sve{teni~ke zakletve, na mesnatim ta-
blicama svoga srca i da ih obnavqa kada le`e i kada ustaje, po-
dobno Potapenkovoj �Istinskoj slu`bi�, a nikako podobno �Na
tu|em poslu� od Tadije Kosti}a.
Gospod ne zahteva od pastira da mehani~ki obavqa svoju du-
`nost; On to tra`i pod te{kom zakletvom. Tra`i sa punom mo-
ralnom odgovorno{}u, po ceni krvi onih koji iz ruke pastira
otpadnu, pod kaznom naj`e{}ih muka namewenih nemarnim slu-
gama i stare{inama ku}a. �Sine ~ove~iji, postavih te stra`a-
rem domu Izraiqevu, da slu{a{ re~i iz Mojih usta i da ih pro-
poveda{ u Moje ime. Kada ka`em gre{niku poginu}e{, a ti ga
ne opomene{ i progovori{ mu, da bi ga obratio od wegovog bez-
bo`nog puta i sa~uvao u `ivotu, gre{nik }e poginutu od svog
bezakowa, ali }u krv wegovu iskati iz tvojih ruku� (Jez. 3,17-18;
33,8; 34,10), govori Bo`ju re~ sv. prorok Jezekiq.
Sve ovo ~ovek pastir predaje ~oveku u crkvi, a arhiman-
drit Justin pita i odgovara: �Ko je ~ovek? ^ovek je hristoliko
bi}e, ~ovek je od du{e i tela; telo je od zemqe, a du{a od Boga.
282 Besede ££
Slika Bo`ja, to je du{a svakog ~oveka, ne samo hri{}anina, ve}
svakog ~oveka uop{te, i neznabo{ca. Gospod je stvorio jednog
~oveka Adama i Evu, i od wih sav rod qudski. Adama i Evu stvo-
rio je po Svojoj slici i prilici. Tako je qudsko bi}e hristoli-
ko i bogoliko, qudsko bi}e je bogonosno bi}e. To je svaki ~ovek
bez izuzetka.�
Vi ~uvajte sve ono {to sve{teni~ki poziv nosi, od onda
kada vas je Bog ukrasio blagoda}u sve{tenstva. Postarajte se da
u svemu Bo`jem odgovorite delom, jer sve{tenstvo je samo goru-
{i~ino zrno vere, i to: �Bogu za slavu od sebe� (sr. 2 Kor 1,20).
To je zalog od Boga dat u srce pastira, pomazan i zape~a}en na
slu`bu Bogu istinitom. U svemu tome pastira vodi Presveta
Bo`anska Trojica, i tu sem wegove revnosti, ni{ta vi{e nije
pastirevo. U svemu ovome pastiri mnogo vi{e primaju nego {to
daju. Oni daju samo goru{i~ino zrno revnosti i p{eni~no zrno
svoje li~nosti. Zbog toga sv. apostol Pavle blagovesti: �Ne kao
da gospodarimo nad verom va{om, nego smo pomaga~i va{e rado-
sti� (2 Kor 1,24). Da, verom pastir stoji u jevan|elskoj pravdi.
Ima mnogo pomaga~a u Jevan|equ na ~elu sa svetim aposto-
lima. Vera podi`e pastira i ~ini ga revnosnim u svakom pogle-
du, a neverje obara u mr`wu |avolsku. Oni pastiri koji stoje u
jevan|elskoj veri, imaju mnogo pomaga~a i od Crkve nagradu. To
je radost od Istine i zbog Istine. To je radost od Qubavi i zbog
Qubavi. To je radost od Pravde i zbog Pravde, radost od svakog
i zbog svakog bo`anskog dobra. To je Hristos sve sa sobom doneo
i nama predao, da time hodimo kroz ovaj svet i u onom drugom bu-
demo jo{ ve}i proslavqa~i Boga.
Sve ovo se sastoji u Hristovoj zapovesti: �Idite i nau~ite
sve narode krste}i ih u ime Oca, i Sina i Duha Svetog� (Mt
28,19). Idite od grada do grada, od kraja do kraja, od ku}e do ku-
}e, te male crkve Bo`je, da bi se Carstvo Hristovo pro{irilo
po ~itavom svetu. Nau~ite sve narode da stupe u jednu veliku po-
rodicu dece Bo`je. Kada Otac ho}e da sunce sija i dobrima i
zlima, a ki{a pada i pravednima i nepravednima, tako ho}e i
Sin da sunce Jevan|eqa zasija svima qudima, i ki{a Wegove bo-
`anske blagodati i nauke orosi sva srca na zemqi, uz obe}awe:
�I evo, Ja sam s vama u sve dane do svr{etka veka� (Mt 28,20).
O takvim pastirima pi{e Jovan Damaskin, navode}i Didi-
ma Aleksandrijskog: �Tada u~iteq vr{i kao {to treba u~iteq-
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 283
sku slu`bu svoju, a slu{aoci mu veruju kad on i `ivotom i delom
u~i po onoj: Po~e Isus i tvoriti i u~iti.� Ali i bla`eni Jero-
nim ka`e: �Pazi da `ivot ne na{kodi re~i tvojoj, da ti ne bi
ko, kada u~i{ u crkvi, i tajno rekao ne{to a {to sam ne ~ini{
ono ~emu nas u~i{�. I mnogobo{ci su potvr|ivali, a ne samo
hri{}ani, onu postavku: �Niko nije dobar govornik koji nije
dobar ~ovek�.
Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
284 Besede ££
Sadr`aj
PREDGOVOR .............................................................................................. 3
BESEDE
SLOBODA JE ODGOVORNOST PREMA ISTINI
Beseda na ispovesti sve{tenika u Drvaru, 1979. g. ......... 7
O NEPRESTANOM GLEDAWU LICA BO@JEG
Propoved na Preobra`ewe u manastiru Krki 1980. g. ... 11
Divan je Bog u delima svojim ........................................... 11
Svaka ~ista istina donosi radost i slavu .................... 12
Sveti apostoli kao
~ovekoqubqe, mu~eni{tvo i devstvenost .................... 14
SVI SE PEWEMO NA DUHOVNI TAVOR
Beseda na Preobra`ewe
u Sabornoj crkvi u [ibeniku 1981. g.................................. 17
O PRIRODNOJ ISPOVESTI
Propoved odr`ana u Bjelaju na Ogwenu Mariju 1983. g. 21
KOSOVO � NAJBROJNIJA POVORKA SVETIH
Propoved na Vidovdan
na Dalmatinskom Kosovu 1984. g. ......................................... 27
PREOBRA@AVAWE � PUT U UPODOBQAVAWE
Propoved odr`ana u manastiru Krki
na Preobra`ewe 1984. godine. ............................................. 33
PREOBRA@ENI ^OVEK U CRKVI HRISTOVOJ
Propoved odr`ana u manastiru Krki
na Preobra`ewe...................................................................... 39
HRISTOV IDEAL JE NAJUZVI[ENIJI
Beseda odr`ana na prizivu Svetog Duha
u Kr~koj bogosloviji 1. septembra 1985. g. ........................ 45
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 285
POD POKROV TVOJ PRIPADAMO, BOGORODICE
Propoved na Pokrov Presvete Bogorodice
u Pokrovskom hramu u Kninu 1985. g. .................................. 49
SVETI SAVA U NEDOVR[ENOM HRAMU
Beseda odr`ana u Splitu
na dan hramovne slave 1985. g. ............................................... 53
VERA U POBEDU DOBRA NAD ZLOM
Propoved na Malu Gospojinu
u Brani~evskoj eparhiji u manastiru Zlatencu. .............. 57
O PRQAWUIMENA BO@JEG
Beseda odr`ana u nedequ po Ilindanu
u hramu Sv. Ilije u Markovcu. ............................................. 63
^ISTOTA SRCA ^OVE^JEG
Propoved u manastiru Krupi
na Uspenije Presvete Bogorodice 1984. godine. .............. 69
O HRAMU �[KOLI POBO@NOSTI
Beseda odr`ana na osve}ewu temeqa novog hrama
Svetih apostola Petra i Pavla
u Bosanskom Novom 9. juna 1985. g. ....................................... 75
NOVIMANASTIR � NOVO DUHOVNO@ARI[TE
Beseda odr`ana prilikom osve}ewa
manastira Dragaqevca 26. jula 1985. godine. .................... 81
MATI BO@JA, TEBI PRIPADAMO
Propoved na molebnu Presvetoj Bogorodici
odr`ana u manastiru Krupi 1989. g. .................................... 85
RADOST OD STRADAWA ZA VERU
Propoved na Svetog Prokopija. .......................................... 89
O NEPOKOLEBIVOJ VERI
Propoved na Svetog arhi|akona Stefana......................... 91
KAKO SUSRESTI HRISTA
Propoved odr`ana na Svetoga Iliju u Smoqani. ........... 95
O NA[IM SEOBAMA
Propoved odr`ana u crkvi
Svetog Spasa na Spasovdan 1990. g. ..................................... 103
286 Besede ££
KAKO PROJAVQIVATI DOGA\AJ BO@I]A
Propoved izgovorena u Staroj crkvi u Srajevu
na drugi dan Bo`i}a 1999. g. ................................................. 107
STEVAN NEMAWA � RODONA^ELNIK SRBA
Propoved na Svetog Simeona Miroto~ivog. .................... 111
HRAM � BAWAPREPORODA DU[E
Propoved odr`ana na Ravnoj Romaniji
prilikom osve}ewa crkve
Sv. velikomu~enika Georgija, 11. avgusta 2002. g. ............ 117
U\I U RADOST GOSPODARA SVOGA
Propoved na prenosu tela mitropolita Vladislava
iz Dokmira u sarajevsku Sabornu crkvu,
Sarajevo 14. septembra 2002. g. ............................................. 121
NA TRONU SARAJEVSKIH PRVOJERARAHA
Beseda na ustoli~ewu u Sabornoj crkvi
u Sarajevu 16. septembra 2003. g............................................. 125
MOLITVENO POMIWAWE PALIH BORACA
Govor u crkvi sv. velikomu~enika Georgija
na Ravnoj Romaniji 2003. g. .................................................... 129
OMONA[KIM VREDNOSTIMA
Propoved odr`ana u manastiru Mile{evi....................... 133
SVEDOK VERE � VELIKOMU^ENIK
Propoved na \ur|evdan 2004. g. u hramu
sv. Georgija na Ravnoj Romaniji. .......................................... 137
APOSTOL PETAR � KAMEN VERE
Propoved na Petrovdan, ^elebi}i - Rijeka, 2004. g........ 141
JASENOVA^KI STRADALNICI
�GDE PRAVEDNICI PREBIVAJU�
Parastos u Gradini 2005. godine. ........................................ 145
ULOGA[KOLE U NEGOVAWU SVETOSAVSKE DUHOVNOSTI
Predavawe na tribini
Hri{}anskog kulturnog centra u Staroj crkvi. ............. 149
Uvod ....................................................................................... 149
Pred nama su veliki zadaci ............................................. 150
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 287
Zna~aj religije u stvarawu karaktera........................... 152
VELIKA PREGNU]A � OD BOGA POTI^U
Propoved na Ravnoj Romaniji 2004. g. ................................. 155
UZI\UJMO SE U DOM DUHOVNI
Propoved odr`ana na osve}ewu temeqa ruske crkve
sv. Serafima Sarovskog u Mokrom. .................................... 159
MOLITVA NEPRESTANA U SRCU
Propoved u manastiru Sv. Nikole
u Bawi kod Priboja, Eparhija mile{evska. ..................... 163
PAULINAMIS IRBI � HEROJ VERE
Propoved na parastosu u Sabornoj crkvi
u Sarajevu 2006. g...................................................................... 167
POEMAO IZVORU@IVOTA
Propoved u crkvi sv. proroka Ilije u Sokocu................. 171
TAKOV NAMARHIJEREJ PODOBAJET
Slovo na praznik sve{tenomu~enika
Platona Bawalu~kog odr`ano u Bawa Luci..................... 177
TRI KAPADOKIJSKA SVETILA
Beseda u manastiru Krki
na Sveta Tri Jerarha 2005. godine....................................... 181
PREDAVAWA
JAVQAWE GOSPODA ISUSA HRISTA
@ENAMAMIRONOSICAMAPO VASKRSEWU....................... 187
SVETI JOVAN BOGOSLOV � Li~nost, `ivot i rad u apostolstvu �
Predavawe na slavi Filosofskog fakulteta
Isto~nosarajevskog univerziteta....................................... 201
Starozavetno proro~anstvo o Bogu Logosu.................. 205
^etvrto kanonsko jevan|eqe (Jovanov prolog) ........... 206
Zakqu~ak .............................................................................. 211
CRKVA HRISTOVA � BAWAPONOVNOG RO\EWA
Predavawe o 100-godi{wici crkve
Sv. Save u Bla`uju 10. oktobra 1999. g................................ 213
288 Besede ££
Najpre ne{to uop{teno o Crkvi.................................... 213
Pogled Crkve na slu`ewe, slobodu i mudrost ............ 214
[ta je Crkva?...................................................................... 215
Kako le~iti na{e sada{we bolesti?............................ 216
SVETO PISMO � VE^NA RE^ BO@JA
Beseda odr`ana na Bogoslovskom fakultetu
u Beogradu 1999. na sve~anosti dodele titule
po~asnog doktora bogoslovqa (doctor honoris causa). ....... 219
MITROPOLIT SAVA KOSANOVI]
^lanak povodom 100-godi{wice upokojewa, 1903-2003. . 225
ISIHASTI^KI POKRET
I SVETI GRIGORIJE PALAMA
Predavawe odr`ano na nau~nobogoslovskom
simposionu na Bogoslovskom fakultetu
u Srbiwu (Fo~i) 2005. g. ........................................................ 231
Ne{to o istorijskom razvoju isihizma, napadima i
wegovoj odbrani .................................................................. 232
MO@E LIQUDSKI UM
DOMISLITI STVORENI SVET?
Predavawe o {kolskoj nastavi u Republici Srpskoj..... 243
Kriza vere i morala........................................................... 243
U~iteqstvo i vaspitawe................................................... 244
Duh, du{a i telo.................................................................. 246
U~imo decu osve}enoj prosve}enosti ............................ 247
Da li nauka mo`e biti jedini pravi put?..................... 249
Zakqu~ak .............................................................................. 249
VLADIKA NIKOLAJ (VELIMIROVI])
SRBIMAO RATU I EVROPI
Predavawe na dvodnevnom simposionu
u ~ast Vladike Nikolaja, Fo~a-Srbiwe............................ 251
VLADIKA NIKOLAJ (VELIMIROVI])
U NA[EM VREMENU............................................................................. 257
JOVAN DU^I] � ^ovek vere u Boga
Predavawe povodom prenosa Du~i}evog tela
u zavi~ajno Trebiwe. .............................................................. 261
Mitropolit Nikolaj (Mr|a) 289
ULOGA SVETOG SAVE
U STVARAWU SRPSKE KWI@EVNOSTI
Izlagawe na Simpozijumu odr`anom u Srbiwu,
na temu �Pravoslavni duh u srpskoj kwi`evnosti�........ 267
Po~eci srpske kwi`evnosti ........................................... 267
Uloga Svetoga Save
u stvarawu srpske kwi`evnosti ..................................... 269
Spisi Svetoga Save............................................................ 271
�PROPOVEDAJ U VREME I U NEVREME!�
Predavawe sve{tenstvu Eparhije temi{varske 2003. g. 277
290 Besede ££