SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

TOMISLAV LUKANIĆ

IMPLIKACIJE KRIZE NA POSLOVANJE MALOG PODUZETNIŠTVA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

IMPLIKACIJE KRIZE NA POSLOVANJE MALOG PODUZETNIŠTVA

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Menadžment malog i srednjeg poduzetništva

Mentor: Prof.dr.sc. Goran Kutnjak

Student: Tomislav Lukanić

JMBAG: 0081100880

Studijski smjer: Marketing

Rijeka, srpanj, 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................................. 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ..................................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................................. 2

1.3. Svrha i cilj istraživanja ................................................................................................................. 3

1.4. Znanstvene metode ....................................................................................................................... 4

1.5. Struktura rada ............................................................................................................................... 4

2. RELEVANTNE ZNAČAJKE PODUZETNIŠTVA ....................................................................... 6

2.1. Povijesne značajke razvoja poduzetništva .................................................................................... 6

2.2. Definicija malih i srednjih gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj.................................. 7

2.3. Prednosti i nedostaci malih gospodarskih subjekata .................................................................. 10

2.4. Posebnosti menadžmenta malih gospodarskih subjekata ........................................................... 12

3. EKONOMSKA KRIZA – GLOBALNI FENOMEN I/ILI “POSLJEDICA”

__ORGANIZACIJE ............................................................................................................................ 19

3.1. Suštinsko određenje krize ........................................................................................................... 19

3.2. Nastanak svjetske ekonomske krize 2007. godine ..................................................................... 21

3.3. Nastanak ekonomske krize u Republici Hrvatskoj ..................................................................... 22

4. UTJECAJ EKONOMSKE KRIZE NA MALE I SREDNJE GOSPODARSKE

_ SUBJEKTE U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................................................. 28

4.1. Struktura, veličina i sastav malih i srednjih gospodarskih subjekata ......................................... 28

4.2. Dinamika otvaranja i zatvaranja malih i srednjih gospodarskih subjekata ................................. 30

4.3. Financijski rezultati malih i srednjih gospodarskih subjekta ...................................................... 31

4.4. Istraživanje i razvoj u malim i srednjim gospodarskim subjektima ........................................... 33

4.5. Investicije u dugotrajnu imovinu u gospodarstva Republike Hrvatske ...................................... 34

5. UTJECAJ EKONOMSKE KRIZE NA ZANATSKO TRGOVAČKU RADNJU „STYL“ ..... 36

5.1. Poslovanje ZTR „Styl“-a u uvjetima ekonomke krize ............................................................... 36

5.2. Mogućnosti ZTR „Styl“-a u kriznom i postkriznom razdoblju ................................................. 46

6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 49

LITERATURA .................................................................................................................................... 53

POPIS TABLICA ................................................................................................................................ 56

POPIS GRAFIKONA ......................................................................................................................... 56

1. UVOD

Mala i srednja poduzeća okosnica su razvoja suvremenog gospodarstva, budući da

potiču gospodarski rast i otvaraju nova radna mjesta. Sve se veća pozornost posvećuje upravo

razvoju malih i srednjih poduzeća. Razvoj malih i srednjih poduzeća pogotovo je važan za

razvoj malih gospodarskih zemalja kao što je Republika Hrvatska. Recentna je ekonomska

kriza ovu kategoriju poduzetnika dovela u vrlo nepovoljnu situaciju u kojoj je ambiciju za

rastom zamijenilo pitanje egzistencijalnosti poduzeća. U radu je prikazano kakve su

posljedice ekonomske krize na gospodarstvo Republike Hrvatske i zanatsko trgovačku radnju

„Styl“.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Pojam poduzetništva, kompleksan je pojam i zbog toga je potrebno povijesnim

slijedom razmotriti različite pristupe i stajališta poznatih ekonomista kao i njihove doprinose

razvoju ekonomske teorije poduzetništva, kako bi se utvrdile determinante poduzetništva kroz

povijest i danas. Povijesni zapisi pokazuju da se poduzetništvo razvijalo u gotovo svim

drevnim kulturama i civilizacijama, usporedno s razvojem organizacije i sve veće podjele

privrednih i društvenih aktivnosti. Sve veća podjela rada dovela je do odvajanja privrednih od

ostalih društvenih aktivnosti i do razvoja poduzeća kao organizacijskog oblika i institucije

specijalizirane za obavljanje privredne djelatnosti. Postepeno sve složenija organizacija i

podjela rada dovela je do razvoja složenih organizacijskih oblika, među kojima se posebno

ističu mala i srednja poduzeća.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, malim i srednjim poduzećima

omogućen je slobodan ulazak na zajedničko europsko tržište. Time je Republika Hrvatska

usvojila Lisabonsku strategiju u postizanju zajedničkog cilja razvoja zajedničkog europskog

tržišta kao konkurentnog i dinamičnog gospodarstva na globalnom tržištu. Međutim, mala i

srednja poduzeća u Republici Hrvatskoj zaostaju za razvojem drugih europskih gospodarstva,

pogotovo u kvaliteti proizvoda.

Političke vlasti i ekonomski stručnjaci svojim prijedlozima i poticajnim mjerama

nastoje potaknuti razvoj i oporavak hrvatskog gospodarstva. Međutim, problem razvoja malih

2

i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj, višestruk je problem koji ima i povijesnu

kategoriju. Utjecaj svjetske ekonomske krize povećao je negativne utjecaje nestabilnog

tržišnog okruženja, međutim, pogrešno je vjerovati da je ekonomska kriza jedini uzrok i

prepreka poslovanja malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Neki od uzroka koji

proizlaze unutar same Republike Hrvatske su velika birokracija, anti poduzetnička klima,

slabi poticaji i visoke porezne stope.

Analiza poslovanja malog i srednjeg poduzetništva u uvjetima ekonomske krize u

Hrvatskoj, prikazana je kroz primjer poslovanja ZTR „Styl“.

Problem istraživanja: Malo i srednje poduzetnišvo je iznimno osjetljivo na promjene u

tržišnom okruženju, pogotovo u uvjetima ekonomske krize. Problem istraživanja u okviru

ovog diplomskog rada je utjecaj ekonomske krize na Republiku Hrvatsku i istovremeno njezin

utjecan na poslovanje i zaposlenike ZTR „Styl“-a. Taj obrt je jedan od mnogih malih obrta u

Republici Hrvatskoj u kojem njegovi zaposlenici ovise o rezultatu poslovanja, koji ne ovisi

samo o unutarnjim snagama i slabostima, već i o vanjskim utjecajima.

Predmet istraživanja: Analizirati i istražiti utjecaje ekonomske krize na hrvatsko

gospodarstvo s naglaskom na ZTR „Styl“, kao i mjere kojima je moguće potaknuti razvoj

poduzetništva unutar Republike Hrvatske i pomoći hrvatskom gospodarstvu da prebrodi

ekonomsku krizu.

Objekt istraživanja: Objekt istraživanja u okviru ovog diplomskog rada je ZTR „Styl“.

1.2. Radna hipoteza

Problem i predmet istraživanja odredili su radnu hipotezu: malo i srednje

poduzetništvo važan je segment gospodarstva i gospodarskog razvoja Republike Hrvatske

koje je osjetljivo na tržišne promjene i njihov opstanak je danas vrlo ugrožen. Ekonomska

kriza negativno je utjecala na poslovanje ZTR „Styl“-a i potrebno je da se poticajnim mjerama

omogući razvoj malog i srednjeg poduzetništva u uvjetima nestabilnog makroekonomskog

okruženja i svjetske ekonomske krize.

3

P.H. 1. Republika Hrvatska ne izlazi iz ekonomske krize zbog velikih poreza,

parafiskalnih nameta i ostalih opterećenja koji negativno utječu na gospodarstvo.

P.H. 2. Ekonomska kriza je utjecala na povećanje nezaposlenosti i javnog duga te

smanjenje BDP-a u Republici Hrvatskoj.

P.H. 3. Od početka ekonomske krize pa sve do danas ZTR „Styl“ i dalje bilježi dobit

međutim puno manju od one u pretkriznom razdoblju.

P.H. 4. Manja dobit poduzeća rezultat je smanjenenja potražnje za proizvodima koje u

ponudi ima ZTR „Styl“.

P.H. 5. ZTR „Styl“ u okviru svog djelovanja može pronaći nove moduse poslovanja,

kojima bi u uvjetima krize zadržalo „konkurentnost“ na tržištu i povećalo svoj udio.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja je analizom poslovanja ZTR „Styl“-a i malih i srednjih

gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj otkriti koliki je utjecaj imala ekonomska kriza

na trenutno stanje u hrvatskom gospodarstvu.

Temeljni cilj ovog rada je ukazati na trenutno stanje u hrvatskom gospodarstvu.

Da bi se primjereno riješio problem istraživanja te postigla svrha i ciljevi istraživanja,

potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1) Koji su uzroci nastanka svjetske i europske ekonomske krize?

2) Kakva je veličina, struktura i sastav malog i srednjeg poduzetništva u Republici

Hrvatskoj?

3) Kakvi su rezultati poslovanja malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj?

4) Kakva je dinamika malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj?

5) Koliko su poduzetnici investirali u dugotrajnu imovinu u Republici Hrvatskoj?

6) Kolika su ulaganja u istraživanje i razvoj u malom i srednjem poduzetništvu?

7) Kakve su posljedice ekonomske krize na poslovanje ZTR „Styl“-a?

4

8) Kakve su mogućnosti ZTR „Styl“-a da se odupre ekonomskoj krizi i poveća svoje

prihode i dobit?

1.4. Znanstvene metode

Rad predstavlja sistematizaciju relevantne građe provedene na osnovu proučavanja

dostupne literature. U znanstvenom istraživanju korištene su u odgovarajućim kombinacijama

sljedeće znanstvene metode: metoda promatranja, induktivna i deduktivna metoda, metoda

apstrakcije i konkretizacije, metoda kompilacije, komparativna metoda, metoda deskripcije i

povijesna metoda.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja prezentirani su u pet dijelova.

Uvodom su definirani problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza, svrha i

cilj istraživanja, iznesena je glavna struktura rada i navedene su znanstvene metode korištene

pri izradi rada.

U drugom dijelu, pod nazivom Relevantne značajke poduzetništva, objašnjeno je što

predstavlja malo poduzetništvo, kako se ono kroz povijest razvijalo, tko su mali i srednji

gospodarski subjekti u Reublici Hrvatkoj, njihove prednosti i nedostatci te koje su posebnosti

menadžmenta malih i srednjih gospodarskih subjekata.

Treći dio, Ekonomska kriza – globalni fenomen i/ili „posljedica“ organizacije,

prikazuje kako je nastala svijetska ekonomka kriza kako se ona prenijela na Europu te koji su

točno uzroci gospodarskog stanja u Republici Hrvatkoj.

U četvrtom dijelu, Utjecaj ekonomske krize na malo i srednje poduzetništvo u

Republici Hrvatskoj, prikazano je koliko je ekonomska kriza djelovala na smanjenje broja

malih i srednjih gospodarskih subjekata te na njihove poslovne rezultate i smanjenje

investicija.

5

U petom dijelu, Utjecaj krize na zanatsko trgovačku radnju „Styl“, prikazana je

djelatnost obrta, njegov položaj te njegovo poslovanje u razdoblju prije krize i u razdoblju

nakon što je kriza nastupila.

U posljednjem dijelu, Zaključku, prikazana je sinteza cjelokupnog istraživanja.

6

2. RELEVANTNE ZNAČAJKE PODUZETNIŠTVA

Prve zabilješke o malim trgovinama i gospodarstvima, zabilježene su još u doba

antike. Uočeno je da se tadašnji razvoj trgovine i podjela rada odvijao usporedno s kulturnim i

civilizacijskim napretkom.

Poduzetništvo se tijekom svog povijesnog određenja razvijalo kroz različite

organizacijske oblike u skladu s društveno-ekonomskom strukturnim promjenama i

potrebama. Promjena organizacijske strukture poduzeća ukazuje na sposobnost prilagodbe

poduzeća tržišnim promjenama.

Teorije poduzetnika i poduzetništva, kao i njihov povijesni razvoj i odrednice

povijesnog razvoja, definicija malih i srednjih gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj,

njihove prednosti, mane i posebnosti menadžmenta, obrađene su kroz sljedeća podpoglavlja:

1) Povijesne značajke razvoja poduzetništva 2) Definicja malih i srednjih gospodarskih

subjekata u Republici Hrvatskoj, 3) Prednosti i mane malih gospodarskih subjekata, 4)

Posebnosti menadžmenta malih gospodarskih subjekata.

2.1. Povijesne značajke razvoja poduzetništva

Prve zabilješke o organizaciji i podjeli ljudskog rada zabilježeni su u doba antike.

Zapisi pokazuju da se poduzetništvo razvijalo u gotovo svim drevnim kulturama i

civilizacijama. U malom poduzetništvu posebno su se isticali: Arapi, Babilonci, Egipćani,

Grci, Feničani i Rimljani. Tadašnja su mala poduzeća bile male i jednostavne poslovne

jedinice koje je vodio pojedinac ili najčešće uži članovi obitelji. Razvoj trgovine i malog

poduzetništva bio je usko vezan uz razvoj poljoprivrede (obradu zemlje i uzgoj stoke) i uz

poznavanje osnovnih pojmova metalurgije (razmjena brončanih predmeta). Razvoj razmjene

dobara i trgovinskih odnosa uvjetovali su razvoju pisma, koje se u početku većinom koristilo

za vođenje poslovnih evidencija robne razmjene (Siropolis, 1995, 6).

Grčka civilizacija istaknula se po tome što predstavlja prvu kulturu koja je odvojila

znanstveno mišljenje od religije, podredivši ga zadacima trgovine, razvoju privrede i politike,

u skladu s društveno-ekonomskom potrebama. Takva je društvena podjela pogodovala

razvoju: obrta, trgovine i pomorstva. Uspjeh drevne egipatske civilizacije nastao je dijelom iz

7

sposobnosti Egipćana da se prilagode (nepovoljnim) uvjetima rijeke Nil. Predvidljive poplave

i kontrolirano nadvodnjavanje plodne doline proizveli su višak usjeva, koji su pokretali

društveni razvoj i kulturu. Razvoju trgovine i podjela rada, pogodovala je visoko razvijena

kultura i zanimanje za civilizacijski napredak. Egipćani su razvoj trgovine povezivali s

religijom te su se tržišni sajmovi održavali najčešće ispred hramova.

U Rimskom carstvu uvaženi članovi društva imali su tri osnovna prihvatljiva načina

zarade: vlasništvo nad zemljom, lihvarstvo i prihodi od politike. Proizvodnjom i trgovinom

bavili su se većinom bivši i oslobođeni robovi u nastojanju da steknu dovoljno imovine za

osnovne životne potrebe.

U srednjevjekovnoj Kini monarh je kao vlasnik mogao konfiscirati svačije bogatstvo

što je destimuliralo investiranje i sprječavalo gospodarski razvoj. Nagrade u bogatstvu

dodijeljivale su se kroz sustav polaganja državnih ispita.

U ranom srednjem vijeku, prije pojave slobodnih gradova, glavni izvor zarade

većinom se stjecao kroz vojne aktivnosti. U kasnijem srednjem vijeku organizira se stabilnost

države, gradovi dobivaju privilegije i omogućuje se da se zarada može ostvariti i

djelatnostima koje nisu poljoprivreda i ratovanje (tzv. „samostansko poduzetništvo“). Srednji

vijek obilježio je nastanak i jačanje srednje klase trgovaca i obrtnika. Uspostavljene su

redovite tržnice i sajmovi kao posljedica razvoja gradske privrede i porasta broja stanovništva.

Sklopljeni su i prvi trgovački savezi između slobodnih gradova od kojih je najpoznatiji Velika

Hanza, koja je u 14. st. ujedinjavala oko 160 gradova (tzv. Hanze). Cilj im je bio zastupanje

zajedničkih interesa prema inozemstvu. Osim velikog gospodarskog utjecaja, Velika Hanza

imala je velik kulturni i politički utjecaj, pogotovo na području sjeverne Europe. Razvoj

tadašnjih gospodarstva temeljio se upravo na razvoju malog i srednjeg poduzetništva.

2.2. Definicija malih i srednjih gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj

Malo poduzetništvo teško je definirati zato jer se ti nazivi često upotrebljavaju za

obiteljske prodavaonice kao što su obližnje prodavaonice mješovite robe, dok se pojam

veliko poduzeće odnosi na divove poput IBM-a i General Motors-a. No, gotovo sva poduzeća

su negdje između ta dva ekstrema. Može se ih smatrati malim ili velikim ovisno o tome kojim

su se mjerilima mjerili i koja prijelomna točka se odabere. Neka od uobičajenih mjerila su:

8

ukupna imovina, godišnji prihod od prodaje, broj zaposlenika, visina dobiti itd. (Siropolis,

1995, 8).

U Republici Hrvatskoj Zakonom o poticanju malog i srednjeg poduzetništva formirana

je sfera malog gospodarstva koju čine subjekti mikro, malog i srednjeg poduzetništva. Oni se

prema veličini razlikuju na temelju sljedećih karakteristika (NN 56/13):

1) Mikro subjekti malog gospodarstva (fizičke i pravne osobe)

- imaju zaposleno manje od 10 radnika (godišnji prosjek).

- ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000 eura, ili

imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu

imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000

eura.

2) Mali subjekti malog gospodarstva (fizičke i pravne osobe)

- imaju zaposleno manje od 50 radnika (godišnji prosjek)

- ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000 eura, ili

imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu

imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000

eura.

3) Srednji subjekti malog gospodarstva (fizičke i pravne osobe)

- imaju zaposleno manje od 250 radnika (godišnji prosjek)

- ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 50.000.000 eura, ili

imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu

imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu protuvrijednosti do 43.000.000

eura.

Prema ovim kriterijima ZTR „Styl“ spada u kategoriju mikro subjekta, iako je u 2006.

godini premašio broj od 10 zaposlenika te prema kriteriju broja zaposlenika bio u kategoriji

malog subjekta malog gospodarstva.

Prema Zakonu o računovodstvu poduzetnici se svrštavaju u 3 kategorije, a to su mali,

srednji i veliki ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi

9

poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Uvjeti za razvrstavanje

poduzetnika su: iznos ukupne aktive, iznos prihoda i prosječan broj radnika tijekom poslovne

godine. Zakon o računovodstvu na slijedeći način kategorizira poduzetnike prema veličini

(NN 109/2007):

1) Mali poduzetnici su oni koji ne prelaze dva od sljedećih uvjeta:

– ukupna aktiva 32.500.000,00 kuna,

– prihod 65.000.000,00 kuna,

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine ne veći od 50.

2) Srednji poduzetnici su oni koji prelaze dva od tri prethodna uvjeta, ali ne prelaze dva od

sljedećih uvjeta:

– ukupna aktiva 130.000.000,00 kuna,

– prihod 260.000.000,00 kuna,

– prosječan broj radnika tijekom poslovne godine ne veći od 250.

3) Veliki poduzetnici su oni koji prelaze dva od tri prethodna uvjeta.

U velike poduzetnike, osim prethodno navedenih, u smislu Zakona o računovodstvu

ubrajaju se banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac,

društva za osiguranje, leasing društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima i

zasebna imovina bez pravne osobnosti kojom oni upravljaju, društva za upravljanje

investicijskim fondovima i imovina investicijskih fondova s pravnom osobnosti, društva za

upravljanje obveznim, odnosno dobrovoljnim mirovinskim fondovima i zasebna imovina

kojom oni upravljaju te mirovinska osiguravajuća društva.

Iz navedenih zakona vidi se kako postoje određene razlike u klasifikaciji gopodarskih

subjekata po veličini. Najveća razlika je u tome što u Zakonu o poticanju malog i srednjeg

poduzetništva postoje i mikro poduzetnici, dok u Zakonu o računovodstvu oni ne postoje. Kod

kriterija broja zaposlenih nema nikakve razlike, dok kod kriterija o veličini prihoda i aktive

postoje određene razlike između ta dva zakona.

10

2.3. Prednosti i nedostaci malih gospodarskih subjekata

Mali gospodarski subjekti, kao i veliki imaju svoje prednosti i nedostatke. Način na

koji mali gospodarski subjekti prevladavaju svoje nedostatke i iskorištavaju svoje prednosti

uvelike ovisi o okolini koja ga okružuje. To znači da su mali gospodarski subjekti jako

fleksibilni te se mogu lakše prilagođavati turbulentnim promjenama koje nastaju za vrijeme

krize.

Najveće prednosti malih gospodarskih subjekata su (Netahli, 2009, 6):

· Pokretanje malog gospodarskog subjekta poduzetnicima omogućuje

samostalno djelovanje, ali isto tako iziskuje veliku odgovornost za uspješno

poslovanje.

· Osnivanjem malog gospodarskog subjekta poduzetnik je siguran u svoj posao

dok se pozitivno posluje.

· Omogućuje zapošljavanje vlastite obitelji, odnosno stvaranje tradicije

“obiteljskog biznisa”, tako da suradnja članova obitelji pozitivno djeluje na

motivaciju zaposlenika jer vlada veliko razumijevanje i poštivanje.

· Brzo prilagođavanje tržišnim promjenama od sve zahtjevnije eksterne okoline

te mogućnost da svoju djelatnost prilagode potrebama tržišta kvalitetom,

količinom, dizajna i sl.

· Mogućnost ostvarenja financijskog uspjeha jedan je od razloga osnivanja

malog poduzeća, jer je bitno veća zarada u vlastitom poslu nego zarada kada

se radi kao zaposlenik u nekom drugom poduzeću.

· Izazov postizanja samostalne poslovne karijere vodi vlasnika-poduzetnika u

smjeru vlastitog samostalnog razvoja pri čemu su svjesni da sami odgovaraju

za svoj uspjeh ili neuspjeh, pružajući im stimulativno i psihološko

zadovoljstvo.

Važno je napomenuti da su za gospodarstvo mali gospodarski subjekti od izuzetne

važnosti jer su glavni generator zapošljavanja. To znači da osim prednosti na mikro razini

postoje određene prednosti i na makro razini. Iako je navedeno dosta prednosti malih

gospodarskih subjekata nad velikim gospodarskim subjektima, postoje i određeni nedostatci.

11

Najveći nedostaci malih gospodarskih subjekata su (Netahli, 2009, 7):

· Širok raspon odlučivanja koji ima vlasnik-poduzetnik u malom poduzeću

povećava odgovornost za poslovni uspjeh, gdje vlasnik često obnaša više uloga

(ulagač, menadžer, knjigovođa, prodavač, marketinški stručnjak) iz čega

proizlazi neorganiziranost posla.

· Mogućnost propasti je velika, jer vlasnik-poduzetnik raspolaže oskudnim

financijskim resursima pa ima malu mogućnost ublažavanja neuspjelih

poslovnih poteza. Zbog navedenog treba broj loših ili pogrešnih odluka svesti

na minimum. Iz prakse je vidljivo da je znatan broj propasti malih poduzeća

prouzročen menadžerskim neiskustvom i nestručnošću.

· Mali gospodarski subjekti teško, za razliku od velikih, podnose sezonske ili

druge oscilacije na tržištu.

· Unatoč vrlo uspješnom početku poslovanja, uspjeh malog gospodarskog

subjekta može narušiti pojava konkurencije u okruženju.

· Koliko god mali gospodarski subjekt uspješno upravljali svojim financijama,

oni su podložniji financijskim krizama i nelikvidnosti, što ih dovodi u situaciju

da svoje proizvode prodaju po nižim cijenama ili se kreditno zadužuju kako bi

došli do neophodnih financijskih sredstava.

· Zbog svoje financijske ograničenosti mali gospodarski subjekti oskudijevaju

kvalitetnim stručnjacima specijaliziranim za pojedine poduzetničke funkcije, a

iz istog razloga prisiljeni su racionalizirati troškove dodatnog obrazovanja i

treninga zaposlenih.

Ovo su samo neke od prednosti i nedostataka malih gospodarskih subjekata te ovisno o

njihovoj djelatnosti i poziciji na tržištu one mogu biti i drugačije. Ono po čemu se mali

gospodarski subjekti razlikuju od velikih su njihova kreativnost, brza sposobnost prilagodbi te

lagan ulazak i izlazak iz djelatnosti, ali opet s druge strane velika financijska ograničenost

onemogućuje im da konkuriraju velikim i jakim firmama sa “sofisticiranijom” poslovnom

politikom.

12

2.4. Posebnosti menadžmenta malih gospodarskih subjekata

Slijedeći izreku Leonarda da Vincia: Tko se povede za praksom bez teorije, taj je kao

kormilar koji se ukrca na brod bez kormila i kompasa i nikad nije siguran kuda plovi može

se zaključiti da u pokretanje posla, odnosno realizaciju poslovne ideje, ne treba se kretati

stihijski (bilo ono putem malog ili velikog poduzeća), već da se u realizaciju poslovne ideje

treba krenuti planirano sa jasno definiranom vizijom. Upravo je u hrvatskom gospodarstvu

razlog neuspjelih pokušaja poslovanja malih poduzeća, olako shvaćanje uloge teorije

menadžmenta, jer vlada mišljenje da je menadžment namijenjen velikim poduzećima.

Različiti teoretičari na različite načine definiraju pojam menadžmenta, ali ga svi

izjednačavaju sa upravljanjem. Menadžment je proces rada s drugima i pomoću drugih na

ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini, uz efikasnu i efektivnu uporabu

ograničenih resursa (Dujanić, 2007, 13). Menadžment kao proces upravljanja mora se

ostvarivati u skladu sa određenim pravilima, uvažavanjem provjerenih načela i primjenom

odgovarajućih tehnika.

Praksa je dokazala da menadžment kao proces upravljanja igra važnu ulogu u

poslovanju multinacionalnih kompanija, kao i u poslovanju malih poduzeća. Unatoč

dokazanom, a posebno kod malih poduzeća, menadžmentu se ne poklanja dovoljno pažnje. To

je najčešće iz razloga što vlasnik ima ulogu menadžera. Vlasnici unutar malih poduzeća sami

obavljaju dosta operativnih poslova pa oni najčešće ne stignu razmišljati o menadžmentu kao

o nečemu što je potrebno za razvoj poduzeća. Oni često imaju mišljenje o menadžmentu kao o

nečemu što je namijenjeno velikim poduzećima, što znači da nisu uložili truda da posvete

pažnju menadžmentu kao nečemu što će donijeti boljitak njihovom malom poduzeću.

Menadžer je osoba čiji primarni zadaci proizlaze iz procesa menadžmenta. On planira,

organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude, kontrolira ljudske, materijalne i

informacijske resurse. Ciljeve ostvaruje angažiranjem drugih ljudi i zbog toga menadžer mora

biti i vođa.

U slučaju malih poduzeća ulogu menadžera “igra” vlasnik tog poduzeća te stoga

vlasnik malog poduzeća mora ovladati tehnikama i vještinama kojima vlada menadžer u

velikom poduzeću, bez obzira što je menadžer u velikom poduzeću samo menadžer, a

menadžer u malom poduzeću često još “igra” ulogu vlasnika, poduzetnika itd. Znači da

menadžer malog poduzeća podnosi veću odgovornost i obavlja više različitih funkcija upravo

13

zbog financijske ograničenosti, nego menadžer velikog poduzeća koji isti taj posao obavlja u

mnogo užem specijaliziranom području. Menadžer malog poduzeća će uložiti više truda u

obavljanje potrebnih radnji nego menadžer posloprimac, a iz razloga osobnog uspjeha i

raspolaganja vlastitim kapitalom, a o čijem načinu rada ovisi opstanak poduzeća i njega kao

vlasnika.

Neovisno o tome da li se radi o menadžeru posloprimcu ili menadžeru vlasniku, svaki

uspješan menadžer upoznat je sa funkcijama menadžmenta. U teoriji se spominje pet funkcija

menadžmenta i to: planiranje, organiziranje, vođenje, upravljanje ljudskim potencijalima

i kontrola. Praksa je dokazala da se navedene funkcije bez obzira na slijed nabrajanja, ne

obavljanju redoslijedom navođenja, već se funkcije prilagođavaju problematici kojom se malo

poduzeće svakodnevno susreće.

U malom poduzeću jedna osoba obavlja više funkcija menadžmenta, odnosno pokriva

dvije, odnosno tri hijerarhijske razine menadžmenta, tako da nije moguće navesti koliko se

vremena posvećuje pojedinoj funkciji menadžmenta. Svaka funkcija podjednako je važna za

postizanje krajnjeg cilja, a menadžer malog poduzeća, koji je najčešće i vlasnik malog

poduzeća, odlučuje koliko će vremena posvetiti pojedinoj funkciji. Naravno, odluka nije

konstantna za cijelo razdoblje poslovanja, ona se mijenja ovisno o situaciji u eksternoj i

internoj okolini, jer okolina je izvor prilika, ali i prijetnji za poduzeće. Stoga okolinu treba

kontinuirano pratiti te shodno tome provoditi funkcije menadžmenta.

1) Planiranje

Kontinuiranim praćenjem okoline dolazi se do određenih informacija koje pomažu da

menadžer dođe do prve funkcije menadžmenta, a to je planiranje. Planiranje je polazna

funkcija upravljanja malim poduzećem, a koja se temelji na ciljevima koje treba ostvariti,

utvrđivanja preduvjeta za realizaciju tih ciljeva, te izbora metoda i tehnika za njihovo

postignuće. Početni problem koji se javlja kod malih poduzeća je kretanje u posao stihijski,

bez jasno definirane vizije, a na kojoj se u budućnosti treba graditi identitet malog poduzeća.

Vizija pomaže menadžmentu da sagleda položaj poduzeća u budućnosti i počne se pripremati

za budućnost koja dolazi (Dujanić, 2007, 31). Vizija i misija često se poistovjećuju, premda

postoji velika razlika između njih. Misija se bavi svrhom i razlogom postojanja malog

poduzeća u sadašnjosti, dok vizija definira položaj malog poduzeća u budućnosti. Najveća

14

pogreška koju čine vlasnici malog poduzeća jest poistovjećivanje naziva posla kojim će se

baviti sa vizijom i misijom.

Najpoznatija analiza koja pomaže funkciji planiranja je SWOT analiza koja sagledava

snage i slabosti interne okoline, te prilike i prijetnje eksterne okoline. SWOT analizom koriste

se menadžeri, vlasnici, poduzetnici, konzultanti, analitičari, studenti i svi oni koji imaju

potrebu oblikovati i ocjenjivati strategiju, a koju je prvi definirao Alfred Chandler u knjizi

“Strategija i struktura” (1962.), kao temelj za određivanje temeljnih dugoročnih ciljeva

poduzeća i usvajanje pravaca akcije i alokacija resursa potrebnih za ostvarenje tih ciljeva”

(Buble, 2005, 67).

Interne snage mogu biti: visoka efikasnost, kvalitetni proizvodi, visoka kompetentnost

ljudi, vrijedna oprema, izvrsnost u organizacijskim procesima, dobri kontakti s kupcima,

dobavljačima i sl.

Interne slabosti mogu biti: niska efikasnost, nekvalitetni proizvodi, niska

kompetentnost ljudi, nedostatna oprema i drugi resursi, loša organizacijska kultura i

organizacijski procesi, nepostojeći ili loši kontakti s kupcima i dobavljačima.

Eksterne prilike mogu biti: porast potražnje za proizvodima, pojava novih segmenata

kupaca, trendovi u svijetu i gospodarstvu, stimulativne mjere u zakonskoj regulativi, nove

tehnološke mogućnosti.

Eksterne prijetnje mogu biti: pad potražnje za proizvodima, pojava novih konkurenata,

povećanje poreza i doprinosa, visoka razina vladinih mjera i regulativa, prijetnja

supstitucijskih proizvoda.

2) Organiziranje

Nakon planiranja, slijedeća funkcija menadžmenta je organiziranje. Ono se može

poistovjetiti sa menadžmentom, jer predstavlja povezivanje ljudi sa odgovarajućim sredstvima

u cilju postizanja zajedničkog cilja. No organiziranje je samo jedna funkcija menadžmenta,

kojoj menadžment posvećuje samo dio vremena.

Dobra organizacija omogućava optimalno korištenje svih resursa, uspješno odvijanje

poslovnog procesa, da se ljudi pri radu ne preklapaju, te da vrijeme ne troše na nepotrebne

15

poslove, dok se loša organizacija i nedostatak znanja često pokušavaju zamijeniti pretjeranom

žurbom i nervozom, što rezultira neučinkovitošću. Činjenica jest, da malo poduzeće raspolaže

malim brojem radnika, a isto tako ima puno poslova koje mora učinkovito obaviti, tako da se

u malom poduzeću mora organizirati posao, za razliku od velikog gdje se organizira velik broj

ljudi koji će zadane poslove obaviti. Pogrešno se tumači da cjelodnevni rad vlasnika-

menadžera donosi dobre rezultate, dobre rezultate donosi organizirani rad. Postoji razlika

između organizacije posla na početku poslovanja i nakon rasta. Upravo zbog te razlike se

treba naučiti razlikovati važne stvari od žurnih, kreativne od rutinskih zadataka, definirati

prioritete i planirati dnevne, tjedne i mjesečne aktivnosti. Ukoliko se ne uspije kroz izvjesno

vrijeme poslovanja steći rutina organiziranja, nakon nekog vremena mali poduzetnik će biti

pretrpan manje važnim poslom, te neće uspjeti obavljati poslove od važnosti za nastavak

poslovanja malog poduzeća.

3) Vođenje

Nakon plana i organizacije, menadžerska funkcija vođenja ima zadatak utjecati na

zaposlenike kako bi najučinkovitije obavili zadatke čiji rezultati dovode do postizanja cilja.

Radna snaga predstavlja jedan od najvažnijih resursa u poduzeću. Razlika od ostalih resursa

kojima malo poduzeće raspolaže je u načinu iskazivanja vrijednosti. Naime, svi resursi

poduzeća koji su neophodni za obavljanje poslovnog procesa vrijednosno su iskazani u bilanci

poduzeća, za razliku od ljudskog resursa koji se spominje u slučajevima troška školovanja i sl.

Bez obzira na činjenicu da malo poduzeće ima dvoje ili više zaposlenika, ne treba

zanemariti važnost ove funkcije. Način vođenja dvoje ili stotinu ljudi zahtjeva od vođe iste

sposobnosti poticanja i motiviranja zaposlenika, ovladavanje sukobima koji se mogu pojaviti

u poslovanju itd. Radnici kojima je menadžer uspio zadovoljiti potrebe ili ciljeve, izvršavati

će postavljene zadatke bez stvaranja poteškoća nadređenome.

Temelj učinkovitog vodstva čini osmišljavanje zadataka postavljenog određenoj

organizaciji i njegovo jasno i očigledno definiranje i utvrđivanje. Vođa postavlja ciljeve,

određuje prioritete i utvrđuje i održava standarde, ali čini i kompromise. U nekim državama

postoji slaba produktivnost zaposlenih, a ona često nije nedostatak znanja i sposobnosti, već

neadekvatan način vođenja zaposlenih i neulaganje u stručno usavršavanje za određeni dio

posla. To se događa zbog potrebe za ulaganjima u proizvodnu tehnologiju, ali to nije

16

dovoljno, nego je potrebno i kontinuirano ulaganje u obrazovanje i stručno usavršavanje

zaposlenih. Zbog svoje financijske ograničenosti mala poduzeća nisu u mogućnosti uz

izdvajanje za ulaganje u tehnologiju, izdvajati sredstva za usavršavanje zaposlenika. Ostaje im

na raspolaganju jedino dobra motivacija zaposlenih. Ono što poslodavac malog poduzeća ne

može izbjeći jest kompenzacija za obavljeni zadatak, odnosno plaća, koja je najveći motivator

zaposlenih. Uz neto plaću, malo poduzeće opterećeno je velikim davanjima za doprinose iz i

na plaću, uz prirez i porez na dohodak poduzetnici su preopterećeni te bi se smanjenjem

poreza ili doprinosa potaklo investicije i smanjilo nezaposlenost (Drucker, 2005, 227).

4) Upravljanje ljudskim potencijalima

Ono što je kao ključni ekonomski i razvojni faktor za tisućljetnu agrarnu epohu bila

zemlja, a za industrijsku epohu financijski i manualni rad, to je za novu ekonomiju 21.

stoljeća znanje. Ljudski resursi, kadrovi predstavljaju živi faktor organizacije poduzeća, koji

sa svojim znanjem, vještinama, sposobnostima i kreativnošću najviše doprinose

konkurentnosti i uspješnom ostvarenju ciljeva poduzeća. Ljudski resursi su jedinstveni za

svako poduzeće i ne mogu se kopirati.

Kako bi zadržale i povećavale vrijednost intelektualnog kapitala poduzeća moraju

ulagati u obrazovanje, zapošljavati kvalitetne kadrove, uspostavljati sustav ocjenjivanja

osoblja i rezultata rada, nagrađivanja i unapređivanja kvalitetnih kadrova, kupovati licence za

tehnologije i sl.

Ponašanje poduzeća u privatnom sektoru, ali i državnih poduzeća koja opslužuju

sektor poduzeća i građana danas mora biti prilagodljivo i otvoreno na promjene. To nalaže

konkurencija i globalizacija. Upravljanje ljudskim potencijalima u sebi nerazdvojno ujedinuje

“sadržaje” koje imaju presudne i dugoročne efekte za poslovno ponašanje i uspješnost

poduzeća i da ono treba polaziti od ostvarivanja strategijskih ciljeva i biti na njih usmjereno.

Zapravo ističe ključnu ulogu ljudskih potencijala u oblikovanju i provedbi poslovne strategije,

ali i utjecaj strategije programe upravljanja ljudskim potencijalima.

Gospodarski subjekti imaju dvije vrste strategija koje moraju biti usko povezane:

eksterna i interna. Eksterna strategija izabrani je način natjecanja, osnosno konkuriranja na

tržištu. Interna strategija odnosi se na to kako razvijati, angažirati, usmjeravati, motivirati i

kontrolirati unutarnje resurse. Glavno je obilježje upravljanja ljudskim potencijalima njegova

17

usmjerenost na budućnost, osiguravanje i razvoj ljudi u skladu s budućim položajem

organizacije i njezinim poslovnim potrebama uz eliminiranje slabosti, što predstavlja stalno

unapređivanje poslovanja. Ono treba omogućiti i podržati ostvarivanje strategijskih ciljeva

organizacije. Upravljanje ljudskim potencijalima, osim toga, treba pridonijeti konkurentskoj

prednosti, podizanju produktivnosti i povećanju tržišne vrijednosti.

5) Kontrola

Da bi poduzetnik znao u kojemu smjeru ide njegovo poduzeće važno je raditi kontrolu.

Kontrola kao menadžerska funkcija je usporedba planiranih i ostvarenih rezultata u

poslovnom procesu. Ukoliko je zanemarena prvotna funkcija menadžmenta - planiranje, nije

moguće izvršiti kontrolu ostvarenih rezultata. Kriteriji efektivne kontrole su: povezanost sa

željenim rezultatima, objektivnost (nepristranost), kompletnost (stupanj obuhvaćenosti),

pravovremenost (osigurati informacije u pravo vrijeme) i prihvatljivost (da li je zaposleni

prihvaćaju ili ne) (Dujanić, 2007, 173). Osnovni zadatak funkcije kontrole je ukazivanje na

pozitivna i negativna odstupanja od planiranoga.

Ocjenjivanje postignutih rezultata zaposlenih u proizvodnim djelatnostima je relativno

lako, za razliku od neproizvodnih djelatnosti, tzv. uslužnih, čije rezultate mogu prepoznati

stručnjaci. Često zbog financijske ograničenosti, ne angažiraju se usluge stručnjaka, već se

pribjegava nestručnoj ocjeni uspoređujući rezultate postignute u prošlosti ili postignute

rezultate konkurenata, tako da takve ocjene u konačnici su neutemeljene i oslanjanje na njih

mogu sumarnu ocjenu o malom poduzeću navesti do krivih zaključaka, a onda i do krivih

poslovnih odluka.

Iako veliki i mali gospodarski subjekti mogu obavljati istu djelatnost njihova se

organizacija, produktivnost, brzina prilagodbe na nove situacije i još mnogo toga uvelike

razlikuju. Veliki gospodarski subjekti su prepoznatljivi po visokim prihodima, vrijednosno

velikoj dugotrajnoj imovini, dobro organiziranoj upravljačkoj strukturu, imaju puno

zaposlenih radnika, ali osim toga prepoznatljivi su i po tromoj reakciji u slučaju promjene na

tržištu, ne mogućnosti prilagođavanja ponude specifičnostima određenih tržišta i slično. U

tome prednjače mala poduzeća jer sa svojim malim organizacijskim strukturama se lako

transformiraju i svoju ponudu oblikuju po trenutnim potrebama određenog tržišta.

18

Razlike su i u menadžmentu te vlasnici malih gospodarskih subjekata često pogrešno

gledaju na menadžment, jer misle da je to nešto nedostižno, što je namijenjeno velikim

gospodarskim subjektima. U svojoj suštini i veliki i mali gospodarski subjekti dijele iste

svakodnevne probleme poslovanja i to: financiranje, konkurentnost, učinkovitost, inovacije,

rast i razvoj, efektivnost i efikasnost. Zato ovladavanjem funkcijama menadžmenta olakšava

se poslovanje za male, jednako kao i za velike poslovne subjekte.

19

3. EKONOMSKA KRIZA – GLOBALNI FENOMEN I/ILI aaaaaaaaaaaaa

_ “POSLJEDICA” ORGANIZACIJE

U sljedećem poglavlju razmatraju se uzroci i okolnosti svjetske ekonomske krize te

njezin utjecaj na Europu i hrvatsko gospodarstvo. Osim vanjskih utjecaja na gospodarstvo

Republike Hrvatske također su važni i unutarnji utjecaji koji su oblikovali sadašnje

gospodarsko stanje Republike Hrvatske.

Više o tome u sljedećim poglavljima: 1) Suštinsko određenje krize 2) Nastanak

svjetske ekonomske krize 2007. godine, 3) Nastanak ekonomske krize u Republici

Hrvatskoj.

3.1. Suštinsko određenje krize

Pojam krize, koji ima porijeklo iz grčkog jezika, sasvim općenito znači svaki

iznenadan prekid do tada kontinuiranog razvoja i u užem smislu, situaciju razvoja koja

označava zaokret, odnosno vrhunac razvoja. Kriza označava "posebno stanje u razvoju jedne

pojave; obrt stvari u odnosu na dotadašnji tok“. Svaki gospodarski subjekt na tržištu prolazi

kroz neki tok svoga poslovanja. Iako su u teoriji faze tog toka iste za sve gospodarske

subjekte, u praksi se one dosta razlikuju. Svaka faza poslovnog procesa trebala bi

gospodarskom subjektu donijeti nove, bolje i krupnije rezultate, ali kroz svaku fazu

gospodarski subjekt se bori sa određenim problemima. U svakoj od tih faza nalazi se i krizni

moment. Točka do koje poslovanje mora doći, ali je na menadžmentu da nađe način prelaska

ili zaobilaska te točke (Keković, 2006, 13).

Poslovna kriza je negativni razvoj poslovanja poduzeća, kao posljedica događaja iz

okruženja i/ili pogrešnih poslovnih poteza menadžmenta, koji izaziva negativne reakcije

interesnih skupina i zahtjeva restrukturiranje poslovanja. Kriza je obično posljedica ranije

donesenih pogrešnih odluka nad čijom je provedbom menadžment bio ustrajan. Može se desiti

i da je menadžment donio dobru odluku, ali je u tržišnom okruženju došlo do neke promjene

koja je uništila kompletnu ideju i strategiju kompanije te izazvala krizu. Najveći problem u

krizi imaju oni koji od preduzeća imaju ili očekuju direktne korisi. Tako su udarom krize

pogođeni vlasnici uloženog kapitala, zaposlenici gospodarskog subjekta na svim razinama pa

20

čak i potrošači proizvoda tog gospodarskog subjekta, jer ukoliko on ne prevlada krizu,

određenog proizvoda više neće biti na tržištu.

U literaturi krizu poduzeća opisuju kao nepoželjnu i neplaniranu situaciju poduzeća ili

nekog dijela poduzeća koji smanjuje prinos ili smanjuje likvidnost. Ona predstavlja

neposrednu ili posrednu opasnost za preživljavanje poduzeća, odnosno tog određenog dijela

poduzeća. Svako poduzeće je osnovano sa ciljem da proizvodi i prodaje proizvedeno, bilo to

roba ili usluga. U tom svom poslanju dvije su temeljne krize. Kriza proizvodnog procesa, koja

se tiče menadžmenta i organizacije, logistike i finansijskog dijela poslovanja i kriza

nedostatka potrošača koja se tiče kvalitativnog i marketing procesa. Naravno, ove krize imaju

svoje daljnje podjele po osnovu svoga izvora, pa tako kriza proizvodnog procesa može biti

uzrokovana lošim rukovodstvom kompanije, nepoznavanjem zakonskih okvira određene

industrijske grane, nedostatkom inovacija, neimanjem kvalitetnih kadrova. S druge strane,

kriza nedosatka potrošača može se desiti zbog visokih cijena proizvoda ili usluge koju

kompanija nudi pa je to više pitanje socijalnog karaktera.

Suština krize je u tome da je normalan proces u danom socijalnom sustavu poremećen.

Najprihvatljivija je podjela na vanjske i unutarnje uzroke (Novak, 2001, 73).

Vanjski uzroci krize nastaju u okruženju organizacije i ona na njih nema značajniji

utjecaj: globalne ekonomske krize, političke promjene, promjene zakonodavstva, prirodne

nesreće i slično.

Unutarnji uzroci krize često se uzroci krize nalaze u samoj organizaciji. Neki od njih

su: nestručnost vodstva, nerelani ciljevi, neadekavtna osposobljenost, loša organizacija i

slično.

Većina istraživača u području krize se slaže u mišljenju da se današnje krize ne mogu

objasniti jednostavno, kao ni navođenjem nekoliko lako prepoznatljivih čimbenika. Za

istraživanje uzroka kriza potreban je višeslojni pristup koji omogućuje da se analizira

porijeklo svake date krize. Zbog toga postoje tri razine analiziranja krize.

1) Analiza na mikro razini fokusira se na ulogu pojedinaca. U korijenu većine, ako ne i

svih, kriza nalazi se ljudska pogreška. Istraživanje se usmjerava na to kako i zašto ljudi

griješe.

21

2) Analiza na srednjoj razini istražuje procese u organizacijskim jedinicama i procese

koji mogu imati ulogu u uzrokovanju kriza. Ključno pitanje je da li organizacija može

kompenzirati ljudska ograničenja i faktore iz okruženja koji olakšavaju nastanak krize.

3) Analizom na makro razini teoretičari navode moguće uzroke koji čine krize manje

ili više neizbježnim u modernom društvu. Veliki tehnički sistemi će prije ili kasnije proizvesti

katastrofu kao kombinirani rezultat opasnog potencijala, tehničke kompleksnosti i čvrste

povezanosti. Većina kriza potječe od jedinstvene kombinacije individualnih pogrešaka,

organizacijskih propusta i utjecaja iz okoliša. Analiza svake pojedine krize može pomoći pri

shvaćanju koje se ljudske pogreške, organizacijska patologija i utjecaj sredine kombiniraju u

procese koji izazivaju poremećaj sustava.

3.2. Nastanak svjetske ekonomske krize 2007. godine

Odgovor na pitanje o uzrocima i okolnostima nastajanja krize u Republici Hrvatskoj i

Europi višeslojan je i nije jednostavan. Za početak, svjetska financijska kriza počela je u ljeto

2007. godine krizom tržišta nekretnina u SAD-u, velikim gubicima i stečajevima poduzeća iz

financijskog sektora, a od 2008. godine zahvatila je i odvela u stečaj veliki broj poduzeća u

realnom sektoru, a posebice građevinarstvu.

Uzrok krize bio je nagli pad cijena nekretnina u SAD-u, koje su prije toga dugo rasle

potpomognute relativno lakim načinom uzimanja kredita uz početno niske kamatne stope, ali

s mogućnošću promjena. Zajmoprimci većinom nisu ni bili svjesni rizika mogućega

povećanja kamatnih stopa. Tako je formirani veliki balon (engl. bubble) počeo popuštati i

pokrenuo krizni scenarij. Kako dužnici nisu mogli podmirivati obveze preuzete kreditima

zbog rasta kamatnih stopa, preprodajom kredita bankama širom svijeta kriza je poprimila

globalne financijske razmjere.

Kriza koja je počela kolapsom velikih financijskih institucija u SAD-u brzo se proširila

svijetom i dovela do problema i u europskom bankarskom sektoru. Njemačka je morala

spašavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju. Britanci su dokapitalizirali velike banke

kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclays, Francuzi BNP i Societe Generale i

Nizozemci ING. To je vodilo rastu kamatnih stopa i manjoj ponudi povoljnih kredita,

odnosno novca, što izravno utječe na manju osobnu potrošnju i investicije. Prodaja, osobito

22

dobara koja se kupuju na kredit (automobili) drastično je padala, zalihe su rasle, a padala je i

vrijednost dionica. Da bi umanjile takav utjecaj, prvo američka središnja banka, a zatim

Europska središnja banka i sedam vodećih banaka, već koncem 2008. godine smanjuju

kamatnu stopu na 3,25%.

Kriza nije nastala 2007., odnosno 2008. godine, ona je stvarana desetljećima, u prvom

redu velikim promjenama u udjelima rada i kapitala u korist kapitala u GDP-u, odnosno

nacionalnom dohotku (dok je u razvijenim zemljama krajem šezdesetih i početkom

sedamdesetih godina prošloga stoljeća udio rada iznosio oko 75%, u Europi početkom 21.

stoljeća iznosi od 65 – 68%). Posljedica toga bio je nesrazmjer između ponude i potražnje koji

se godinama rješavao kreditima bez krize sve dok život iznad dohodovne mogućnosti nije više

bio održiv (Benić, 2012, 848).

3.3. Nastanak ekonomske krize u Republici Hrvatskoj

Pojava i širenje krize od 2008. godine do danas samo su manjim dijelom utjecali na

ekonomsko stanje u Republici Hrvatskoj, zato jer je hrvatsko gospodarstvo relativno skromno

povezano sa svjetskim gospodarstvom. Izvoz Republike Hrvatske razmjerno je nizak pa

sukladno tome poremećaji na svjetskom, odnosno europskom tržištu nisu mogli znatnije

ugroziti njeno gospodarstvo (Radošević, 2010, 184).

Međutim, negativne posljedice krize mogu se osjetiti kroz smanjenje inozemnih

investicija koje su u Republici Hrvatskoj od 2000. godine stalno rasle do 2008. godine kad su

iznosile 4,1 mld eura. Već 2009. godine smanjile su se na 2,5 mld eura, da bi 2010. godine

iznosile samo 389 milijun eura. U 2011. godini su se one povećale na 1,08 mld eura te su u

2012. godini stagnirale (1,07 mld eura). U prva tri tromjesečja 2013. godine opet dolazi do

pada i inozemne investicije iznose 530 milijuna eura što je daleko ispod predkriznih razina

(www.hnb.hr).

S druge strane, prema teoriji očekivanja, potrošnja može rasti ili padati iako se tekući

dohodak ne smanjuje. Razlog tomu su očekivanja o budućnosti. Tako optimistično gledanje

na budućnost može voditi većoj potrošnji, dok u situaciji kad stanovništvo gleda na budućnost

s pesimizmom dolazi do smanjenja potrošnje što je slučaj u Hrvatskoj. Posljednjih godina

potrošnja se smanjuje iz navedenoga razloga, ali i zbog povećanja nezaposlenosti. Godine

23

2012. u prvom kvartalu zabilježen je pad investicija od 2,8% i GDP-a od 1,3%. Potrošnja

kućanstava se smanjuje pa je promet u trgovini na malo pao na godišnjoj razini u travnju

7,3%, svibnju 4,4% i lipnju 5,1% (www.hnb.hr).

Osim pesimizma i smanjenih ulaganja, postoje i drugi razlozi zbog kojih je posljedica

sadašnje loše gospodarsko stanje u Republici Hrvatskoj. To je posljedica svega što se

događalo i događa zadnjih dvadeset i više godina unutar Republike Hrvatske, od stvaranja

države i nametnutog rata od 1991. do 1995. godine, zatim neodgovarajućega modela

privatizacije, preko formiranja modela u kojemu su uslužne djelatnosti, posebice trgovina,

postale dominantne i gdje su se „mladi hrvatski poduzetnici“ nastojali obogatiti prodavajući

drugorazrednu robu iz inozemstva po prvorazrednim cijenama, bez ulaganja u proizvodnju

(bez koje nema ekonomskog razvoja). Velika birokracija i neefikasan javni sektor te visoke

porezne stope uz velike parafiskale namete, također onemogućuju Republici Hrvatskoj

oporavak gospodarstva.

Prema Ivanu Tomcu iz SSSH1 1990. godine u Republici Hrvatskoj je bilo 1.509.000

zaposlenih, a 2010. godine 1.440.000. Od toga je najgore smanjenje u privredi, odnosno

realnom sektoru u kojem je 1990. godine bilo zaposleno 1.242.000 ljudi, 2010. godine

1.082.000 ljudi, a 2012. godine samo 870.000 radnika. Javni sektor je, međutim, porastao pa

je tako 1990. godine u njemu radilo 266.000 ljudi, a 2010. godine 357.000. Ti podaci

pokazuju koliki je nesrazmjer nastao između privrednog sektora i javnog u razdoblju od 1990.

do 2012. godine. 1990. godine na jednog zaposlenog u javnom sektoru bilo je zaposleno 4,67

osoba u privrednom sektoru, dok je u 2010. godini na jednog zaposlenog u javnom sektoru

samo 3,08 osoba zaposleno u privrednom sektoru.

Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u 12. mjesecu 2013. godine broj

nezaposolenih osoba u Republici Hrvatskoj je 363.411 osoba. 1990. godine broj nezaposlenih

osoba je iznosio 171.000, 2010. godine 283.000, a 2012. godine 340.000. Također, minimalna

plaća 1990. godine je iznosila 70% prosječne place, a 2010. godine samo 40%. Problematičan

je i broj umirovljenika koji je u ogromnom porastu. 1990. godine umirovljenika je bilo

594.000, a 2010. godine ta brojka se diže do 1.187.000 umirovljenika. To znači da je 1990.

godine bio jedan umirovljenik na dva i pol zaposlena, a danas na jednog umirovljenika dolazi

1,12 zaposlenih (HAK, 2013, 45).

1 SSSH – Savez samostalnih sindikata Hrvatske

24

Zbog velikih rashoda koje ima Republika Hrvatska ona mora imati i velike prihode, a

njih ostvaruje pomoću velikih poreza. Problem je u tome što veliki porezi dodatno guše

gospodarstvo i onemogućuju njegov oporavak.

Tablica 1. Stope, međustope i snižene stope PDV-a Europskih zemalja u 2013. godini

ZEMLJA OPĆA STOPA MEĐUSTOPA SNIŽENA STOPA

Mađarska 27 18 5

HRVATSKA 25 13 5

Švedska 25 12 6

Danska 25 nema nema

Finska 24 14 10

Rumunjska 24 9 5

Grčka 23 13 6,5

Slovenija 22 nema 9,5

Belgija 21 12 6

Austija 20 12 10

Francuska 19,6 5,5 i 7 2,1

Njemačka 19 nema 7

Malta 18 7 5

Luksemburg 15 6 i 12 3

Prosjek EU28 21,5 10,4 6,7

Izvor: European commission (ec.europa.eu)

Tablica 1. prikazuje da od prosijeka EU28 imamo veći PDV za 3,5 postotnih poena.

Osim Mađarske niti jedna država nema veći porez na dodanu vrijednost od Republike

Hrvatske u cijeloj Europi. Imamo jednako visoku stopu PDV-a kao i skandinavske zemlje

koje su poznate kao izuzetno jake socijalne države sa jakom socijalnom i zdravstvenom

zaštitom za svoje građane.

Prema svim analizama u Republici Hrvatskoj danas se živi lošije nego prije

Domovinskog rata i to sa znatno pogoršanom gospodarskom strukturom. Industrijska

proizvodnja koja je nekad bila ponos hrvatskoga gospodarstva danas više ne postoji. Uslužne

djelatnosti i financije pokušavale su „vući“ gospodarstvo, ali industrija i poljoprivreda su

zaostajale.

Problem Hrvatskog gospodarstva je i rastući javni dug. Hrvatska je početkom 2014.

godine i formalno ušla u proceduru prekomjernog deficita. U slijedećem grafikonu prikazano

je kretanje javnog duga od 2008. do 2012. godine.

25

Grafikon 1. Kretanje javnog duga od 2008. do 2012. godine

Izvor: Ministarstvo financija (www.mfin.hr)

Vidljivo je kako je javni dug u razdoblju od 2008. godine do 2012. godine naglo rastao

te se u 4 godine povećao za 24,4 milijarde kuna. Sljedeća tablica prikazuje udio javnog duga u

BDP-u od 2011. do 2013. godine i njegovu prognozu do 2016. godine.

26

Grafikon 2. Udio javnog duga u BDP-u od 2011. do 2013. godine i procjena kretanja

_________i_javnog duga do 2016. godine

Izvor: Ministarstvo financija (www.mfin.hr)

Prema preporukama Europske komisije Republika Hrvatska bi svoj proračunski deficit

trebala svesti u dopuštene okvire ispod tri posto BDP-a do 2016. godine. Godine 2014.

Hrvatska bi trebala smanjiti deficit na 4,6 posto, 2015. godine na 3,5 posto i 2016. godine na

2,7 posto BDP-a. To znači da će se javni dug i dalje povećavati, ali barem će se intenzitet

rasta javnog duga smanjiti.

Hrvatska je dobila rok do 30. travnja 2014. godine da poduzme učinkovite mjere za

korekciju deficita i da detaljno izvijesti o strategiji konsolidacije kako bi se postigli zadani

ciljevi.

Institut za javne financije upozorio je Vladu Republike Hrvatske da bi žurno trebala

donijeti strategiju upravljanja javnim dugom te donijeti zakon o javnom dugu i formirati

posebno tijelo koje bi se time bavilo, zbog nepovoljnih uvjeta i gubljenja kontrole nad

troškovima zaduživanja.

Financijska kriza koja je započela padom cijena nekretnina u SAD-u ubrzo se proširila

i na europski bankarski sektor. Iako je to utjecalo i na hrvatsko gospodarstvo, to nije jedini

27

razlog zašto je došlo do krize u hrvatskom gospodarstvu. Hrvatska se trenutno nalazi u

začaranom krugu gdje ne uspijeva obuzdati državne rashode, a razliku koja je nastala između

prihoda i rashoda pokušava zatvoriti sa povećanjem poreza i vanjskim zaduživanjem. Zbog

toga dolazi do dodatnih poteškoća u gospodarstvu i do reakcije odgovornih europskih tijela

kako bi se smanjio vanjski dug Republike Hrvatske.

28

4. UTJECAJ EKONOMSKE KRIZE NA MALE I SREDNJE

__GOSPODARSKE SUBJEKTE U REPUBLICI HRVATSKOJ

U Republici Hrvatskoj je dugo prevladavalo mišljenje da je gospodarski napredak

zemlje uvjetovan uspješnim poslovanjem i razvitkom velikih poduzeća i složenih integriranih

sustava. Međutim, praksa i iskustva drugih europskih zemalja su pokazala da su glavni

„motor“ društvenog i gospodarskog razvitka upravo mala i srednja poduzeća, naročito za

vrijeme ekonomske krize. Razlog tome je što se mogu brže prilagoditi turbulentnim

promjenama na tržištu.

Utjecaj ekonomske krize na malo i srednje poduzetništvo u Republici Hrvatskoj

obrađen je i prezentiran kroz sljedeća podpoglavlja: 1) Stuktura, veličina i sastav malih i

srednjih gospodarskih subjekata, 2) Dinamika otvaranja i zatvaranja malih i srednjih

gospodarskih subjekata, 3) Financijski rezultati malih i srednjih gospodarskih

subjekata, 4) Istraživanje i razvoj u malim i srednjim gospodarskim subjektima, 5)

Investicije u dugotrajnu imovinu cijelokupnog gospodarstva Republike Hrvatske.

4.1. Struktura, veličina i sastav malih i srednjih gospodarskih subjekata

Malo i srednje poduzetništvo (u daljnjem tekstu: MSP) u Republici Hrvatskoj

predstavljaju 99,7% svih poduzeća, a dominiraju mikro-poduzeća (90,7%). MSP zapošljavaju

64,2% ukupne radne snage te stvaraju 54,6% ukupne dodane vrijednosti. Sektor MSP

pogođen je teškom gospodarskom situacijom u kojoj se Republika Hrvatska našla proteklih

godina. Sektor MSP u Hrvatskoj izgubio je 28.199 radnih mjesta 2011. godine u odnosu na

2010. godinu, što je pad od 2,9%, pa tako potkraj 2011. godine sektor MSP u Hrvatskoj

zapošljava 941.825 osoba, 64,2% ukupnog broja zaposlenih u zemlji. U prosjeku MSP u

Hrvatskoj ima 5 zaposlenika po jednom gospodarskom subjektu. Na manjem kraju spektra

mikro-poduzeća u Hrvatskoj u prosjeku zapošljavaju 2 osobe, dok mala poduzeća u prosjeku

zapošljavaju 20 osoba. Na drugom kraju spektra, međutim, srednja poduzeća imaju u prosjeku

97 zaposlenika (www.fina.hr).

29

Prosječna dodana vrijednost po zaposleniku u cijelom sektoru MSP iznosila je 11.861

EUR 2011. godine te je pala u odnosu na 13.118 EUR 2010. godine. Prosječna dodana

vrijednost po zaposleniku bila je najviša u malim poduzećima (13.829 EUR), a najniža u

mikro-poduzećima (9.823 EUR). U protekle dvije godine prosječna dodana vrijednost po

zaposleniku pala je u malim i srednjim, ali je porasla u mikro-poduzećima! S obzirom na

konkretnu gospodarsku djelatnost, sektor s najvećim brojem MSP je sektor trgovine na veliko

i na malo s 22,7% svih MSP, iza kojeg slijedi prerađivačka industrija s 12,1%, građevinarstvo

s 11,9%, stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti s 10,6% i djelatnosti pružanja smještaja te

pripreme i usluživanja hrane s 10%. Tih pet sektora čini 67,3% svih MSP u Hrvatskoj. Dok je

u gospodarstvu, općenito uzevši, prerađivačka industrija ona gospodarska djelatnost koja

stvara najveću zaposlenost (273.481 radno mjesto), što predstavlja 18,6% svih radnih mjesta,

trgovina na veliko i na malo druga je najvažnija djelatnost (240.180 radnih mjesta), što čini

16,4% ukupne zaposlenosti. Građevinarstvo daje treći najveći doprinos od 8,2% ukupne

zaposlenosti (120.758 radnih mjesta) (www.fina.hr).

U sektoru MSP situacija je malo drukčija. Trgovina na veliko i na malo dominira kao

prva gospodarska djelatnost s obzirom na stvaranje radnih mjesta sa 171.976 radnih mjesta,

što čini 18,26% ukupne zaposlenosti u MSP. Druga najvažnija djelatnost je prerađivačka

industrija sa 170.975 radnih mjesta ili 18,15% ukupne zaposlenosti u MSP. Sljedeći je sektor

obrazovanja sa 99.892 radna mjesta ili 10,61% ukupne zaposlenosti u MSP, iza kojeg slijedi

građevinarstvo sa 97.897 radnih mjesta, odnosno 10,39% ukupne zaposlenosti u MSP. Podaci

o MSP, s obzirom na njihovu veličinu, pokazuju da 94,4% mikro-poduzeća ima promet manji

od 500.000 EUR, samo 3% ih ima promet između 500.000 EUR i 1 milijun EUR, a 1,4% ima

promet između 1 i 2 milijuna EUR. Samo 0,57% svih mikro-poduzeća zarađuje između 2 i 5

milijuna EUR, a još ih je manje, 0,16%, koja zarađuju više od 5 milijuna EUR.

Važno je primijetiti da mala poduzeća pokazuju ravnomjerniju raspodjelu s obzirom

na prihod od prodaje: 29,7% poduzeća zarađuje manje od 500.000 EUR, 23,35% zarađuje

između 500.000 EUR i 1 milijun EUR, 22,2% 1 do 2 milijuna EUR, 18,9% između 2 i 5

milijuna EUR, a 5,83% više od 5 milijuna EUR. Srednja su poduzeća naprotiv grupirana u

višem rasponu prihoda: 20,27% poduzeća ima promet od 2 do 5 milijuna EUR, a 74,13% veći

od 5 milijuna EUR. Sekotor MSP postao je važniji za izvoz jer čini 44% ukupnog izvoza za

2012. godinu u usporedbi sa 40% 2010. godine. Podaci pokazuju i izvozne rezultate MSP na

osnovi veličine poduzeća. Mikro-poduzeća čine 8% ukupnog izvoza u Hrvatskoj, a 17,7%

ukupnog izvoza MSP u Hrvatskoj. Udio malih poduzeća je 13% i 30,5%, a srednjih 23% i

30

51,8%. U 2011. godini, kao posljedica nepovoljnih prilika u okruženju te općih negativnih

gospodarskih kretanja, zabilježen je pad broja poslovnih subjekata, ali je struktura

gospodarstva s obzirom na veličinu poduzeća ostala ista. U 2011. godini u odnosu na 2010.

godinu najveći pad bio je u kategoriji srednjih poduzeća (6,3%), zatim malih poduzeća

(5,7%), a u kategoriji velikih poduzeća pad je bio 4,3%.

Osim u broju poslovnih subjekata, mala i srednja poduzeća imaju značajan udio u

BDP-u Republike Hrvatske. U 2011. godini udio malih i srednjih poduzeća u ukupnom BDP-

u je 50,2%, što predstavlja smanjenje za 1,6% u odnosu na 2010. godinu (zbog smanjenja

BDP u malim poduzećima). U 2011. godini raste ukupan prihod ostvaren izvozom hrvatskih

poduzeća, u čemu najveći rast imaju mala poduzeća (rast od 20,5% u odnosu na 2010.

godinu). Za razliku od srednjih poduzeća kod kojih zaposlenost lagano raste i velikih

poduzeća kod kojih zaposlenost stagnira, zaposlenost u malim poduzećima je u 2011. godini

pala za 6,9% (DZS, 2013, 225).

Ukoliko se kao mjerilo odnosa malih i srednjih poduzeća koristi broj poduzeća na

tisuću stanovnika uočeno je da Hrvatska zaostaje za ostalim članicama EU. Broj poduzeća na

tisuću stanovnika u Hrvatskoj iznosi 15, dok u Sloveniji iznosi 44, u Mađarskoj 55 poduzeća,

te u Italiji 65 poduzeća (Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva za Hrvatsku,

2013, 7).

4.2. Dinamika otvaranja i zatvaranja malih i srednjih gospodarskih subjekata

Prema podacima za 2012. godinu Državnog zavoda za statistiku (u daljnjem tekstu

DZS) evidentirani ukupni broj aktivnih poduzeća je 139.630 subjekata, što predstavlja manje

od polovice (47%) ukupnog broja registriranih poduzeća, koji je iznosio 294.475. Od 2002.

godine ukupan broj aktivnih poduzeća porastao je sa 157.505 subjekata na 184.037 subjekata

2011. godine. Ti podaci ukazuju na porast ukupnog broja aktivnih MSP-a u tom razdoblju od

16 te na godišnju stopu rasta od 1,7%. Podaci također pokazuju da je osnovano 9.064 novih

poduzeća te da je 6.451 subjekt bio u stečajnom postupku 2010. godine (DZS, 2013, 226).

Trend prijašnjih godina da mala poduzeća imaju bolje rezultate poslovanja od

poduzeća ostalih veličina nastavio se i 2012. godine. Također, ukupan broj srednjih poduzeća

31

2012. godine zapošljavao je manje nego 2002. godine, dok je ukupan broj malih poduzeća

znatno povećao broj zaposlenih od 2005. do 2006. godine. Kasnije je došlo do gubitka nekih

od tih radnih mjesta nakon 2008. godine pa su mala poduzeća završila razdoblje 2012. godine

zaposlivši 16% više osoba nego 2002. godine. Pala je i zaposlenost u ukupnom broju mikro-

poduzeća u tom razdoblju, unatoč znatnom porastu u razdoblju od 2005. do 2006. godine.

Ukupan broj obrta smanjio se sa 85.909 obrta 2011. godine na 83.485 obrta 2012.

godine. To je pad od 2,8%. Broj novoosnovanih obrta porastao je za 1,9% (s 2011. na 2012.

godinu). Međutim, broj njihova zatvaranja porastao je za 8,5%. Trend opadanja broja obrta

počeo je 2005. godine i nastavio se do 2012. godine. Broj obrta doživio je vrhunac 2005.

godine sa 99.663 obrta. U godinama nakon toga broj obrta je opao, a najveći pad zabilježen je

2009. i 2010. godine, pa je nakon 2005. godine u broju obrta u Hrvatskoj došlo do pada od

15,5%. Još su važnije brojke koje se odnose na gubitak radnih mjesta u obrtima. Zaposlenost

u obrtima doživjela je vrhunac 2007. godine, sa 151.519 zaposlenih, a nakon toga pada iz

godine u godinu do 103.099 2012. godine. U obrtničkom sektoru pad broja zaposlenih iznosio

je 32%. Stopa otvaranja poduzeća u Hrvatskoj bila je 7,9%, a zatvaranja 7,4%, čime se dobiva

pozitivan rast populacije poduzeća. U slučaju obrta, stopa otvaranja obrta u Hrvatskoj iznosi

8,6%, a zatvaranja obrta 13%, zbog čega Hrvatska ima manje obrta na kraju 2010. godine

nego na početku iste godine (Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva za

Hrvatsku, 2013, 9).

Nema sumnje da je obrt lakše osnovati, jer su uvjeti za početni kapital znatno niži od

društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.). Međutim, 2012. godine dolazi do izmjene i

dopune Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/12) i uvodi se “jednostavno društvo s

ograničenom odgovornošću” (j.d.o.o.), s minimalnim kapitalom od 10 kn potrebnim za

pokretanje poduzeća. Na obje fronte (otvaranje i zatvaranje poduzeća) Hrvatska mora poraditi

na ukupnom broju MSP te iskoristiti povlastice za stvaranje novih radnih mjesta.

4.3. Financijski rezultati malih i srednjih gospodarskih subjekata

Analiza u ovom poglavlju vrši se na temelju financijskih podataka FINE

(http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1571), a odnose se na razdoblje od 2008. do 2012.

32

godine. Na njihovoj web stranici se nalazi niz detaljnih podataka o financijskim rezultatima

poduzeća, koja FINI moraju podnositi financijske izvještaje o svome poslovanju.

Mala poduzeća (10 do 49 zaposlenika) imala su bolje rezultate od mikro-poduzeća i

srednjih poduzeća te su ostvarila najbolje brojke u proteklih pet godina. 2012. godine 78,5%

malih poduzeća bilo je profitabilno, dok je samo 53,9% mikro-poduzeća ostvarilo dobit 2012.

godine. 2012. godine 69% srednjih poduzeća bilo je profitabilno. Analiza razdoblja od 2008.

do 2012. godine pokazuje da je udio profitabilnih poduzeća opao u sve tri skupine prema

veličini poduzeća (zbog svjetske krize). Najistaknutija su srednja poduzeća, koja su zabilježila

pad od 13,8%. Broj je profitabilnih poduzeća pao za 10,7%, dok sektor malih poduzeća, koja

su najbolje podnijela pritiske recesije, ima 7,6% manje profitabilnih poduzeća do 2012. Povrat

na kapital jedan je od pokazatelja profitabilnosti poduzeća. On je bio u rasponu od -0,11 do

0,08 za cijeli sektor MSP-a 2012. godine, što je prilično nisko. Samo mala poduzeća i velika

poduzeća u Hrvatskoj imaju pozitivnu stopu povrata na kapital: malim poduzećima ide bolje

nego velikim. Ona imaju 8% prosječnog povrata na kapital, a velika 4%. Mikro-poduzeća su

načelno imala negativan povrat od -11%, a srednja -1%. Povrat na kapital za profitabilna

poduzeća bio je u rasponu od 12% do 26%, a mala profitabilna poduzeća imala su najvišu

stopu povrata od 26% 2011. godine i 20% 2012. godine. Profitabilnost je 2012. godine opala

u svim poduzećima bez obzira na njihovu veličinu. Iz podataka se može izračunati da sva

poduzeća koja su podnijela svoje izvještaje imaju vrlo tanku operativnu maržu. Mikro-

poduzeća imaju operativnu maržu od 1,19%, srednja 2,02%, a mala 3,69%. Za sve MSP, bez

obzira na veličinu, trošak materijala kao postotak operativnih troškova u rasponu je od 68,6%

do 72,6% 2012. godine. Mala poduzeća imala su najniže zabilježeni udio troškova materijala

u ukupnim operativnim troškovima (68,6%), dok su srednja imala najviši (72,6%)

(www.fina.hr).

Troškovi rada (plaće i doprinosi) mogu se izraziti kao postotak ukupnih operativnih

troškova u rasponu od najmanje 12,1% do najviše 18,7% 2012. godine. Mala poduzeća su

dosljedno imala veće troškove rada (izraženo prema ovoj mjeri) od svih ostalih poduzeća.

MSP 2012. godine imaju prosječnu kapitalizaciju od 21%, mikro-poduzeća 11%, mala 29%, a

srednja 30%. Što je niža osnovica temeljnog kapitala, to je više poduzeće izloženo negativnim

promjenama u ekonomskim uvjetima. Mali u MSP su ostvarili najbolje brojke za

profitabilnost. U svim područjima gospodarske djelatnosti, 78,5% svih malih poduzeća bilo je

profitabilno. Prosjeci profitabilnih i neprofitabilnih srednjih i velikih poduzeća bili su gotovo

isti (69%/31% za srednja poduzeća i 69,1%/30,9% za velika), dok je mikro-skupina imala

33

najmanji postotak profitabilnih poduzeća od 46,1%. MSP su povećali svoj udio u ukupnom

izvozu s 40% na 44% u proteklih pet godina. Djelomice je to zbog porasta izvoza od 14,48%

(ukupan izvoz iz Hrvatske porastao je 5,4% u ovom razdoblju). Najbolje rezultate imala su

mala poduzeća, koja su zabilježila porast od 18,3%, dok su srednja povećala svoj izvoz za

14%, a mikro-poduzeća za 9,5% (www.fina.hr).

4.4. Istraživanje i razvoj u malim i srednjim gospodarskim subjektima

U Republici Hrvatskoj javni sektor dominira ulaganjima u istraživanje i razvoj (u

daljnjem tekstu: R&D). Visokoškolske ustanove i državna tijela zajedno čine 55,8% ukupnog

R&D-a za razliku od Europske Unije, gdje javno-istraživački sektor čini u prosjeku 37,5%

ukupnih ulaganja u R&D (DZS, 2013, 391).

Prema izdacima za istraživanje i razvoj Hrvatska zaostaje u usporedbi s ostalim

europskim zemljama. Ukupna ulaganja u R&D kao postotak BDP-a (GERD) u prosjeku

iznose 2,03% u EU, ali u Hrvatskoj je ta brojka 0,75%, što Hrvatsku stavlja na 30. mjesto od

37 ocjenjivanih zemalja. Hrvatska poduzeća čine 44,2% svih ulaganja u R&D, dok je u EU-27

isti udio iznosio 61,5%. U Hrvatskoj su ulaganja u R&D koja financira privatni poslovni

sektor iznosila 0,34% BDP-a u usporedbi s 1,26% u EU-27. U Republici Hrvatskoj mikro-

poduzeća predstavljaju samo 1,1% ukupnih ulaganja u R&D u poslovnom sektoru, a mala

poduzeća predstavljaju još 6,6%. Te su brojke među najnižim brojkama zabilježenim za

europske zemlje. S druge strane, u Hrvatskoj je udio ukupnih poslovnih ulaganja u R&D u

srednjim poduzećima veći nego u većini ostalih europskih zemalja. Također, u razoblju od

2008. godine do 2012. godine došlo je do pada omjera između nematerijalne i ukupne

materijalne imovine u MSP, s prosječnih 4,41% 2008. godine na 3,18% 2012. godine.

Nadalje, podaci pokazuju da se omjer povećava s veličinom poduzeća. U mikro-poduzećima,

nematerijalna imovina iznosi samo 1,8% 2012. godine, dok je ista brojka za srednja poduzeća

5,2% 2012. godine (Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva, 2013, 9).

Izvješće o globalnoj konkurentnosti Republiku Hrvatsku stavlja na 74. mjesto od 144

zemlje koje su ocjenjivane prema inovacijama. Republika Hrvatska je stoga ispred velikog

broja država članica EU (Grčka, Slovačka, Bugarska i Rumunjska) te se može klasificirati kao

34

“gospodarstvo koje se temelji na učinkovitosti“ (Izvješće o globalnoj konkurentnosti, 2012,

7).

Republika Hrvatska se smatra “umjerenim inovatorom“ prema rezultatima inovacija, a

općenito je na 25. mjestu od 34 europske zemlje prema rezultatima inovacija, s 44% svih

poduzeća u Hrvatskoj koja su klasificirana kao aktivna u pogledu inovacija, dok ista brojka za

EU-27 iznosi 52%. Od 11.560 MSP u sektoru proizvođačke industrije, 1.502 subjekta (13%)

proizvode srednje-visoke tehonološke proizvode, a 533 subjekta (4,6%) visokotehnološke

proizvode. U uslužnom sektoru, od ukupno 69.575 poduzeća, 23.040 poduzeća (33,1%) je u

znanjem intenzivnim djelatnostima. Od ukupnog broja od 469.059 osoba zaposlenih u MSP u

sektoru prerađivačke industrije i uslužnom sektoru u Hrvatskoj 2012. godine, 29,4 je

zaposleno u visokotehnološkoj prerađivačkoj industriji i znanjem intenzivnim djelatnostima

(Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva, 2013, 9).

4.5. Investicije u dugotrajnu imovinu gospodarstva Republike Hrvatske

U dugotrajnu imovinu već nekoliko godina u prosjeku ulaže oko jedna petina svih

poduzetnika u Republici Hrvatskoj, a prije kriznih godina to je bila jedna trećina od ukupnog

broja poduzetnika.

Broj investitora u razdoblju od 2008. do 2012. godine bilježi veliki pad. Udjel

investitora u ukupnom broju hrvatskih poduzetnika kroz to razdoblje kontinuirano se

smanjuje, od 32,6% u 2008. do 20,4% u 2012. godini, što je posljedica recesijskih i

stagnacijskih uvjeta poslovanja. Godine 2012. u odnosu na 2011. udio investitora u ukupnom

broju poduzetnika smanjen je za 1,2 postotna poena.

Uz konstantno smanjenje investicija u proteklom razdoblju brine podatak da se udio

investitora u ukupnom broju poduzetnika Republike Hrvatske nije smanjio proporcionalno

smanjenju investicija u dugotrajnu imovinu, što znači da se osim invescija smanjio i broj

poduzetnika. Više o tome je prikazano u Tablici 2.

35

Tablica 2. Investiranje u dugotrajnu imovinu gospodarstva Republike Hrvatske u razdoblju od

_________2008. – 2012. godine

GODINE 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Investicije u

dug.im. (mil. kn)

89.656

50.521

37.785

33.192

33.824

Broj

investitora

29.194

25.749

23.523

21.475

19.871

Udjel investitora

u ukp. br.

poduzetnika RH

32,6

28,2

24,3

21,6

20,4

Izvor: FINA, 2013 (www.fina.hr)

U ukupnim rezultatima poslovanja tri najznačajnije djelatnosti su prerađivačka

industrija, trgovina i informacije i komunikacije te oni sudjeluju s više od 50% udjela, što je

konstanta unatrag deset godina. Njihov udio u ukupnim investicijama 2012. godine bio je

42%.

Najviše su investirali poduzetnici iz prerađivačke industrije 7,2 milijarde kuna (21,1%

ukupnih investicija) što je povećanje prema 2011. godini za 1,4%. Slijedi građevinarstvo koje

je izdvojilo za dugotrajnu imovinu 2012. godine 4,8 milijardi kuna, što je 14,2% ukupnih

ulaganja u toj godini, a u odnosu na godinu prije povećanje od 6,1%. Na trećem je mjestu

prema visini ulaganja u dugotrajnu imovinu trgovina s 4,5 milijardi kuna (13,3% ukupnih

investicija), što je u odnosu na 2011. godinu smanjenje za 12,1%. Prema veličini poduzetnika,

udio velikih u ukupno ostvarenim investicijama hrvatskog poduzetništva 2012. je bio 53,7%,

malih 32%, a srednjih 14,3% (Fina, 2013, 1).

Primorsko – goranska županija ima isti trend kao i cijela Republika Hrvatska. Od

1995. godine do 2008. godine investicije su u porastu te su se povećale sa 806.413 HRK 1995.

godine na 4.635.396 HRK u 2008. godini. Taj rast prestaje u 2009. godini i investicije iznose

3.310.484 HRK (Fičor, 2011, 93).

36

5. UTJECAJ EKONOMSKE KRIZE NA ZANATSKO TRGOVAČKU

RADNJU „STYL“

U ovom poglavlju prikazano je na koji način je trenutačno stanje u gospodarstvu

Republike Hrvatske utjecalo na poslovanje ZTR „Styl“-a. To je mali obiteljski obrt koji ima

obvezu plaćanja poreza na dobit i svoje poslovne knjige vodi po principu dvojnog

knjigovodstva.

Osjetljivost na promjene u gospodarstvu prikazane su kroz utjecaj na prihode, rashode,

dobit, broj poslovnih jedinica i zaposlenih, investicije, proizvodnju i poslovne partnere.

Cijelokupna situacija ZTR „Styl“-a obrađena je kroz slijedeća pod poglavlja: 1)

Poslovanje ZTR „Styl“-a i utjecaj ekonomske krize, 2) Mogućnosti ZTR „Styl“-a za

podizanje konkurentnosti.

5.1. Poslovanje ZTR „Styl“-a u uvjetima ekonomke krize

Zanatsko trgovačka radnja „Styl“ obiteljski je obrt koji je nastao krajem 90-ih godina

prošlog stoljeća. U Republici Hrvatskoj upisan je u registar obrtnika dana 21.01.1997. godine

sa sjedištem obrta u Podkilavcu. Iako je osnovna djelatnost obrta proizvodnja dječje odjeće te

maloprodaja dječje odjeće, ZTR „Styl“ je registraran i za sljedeće djelatnosti:

14.13. – proizvodnja ostale vanjske odjeće;

14.11. – proizvodnja kožne odjeće;

46.42. – trgovina na veliko odjećom i obućom;

47.19. – ostala trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama;

32.13. – proizvodnja imitacije nakita (bižuterije) i srodnih proizvoda;

46.90. – nespecijalizirana trgovina na veliko;

47.82. – trgovina na malo tekstilom, odjećom i obućom na štandovima i tržnicama;

37

90.03. – umjetničko stvaralaštvo;

74.10. – specijalizirane dizajnerske djelatnosti;

68.20. – iznajmljivalje i upravljanje vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup

(leasing);

47.91. – trgovina na malo preko pošte ili interneta.

Obrt je registriran za neke djelatnosti koje više ne obavlja. Također je registriran i za

neke djelatnosti koje još nije obavljao, ali postoji šansa da ih obavlja u budućnosti. Trgovina

na malo preko pošte je prvi puta korištena u 2013. godini, a preko interneta još nikada. Za

trgovinu preko interneta postoji realna šansa da će se koristiti u 2014. godini ili kasnije zbog

proizvodnje koja je krenula u 2013. godini.

ZTR „Styl“ je kroz svoj životni vijek više puta otvarao i zatvarao poslovne jedinice.

Prije 2006. godine razlog tome je bio povećanje obujma poslovanja pa je bilo potrebno seliti

poslovanje u poslovne prostore sa većom kvadraturom i atraktivnijom pozicijom.

Iako je obrt postojao i prije 1997. godine, fokus je postavljen na period koji dolazi

nakon 1997. godine, a naročito na razdoblje od 2005.-2013. godine koje najbolje prikazuje

rast, odnosno pad u poslovanju ZTR „Styl“-a.

U Tablici 3. prikazana je dinamika poslovanja po poslovnim jedinicama.

38

Tablica 3. Dinamika poslovanja ZTR „Styl“-a po poslovnim jedinicama

GODINA POSLOVNE JEDINICE UKUPAN BROJ

POSLOVNIH JEDINICA

1997. Dražice, Čavle (proizvodnja) 2

2000. Robna kuća RI 4. kat, Čavle (proizvodnja)

2

2003. Robna kuća RI 4. kat, Čavle (proizvodnja)

2

2005. Robna kuća RI 2. kat, Robna kuća RI 4. kat, Podkilavac

(proizvodnja)

3

2006. Robna kuća RI 2. kat, Robna kuća RI 4. kat, Opatija,

Podkilavac (proizvodnja)

4

2007. Robna kuća RI 2. kat, Robna kuća RI 4. kat, Opatija

3

2008. Robna kuća RI 2. kat, Robna kuća RI 4. kat, Opatija

3

2009. Robna kuća RI 4. kat, Opatija 2

2010. Robna kuća RI 4. kat, Opatija 2

2011. Opatija 1

2012. Opatija 1

2013. Opatija 1

Izvor: izrada studenta

Iz Tablice 3. se vidi kako se obujam poslovanja ZTR „Styl“-a širio sve do 2006.

godine, a nakon toga se počinju zatvarati poslovne jedinice.

Godine 1997. otvorene su dvije poslovne jedinice od čega se „Dražice“ odnose na

prodaju, dok je u „Čavlima“ bila proizvodnja. Godina 2000. donosi prvo ozbiljnije širenje i

prodaja u Dražicama se zatvara i resursi se prebacuju u novu poslovnu jedinicu u Rijeci u

Robnoj kući „RI“ na 4. katu.

Zbog visoke potražnje dolazi do potrebe da se prodaja razdvoji na dvije različite

ponude. Jedna ponuda sadrži odjeću za bebe, dok druga sadrži odjeću za djecu do 14. godine.

Zbog toga, 2005. godine, dolazi do novog širenja poslovanja i otvara se još jedna poslovna

jedinica na 2. katu Robne kuće „RI“, koja je specijalizirana za djecu do 2. godine. Zbog

povećane potrebe za proizvodima iz vlastite proizvodnje, iste godine kapaciteti proizvodnje na

Čavlima postaju premali i resorsi iz poslovne jedinice na Čavlima se sele u novu poslovnu

jednicu u Podkilavcu. Godine 2006. dolazi do posljednjeg širenja poslovanja i otvara se

39

prodaja u Opatiji. Tijekom 2006. godine vlasnica uviđa da njezina proizvodnja ne može

konkurirati velikim proizvođačima i da je počela nizati gubitke te se odlučuje na mijenjanje

dosadašnjeg načina poslovanja i ZTR „Styl“ se orijentirao isključivo na maloprodaju.

Zbog velikog utjecaja krize, u 2007. i 2008. godini, osjetno padaju i potražnja i prihodi

te zbog toga dolazi do zatvaranja poslovne jedinice na 2. katu Robne kuće „RI“. Nedugo

nakon toga iz istih razloga postaje neisplativa i poslovna jedinica na 4. katu Robne kuće „RI“.

Od tada ostaje jedino poslovna jedinica u Opatiji koja jedina uspijeva pokriti sve troškove

svoga poslovanja.

ZTR „Styl“ je obračunavao porez na dohodak do 2007. godine kada je zadovoljio

jedan od tri kriterija za obavezno prebacivanje na porez na dobit te vođenja poslovnih knjiga

po principu dvojnog knjigovodstva. U 2006. godini prihod ZTR „Styl“-a je prešao 2.000.000

kn, što je granica nakon koje se obveznici poreza na dohodak obavezno moraju prebaciti na

porez na dobit.

Sljedeće dvije tablice prikazuju prihode i rashode te bruto dobit ZTR „Styl“-a 1997., 2000.,

2003. godine i u razdoblju od 2005. – 2013. godine.

Tablica 4. Prihodi, rashodi i bruto dobit ZTR „Styl“-a prije prelaska na porez na dobit2 (u kn)

GODINA PRIHODI RASHODI BRUTO DOBIT

1997. 288.322 260.271 28.051

2000. 907.329 868.391 38.938

2003. 1.607.302 1.544.322 62.980

2005. 1.866.433 1.757.189 109.244

2006. 2.126.211 1.996.252 129.959

Izvor: izrada studenta

2 Zbog različitog načina vođenja poslovnih knjiga i ne mogućnosti uspoređivanja rezultata poslovanja iz

razdoblja prije i poslje prelaska na porez na dobit u tablici su iskazani podaci koji približno odgovaraju realnima kako bi se lakše moglo uspoređivati podatke.

40

Iz Tablice 4. se jasno vidi rast obujma poslovanja ZTR „Styl“-a do 2006. godine.

Svake godine rastu prihodi, rashodi i dobit. To je razdoblje u kojem potražnja raste pa

sukladno tome konstanto dolazi do povećanja dobiti.

Osim prihoda rastu i rashodi, a to je najvećim dijelom zbog porasta obujma

poslovanja, ali i zbog povećanja investicija. Način na koji se odvijala dinamika poslovanja s

obzirom na poslove jedinice također je utjecala negativno na kranju dobit.

Tablica 5. Prihodi, rashodi i bruto dobit ZTR „Styl“-a nakon prelaska na porez na dobit (u kn)

GODINA PRIHODI RASHODI BRUTO DOBIT

2007. 1.901.806 1.850.984 50.822

2008. 1.553.131 1.533.826 19.305

2009. 1.274.955 1.260.922 14.033

2010. 929.703 920.591 9.112

2011. 582.238 561.637 20.601

2012. 521.230 516.145 5.085

2013. 480.377 474.547 5.830

Izvor: izrada studenta

Od 2007. godine ZTR „Styl“ prelazi na obračun poreza na dobit te vodi poslovne

knjige po principu dvojnog knjigovodstva. Osim toga dužni su Poreznoj upravi i Regosu

jednom godišnje predati GFI3. Izvještaji koje predaju unutar GFI-a su bilanca, dodatni podaci

i račun dobiti i gubitka.

U 2007. godini osjeti se mali pad prihoda u odnosu na 2006. godinu, a dobit se

smanjila za 2,55 puta. Već u prvoj godine početka ekonomske krize dolazi do velikog utjecaja

na potražnju za proizvodima ZTR „Styl“-a te se zbog toga smanjuju i prihodi. Smanjenje

prihoda se nastavlja sve do 2013. godine, ali u 2011. godini rashodi su se smanjili nešto više

od prihoda u odnosu na 2010. godinu te zbog toga dolazi do povećanja dobiti od 11.489 kn. U

razdoblju od 2006. godine do 2013. godine prihodi su se smanjili za 4,42 puta. Na kraju 2006.

3 GFI – Godišnji financijski izvještaj

41

godine oni su iznosili 2.126.211 kn, a u posljednjog godini poslovanja u 2013. godini oni

iznose 480.377 kn.

U istom tom razdoblju dobit se smanjila za 22,29 puta. Na kraju 2006. godine dobit je

bila 129.959 kn, dok je na kraju 2013. godine iznosila 5.830 kn.

Kako su od 1997. do 2013. godine rasli i padali prihodi, rashodi i dobit, tako je i broj

zaposlenih rastao i padao. Sljedeća tablica prikazuje broj zaposlenih u 1997., 2000., 2003.

godini te u razbolju od 2005. do 2013. godine.

Tablica 6. Prosječan broj zaposlenih u ZTR „Styl“-u po godinama

GODINA BROJ ZAPOSLENIH

1997. 3

2000. 7

2003. 8

2005. 8

2006. 11

2007. 9

2008. 8

2009. 6

2010. 6

2011. 3

2012. 3

2013. 3

Izvor: izrada studenta

Broj zaposlenih uključuje i vlasnicu obrta. Iz Tablice 6. je vidljivo da i broj zaposlenih

prati rast i pad prihoda pa je tako on rastao do 2006. godine kada je bilo 11 zaposlenih osoba,

a nakon toga je opadao sve do 2011. godine nakon čega stagnira. ZTR „Styl“ trenutno

zapošljava 3 osobe.

ZTR „Styl“ od osnutka pa do 2000. godine je isključivo prodavao robu proizvedenu u

vlastitoj proizvodnji. Nakon 2000. godine počinje surađivati sa drugim proizvođačima te u

svoj asortiman uvodi i dječju odjeću drugih proizvođača.

42

Sljedeća tablica prikazuje koliko je ZTR „Styl“ prodao proizvoda iz vlastite

proizvodnje te koliki je udio proizvoda iz vlasite proizvodnje u ukupnom prihodu.

Tablica 7. Prodani proizvodi iz proizvodnje ZTR „Styl“-a i njihov udio u ukupnim prihodima

_________(u kn)

GODINA

PRIHODI

PRODANI PROIZVODI

IZ VLASITE PROIZV.

UDIO PROIZV. IZ VLASITE

PROIZV. U PRIHODIMA

1997. 288.322 288.322 100%

2000. 907.329 765.736 84,39%

2003. 1.607.302 1.282.014 79,76%

2005. 1.866.433 1.397.421 74,87%

2006. 2.126.211 1.030.725 48,48%

2007. 1.901.806 571.397 30,04%

2008. 1.553.131 62.890 4,04%

Izvor: izrada studenta

Do 2000. godine svi prodani proizvodi su bili iz vlastitih proizvodnih pogona što znači

da udio prodanih proizvoda iz vlastite proizvodnje u prihodima iznosi 100%. U 2000. godini

ZTR „Styl“ počinje surađivati sa drugim proizvođačima odjeće te u svoj maloprodajni

asortiman unosi i njihovu ponudu, ali još uvijek zadržava visoki postotak udjela vlastite

proizvodnje u ukupnim prihodima i on iznosi 84,39%.

U narednim godinama dolazi do malog pada udjela te u 2005. godini on iznosi

74,87%. Već u 2006. godini dolazi do velikog pada prodaje vlastitih proizvoda zbog jake

konkurencije u proizvodnji i udio proizvoda iz vlasite proizvodnje u ukupnim prihodima pada

na 48,48%. To je također godina u kojoj se proizvodnja zatvorila zbog neisplativosti, ali i

zbog naglog propadanja poslovnih partnera i nemogućnosti nabavljanja repromaterijala.

Glavni razlog neisplativosti proizvodnje su izuzetno niske cijene proizvoda iz Kine te

nemogućnost cijenovnog konkuriranja njihovoj jeftinijoj proizvodnji.

43

U 2007. godini prodaju se zalihe proizvedenih proizvoda iz proteklih godina te udio

proizvoda iz vlastite proizvodnje u prihodima dalje pada na 30,04%. 2008. godine prodaju se

zadnje zalihe iz vlasite proizvodnje.

Zbog potrebe za obrtnim sredstvima i jednostavnijim načinom financiranja ZTR „Styl“

je otovorio kredit po načelu tekućeg računa. To je oblik kredita gdje korisnik kredita ima

pravo na svojem žiro-računu otići u „minus“ do najviše granice određene ugovorom o kreditu.

Uz naknadu koju ZTR „Styl“ plaća mjesečno, plaća se kamata na iznos koji je žiro-račun u

minusu. Iako to nije najjeftiniji oblik kreditiranja, on omogućava brze reakcije na promjene na

tržištu i bolju likvidnost.

Tablica 8. prikazuje koji je limit dopuštenog minusa na žiro-računu ZTR „Styl“-a od

2006. godine kada je ugovor o kreditu po načelu tekućeg računa broj 09/06 prvi puta

sklopljen.

Tablica 8. Najveći iznosi glavnica okvirnog kredita po godinama (u kn)

GODINA NAJVEĆI IZNOS GLAVNICE KREDITA

2006. 650.000

2007. 900.000

2008. 900.000

2009. 600.000

2010. 500.000

2011. 200.000

2012. 150.000

2013. 150.000

Izvor: izrada studenta

Od 2006. godine kada je prvi puta potpisan ugovor o kreditu po načelu tekućeg računa

pa do 2013. godine najveći iznos glavnice kredita se konstantno mijenjao. Prve godine on je

iznosio 650.000 kn, a zbog planova da se ZTR „Styl“ i dalje širi i otvara nove poslovne

jednice 2007. godine kredit je povećan na 900.000 kn.

U 2008. godini okvirni kredit se nije mijenjao, da bi se u 2009. godini zbog

konstantnog pada prihoda smanjio na 600.000 kn. Zbog nedovoljnog korištenja kredita on se

44

smanjuje na 500.000 kn u 2010. godini, a u 2011. godini zbog zatvaranja poslovne jedinice na

četvrtom katu Robne kuće „RI“ smanjuje se na 200.000 kn.

Zbog daljnjeg pada prihoda i smanjene potrebe za obrtnim sredstvima, okvirni kredit

se smanjuje na 150.000 kn.

Smanjenje potrebe za obrtnim sredstvima dobro prikazuje i količina robe koja se

nabavlja od dva najveća dobavljača ZTR „Styl“-a. U Tablici 9. prikazano je koliko je

smanjena nabava robe u razdoblju od 2007. do 2013. godine.

Tablica 9. Količina nabavljene robe od dva najveća dobavljača ZTR „Styl“-a,

__________izražena u kunama u razdoblju od 2007. do 2013. godine (u kn)

GODINA

EMPORIUM

AVOKADO

2007. 312.766 60.195

2008. 274.842 35.468

2009. 216.706 24.172

2010. 170.230 32.412

2011. 70.326 30.165

2012. 50.401 36.454

2013. 41.304 46.504

Izvor: izrada studenta

Godine 2007. od „Emporium“ d.o.o., najvećeg dobavljača ZTR „Styl“-a, nabavljeno je

312.766 kn robe. Kriza utječe na smanjivanje potražnje u maloprodaji pa tako automatski i

ZTR „Styl“ potražuje manje robe od svojih dobavljača. Godine 2008. od „Emporium“ d.o.o.

je nabavljeno 274.842 kn robe, a trend smanjivanja se nastavlja do 2013. godine kada ZTR

„Styl“ nabavlja 41.304 kn robe.

Na potraživanje za proizvodima „Avokado“ d.o.o. nije bilo velikog utjecaja kao na

potraživanje za proizvodima „Emporium“ d.o.o.

45

Godine 2007. od „Avokado“ d.o.o. nabavljeno je 60.195 kn robe. Trend smanjivanja

potražnje trajao je samo do 2009. godine kada iznosi 24.172 kn i to je trenutak u kojem ZTR

„Styl“ ima najmanju potražnju za njihovom robom. Do 2013. godine potraživanje za

njihovom robom raste na 46.504 kn.

Važno je napomenuti da ukupni pad potražnje u maloprodaji jako utječe i na potražnju

koju ZTR „Styl“ ima prema svojim dobavljačima. Pad potražnje djeluje tako da onda i oni

imaju manje potraživanja od svojih dobavljača. To znači da kriza djeluje na svih i prema ovim

podacima, ona se produbljuje jer još uvijek postoji konstantni pad potraživanja. Tablica 10.

prikazuje investicije ZTR „Styl“-a u dugotrajnu imovinu u razdoblju od 2006. – 2013. godine.

Tablica 10. Investicije ZTR „Styl“-a u dugotrajnu imovinu u razdoblju

od 2006. – 2013. godine (u kn)

GODINA

NAZIV

NAB. VRIJ.

2006. Računalo Sempron 3.161

2006. Police 2. kat “RI” 8.078

2007. Lutka Opatija 1.150

2007. Račun. rablj. + prog. 13.847

2007. Račun. rablj. + prog. 5.680

2007. Videokamera 2.786

2009. Stalci sa dodacima 7.963

Izvor: izrada studenta

ZTR „Styl“ nije investirao u dugotrajnu imovinu u razdoblju od 2010. – 2013. godine.

Zadnja investicija je bila 2009. godine i iznosila je 7.963 kn, ali zadnja veća investicija se

dogodila 2007. godine kada je ZTR „Styl“ investirao u dugotrajnu imovinu 22.313 kn. To je

dosta važan podatak jer prikazuje kako od početka ekonomske krize ZTR „Styl“ nije ništa

investirao u dugotrajnu imovinu, a bez investicija se ne može očekivati povećanje prihoda.

Važno je napomenuti i da do 2006. godine ZTR „Styl“ sveukupno investira u dugotrajnu

46

imovinu preko 1.000.000 kn, što prikazuje koliko su se jako investicije smanjile u razdoblju

od početka krize.

S obzirom da se zaključno s 2007. godinom konstantno investiralo u dugotrajnu

imovinu, do tada se već proizvodnja pokazala neisplativom, a prihodi su počeli padati ne

iznenađuje podatak da je ZTR „Styl“ prestao investirati. Prema podacima koji su navedeni

treba naglasiti da taj trend nije ne uobičajen u gospodarstvu Republike Hrvatske s obzirom da

se investiranje u dugotrajnu imovinu smanjuje iz godine u godinu.

5.2. Mogućnosti ZTR „Styl“-a u kriznom i postkriznom razdoblju

Iz predhodnih podataka može se zaključiti kako se situacija ne mijenja te konstantno

dolazi do pada potražnje za maloprodajnim proizvodima ZTR „Styl“-a. Zbog toga dolazi do

pada prihoda, dobiti, pada broja zaposlenih, zatvaranja poslovnih jedinica i smanjivanja

potražnje prema svojim dobavljačima. U slučaju da se ovaj trend nastavi jedino što ZTR

„Styl“-u preostaje je zatvaranje zanatsko trgovačke radnje.

Svaki gospodarski subjekt ima svoj životni ciklus i jasno je da je ZTR „Styl“ u fazi

opadanja nakon čega slijedi zatvaranje ili su potrebne nove ideje kako bi ponovno ušao u fazu

rasta. Trenutno su u procesu analiziranja dva načina na koji se ZTR „Styl“ pokušava

prilagoditi zahtjevima tržišta. Jedan je ponovno pokretanje proizvodnje, ali sa novim

konceptom. Drugi način je otvaranje suvenirnice i postepeno napuštanje maloprodaje dječje

odjeće. Sa razvojom jednog i drugog koncepta se krenulo već prije više godina. Razlozi koji

su utjecali na nepostupanje, odnosno neprovođenje tih koncepta su strah da se ponuda loše

prilagodi potrebama tržišta i da dođe do gubitka i fokusiranost vlasnice na neke druge osobne

projekte koji nisu povezani sa obrtom. Iako je obrt u konstantnom padu poslovanja on još

uvijek ne posluje sa gubitkom i to je također jedan od razloga zašto se nije krenulo sa

realizacijom tih potencijalnih mogućnosti.

a) Ponovno pokretanje proizvodnje je ideja koja je nastala krajem 2012. godine i

projekt je pokrenut početkom 2013. godine. Proizvodnja kojom se ZTR „Styl“ prije bavio je

funkcionirala na način da materijale i krojeve za proizvodnju dječje odjeće nabavljaju od

dobavljača. U proizvodnji je bilo zaposleno nekoliko osoba koje bi onda uz pomoć tih krojeva

47

i materijala proizvodili odjeću koja je većinom bila namjenjena maloprodaji ZTR „Styl“-a.

Postojala je i veleprodaja, ali količine koje su se prodavale u veleprodaji su bile zanemarive u

usporedbi sa količinom koja se prodavala u maloprodaji ZTR „Styl“-a.

Nova proizvodnja ima novi koncept. Proizvode neće proizvoditi ZTR „Styl“ već će ih

samo dizajnirati. Materijali i aplikacije za odjeću se kupuju kod dobavljača u Zagrebu, nakon

toga se isporučuju na skladištenje i šivanje kod poslovnog partnera koji je također u Zagrebu.

Nakon šivanja proizvodi se nose na štampanje i gotov proizvod se poštom šalje u Rijeku na

skladištenje u Podkilavcu. Male količine gotovih proizvoda se šalju u poslovnu jedinicu u

Opatiju u maloprodaju, a ostatak ostaje u veleprodaji. Na ovaj način se troškovi proizvodnje

po jedinici smanjuju jer svaki poslovni partner obavlja dio posla za koji je specijaliziran.

Distribucijski kanali za veleprodaju se razvijaju uz pomoć trgovačkog putnika.

Iako je projekt bio relativno mali, pokazao se kao dobra ideja koju bi trebalo

dalje razmotriti za potencijalno razvijanje u budućnosti. Važno je napomenuti kako je, s

obzirom na trend pada prometa proteklih godina, taj projekt 2013. godine pozitivno utjecao na

promet ZTR „Styl“-a i da nije bilo njega poslovna godina bi završila sa gubitkom.

b) Otvaranje suvenirnice i postepeno napuštanje maloprodaje dječje odjeće je nešto o

čemu se u ZTR „Styl“ razmišlja još od kraja 2010. godine, kada je zatvorena poslovna

jedinica na 4. katu Robne kuće „RI“. Ponuda suvenirnice bi sadržavala različite suvenire za

turiste sa temom Morčića, arhitekture Opatije, povijesti Opatije i svega što asocira na područje

Opatije i Kvarnera općenito. Tematski izrađene čaše, tanjuri, slike na staklu i platnu bi bio dio

ponude koji bi izrađivala sama vlasnica, dok bi ostatak ponude bio od dobavljača koji imaju

široku ponudu suvenira namjenjenih za turiste.

Vlasnica ZTR „Styl“-a, koja je završila studij dizajna, bavi se crtanjem i izrađivanjem

suvenira te neprestano istražuje tržište o mogućnosti plasiranja svojih proizvoda. Prema

njenim procijenama u Opatiji postoji tržište za plasiranje takvih proizvoda, ali je onda

potreban veliki angažman u proizvodnji suvenira s njezine strane. S obzirom da ona trenutno

sama izrađuje te suvenire, dolazi se do pitanja profitabilnosti takvog projekta.

U slučaju da se ZTR „Styl“ odluči na ovu opciju i krene u taj projekt biti će potrebno

zaposliti još barem jednu osobu u proizvodnji suvenira te dodatno investirati u opremu i

materijale, a s obzirom na trenutnu situaciju to ne izgleda kao najbolja ideja.

48

Sam projekt razvoja u drugom smjeru koji je jače vezan uz turizam nego što je to

vezana sama prodaja dječje odjeće, s obzirom na lokaciju prodavaonice u centru Opatije,

sigurno ima perspektivu i mogućnost opstanka za ZTR „Styl“.

49

6. ZAKLJUČAK

Povijesni razvoj ukazuje na važnost malog i srednjeg poduzetništva za gospodarski i

društveni razvoj. Početak svjetske ekonomske krize 2007. godine ozbiljno narušava odnose u

gopodarstvima cijelog svijeta, što ima ozbiljnije implikacije i na razvoj malog i srednjeg

poduzetništva, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj.

Svjetska ekonomska kriza je počela u ljeto 2007. krizom tržišta nekretnina u SAD-u

što je uzrokovalo velike gubitke i stečaje poduzeća iz financijskog sektora. Posljedice toga

uzrokovale su probleme i odvele u stečaj veliki broj poduzeća iz realnog sektora, naročito u

građevinarstvu. Uzrok krize je bio nagli pad cijena nekretnina u SAD-u. Do pada je došlo jer

su cijene nekretnina, potpomognute jeftinim kreditima, dugo vremena rasle. Nakon što su se

niske kamate na kredite povećale, cijene nekretnina su pale što je uzrokovalo ekonomsku

krizu koja se proširila i na Europsku uniju i na Republiku Hrvatsku.

Vanjski razlozi nisu jedini odgovorni za ulazak gospodarstva Republike Hrvatske u

krizu. Gopodarstvo Republike Hrvatske je zbog skromnog izvoza relativno slabo povezano sa

svjetskim i europskim gospodarstvima pa poremećaji na svjetskom i europskom tržištu nisu

mogli toliko jako utjecati na njeno gospodarstvo. Najveći utjecaj je imalo smanjenje

inozemnih investicija koje su se drastično smanjile zbog negativnog utjecaja svjetske i

europske ekonomske krize na investitore.

Trenutno stanje gospodarstva Republike Hrvatske je posljedica svega što se događalo

zadnjih 20 i više godina, od neodgovarajućeg modela privatizacije, neprepoznatljivog

gospodarstva u kojem su uslužne djelatnosti postale dominantne, dok je proizvodnja mala,

velika birokracija, neefikasan javni sektor, visoke porezne stope i parafiskalni nameti. Osim

toga postoji i javni dug koji je neprestano u porastu, kao i pesimizam građana. Sve su to

razlozi zbog kojih je gospodarstvo Republike Hrvatske zahvatila kriza kojoj se još uvijek ne

vidi kraj.

Zbog nezadovoljavajućeg omjera broja zaposlenih u privrednom i javnom sektoru, s

jedne strane te povećanja broja umirovljenika od 1990. godine do 2013. godine s druge strane,

teško je očekivati brzi oporavak hrvatskog gospodarstva. Iako visoki porezi i parafiskalni

nameti kao što su boravišna pristojba, komunalna naknada, TV pretplata ili naknada za

ambalažni otpad negativno utječu na gospodarstvo oni su potrebni kako bi se mogli financirati

50

ogromni rashodi Republike Hrvatske. S druge strane, zbog negativnog utjecaja fiskalne

politike na gospodarstvo, automatski dolazi do smanjenja prihoda poduzetnika čime dolazi i

do smanjenja prihoda proračuna. Time je djelomično potvrđena P.H 1. zato jer nije problem u

visini poreza koliko je problem u visini rashoda države, a s obzirom na broj zaposlenih u

privrednom sektoru oni ne mogu podnijeti teret koji im je nametnut fiskalnom politikom te

dolazi do zatvaranja gospodarskih subjekata i daljnjeg gubljenja radnih mjesta.

Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj je smanjen broj

zaposlenih od početka krize do danas. Ministarstvo financija je također objavilo podatke o

rastu javnog duga u razdoblju od 2008. do 2012. godine te o konstantnom padu BDP-a u

istom tom razdoblju. To potvrđuje P.H. 2 da je ekonomska kriza je utjecala na povećanje

nezaposlenosti i javnog duga te smanjenje BDP-a u Republici Hrvatskoj.

Napori Vlade za oporavak gospodarstva nisu dovoljni što pokazuju i izdaci za

istraživanje i razvoj. Republika Hrvatska ima niska izdavanja za istraživanje i razvoj te u tom

segmentu zaostaje u usporedbi sa ostalim europskim zemljama. Iako su na prvi pogled podaci

za istraživanje i razvoj negativni, izvješće o globalnoj konkurentnosti gdje su zemlje

ocjenjivane prema inovacijama daje pozitivnu ocjenu Republici Hrvatskoj. Ocjenjeno je da je

Republika Hrvatska ispred velikog broja država članica te se može uvjetno klasificirati kao

“gospodarstvo koje se temelji na učinkovitosti“.

Veliki problem za gospodarstvo Republike Hrvatske predstavlja i neprestano

mijenjanje uvjeta poslovanja. Zbog nesigurnih poteza Vlade i mijenjanja poreznih stopa

dolazi do problema kod kalkulacija za budućnost i donošenja poslovnih odluka. Zbog

nepredvidljivosti postojeći strah od investiranja raste. To predstavlja najveći problem za

velike gospodarske subjekte koji se oslanjaju na precizne kalkulacije.

Kod malih i srednjih gospodarskih subjekta postoji drugi problem, a to je velika

birokracija. Njihovo poslovanje bi uvelike olakšalo smanjenje administrativnih obveza. Oni su

dužni podnositi gotovo jednak broj izvještaja kao i veliki gospodarski subjekti. Dok veliki

imaju cijele odjele unutar poduzeća koje se bave administrativnim poslovima, mali i srednji

gospodarski subjekti nemaju dovoljno razvijenu infrastrukturu kako bi osigurali isto.

Pojednostavljenje načina vođenja poslovnih knjiga, podnošenja izvještaja te plaćanja

poreza omogućilo bi malim poduzetnicima da se više bave poslovanjem i unapređenjem istog,

51

nego da vrijeme troše na administrativne prepreke. Važno je preusmjeriti fokus sa birokracije

na stvaranje.

Iako prema statističkim podacima mala poduzeća imaju bolje rezultate poslovanja od

poduzeća ostalih veličina, broj obrta kao posebnih poslovnih subjekata se smanjuje iz godine

u godinu. Analiza podataka razdoblja od 2008. do 2012. godine također pokazuje da je udio

profitabilnih poduzeća opao i još uvijek pada.

Prije početka krize ZTR „Styl“ je zapošljavao jedanaest ljudi, dok danas zapošljava

samo troje. To pokazuje da trend smanjenja broja zaposlenih u Republici Hrvatskoj nije

zaobišao niti ZTR „Styl“.

P.H. 3., koja glasi da od početka ekonomske krize do danas ZTR „Styl“ i dalje bilježi

dobit, međutim puno manju od one u pretkriznom razoblju, je potvrđena. Problem je u tome

što je ta dobit jako mala i samo je pitanje vremana kada će prerasti u gubitak. Podaci iz

financijskih izvještaja ZTR „Styl“-a pokazuju da 2013. godine nije ponovno pokrenuta

proizvodnja, već te godine bi bilo došlo do gubitka u poslovanju.

P.H. 4 je također potvrđena zato jer je osjetno smanjena potražnja za dobrima koje

prodaje ZTR „Styl“, a da nije došlo do ekonomske krize potražnja ne bi toliko jako pala da

obrt kompletno zaustavi investiranje u dugotrajno imovinu. Zbog stanja u gospodarstvu

postoji određeni strah od investiranja, a ZTR „Styl“ je jedan od mnogih gospodarskih

subjekata u Republici Hrvatkoj koji razmišljaju na sličan način te se suzdržavaju od

investiranja. Iako se čini da je jedan od osnovnih problema pada prihoda ZTR „Styl“-a, to što

je obrt prestao investirati, glavni razlog je to što je potražnja za proizvodima toliko pala, da

nakon smanjenja prihoda više nije bilo mogućnosti daljnjeg investiranja.

Jedan od načina da se ZTR „Styl“ izvuče iz trenutnog stanja je da Vlada Republike

Hrvatske porezno rastereti gospodarstvo koji će opet potaknuti investiranje od strane

poduzetnika. Neki od tih rasterećenja mogli bi biti smanjenje poreza na dodanu vrijednost,

poreza na dobit ili smanjenje doprinosa na plaće. Drugi način je da ZTR „Styl“ promijeni

način poslovanja i realizira neku novu ideju koja će potaknuti porast potraživanja za

proizvodima koje nudi. Ovaj drugi način, u slučaju da je uspješan, nudi oporavak obrta, ali ne

i cijelokupnog gospodarstva i zato je potrebno da Vlada Republike Hrvatske što prije reagira

kako bi se vratio izgubljeni optimizam. Time je potvrđena P.H. 5.

52

Svi elementi krize osjete se na poslovanju ZTR „Styl“-a. S obzirom na trend kretanja

hrvatskog gospodarstva teško je za očekivati da će doći do oporavka ZTR „Styl“-a ili

cijelokupnog gospodarstva bez većih promjena. Jedini način da se ZTR „Styl“ izvuče iz

trenutnih problema u poslovanju je da se pokrene investiranje. Investiranje u ponovno

pokretanje proizvodnje ili orijentranje na turiste i promjenu ponude koja će odgovarati

njihovim potrebama. Sigurno je jedino da u slučaju nepokretanja investicija ZTR „Styl“

dolazi do gubitka u poslovanju i zatvaranja obrta. Radna hipoteza da je kriza negativno

utjecala na poslovanje ZTR „Styl“-a je potvrđena zato jer su se svi promatrani elementi i

trendovi poslovanja u opadanju od samog početka krize pa sve do danas.

Iako je kriza negativno utjecala na većinu malih i srednjih gospodarskih subjekata u

Republici Hrvatskoj i trenutno postoje velike prepreke njihovom poslovanju unutar Republike

Hrvatske, uvijek postoji način za oporavak i daljnji opstanak. Potrebno je zadržati fokus na

probleme na mikro i makro razini te ih riješavati jedan po jedan, zadržati optimizam i uvijek

tražiti najbolje moguće riješenje.

53

LITERATURA

1) Knjige

1. Benić, Đ., (2012.), Ekonomska kriza u Europi i Hrvatskom gospodarstvu, Sveučilište u

Dubrovniku, Dubrovnik

2. Buble, M., (2005.), Strateški menadžment, Sinergija d.o.o, Zagreb

3. Drucker, P., (2005.), The Effective Executive in Action: A Journal for Getting the

Right Things Done, HarperBusiness, Claremont

4. Fičor, M., (2011.), Gospodarski profil Primorsko – goranske županije, Hrvatska

gospodarska komora, Zagreb

5. Keković, Z., Kešetović Ž., (2006.), Krizni menadžment I - prevencija krize, Fakultet

bezbednosti Univerziteta u Beogradu, Beograd

6. Novak, B., (2001.), Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima, Binozapress

d.o.o., Zagreb

7. Radošević, D., (2010.), Kriza i ekonomska politika, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

8. Siropolis, N., (1995.), Menadžment malog poduzeća: vodič u poduzetništvo, Hrvatska

obrtnička komora, Zagreb

2) Ostali izvori

1. Dujanić, M., (2007.), Osnove menadžmenta, Veleučilište u Rijeci, Rijeka

2. Netahli, S., (2009.), Menadžment malog poduzeća, Veleučilište „Nikola Tesla“,

Gospić

3. Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva, NN 56/13, Zagreb

4. Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/12, Zagreb

5. Zakon o računovodstvu, NN 109/2007, Zagreb

54

6. HAK, (studeni, 2013.), Hrvatski autoklub

3) Internet izvori

1. European comission, posjećeno 16.02.2014., na mrežnoj stranici: http://ec.europa.eu/ta

xation_customs/resources/documents/taxtion/vat/how_vat_works/rates/vat_rates_en.pf

2. Ministarstvo financija, posjećeno 21.02.2014., na mrežnoj stranici: www.mfin.hr

3. Statistika Hrvatske narodne banke, posjećeno 21.02.2014., na mrežnoj stranici:

http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm

4. Hrvatska gospodarska komora, Centar za poduzetništvo, inovacije i tehnološki razvoj,

2012., posjećeno 24.02.2014., na mrežnoj stranici: http://www.hgk.hr/category/sektor-

centar/centar-za-poduzetnistvo-inovacije-i-tehnoloski-razvoj

5. Državni zavod za statisku, posjećeno 28.02.2014., na mrežnoj stranici: www.dzs.hr

6. Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis, posjećeno 16.05.2014., na mrežnoj

stranici: http://www.dzs.hr/Hrv/Publication/stat_year.htm

7. Financijska agencija, posjećeno 26.05.2014., na mrežnoj stranici: http://www.fina.hr/

Default.aspx?sec=1647

8. Financijska agencija, Osnovni financijski rezultati poduzetnika 2012. godine,

posjećeno 23.05.2014., na mrežnoj stranici: http://www.fina.hr/Default.aspx?art=

9754&sec=1496

9. Financijska agencija, Investicije poduzetnika Hrvatske u dugotrajnu imovinu,

posjećeno 26.05.2014., na mrežnoj stranici: http://www.fina.hr/Default.aspx?

art=10872&sec=1717

10. Financijska agencija, Ukupna dobit poduzeća, prihodi i broj zaposlenih 2012. godine,

posjećeno 26.05.2014., na mrežnoj stranici: http://www.fina.hr/Default.aspx

?art=10857&sec=1717

11. Financijska agencija, Arhivirane objave 2013. godine, posjećeno 26.05.2014., na

mrežnoj stranici: http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1717

55

12. Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva za Hrvatsku 2013. godine,

posjećeno 26.02.2014., na mrežnoj stranici: http://www.minpo.hr/UserDocsImages/

2.Izvje%C5%A1%C4%87e%20opservatorija%20malog%20i%20srednjeg%20poduzet

ni%C5%A1tva%20za%202013..pdf

13. Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2011. godine i 2012. godine, posjećeno

28.05.2014., na mrežnoj stranici: http://www.azvo.hr/index.php/hr/novosti/650-

objavljeni-rezultati-izvjea-o-globalnoj-konkurentnosti-2011-2012

56

POPIS TABLICA

Tablica 1. Stope, međustope i snižene stope PDV-a Europskih zemalja u 2013. godini …….24

Tablica 2. Investiranje u dugotrajnu imovinu gospodarstva Republike Hrvatske u

razodblju od 2008. – 2012. godine ..........................................................................35

Tablica 3. Dinamika poslovanja ZTR „Styl“-a po poslovnim jedinicama ...............................38

Tablica 4. Prihodi, rashodi i bruto dobit ZTR „Styl“-a prije prelaska na porez

___na dobit (u kn) .........................................................................................................39

Tablica 5. Prihodi, rashodi i bruto dobit ZTR „Styl“-a nakon prelaska na porez

na dobit (u kn) .........................................................................................................40

Tablica 6. Prosječan broj zaposlenih u ZTR „Styl“-u po godinama .........................................41

Tablica 7. Prodani proizvodi iz proizvodnje ZTR „Styl“-a i njihov udio u ukupnim

prihodima (u kn)........................................................................................................42

Tablica 8. Najveći iznosi glavnica okvirnog kredita ZTR „Styl“-a po godinama (u kn)...........43

Tablica 9. Količina nabavljene robe od dva najveća dobavljača ZTR „Styl“-a,

izražena u kunama u razdoblju od 2007. do 2013. godine (u kn).............................44

Tablica 10. Investicije ZTR „Styl“-a u dugotrajnu imovinu u razdoblju od 2006.

– 2013. godine (u kn) .............................................................................................45

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Kretanje javnog duga od 2008. do 2012. godine ...................................................25

Grafikon 2. Udio javnog duga u BDP-u od 2011. do 2013. godine i procjena kretanja

javnog duga do 2016. godine ……………………………………….…….……..26

57