isus u indiji

HAZRETI MIRZA GHULAM AHMAD

ISUSU

INDIJIIsaovo a.s. (Isusovo) spašavanje od smrti

na križu i putovanje u Indiju

VERLAG DER ISLAM

ISUS U INDIJI Bosanski prijevod

JESUS IN INDIABosnian translation

Hazreti Mirza Ghulam Ahmad

Prevodilac / Translated by:Fahrija Avdić

Poredba teksta s originalom na urdu jeziku / Text review:Wasim Ahmad

Drugo izdanje / Second editionOctober 2009© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED

Izdavač / Published by:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

Štampa / Printed by:Štamparija Fojnica

ISBN: 978-3-932244-43-8

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.bae-mail: [email protected]

AUTOR

IMAM MEHDI I OBEĆANI MESIJAHazrat Mirza Ghulam Ahmad

iz Kadijana (1835. - 1908)Osnivač Ahmadija muslimanskog džemata

Bilješka izdavača

Isus u Indiji je engleska verzija monografije Masih Hindustan Mein, koju je na urdu jeziku napisao Časni osnivač u svijetu raširenog Ahmadija muslimanskog džemata, hazreti Mirza Ghulam Ahmad (1835-1908), Obećani Mesija i Mehdi. Glavne teze iznesene u ovoj raspravi su izbavljenje Isa a.s.(Isusa) od smrti na križu i nakon toga njegovo putovanje u Indiju u potrazi za izgubljenim plemenima Israila, koje je trebao okupiti u svoje okrilje, kao što je bilo predskazano od samog Isaa a.s.(Isusa). Započinjući svoje putovanje iz Jerusalema i prolazeći kroz Nasibus i Iran, Isa a.s. (Isus) je viđen kako je stigao u Afganistan, gdje je sreo Jevreje koji su se tu nastanili poslije izbavljenja iz Nebuchadnezzarovog ropstva. Iz Afganistana je Isa a.s. (Isus) otišao u Kašmir, gdje su se, također, bila naselila neka plemena Israilćana. Ovo mjesto je učinio svojim domom i tu je i umro i leži sahranjen u Srinagaru, Kašmir. U ovoj knjizi hazreti Ahmad riješio je drugi mučan problem koji je dugo zbunjivao mnoge zapadne pisce, a to je problem sličnosti između kršćanskih i budističkih učenja i isto tako između života Isaa (Isusa) i Bude, kako je zabilježeno u njihovim vlastitim knjigama. Neki od ovih pisaca drže da su budistička učenja morala, na neki način, stigla u Palestinu i da ih je Isa (Isus) uključio u svoje vlastite govore. Međutim, nema nikakvih historijskih dokaza koji bi ovu teoriju podržali. Ruski putopisac po imenu Nikola Notovič (Nikolas Notovitch) boravio je prilično dugo kod Lama na Tibetu i dao da se za njega prevedu njihovi vjerski pisani zapisi. On je mišljenja da Isa (Isus) mora da je bio na Tibetu prije raspeća i da se vratio u Palestinu nakon što je prihvatio budistička učenja. Odbacujući oba ova gledišta, hazreti Ahmad dokazuje da je Isa a.s. (Isus) morao doći u Indiju jedino poslije raspeća a ne

prije, i da nije on bio taj koji je posudio budistička učenja, nego da su budisti ti koji su, izgleda, stavili Evanđelja u svoje knjige. Isa a.s. (Isus) je, također, posjetio Tibet u toku svojih putovanja u Indiju u traganju za izgubljenim plemenima Israila. On je propovijedao svoje učenje budističkim monasima, od kojih su neki bili porijeklom Jevreji. Njih se duboko dojmilo Isaovo učenje i prihvatili su Isaa kao manifestaciju Bude, Obećanog Učitelja. Sa vjerom u njega kao svog Učitelja, oni su njegova učenja uključili u učenja Bude. Knjiga Masih Hindustan Mein bila je – i ostaje - epohalna i prevratnička knjiga. Ona je preokrenula teološki pejzaž židovske vjere, Pavlovog kršćanstva i tradicijom utvrđenog islama. Katalizator koji je ona predstavila bilo je to da je Isa a.s. (Isus) – istinski Božiji poslanik kakav je bio - bio spašen od smrti na križu, da je živio dugo i da leži sahranjen u Srinagaru, Kašmir. Kao što je navedeno u uvodu i na kraju, knjiga je trebala biti podijeljena u dva dijela: prvi dio da obuhvata ne manje od deset poglavlja, plus epilog, a da drugi dio sadrži dodatne dokaze Isaovog (Isusovog) puta u Indiju i uporedno vrednovanje učenja islama i kršćanstva, potvrđujući istinu islama, kao i Ahmadove vlastite tvrdnje da je Obećani Mesija. Izgleda da nije mogao naći vremena za dalje istraživanje na ovom predmetu, ali je svoju riješenost nadoknadio utiranjem duhovnog preporoda islama u njegovoj prvobitnoj čistoći, osnivajući dinamički, svjetski rašireni Ahmadija muslimanski džemat i pišući ne jednu nego više od osamdeset knjiga vezanih za istinitost islama, njegove vlastite tvrdnje kao Obećanog Mesije i Mehdija i istinu o životu i smrti Isaa a.s. (Isusa). Napisana 1899, i djelimično objavljena u nastavcima u magazinu ‚Review of Religion’ (Pregled religija) u 1902. i 1903, sama knjiga je bila objavljena poslije smrti pisca, 20. novembra 1908. Prvi engleski prijevod od rahmetli Kazi Abdul-Hamida bio je objavljen 1944. Po uputama rahmetli hazreti

Mirze Tahir Ahmada, halifat-ul Mesiha IV, koji je bio poglavar u svijetu raširenog Ahmadija muslimanskog džemata, sadašnje izdanje je bilo temeljito pregledano i ispravljeno od profesora Muhammeda Ali Čaudri, Wakilu Tasnif, Rabva. Kao dokazi koji podupiru teze iznesene u ovoj knjizi, relevantni isječci od raznih autora i istraživača dati su na kraju kao dodatak. Ovi isječci ne čine dio originalnog teksta koji je, u toku prijevoda, bio sačuvan neokrnjen, i čak štamparske greške, ako ih je i bilo, nisu bile popravljene. Ispravna verzija je, međutim, data u podbilješkama tek nakon odobrenja našeg uvaženog imama hazreti Halifat-ul Mesiha IV. Autorove podbilješke su naznačene zvjezdicama uz napomenu ’autor’, dok su podbilješke prevodioca označene uz napomenu ‚prevodilac’. Pošto se razna izdanja Biblije razlikuju u serijskim brojevima izreka, treba voditi računa o tome da se držite brojeva navedenih od autora. Navodi Biblije bili su uzeti iz opunomoćenog izdanja King Jame’s Version (Kralj Džemsove verzije), objavljene od Zondervan Corporation, Grand Rapids, Michigan 49530, USA. IZDAVAČ

Zahvalnica

Svoju duboku zahvalnost dugujemo svima onima koji su pomogli u pripremi ovog ponovno pregledanog i ispravljenog izdanja knjige Isa (Isus) u Indiji, posebno Maulana Bašir Ahmad Akhtaru, gospodinu Zulkarnanu i Radži Ata-ul-Mannanu za provjeru teksta, za verifikovanje navoda i za pomoć na razne druge načine. Također smo duboko zahvalni Maulana Munir-ud-Dinu Šemsu, aditional Wakilu tasnif, London, i gospodinu Aršadu Ahmadi za pomno pregledanje i ispravljanje dokaza, pogotovu Maulana Šemsu za njegov stalni interes i korisne prijedloge. Također smo zahvalni gospodinu Muneveru Saidu za pripremanje indeksa, te arapskom uredništvu u Londonu predvođenom Maulana Abdul-Momin Tahirom za uređenje dodatka u skladu sa najnovijim podacima. Čaudri Muhammad Ali Wakilut Tasnif Rabva

SADRŽAJ

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

Poglavlje 1Dokazi iz Evanđelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Poglavlje 2Dokazi iz Časnog Kur’ana i Hadisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

Poglavlje 3Dokazi iz medicinske literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Lista knjiga koje spominju Marham-i-Isa (Isaov mehlem), i da je mehlem bio pripremljen za Isaove rane . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

Poglavlje 4Dokazi iz historijskih zabilješki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Dio 1Dokazi iz islamske literature u vezi sa Isaovim putovanjima . 64Vjerovatna maršutna mapa Isaovog puta. . . . . . . . . . . . . . . . 65Dio 2Dokazi iz budističkih zabilješki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Dio 3Dokazi iz historijskih spisa koje pokazuju da je Isaov (Isusov) put u Pendžab i susjedne teritorije bio neminovan . . . . . . . . 89

Lista 24 plemena Abdalees . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Indeks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130

Naš Gospodaru! Odluči između nas i našeg naroda istinom; jer Ti si Onaj koji najbolje odlučuje.

Uvod

Ja sam napisao ovu knjigu da citiranjem dokaza iz potvrđenih činjenica i iz uvjerljivih historijskih dokaza potvrđene vrijednosti i iz prastarih dokumenata drugih naroda razbijem ozbiljna pogrešna shvatanja koja su općenito prihvaćena među muslimanskim i među većinom kršćanskih sekti u vezi sa ranijim i kasnijim životom Isaa a.s. (Isusa). Opasne su posljedice ovih pogrešnih shvatanja ne samo prisilno zaustavile i uništile koncept Teuhida – Božijeg Jedinstva nego se njihov podmukli i otrovni utjecaj na moralno stanje muslimana u ovoj zemlji već dugo

1

1 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. (prevodilac)2 Mi hvalimo Allaha i prizivamo Njegove blagoslove na Njegovog plemenitog Poslanika s.a.v.s. (prevodilac)

opaža. Ovi neosnovani mitovi i priče rezultirali su duhovnim bolestima, kao što su nemoralnost, pakost, bešćutnost i grubost, koje se šire među većinom islamskih sekti. Vrline kao što su ljudska simpatija, sažaljenje i milost, ljubav prema pravdi, blagost, skromnost i poniznost nestaju iz dana u dan, kao da će ih žurno napustiti. Ova bešćutnost i moralno propadanje čine da između mnogih muslimana i divljih zvijeri postoji mala razlika. Džainist (Jain)3 ili budist se boji i izbjegava da ubije čak komarca ili buhu i osjeća odvratnost prema ovakvom činu, dok, nažalost, među muslimanima ima mnogih koji će nekažnjeno ubiti nevinu osobu i počiniti obijesno ubistvo bez imalo straha od odgovornosti pred Svemogućim Bogom, koji ljudski život cijeni više od života svih drugih životinja. Zbog čega onda ova tvrdoća srca, nemilost i nedostatak simpatije? To je zbog toga što su im ovi mitovi i lažne priče u vezi sa neistinitim konceptom džihada ponavljane neprestano i usađivane u njihova srca od samog djetinjstva. Posljedica toga je da, oni postepeno postaju moralno mrtvi i njihova srca ne shvataju zlo ovakvih odvratnih djela. S druge strane, čovjek koji ubije nevinu osobu i uzrokuje stradanje njegovoj porodici misli da je učinio pohvalno i ispravno djelo i da je na najbolji način iskoristio priliku da stekne pohvalu od svog naroda. Ovo je zato što u našoj zemlji nisu održavana predavanja niti hutbe da se zaustave slična zla, i ako uopće postoje bilo kakvi ovakvi govori, oni ne mijenjaju mišljenja običnih ljudi koji su naklonjeni neredu. Zato, iz milosti prema svom narodu, ja sam već napisao knjige na urdu, perzijskom i arapskom jeziku, u kojima sam dokazao da popularni predmet džihada, koji preovladava među muslimanima, kao što je očekivanje krvožednog imama i gajenje mržnje prema drugim ljudima, nisu ništa do greške kratkovidne uleme. Islam,

2

3 Džainizam je religija indijskog porijekla koja zabranjuje nanošenje povrede bilo kojem živom stvorenju, bilo ljudima, životinjama ili insektima. (prevodilac)

nasuprot tome, ne dozvoljava upotrebu oružja u religiji, osim u slučaju odbrambenih ratova, ratova koji se vode da se kazni ugnjetač ili ratova koji su namijenjeni radi odbrane slobode. Potreba za odbrambenim ratom nastaje samo kada napad neprijatelja prijeti nečijem životu. Osim za ove tri vrste džihada odobrene Šerijatom - islamskim zakonom, nikakva druga vrsta rata nije odobrena islamom u svrhu širenja vjere. Da istaknem ovaj koncept džihada, ja sam, uz ogromne žrtve, razdijelio knjige u ovoj zemlji, i u Arabiji, Siriji, Khurasanu itd. No, sada sam, uz Božiju pomoć, predočio dovoljno snažne dokaze da iz ljudskih glava izbacim ova neosnovana vjerovanja. Ja sam pronašao jasne dokaze i snažnu, uvjerljivu, podrobnu historijsku evidenciju, čije svjetlo istine daje radosnu vijest da će, ubrzo nakon njihovog objavljivanja, doći do čudne vrste promjena protiv ovih vjerovanja. Ja sam siguran da će, kad ove istine budu shvaćene, slatka i osvježavajuća fontana skromnosti, poniznosti i samilosti poteći iz srca pravednih sinova islama. Smatram da će doći do duhovne promjene koja će imati blagotvoran i dobroćudan utjecaj na narod općenito. Također sam siguran da će kršćanski učenjaci i svi oni koji čeznu i žude za istinom imati koristi od ove knjige. I, kao što sam upravo istakao, stvarni cilj ove knjige je da se isprave pogrešna vjerovanja koja su prodrla u vjere muslimana i kršćana. Međutim, ovo traži izvjesno detaljno objašnjenje koje izlažem u slijedećem tekstu. Treba biti jasno da kršćani i većina muslimana smatraju da je Isa a.s. (Isus) bio uzdignut živ na nebesa; oba ova naroda već dugo vjeruju da je on još živ na nebesima i da će nekad u kasnije vrijeme sići na Zemlju. Razlika u pogledima muslimana i kršćana je samo utoliko što kršćani vjeruju da je Isa a.s. (Isus) umro na krstu, da je bio oživljen, otišao na nebo u svom ovozemaljskom tijelu, da je sjeo s desne strane svoga Oca i da će se kasnije vratiti na Zemlju radi suđenja. Oni dalje kažu da je Isus, Mesija, Stvoritelj i Gospodar svijeta i niko drugi, da je on taj koji će se

3

kasnije spustiti na Zemlju u slavi i veličanstvu da obznani nagradu i kaznu. Smatraju da će svi oni koji ne vjeruju u njega ili u njegovu majku kao boga biti uhvaćeni i bačeni u Džehennem, gdje će plač i jadikovanje biti njihova sudbina. No, naprijed spomenute sekte muslimana kažu da Isa a.s. (Isus) nikada nije bio razapet, niti je umro na krstu. Umjesto toga smatraju da je, kada su ga Jevreji uhapsili da bi ga razapeli, došao melek (anđeo) i uznio ga na nebesa u njegovom ovozemaljskom tijelu i da je on još živ ondje, da je njegovo boravište na drugom nebu, gdje je također i poslanik Jahja a.s. ili Džon (John). Muslimani uz to vjeruju da je Isa a.s.(Isus) uzvišeni Božiji poslanik, ali ne Bog, niti Božiji sin. Oni, također, kažu da će se on kasnije spustiti na Zemlju blizu munare u Damasku ili negdje drugo, sa rukama položenim na ramena dvaju meleka (anđela). Isa a.s. (Isus) i imam Muhammed Mehdi, koji će biti od potomstva Fatime r.a. i koji će već prije doći na ovaj svijet – poubijat će sve druge nacije, i, osim onog ko odmah ne postane musliman, nikog neće ostaviti u životu. Ukratko, stvarni cilj drugog dolaska Isaa a.s. (Isusa) na Zemlju, kako tvrde muslimanske sekte poznate kao Ahl-i-Sunnat ili Ahl-i-Hadis - od običnih ljudi također nazvani vahabije - jeste da će on, kao Mahadev4 Hindusa, uništiti cijeli svijet; da će prvo zaprijetiti ljudima da postanu muslimani i onda, ako ovi ustraju u svom nevjerovanju, da će ih sve pobiti sabljom. Oni uz to tvrde da je on ostao živ na nebesima u svom ovozemaljskom tijelu, tako da će, u doba kad moći muslimanskih vladara oslabe, on sići s neba i pobiti sve nemuslimane ili će ih silom primorati da postanu muslimani; ako budu poricali, bit će ubijeni. Posebno učenjaci spomenute muslimanske sekte kažu da će Isa a.s. (Isus), kada siđe s nebesa, polomiti sve križeve na svijetu, da će se odati svim vrstama groznih zlodjela mačem i da će zemlju preplaviti krvlju. I kao što je ranije izneseno, Ahl-i-Hadis sekta

4

4 Jedan od triju velikih hindu bogova. (prevodilac)

među muslimanima prenosi vjerovanje da će se kratko vrijeme prije dolaska Mesije pojaviti imam između potomaka Fatime r.a, čije ime će biti Muhammed, Mehdi. On je taj koji će biti halifa i kralj vremena na temelju toga što je jedan od Kurejšija. Pošto će njegov stvarni cilj biti da pobije sve nemuslimane, osim onih koji na brzinu prouče Kelime-i-šehadet, Isa a.s. (Isus) će se spustiti da mu pomogne u njegovom zadatku; i premda će Isa a.s. (Isus) biti Mehdi, i čak uzvišeniji Mehdi, on neće biti halifa pošto je neophodno da halifa ovog vremena bude od Kurejšija. Umjesto njega, halifa ovog doba će biti Muhammed, Mehdi. Oni dalje navode da će njih dvojica zajedno natopiti zemlju ljudskom krvlju i da će proliti toliko krvi da tome neće biti sličnog od početka do kraja ovog svijeta. Čim se pojave, oni će započeti ovaj krvavi pokolj; uz to, oni neće držati ni vazove (govore), niti će pokazati neki znak. Ove sekte, također, kažu da, premda će Isa a.s. (Isus) biti kao savjetnik ili pomagač imamu Muhammedu, Mehdiju, vlast će biti jedino u Mehdijevim rukama. Isa a.s. (Isus) će nastaviti da podstiče i navodi hazreti imama Muhammeda, Mehdija, na ubijanje cijelog svijeta, kao da pokušava sve nadoknaditi za humano učenje koje je ranije propovijedao svijetu, tj. za ‚neopiranje zlu’ i ‚ako te udare po jednom obrazu, pruži i drugi’. Ovo je ukratko o muslimanskom i kršćanskom vjerovanju u pogledu Isaa a.s. (Isusa). Premda su kršćani krivi zbog strašne greške, nazivajući poniznog čovjeka bogom, neki muslimani isto tako, posebno Ahl-i-Hadis - općepoznati kao vahabije, vjeruju u krvožednog Mehdija i jednako krvožednog Mesiju. Ovo je do te mjere iskvarilo njihovo moralno stanje da oni ne mogu živjeti sa drugim ljudima u stanju mira, povjerenja i dobre volje, niti mogu biti istinski i potpuno lojalni nemuslimanskoj vladi. Svaki razuman čovjek će shvatiti da je ovakvo vjerovanje - da nemuslimani treba da budu podvrgnuti prisili, i da moraju ili smjesta postati muslimani ili biti ubijeni - otvoreno za vrlo

5

oštre optužbe. Ljudska savjest spontano shvata da je vrijedno prijekora prisilom preobraćati osobu u nečiju vjeru, prijeteći joj smrću, a da joj se čak ne da prilika da razumije istinitost vjere i da se ne obavijesti o njenim moralnim učenjima i vrijednostima. Daleko od doprinosa širenju te vjere, ovo će još dati protivnicima priliku da time nalaze mahane u njoj. Krajnji rezultat ove vrste razmišljanja je da srca postaju lišena ljudske simpatije. Pravda i milost, koje su neke od velikih ljudskih vrlina, nestanu, i kivnost i zlo će se povećavati; jedino zvjerstvo ostaje, brišući sve visoke moralne vrline. Kao da nije isuviše očigledno da ovakva učenja ne mogu biti od Boga, koji jedino kažnjava nakon što Njegova poruka bude u potpunosti prenesena. Samo zamislite, bi li bilo razumno jednostavno ubiti čovjeka ako on ne prihvata istinsku vjeru, čak i ako do tada ne zna i nije svjestan njene istine i njene plemenite i izvrsne poruke? Umjesto da se na njegovo odbijanje odgovara mačem ili puškom, ovakav čovjek zaslužuje samilost i treba biti blago i učtivo upućen u istinu, ljepotu i duhovnu savršenost vjere. Zato je mišljenje o džihadu, kakvo imaju ove islamske sekte, i njihovo vjerovanje da je blizu vrijeme kada će se uzdići krvožedni Mehdi po imenu imam Muhammed i da će Mesija (Messiah) sići dolje iz svemira da mu pomogne i da će njih dvojica pobiti sve nemuslimane ako budu negirali islam - potpuno protivni moralnom osjećaju. Zar ovo vjerovanje ne stavlja izvan djelovanja i moral i sve dobre ljudske vrline, i ne pobuđuje zvjerske strasti? Oni koji imaju ovakva vjerovanja moraju živjeti licemjernim životom sa drugima u tolikoj mjeri da čak nisu u stanju iskazati ni istinsku pokornost svojim vladarima. Vjernost koju oni ispovijedaju je laž. To je razlog zašto neke od spomenutih Ahl-i-Hadis sekti žive dvostrukim životom pod britanskom upravom u Indiji. U tajnosti, oni među običnim narodom gaje nadu u dolazak krvavih dana krvožednog Mehdija i Mesije, i propovijedaju u skladu s tim, a vladarima podilaze, uvjeravajući ih da su oni protiv ovakvih

6

vjerovanja. No, ako su oni istinski protiv toga, šta je razlog tome da oni svojim pisanjem uopće ne šire takvo učenje, i zašto tako razdražljivo očekuju dolazak krvožednog Mehdija i Mesije kao da stoje na pragu, nestrpljivi da mu se pridruže? Zbog ovakvih vjerovanja moralno stanje ovih hodža je palo nisko. Oni više nisu u stanju širiti učenje i samilost, nego misle da je ubijanje pripadnika drugih vjerovanja njihova vjerska dužnost. Bilo bi mi drago ako se bilo koja od Ahl-i-Hadis sekti protivi ovakvim vjerovanjima, ali ja ne mogu a da sa žaljenjem ne zapazim da su među Ahl-i-Hadis* sektama prikrivene vehabije koji vjeruju u krvožednog Mehdija i u opću predodžbu džihada. Njihovo vjerovanje je suprotno istinskoj vjeri, i, ako im se pruži prilika, oni smatraju da je sevap ubiti ljude koji propovijedaju druga vjerovanja. Istina je da je ubijanje drugih u ime islama, ili vjerovanje u predskazanja, kao ono o krvavom Mesiji ili želja za napretkom islamskog puta krvoprolićem i prijetnjama, apsolutno protiv Časnog Kur’ana i vjerodostojnih Hadisa. Naš Časni poslanik hazreti Muhammed Resulullah, salallahu alejhi veselem (neka je Allahov blagoslov i mir nad njim) podnosio je velike teškoće u Meki i kasnije od strane nevjernika. Trinaest godina koje je proveo u Meki bile su godine velikih muka i patnji. Čak i pomisao na njih tjera čovjeku suze na oči. Ali on nije podigao sablju protiv svojih neprijatelja, niti je odgovarao na njihove teške riječi, dok su mnogi od njegovih ashaba i bliskih prijatelja bili nemilosrdno ubijeni i dok je on sam bio izvrgnut svim vrstama proganjanja. Mnogo puta su pokušavali da ga otruju i brojna su neuspješna nastojanja da ga ubiju. Kad

7

* Neki od Ahl-i-Hadis pišu u svojim knjigama nepravedno i s velikom drskošću da će se uskoro dogoditi rođenje Mehdija: da će on zatvoriti sve britanske upravljače iza brave, i da će kršćanski kralj biti doveden pred njega kao zatvorenik. Ovakvih knjiga još ima u kućama pristalica Ahl-i-Hadis sekte. Iqtiraab-us-Sa’ah je jedna od ovih knjiga, čiji autor je dobro poznati učenjak. Pogledaj stranicu 64. ove knjige. (autor)

je, međutim, došlo vrijeme za Božiju odmazdu, dogodilo se da su Mekanlije i plemenske poglavice jednoglasno odlučili da ovaj čovjek, Časni Poslanik s.a.v.s., treba po svaku cijenu biti ubijen. To je bilo vrijeme kad ga je Bog, koji je Pomagač onih koje voli i istinoljubivih i pravednih, obavijestio da ništa osim zla nije ostalo u tom gradu, da su ljudi naumili da ga ubiju i da on smjesta mora napustiti grad. Onda se on, u odgovoru na Božiju naredbu, preselio u Medinu. Čak ni tamo ga njegovi neprijatelji nisu ostavili na miru; oni su ga gonili i nastojali da po svaku cijenu unište islam. Kad je njihova oholost prešla sve granice i kada je zbog toga što su ubijali nevine ljude za njih bilo prikladno da budu kažnjeni, muslimanima je bilo dato odobrenje da se bore u samoodbrani. I ovi ljudi i njihovi pomagači zaslužili su kaznu zbog ubijanja mnogih nevinih osoba i krađe njihovih imetaka - ne u bilo kakvom poštenom sukobu ili borbi, nego iz puke pakosti. No, uprkos svemu ovome, kada je Meka bila poražena, naš Časni Poslanik s.a.v.s. svima je oprostio. Stoga je potpuno pogrešno i nepošteno smatrati da su Časni Poslanik s.a.v.s. ili njegovi drugovi ikada ratovali da šire islam, ili da su bilo koga prisilili da uđe u njegovo okrilje. Zapamtite da su u to vrijeme sve nacije imale ogromne predrasude protiv islama. Neprijatelj je kovao planove da uništi islam, za koji su mislili da je to nova religija čiji su sljedbenici samo zanemariva manjina, i svima je bilo stalo da što prije vide muslimane uništene ili onesposobljene za dalje napredovanje. To je razlog što su se muslimani morali suočavati s neprijateljstvom na svakom koraku, i bilo ko iz bilo kojeg plemena ko je prihvatio islam bio je ili uskoro ubijen od svog plemena ili je bio u stalnoj opasnosti da izgubi život. U ovakvom stanju stvari Svemogući Bog se sažalio na nove muslimane, i zaostalim licemjernim moćnicima nametnuo kaznu da sami budu podanici islamske države, ostavljajući time otvorena vrata slobode za islam. Ovo je trebalo da ukloni prepreke na putu onih koji su željeli da

8

prihvate vjeru. To je bila Božija milost prema ljudima i to nije nikom naškodilo. Očito je, međutim, da se današnji nemuslimanski upravljači ne upliću u religijsku slobodu muslimana; oni ne zabranjaju obavljanje religijskih obreda; ne ubijaju one koji prihvate islam između svog vlastitog naroda i ne zatvaraju ih i ne muče. Zašto, onda, da islam odobrava upotrebu mača protiv njih? Istina je da islam nikada nije zagovarao prisilu u religiji. Ako pažljivo proučavate Časni Kur’an, knjige hadisa i historijske knjige i ispitate ih, i koliko god je moguće razmislite o njima, uvidjet ćete kako je optužba da je islam ikada koristio silu i mahao sabljom za širenje vjere potpuno neosnovana i sramna. Ovakve optužbe protiv islama podignute su od ljudi koji nisu bili u stanju čitati Časni Kur’an, hadise i vjerodostojne zapise u objektivnom i nepristrasnom duhu, nego se slobodno koriste klevetama i lažima. Ja znam da dolazi vrijeme kada će oni koji su gladni i žedni istine saznati stvarnost ovih klevetničkih optužbi. Kako mi možemo opisati islam kao vjeru sile kad njena sveta Knjiga, Časni Kur’an, jasno zapovijeda:

5Nema prisile u vjeri. Ovo znači da vam jednostavno nije dozvoljeno preobraćati ljude silom. Možemo li ikada optužiti uzvišenog poslanika Muhammeda s.a.v.s. da je koristio silu, dok je, u toku trinaest dugih godina svog života u Meki, neprestano nalagao svojim drugovima da ne uzvraćaju zlo, nego da imaju sabura i oproste? Kada je pakost neprijatelja prešla sve granice i kada su se svi udružili u nastojanju da unište islam, Božiji gnjev je zahtijevao da oni koji ubijaju mačem budu uništeni mačem. Inače, Časni

9

5 2:257 (Prevodilac)

Kur’an ne daje učenje o primjeni sile. Da je to bilo tako, drugovi našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. ne bi, u trenucima iskušenja, uspijevali u dokazivanju svoje odanosti kao iskreni vjernici. Premda je odanost drugova našeg Učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s, stvar o kojoj ne trebam nadugo raspravljati, i nije tajna da u historiji drugih naroda nema sličnog primjera o istini i odanosti koju su pokazali njegovi učenici. Ova veza vjernih se nije poljuljala u njihovoj privrženosti i nepokolebljivosti čak ni pod sjenkom mača. Neumanjena čvrstina koju su oni pokazali u društvu Časnog Poslanika s.a.v.s. nije ljudski moguća ukoliko nečije srce i grudi nisu obasjani svjetlom istinskog vjerovanja. Ukratko, u islamu nema mjesta za prisilu. Ratovi u islamu se ubrajaju u tri vrste:1. odbrambeni rat – rat radi samozaštite,2. kazneni rat - krv za krv, 3. rat za uspostavljanje slobode - da se slomi moć onih koji ubijaju one koji prihvate islam. S obzirom na činjenicu da islam ne odobrava da bilo ko bude preobraćen silom ili pod prijetnjom za život, jednostavno je besmisleno očekivati pojavu krvožednog Mehdija i Mesije. Suprotno učenju Časnog Kur’ana, nemoguće je da se neko pojavi i silom preobrati ljude u islam. Ovo nije bilo nešto što razum odbija ili što je bilo isuviše teško razumjeti, nego su se nerazboriti okrenuli prema ovom vjerovanju iz sebičnosti. Dogodilo se da većina naših hodža pati od obmane da će im ratovi podignuti od Mehdija donijeti veliko bogatstvo u tolikoj mjeri da oni neće biti u stanju da ga pokupe. Kako je većina današnjih hodža ili muslimanskog svećenstva tako siromašna, oni dan i noć željno očekuju da se pojavi Mehdi, koji će, kako oni misle, zadovoljiti njihove proste želje. Nije ni čudo što se ovi ljudi okreću protiv bilo koga ko ne vjeruje u pojavu ovakvog Mehdija. Ovakva osoba smjesta biva osuđena kao otpadnik i stavlja se izvan okvira islama. Upravo iz ovih razloga sam ja isto tako otpadnik

10

u njihovim očima, pošto ja ne vjerujem u dolazak krvožednog Mehdija i Mesije, i ja s gnušanjem i mržnjom gledam na ovakva apsurdna vjerovanja. No, ovo nije jedini razlog zašto su oni mene osudili kao otpadnika. Naravno, ja ne vjerujem u dolazak zamišljenog Mesije i Mehdija, ali tu je također i dodatni razlog, a to je što sam ja javno proglasio da mi je Bog objavio da stvarni Mesija, koji je također i Mehdi, o čijem se dolasku mogu naći radosne vijesti u Bibliji i Časnom Kur’anu i čiji je dolazak također obećan u hadisima, nije niko drugi nego lično ja. Međutim, ja sam došao bez sablje ili puške; Bog je meni naredio da sa krotkom i blagom poniznošću i mirom treba da pozivam ljude Bogu, koji je Istinski, Vječan i Nepromjenljiv, koji ima savršenu Svetost, Sveznajućem, Najmilostivijem i Pravednom. Jedino ja sam svjetlo ovog doba mraka. Onaj ko me slijedi bit će spašen od propadanja u ponor koji je šejtan pripremio za one koji koračaju u mraku. Ja sam poslan od Boga da u poniznosti i miru vodim svijet istinskom Bogu, i da ponovo uspostavim vladavinu moralnih vrijednosti u islamu. Mene je Bog opskrbio uzvišenim znakovima da zadovolji one koji traže istinu, i pokazao je čuda da me podrži. On je meni otkrio tajne nevidljivog i tajne o budućem, što je, prema knjigama, stvarni kriterij za prosuđivanje i potvrđivanje istinitosti onog koji tvrdi da je određen od Boga. On je meni povjerio istinsko Znanje i shvatanje stvarnosti. To je razlog što su se duše koje mrze istinu i vole mrak okrenule protiv mene. Ali ja sam odlučio da budem blag prema ljudima i da opraštam, koliko god je u mojoj moći. Zato, u ovom dobu, najveća simpatija koju osoba može pokazati prema kršćanima je da njihovu pažnju privuče istinskom Bogu, koji je iznad trauma rođenja, smrti, bola i patnje. On je stvorio sve prvobitne stvari i djeliće u loptastom obliku, i ovako potpisao ovu nasljednu poruku u prirodi da je, kao i svaka lopta, Njegovo vlastito biće Jedno. On nije predmet bilo kakvih dimenzija. Ni jedno tijelo u prostoru nije stvoreno kao trougaono. Sve stvari

11

koje je Bog stvorio na početku: Zemlja, nebesa, Sunce i Mjesec, zvijezde, elemente, svi su loptastog oblika; ovo označava Jedinstvo i Jedinstvenost Stvaraoca. Prema tome, ne može biti istinskije simpatije i ljubavi prema kršćanima nego da njihova pažnja bude okrenuta Bogu čija tvorevina Ga oslobađa od mrlja trojstva. Dobra usluga koju neko može napraviti muslimanima bila bi da reformiše njihovo moralno stanje. Treba učiniti napore da se razbiju sve lažne nade koje oni gaje u vezi sa pojavom krvožednog Mehdija i Mesije. Ovakva očekivanja su protiv učenja islama. Ja sam upravo rekao da su ideje nekih od današnje muslimanske uleme da će se pojaviti krvavi Mehdi, koji će islam proširiti pod prijetnjom sablje, potpuno suprotne kur’anskim učenjima i rezultat su jedino požudnog razmišljanja. Da bi istinoljubivi i pravedni musliman napustio ovakva vjerovanja, trebalo bi biti dovoljno da brižljivo proučava Časni Kur’an, da zastane, razmisli i vidi da je Božija Riječ protiv toga da se nekom prijeti ubistvom da uđe u neku vjeru. Ovaj jedan argument sam je dovoljan da opovrgne ovakve lažne tvrdnje. Ipak, iz osjećanja simpatije, ja sam odlučio da spomenute ideje opovrgnem sigurnim i jasnim dokazima iz historije i drugih izvora. Zbog toga ću u ovoj knjizi nastojati dokazati da hazreti Isa a.s. (Isus) nije umro na krstu, nije išao gore na nebesa, niti treba smatrati da će on ikada ponovo doći dolje na Zemlju. Nasuprot tome, istina je da je on umro sa svojih 120 godina života u Srinagaru u Kašmiru i da se njegov mezar (grob) može naći u Kanijar (Khan Yar) četvrti. Da dokažem ovu tačku, ja sam podijelio ovu istragu u deset poglavlja i epilog, kako slijedi:1. Svjedočenje iz Biblije2. Svjedočenja iz Časnog Kur’ana i hadisa3. Svjedočenja iz medicinske literature4. Svjedočenja iz historijskih knjiga5. Svjedočenja iz usmenih predanja, koja su bila prenošena

12

s koljena na koljeno6. Svjedočenja iz raznovrsnih posrednih dokaza7. Svjedočenja iz logičkih argumenata8. Svjedočenja iz svježih objava koje sam primio od Boga

Ovo sačinjava osam poglavlja. U devetom će biti kratka usporedba između učenja kršćanstva i učenja islama, uz argumente o istinitosti islama. U desetom će biti nešto detaljniji navod ciljeva i svrha za koje sam od Boga bio određen da ih provedem. Ovo će uključivati svjedočanstva za dokaz da sam ja Obećani Mesija i da sam bio poslan od Boga. Na kraju je epilog u kojem sam postavio neke važne upute. Ja vjerujem da oni koji budu pažljivo čitali ovu knjigu i ne budu imali predrasuda neće odbaciti ovu istinu. Ovo moje istraživanje nije nešto obično. Do ovih dokaza mi smo došli poslije dugog istraživanja. Mi molimo Boga da nam On pomogne u ovom našem poslu i da nam od Svoje posebne objave podari istinsku i savršenu stvarnost. Zato što svako istinsko znanje i čisto shvatanje silazi od Njega i sa Njegovom pomoći ta svjetlost upućuje srce. Amin! Amin!

MIRZA GHULAM AHMEDKadian, 25. april 1899.

13

Prvo poglavlje

Svjedočanstva iz Evanđelja

Kršćani vjeruju da je hazreti Isa a.s. (Isus) bio uhapšen i razapet, zbog izdaje od Jude Iskariota, da je kasnije bio oživljen i uzdignut na nebo. Detaljno proučavanje Evanđelja, međutim, sasvim opovrgava ovo mišljenje. U Mateju (poglavlje 12, stih 40) napisano je: Jer kako je Junus (Jonah) bio tri dana i tri noći u trbuhu ribe; tako će sin čovječiji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje.

Sada je jasno da Junuz (Jonah) nije umro u trbuhu ribe; sve što se dogodilo jeste da je bio u nesvjestici ili u komi. Časne Božije knjige svjedoče o tome da je Junuz (Jonah), milošću Božijom, ostao živ u utrobi ribe i da je izišao živ i da ga je njegov narod konačno prihvatio. Ako je onda Isa a.s. (Isus) umro u utrobi ribe6,

14

6 Ovo je štamparska greška u sačuvanom originalnom rukopisu, umjesto riječi ‚ribe’ treba da stoji ‚zemlje’. (prevodilac)

kakva bi tu sličnost mogla biti između mrtvog i živog, i obratno? Istina je da je Isa a.s. (Isus) bio istinski poslanik i znao je da će ga Bog, koji ga je volio, spasiti od proklete smrti. Stoga je on, na temelju Božije objave, predskazao u obliku parabole i pojasnio da on neće umrijeti na krstu, niti će ispustiti dušu na prokletom drvetu; naprotiv, da će kao poslanik Junuz (Jonah) samo biti u stanju nesvjestice. Kroz parabolu je on, također, nagovijestio da će izići iz utrobe zemlje i da će se pridružiti svom narodu i da će kao Junuz (Jonah) biti poštovan. Tako je ovo predskazanje također bilo ispunjeno, jer je Isus izišao iz utrobe zemlje i otišao svojim plemenima koja su živjela u istočnim zemljama kao što su Kašmir i Tibet. To je bilo deset plemena Israilćana koji su 721 godinu* prije Isaa (Isusa) bili zarobljeni i od Šalmanesera, kralja Assura bili primorani da napuste Samaria. Na kraju su ova plemena došla u Indiju i nastanila se u raznim dijelovima ove zemlje. Isa a.s. (Isus) morao je krenuti na ovo putovanje, jer je Bog odredio kao cilj njegovog poslanstva da se sastane sa izgubljenim plemenima Jevreja, koja su se nastanila u različitim dijelovima Indije, zato što su oni stvarno bili te izgubljene ovce Israila koje su napustile svoju pradjedovsku vjeru nakon naseljavanja u ovim predjelima i većina njih su postali budisti i postepeno počeli da se klanjaju idolima. Dr. Bernier, na temelju tvrdnje brojnih uglednih učenjaka, iznosi u svojim Putovanjima da su Kašmirci ustvari Jevreji koji su se doselili u ovu zemlju u toku političkog meteža u vrijeme kralja Assura.** i 7

U svakom slučaju, za Isaa a.s. (Isusa) bilo je neophodno da pronađe mjesto boravka ovih izgubljenih ovaca, koje su se, dolazeći u Indiju, izmiješale sa ostalim nacijama. Ja ću sada navesti svjedočanstva da dokažem da je Isa a.s. (Isus), zapravo,

15

* Pored ovih, više Jevreja bilo je prognano u istočne zemlje kao rezultat babilonske razuzdanosti. (autor)** Vidi tom II knjige Putovanja od Francuza dr. Berniera. (autor)7 Vidi dodatak, izvadak 10. (prevodilac)

došao u Indiju, i onda, dio po dio, putovao do Kašmira, da je među budistima otkrio izgubljena plemena Israila, koji su ga konačno prihvatili na način kako je Junuz (Jonah) bio prihvaćen od svog naroda. Ovo je bilo neophodno jer je Isa a.s. (Isus) u mnogo navrata i u toliko mnogo riječi sam kazao da je on bio poslan izgubljenim ovcama Israila. U drugu ruku, isto tako, za njega je bilo neophodno da izbjegne smrt na križu, jer je u Svetom pismu navedeno da je proklet svako ko bude obješen na križ. Izraz ’proklet’ ima takvo značenje i bila bi velika okrutnost i nepravednost upotrijebiti je za nekog ko je bio izabran od Boga kao što je bio Isa a.s. (Isus), jer u skladu sa prihvaćenim gledištima svih onih čiji je maternji jezik arapski, la’nat ili ‚prokletstvo’ odnosi se na stanje nečijeg srca. Za čovjeka se kaže da je proklet kad njegovo srce, otuđeno od Boga, postaje crno; kada, lišen Božije milosti i Božije ljubavi, lišen potpuno Njegovog znanja, slijep i gluh kao šejtan, on postaje ispunjen otrovom zablude; kada u njemu ne ostane ni zračka Božije ljubavi i znanja; kada su veze ljubavi i vjernosti polomljene i kada se između pojavi uzajamna mržnja, prijezir, prkos i neprijateljstvo do tolike mjere da Bog postane njegov neprijatelj i on postane neprijatelj Boga, i Bog se zasiti njime i on postane sit Boga; ukratko, on postaje nasljednik svih osobina šejtana. To je razlog zbog kojeg je šejtan nazvan prokletim.*

Očito je da je riječ ’proklet’ toliko gadna i nečista da se nikad ne može primijeniti za pravednu osobu koja u svom srcu nosi Božiju ljubav. Zaista je žalosno da se kršćani nisu zamislili nad značenjem riječi ’proklet’ kad su izmislili ovo vjerovanje; inače ne bi nikada bilo moguće da upotrijebe ovako lošu riječ za Isaa koji je bio istinski bogobojazan. Da li mi možemo kazati da je nekad bilo takvo doba za Mesiha da je njegovo srce stvarno bilo

16

* Vidi leksikone: ‚Lisan-ul-Arab’, ‚Sihah Jauhari’, ‚Qaamus’, ‚Muhit’, ‚Taj-ul-Urus’ i druge. (autor)

otuđeno od Boga; da je on porekao Njegovo postojanje, da Ga je mrzio i postao Njegov neprijatelj? Možemo li ikada zamisliti da je Isa a.s. (Isus) ikad osjećao u svom srcu da je bio otuđen od Boga, da je bio neprijatelj Boga i da je bio potpuno izgubljen u mraku nevjerovanja i poricanja? Pa, kad Isa a.s. (Isus) nikada nije doživio takva osjećanja i dok je njegovo srce uvijek bilo puno svjetla Božije ljubavi i znanja, onda, o intelektualci, ovo je mjesto za razmišljanje: kako mi ikada možemo reći da se ne jedno, nego hiljade prokletstava spustilo na Isaa a.s. (Isusa) sa svim svojim zlim značenjima? Bože sačuvaj, ovo nikada ne može biti. Kako onda možemo vjerovati da je Isa a.s. (Isus) bio proklet? Kako je žalosno što, kad jedanput čovjek izrazi mišljenje ili zauzme svoj stav o izvjesnoj doktrini, on ne želi da se okrene od toga, čak i ako su sva zla tog vjerovanja očita pred njim. Zaista je pohvalan spas ako on ima temelj na stvarnoj istini, ali kakva je želja za spas koja ubija istinu i za jednog uzvišenog poslanika i savršenog čovjeka imati vjerovanje da je on prošao kroz stanje u kome je bio potpuno udaljen od Boga, da se umjesto potpune vezanosti u njemu pojavila otuđenost i zastranjenost, čak i neprijateljstvo i mržnja, i da je mrak ispunio njegovo srce umjesto svjetla? Zapamtite, ova vrsta mišljenja ne samo da umanjuje dostojanstvo Isaovog poslanstva nego je suprotna njegovoj tvrdnji duhovne uzvišenosti, svetosti, ljubavi i Božijeg znanja, o kojima on iznosi ponavljane iskaze u Evanđeljima. Samo pogledajte Evanđelja gdje Isa a.s. (Isus) tvrdi da je on Svjetlo i Uputa ovog svijeta, da je on s Bogom u velikoj ljubavi, da je bio blagoslovljen čistim rođenjem i da je voljeni Božiji sin. Kako onda, uprkos ovim čistim i svetim vezama, mogu bezbožni atributi prokletstva biti pripisani Isau? Ne, nikada ne može biti tako. Bez sumnje, Isa a.s. (Isus) nije bio razapet, to jest nije umro na križu, jer njegova ličnost nije zaslužila ljagu smrti na križu. Kako nije bio nasmrt razapet, on je uz to bio pošteđen nečasnog značenja prokletstva, a ovo bez sumnje dokazuje da

17

on nije fizički otišao na nebo. Kako je uzdizanje bilo sastavni dio cijele šeme i ishod raspeća, neminovno slijedi da on nije bio niti proklet niti je išao u pakao za tri dana, niti je uz to umro na križu, te tako drugi dio plana, to jest uzdizanje na nebo, isto tako ostaje izmišljeno. Evanđelja sadrže čak više dokaza o ovom, koje ću ja dalje navesti. Jedan od ovih je tvrdnja Isaa: Ali nakon što budem uzdignut ponovo (uskrsnem), ići ću ispred vas u Galileju. (Matija 26:32)

Ova izreka jasno pokazuje da je Isa a.s. (Isus), nakon što je izišao iz grobnice, otišao u Galileju a ne na nebo. Njegove riječi - “Nakon što budem uzdignut” - ne znače njegov povratak u život nakon što je bio mrtav; zapravo, Isa je koristio ove riječi u skladu sa onim što će oni misliti u budućnosti, jer kao što se ispostavilo, u očima običnih ljudi i Jevreja on je umro na križu. I zaista, ako čovjek bude stavljen na križ, sa ekserima ukovanim u njegove ruke i stopala, i onesvijesti se od sve te patnje, njegovo stanje podsjeća na smrt; ako ovakav čovjek bude spašen iz svoje patnje i vrati se svijesti, neće biti pretjerivanje s njegove strane da kaže da je ponovo oživio. Nema sumnje da je Isaovo a.s. (Isusovo) spašavanje iz ovakve nevolje bilo ništa manje nego čudo, ali nije istina misliti da ga je njegova duša napustila. Istina je, u Evanđeljima se nalaze riječi o ovome, no ovo je samo vrsta greške koju su evanđelisti na isti način učinili i u bilježenju nekoliko drugih historijskih događaja. Uzimajući u obzir njihovo istraživanje, komentatori Evanđelja priznaju da knjige Novog zavjeta mogu biti podijeljene u dva dijela:

1. Religijsko učenje koje su učenici primili od Isaa a.s. (Isusa); ovo sačinjava suštinu učenja Evanđelja

2. Historijske događaje, kao što je porodično stablo Isaa

18

a.s. (Isusa), njegovo hapšenje i batinanje; postojanje čudotvornog jezera u to vrijeme i tako dalje - bili su zabilježeni od pisaca što su oni pisali od sebe. Ovi događaji nisu bili u objavi, nego su bili zapisani u skladu sa piščevim vlastitim shvatanjem. Na mjestima nalazimo velika pretjerivanja. Naprimjer, navedeno je da, ako bi se sva djela i čuda Isaa a.s. (Isusa) stavila na papir, ovaj svijet ne bi bio dovoljan da se te knjige smjeste. Kakvo preuveličavanje! Pored toga, posve je u skladu sa uobičajenim načinom govora da se opiše kao smrt tako velika nevolja koja je bila stavljena na Isaa. Ova vrsta izražavanja je gotovo univerzalna. Kad god se čovjek izbavi iz ovakvog gotovo smrtnog doživljaja, za njega se kaže da mu je dat ‚novi život’ ili da se ‚ponovo vratio u život’.

Još jedna stvar vrijedna pažnje je da je u Evanđelju Barnabasa (Varnavinom Evanđelju) koje je dostupno u Britanskom muzeju, napisano da Isus nije bio stavljen na križ, niti je umro od toga. Sada sa sigurnošću možemo reći da, iako ta knjiga nije uključena u Evanđelja i odbijena je bez proučavanja, ipak nema sumnje da je to stara knjiga i da pripada periodu u kome su bila napisana i ostala Evanđelja. Zar mi, odatle, ne možemo gledati na ovu knjigu kao na staru hroniku, i koristiti je kao historijski dokument? I zar iz ove knjige ne možemo zaključiti da se, u vrijeme kad se zbio događaj na križu, ljudi nisu složili o tome da li je Isa a.s. (Isus) umro na križu? Osim ovoga, samo četiri Evanđelja koriste metafore da opišu mrtvu osobu kao da spava. Ne bi bilo čudno ako bi se ovo stanje bez svijesti nazvalo smrt. Kao što smo već napomenuli, poslanik nikada ne laže. Isa (Isus) je svoj trodnevni boravak u grobnici uporedio sa tri dana koje je Junuz a.s. (Jonah) proveo u trbuhu ribe. Ovo jedino ukazuje na to da, kako je Junuz a.s. (Jonah) ostao živ tri dana u trbuhu ribe, tako mora biti da je i Isa a.s. (Isus), isto tako, ostao živ tri dana u grobnici. Morate zapamtiti da jevrejske grobnice u ovo

19

doba nisu bile kao današnje; one su bile prostrane kao soba, i s jedne strane je bio prozor pokriven velikim kamenom. Ja ću na prikladnom mjestu dokazati da je grob Isaa (Isusa), koji je nedavno pronađen u Srinagaru u Kašmiru, isti kao i onaj u koji je Isa bio stavljen u besvjesnom stanju. Ukratko, izreka koju sam prethodno naveo pokazuje da je Isa a.s.(Isus), nakon izlaska iz grobnice, otišao u Galileju. U Evanđelju po Marku napisano je da je poslije izlaska iz grobnice Isa (Isus) bio viđen na putu za Galileju, i da se na kraju sreo sa jedanaest učenika koji su bili za jelom; on im je pokazao svoje ranjene ruke i stopala; oni su mislili da je on bio duh. Onda im je rekao: “To sam ja; dodirnite me i uvjerite se, jer duh nema meso i kosti kao što ja imam.” Onda je on od njih uzeo komad pečene ribe i komad sača i pojeo pred njima. (Vidi Marko 16:14 i Luka 24:39-42).8 Ove izreke pokazuju da je sigurno da Isa a.s.(Isus) nikada nije otišao na nebesa; zapravo, on je izišao iz grobnice i otišao u Galileju kao običan čovjek, u uobičajenoj odjeći i s ljudskim tijelom. Ako je on bio oživljen poslije smrti, kako to da je njegovo duhovno tijelo moglo i dalje nositi rane koje su mu bile nanesene na križu? Kakvu je imao potrebu da jede? Ako je on onda tražio hranu, isto tako i sada mora imati potrebu za hranom.

20

8 ’’Poslije se on ukazao jedanaesterici dok su oni sjedili za jelom i kudio ih zbog njihovog nevjerovanja i tvrdoće srca, zato što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je bio uzdignut.’’ – Marko 16:14’I dok su oni govorili, sam Isus je stao pred njih i rekao im: ’ Mir bio na vama.’ No, oni su bili užasnuti i prestravljeni, i držali su da su vidjeli duha. I on im je kazao: ’Zašto ste uznemireni? I zašto se misli rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja lično; opipajte me i vidite; jer duh nema mesa ni kosti, kao što vidite da ja imam.’ I kad im je ovako rekao, pokazao im je svoje ruke i stopala. I dok oni još nisu vjerovali od radosti, i čudili se, on im je rekao: ‚Imate li ovdje ikakvog mesa?’ I oni su mu dali komad kuhane ribe i sače meda. I on je to uzeo, i pojeo je pred njima.’’ Luka 24:36-43 (prevodilac)

Čitaoci se ne trebaju zavarati i misliti da je križ Jevreja (na koji su Jevreji razapinjali kažnjene na smrt) bio kao vješala u ovo vrijeme, sa kojih je spas gotovo nemoguć. U ono vrijeme omča ne bi bila pričvršćena oko vrata žrtve, niti se koristila debela drvena daska koja se izvlači ispod njega da bi ostao viseći. Umjesto toga, osuđenik je bio stavljan na križ i njegove ruke i stopala su bili prikovani ekserima za drvo; tako je uvijek postojala mogućnost da bi nakon što je bio stavljen na križ i propisno prikovan, još uvijek mogao biti skinut živ nakon dva ili tri dana, u slučaju da bude odlučeno da mu se poštedi život i prije nego što mu se polome kosti, smatrajući da je već propaćena kazna za njega bila dovoljna. Ako bi za razapetog bilo odlučeno da bude ubijen, on bi bio zadržan na križu, lišen hrane i vode i ostavljen u ovakvom stanju pod suncem najmanje tri dana, nakon čega bi mu kosti bile polomljene i on bi izdahnuo pod ovim mukama. Ali, milošću Svemogućeg Boga, Isa a.s. (Isus) je bio spašen od takve vrste patnje od koje bi sigurno umro. Pažljivo pregledanje Evanđelja će otkriti da Isa a.s. (Isus) nije ostao na križu tri dana, niti je trpio glad i žeđ, niti su njegove kosti bile polomljene. Nasuprot tome, on je tamo ostao oko dva sata, i dogodilo se, milošću Svemogućeg, da je on bio stavljen na križ krajem dana, koji je bio petak, nešto prije zalaska sunca; slijedeći dan je bio subota, jevrejski praznik Pesah. Prema jevrejskom običaju, bilo je zabranjeno i kažnjivo pustiti da bilo ko ostane na križu u subotu, ili noć prije. Jevreji, kao i muslimani, slijede lunarni kalendar, prema kome dan počinje zalaskom sunca. S jedne strane, bila je ova dobrodošla okolnost nastala zemaljskim uzrocima, a, s druge strane, umiješao se Božiji plan. Kad je nastupio šesti sahat, počeo je puhati oštar vjetar, noseći prašinu koja je zemlju obavila tamom i koji je trajao tri sata. (Vidi Marko 15:33). Bio je šesti sahat poslije dvanaest i bilo je blizu akšama. Jevreji su bili zabrinuti ovim dubokim mrakom i bojali su se da ih noć uoči subote ne pretekne i da ne bi, kršeći svetost subote, bili

21

zasluženo kažnjeni. Zbog toga su žurno uklonuli Isa a.s. (Isusa) i dva lopova sa križa. Uz to, tu je bila druga nebeska intervencija. Dok je Sudac (Pilat) predsjedavao svojim sudom, njegova žena mu je poslala poruku govoreći: ’Nemoj ništa imati sa tim pravednim čovjekom (nemoj nastojati da se ubije), jer ja sam podnijela mnoge stvari u snu zbog njega.’ (Vidi Matej 27:19).9

Iz toga što se ovaj melek (anđeo) pokazao sučevoj ženi u snu, i mi ćemo i svi pošteni ljudi sigurno razumjeti da nije bio Božiji plan za Isaa a.s. (Isusa) da umre na križu. Od vremena stvaranja ovog svijeta nikada se nije dogodilo da Bog nekome u snu objavi da će se određena stvar dogoditi na određen način, a da se ta stvar ne dogodi. Naprimjer, Evanđelje po Mateju kaže da je Gospodov anđeo (Božiji melek) došao Josipu (Joseph-Jusufu) u snu i rekao: Ustani, uzmi mlado dijete i njegovu majku i bježi u Egipat, i budi tamo dok ti Ja ne donesem riječ: jer Herod će tražiti to mlado dijete da ga ubije. (Matej 2:13) Može li bilo ko zamisliti da je Isa a.s. (Isus) mogao biti ubijen u Egiptu? San sučeve (Pilatove) žene je, slično tome, bio dio Božijeg plana, koji bi se onda pokazao pogrešnim. Kako god je mogućnost da Isa (Isus) bude ubijen u toku putovanja u Egipat bila protiv posebnog Božijeg obećanja, isto tako je ovdje nezamislivo da se Božiji melek (anđeo) pojavi sučevoj ženi i da joj ukaže da će to za nju značiti nesreću - ako Isa (Isus) umre na križu, a da opet pojava meleka (anđela) bude uzaludna i da bude dopušteno da Isa a.s. (Isus) strada smrću na križu. Postoji li ikakav primjer ovoga u svijetu? Nijedan. Čista savjest svih dobrih ljudi će, kad budu obaviješteni o snu sučeve (Pilatove) žene, bez sumnje svjedočiti da je sigurno svrha tog sna bila da postavi temelj za Isaovo (Isusovo) spašavanje. Inače, svako

22

9 ’’Kad je on sjeo na sudačku stolicu, njegova supruga mu je poslala poruku: ‚Nemoj imati ništa sa tim pravednim čovjekom: jer ja sam zbog njega podnijela mnoge stvari danas u snu.’ Matej 27:19 (prevodilac)

ima pravo da odbije očevidnu stvarnost, iz puke predrasude za svoju vjeru, no poštenje nam nalaže da vjerujemo kako je san sučeve žene dio značajnog dokaza u prilog Isaovom (Isusovom) spašavanju sa križa. Mateja, prvo i najistaknutije od Evanđelja, svjedoči o ovome. Premda snažni dokazi koje ću ja iznijeti u ovoj knjizi trenutno stavljaju van snage božanstvo Isaa a.s. (Isusa) i doktrinu iskupljenja, ipak iskrenost i poštenje zahtijevaju da u prihvatanju istine ne treba da obraćamo pažnju na svoj narod, porodicu i naviknuto vjerovanje. Otkad je čovjek stvoren pa do danas, njegova su bijedna razmišljanja učinila bogom hiljadu stvari, u tolikoj mjeri da su čak i mačke i zmije obožavane. No, mudriji među ljudima su, Božijom milošću, uvijek uspijevali da se sačuvaju od ovakvih mnogobožačkih vjerovanja. Među svjedočanstvima Evanđelja, koja svjedoče o Isaovom (Isusovom) spasu je svjedočanstvo o dalekom putovanju poslije izlaska iz grobnice koje bilo prema Galileju. U nedjelju ujutro prva osoba koju je sreo bila je Marija Magdalena, koja je odmah obavijestila učenike da je Isus živ, ali joj oni nisu vjerovali. Onda su ga vidjela dvojica učenika koji su išli prema selu; i na kraju se pojavio pred svima njima, kojih je bilo jedanaest, dok su bili za jelom i prigovarao im zbog nevjerovanja i tvrdog srca. (Vidi Marko 16:9-14). Nadalje, kad su učenici išli prema zaseoku zvanom Emmaus, 3,75 kose10 od Jerusalema, Isa (Isus) im se pridružio; i kad su stigli do tog zaseoka, Isa a.s. (Isus) želio je da se odvoji od njih, ali su oni insistirali da ostane. On je onda večerao s njima, i proveli su noć sa Isaom (Isusom) u Emmausu. (Vidi Luka, 24:13-31). Potpuno je nemoguće i nerazumno reći da je Isa a.s. (Isus) jeo i pio, spavao i prevalio put od oko 70 kosa do Galileje i da je obavljao sve tjelesne funkcije bestjelesnim duhom, dakle duhovnom formom koju ljudsko tijelo preuzima

23

10 Korištene su različite mjere za mjerenje razdaljine u raznim dijelovima svijeta. Prema mjerenju spomenutom od Obećanog Mesije u ovoj knjizi, jedan kose odgovara 1.625 milja. (prevodilac)

poslije smrti. Premda se u Evanđeljima nalaze mnoge promjene zbog mišljenja sklonih takvom vjerovanju, ona jasno dokazuju da je Isa a.s.(Isus) sreo svoje učenike u svom smrtnom fizičkom tijelu i da je prevalio dug put pješice za Galileju. On je učenicima pokazivao svoje rane, večerao s njima i prespavao noć u njihovom društvu. Mi ćemo kasnije dokazati da je još liječio svoje rane posebnim mehlemom. Sada, treba razmisliti o tome kako je moguće, nakon što osoba dobije slavno i vječno tijelo i bude oslobođena potrebe za jelom i pićem, i sjedne s desne strane Boga, i bude oslobođena svakog bola i deformacije, da i dalje nosi na svojim rukama i stopalima svježe rane od eksera koje su krvarile i bile bolne i za koje je trebao biti pripremljen lijek? Drugim riječima, nakon što je stekao vječno tijelo koje je trebalo trajati zauvijek bez promjene ili pogoršanja, Isa a.s. (Isus) je još i dalje patio od brojnih muka. On je čak pokazao učenicima svoje meso i kosti; on je uz to bio podložan gladi i žeđi, što je potreba ovosvjetskog tijela. Inače, ne bi bilo potrebe da u toku putovanja Isa a.s. jede hranu, pije vodu, odmara se i spava. Hrana i voda su zaista neophodni za smrtna tijela na ovom svijetu i njihov nedostatak može proizvesti smrt. Zato, nema sumnje da Isa a.s. (Isus) nije umro na križu i da nije zadobio novo duhovno tijelo; on je, zapravo, bio u besvjesnom stanju koje je ličilo na smrt. I, milošću Božijom, dogodilo se da grobnica u kojoj je bio stavljen nije bila kao grobnice kakve mi imamo u ovoj zemlji; to je bila velika prozračna soba sa otvorom. U to doba jevrejski običaj bio je da grade ogromne grobnice sa izlazom; one su bile spremne i kada bi neko umro, njegovo tijelo bi bilo stavljeno u njih. U Evanđelju nalazimo jasno svjedočenje o ovome. Luka kaže:

Sada, prema prvom danu sedmice, vrlo rano ujutro, one (žene) su došle na grobnicu donoseći mirođije koje su pripremile, i neki drugi sa njima. I zatekli su kamen odmaknut sa grobnice (ovdje

24

treba da razmislite o ovom) i ušle su unutra i nisu našle tijelo Gospodara Isusa. (Luka 24:2-3)11

Sada razmislite o riječima: ’one su ušle unutra’. Naravno, čovjek može jedino ući u grobnicu ako je kao soba i ako ima otvor. Ja ću u ovoj knjizi na prikladnom mjestu potvrditi da grobnica Isaa a.s. (Isusa), koja je nedavno otkrivena u Srinagaru, Kašmir, također ima otvor. Ovo je vrlo osobita pojedinost i istraživači mogu izvući značajne zaključke iz nje. Među svjedočenjima Evanđelja su i Pilatove riječi zabilježene od Sv. Marka:

I sada kad je nastala večer, zato što je to bila priprema, taj je dan bio prije subote, Josip iz Arimateje, ugledan savjetnik koji je također čekao na kraljevstvo Božije, došao, i otišao odvažno Pilatu, i tražio tijelo Isusovo. A Pilat se čudio da je on već bio mrtav. (Marko 16:42-44)12

Ovo pokazuje da se pojavila sumnja u samom trenutku raspeća o tome da li je Isus bio mrtav i ova sumnja je došla od osobe koja je sasvim dobro znala koliko je vremena potrebno da osoba umre na križu. Među svjedočenjima Evanđelja su također i slijedeće izreke:

Da tijela ne bi ostala na križu na dan subote (jer je subota bio veliki dan) a to je bila priprema, Jevreji su preklinjali Pilata da njihove noge budu polomljene i da budu odneseni. Onda su došli vojnici i polomili noge prvoga, pa drugoga koji je bio s njim razapet. No, kad su došli do Isusa i vidjeli da je on već bio mrtav, nisu mu polomili noge; nego je jedan od vojnika kopljem probo

25

11 Izgleda da je ovdje bila štamparska greška u prvom izdanju. Tačan navod

je - Luka 24:1-3. (prevodilac)12 Ovo je također bila štamparska greška u prvom izdanju. Tačan navod je - Marko 15:42-44. (prevodilac)

njegov bok, i odatle je potekla krv i voda. (Ivan 19:31-34) Ove izreke jasno pokazuju da je, da bi se dokrajčio život razapete osobe, bila praksa da se ta osoba ostavi na križu nekoliko dana i da mu se onda polome noge; ali Isaove (Isusove) noge namjerno nisu bile polomljene, i on je bio živ skinut sa križa, kao i dva lopova. To je bio uzrok što je odatle potekla krv kad je njegova slabina bila probodena, jer krv mrtvog čovjeka bude zgrušana. Ovo jasno pokazuje da je tu bila neka vrsta tajnog plana. Pilat je bio bogobojazan i čovjek dobrog srca; on nije mogao otvoreno pokazati naklonost Isau (Isusu) zbog straha od Cezara, zato što su Jevreji osudili Isaa (Isusa) kao buntovnika. Bilo kako bilo, Pilat je bio dovoljno sretan da vidi Isaa (Isusa), no Cezar nije bio te sreće. Pilat ne samo da je vidio Isaa a.s. (Isusa) nego mu je također pokazao i veliku naklonost. On uopće nije želio da Isus bude izložen raspeću. Iz Evanđelja je jasno da je Pilat nekoliko puta želio da pusti Isaa (Isusa) da ode, ali su mu Jevreji prijetili da će, ako tako uradi, pokazati nelojalnost Cezaru, zato što je, prema njihovom mišljenju, Isa (Isus) bio pobunjenik koji je želio da postane kralj. (Ivan 19:12) Osim toga, san koji je Pilatova žena vidjela bio je uz to prvi podstrek da bi na jedan ili drugi način Isa (Isus) trebao biti spašen od raspeća, ili će to, inače, za njih biti katastrofa. Kako su Jevreji bili smutljivi ljudi i bili posve spremni da Pilata odaju Cezaru, on se poslužio mudrošću da se Isa a.s. (Isus) spasi. Prvo, on je Isaovo (Isusovo) raspeće odredio u kasnim satima petka, blizu noći uoči subote. Pilat je bio uveliko svjestan toga da su oni prema jevrejskom zakonu Isaa mogli ostaviti samo do noći, jer kad je nastajala noć, započinjala je subota i nije bilo dozvoljeno držati tijela na križu. Tako se dogodilo i Mesih je bio skinut sa križa prije noći. Nezamislivo je da dva lopova budu živi nakon dva sata, a da Isa (Isus) bude mrtav; ovo je, zapravo, bio dio plana da se ne dopusti da Isaove (Isusove) kosti budu polomljene. Za

26

razumnog čovjeka je veliki argument činjenica da su dva lopova bili skinuti živi sa križa. Doista je bila uobičajena praksa da ljudi budu skinuti živi sa križa i da umru tek kad bi im kosti bile polomljene ili su umirali od gladi i žeđi nakon što bi bili ostavljeni na križu nekoliko dana. Ali Isa a.s. (Isus) nije podnio ni jednu od ovih patnji. On niti je bio ostavljen na križu gladan i žedan toliko dana, niti su njegove kosti bile polomljene da se njegov život tako odjedanput prekine: oni su to učinili da Jevreji budu nemarni prema Isusu govoreći da je mrtav. No, kosti dvojice lopova bile su polomljene i njihov život je bio dokrajčen. To bi bilo razumljivo ako bi bilo rečeno da je jedan od dvojice lopova umro i da nije bilo potrebno da se njegove kosti polome. Osim toga, dogodilo se da je Josip (Joseph), blizak Pilatov prijatelj, koji je bio poglavar u ovim dijelovima, i tajni Isaov (Isusov) učenik, stigao na vrijeme, upravo u ovom trenutku. Ja pretpostavljam da je on također bio pozvan od Pilata. Isa (Isus) je bio proglašen mrtvim i njegovo tijelo je bilo stavljeno pod njegov nadzor. Kako je Joseph bio veliki čovjek, Jevreji se nisu mogli prepirati s njim. Tako je on preuzeo odgovornost za Isaa (Isusa), koji je bio proglašen mrtvim, dok je, zapravo, bio u nesvjesnom stanju. Slijedeći Pilatove upute, on je Isaa (Isusa) odnio u odaju s otvorom, koja je bila korištena kao grob prema običaju koji je prevladavao u to vrijeme, i bio je izvan dostupa Jevreja. Sve se ovo dogodilo u 14. stoljeću poslije smrti poslanika Musaa (Mojsija, Moses), i Mesija je bio reformator od Boga koji je trebao oživiti jevrejski šerijat u tom stoljeću. Premda su Jevreji sami očekivali Mesiju u četrnaestom stoljeću, i predskazanja ranijih poslanika svjedoče o njegovom dolasku, nažalost, jevrejski svećenici nisu prepoznali osobu i vrijeme, i osudili su svog Obećanog Mesiju kao lažova. Oni su ga nazvali otpadnikom, izrekli smrtnu presudu protiv njega i odvukli ga na sud. Ovo pokazuje da četrnaesto stoljeće ima svojstvenu

27

karakteristiku da ljudska srca učini bešćutnim i uzrokuje da vjerski svećenici (hodže) postanu slijepi i neprijatelji istine. Poređenje između četrnaestog stoljeća poslije Musaa (Mosesa) i četrnaestog stoljeća poslije Časnog Poslanika s.a.v. s. – koji je po statusu bio sličan Musau, pokazat će, prvenstveno da je u oba ova stoljeća bio čovjek koji je tvrdio da je Obećani Mesija, i da je to bila istinska tvrdnja, i da je on bio od Boga. Mi, isto tako, znamo da su ih obojicu vjerske vođe dvaju naroda proglasili odmetnicima, osudili ih kao nevjernike i anti-Kriste, i izrekli im osudu na smrt. Obojica su bili odvedeni na sud: rimski sud u jednom slučaju, a britanski u drugom. Ali su na kraju obojica bili spašeni i planovi su jevrejskih i muslimanskih svećenika propali. Bog je želio da uzdigne velike zajednice za obojicu mesija i da onemoća planove njihovih neprijatelja. Ukratko, i četrnaesto stoljeće poslije Musaa (Mosesa) i četrnaesto stoljeće poslije našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. bili su teški i naporni i, na kraju, puni blagoslova za njihove pojedinačne mesije.

Među svjedočenjima koja potvrđuju da je Isa (Isus) zaista bio spašen sa križa jeste i ono izneseno u Mateju, 26:36-46. Ono navodi da je Isa (Isus), kada mu je objavljeno o njegovom predstojećem hapšenju, molio Boga cijelu noć, plačući i padajući na tle. Neminovno je da ove molitve, učinjene sa takvom poniznošću, budu primljene, za koje je Isau (Isusu) bilo dato dovoljno vremena. Bog nikada ne odbija molitvu onog koji je odabran kada moli u nevolji. Kako je onda mogla biti odbijena molitva Isaa (Isusa), koju je upućivao cijelu noć u stanju jada i nevolje, naročito kad je Isa (Isus) lično najavio da njegov Otac na nebesima sluša njegove molitve. Kako možemo reći da je Bog slušao njegove molitve ako ova molitva učinjena u ovakvoj nevolji nije bila primljena? Evanđelja nadalje pokazuju da je Isa (Isus) bio siguran da je njegova molitva primljena i da se uveliko uzdao u svoju molitvu. Zbog toga je, kada je bio uhapšen i

28

stavljen na križ i kad se našao u okolnostima suprotnim njegovim očekivanjima, on nehotice zaplakao:‚Eli, Eli, lema sabaktani’, to jest: ’Moj Bože, moj Bože, zašto si Ti mene napustio?’13, misleći time: „Ja nisam očekivao da će stvari doći do ovoga i da ću trebati umrijeti na križu. Ja sam bio siguran da će Bog slušati moje molitve“. Prema tome, oba ova navoda iz Evanđelja pokazuju da je Isa (Isus) čvrsto vjerovao da će njegova molitva biti uslišena i primljena, da njegova cjelonoćna preklinjanja neće biti uzaludna. Zapravo je sam on, s Božijim ovlaštenjem, učio svoje učenike da će, ako se budu molili, njihove molitve biti primljene. On je, pored toga, ispričao parabolu o jednom sudiji koji se nije bojao ni Boga ni čovjeka, koja je imala za cilj da prenese učenicima da Bog zaista sluša molitve. Premda je Isa (Isus) bio obaviješten o predstojećoj velikoj nevolji, opet je, kao sve ispravne osobe, molio Boga, vjerujući da ništa nije nemoguće za Njega i da je sve što se dogodilo ili se nije dogodilo bilo podložno Božijoj volji. Sada, ako Isaova (Isusova) vlastita molitva (neuzubillah) ne bi bila primljena, kakav bi negativan utisak ovo moglo imati na njegove učenike da svojim vlastitim očima vide kako molitva velikog poslanika kao što je Isa (Isus), upućivana cijelu noć sa takvom gorućom strašću, nije bila prihvaćena. Ovakav nesretan primjer bio bi okrutno iskušenje njihove vjere. Božija milost je, zato, zahtijevala da se ova molitva morala primiti; i molitva prinesena u Getsemanu je zaista bila primljena. Tu je još jedna stvar koju treba zapamtiti u vezi s tim. Kao što je postojala zavjera da se Isa (Isus) ubije, radi čega su se vodeći svećenici i pisari okupili u palači visokog svećenika po imenu Caiaphas i skovali plan da ubiju Isaa (Isusa), tako je postojala zavjera da se ubije Musa (Moses), i isto tako i Časni Poslanik s.a.v.s., i s tim ciljem je održano tajno savjetovanje u Meki,

29

13 Vidi Mateja 27:46. (prevodilac)

na mjestu zvanom Dar-un-Nadva. No, Svemoćni Bog spasio je obojicu ovih velikih poslanika od zlih posljedica ovih planova. Zavjera protiv Isaa a.s. (Isusa) vremenski se dogodila između ostale dvije; kako, onda, da Isa a.s. (Isus) ne bude spašen, čak i kad se molio tako usrdno i u mnogo težoj situaciji? Zašto da njegova molitva ne bude primljena kad Bog čuje molitve svojih voljenih sluga i remeti planove rđavih? Svi ispravni ljudi znaju iz iskustva da se molitva ojađenih i napaćenih prima. Zaista je čas nevolje vrijeme za ispravnu osobu da se pokažu znakovi. Ja sam lično ovo iskusio. Dvije godine unazad protiv mene bila je podignuta lažna optužba za pokušaj ubistva, od strane dr. Martina Klarka, kršćanina, koji je živio u Amristaru (Pendžab). Slučaj je bio podnesen u oblasnom sudu (Gurdaspur) i teretio me da sam ja poslao osobu po imenu Abdul-Hamid da ubije spomenutog doktora. Desilo se da je u ovom slučaju protiv mene bilo nekoliko osoba koji su pripadali trima zajednicama: kršćanskoj, hindu i muslimanskoj, koji su se udružili u nastojanju da dokažu optužbu za pokušaj ubistva. Kršćani su bili protiv mene zbog toga što sam ja nastojao, i sada nastojim, da spasim čovječanstvo od lažnih predstava koje kršćani imaju u pogledu Isusa; i ovo je bio prvi put da okusimo njihovu ljutnju. Hindusi su bili nezadovoljni mnome zato što sam dao predskazanje u pogledu smrti Lekh Rama, Pandita, uz njegov pristanak, i predskazanje se ispunilo u određenom vremenu, što je zaista bio strašan znak od Boga. Isto tako, muslimanske hodže su bili ljuti što sam se ja suprotstavio ideji o krvožednom Mesiji i predmetu džihada kako su ga oni shvatali. Tako su se neke važne ličnosti ovih triju zajednica savjetovali da protiv mene nekako dokažu optužbu za ubistvo, tako da ja budem ili obješen ili zatvoren. Oni su, prema tome, bili nepravedni u Božijim očima. Bog je mene o ovome obavijestio mnogo prije njihovog tajnog savjetovanja i dao mi je vijesti o mom konačnom oslobađanju. Ove Božije objave su unaprijed bile prenesene stotinama ljudi;

30

i kada sam ja poslije objave molio: ’Gospodaru! Izbavi me iz ove nevolje’, bilo mi je objavljeno da će me Bog spasiti i osloboditi me optužbe podnesene protiv mene. Ova objava je bila usmeno prenesena mnogim ljudima, više od tri stotine njih, od kojih su mnogi još živi. Desilo se da su moji neprijatelji doveli u sud lažne svjedoke. Svjedoci ovih triju zajednica, spomenutih ranije, izjasnili su se pod zakletvom protiv mene, i gotovo ’dokazali’ slučaj. Onda se dogodilo da je istina tog slučaja bila, od Boga, na različite načine otkrivena sudiji pred kojim je predmet bio vođen. Ovaj sudija je bio kapetan W. Daglas, zamjenik komesara Gurdaspura. On je bio uvjeren da je slučaj bio lažan. Onda je, ne mareći za doktora, koji je također bio misionar, zahtijevao da se slučaj otpusti, prema svom osjećaju pravde. Tako se ono što sam ja, na osnovu Božije objave, najavio stotinama ljudi o svom oslobađanju, kao i na javnim skupovima, preokrenulo u istinu, uprkos prijetećoj opasnosti propratnih okolnosti. Ovo je ojačalo vjeru mnogih ljudi. I ovo nije bilo sve. Mnoge osude ovakve vrste i klevete kriminalnog karaktera bile su iznijete protiv mene na već navedenim osnovama i slučajevi su bili podneseni sudu, ali prije nego što sam mogao biti pozvan, Bog me je obavještavao o početku i kraju svakog predmeta; i u svakom slučaju, ma kako uznemirujućem, bile su mi unaprijed date dobre vijesti o oslobađanju.Smisao ovog saopćenja je da Svemogući Bog zaista prima molitve, pogotovo kad tlačeni kucaju na Njegova vrata sa bezuvjetnom vjerom u Njega; On se stara o njihovim jadikovka-ma i pomaže im na neobične načine. Ja sam lično svjedok ovoga. Zbog čega onda molitva Isaa a.s. (Isusa), podnijeta u takvoj patnji, ne bi bila primljena? Ne, ona je zaista bila primljena i Bog je njega spasio. Bog je učinio da se dogode stvari na Zemlji i na nebu da ga spasi. Poslanik Jahija (John) nije imao vremena da se moli, jer je njegov kraj stigao, ali Isa (Isus) je imao cijelu noć za molitvu i on ju je proveo u molitvi, stojeći i klanjajući se pred

31

Bogom, jer je Bog želio da on da izraz svojoj patnji i da se moli Njemu, za kojeg ništa nije bilo nemoguće. Tako je Gospodar, držeći se Svoje vječite prakse, čuo njegovu molitvu. Jevreji su lagali kada su se rugali Isau (Isusu) u vrijeme razapinjanja u smislu zašto ga Bog nije spasio uprkos njegovom povjerenju u Njega? Bog je osujetio sve planove Jevreja i spasio Svog voljenog Mesiju sa križa i prokletstva vezanog za to. A Jevreji zaista nisu uspjeli. Među svjedočenjima evanđelja koja su stigla do nas jesu i slijedeći redovi iz Mateja:

Da na vas možda dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi ispravnog Abela do krvi Zaharija sina Barahijina (Bara-chiasa), koga ste ubili između hrama i oltara. Zaista vam ja ka-žem, sve ove stvari će doći na ovu generaciju. (Mateja 23:35-36)

Ako razmislite o ovim izrekama, vidjet ćete da Isa (Isus) jasno kaže da je ubijanje poslanika od Jevreja prestalo sa poslanikom Zekerijahom (Zaharijem) i da, poslije toga, Jevreji neće imati moći da ubiju bilo kojeg poslanika. Ovo je veliko predskazanje koje jasno ukazuje na to da Isa a.s. (Isus) nije bio ubijen raspećem. On je, zapravo, bio spašen sa križa i umro na kraju prirodnom smrću. Jer da je Isau a.s. (Isusu) bila namijenjena smrt ubistvom kao Zekerijahu, od ruku Jevreja, on bi o svojoj smrti nagovijestio u gornjim stihovima. Ako se dokazuje da je Isa (Isus) bio ubijen od Jevreja, ali da to nije bio grijeh Jevreja, jer je priroda Isaove (Isusove) smrti bila iskupljenje, ova tvrdnja nije tačna, jer u Ivanu (19:11) Isa a.s. (Isus) jasno kaže da su Jevreji krivi za veliki grijeh zbog svoje riješenosti da ga ubiju; i isto tako, na mnogim drugim mjestima je nepogrešiv nagovještaj da su zaslužili kaznu u Božijim očima za kriminal zbog kojeg su bili krivi protiv Isa a.s. (Isusa). Vidi Evanđelje14 (26:24).

32

14 Evanđelje po Mateju. (prevodilac)

Među svjedočenjima Evanđelja, koja su doprla do nas, stoji i izreka iz Mateja: Zaista vam ja kažem, neki od vas koji ovdje stojite neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovjekovog da dolazi u svom kraljevstvu. (Mateja 16:28)

I ovaj stih iz Ivana:

Isus mu je rekao, ako hoću da on (učenik Ivan) ostane (u Jerusalemu) dok ja opet ne dođem. (Ivan 21:22)

Ovo znači: ’Ako ja htjednem, Ivan neće umrijeti dok ja ponovo ne dođem’. Ovi stihovi s velikom jasnoćom pokazuju da je Isa (Isus) obećao da će neki ljudi još biti živi kad se on vrati; među ovima je imenovao Ivana. Tako je bilo neophodno da ovo obećanje bude ispunjeno. Kršćani su također prihvatili da je za Isaa bilo neophodno da dođe dok su neki od tih ljudi još živi da bi se ovo predskazanje ispunilo u skladu sa obećanjem. Ovo je, nadalje, temelj izjave svećenika da je Isa (Isus), kao što je obećao, došao u Jerusalem u vrijeme njegovog razaranja i da ga je vidio Ivan, pošto je on još bio živ u to vrijeme. Ali, treba da znate da kršćani ne kažu da je Isa (Isus) stvarno sišao sa neba praćen određenim znakovima. Oni, zapravo, kažu da se on pojavio Ivanu kao vizija da ispuni svoje predskazanje sadržano u Mateji 16:3815.

No, ja kažem da dolazak ove vrste ne ispunjava predskazanje. Ovo je vrlo loše objašnjenje i namijenjeno je da izbjegne prigovore onome što je bitan dio ovog predskazanja. Očigledno je da je ovo tumačenje neodrživo i pogrešno u tolikoj mjeri da

33

15 Ovo je štamparska greška u prvom izdanju; tačan navod je 16:28. (prevodilac)

34

ni ne iziskuje pobijanje, jer ako se Isa (Isus) pojavio bilo kome u snu ili viziji, predskazanje ove vrste bilo bi besmisleno i predmet ismijavanja.*

Osim toga, Isa (Isus) se na isti način ukazao Pavlu mnogo ranije. Izgleda da je predskazanje sadržano u Mateji 16:28 izazvalo paniku među svećenicima i oni nisu bili u stanju da, prema svom vjerovanju, tome daju razumno značenje. Za njih je bilo teško kazati da se Isa (Isus), u vrijeme razaranja Jerusalema, spustio s neba u slavi i sjaju i da je kao svjetiljka koja obasjava nebesa bio viđen od svakoga; i njima, isto tako, nije bilo lahko zanemariti tvrdnju: ’Neki od vas, koji sad ovdje stoje, neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovječijeg kako dolazi u svom kraljevstvu.’ Zbog toga su, kao izlaz iz ove mučne interpretacije, oni vjerovali u ispunjenje ovog predskazanja u obliku vizije. Ali, ovo nije istina; pravedne Božije sluge uvijek se pojavljuju u viziji Božijim odabranicima i kao vizija nije čak neophodno ni da se pojavljuju samo u snu, oni mogu biti viđeni i kad je osoba budna. Ja sam lično doživio ovakav fenomen. Ja sam vidio vizije u kojima sam sreo Isaa (Isusa) mnogo puta i također sam sreo neke od drugih poslanika, dok sam bio potpuno budan. Vidio sam, također, našeg Poglavara, Učitelja i Vođu, Časnog poslanika Muhammeda s.a.v.s. mnogo puta u ovom stanju i obraćao sam mu se u tako jasnom stanju budnosti da san ili drijemež nemaju ništa s tim. Isto tako sam

* Vidio sam u određenim knjigama interpretacije Mateja 26:2416 od hodža koje su više razrađene nego interpretacije kršćana; oni kažu da je Isa a.s. (Isus) kada se izjasnio da će znak njegova dolaska biti to da će neki ljudi te generacije još biti u životu i da će taj učenik isto tako biti živ kad se pojavi Mesija, rekao da je neophodno da taj učenik bude u životu do sada, jer Mesija još nije došao; i oni misle da se taj učenik negdje sakriva u nekoj planini, čekajući Mesiju! (autor)16 Ovo je štamparska greška (u podbilješci) u prvom izdanju; tačan navod je 16:28. (prevodilac)

sreo neke umrle osobe na njihovim mezarovima ili na drugim mjestima dok sam bio budan, i govorio sam im. Ja vrlo dobro znam da je ovakav susret sa mrtvima u ovom stanju moguć. I ne samo da se možemo sresti nego im pored toga možemo govoriti, čak i rukovati se s njima. Između ovog i običnog stanja budnosti nema razlike u doživljaju. Vi osjećate da je taj u ovom svijetu, da ima iste uši, oči i jezik, samo dublji odraz otkriva drugačije stanje. Svijet ne može razumjeti ovu vrstu iskustva, jer se svijet nalazi u stanju ravnodušnosti. Ovo iskustvo se dobiva s neba i biva dato onima koji imaju novo čulo. Ovo iskustvo je, naravno, istinsko i vjerodostojno. Prema tome, ako bi se Isa a.s. (Isus) pojavio Ivanu poslije razaranja Jerusalema, premda ga je ovaj možda vidio dok je bio potpuno budan, i premda je tu možda došlo do nekog razgovora i rukovanja, ipak taj slučaj nema ništa sa predskazanjem. Ovakav fenomen često se događa u svijetu. Čak i sada, ako posvetim pažnju tome, ja mogu, uz Božiju milost, vidjeti Isaa (Isusa) ili nekog drugog uzvišenog poslanika dok sam budan. Ali ovakav susret neće ispunjavati predskazanje sadržano u Mateju 16:28. Ono što se dogodilo zapravo je bila činjenica da je Isa (Isus) znao da će biti spašen sa križa i da će preseliti u drugu zemlju, da Bog neće pustiti da umre, niti će ga odvesti sa ovog svijeta dokle vlastitim očima ne vidi propast Jevreja i neće umrijeti sve dok kraljevstvo neba, dodijeljeno pobožnim, ne ostvari svoje namjere i ciljeve. Isa (Isus) je iznio ovo predskazanje da uvjeri svoje učenike da će uskoro vidjeti znak koji podrazumijeva da će oni koji su podigli mač protiv njega biti ubijeni mačem u toku njegovog života i u samom njegovom prisustvu. Prema tome, ako dokaz vrijedi, onda za kršćane nema većeg dokaza od ovog da je Isa (Isus) sam predskazao svojim ustima da će mnogi od njih biti živi kada on dođe. Zapamtite da Evanđelja sadrže dvije vrste predskazanja o dolasku Isaa a.s. (Isusa):

35

1. Obećanje o njegovom dolasku u posljednjem dobu – znači njegov dolazak u duhovnom smislu, kao što je bio i dolazak (Il’jasa) Elijaha prije Mesije. Poput (Il’jasa) Elijaha, on se već pojavio u ovom dobu, a to sam ja, pisac ovih redova, sluga čovječanstva, koji se pojavio u ime Mesije kao Obećani Mesija. Isa a.s. (Isus) je u Evanđeljima kazao o mom dolasku. Blagoslovljen je onaj ko, iz poštovanja prema Isau a.s. (Isusu), uvažava moju tvrdnju sa pravednošću i poštenjem, i sebe spasi od skretanja s Pravog puta. 2. Druga vrsta predskazanja u vezi sa drugim dolaskom Isaa (Isusa) spomenuta u Evanđelju čine svjedočanstvo o njegovom životu koji se, velikom Božijom milošću, nastavio nakon doživljaja na križu. Tako je bilo u skladu sa predskazanjem da je Bog spasio Svog odabranog slugu od smrti na križu. Kršćani griješe u miješanju ovih dvaju sadržaja. Zbog ovoga, oni na kraju ostaju zbunjeni i moraju se suočiti sa mnogim komplikacijama. Izraz u poglavlju 16 Mateje je zato vrlo važan dio dokaza u prilog Isaovom (Isusovom) spašavanju sa križa. Među svjedočanstvima Evanđelja koja su doprla do nas je i sljedeći redak iz Mateja: I onda će se pojaviti znak Sina čovjekovog na nebu: i onda će sva plemena zemlje žaliti, i vidjet će Sina čovječijeg da dolazi u oblacima neba sa moći i velikom slavom. (Mateja 24:30) Isa (Isus) kaže da će doći vrijeme kada će s neba, kao rezultat Božije intervencije, doći do ruke takvo znanje i dokazi koji će obezvrijediti načela o njegovom božanstvu, o njegovoj smrti na križu, odlasku na nebo i ponovnom dolasku natrag; i nebo će svjedočiti o laži onih nacija koje su ga poricale kao istinskog poslanika i smatrali ga prokletim zbog smrti na križu - kao Jevreji. Pošto će biti jasna stvarnost da on nije umro na križu, nije ni bio proklet; kao ishod toga svi narodi na Zemlji, koji su preuveličavali

36

ili umanjivali njegov stvarni status, posramit će se zbog svoje zablude; u isto doba kad ova činjenica bude obznanjena ljudi će vidjeti Isaovo (Isusovo) duhovno spuštanje na Zemlju. To znači da će se Obećani Mesija, koji će doći sa snagom i u duhu Isaa (Isusa), pojaviti sa svim svijetlim znakovima, Božijom potporom i sa snagom i veličanstvenošću koji će se lahko prepoznati. Kad se bolje objasni, ovaj izraz znači da je Božija volja učinila da ličnost Isaa (Isusa) i događaji iz njegovog života budu povod nekim ljudima da preuveličavaju, a drugima da omalovažavaju njegov status. Ima nekih koji su ga stavili iznad kategorije ljudskih bića u tolikoj mjeri da kažu da on još nije umro i da sjedi živ na nebu. Onda ima onih koji su pretekli ove i kažu da je, pošto je umro na križu i ponovo oživio, otišao na nebo i postao opremljen svim moćima božanstva i da je čak sam Bog. Onda Jevreji kažu da je on bio ubijen na križu, pa je odatle (ja tražim Božiju zaštitu za ovakav govor!) proklet zauvijek; da je osuđen da bude predmet vječne Božije srdžbe; da je Bog ogorčen njime i da gleda na njega kao na mrskog neprijatelja; da je on lažov, varalica i odmetnik, i nevjernik višeg stepena i da nije od Boga. (Mi ponovo tražimo Božiju zaštitu protiv ovoga!) Ova preuveličavanja i umanjivanja toliko su bila nepravedna da je bilo prirodno da Bog lično oslobodi Svog istinskog poslanika od ovih optužbi. Na tu činjenicu, također, ukazuje ranije spomenuta izreka iz Evanđelja. Navod da će svi narodi svijeta žaliti i jadikovati ukazuje na to da će svi oni ljudi za koje vrijedi riječ ‚nacija’ žaliti toga dana; oni će se udarati u grudi i plakati, velika će biti njihova žalost. Kršćanima bi bilo bolje da proučavaju ovu izreku sa više pažnje i razmišljanja. Kad ove riječi predskazuju da će se svi narodi udarati u prsa, kako je onda moguće da će kršćani ostati pošteđeni ovog žaljenja? Zar oni nisu narod? Kad su i oni, prema ovom izrazu, dio onih koji će se udarati u grudi, zašto se onda ne zabrinu za svoj spas? Izraz jasno kaže da će svi narodi koji nastanjuju Zemlju žaliti kada se na nebu pojavi znak

37

Mesije. Ko god kaže da njegov narod neće žaliti, poriče Isaa a.s. (Isusa). Jedino oni koji su još manjina ne mogu biti narod spomenut u predskazanju, pošto još nisu dovoljno brojni da budu opisani kao narod. Ovi ljudi nisu niko drugi nego mi. Jedino je naša zajednica ta koja je izvan značenja i djelokruga ovog predskazanja, jer naša zajednica ima tek nekolicinu sljedbenika za koje se ne može primijeniti riječ ‚narod’. Isa (Isus), na temelju tvrdnje Božije objave, kaže da će se, kada se pojavi poseban znak na nebesima, svi narodi svijeta, koji na osnovu svoje brojnosti zaslužuju da budu tretirani kao narod, udarati u prsa. Tu neće biti izuzetka, osim onih koji su mali po broju i za koje neće vrijediti riječ narod. Ni kršćani, ni muslimani, ni Jevreji, ni bilo ko ko poriče ne može se sačuvati od ovog predskazanja. Naša zajednica je jedina izvan njegovog djelokruga, jer nas je Bog tek posijao kao sjeme. Riječ Poslanika ne može nikad biti neistinita. Predskazanje sadrži nepogrešiv nagovještaj da će svaki narod koji nastanjuje Zemlju žaliti. Koji od ovih naroda mogu tvrditi da su izvan toga? Isa a.s. (Isus) ne priznaje izuzetke u ovom izrazu. Grupa koja još nije dostigla veličinu naroda u svakom slučaju je izuzetak, a to je naša zajednica. Ovo predskazanje je bilo jasno ispunjeno u ovom vremenu, jer istina koja je sad bila otkrivena u pogledu Isaa a.s.(Isusa) nesumnjivo je uzrok žaljenja svih ovih naroda, jer je izložila njihovu grešku. Sveopća vika kršćana nad božanstvom Isaa a.s. (Isusa) preokreće se u uzdahe bola; uporno ustrajavanje muslimana na tvrdnji da je Isa a.s.(Isus) živ otišao u svemir, mijenja se u jadikovanje i tugovanje; a što se tiče Jevreja, oni gube sve. Ovdje je neophodno spomenuti da u navodu sadržanom u spomenutoj izreci - da će se u to vrijeme svi narodi zemlje udarati u prsa, ’zemlja’ znači Balad-i-Sham17, sa kojima su ova tri naroda u osnovi povezana - Jevreji, zato što je to mjesto njihovog izvora i mjesto njihovog bogosluženja; kršćani, zato što

38

17 Sirija i njene susjedne oblasti, od prevodioca

se Isa a.s. (Isus) pojavio na tom mjestu i što su prvi kršćani tamo živjeli; muslimani, zato što su oni nasljednici ove zemlje do Sudnjeg dana. Ako se riječ ’zemlja’ uzme u smislu da obuhvata sve zemlje, čak i onda to ne predstavlja poteškoću, jer kad je istina razotkrivena, bit će postiđeni svi oni koji su je negirali. Među svjedočanstvima koja su kroz Evanđelja dospjela do nas, nalazi se i ova tvrdnja iz Mateja: I grobovi su se otvorili; i mnoga tijela svetaca koji su počivali ustali su, i izišli iz grobova poslije njegovog (Isusovog) uskrsnuća i otišli u sveti grad, i ukazali se mnogima. (Mateja 27:52)

Nema ni najmanje sumnje da ova priča, spomenuta u Evanđelju, da su poslije uskrsnuća Isaa a.s. (Isusa) mnogi sveti ljudi izišli iz grobova i ukazali se živi mnogima, nije zasnovana ni na kakvoj historijskoj činjenici. Da je to bilo tako, Sudnji dan bi se dogodio na samom ovom svijetu i ono što je bilo ostavljeno tajno kao kušnja vjere i iskrenosti bilo bi očigledno svima. Vjerovanje ne bi bilo vjerovanje, i u očima svakog vjernika i svakog nevjernika priroda budućeg svijeta postala bi očigledna i otvorena činjenica, kao što su postojanje Mjeseca, Sunca i smjena dana i noći. U tom slučaju, vjerovanje ne bi imalo važnost i visoku cijenu da bi u njemu moglo biti nade za neku nagradu. Da su ovi ljudi i raniji poslanici Israila, koji se broje milionima, zaista bili vraćeni u život u vrijeme raspeća i da su zapravo živi došli u grad, i da je ovo čudo - da su stotine hiljada svetaca i poslanika bili svi vraćeni u život u isto vrijeme - bilo doista dokaz istinitosti i božanstvo Isaa a.s. (Isusa), Jevreji bi imali izvrsnu priliku da pitaju svoje poslanike, svece i druge pretke da li je Isa a.s. (Isus), koji je tvrdio da je Bog, zaista bio Bog ili je bio lažov! Možete lahko uočiti da oni nisu mogli propustiti ovu dobru priliku. Mora biti da bi se raspitivali o Isau (Isusu), jer su Jevreji bili jako revni da mrtve pitaju da su oni došli na ovaj

39

svijet. Kada je, dakle, stotine hiljada mrtvih bilo vraćeno u život, i hiljade pohrlilo u grad, kako bi Jevreji mogli propustiti ovakvu priliku? Mora da su se raspitivali, ne jednog ili dvojicu njih, već hiljade njih. I kada su mrtvi ušli u svoje vlastite kuće, mora da je bila velika zbrka svuda okolo, pošto je više stotina hiljada njih bilo vraćeno natrag u život. Mora da je bilo veliko uzbuđenje u svakoj kući i mora da je svako pitao mrtve o tome da li je čovjek po imenu Isus, koji je sebe zvao Mesija, zaista bio Bog. No, pošto Jevreji, nakon svjedočenja mrtvih, nisu vjerovali u Isusa, kao što bismo mi očekivali od njih, niti su njihova srca omekšala (štaviše, njihova srca su postala još tvrđa) to izgleda više nego vjerovatno da mrtvi nisu dali dobro svjedočenje o njemu. Oni mora da su glatko odgovorili: ‚Ovaj čovjek laže u svojoj tvrdnji da je bog i lagao je protiv Boga’. To je razlog zašto Jevreji nisu odustali od smutnji uprkos činjenici da je stotine hiljada poslanika i apostola bilo vraćeno u život. Kako su ‚ubili’ Isaa (Isusa), oni su nastojali ubiti sve ostale. Kako neko može vjerovati da je stotine hiljada svetaca koji su, pravo od vremena Adema do vremena Jahje (John Baptista), spavali u svojim grobovima u ovoj svetoj zemlji trebalo biti vraćeno natrag u život; da su svi trebali pohrliti u grad da pripovijedaju i da je svaki od njih trebao ustati i svjedočiti pred hiljadama ljudi da je Isus, Mesija, bio zaista Sin Božiji – ne, nego sam Bog i da treba da ga obožavaju; da su se ljudi trebali odreći svojih prethodnih vjerovanja, ili će inače ići u pakao, koji su sami ovi sveci vidjeli svojim očima! I još, unatoč izvanrednom dokazu i iznošenju očevidaca, koja su dolazila iz usta stotina hiljada umrlih svetaca, Jevreji ne odustaju od svog poricanja! Naša savjest ne vjeruje u ovo. Pa, ako su se stotine hiljada svetaca, poslanika i apostola itd., koji su bili mrtvi, zaista vratili u život i posjetili grad da bi dali svjedočenje, oni mora da su, bez sumnje, dali realno svjedočenje. Oni nikada nisu mogli biti svjedoci božanstva Isaa a.s. (Isusa). Može biti da je ovo razlog što su Jevreji postali još čvršći u svom nevjerovanju

40

nakon što su čuli svjedočenje mrtvih. Isus je želio da oni vjeruju u njegovo božanstvo, ali su oni, kao rezultat ovog svjedočenja, porekli čak i njegovo poslanstvo. Ukratko, ovakva vjerovanja da je stotine hiljada mrtvih osoba, ili bilo koja mrtva osoba prije tog vremena, bilo vraćeno u život Isaovim (Isusovim) posredovanjem imaju jako štetan i nezdrav utjecaj, jer vraćanje u život ovih mrtvih nije služilo nikakvoj korisnoj svrsi. U ljudskoj je prirodi da čovjek kad posjeti neku daleku zemlju i dođe natrag u svoj rodni grad nakon nekoliko godina odsustva, prirodno želi ljudima kazivati o svojim neobičnim doživljajima i iznositi im predivne priče o zemlji koju je posjetio. On neće ostati miran i šutjeti kad se susretne sa svojim narodom poslije dugog odsustvovanja. Ne, u takvoj prilici su i ostali željni da ga slušaju i da ga pitaju o dalekim mjestima. Ako slučajno ovim ljudima dođe neka siromašna ili osoba niskog položaja, ponizna po pojavi, a koja, još k tome, tvrdi da je kralj zemlje čiji su glavni grad ovi ljudi posjetili i koji kaže da je on viši u svom kraljevskom položaju čak od tog i tog kralja, ljudi uvijek žele pitati ovakve putnike da li je čovjek koji ide okolo u njihovoj zemlji, zbilja kralj te zemlje. Na ovo pitanje putnici odgovaraju najbolje što znaju. Budući da je ovo ovako, vraćanje mrtvih u život posredovanjem Isusa bilo bi, kako sam ranije iznio, vrijedno vjerovanja da je svjedočenje o kojem su mrtvi morali biti pitani - što je bilo tek prirodno - dovelo do nekog korisnog rezultata. Međutim, ovo uopće nije bio slučaj. Stoga smo, uz pretpostavku da su mrtvi bili vraćeni natrag u život, primorani smatrati da mrtvi nisu dali neko korisno svjedočenje o Isusu, koje bi dovelo do potvrde njegove istinitosti. Oni su dali svjedočenja koja su još više povećala smutnju. A ako bi umjesto ljudskih bića neka životinja bila vraćena u život!? Možda bi ovim bilo prekriveno dosta stvari. Naprimjer, da je bilo rečeno da je Isus vratio natrag u život nekoliko hiljada volova, to bi bilo dovoljno ’razborito’ i, ako bi bilo postavljeno pitanje o tome kakvo je bilo

41

svjedočenje ovih mrtvih i kakav je bio rezultat tog svjedočenja, mi bismo odmah rekli: ‚Oni su bili volovi, oni nemaju jezik i ne mogu svjedočiti o nečemu dobrom ili lošem. Međutim, mrtvih koje je Isus vratio natrag u život bilo je nekoliko hiljada (ljudskih bića). Pretpostavimo da su neki od Hindusa bili zapitani o tome, da su deset ili dvadeset njihovih mrtvih predaka bili vraćeni u život i dovedeni natrag na ovaj svijet i da je od njih bilo traženo da kažu koja religija je bila istinita - da li bi oni i dalje sumnjali u istinitost te religije? Oni nikada neće reći -’Ne.’ Zato, budite uvjereni da nema čovjeka u cijelom svijetu koji bi istrajao u svom nevjerovanju i poricanju poslije ovakvog otkrića. Nažalost, siki naše zemlje su u izmišljanju ovakvih priča postali bolji od kršćana. Oni su se pokazali pametni u izmišljanju ovakvih priča, jer oni tvrde da je njihov Guru, Bawa Nanak, jednom vratio u život mrtvog slona. Ovo ‚čudo’ ne važi za spomenuti prigovor, jer siki mogu reći: ‚Slon nema jezika da govori i da svjedoči u prilog Bawu Nanaku ili protiv njega. Ukratko, obični ljudi, manjih intelektualnih sposobnosti, zadovoljavaju se ovakvim ’čudima’, ali mudri su postiđeni prigovorima drugih i posramljeni kad se govore ovakve glupe priče. Sada, ja imam ista osjećanja ljubavi i iskrenosti prema Isau a.s. (Isusu) kao što imaju kršćani. Zapravo, mi imamo veći dodir s njim, jer kršćani ne poznaju čovjeka kojeg hvale, ali ja znam onog kojeg hvalim kao da sam ga vidio. Zato ja idem dalje, da otkrijem stvarnost izvještaja sadržanih u Evanđeljima o tome da su u vrijeme raspeća svi mrtvi sveci bili vraćeni u život i da su se vratili u grad. Neka bude jasno da je ovo bila vizija prirode Kašfa koja se pokazala nekim svetim ljudima poslije raspeća, u kojima su vidjeli da su mrtvi sveci bili vraćeni natrag u život i da su počastili grad gdje su izišli u susret ljudima. Upravo onako kao što su bili interpretirani snovi spomenuti u Božijim knjigama, kao što je, naprimjer, Jusufov (Josephov) san imao svoje tumačenje, isto tako i ovaj san ima svoje tumačenje. Ono se sastoji u tome da

42

Isus nije umro na križu, da ga je Bog spasio od smrti. Ako se postavi pitanje odakle sam ja znao ovo tumačenje, odgovor je da su stručnjaci u umijeću tumačenja potvrdili valjanost ovog tumačenja i daju svjedočenje o tome na bazi svog iskustva. Navodim T’atirul-Anaama, slavnog stručnjaka u vještini interpretiranja snova:

(T’atirul -Anam fi T’abiril - Manaam od Qutb-uz -Zaman Šheikh Abdul-Ghani An-Nablisi, stranica 289). Dakle, ako neko vidi u snu ili viziji da su mrtvi izišli iz svojih grobova i krenuli svojim kućama, to znači da će neki zatvorenik biti oslobođen zarobljeništva i da će biti spašen iz ruku svojih progonitelja. Kontekst pokazuje da će ovaj zatvorenik biti velika i istaknuta ličnost. Sada možete zapaziti kako je prikladno da se ovo tumačenje uistinu odnosi na Isusa. Odjednom možemo razumjeti da je vizija o mrtvim svecima koji su došli u život i vratili se u grad bila namijenjena da obavijesti one sa unutarnjim čulom da je Isus spašen od smrti na križu. Isto tako, Evanđelja na mnogo mjesta jasno pokazuju da Isus nije umro na križu i da se spasio i iselio u drugu zemlju. Ja mislim da bi ono što sam dosad rekao, za čovjeka poštenog uma, trebalo biti dovoljno da razumije istinsko stajalište. Moguće je da će neko prigovoriti da Evanđelja u više navrata ističu da je Isus umro na križu i da se poslije uskrsnuća uzdigao na nebo. Na ovu vrstu prigovora ja sam već ukratko odgovorio, ali mogu uz to ponoviti da je poslije raspeća Isus sreo učenike. Putovao je do Galileje, jeo hljeb i meso, pokazivao rane na svom tijelu, proveo noć sa učenicima u Emmausu, tajno pobjegao iz

43

Pilatovog područja sudske vlasti, iselio se iz te zemlje, kao što je bila praksa poslanika i putovao pod velom straha. Sve ove činjenice dokazuju da Isus nije umro na križu, da su njegove tjelesne funkcije ostale netaknute i da nije prošao ni kroz kakvu novu promjenu. Povrh toga, Evanđelja ne sadrže ni bilo kakav iskaz očevidaca o Isusovom uzdizanju na nebo.* Da tu i postoji ovakvo svjedočenje, nedostajala bi mu vjerodostojnost, jer izgleda da je navika kod pisaca Evanđelja da od muhe prave slona i da male stvari preuveličavaju. Naprimjer, ako se dogodi da se jedan od njih izjasni da je Isus Božiji Sin, drugi se daju na posao da ga učine osamostaljenim Bogom, treći mu pridodaju moć nad cijelim svemirom, a četvrti jednostavno kaže da je on sve i da pored njega nema drugog Boga. Ukratko, pretjerivanja ih odvode vrlo daleko. Vizija u kojoj su mrtvi izišli iz svojih grobova i krenuli prema gradu tipičan je slučaj. Primijetit ćete da je ovoj viziji dato doslovno tumačenje, tako daleko da oni kažu da su mrtvi zaista ustali iz svojih grobova, došli u grad Jerusalem i čak se sreli s ljudima. Zamislite kakvo je ovo preuveličavanje, koje ide u daleku krajnost! Kako neko može doći do istine kada su stvari ovako preuveličane!? Također je važno uzeti u obzir da ova Evanđelja, nazvana Božijim knjigama, sadrže besmislene tvrdnje, kao što je ona koja kaže - ako bi se sva djela Isusa stavila na papir, ne bi mogla stati u cijeli svijet!18 Može li ovakvo preuveličavanje biti put iskrenosti i istine? Ako su zaista djela Isusa bila tako bezbrojna i ako su prevazišla sva ograničenja, kako su mogla biti ograničena na oskudni period od tri godine? Druga poteškoća oko ovih Evanđelja je da su navodi iz ranijih knjiga koje ona daju najčešće pogrešna. Ona čak ne iznose tačno ni porodično stablo Isusa. Iz Evanđelja proizlazi da su evanđelisti bili, zapravo, do te

44

* Nema ni jednog svjedoka koji bi bio očevidac Isaovog (Isusovog) tjelesnog uzdizanja u nebesa. (autor)18 Ivan 21:25 (prevodilac)

mjere naivni da su Isusa smatrali duhom. Na ova Evanđelja je od najranijih vremena bačena optužba da nisu u svom stvarnom obliku, pogotovu kad su uz to postojale i druge knjige koje su bile napisane pod imenom Evanđelja. Nema čvrstog dokaza da se svi iskazi ostalih knjiga trebaju odbaciti, a sve ono što je sadržano u ovim Evanđeljima-općenito tako nazvanim, treba prihvatiti kao istinu. Mi ne mislimo da druga Evanđelja mogu sadržavati takva neosnovana pretjerivanja, koja nemaju osnove, kakva se mogu naći u ova četiri. Iznenađujuće je, s jedne strane, što oni kažu da je Isus bio ispravna osoba i što je njegov karakter bio bez mrlje, a s druge strane, protiv njega su iznesene optužbe nedolične ispravnoj osobi. Naprimjer, poslanici Israilćana, prema učenju Tevrata, imali su stotine žena u isto vrijeme, s ciljem da se poveća potomstvo dobrih ljudi. No, nikada nećete čuti da je bilo koji poslanik bio toliko slobodan da nekoj raspuštanoj i bludnoj ženi, ozloglašenoj grješnici grada, dopusti da dotakne njegovo tijelo svojim rukama, da je pusti da utrlja ulje – njen grješni način zarade - na njegovu glavu i da svojom kosom gladi njegova stopala; da je on dozvolio da sve ovo uradi jedna nečasna mlada žena, i da joj to nije zabranio. Čovjek može da se spasi od ovih sumnji koje se prirodno mogu pojaviti kad se vide ovi prizori. Ali, svakako, ovaj primjer nije dobar za ostale. Evanđelja su puna materijala koji pokazuje da ona nisu sačuvala svoju originalnu formu, ili da su njihovi pisci bili neke druge osobe, a ne učenici. Naprimjer, može li ova tvrdnja: ‚I ovo pričanje je dobro poznato među Jevrejima sve do danas’19 - biti ispravno pripisana Mateju? Ne pokazuje li to da pisac ovog Evanđelja nije bio Matej nego neka druga osoba, koja je živjela poslije smrti Mateja? Onda, isto Evanđelje po Mateju kaže: I oni su se bili okupili sa starješinama, i savjetovali su se, i dali su ogromnu svotu novca vojnicima, govoreći: ’Vi recite da

45

19 Mateja 28:15, op. prev.

su njegovi učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali’. (Mateja 28:12-13)Zapazit ćete kako su ovakve tvrdnje djetinjaste i beznačajne. Ako to znači da su Jevreji željeli sakriti uzdizanje Isusa iz mrtvih i da su podmitili vojnike, da ovo veliko čudo ne bi postalo općepoznato, zašto je to Isus, čija je dužnost bila da ovo proglasi čudom među Jevrejima, čuvao u tajnosti i čak i drugima zabranio da to objelodane? Ako kažete da se on bojao da ne bude uhvaćen, ja bih se zapitao - kad se Božija odredba spustila na njega odjedanput i zauvijek, i kad je, propativši smrt, došao ponovo u život, zadobivajući duhovno tijelo, kakav je strah sada on imao od Jevreja? Razlog je u tome što Jevreji sada nisu imali moći nad njim; on je sad bio izvan i iznad smrtnog postojanja? Nažalost, zapažamo da je, s jedne strane rečeno, on ponovo oživio (uskrsnuo) i poprimio duhovno tijelo, da je sreo učenike i otišao u Galileju i odatle otišao na nebo, a da se, s druge strane, plašio Jevreja zbog posve sporednih stvari i da je, uprkos svom slavnom tijelu, tajno pobjegao iz zemlje da ga Jevreji ne bi otkrili; da je napravio putovanje od 70 kosa do Galileje da bi spasio život i da je opet tražio od ljudi da ovo ne spominju drugima. Jesu li ovo znakovi i putevi slavnog tijela? Ne, istina je da njegovo tijelo nije bilo novo ni slavno. To je bilo isto tijelo sa ranama na sebi, koje je bilo spašeno od smrti. I kako je tu još uvijek postojao strah od Jevreja, Isus je poduzeo sve neophodne mjere predostrožnosti i napustio zemlju. Bilo šta suprotno ovome bilo bi besmisleno i nemoguće, kao i to da su Jevreji podmitili vojnike da bi ovi rekli kako su učenici ukrali mrtvo tijelo dok su oni (vojnici) spavali. Ako su vojnici spavali, njih su lahko mogli pitati kako su uopće saznali, ako su spavali, da je mrtvo tijelo Isusa bilo ukradeno. Može li razumna osoba, iz puke činjenice što Isus nije bio u grobnici, zaključiti da je on otišao na nebo? Zar tu ne mogu postojati drugi razlozi zbog kojih su grob mogli naći prazan? U vrijeme odlaska na nebo za

46

Isusa je bilo neophodno da sretne nekoliko stotina Jevreja, i uz to i Pilata. Čega se on, onda, bojao sa svojim slavnim tijelom? On nije prihvatio ovaj način i nije ostavio ni najmanji dokaz svojim protivnicima - da se, suprotno tome, uplašio i pobjegao u Galileju. Zbog toga mi čvrsto vjerujemo da, iako je istina da je on napustio grobnicu, što je bila odaja sa otvorom, i premda je istina da se tajno sastao sa učenicima, ipak nije istina da mu je dato novo i slavno tijelo. To je bilo isto tijelo i bile su iste rane, i tu je bio isti strah u njegovom srcu da ga bezbožni Jevreji ponovo ne uhvate. Samo pomno pročitajte Mateja 28:7-10. Ovi stihovi jasno govore da su žene, kojima je neko rekao da je Isus bio živ i da je išao za Galileju, i kojima je tiho rečeno da treba da obavijeste učenike, bile sretne kad su ovo čule, ali su one otišle sa srcima punim straha. One su se još uvijek bojale da bi Isus ipak mogao biti uhvaćen od nekog zlobnog Jevreja. Deveta izreka kaže - dok su ove žene bile na putu da obavijeste učenike, Isus se sreo s njima i pozdravio ih. Deseta izreka kaže da im je Isus kazao da se ne boje da će on biti uhvaćen. On je tražio od njih da obavijeste njegovo bratstvo da svi trebaju ići u Galileju,*

da će ga oni tamo vidjeti, to jest, da kažu da on tu ne može ostati zbog straha od neprijatelja. Ukratko, ako je Isus zaista oživio (uskrsnuo) poslije smrti u slavnom tijelu, na njemu je bilo da dadne dokaz Jevrejima o ovoj novoj vrsti postojanja. No, mi znamo da on ovo nije uradio. Zato je besmisleno optuživati Jevreje za pokušaj sakrivanja dokaza Isusovog ponovnog dolaska u život. Zapravo, Isus nije dao ni najmanji dokaz o svom ponovnom povratku u život. Ustvari, on je svojim tajnim bježanjem, činjenicom da je uzimao hranu, spavao, pokazivao svoje povrede, sam dokazao da nije umro na križu.

47

* Ovdje Isa a.s. (Isus) nije tješio žene riječima da je uzdignut sa novim veličanstvenim tijelom i da niko sada ne može staviti svoje ruke na njega. Umjesto toga, videći žene nejake i krhke, on ih je tješio usputno (nehotično), kao što muškarci običavaju tješiti žene. Ukratko, on nije dao dokaza o veličanstvenom tijelu; on je, zapravo, pokazao svoje meso i kosti i ovako pokazao da je to bilo obično smrtno tijelo.(autor)

Drugo poglavlje

Sadrži svjedočenje iz Časnog Kur’ana iVjerodostojnih hadisa koji se odnose na Isaa (Isusa)

da je spašen sa križa

Argumenti koje ću ja sada izložiti mogu praktično izgledati da nisu od koristi kršćanima, jer oni ne priznaju ove argumente koje Časni Kur’an i hadis iznose o ovom predmetu. No, ja ih, ipak, izlažem, jer želim obavijestiti kršćane o čudu Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika s.a.v.s. Ja želim da oni znaju da je istina, koja je sada otkrivena, stotinama godina kasnije već bila obznanjena od našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. i Časnog Kur’ana. Ja ću sada spomenuti neke od tih argumenata. Bog kaže u Časnom Kur’anu:

A oni njega sigurno nisu ubili, niti razapeli (ubili raspećem), nego je za njih stvar bila sumnjiva.20

Ovo znači da Jevreji nisu ubili Isaa a.s. (Isusa), niti su izazvali njegovu smrt na križu. Oni su tek sumnjali da je Isa a.s. (Isus) umro na križu. Nisu imali dovoljno dokaza koji bi ih uvjerili da je Isa a.s. (Isus) zaista umro na križu. U ovim ajetima Svemogući Bog kaže da je krajnja istina da je Isa a.s. (Isus) očigledno bio stavljen na križ i da je namjera bila da

48

20 4:158 (prevodilac)

ga ubiju. Ipak je pogrešno za kršćane i Jevreje da smatraju da je Isa a.s. (Isus) zaista umro na križu. Ono što se dogodilo jeste da je Bog učinio da se dogode stvari koje su spasile Isaa a.s. (Isusa) od smrti na križu. Pravda zahtijeva da znamo istinu o onom šta je Časni Kur’an rekao, što je posve oprečno vjerovanjima Jevreja i kršćana. Moderni ugledni istraživači dokazali su da je Isa a.s. (Isus) zapravo bio spašen od smrti na križu. Studija zabilješki pokazuje da Jevreji nikad nisu bili u stanju da odgovore na pitanje o tome kako je Isa a.s. (Isus) umro u toku dva ili tri sata nakon što je bio stavljen na križ kad čak ni njegove kosti nisu bile polomljene? Ovo je navelo Jevreje da izmisle drugi izgovor - da su oni ubili Isaa (Isusa) mačem; ali drevna historija Jevreja ne pokazuje da je Isus bio ubijen mačem. S ciljem da spasi Isaa (Isusa), Božija moć i veličanstvo su se umiješali i učinili da prevlada mrak, a potom je slijedio zemljotres. Pilatova (sučeva) žena je vidjela san. Približavala se noć uoči subote u toku koje nije bilo dozvoljeno ostaviti razapeta tijela na križu. Sudac je, zbog strašnog sna, bio sklon da oslobodi Isaa (Isusa). Sve je ovo bilo od Boga dato da se desi u isto vrijeme da spasi Isaa a.s.(Isusa), i učinjeno je da Isa (Isus) padne unesvijest tako da bude smatran mrtvim. Kroz strašne znakove, kao što je zemljotres, Jevreji su se uspaničili i uplašili nebeske kazne. Oni su se uz to bojali da tijela ne ostanu razapeta u toku noći na subotu. Jevreji su mislili da je Isa (Isus) bio mrtav, dok je on, zapravo, bio u komi. Bila je pomrčina i bio je zemljotres i veliki metež. Oni su se, također, brinuli za svoje domove i za svoju djecu ostavljenu kod kuće u takvom mraku i zemljotresu. U njihovim srcima je bio strah: ako je ovaj čovjek bio lažov i otpadnik, kao što su oni mislili da jeste, zašto su se onda zastrašujući znakovi pojavili u trenutku njegovog stradanja - znaci koji nikada prije nisu bili pokazani? Bili su tako uznemireni da više nisu bili u stanju dobro pogledati na Isaa - da li je on stvarno umro ili kakvo je, uistinu, bilo njegovo stanje? Ali, u stvarnosti, sve ovo je bio Božiji plan da se spasi Isa

49

a.s. (Isusa), na šta se odnosi ajet, to jest:

’Jevreji nisu ubili Isaa; nego je Bog njih stavio u sumnju da su ga ubili.’ S ovim je kod pobožnih ljudi povećana vjera u Božije blagodati da On spašava Svoje sluge kako On hoće.

Časni Kur’an isto tako kaže u pogledu Mesije, sina Merjeminog (Marijinog):

Ovo znači da će Isa ne samo imati čast i ugled i uživati visok položaj u očima ljudi na ovom svijetu, nego isto tako na drugom svijetu. Očito je da Isa (Isus) nije bio počašćen u zemlji Heroda i Pilata. Naprotiv, pretrpio je veliku patnju i poniženje. Navodi da će mu biti ukazana počast prilikom njegovog drugog dolaska na zemlju je neosnovana obmana, koja je sasvim suprotna Božijim knjigama i Njegovom vječitom zakonu prirode. Istina je da je Isa a.s. (Isus), pošto je bio spašen od ovih bezbožnih ljudi, počastio zemlju Pendžab (Punjab) svojim prisustvom, gdje je sreo deset izgubljenih plemena Israila i Bog ga je blagoslovio velikom čašću i ugledom. Izgleda da je većina njih prihvatila budizam, a neki su se odmetnuli u idolopoklonstvo veoma niske naravi. No, dolaskom Isaa a.s. (Isusa) u ovu zemlju većina njih se vratila Pravom putu, i kako je učenje Isaa a.s. (Isusa) sadržavalo oporuku da vjeruju u dolazak drugog poslanika, svih deset plemena koja su postala poznata u ovoj zemlji, kao Afganistanci i Kašmirci, na kraju su postali muslimani. Isa a.s. (Isus) je primio veliku čast i bio veoma cijenjen u ovoj zemlji. Nedavno je otkriven kovani novac u Pendžabu (Punjab), na kojem je ispisano ime Isaa a.s. (Isusa) pali pismom. Ova kovanica pripada vremenu Isaa a.s.

50

21 3:46 (prevodilac)

(Isusa), i ona jasno pokazuje da je on došao u ovu zemlju i da mu je priređen kraljevski doček. A kovanicu mora da je izdao kralj koji je postao njegov sljedbenik. Druga kovanica pokazuje muški lik Israilićana. Izgleda da je ovo, također, lik Isaa (Isusa). Časni Kur’an isto tako sadrži ajet koji kaže da je Bog blagoslovio Isaa a.s. (Isusa) kud god je išao.22

I ova kovanica pokazuje da je on primio velike blagoslove od Boga i da nije umro dok nije bio počašćen kao kralj. Na drugom mjestu Časni Kur’an kaže:

To znači: ’O Isa ! Ja ću te osloboditi ovih optužbi; Ja ću dokazati tvoju nevinost i rasteretiti te svih optužbi Jevreja i kršćana protiv tebe.’ Ovo je bilo, zaista, veličanstveno predskazanje. Jevreji su tvrdili da je Isa a.s. (Isus), time što je bio razapet, postao proklet (neuzubillah), i ovako je izgubio Božiju ljubav, da je Isaovo (Isusovo) srce, kako riječ ’proklet’ naznačava, zastranilo i otuđilo se od Boga, da je postalo ovijeno gustim velom mraka, da je voljelo zlo i mrzilo dobrotu, da se otkinulo od Boga i da se bilo predalo šejtanu i da je postojalo stvarno neprijateljstvo između njega i Boga! Ista optužba o njemu da je bio proklet iznesena je, također, od kršćana, koji su tako naivno pokušali spojiti dva nespojiva i sasvim suprotna pogleda. S jedne strane, oni kažu da je Isa a.s. (Isus) bio Božiji Sin, a s druge strane, zovu ga prokletim. Štaviše, oni sami vjeruju za onog ko je proklet da je Sin mraka i đavola; zapravo, da je sam đavo. Tako su ovo bile lažne optužbe iznesene protiv Isaa a.s. (Isusa). Predskazanje Časnog Kur’ana, međutim, ističe da će doći vrijeme kad će Bog

51

22 19:32 (prevodilac)23 3:56 (prevodilac)

osloboditi Isaa a.s.(Isusa) od ovih optužbi i ovo je zaista to doba kad se to trebalo dogoditi. Svjedočenje Časnog Poslanika s.a.v.s. nesumnjivo je potvrdilo nevinost Isaa (Isusa) u očima obzirnih i brižljivih ljudi, jer su i Časni Poslanik s.a.v.s. i Časni Kur’an posvjedočili da su sve optužbe iznesene protiv Isaa a.s. (Isusa) lažne. Ali, ovaj dokaz je bio isuviše teško primjetan i običnom čovjeku teško razumljiv. Božija pravda je zbog toga zahtijevala da, isto kao što je raspeće Isaa a.s. (Isusa) bilo poznat, stvaran i očevidan događaj, da tako i njegova nevinost i oslobađanje budu stvarni. I ovo je ono što se zapravo i dogodilo. Nevinost Isaa a.s. (Isusa) ne samo da je bila dokazana ranije nego i kasnije. Stotine hiljada ljudi svojim očima su vidjeli da grob Isaa a.s.(Isusa) leži u Srinagaru24, u Kašmiru. Kako je Isa (Isus) bio razapet na Gilgiti (Golgotha) ili u predjelu Skulla, njegov grob je također pronađen u predjelu Skulla, to jest Srinagaru. Zaista je neobična podudarnost da se riječ Sri pojavljuje u imenima oba mjesta. Mjesto gdje je Isa a.s. (Isus) bio razapet zvalo se Gilgit (Golgotha) ili Sri (Skull), a mjesto gdje je njegov grob otkriven, krajem devetnaestog stoljeća, također se zove Gilgit ili Sri. Izgleda da mjesto zvano Gilgit u Kašmiru također sadrži izraz Sri. Ovaj grad je, možda, bio osnovan u vrijeme Isaa a.s. (Isusa) i, kao lokalni spomen raspeću, bio je nazvan Gilgit - znači Sri. Slično tome, i Lhasa je, što znači ’Grad onoga vrijednog klanjanja’ hebrejskog porijekla; i Lhasa je također bio osnovan u vrijeme Isaa a.s.(Isusa). Pouzdani izvještaji iz hadisa pokazuju da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je Isa (Isus) živio 125 godina. Uz to, sve islamske sekte vjeruju da je Isa a.s.(Isus) imao dvije jedinstvene odlike

52

24 Riječ ‘Srinagar’ čine dvije hindu riječi, ‘siri’ (lobanja) i ‘negar’ (mjesto), značeći ‘mjesto lobanje’. Mjesto gdje je Isus bio stavljen na križ također se zvalo ‘mjesto lobanje’. Vidi Matej 27:33, Marko 15:22, Luka 23:33, Ivan 19:17. (prevodilac)

koje se ne mogu naći kod bilo kojeg drugog poslanika:1. Živio je do zrelog starosnog doba od 125 godina2. Putovao je mnogo po raznim dijelovima svijeta i zato je bio nazvan ‚putujući poslanik’. Ako je bio uzdignut na nebo kad je imao samo trideset i tri godine, očito ne bi mogao biti istinit izvještaj da je živio 125 godina, niti je u tim godinama mogao tako mnogo putovati. Ne samo da se ovaj izvještaj nalazi u starim i pouzdanim zbirkama hadisa nego su i u svim muslimanskim sektama poznati i prenose se s koljena na koljeno. Kanz-ul-Ummal, koja je vrlo sadržajna knjiga hadisa, sadrži ovaj hadis, (tom 2, stranica 34, od Ebu-Hureire r.a).:

Bog je objavio Isau ovako: ‚O Isa! Nastavi se kretati iz jednog mjesta u drugo da ne bi bio prepoznat i proganjan.’ Ponovo, u istoj knjizi (tom 2, stranica 71), Džabir (Jabar) iznosi:

Isa je neprestano putovao iz jedne zemlje u drugu, i gdje god bi se zadesio kad padne noć, uzimao bi rastinje iz džungle i pio svježu vodu.

53

25 (prevodilac)26 Riječ je štamparska greška. Treba da bude . (Vidi prevodilac)

U istoj knjizi (tom 6, stranica 51) Abdullah bin Umar r.a. izvještava:

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ljudi koji su najviše omiljeni u Božijim očima su Ghareebi“. Kad je bio upitan šta znači riječ Ghareeb, on je odgovorio: „Oni su ljudi koji su, kao Isa, Mesija, morali pobjeći iz svoje zemlje da očuvaju svoju vjeru.“

54

27 Vidi odštampano u Daira-tul-Maarif Al-Nazamia Press, Hyderabad, Indija, 1313. po Hidžri.

Treće poglavlje

Dokazi iz medicinske literature

Mi smo naišli na jako vrijedan dokaz u vezi sa Isaovim (Isusovim) spašavanjem sa križa, čiju vjerodostojnost moramo priznati. To je medicinski preparat poznat kao marham-i-Isa ili ’Isaov mehlem’ i zabilježen je u stotinama medicinskih knjiga. Neke od ovih knjiga su bile sastavljene od kršćana, neke od magiansa ili čak Jevreja, a neke od muslimana. Većina njih su iz starih vremena. Istraživanja pokazuju da je u početku, na bazi usmenog predanja, preparat bio poznat među stotinama hiljada ljudi. Kasnije je bio pravovaljano zabilježen. U Isaovo (Isusovo) vrijeme, ukratko poslije raspeća, bila je na latinskom sastavljena knjiga sa spiskom lijekova, njihovim djelovanjem i upotrebom, koja je zapisala ovaj recept i u kojoj je potvrđeno da je on bio pripremljen za liječenje rana Isaa a.s. (Isusa). Kasnije je ovo djelo bilo prevedeno na nekoliko drugih jezika, dok je u vrijeme Mamun Al-Rašida bilo prevedeno i na arapski. Kako su neobični putevi Božijeg staranja - da su ugledni ljekari svih religija, kršćani, Jevreji, magiani i muslimani, svi zabilježili ovaj recept u svojim knjigama i priznali da je on bio pripremljen za Isaa a.s. (Isusa) od njegovih sljedbenika. Proučavanje različitih spiskova lijekova pokazuje da je ovaj recept vrlo koristan kod ozljeda zadobijenih udarom ili padom, jer trenutno zaustavlja krvarenje, i s obzirom da sadržava ‚myrrh’, rana ostaje zaštićena od infekcije. Mehlem je, također, koristan protiv kuge; dobar je za čireve i gnojne rane svih vrsta. Međutim, nije jasno da li je ovaj mehlem bio pripremljen od samog Isaa (Isusa) po Božijoj objavi, nakon što je prošao kroz traumu na križu, ili je bio pripremljen poslije savjetovanja sa nekim ljekarima. Neki od njegovih sastojaka imaju posebno djelovanje, naročito ‚myrrh’ (mirisna smola), koji je također spomenut u Tevratu. U svakom

55

slučaju, rane Isaa a.s. (Isusa) bile su zaliječene za nekoliko dana korištenjem ovog mehlema. Za tri dana on se dovoljno oporavio da je bio u stanju da prijeđe sedamdeset kosa pješke od Jerusalema do Galileje. U vezi sa djelotvornošću ovog preparata dovoljno je reći da je, dok je Isa a.s. (Isus) liječio druge, ovaj preparat izliječio njega! Postoji više od hiljadu knjiga koje bilježe ovu činjenicu. Bilo bi preopširno da ih sve spomenem. Osim toga, kako je recept popularan među doktorima koji koriste grčku medicinu, nema potrebe da spominjem naslove svih ovih knjiga; ali ja ću u narednome tekstu navesti nazive nekoliko njih koje su ovdje dostupne.

Lista knjiga koje sadrže navod Marham-i-Isa i tvrdnju da je mehlem bio pripremljen za Isaove (Isusove) rane: - Qaanun od Sheikh-ul-Rais Bu Ali Sina, tom III, str.133; - Sharah Al-Qaanun od Allama Qutb-ud-Din Shirazi, tom III; - Kamil-us-Sana’ah, od Ali bin Al-Abbas Al-Majoosi, tom II, str. 602;- Majmu’ah Al-Baqaa’i od Mahmud Mohammad Ismail, Mukhatib od Khaqan (poznat kao otac Mohammada Baqaa Khana) tom II, str. 497; - Tazkirah ul-ul-Albaab, od Sheikh Daud Al-Zareer Al-Antaaki, str. 303; - Qaraabadin-i-Rumi, sastavljena oko vremena Isaa a.s. (Isusa) i prevedena u vrijeme vladavine Maamun Al-Rašeeda na arapski – ‚Kožne bolesti’; - Umdat-ul-Muhtaaj od Ahmada bin Hasana Al-Rasheedi Al-Hakeem. U ovoj knjizi Isaov mehlem i drugi preparati bili su zabilježeni u stotinu, a možda i više od stotinu knjiga, a sve ove knjige su na francuskom; - Qaraabadeen, u Perziji, od Hakeem Muhammad Akbar

56

Arzaani – ‚Kožne bolesti’; - Shifa-ul-Azqaam, tom II, str. 230; - Mir’at-ush-Shifaa, od Hakeem Nathu Shah (rukopis) – ‚Kožne bolesti’; - Zakhira-i-Khawarazam Shaahi- ‚Kožne bolesti’; - Sharah Qaanun Gilaani, tom III; - Sharah Qaanun Qarshi, tom III; - Qaraabaadeen od Alwi Khan – ‚Kožne bolesti’; - Ilaaj-ul-Amraadh od Hakeem Muhammad Sharif Khan, str. 893; - Qaraabaadeen, grčki – ‚Kožne bolesti’; - Tuhfat ul-Mo’mineen, na margini Makhzan-ul-Adwiyah, str. 713; - Muheet fi-Tibb, str. 367; - Ikseer-i-A’azam, tom IV, od Hakeem Muhammad A’azam Khan, inače zvanog Naazim-i-Jahan, str. 331; - Qaraabaadeen, Ma’sumi-ul-Masum bin Karim-ud-Din Al-Shustri Shiraazi; - Ujaala-i-Naafiah od Muhammad Sharif Dehlavi, str. 410; - Tibb-i-Shibri, inače poznatog kao Lawami Shibriyyah od Syed Hussain Shibr Kaazimi, str. 471; - Makhzan-i-Sulaimaani, prijevod Iksir-i-Arabi, str. 599, od Muhammad Shams-ud-Din iz Bahawalpura; - Shifaa-ul-Amraadh, prevedeno od Maulana Al-Hakim Muhammad Noor Karim, str. 282; - Al-Tibb Dara Shaukohi, od Nur-ud-Din Muhammed Abdul-Hakeem, Ain-ul-Mulk Al–Shiraazi, str. 360; - Minhaj-ud-Dukaan bi-Dastoor-ul-Aayaan fi A’amaal wa Tarkib al-Naafiah lil-Abdan, od Atlaatoon-i-Zamaanah i Rais-i-Awaanah Abdul-Mina ibn Abi-Nasr-il-Attaar Al-Israeli Al-Harooni (tj. Jevrejin), str. 86; - Zubdat-ul-Tibb, od Syed-ul-Imam Abu-Ibrahim Ismail bin Hasanul-Hussaini Al-Jurjaani, str. 182;

57

- Tibb-i-Akbar, od Muhammad Akbar Arzaani, str. 242;- Mizaan-ul-Tibb, od Muhammad Akbar Arzani, str. 152; - Sadidi, od Rais-ul-Mutakallimeen Imam-ul Mohaqqiqeen Al-Sadidul-Kaazrooni, tom II, str. 283; - Haadi Kabir, od Ibn-i-Zakariyaa – ‚Kožne bolesti’; - Qaraabaadeen, od Ibn-i-Talmeez – ‚Kožne bolesti’; - Qaraabaadeen, od Ibn-i-Abi Saadiq – ‚Kožne bolesti’.

Ovo su samo imena radi primjera. Naučnici, posebno ljekari, dobro znaju da se u ranijim vremenima, pod muslimanskom upravom, većina ovih knjiga koristila kao udžbenici u važnim centrima obrazovanja, gdje su čak i učenjaci iz Evrope dolazili na studije. Činjenica je, i nema ni najmanjeg preuveličavanja u tome, da su u svakom stoljeću postojali milioni ljudi koji su bili upoznati s ovim knjigama. Stotine hiljada su ih temeljito proučavali od početka do kraja. Mi sa potpunom sigurnošću možemo dokazati da ne postoji nijedna jedina osoba među učenim ljudima Evrope i Azije da ne poznaje nazive bar nekih od navedenih knjiga. Kada su Španija (Hispania), Kastmonia (Kastmonu) i Šantrin (Satlirnem)* bili sjedišta učenja, Bu Ali-Sinova (Avicennov) Qaanum, velika medicinska klasika u kojoj je izložen Isaov recept (Marham-i-Isa), i druge knjige - kao Šifa (Shifaa), Išarat (Ishaaraat) i Bašarat (Bisharaat), o nauci, astronomiji i filozofiji, bile su revnosno proučavane od Evropljana. Isto tako su kao udžbenici korišteni i originalni radovi učenjaka kao što su Abu- Nasr Faaraabi, Abu-Raihaan Israaeel, Thabit bin Qurrah i Hunain bin Is’haq itd., kao i njihovi prijevodi grčkih klasika. I danas u Evropi postoje prijevodi njihovih radova. Kako su muslimanski kraljevi bili revni prema napretku medicine, oni su pribavili prijevode dobrih grčkih knjiga. Hilafet

58

* Hispania ili Andaluzija; Kazmonu ili Kastamonu; Satrilnem ili Santarem. (autor)

je dugo vremena ostao u posjedu ovakvih kraljeva, koji su više željeli širenje znanja nego širenje svog kraljevstva, i zato su dali da se na arapski prevedu ne samo grčke knjige nego su, isto tako, pozvali i učene stručnjake iz Indije da za njih prevedu medicinske i druge knjige, velikodušno ih nagrađujući. Prema tome jedan od najvećih dugova koji im tragači za istinom duguju je to što su oni dobavili prijevode latinskih i grčkih medicinskih klasika na arapski jezik, koje su sadržavale navod o ’Isusovom mehlemu’ (‚Ointment of Jesus’), a koji pokazuje i bilježi, gotovo kao epitaf, činjenicu da je mehlem bio pripremljen za liječenje Isaovih (Isusovih) povreda. Kada su učeni ljudi islamskog doba, kao što su Thabit bin Qurrah i Hanain bin Is’haaq koji su, osim u medicinu i druge prirodne znanosti, filozofiju itd., bili također dobro upućeni i u grčki jezik, preveli Qaraabaadeen knjigu sa spiskom lijekova (Pharmacopoeia), koja sadrži detalje o Isaovom mehlemu (Marham-i-Isa), oni su bili dovoljno mudri da grčki izraz Shalikha28, što znači ’dvanaest’, ostave bez prijevoda na arapski, kao podsjetnik da je knjiga bila prevedena sa grčkog. Zbog toga se termin Shalikha i dalje nalazi gotovo u svim knjigama. Isto tako je vrijedna zapažanja i činjenica da, iako su stare kovanice bile veoma korisne u rješavanju velikih tajni historije, drevne knjige, koje su bile poznate milionima ljudi kroz stoljeća i koje su izučavane kao udžbenici u važnim centrima obrazovanja i koje se još i danas koriste, hiljadu puta su vrednije od kovanica i natpisa. U slučaju kovanica i natpisa uvijek je moguća podvala. Knjige znanosti koje su od vremena njihovog sastavljanja bile poznate milionima ljudi, i koje su bile sačuvane i štićene od svih naroda i koje se i danas nadziru i čuvaju, mnogo su vredniji dokaz nego kovanice i natpisi. Može li iko navesti ime

59

28 Prema Qaanunu od Avicenne (Al-Qaanun Fi Al-Tibb od Abu-Ali-Ibn-e-Sina, tom 3, glava 4, o mehlemima), Isaov mehlem je također poznat kao Marham Dashlikha, Marham-ul-Hawariyyin, i Marham-ur-Rusul, i sadrži dvanaest sastojaka, što po broju odgovara dvanaesterici učenika. (prev.)

neke kovanice ili natpisa koji je postigao takvu popularnost kao ’Qaanun’ Bu Ali-Sina (Avicenne)? Ukratko, ’Isaov mehlem’ (Marham-i-Isa) za tragače za istinom čini vrlo važno svjedočenje. Ako bi se on odbio, onda bi sva historijska svjedočenja izgubila vjerodostojnost. Ovakvih knjiga koje sadrže navod o Isaovom mehlemu (Marhami-i-Isa) ima oko hiljadu ili čak više od hiljade, i ove knjige i njihovi autori su poznati milionima ljudi. Ako neko ne prihvata ovaj očigledan, jasan i strog dokaz, mora da ne prihvata nikakve historijske dokaze. Može li se oprostiti nekom ko zanemaruje ovako snažan dokaz i može li iko sumnjati u ovako nesporno svjedočenje koje je u cjelini uključilo cijelu Evropu i Aziju i koje je rezultat udruženih svjedočenja popularnih jevrejskih, kršćanskih, magianskih i muslimanskih filozofa? O duše istraživača! Pohitite da prihvatite ovo veličanstveno svjedočenje. A vi, sudije, slušajte: razmislite o ovom predmetu; zar ovaj svijetli znak ne vrijedi da se okrenete prema njemu? Zar za nas nije pravo da tražimo svjetlo iz ove Istine koja je svijetla kao sunce? Bez smisla je i nemoguća je sumnja da je Isa a.s. (Isus) zadobio neke povrede prije doba poslanstva ili u doba poslanstva, a ne kao rezultat raspeća. Jednostavno je besmisleno reći da su njegove ruke i noge, možda, bile ozlijeđene usljed nečeg drugog; da je, možda, pao s krova i da je mehlem bio pripravljen za liječenje povreda koje je na taj način zadobio. To je nemoguće, zato što prije doba poslanstva on nije imao sljedbenike, a mehlem govori o sljedbenicima. Riječ Shalikha, što na grčkom znači dvanaest, ostala je sadržana u ovim knjigama. Osim toga, prije doba poslanstva Isa a.s. (Isus) nije smatran dovoljno važnim da bi događaji iz njegovog života bili čuvani. Njegovo poslanstvo (do raspeća) trajalo je samo tri i po godine, i u toku ovog vremena, prema historiji, nije zabilježen nikakav nesretan slučaj ili povreda, osim povrede sa križa. Onaj ko misli da je moguće da je Isa a.s. (Isus) ove povrede zadobio iz nekog drugog razloga,

60

on je dužan da donese dokaz o tome, jer je događaj križa, na koji se mi pozivamo, dokazana i utemeljena historijska činjenica; ni Jevreji ni kršćani to ne poriču. Ideja da je Isa a.s. (Isus) svoje povrede zadobio usljed nečega drugog isto tako nije dokazana iz historije bilo kojeg naroda. Zadržati ovakvu ideju znači namjerno udaljavanje od puta istine. No, dokaz koji smo mi predočili ne može biti odbijen ovakvim beznačajnim prigovorima. Ovi rukopisi postoje čak i danas, i što se mene tiče, ja također posjedujem prastari rukom pisani Kanun (Qaanun) od Bu Ali-Sina. Stoga bi bilo jako nepošteno i doista bi značilo izravno poricanje istine odbaciti tako svijetao dokaz. Razmislite o ovom iznova i duboko se zamislite. Ove knjige još posjeduju Jevreji, magiansi, kršćani, Arapi, Perzijanaci, Grci, Rimljani, Nijemci i Francuzi. One se, također, mogu naći u starim bibliotekama Evrope i Azije. Je li prikladno okrenuti se od dokaza, čiji sjaj zasljepljuje poricanje? Da su ove knjige bile sastavljene samo od muslimana, i da su jedino bile u rukama sljedbenika islama, možda bi bilo onih koji bi odmah zaključili da su muslimani krivotvorili ove činjenice i zabilježili ih u svojim knjigama s namjerom da napadaju kršćansku vjeru. Ali ovo mišljenje je pogrešno iz razloga koji ćemo kasnije izložiti - da zbog ovoga muslimani nikada ne bi mogli učiniti takvu obmanu; jer muslimani kao i kršćani, isto tako, vjeruju da se poslije raspeća Isa a.s. (Isus) uspeo na nebo. Muslimani, povrh toga, ne vjeruju da je Isa a.s. (Isus) ikada i bio stavljen na križ ili da je zadobio bilo kakve povrede kao rezultat raspeća. Kako su onda oni mogli svjesno krivotvoriti tvrdnju suprotnu njihovom vlastitom vjerovanju? Osim ovoga, islam još nije postojao u vrijeme kad su ove medicinske knjige, na latinskom i grčkom jeziku, u kojima se nalazio ’Isaov recept’ bile sastavljene i općeprihvaćene među stotinama hiljada ljudi, kao i objašnjenje da je ovaj mehlem bio pripremljen za Isaa a.s. (Isusa) od njegovih sljedbenika. U pogledu religije, ovi ljudi – Jevreji, kršćani, muslimani i magianci - bili su neprijatelji jedni drugima.

61

Odatle ova činjenica što su oni spomenuli ovaj preparat u svojim knjigama, bez obzira na njihova vlastita vjerovanja, dokazuje izvan svake sumnje da je pripremanje mehlema bio tako poznat događaj da ga nije poricala ni jedna nacija ili narod. Istina, do dolaska Obećanog Mesije nikome od ovih ljudi nije palo na pamet da iskoristi historijsku važnost ovog mehlema koji je bio zabilježen u stotinama knjiga i bio poznat milionima ljudi raznih nacionalnosti. Mi ovdje nemamo ništa reći osim da potvrdimo kako je ovo bila Božija volja - da ovo oštro i prosvjetljujuće oružje i ovaj presudan i mjerodavan dokaz, koji je bio namijenjen da razori vjeru križa, bude iznesen na vidjelo od Obećanog Mesije. Časni Poslanik s.a.v.s. predskazao je da vjera o krstu neće niti opasti niti će njen napredak biti zaustavljen dok se Obećani Mesija ne pojavi na ovom svijetu. On je taj od čije ruke će se slomiti krst. U ovom predskazanju je bilo nagoviješteno da će u doba Obećanog Mesije Bog stvoriti takve okolnosti koje će razotkriti istinu o raspeću. Vjera u krst će prestati i završiti svoj životni raspon, ne ratom ili nasiljem, nego isključivo kroz uzvišene procese, u formi naučnog obrazlaganja. Ovo je stvarno značenje hadisa iznesenog u Buhari i drugim knjigama. Stoga je bilo neminovno da Bog zadrži ovakav nepobitan dokaz i konačno uvjerljivo svjedočenje do vremena dolaska Obećanog Mesije. Tako se i dogodilo. Nakon pojave Obećanog Mesije oči će se otvoriti i ljudi koji razmišljaju počet će da misle, jer Mesija - onaj Obećani od Boga je došao. Umovi će sada biti osvijetljeni; srca će početi da odgovaraju; pera će oživjeti; ljudi će skupiti hrabrost; ispravnim će sada biti data pronicljivost; i svakom će tragaču biti podareno razumijevanje. Jer, šta god sija na nebu, mora osvijetliti Zemlju. Kako je blagoslovljen i sretan onaj ko ima udio ovog svjetla! Kao što plodovi zriju u sezoni, tako se i svjetlo spušta u svoje određeno vrijeme. Niko ga ne može spustiti prije nego što se ono samo spusti, niti ga zaustaviti kad se spusti. Neophodno je da bude prepirki i razlika. Na kraju će, međutim, istina prevladati, jer ovo nije posao čovjeka; niti djeca Ademova

62

imaju moć za to. Ovo je od Boga, koji mijenja godišnja doba, smjenjuje vrijeme i preokreće noć u dan i dan u noć. On stvara mrak, ali voli svjetlo. On čak pušta da se širk – mnogobožačka vjerovanja – rašire u svijetu, ali On voli Tevhid – Svoje Jedinstvo. On voli da Njegova Uzvišenost bude Njegova i ne bude data nekome drugom. Oduvijek, od čovjekovog rođenja do njegovog nestanka sa ovog svijeta, Božiji zakon je bio da On podržava Svoj Tevhid ili Jedinstvo. Cilj svih poslanika, koje je On poslao, bio je da istrijebe klanjanje čovjeku i drugim stvorenjima i da na svi-jetu učvrste klanjanje Bogu. Njihova dužnost je bila da učine da:

La ilahe ilellah29 sija na Zemlji kao što sija na nebu. Najviši od njih je, zato, onaj koji je ovaj predmet najviše osvijetlio; koji je prvi razotkrio nemoć lažnih bogova i dokazao njihovu bezvrijednost na temeljima znanja i moći, i onda, kada je sve dokazao, ostavio je iza sebe, kao simbol svoje konačne pobjede, testament:

La ilahe ilellah, Muhammedu resulullah.30 On ovo nije izgovarao bez dokaza, kao tvrdnju, nego uz predočene dokaze. Ne, on je to zapravo prvo dokazao, i razotkrio greške lažnog vjerovanja i onda je, prizivajući pažnju ljudi, proglasio: ‚Vidite, nema drugog boga osim Onog koji je srušio svu vašu moć i skršio vaš ponos.’ To je bio način na koji je on naučio ovu mubarek-riječ: La ilahe ilellah, Muhammedu resulullah, kao opomenu utemeljene istine, i na koji je podučavao svom blagoslovljenom Kelimei:

63

29 Nema Boga osim Allaha. (prevodilac)30 Nema Boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik. (prevodilac)

Četvrto poglavlje

Svjedočanstva koja se nalaze u historijskimzapisima

Kako ovo poglavlje sadrži različite vrste svjedočanstava, ja sam ga, radi jasnoće, podijelio u pojedinačne dijelove kako slijedi:

Prvi dio

Svjedočenje iz islamske literature u vezi sa Isaovim (Isusovim) putovanjima

Na stranicama 130-135 Rauzat-us-Safaa, dobro poznate knjige historije na perzijskom jeziku, nalazimo kazivanje koje, ukratko, glasi ovako:

Isa je bio nazvan Mesija zbog toga što je bio veliki putnik. On je nosio vuneni šal preko glave i na sebi je imao vuneni ogrtač. Noseći štap u ruci, on je išao iz zemlje u zemlju i od grada do grada. Spavao je gdje god bi ga noć zadesila. Jeo je rastinje džungle i pio svježu vodu, i putovao je pješice. Njegovi drugovi su, za vrijeme jednog od njegovih putovanja,kupili za njega konja; on ga je jahao jedan dan, ali kako mu nije mogao pribaviti nikakvu opskrbu da ga hrani, on ga je vratio. Putujući iz svoje zemlje, on je stigao u Nasibain, koji se nalazi na razdaljini od nekoliko stotina kosesa od njegovog doma. S njim je u društvu bilo nekoliko njegovih učenika koje je poslao u grad da propovijedaju. Međutim, u gradu su se širile lažne i neosnovane glasine o Isau (Isusu) i njegovoj majci. Upravitelj grada je, zato, uhapsio učenike i pozvao Isaa (Isusa). Isa (Isus) je čudom izliječio neke bolesne ljude i pokazao neka druga čuda. Tako je

64

kralj teritorije Nasibain, sa svojom cijelom armijom i narodom, postao njegov sljedbenik. Slučaj o ’spuštanju trpeze’ spomenut u Časnom Kur’anu dogodio se u toku njegovih putovanja.

65

Ovo je, ukratko, izvještaj dat u Rauzat-us-Safaa. Autor knjige je, međutim, pripisao Isau mnoga besmislena i nerazumna čuda. Ja žalim što ih moram izostaviti, i da svoj prikaz poštedim izmišljotina i besmislenih preuveličavanja, ja se vraćam stvarnom predmetu koji dovodi do zaključka da je Isa a.s. (Isus), u toku svojih putovanja, stigao u Nasibain. Nasibain je jedan grad koji se nalazi između Mosula i Sirije koji je, na engleskim mapama, pokazan kao Nasibus. Ako putujete iz Sirije prema Perziji, proći ćete kroz Nasibain, koji je udaljen 450 koses31 od Jerusalema. Mosul je blizu 48 milja od Nasibaina i 500 milja od Jerusalema. Granica Perzije leži na udaljenosti od svega 100 milja od Mosula. Ovo znači da je Nasibain na 150 milja od perzijske granice. Istočna granica Perzije dotiče se grada Herata u Afganistanu. Herat se nalazi na zapadnoj granici Afganistana u pravcu perzijske teritorije, oko 900 milja od zapadne granice ove zemlje. Od Herata do Kiberskog prolaza (Khyber Pass) razdaljina je oko 500 milja. Ovdje je data mapa koja pokazuje putanju koju je Isa (Isus) putovao za Kašmir. Cilj njegovog puta bio je da sretne Israilćane koje je kralj Shalmaneser odveo kao zarobljenike u Mediu.* Treba obratiti pažnju da je na mapama koje su objavili kršćani Media smještena prema jugu Khizarskog (Azov) mora, gdje se danas nalazi Perzija. Ovo znači da je Media bila u svakom slučaju dio zemlje koja sada sačinjava Perziju. Istočna granica Perzije je susjedna Afganistanu; tu je more prema jugu i Turska imperija prema zapadu. Ako je izvještaj u Rauzat-us-Safaa tačan,

66

31 Ovo je štamparska greška u prvom izdanju. Treba da stoji 450 milja, a ne koses. (prevodilac)* Bilješka: U 14. dijelu prvog poglavlja historije na grčkom ‚Vjera Eusabeusa’ (‚Creed of Eusebeus’), koju je preveo Londonac Heinmer 1650. godine, pokazuje se da je kralj Abgerus po imenu pozvao Isaa iz zemlje iza Eufrata, na sud. Pismo poslano Isau od Abgerusa i odgovor na njega puni su izmišljotina i preuveličavanja. Međutim, izgleda da je istina da je kralj, budući je obaviješten o grubostima Jevreja, pozvao Isaa na svoj dvor da mu dadne sklonište. Ovaj kralj je, pretpostavlja se, vjerovao da je on bio istinski poslanik. (autor)

izgleda da je, putujući za Nasibain, Isa a.s. (Isus) namjeravao da stigne u Afganistan preko Perzije, i da pozove Istini izgubljena plemena Jevreja koji su postali poznati kao Afganistanci.* Riječ ’afghan’ izgleda da je hebrejskog porijekla. To je izvedenica koja znači ’hrabar’. Izgleda da su, na vrhuncu svojih pobjeda, oni uzeli ovo ime za sebe. Ukratko, Isa a.s. (Isus) je došao u Pendžab (Punjab) nakon što je prošao kroz Afganistan, sa krajnjom namjerom da ode u Kašmir nakon istraživanja Pendžaba i Hindustana. Treba obratiti pažnju na to da Chitral i pojas Pendžaba odvajaju Kašmir od Afganistana. Ako putujete iz Afganistana za Kašmir, kroz Pendžab, morat ćete proputovati razdaljinu od 80 kosesa ili oko 130 milja, a preko Chitrala bi to bilo 100 kosesa.32

Isa a.s. (Isus) je, međutim, mudro odabrao maršrutu kroz Afganistan, tako da izgubljena plemena Israila, poznata kao Afganistanci, mogu imati koristi od njegovog prisustva. Istočna granica Kašmira dodiruje Tibet. Iz Kašmira je lahko mogao otići za Tibet. Došavši u Pendžab, nije imao problema u lutanju kroz važna mjesta Hindustana prije odlaska za Kašmir ili Tibet. Sasvim je moguće - kao što neke stare historijske bilješke ove zemlje potvrđuju - da je Isa a.s. (Isus) posjetio Nepal, Benares i druga mjesta. Onda mora da je za Kašmir otišao kroz Jammu ili Rawalpindi. Kako je pripadao hladnoj zemlji, sigurno je da je u ovim predjelima boravio samo u toku zime, i mora da je krajem marta ili početkom aprila krenuo za Kašmir. Kako Kašmir liči na Shaam33, mora da se zastalno nastanio u ovoj zemlji.

67

* U Tevratu je bilo obećanje Jevrejima da će, ako budu vjerovali u ‚zadnjeg’ poslanika, poslije mnogih stradanja, imati nezavisne kraljeve i upravljače. Ovo obećanje je bilo ispunjeno od deset plemena Izraela, koja su primila islam. Zbog toga je bilo mnogo kraljeva među Afganistancima isto kao i među Kašmircima. (autor)32 Prosječno 162 milje – od prevodioca33 Sirija i njene okolne oblasti – od prevodioca

Također je moguće da je jedno vrijeme ostao u Afganistanu i nije nevjerovatno da se čak, možda, tamo i oženio. Kako je jedno od afganistanskih plemena poznato kao ’Isa Khel’34, ne bi bilo iznenađujuće da su oni potomci Isaa a.s. (Isusa). Nažalost, historija Afganistanaca nije dobro razjašnjena. Zato je teško doći do bilo čega konačnog proučavanjem njihovih plemenskih zabilješki. Nema sumnje, međutim, da su Afganistanci Israilćani, kao i Kašmirci. Oni koji su zauzeli suprotno mišljenje u svojim pisanjima bili su do krajnosti dovedeni u zabludu. Oni, izgleda, nisu pomno proučavali ovu materiju. Afganistanci priznaju da su potomci Kaisa (Qais) i da Kais pripada kući Israila. Međutim, nije neophodno ovdje detaljno razrađivati taj predmet. Ja sam već opširno obradio ovo pitanje u jednoj od mojih knjiga. Ovdje opisujem Isaovo (Isusovo) putovanje kroz Nasibain, Afganistan, Pendžab, i dalje za Kašmir i Tibet. Zbog ovog dugog putovanja on je bio nazvan ’putujući poslanik’, ili čak ’vođa putnika’. Muslimanski učenjak, Arif Billah Abi-Bakr Muhammad bin Muhammad Ibn-ul-Walid Al-Fahri Al-Tartooshi Al-Maaliki, koji je čuven po svojoj učenosti, tvrdi o Isau a.s. (Isusu) na šestoj stranici svoje knjige Siraaj-ul-Muluk, objavljene od Khairiyah iz Egipta 1306. A.H.:

Gdje je Isa, Ruhullah, i Kalimatullah, predvodnik ispravnih, i najviši putnik?

Ovo govori da je Isa (Isus) bio mrtav, i da je čak i veliki čovjek kao što je on otišao s ovog svijeta. Treba obratiti pažnju na to da ovaj učeni stručnjak naziva Isaa (Isusa) ne tek ’putnikom’ nego ’najvišim putnikom’ ili ’vođom putnika’.

68

34 Po Isaovom imenu - od prevodioca

Isto tako, na stranici 431. Lisaan-ul-Arab je navedeno:

Isa (Isus) je bio nazvan ‚Mesija’, zato što je putovao okolo, i nije boravio na jednom mjestu. Isto je zabilježeno u Taajul-Urus Sharah Qaamusu. Tamo je nadalje izneseno da je Mesija onaj koji je bio blagoslovljen urođenom pobožnošću. Njegova je priroda bila blagoslovljena do te mjere da ako nekog dotakne, donosi mu blagoslov i berićet, i da je Bog dao ovo ime Isau (Isusu) jer ga On daje kome god je Njemu po volji. Nasuprot njemu je Mesih Dedžal, takozvani Mesija, koji je okaljan zlom i prokletstvom. On je po prirodi zao i proklet. Sam njegov dodir proizvodi zlo, bezbožništvo i prokletstvo. Ovo ime je, zato, dato Dedžalu, anti-Kristu i svima onima koji su kao on. Ova dva imena, Mesija Putnik i Mesija Blagoslovljeni, nisu oprečna jedno drugom. Ni jedno ne poriče ono drugo. Božiji je običaj da On nekom podari ime iz kojeg mogu biti mnoga značenja i sva ovakva imena se tačno odnose na njega. Ukratko, Isa a.s. (Isus) je islamskom historijom tako temeljito dokazan kao putnik. Kad bi se svi navodi kopirali iz ovih knjiga, ja mislim da bi one sačinjavale ogromno izdanje. Stoga bi ovo što sam iznio trebalo biti dovoljno.

Drugi dio

Svjedočenja iz budističkih knjiga

Neka bude jasno da su nam budističke knjige učinile dostupnim različita vrsta svjedočanstava, koja su, u cjelini, dovoljna da

69

70

dokažu da je Isa a.s. (Isus) posjetio Pendžab (Punjab), Kašmir i druga mjesta. Ja sam zabilježio ova svjedočanstva, tako da svi nepristrasni čitaoci to mogu prvo proučavati, i onda, prihvatajući to u svojim srcima kao povezano iznošenje, mogu sami doći do već izrečenog zaključka. Navodim dalje ta svjedočanstva. Prvo, titule date Budi slične su titulama datim Isau (Isusu). Isto tako, događaji iz Budinog života nalikuju događajima iz života Isaa a.s. (Isusa). Ovaj navod ovdje se, međutim, odnosi na budizam u oblasti unutar granica Tibeta, kao što su Leh, Lhasa, Gilgit i Hams, za koje je dokazano da ih je Isa (Isus) posjetio. U pogledu sličnosti titula, dovoljno je istaći da ako, naprimjer, Isa (Isus) u svojim učenjima sebe naziva Svjetlom, tako je i Buda bio nazvan Gautama u budističkoj literaturi, što na sanskrit jeziku znači -’svjetlo’. Ako je Isa a.s. (Isus) u Evanđeljima bio nazvan Učiteljem, tako je Buda bio nazvan Saasta ili Učitelj. Ako je Isa a.s. (Isus) u Evanđeljima bio nazvan Blagoslovljenim, tako je Budi dato ime Sugt - Blagoslovljeni. Ako je Isus nazvan Princ, tako je i Buda bio nazvan Princ. Isa a.s. (Isus) je u Evanđelju, također, opisan kao onaj ko ispunjava svrhu svog dolaska, tako je i Buda u budističkim spisima nazvan Suddatrha - onaj ko ispunjava svrhu svog dolaska. Isa a.s. (Isus) je u Evanđeljima, isto tako, nazvan utočištem izmorenih i klonulih, tako je i Buda u budističkim spisima bio nazvan Asarn Sarn - utočište onih bez utočišta. Isa a.s. (Isus) je u Evanđeljima uz to nazvan Kraljem, premda je rekao da je njegovo kraljevstvo bilo Nebesko kraljevstvo, tako je na isti način i Buda bio nazvan Kraljem. Dokazana je sličnost ovih događaja koji se odnose na obojicu. Upravo kao što je Isa a.s. (Isus) bio iskušavan od šejtana bogatstvom i kraljevstvima ovoga svijeta pod uvjetom da mu se ovaj pokloni, tako je i Buda bio iskušavan kada mu je šejtan rekao da će mu dati sjaj i raskoš kraljeva ako napusti strogi način svog življenja i vrati se kući. No, baš kao što se Isa a.s. (Isus) nije pokorio šejtanu, tako je

napisano da ni Buda isto tako nije35. Vidi (knjigu) Budhism od T. W. Rhys Davidsa i Budhism od sir Monier Williamsa.*

Ovo pokazuje da su iste titule koje Isus pripisuje sebi u Evanđeljima bile pripisane Budi u budističkim knjigama koje su bile sastavljene mnogo kasnije; i baš kao što je Isa (Isus) bio iskušavan od šejtana, tako i ove knjige tvrde da je Buda na isti način bio iskušavan od šejtana. U ovim knjigama je čak rečeno da je Buda bio više iskušavan nego Isus. Zabilježeno je - kad mu je šejtan ponudio bogatstvo i kraljevsku počast, Buda je osjećao želju da se vrati kući. Međutim, on ipak nije slijedio ovo mišljenje. Ali ga je isti šejtan sreo ponovo jedne noći, vodeći sa sobom cijelo svoje potomstvo, i nastojao je da ga uplaši poprimajući strašne groteskne oblike. Budi su se ovi šejtani pričinili kao zmije koje su izbacivale vatru iz svojih usta. Zmije su počele da bacaju otrov i vatru na njega, ali se njihov otrov preokrenuo u cvijeće, a vatra je načinila aureol oko Bude. Pošto šejtan do tada nije uspio, pozvao je šesnaest svojih kćeri i tražio od njih da otkriju svoju ljepotu Budi. On je ostao potpuno miran i šejtan nije uspio u svojim planovima. Primijenio je različite druge trikove, ali je bio bespomoćan naspram Budine nepokolebljivosti. Nastavio je da se uzdiže na različitim stepenima duhovne uzvišenosti. Poslije duge noći, to jest, poslije teških i otegnutih kušnji, on je nadvladao svog neprijatelja, šejtana. Svjetlo Istinskog Znanja spustilo se na njega i, sa svanućem, čim su njegova iskušenja prošla, on je sve saznao. Dan kad je ova velika borba završena bio je dan rođenja budizma. Gautama je imao 35 godina u vrijeme kad je bio nazvan Buda36 ili Svjetlo, a drvo pod kojim je u to vrijeme sjedio postalo je poznato kao Drvo Svjetlosti. Sada, ako čitate Evanđelja, uvidjet ćete kako

71

35 Vidi dodatak, izvaci 1,2,3,4,5. (prevodilac)* Vidi Kineski budizam od Edkinsa, Buda od Oldenberga, preveo od W. Hoey; Život Bude, prevo Rockhill. (autor)36 Vidi dodatak, izvadak 2. (prevodilac)

iskušavanje Bude sliči iskušavanju Isaa a.s. (Isusa) do te mjere da je starosna dob Bude u to vrijeme gotovo ista kao i dob Isaa a.s. (Isusa). Kao što izgleda iz budističke literature, šejtan se nije pojavio Budi u materijalnom oličenju. To je bila samo vizija koju je Buda vidio i govor šejtana je bilo šejtansko nadahnuće. Šejtan je, kako mu se ukazao, navodio Budu da napusti svoj put i da slijedi njega, i da će mu, ako tako uradi, on dati sve bogatstvo svijeta. Isto tako, kršćanski učenjaci vjeruju da šejtan, koji je došao kod Isaa a.s. (Isusa), nije došao u bilo kakvoj tjelesnoj ili materijalnoj formi, kao ljudsko biće, pred samim očima Jevreja, prelazeći ulice u svom fizičkom tijelu i govoreći Isau (Isusu) da bi to prisutni mogli čuti. Naprotiv susret je bio takve prirode da je to bila vizija predočena samo Isau a.s. (Isusu). Razgovor je, također, bio vrsta nadahnuća. Kao što je šejtanov stari običaj, on je u Isaovo (Isusovo) srce stavljao razne vrste sumnje, koje Isa a.s. (Isus) nije prihvatio, i, kao i Buda, odbio je sve šejtanove kušnje. Sada se postavlja pitanje zašto je bilo toliko mnogo sličnosti između Bude i Isusa? U vezi s ovim, ariasi kažu da je Isa a.s. (Isus), neuzubillah, upoznat sa budizmom u vrijeme svojih putovanja u Indiju, i pošto je stekao spoznaju o činjenicama iz Budinog života, on je, po povratku u svoju rodnu zemlju, prema tome načinio Evanđelje. Smatraju da je Isa a.s. (Isus) sastavio svoje moralne pouke krađom moralnog učenja Bude, i da je, baš kako je Buda sebe nazivao Svjetlost i Znanje i izabrao sebi i druge titule tako i Isa a.s. (Isus) preuzeo sve ovakve titule, u toj mjeri da je čak prisvojio sebi i dugu priču o Budinom iskušenju. Ovo, međutim, nije ništa do neiskrena izmišljotina od strane ariasa. Sasvim je neistinito da je Isa a.s. (Isus) došao u Indiju prije događaja na križu, jer on nije imao potrebu da ide na ovakav put u to vrijeme. Potreba se javlja jedino nakon što su ga Jevreji iz Judeje odbili i kada su ga, prema svojoj tvrdnji, razapeli. On je, međutim, bio spašen Božijom mudrošću. Isa a. s. (Isus) je

72

konačno završio svoj zadatak i prenio poruku Jevrejima te zemlje, a zbog toga zla srca Jevreja su postala tvrda i nisu bili u stanju prihvatiti istinu. Onda je, kako je od Boga bio obaviješten da se deset plemena Jevreja iselilo prema Indiji, krenuo prema ovim državama. Kako su neki od ovih Jevreja prihvatili budizam, nije bilo drugog izbora za ovog istinskog poslanika nego da svoju pažnju usmjeri prema sljedbenicima budizma. Kako su budistički svećenici te zemlje čekali da se pojavi ’Mesija Buda’, oni su Isaa primili kao Budu zbog svih njegovih znakova, kao što su njegove titule, njegova moralna učenja poput onih: ’voli svog neprijatelja’ i’ ne uzvraćaj zlom na zlo,’ kao i to da je bio bijele kože, kako je Buda predskazao. Moguće je, isto tako, da su neke od ovih titula i učenja, kao i činjenice iz Isaovog života, mogli u to doba, svjesno ili nesvjesno, biti pripisani Budi, jer su Indijci uvijek bili slabi u objektivnom bilježenju historije. Događaji iz Budinog života nisu bili zabilježeni do vremena Isaa a.s. (Isusa). Budistički svećenici su, stoga, imali dovoljno mogućnosti da pripišu Budi šta god su htjeli. Tako je posve vjerovatno da su oni, kad su saznali činjenice o životu Isaa a.s. (Isusa) i njegovom moralnom učenju, to pomiješali sa mnogim od svojih vlastitih stvari i pripisali ih Budi.* Ja ću sada dokazati da su ovo - dio moralnog učenja budizma koje liči onome iz Evanđelja, titule kao što su ’Svjetlo’, koje su pripisane Budi kao što su pripisane i Isau (Isusu), zatim kušnje šejtana - sve detalji koji su bili uključeni u budističku literaturu jedino poslije Isaove posjete ovoj zemlji, koja se zbila nakon raspeća. Tu je još jedna sličnost između Bude i Isaa (Isusa). Budistički zapisi pokazuju da je Buda, kad je bio iskušavan od šejtana,

73

* Mi ne možemo negirati da je budistička vjera od pradavnih vremena imala sadržan ogroman dio moralnog učenja. No, u isto vrijeme mi ostajemo pri tome da je dio koji je samo učenje Evanđelja - parabole i druge reprodukcije iz Biblije - bio nesumnjivo dodan budističkim knjigama u vrijeme kad je Isa bio u ovoj zemlji. (autor)

postio i da je post trajao četrdeset dana. Čitaoci Evanđelja znaju da je Isa (Isus) isto tako postio četrdeset dana. Ko god je upoznat sa učenjima Bude i Isaa (Isusa) začudit će se nad neposrednom sličnošću između moralnog učenja ove dvojice. Naprimjer, Evanđelja kažu: ’Ne uzvraćaj zlom na zlo’, ’Voli svog neprijatelja,’ ’Živi u siromaštvu,’ ’Odbaci ponos, laž i pohlepu.’ Ovo je i Budino učenje. Zapravo, budističko učenje stavlja jači naglasak na to u tolikoj mjeri da se čak i ubijanje mrava i insekata smatra grijehom. Istaknuti princip budizma je saosjećanje za cijeli svijet, traženje dobrobiti za cijelo čovječanstvo i za sve životinje, stvaranje međusobne sloge i ljubavi. Isto je i učenje Evanđelja. Nadalje, baš kao što je Isa a.s. (Isus) poslao svoje učenike u razne zemlje, i sam je putovao prema jednoj zemlji. Takav je bio slučaj i sa Budom. Sir Monier Williams37 u svojoj knjizi Budhism bilježi da je Buda poslao svoje učenike da propovijedaju, obraćajući im se ovako: ’Iziđite i idite svuda, iz samilosti prema svijetu i za uslugu bogova i ljudi. Iziđite, u raznim pravcima, idite i propovijedajte potpuno samoodricanje, pobožnost i beženstvo.’ On je rekao da će isto tako i on ići i propovijedati istu doktrinu. Prema tome, Buda je otišao u Benares i izveo brojna čuda u tom području. On je održao vrlo dojmljiv govor na brdu isto kao što je Isa a.s.(Isus) održao svoju propovijed na planini. Nadalje, ista knjiga tvrdi da je Buda propovijedao većinom u parabolama; on bi duhovni fenomen objašnjavao materijalnim terminima. Zapamtite da je ovo moralno učenje i ovaj običaj propovijedanja, tj. govor u parabolama, bio metod Isaa a.s. (Isusa). Ovaj način propovijedanja i ovo moralno učenje, spojeno sa drugim uzgrednim svjedočenjem, izravno sugerišu da je sve ovo bilo kopiranje Isaa a.s. (Isusa). On je bio ovdje u Indiji, gdje je naširoko propovijedao. Sljedbenici budističke vjere su ga sreli i uvidjeli da je bio svet i blagoslovljen čovjek. Oni su zabilježili ove stvari

37 Vidi dodatak, izvadak 2. (prevodilac)

74

u svojim knjigama i čak su ga nazvali Budom, jer je u ljudskoj prirodi da se nastoji steći dobra stvar gdje god je to moguće. Oni nastoje zabilježiti i zapamtiti bilo kakvu pametnu primjedbu učinjenu od svakoga koga sretnu. Zbog toga je sasvim vjerovatno da su sljedbenici budističke vjere kopirali cijelu sliku Evanđelja u svojim knjigama, kao što su, naprimjer, četrdesetodnevni post obojice, i Isaa a.s i Bude. Kakva god je bila kušnja Isusa od šejtana, takva je bila i Budina. Rođenje obojice bilo je bez oca. Moralno učenje obojice je bilo isto. Svaki je sebe nazivao Svjetlošću, svaki je sebe nazivao Učiteljem, a svoje sljedbenike učenicima. Upravo kako Matej (poglavlje 10, izreka 8 i 9) iznosi: ’Ne pribavljaj ni zlato, ni srebro, ni bronzu u svoje kese,’ ovako je i Buda naređivao svojim učenicima.38 Upravo kako Evanđelja podstiču beženstvo, takvo je i učenje Bude. Baš kao što je bio zemljotres nakon što je Isa a.s. (Isus) bio stavljen na križ, tako je zabilježeno da je bio zemljotres u vrijeme Budine smrti.*39 Sve ove tačke sličnosti proizlaze iz osnovne činjenice - Isaova (Isusova) posjeta Indiji. Zaista je to bila sreća za sljedbenike budističke vjere da je on ostao među njima prilično dugo i oni su se dobro upoznali sa činjenicama iz njegovog života i njegovog plemenitog učenja. Prema tome je, bilo je neizbježno da veliki dio njegovog učenja i ceremonijalnih obreda nađe put u budističkim knjigama, jer je Isa a.s. (Isus) bio uveliko poštovan od budista, koji su ga čak proglasili Budom. Iz ovog razloga su oni zabilježili njegova kazivanja u svojim knjigama i pripisali ih Gautama Budi. Buda je svoje sljedbenike učio u parabolama isto kao i Isa a.s. (Isus) – upravo onim primjerima koji se nalaze u Evanđeljima. U jednoj od ovih parabola Buda kaže: ’Kao što zemljoradnik sije

75

38 Vidi dodatak, izvadak 2. (prevodilac)* Budisti isto tako imaju tradiciju sličnu pričesti (Lord’s Supper) kršćana. (autor)39 Vidi dodatak, izvadak 1,2,3,4. (prevodilac)

sjeme pa ne može reći da će zrno nadoći danas ili se razviti sutra, tako je isto i sa učenikom. On ne može reći da li će on proklijati ispravno ili će biti kao zrno koje je zasijano u stjenovitom tlu i osušeno.’ Ovo je, zapazit ćete, ista parabola koja još stoji u Evanđeljima. Onda je Buda naveo još jedan primjer: ’Kad jedno stado jelena bude sretno u šumi i onda dođe jedan čovjek i prevarom otvori njima put koji je put njihove smrti, i onda ih on navodi da krenu na ovaj put, na kraju oni budu uhvaćeni i budu žrtve smrti. A drugi dođe i otvori siguran put. Recimo, on zasije polje s kojeg oni mogu jesti i dovede im kanal tako da mogu piti sretni. Ovakvo je stanje s ljudima koji žive u blagostanju - dođe šejtan i otvori osmerostruki put zla, da tako mogu propasti. Onda dođe Savršen čovjek i otvori osmerostruki put istine, sigurnosti i mira, i tako oni budu spašeni.’ Buda je, nadalje, učio da je pravednost sigurno blago koje niko ne može ukrasti. To je blago koje prati čovjeka čak i poslije smrti; to je blago koje je vrelo sveg Znanja i sveg Savršenstva. Treba, također, vidjeti da je i ovo upravo učenje Evanđelja. Ono se, isto tako, nalazi u drevnim budističkim knjigama, koje pripadaju periodu koji nije mnogo drugačiji od vremena Isaa a.s. (Isusa). Zapravo je to isti period. Nadalje, na str. 135. iste knjige izneseno je da je Buda rekao da je on besprijekoran i da niko ne može pokazati ni jednu jedinu mrlju u njegovom karakteru.40 Ovo također ima veliku sličnost sa govorom Isaa a.s. (Isusa). Budizam, na stranici 45, tvrdi: ‚Moralno učenje Bude ima upečatljivu sličnost sa kršćanskim moralnim učenjem.’ Ja se slažem sa ovim, i isto tako se slažem da nam oba učenja kažu: ‚Ne voli ovaj svijet, niti imetak; ne mrzi svoje neprijatelje; ne čini zlo; savladavaj zlo dobrim; čini drugima ono što želiš da oni tebi čine.’ Sve ovo pokazuje tako očitu sličnost između Evanđelja i učenja Bude da je nepotrebno više ići u bilo koje

76


detalje. Budistički zapisi, nadalje, pokazuju da je Gautama Buda predskazao dolazak drugog Bude, koji će biti nazvan Metteyya. Ovo predskazanje je sadržano u Laggawati Suttatta41, budi-stičkom zapisu na koji upućuje navod na str. 142. Oldenbergove knjige. Predskazanje kaže ovako:

On će biti vođa skupine učenika brojeći stotine hiljada, kao što sam ja sada vođa skupine učenika koja broji stotine.42

Možete zapaziti da je hebrejska riječ Mashiha ista kao Metteyya na pali jeziku. Opće je poznato da neka riječ, prevedena sa jednog jezika na drugi, vrlo često pretrpi fonetsku promjenu. Engleska riječ, isto tako, kad je unesena u drugi jezik, pretrpi promjenu. Naprimjer, Max Muller, na listi datoj na stranici 318, tom XI, Svete knjige istoka, kaže: th engleskog pisma postaje s na perzijskom ili arapskom. Imajući ove promjene u vidu, možete bez muke razumjeti da riječ Messiah postaje Metteyya na pali jeziku. To znači, budući Metteyya, o kojem Buda govori u svom predskazanju, u stvarnosti nije niko drugi do Mesija (Messiah). Ovo mišljenje je poduprto snažnim svjedočanstvom Budinog vlastitog predskazanja da Vjera koju je on osnovao neće u svijetu ustrajati više od pet stotina godina i da će u vrijeme opadanja te vjere i njenih učenja doći Metteyya u ovu zemlju i u svijetu ponovo uspostaviti vjeru i njena učenja. Sada vidimo da se Isa a.s. (Isus) pojavio pet stotina godina poslije Bude i da je, baš kako je Buda utvrdio vremenski okvir za opadanje njegove vjere, budizam i počeo da propada kao što je bilo predskazano. Tada je Isa a.s. (Isus), budući da se spasio sa križa, otputovao u ove predjele,

77

41 Prema Oldenbergu, napisano je Cakkawatti Suttanta. Vidi dodatak, izvadak 5. (prevodilac)42 Vidi dodatak, izvadak 5. (prevodilac)

gdje su ga budisti lahko prepoznali i odnosili se prema njemu s velikim poštovanjem. Nema sumnje da su moralno učenje i duhovne vježbe koje je učio Buda bili oživljeni i obnovljeni od Isaa a.s. (Isusa). Kršćanski historičari priznaju da su propovijed na Gori, kako je izneseno u Evanđeljima, i ostatak njegovih moralnih učenja ista kao i ona koja je svijetu propovijedao Buda pet stotina godina ranije. Oni, također, tvrde da Buda nije učio samo moralne upute. On je, isto tako, učio i druge uzvišene istine. Prema njihovom mišljenju, titula ’Svjetlost Azije’, data Budi, uveliko je primjerena njemu. Sada, u skladu sa Budinim predskazanjem, Isa a.s. (Isus) pojavio se pet stotina godina poslije njega i, kao što su i mnogi kršćanski učenjaci priznali, njegovo učenje je bilo isto kao i učenje Bude. Stoga, nema sumnje da se on pojavio u ’duhu’ Bude. U Oldenbergovoj knjizi, na temelju tvrdnje Lagavati Suttata43, navedeno je da su sljedbenici Bude, očekujući njegov ponovni dolazak, bili pothranjivani nadom da će oni, kao učenici Metteyye, imati blaženstvo spasenja. Oni su bili sigurni da će Metteyya doći i da će kroz njega dobiti spas, jer su riječi u kojima je Buda davao nadu u dolazećeg Metteyyu zasigurno pokazale da će ga njegovi sljedbenici sresti i priznati ga. Navod u spomenutoj knjizi dalje pojačava uvjerenje da je za uputu ovih ljudi Bog stvorio dvije primjerene okolnosti: prvo, na temelju titule Asif (onaj koji okuplja zajednicu), spomenute u Genezi 3:1044, bilo je neophodno da Isa a.s. (Isus) posjeti ovu zemlju u koju su se Jevreji iselili i nastanili se; drugo, u skladu sa Budinim predskazanjem bilo je neophodno da sljedbenici Bude sretnu Isaa (Isusa) i da imaju duhovnu korist od njega. Ako se razmotre oba ova znaka zajedno, izgleda gotovo sigurno da je Isa a.s. (Isus) posjetio Tibet. Činjenica da su kršćansko

78

43 Po Oldenbergu, napisano je Cakkavatti Sattanta. Vidi dodatak, izv. 5. (prevodilac)44 Smisao navoda je tačan, ali izgleda da je ovdje štamparska greška u prvom izdanju. Molimo da čitate 49:10 umjesto 3:10. (prevodilac)

učenje i ritual imali tako dubok utjecaj na tibetanski budizam zahtijeva vjerovanje da je Isus morao posjetiti tibetanski narod. Nadalje, činjenica da su vatreni sljedbenici budizma, kako je navedeno u budističkim knjigama, žudno očekivali da ga sretnu, očigledno ističe da je ova želja s njihove strane postala nagovještaj Isaovoj (Isusovoj) posjeti ovoj zemlji. U svjetlu obje ove činjenice, nepristrasna osoba nema potrebe da traga kroz budističke knjige da sebi otkrije tvrdnju da Isa a.s. (Isus) zapravo jeste došao na Tibet. U skladu sa Budinim predskazanjem, želja za drugim Budinim dolaskom je bila tako snažna da je samo predskazanje privuklo Isaa (Isusa) na Tibet. Mora biti istaknuto da riječ ’Metteyya’, tako često spominjana u budističkim knjigama, bez sumnje znači ’Messiah’. Na stranici 14. u knjizi Tibet, Tartary, Mongolia, od H.T. Prinsepa, izneseno je u vezi sa Metteyyem Budhom, koji je ustvari Messiah, da su prvi kršćanski misionari, kad su iz prve ruke čuli i vidjeli okolnosti kakve su prevladavale na Tibetu, došli do zaključka da se u drevnim knjigama Lama mogu naći tragovi kršćanske religije. Uz to, na istoj strani te knjige navedeno je da nema sumnje u to da su ovi drevni autoriteti vjerovali da su učenici Isaa a.s. (Isusa) još bili u životu kad je kršćansko učenje stiglo na ovo mjesto. Na stranici 171. izneseno je da nema ni najmanje sumnje da je u to vrijeme svako žudno čekao na pojavu veličanstvenog Spasitelja. Tacitus kaže da nisu samo Jevreji bili ti koji su čekali, već da je budizam sam postavio utemeljenje za to, tj. on je predskazao dolazak Metteyye (Mesije). Uz to, autor ovog engleskog djela kaže u bilješci: ’Knjige Pitakattayan i Attha-Katha sadrže jasno predskazanje o pojavi drugog Bude, i da će se to dogoditi hiljadu godina poslije Gautama ili ’Sakhiya Muni’. Gautama sam tvrdi da je on dvadeset i peti Buda, i da ’Bagawa Metteyya’ tek treba da se pojavi, tj. da će poslije njegovog odlaska doći onaj čije će ime biti Metteyya, a koji će biti bijele kože.’ Engleski autor nastavlja govoriti da riječ Metteyya ima upečatljivu sličnost

79

sa riječju Messih.45 Ukratko, Gautama Buda jasno očituje u svom predskazanju da će se pojaviti Mesija u njegovoj zemlji, među njegovim ljudima i njegovim sljedbenicima. To je razlog zbog kojeg su sljedbenici budizma sve vrijeme očekivali Mesiju (Messiah) da se pojavi u njihovoj zemlji. Buda ga je u svom predskazanju nazvao ’Bagwa Mettezza,’ zato što ’Bagwa’ na sanskrit jeziku znači ’bijel’, a Isa a.s. (Isus) je kao stanovnik sirijske teritorije bio bijele kože. Narod zemlje gdje je ovo predskazanje bilo najavljeno, tj. narod Magada (Magadh), u kojoj se nalazio Bajagriha (Rajagriha), bio je tamne kože. Sam Gautama Buda je bio crne puti. On je svojim sljedbenicima naveo dva uvjerljiva znaka u vezi sa budućim Budom:

i. On će biti ’Bagwa’ ili bijele kože ii. On će biti ’Metteyya’, putnik, i doći će iz strane zemlje.

Narod je, zbog toga, stalno iščekivao ove znakove dok nisu zaista vidjeli Isaa a.s. (Isusa). Svaki budist obavezno mora ispovijedati vjerovanje da se pet stotina godina poslije Bude uistinu pojavio Bagwa Metteyya u njihovoj zemlji.* Prema tome, ne treba iznenaditi činjenica da knjige budističke vjere spominju dolazak Metteyye - Mesije u njihovu zemlju, i ispunjenje Budinog predskazanja. Pretpostavimo da nema ovakvog spomena. Budući da je na osnovu ove Božije objave Buda prenio svojim učenicima vijesti da će Bagwa Metteyya doći u njihovu zemlju, ni jedan budist koji je znao o ovom predskazanju ne može poreći dolazak Bagwa Metteyye u ovu zemlju, čije je drugo ime bilo Mesija (Messih). Neispunjavanje predskazanja značilo bi neistinitost same vjere. Da ovo predskazanje, za čije je ispunjenje bio postavljen vremenski okvir i koje je Gautama

80

45 Vidi dodatak, izvadak 6. (prevodilac)* Period od hiljadu ili pet hiljada godina je netačan. (autor)

Buda ponavljajući govorio svojim učenicima, nije bilo ispunjeno u svoje zakazano vrijeme, njegovi sljedbenici bi počeli sumnjati u istinitost njegove tvrdnje da je on bio Buda. Osim toga, bilo bi uneseno u zapis da njegovo predskazanje nije bilo ispunjeno. Drugi argument koji potvrđuje ispunjenje ovog predskazanja jeste da su na Tibetu pronađene knjige koje pripadaju sedmom vijeku A.D., u kojima se upečatljivo ističe riječ Meshih (Messiah), koja označava Isaa a.s. (Isusa), i napisana je kao Mi-Shi-Ho. Sastavljač liste koja sadržava riječ Mi-Shi-Ho je budist. (Vidi Zabilješke budističke religije (Report of Budist Religion) od I. Tsing, prevedene od G. Takakusu). Ovaj Takakusu je Japanac koji je preveo I. Tsingovu knjigu, a I. Tsing je kineski putnik. Na sporednom dijelu i u dodatku knjizi, Takakusu iznosi da stara knjiga sadrži ime Mi-Shi-Ho46 (Mesih). Ova knjiga pripada otprilike VII vijeku. Nedavno ju je preveo Japanac, G. Takakusu*, a objavljena je od Clarendon Press, Oxford. Knjiga, u svakom slučaju, sadrži riječ Mashih, što sa sigurnošću pokazuje da ova riječ nije od budista bila donesena izvana. Zapravo, ona je bila pozajmljena iz Budinog predskazanja i bila napisana neki put kao Mashih a neki put kao Bagwa Metteyya. Osim ovih svjedočanstava mi smo u budističkim izvještajima pronašli jedno zabilježeno od sir Moniera Williamsa, na stranici 45. njegove knjige Budhism. On kaže da je šesti učenik Bude bio čovjek po imenu ’Yasa’.47 Ovo ime je, izgleda, skraćenica od Yusu. Kako se Isa a.s. (Isus) pojavio pet stotina godina poslije Budine smrti, u neko vrijeme u šestom stoljeću, on je bio nazvan šestim učenikom. Treba posebno spomenuti da profesor Max Müller, na stranici 517. oktobarskog izdanja 1894. svog časopisa Devetnaesto stoljeće (Nineteenth Century), podržava već izneseni navod i kaže da su mnogo puta dokazani i glasoviti pisci

81

46 Vidi dodatak, izvadak 7. (prevodilac)* Vidi stranice 169. i 223. ove knjige. (autor)47 Vidi dodatak, izvadak 2. (prevodilac)

isticali da je Isa a.s. (Isus) bio pod utjecajem principa budizma, i da se čak i danas čine napori da se otkrije neki historijski put uz koji bi moglo biti dokazano da su principi Budine vjere stigli u Palestinu u vrijeme Isaa a.s. (Isusa).48 Ovo zapažanje Maxa Müllera potkrepljuje budističke zabilješke u kojima se sa tako mnogo riječi tvrdi da je Yasa bio učenik Bude. Kad kršćani ovakvog ugleda, kao što je profesor Max Müller, priznaju da su principi budizma imali utjecaja na Isaa (Isusa), ne bi bilo pogrešno reći da se ovo može pridodati iznesenom stavu, tj. da je on bio učenik Bude. Međutim, mi smatramo da je korištenje ovakve titule u pogledu Isaa a.s. (Isusa) nepoštovanje i grubost. Tvrdnja koja se može naći u budističkoj literaturi da je Yasu bio Budin učenik samo je primjer godinama stare navike budističkih svećenika da uzvišenu osobu koja se trebala pojaviti kasnije unaprijed imenuju učenikom svog prauzora. Osim ovoga, budući da je postojala velika sličnost između učenja Isaa a.s. (Isusa) i učenja Bude, ne bi bilo pogrešno govoriti o njihovom odnosu kao o odnosu učitelja i učenika, premda je ovakvo razmišljanje očito nepoštovanje. Međutim, mi uopće ne volimo način na koji evropski istraživači izražavaju svoju žarku želju da dokažu kako su učenja budizma stigla u Palestinu u vrijeme Isaa a.s. (Isusa). Zaista je žalosno što, kad se ime i spominjanje Isaa a.s. (Isusa) nalaze u starim knjigama budizma, ovi istraživači izabiru tajni put da bi pronašli tragove budističke vjere u Palestini. Zašto oni ne tragaju za blagoslovljenim stopama Isaa (Isusa) na kamenitom tlu Nepala, Tibeta i Kašmira? Ja znam, međutim, da se od ovih istraživača nikada ne može očekivati da razotkriju istinu, koja je ležala skrivena pod velom mraka. To je bilo određeno od Boga da On to uradi. On je s neba gledao kako je obožavanje čovjeka naširoko uzimalo maha preplavljujući svijet i kako su obožavanje krsta i pretpostavljena takozvana žrtva (jednog) ljudskog bića zastranili srca miliona ljudi i okrenuli ih od istinitog Boga. U

82


Svom ogorčenju On je svijetu poslao Svoga slugu u duhu Isaa a.s. (Isusa) iz Nazareta (Nazareth), da razori vjerovanje o krstu. I on je, prema starim predskazanjima, došao kao Obećani Mesija. Onda je, konačno, došlo vrijeme za slamanje krsta, vrijeme kada će, izvan svake sumnje, greška vjere o krstu biti tako jasno polomljena kao što komadić drveta biva slomljen. Svemogući Bog je sada širom otvorio put za slamanje krsta, tako da oni koji traže istinu mogu pogledati unaokolo i istraživati. Istina, fizičko uzdizanje Isaa a.s. (Isusa) na nebo bilo je pogrešno imenovano. Ipak je u njemu bila jedna tajna. Stvarnost o životu Mesije bila je zaboravljena i izgubljena, kao što mrtvo tijelo biva pojedeno u zemlji i nema ga više; ali ta stvarnost je postojala na nebu – njegova stvarnost je u tome da je postojao kao jedan stvarni čovjek. Zato je bilo neizbježno da se ova stvarnost konačno spusti na zemlju kasnije i da poprimi formu živog ljudskog bića. I ona (ova stvarnost o njemu) je slomila krst i raspršila opačine neistinitosti i zle vrline lažnog. Časni Poslanik s.a.v.s. je u hadisu, govoreći o krstu, ova zla objasnio kao da su ispoljena u formi svinje. Ona (ova zla) su sada bila ubijena baš kao što svinja biva ubijena. Pogrešno je tumačiti ovaj hadis na način da će Obećani Mesija pobiti nevjernike i polomiti krstove. U stvarnosti, slamanje krsta znači da će u određeno vrijeme Bog neba i Zemlje otkriti skrivenu Istinu i, odjedanput, cijela zgrada krsta će se srušiti. Ubijanje svinje ne znači ubijanje ljudi ili svinja, nego ubijanje odlika svinje kao što su ustrajavanje u neistini, koja je jedna vrsta nečistoće i, baš kao što i mrtva svinja ne može jesti nečist, isto tako dolazi doba – ono je, zapravo, već došlo, kada zlo neće moći da se hrani ovom vrstom nečisti. Muslimanska ulema je pogriješila u tumačenju ovog predskazanja Časnog Poslanika s.a.v.s. Istinsko značenje slamanja krsta i ubijanja svinje je ono koje smo već spomenuli. Također je zapisano da će u vrijeme Obećanog Mesije i Mehdija vjerski ratovi biti završeni i da će se s Neba pojaviti takve blistave istine koje će jasno napraviti

83

razliku između istine i neistine. Nemojte misliti, zato, da sam ja došao da upotrijebim mač. Ne, ja sam došao da vratim sve mačeve u njihove korice. Svijet je dugo tapkao u mraku. Mnogi su kovali zavjere protiv svojih dobronamjernika, ranjavali srca istinskih prijatelja i povređivali svoje drage. Ali sada više neće biti mraka. Noć je prošla i svanuo je dan. Blagoslovljen je onaj ko sada ne ostane lišen! Među svjedočanstvima sadržanim u budističkim zapisima nalazi se i dokaz spomenut na stranici 419 Oldenberove knjige Budhism. Zabilježeno je, na temelju tvrdnje knjige pod nazivom Mahawaga (stranica 54, odjeljak I), da je nasljednik Bude bio čovjek zvan Rahulta.49 Ovaj Rahulta bio je opisan ne samo kao njegov predan učenik nego i kao njegov sin. Ja sam uvjeren da Rahulta iz budističkih zapisa nije niko drugi nego Ruhullah, što je jedna od Isaovih (Isusovih) titula, a čita se kao Rahulta zbog jezičke razlike. Reći da je Rahulta bio sin Bude, koji je napustio svoje malo dijete, otišao u inostranstvo i, želeći da se zauvijek rastavi od svoje žene, ostavio je na spavanju bez obavijesti o odlasku i bez oprosta, i da je zauvijek pobjegao u neku drugu zemlju, potpuno je besmislena priča i nedolična visokom duhovnom statusu Bude. Ovo ga predstavlja kao okrutnog i čovjeka tvrda srca, koji nije imao milosti prema svojoj sirotoj ženi i koji ju je ostavio na spavanju i odšunjao se kao lopov da joj ne uputi ni riječ utjehe. On je potpuno zanemario svoje dužnosti koje joj je dugovao kao muž, i ne razvodeći se od nje i ne tražeći odobrenje da ode na beskonačno putovanje, ranio je njeno srce nestajući tako iznenada. Nije se brinuo čak ni da joj pošalje jedno jedino pismo, i nije se sažalio na svoje dijete koje je u njegovom odsustvu odrastalo. Je li mogao ovakav čovjek, koji nije poštovao moral kojem je podučavao svoje učenike, biti ispravan? Naša savjest odbija prihvatiti ovu priču, baš kao što odbija prihvatiti priču u Evanđeljima da Isa (Isus) jedanput nije

84

49 Isto tako poznat kao Rahula. Vidi dodatak, izvadak 5 (prevodilac)

pokazao poštovanje prema svojoj majci, da nije došao kad ga je ona zvala i da je izgovorio riječi koje su bile neuljudne. Prema tome, premda ove priče o vrijeđanju osjećanja supruge i majke imaju određenu sličnost, mi ipak ovakve priče ne možemo pripisati ni Isau (Isusu) ni Gautama Budi, budući da ne dolikuju ni najnižem stepenu moralnog vladanja. Ako Buda nije imao ljubavi prema svojoj ženi, zar nije imao milosti prema bespomoćnom ženskom biću i njenom djetetu koje pati? To je tako ozbiljan moralni propust da ja osjećam bol od ove stotinama godina stare priče. Zašto bi se on uopće ovako ponašao? Čovjek mora biti zao da ne mari za osjećanja svoje žene, osim ako je ona nemoralna, neposlušna, nevjerna i neprijateljskog držanja prema svome mužu. Mi ne možemo, zato, pripisati Budi ovako uvredljivo ponašanje, koje je protivno njegovim vlastitim učenjima. Sve ovo pokazuje da je ova priča neistinita. Zapravo, ’Rahulta’ znači Isa (Isus), čije je drugo ime ’Ruhullah’. Riječ ’Ruhullah’ na hebrejskom je slična riječi Rahulta, a ’Rahula’ ili ’Ruhullah’ bio je opisan kao učenik Bude, zato što je, kao što sam već rekao, Isa a.s. (Isus) došao poslije Bude i donio učenje slično onom Budinom. Zbog toga su sljedbenici budističke vjere proglasili da je Buda bio izvor Isaovog (Isusovog) učenja i da je Isa a.s. (Isus) bio jedan od njegovih učenika. Ne može biti čudno da je Buda, na osnovu objave od Boga, proglasio da je Isa (Isus) njegov ‚sin’. Drugo važno uzgredno svjedočanstvo je da je u istoj knjizi zabilježeno kako je, kad je Rahulta bio odvojen od svoje majke, žena čije je ime bilo Magdaliyana i koja je bila sljedbenik Bude, bila prenosilac poruke među njima. Zapazit ćete da je ime Magdaliyana u stvarnosti iskrivljen oblik imena Magdalena, koja je bila sljedbenica Isaa a.s. (Isusa), spomenuta u Evanđeljima. Svi ovi dokazi koji su bili ukratko izloženi nepristrasne umove će voditi zaključku da je Isa a.s. (Isus) sigurno dolazio u ovu zemlju. Uz sva ova prosvijetljena svjedočenja, ni jedna inteligentna osoba ne može sebi dopustiti da omalovaži sličnost koja postoji

85

između učenja i ceremonijalnih obreda budizma i kršćanstva, pogotovo na Tibetu. Ova sličnost je tako bliska i upečatljiva da većina kršćanskih istraživača vjeruju da je budizam kršćanstvo Istoka, a da je kršćanstvo budizam Zapada.50 Zar nije čudno da je Isa a.s. (Isus) rekao: ‚Ja sam Svjetlo i Put’, a da je tako rekao i Buda. Evanđelja nazivaju Isusa Spasiteljem. Tako i Buda sebe naziva Spasiteljem (vidi Lalta Wasatra). U Evanđeljima je navedeno da Isa a. s. (Isus) nije imao oca, a o Budi se isto tako tvrdi da je on bio rođen bez oca51, mada je jasno da je, baš kao što je Isa (Isus) imao očuha Josipa, tako je i Buda imao očuha. Slično tome, navedeno je i to da se pojavila zvijezda u vrijeme Budinog rođenja. Također postoji priča o Solomonovoj (Sulejmanovoj) zapovijedi (dvjema majkama, koje su, svaka za sebe, tvrdile da je dijete njeno) da se dijete presiječe na dvije polovine i da se svakoj da po jedna polovina. Upravo se ista epizoda nalazi u Budinoj Jataka.52 Uz to što nam ovo pokazuje da Isa a.s. (Isus) jeste došao u ovu zemlju, ovo nam isto tako pokazuje i da su Jevreji koji su se iselili u ovu zemlju izgradili tijesne veze sa budizmom. Iznošenja u budističkim vjerskim knjigama o stvaranju svijeta ista su kao i ona u Tevratu (Torah). Zatim se, prema Tevratu, muškarac smatra superiornim naspram žene. Tako je kaluđer u religiji Bude smatran superiornim nad kaluđericom. Buda je, nadalje, vjerovao u reinkarnaciju duša i taj njegov pogled nije suprotan učenju Evanđelja. Prema Budi, tri su vrste ove reinkarnacije:

i. Djela i hrabrost čovjeka iziskuju da mu poslije smrti bude data neka vrsta novog tijela

86

50 Vidi dodatak, izvadak 9. (prevodilac)51 Vidi dodatak, izvadak 3. (prevodilac)52 Priče o Budinim prijašnjim rođenjima nađene u budističkoj literaturi. (prevodilac)

ii. Vrsta reinkarnacije za koju Tibetanci vjeruju da je svojstvena Lamama. To znači da se dio duha nekog Bude ili Buda Satwa preseli u postojećeg Lamu pod ovakvim okolnostima, što znači da njegova moć, narav i duhovne vrline bivaju prenesene u tog Lamu i počinju da ga nadahnjujuiii. U samom ovom životu čovjek prolazi kroz različita stvaranja dok, zavisno od svojih moralnih vrlina, ne postane ljudsko biće. No, prije toga može doći vrijeme kad on, figurativno rečeno, postane bik; kad raste u pohlepi i zlu, on postaje pravi pravcati pas itd. Zapravo, kad prethodno stanje (formu) života savlada smrt, onda se rodi drugo stanje prema djelima prethodnog stanja. Ali, sve ove promjene odigravaju se u samom ovom životu. Ovo vjerovanje nije suprotno učenju Evanđelja.

Već sam rekao da Buda, isto tako, vjeruje u postojanje šejtana; on, uz to, vjeruje u raj i pakao (Džennet i Džehennem), u anđele (meleke) i u Sudnji dan. Optužba da Buda nije vjerovao u Boga čista je izmišljotina. Buda je poricao Vedanta53 i tjelesne bogove Hindusa. On je bio oštar kritičar Vedasa, i nije vjerovao u istinitost postojećih Vedasa. On je vjerovao da su oni bili izopačeni i promijenjeni. On je taj period u kojem je bio hindu i sljedbenik Vedasa smatrao periodom zlog rođenja. Naprimjer, on govori kako je jedno vrijeme bio majmun, onda neko vrijeme slon, pa jelen, pas, četiri puta zmija, vrabac, pa žaba, dva puta riba, deset puta tigar, četiri puta horoz, dva puta svinja i jedanput zec. Kad je bio zec, on je učio majmune, šakale i vidre. Zatim kaže da je jedanput bio duh, jedanput žena, a jedanput šejtan plesač. Svi ovi nagovještaji imaju za cilj da označe razdoblja njegovog života – to su bila razdoblja puna kukavičluka, ženskih navika, nečistoće, divljaštva, nezasitosti i praznovjerja. Izgleda da se njegove ispovijesti odnose na vrijeme kad je bio sljedbenik Vedasa, jer nakon što ih je napustio, on

87

53 Veda koncept i filozofija bogoslova. (prevodilac)

ne daje nikakav nagovještaj da ga bilo kakvo zlo i dalje prati. Nasuprot tome, on o sebi izriče veličanstvene tvrdnje. On je rekao da je postao manifestacija boga i da je postigao nirvanu.54 Buda, nadalje, navodi da čovjek koji ovaj svijet napušta sa džehennemskim djelima biva bačen u pakao. Stražari pakla ga odvlače do vrhovnog staratelja pakla, nazvanog Jamah (Yamah), i onda osuđeni bude pitan da li je vidio slijedećih pet izaslanika koji su mu bili poslani da ga upozore:i. djetinjstvo, ii. starost, iii. bolest, iv. kaznu u samom ovom životu kao dokaz kazne na Drugom svijetu, v. mrtva tijela koja nas podsjećaju na prolaznu prirodu ovog svijeta. Osuđeni odgovara da je bio glup i da nije razmišljao ni o jednoj od ovih stvari. Staratelji pakla će ga onda odvući do odaje za mučenje i vezati usijanim željeznim lancima. Buda, nadalje, kaže da pakao ima nekoliko dijelova, gdje će grješnici različitih kategorija biti bačeni. Ukratko, cijelo ovo učenje jasno ukazuje da budistička religija u ogromnoj mjeri duguje zahvalnost Isau a.s. (Isusu) i njegovom uzoru i utjecaju. Ja ne želim dalje produžavati ovaj predmet, i ovdje ću zatvoriti ovaj dio, zato što je predskazanje o dolasku Isaa a. s. u ovu zemlju bilo vrlo jasno izraženo u budističkoj literaturi. Ne može biti negirano da se parabole i moralno učenje Evanđelja sigurno mogu pronaći u budističkim knjigama sastavljenim u Isaovo vrijeme. Kad usporedite sličnost ova dva učenja, neće biti nikakve sumnje o dolasku Isaa a.s. (Isusa) u ovu zemlju. Tako je dokaz koji smo željeli naći u budističkim knjigama bio u potpunosti ustanovljen. Hvala Svemogućem Bogu.

88

54 Prema budističkom učenju, nirvana je stanje savršenog blaženstva postignutog kad duša bude oslobođena svake patnje i sasvim prijeđe u vrhovni duh. (prevodilac)

Treći dio

Svjedočanstva iz historijskih spisa koja pokazuju da je Isaovo (Isusovo) putovanje u Pendžab i susjedne

teritorije bilo neophodno

Prirodno se postavlja pitanje zašto je Isa a.s. (Isus) poslije spašavanja sa križa trebao doći u ovu zemlju i kakva je potreba bila za ovako dugim putovanjem? Ovo pitanje zahtijeva nešto detaljniji odgovor i mada smo već donekle pisali o ovome, smatram prikladnim da o ovome ovdje pišem detaljno. Prema tome, neka se zna da je za Isaa (Isusa) bilo neophodno, zbog njegove službe Božijeg poslanika, da otputuje u Pendžab i njegovu okolinu zato što su se deset plemena Israila, koji su u Evanđelju bili nazvani izgubljenim ovcama Israila, iselili u ovu zemlju. To je činjenica koju ni jedan historičar ne može poreći. Bilo je neophodno da Isa a.s. (Isus) otputuje u ovu zemlju i, nakon što nađe ove izgubljene ovce, da im prenese Božiju poruku, jer je s tom svrhom bio poslan ovim izgubljenim ovcama. Da on nije išao njihovim tragom i da ih nije tražio i pokazao im put spasa, svrha njegovog poslanstva bi ostala neispunjena. Kad bi se desilo da on tako napusti ovaj svijet, to bi bilo kao kad bi čovjek koji je od svog kralja bio zadužen da ode nekom pustinjskom plemenu i iskopa bunar i snabdije ih vodom umjesto toga otišao na neko drugo mjesto i potrošio tri ili četiri godine ne poduzimajući ni koraka u potrazi za dotičnim plemenom. Da li ovakav čovjek izvršava kraljevu naredbu? Ni najmanje. Taj čovjek ne mari za tim plemenom; on gleda samo svoju vlastitu udobnost. Ako se, međutim, postavi pitanje kako i zašto i po kojem dokazu se zna da je deset plemena Israila došlo u ovu zemlju, odgovor je da je svjedočanstvo koje podupire ove teze tako

89

snažno i neosporno da to čak ni najuporniji neće poreći. Isuviše je dobro poznato da su narodi kao što su Afganistanci i stari stanovnici Kašmira zapravo Israilovog porijekla. Naprimjer, narod Alai Kohistana, koji je dva ili tri dana hoda od oblasti Hazara, od najstarijeg doba sebe naziva Bani Israil. Isto tako, postoji drugi brdoviti pojas u ovoj oblasti poznat kao Kala Dakah, čiji se stanovnici također ponose time što su Israilovog porijekla. Onda, u samoj Hazara oblasti živi pleme koje tvrdi da pripada kući Israila. Slično tome, stanovnici planinskog lanca između Chillasa i Kabula također sebe zovu Israilćanima. Mišljenje dr. Berniera o narodu Kašmira, koji je zasnovan na temelju tvrdnje nekih engleskih učenjaka, i koji je izražen u drugom dijelu njegove knjige Putovanja, isuviše je jasan. Po njemu su kašmirski narodi potomci Israila; njihova nošnja, njihova lica i neki od njihovih običaja uvjerljivo ukazuju na činjenicu da su oni nesumnjivo Israilovog porijekla.55 Englez po imenu Forster piše u svojoj knjizi da je u toku svog boravka u Kašmiru imao osjećaj da je živio usred plemena Jevreja.56 H.W. Bellews C.S.I. u svojoj knjizi Rase Afganistana (Rasis of Afganistan), izdane od Thacker Spink and Co. Calcatta, tvrdi da su Afganistanci došli iz Sirije. Nebuchadnezzer ih je zarobio i naselio u Perziji i Mediji, odakle su se, u neka kasnija vremena, premjestili prema istoku i naselili po gaurskim (Ghor) brdima, gdje su bili poznati kao Beni Israil. Kao dokaz ovome postoji predskazanje poslanika Idrisa a.s. (Enoch), koje kaže da je deset plemena Israila, koji su bili zarobljeni, pobjeglo iz ropstva i našlo sklonište na teritoriji zvanoj Arsarah, što izgleda kao da je drugo ime područja danas poznatog kao Hazara, dijela oblasti nazvane Ghor. U Tabaqat-i-Naasri postoji kazivanje o osvajanju Afganistana od Džingis Kana (Genghis Khana). Izneseno je da je u vrijeme dinastije Shabnisi tamo živjelo pleme poznato kao Beni Israil, od kojih su neki bili

90

55 Vidi dodatak, izvadak 10. (prevodilac)56 Vidi dodatak, izvadak 11. (prevodilac)

veliki poslovni ljudi i dobri trgovci. U godini 622. A.D., koja je godina misije Časnog Poslanika s.a.v.s, ovi narodi su se nalazili u istočnom dijelu Herata. Kurejši (Quraish) poglavar, po imenu Khalid bin Walid, donio im je vijesti o Poslanikovom dolasku, sa željom da ih dovede pod bajrak Božijeg Poslanika s.a.v.s. Bilo je izabrano pet ili šest poglavara da mu se pridruže, od kojih je glavni bio Kais (Qais), čije je drugo ime bilo Kish. Poslije primanja islama, ovi narodi hrabro su se borili za put islama i izvojevali mnoge pobjede. Časni Poslanik s.a.v.s. dao im je mnoge darove po njihovom povratku, blagosiljao ih i predskazao da će oni postići veliku moć i položaje. Časni Poslanik s.a.v.s. također je predskazao da će poglavari ovog plemena uvijek biti poznati kao Malik (kraljevi). On je Abdul-Rašidu dao ime Kais (Qais) i titulu Pathan. Afganistanski pisci kažu da je ovo sirijska riječ koja znači kormilo. Kako je preobraćeni Kais bio vodilja svom plemenu, kao kormilo broda, dodijeljena mu je titula Pathan. Nije poznato u koje su vrijeme Afganistanci iz Ghora dalje napredovali i smjestili se na teritoriju oko Kandhara, koji je danas njihov dom. Ovo se, vjerovatno, dogodilo u prvom stoljeću islamskog kalendara. Afganistanci tvrde da je Kais oženio kćerku Khalida bin Walida, sa kojom je imao tri sina, čija su imena bila Saraban, Patan i Gurgasht. Saraban je imao dva sina, zvana Sacharij Yun i Karsh Yun. Njihovi potomci su ti koji su danas poznati kao Afganistanci ili Beni Israil (pleme Israila). Narod Male Azije i muslimanski historičari Zapada Afganistance zovu Sulaimanis.57

U knjizi Enciklopedija Indije, istočne i južne Azije (The Cyclopaedia of India, Eastern and Southern Asia), od Edwarda Balfura, tom III,58 tvrdi se da se jevrejski narod raširio svuda po centralnim, južnim i istočnim predjelima Azije. U ranija vremena ovi narodi su u velikom broju bili nastanjeni u Kini;

91

57 Vidi dodatak, izvadak 12. (prevodilac)58 Treba da stoji tom I, treće izdanje. (prevodilac)

imali su sinagogu u Yih Chu, glavnom sjedištu oblasti Shu. Dr. Wolf, koji je dugo hodao u potrazi za deset izgubljenih plemena Beni Israila, mišljenja je da ako su Afganistanci potomci Jakuba (Jacoba), oni pripadaju plemenima Jehuda (Yahuda) i Benjamina (Bin Yamina). Drugi izvještaj dokazuje da su Jevreji bili prognani u zemlju Tartari (Tartary); nalazili su se u velikom broju u područjima oko Bukhara, Merve i Khiva. Prester John, u svom pismu Alexisu Comminusu, caru Konstantinopolja (Constantinople), pišući o svojim posjedima, kaže da se preko rijeke Amu nalazi deset plemena Israila. Premda tvrde da su pod svojim vlastitim kraljem, ustvari, oni su njegovi podanici i vazali. Istraživanja dr. Moorea pokazuju da je tatarsko pleme po imenu Chosan jevrejskog porijekla i da se među njima mogu naći tragovi drevne jevrejske vjere. Naprimjer, oni još vrše obred obrezivanja muške djece. Afganistanci imaju predaju da oni predstavljaju deset izgubljenih plemena Israila. Poslije pustošenja Jerusalema kralj Nebuchadnezzar ih je zarobio i naselio u Ghor, blizu Bamiyana. Prije pojave Khalid bin Walida oni su se dosljedno držali jevrejske vjere. Po izrazu lica, Afganistanci u svakom pogledu liče na Jevreje. Kao i kod Jevreja, mlađi brat ženi udovicu starijeg brata. Francuski putnik po imenu Ferrier, koji je prošao kroz Herat, tvrdi da se na toj teritoriji nalazi veliki broj Jevreja i da imaju punu slobodu u praktikovanju svoje vjere.59 Rabbi bin Yamin iz Toleda, Španija, u dvanaestom vijeku A.D. otisnuo se u potragu za izgubljenim plemenima. On tvrdi da su se ovi Jevreji nastanili u Kini, Iranu i na Tibetu. Josephus, koji je napisao staru historiju Jevreja u 93. godini A.D, u toku svog kazivanja o Jevrejima koji su pobjegli iz ropstva skupa sa poslanikom Ezra tvrdi u svojoj jedanaestoj knjizi da je čak u to vrijeme deset plemena bilo nastanjeno s one strane Eufrata i da su bili neizbrojivi.60 Izrazom ’preko Eufrata’

92

59 Vidi dodatak, izvadak 13, 14, 15. (prevodilac)60 Vidi dodatak, izvadak 16. (prevodilac)

on je mislio na Perziju i istočne teritorije. Sveti Jerome, koji je živio u petom vijeku A.D., pišući o poslaniku Hoseau, kaže u dodatku, u odbrani svojih teza, da je od tog dana deset plemena (Israilćana) bilo pod kraljem Parthya ili Parasa i da nisu bili oslobođeni ropstva. U prvom tomu iste knjige navedeno je da Count Juan Steram, na stranicama od 233. do 234. svoje knjige, tvrdi da Afganistanci priznaju da ih je Nebuchadnezzar, poslije razaranja hrama u Jerusalemu, prognao na teritoriju Baniyan (koja je susjedna Ghoru, u Afganistanu). Na stranici 166. knjige Prikaz posjete Khuzni, Kabulu i Afganistanu (A Narrative of a Visit to Ghuzni, Kabul and Afghanistan) od G.T.Vigne, F.G.S. (1840) izneseno je da je jedan Mullah Khuda Dad u njegovom prisustvu citirao iz knjige zvane Majma-ul-Ansaab da je najstariji sin Jakuba (Jacoba) bio Juda (Judas), čiji je sin bio Usrak. Usrakov sin je bio Aknur; Aknurov sin je bio Maalib, Maalibov Farlai, Farlaiov Kais, Kaisov Talut, Talutov Armea, a Armeaov sin je bio Afgan, čiji su potomci afganistanski narodi, po kome su oni i dobili ime. Afgan je živio u vrijeme Nebuchadnezzara; bio je poznat kao potomak Israila i imao je četrdeset sinova. U 34. generaciji svog porodičnog stabla, poslije nekih dvije hiljade godina, bio je rođen Kais, koji je živio u vrijeme Časnog poslanika Muhammeda s.a.v.s. Njegovi potomci su se razmnožili u 64 generacije.61 Afganov najstariji sin Salm iselio se iz svog doma u Siriji i nastanio u Ghoru Mashkoh, blizu Herata, i njegovi potomci su se raširili u Afganistanu.62

U Enciklopediji geografije (Encyclopaedia of Geography) Jamesa Brycea, F.G.S. (London, 1856), na stranici 11. navedeno je da Afganistanci prate svoje porodično stablo do Saula, israilskog kralja, i sebe zovu potomcima Israila. Aleksander Burns kaže da Afganistanci tvrde da su jevrejskog porijekla, da ih je kralj Babel zarobio i naselio na teritoriji Ghor, koja leži prema

93

61 Treba da stoji 66. (prevodilac)62 Vidi dodatak, izvadak 17. (prevodilac)

sjeverozapadu od Kabula; da su se do 622. godine A.D. nastavili držati jevrejske vjere, ali da je Khalid bin Abdullah (greškom je bilo napisano Abdullah umjesto Walid) oženio kćerku poglavara ovog plemena i uputio ih da prime islam te godine.63

Na stranici 39. Col. G.B. Mallesonove knjige Historija Afganistana (History of Afghanistan, London 1878) navedeno je da se Abdullah Khan iz Herata, te francuski putnik po imenu Ferrier i sir William Jones, veliki orijentalisti, slažu u tome da su afganistanski narodi potekli od Beni Israila i da su potomci deset izgubljenih plemena.64 Knjiga Historija Afganaca (History of Afghans) od G.P. Ferriera,65 prevodena od Capt. Williama Jesse, i objavljena u Londonu (1858.), bilježi na prvoj stranici da je većina orijentalnih historičara mišljenja da su afganistanski narodi potomci deset plemena Israila i to je, također, mišljenje Afganistanaca. Isti historičar kaže na 4. stranici ove knjige da Afganistanci posjeduju svjedočanstvo da je u Pešavaru Nadir Šah u vrijeme svoje invazije na Indiju od poglavara Jusaf-Zai (Yoosoofzyes) plemena dobio na dar Bibliju pisanu na hebrejskom, kao i nekoliko drugih zapisa sačuvanih od njihovih porodica za provođenje religioznih obreda svoje stare vjere. U Nadir Šahovom kampu je također bilo i Jevreja, koji su odmah prepoznali ove predmete čim su ih vidjeli. Nadalje, isti historičar na 4. strani svoje knjige iznosi da je, po njegovom mišljenju, mišljenje Abdullaha Khana vjerodostojno. Ukratko rečeno, njegovo mišljenje je sljedeće: Malek Thalut (Saul) je imao dva sina, Afgana i Jaluta (Djalut). Afgan je bio patrijarh ovih naroda. Poslije vladavine Davuda i Sulejmana (Davida i Solomona), Israilova plemena su počela ratovati međusobno. Kao rezultat

94

63 Vidi dodatak, izvadak 18. (prevodilac)64 Vidi dodatak, izvadak 19. (prevodilac)65 Ovdje treba da stoji J.P. Ferrier (Joseph Pierre Ferrier). Na urdu je J bilo napisano kao G. Zato, u autorovo vrijeme, nije pravljena velika razlika između G i J. (prevodilac)

toga, plemena su se odvojila. Ovo se nastavilo do vremena Nebuchadnezzara, koji je napravio invaziju i pobio sedamdeset hiljada Jevreja. On je uništio grad i odveo preostale Jevreje sa sobom u Babel kao zarobljenike. Poslije ove katastrofe djeca Afgana su u strahu pobjegla iz Judea za Arabiju i tamo ostali dugo vremena. No, kako su voda i zemlja bili oskudni i kako su ljudi i stoka podnosili velike teškoće, oni su odlučili da se isele u Indiju. Grupa Adbalisa (Abdalees) je ostala u Arabiji, i u toku halifata hazreti Ebu-Bekra jedan od njihovih poglavara je ženidbom uspostavio vezu sa Khalid bin Walidom. Kada je Iran pao pod Arabiju, ovi narodi su se iselili iz Arabije i nastanili u iranskim provincijama Fars i Kirman. Oni su tamo ostali sve do invazije Džingis Kana. Kako su Abdalisi bili nemoćni protiv njegove okrutnosti, otišli su za Indiju preko Makrana, Sindha i Multana. Ali, ni ovdje nisu mogli naći mir. Na kraju su stigli u Koh Sulaiman i tamo se nastanili. Drugi članovi Abdali plemena također su im se pridružili. Oni su imali 24 plemena, svi potomci Afgana, koji je imao tri sina - Sarabanda (Tsera-Bend) (Saraban), Arkasha (Argouutch) i Karlena (Batan). Svaki od njih je imao osam sinova, koji su se izrodili u 24 plemena; svako pleme je bilo nazvano po imenu svakog od sinova. Imena sinova i plemena su niže navedena:66

95

SINOVI SARABANDA

ABDALJUSUFBABOORWAZIRLOHANBARCHKHUGIYANSHARAN

Ime plemena

ABDALIJUSUFZEIBABOORIWAZIRILOHANIBARCHIKHUGIYANISHARANI


Knjiga Makhazan-i-Afghani* Khawaja Nimatullah iz Herata bila je napisana 1018. godine po Hidžri u vrijeme vladavine imperatora Džahangira (Jahangira), i bila je prevedena i objavljena od prof. Barnharda Dorana sa Kharkov univerziteta

96

SINOVI GARGARSHTA (ARKASHA)

KHILJKAKARJAMURINSATURIYANPEENKASTAKANINASAR

Ime plemena

KHILJIKAKARIJAMURINISATURIYANIPEENIKASITAKANINASRI

SINOVI KARLANA(BATANA)

KHATAKSURAFRIDTOORZAZBABBANGANESHLANDIPOOR

Ime plemena

KHATAKISURIAFRIDITOORIZAZIBABIBANGANESHILANDIPOORI

* Vidi stranicu 3. Predgovora od autora. Ova knjiga je sažetak vjerodostojnih prikaza kao što su Tarikh-e-Tibri, Majma-ul-Ansaab, Gazida Jahankushai, Matla-ul-Anwar i Maadan-e-Akbar. (autor)

1836. u Londonu. Ona sadrži slijedeće navode u navedenim poglavljima: U poglavlju I je historija Jakuba Israila (Jacob Israil) sa kojim počinje porodično stablo Afganistanaca. U poglavlju II je historija kralja Taluta, porodično stablo Afganistanaca je praćeno do Taluta. Na stranici 22. i 23. izneseno je: ‚Talut je imao dva sina, Barkhia i Ermiaha. Barkhia je imao sina Asifa, a Ermiah je imao sina Afgana i na str. 24. izneseno je da je Afgan imao 2467 sina i da se niko između Israilćana nije mogao po broju porediti sa potomcima Afgana. Na stranici 6568 navedeno je da je Bokhtnasser69 okupirao cijeli Sham (Siriju) itd., prognao israilska plemena i prisilio ih da se nasele u brdovite predjele Ghora, Ghazneena, Kabula, Kandahara i Koha Firoza, gdje su posebno potomci Asifa i Afgana podigli svoje prebivalište. Treće poglavlje sadrži navod da su, kad je Bokhtnasser protjerao Israilćane iz Sirije, neka plemena koja su bila potomci Asifa i Afgana našli sklonište u Arabiji. Arapi su ih oslovljavali kao Beni Israil ili Beni Afgan.70

Na stranicama 37. i 38. iste knjige, na temelju tvrdnje autora djela Majma-ul-Ansab i tvrdnje Mestoufia, autora Taareekh Gozeeda, iznošeno je da je u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. Khalid bin Walid pozvao u islam Afganistance, koji su se poslije Nebuchadnezzarove invazije nastanili na teritoriji Ghora. Afganski poglavari, pod vođstvom Kaisa, koji je bio Talutov potomak u 37. koljenu, došli su da odaju svoje poštovanje Časnom Poslaniku s.a.v.s. (Ovdje je porodično stablo Abdul- Rashida Kaisa utvrđeno unazad do Taluta/Saula). Časni Poslanik

97

67 Treba da stoji ‚četrdeset’, kako je navedeno u izvatku 21 dodatka. (prijevod)68 Ovo je štamparska greška i treba da stoji 25. Vidi dodatak, izv. 21. (prevodilac)69 Nebukadnezar (Nebuchadnezzar). (prevodilac)70 Sa značenjem ‚djeca Izraela’ i ‚djeca Afgana’. (prevodilac)

s.a.v.s. također je poglavarima dao titulu pathan, što znači ’kormilo broda’. Poslije nekog vremena poglavari su se vratili na svoju teritoriju i počeli propovijedati islam. U istoj knjizi Makhzan-i-Afghani na 63. stranici kaže se da Ferid-ud-Din Ahmad u svojoj knjizi Risalah Ansaab-i-Afghaniyyah daje slijedeći iskaz u vezi sa titulom Beni Afgan (Afghanah): ‚Nakon što je Nebuchadnezzar, Magian, podjarmio Israilćane, osvojio sirijske teritorije i uništio Jerusalem, zarobio je Israilćane i prognao ih kao roblje. Sa sobom je poveo nekoliko njihovih plemena koji su slijedili Musaov (Mosaik) Zakon i naredio im da napuste pradjedovsku vjeru i da se klanjaju njemu umjesto Bogu, što su oni odbili. Kao posljedica toga, Nebuchadnezzar je poubijao dvije hiljade najinteligentnijih i najmudrijih među njima, a ostalima naredio da napuste njegovu kraljevinu i Siriju. Neki od njih su napustili Nebuchadnezzarovu teritoriju pod poglavicom i otišli u brda Ghor. Njihovi potomci su se nastanili na tom mjestu, izrodili se u velikom broju i ljudi su počeli da ih zovu Beni Israil, Beni Asif i Beni Afgan. Na 64. stranici isti autor kaže da pouzdani povijesni zapisi, kao što su Taarikh-i-Afghani, Taarikh-i-Ghori i drugi, sadrže tvrdnje da Afganistanci većinom potječu od Beni Israila, a neki od njih su koptskog porijekla. Nadalje, Abul-Fazl također tvrdi da neki Afganistanci za sebe tvrde da su egipatskog porijekla. To objašnjavaju time što se, kad su se Beni Israil vratili iz Jerusalema u Egipat, ovo pleme imenom Afganci odselilo u Indiju. Na 64. stranici Farid-ud-Din Ahmad piše o tituli ’Afgan’ da je za neke pisce poznato da su rekli kako su poslije izgnanstva (iz Sirije) oni neprestano ’naricali i plakali’ zbog sjećanja na svoj dom. Zbog toga su bili nazvani Afgani.71 Sir John Malcolm je, također, istog mišljenja (vidi Historija Perzije (History of Persia), tom I, stranica 101).

98

71 Sa značenjem da je titula ‚Afgan’ kombinacija dviju perzijskih riječi ‚aah’ (kukanje) i ‚faghan’ (bolni plač). (prevodilac)

Na 63. stranici je data Mahabat Khanova izjava: ’Kako su oni sljedbenici i rodbina Sulejmana (Solomon), oni su zato od Arapa nazvani Sulejmani.’ Na stranici 65. napisano je da istraživanja gotovo svih orijentalnih historičara pokazuju da je stanovište samih Afganistanaca da su oni jevrejskog porijekla. Neki od današnjih historičara usvojili su isto mišljenje i smatraju ga istinitim ili vrlo blizu istinitog. Tvrdnja prevodioca Bernarda Dorna da su Afganistanci usvojili jevrejska imena zbog toga što su primili islam nije potkrijepljena dokazom. U sjevernom i zapadnom Pendžabu postoje plemena hindu porijekla koji su postali muslimani, čija imena nisu nalik jevrejskim; prema tome, jasno je da kad neko postane musliman, u taj narod ne ulaze jevrejska imena. Činjenica da po izrazu lica Afganistanci imaju iznenađujuću sličnost sa Jevrejima jeste ono što je priznato čak i od takvih učenjaka koji Afganistancima uopće ne odobravaju tvrdnju da su jevrejskog porijekla. Samo ovaj dokaz je dovoljno snažan da potvrdi da Afganistanci jesu jevrejskog porijekla. Napomene sir Johna Malkoma u vezi s ovim su slijedeće: ’Premda je pravo Afganistanaca na ovo ponosno (jevrejsko) potomstvo vrlo sumnjivo, očito je iz njihovog izraza lica i mnogih od njihovih običaja da su oni (Afganci) daleka rasa Perzijaca, Tartarsa i Indijaca i jedino ovo, izgleda, daje neku vjerodostojnost tvrdnji Afganistanaca koja je inače oprečna mnogim snažnim činjenicama, i o kojoj nije iznesen nikakav direktan dokaz. Ako sličnost izraza lica između jednog i drugog naroda može ukazati na bilo šta, onda bi za Kašmirce, sa njihovim jevrejskim licem, sigurno bilo utvrđeno da su jevrejskog porijekla. Ovo je bilo spomenuto ne samo od Berniera nego isto tako i od Forstera, i vjerovatno od drugih učenjaka.’ Mada Forster ne prihvata Bernierovo mišljenje, on priznaje da je, kada je bio među

99

Kašmircima, mislio da se nalazi usred jevrejskog naroda.72

Pod riječju ’Kašmir’ na str. 250 Rječnika geografije od A.K. Johnston (Dictionary of Geography) stoji ovaj navod:

Domaći stanovnici su visoki, snažne građe tijela, sa muškim izrazom, žene oble i ljupke, sa krivim nosom i licem potpuno nalik jevrejskom.73

U Civilnim i vojnim službenim novinama (Civil and Military Gazette) od 23. novembra 1898. godine na stranici 4, pod naslovom Sawati i Afridi, kopiran je vrlo vrijedan i interesantan dokument podnesen Antropološkoj sekciji Britanskog udruženja na jednoj od njenih nedavnih sjednica, koji je pred Komitetom za antropološka istraživanja trebao biti pročitan na njihovom zimskom zasjedanju. Novine kažu:

Prvobitni Paktan ili Pathan stanovnici ovih zapadnih kapija Indije su poznati u vrlo ranoj historiji. Mnoga plemena su bila spomenuta od Herodotusa i nekoliko historičara Aleksandra Velikog. U srednjem vijeku gruba neobrađena divljina planina koje su oni držali zvala se Roh, a njeni stanovnici Rohillas, i nema sumnje u to da se većina ovih ranih Rohilla ili Pathan plemena nalazila u ovim mjestima mnogo prije nego što se mislilo o prekobrojnim afganskim plemenima. Svi Afganistanci, koji god danas postoje, ubrajaju se u Pathan, jer svi govore pathan jezikom - Pašto. Ne poznaju direktno srodstvo, i tvrde za sebe da su Beni Israil, potomci onih plemena koja su od Nebuchadnezzara bila odvedena u Babilon kao zarobljenici. Svi su oni, međutim, usvojili peshto jezik i svi priznaju isti Pathan zakonik zajedničkog svetkovanja zvanog Paktanwali, koji u mnogim svojim odredbama pomno navodi na oba - na stari

100

72 Vidi dodatak, izvadak 21. (prevodilac)73 Vidi dodatak, izvadak 22. (prevodilac)

Mozaic (Musaov) zakon i drevna svetkovanja rajput rasa.Tako Pathani, s kojima smo se u posljednje vrijeme tako mnogo pozabavili, mogu biti podijeljeni u dvije velike zajednice, to jest na plemena i klanove kao što su Waziri, Afridi, Orakzai i drugi, koji su indijskog porijekla, i one koji su Afganci, koji tvrde da su Semiti i koji predstavljaju dominantnu rasu duž naše granice; i izgleda, u najmanju ruku je moguće da je Paktanwali, koji je nepisani zakon i koji svi oni poznaju, mogao biti zaista vrlo mješovitog porijekla. Mi u njemu možemo naći Musaove (Mojsijeve) vjerske obrede nakalemljene na rajput tradicije i prepravljene muslimanskim običajem. Afganistanci, koji sebe zovu Duranis i koji su se tako nazivali od osnivanja Durani imperije prije oko jednog i po stoljeća, kažu da oni vode trag svog potomstva od Israilovih plemena preko pretka po imenu Kais (Qais), kome je poslanik Muhammed dao ime Pathan (što je sirijska riječ za kormilo), zato što je on trebao da uči svoj narod da svoj čamac vode u valovima islama. Teško je objasniti prevladavanje israilskih imena među Afgancima ako ne priznamo neku raniju vezu sa Israilovim narodom. Još je teže objasniti određena svetkovanja, kao što su, naprimjer, zadržavanje praznika Pašbe (Feast Passovera ili Pašba je židovski vjerski praznik, koji je, od Jusufzai ogranka afganske rase, najbrižljivije oponašan), ili ustrajnost sa kojom i najmanje obrazovani Afganistanci održavaju ove tradicije, bez nekog početnog temelja za to. Bellew misli da ova israilska veza može biti stvarna, ali ističe da bar jedna od tri glavna ogranka afganske porodice tradicionalno potječe od Kaisa (Qais). Ona je nazvana imenom Sarabaur, što je samo Paštu oblik starog imena koje se primjenjivalo za solarnu (sunčevu) rasu Radžputa (Rajputa), za čije se kolonije zna da su se uselile u Afganistan poslije poraza od strane Čandarbanci porodice (Chandrabana) u velikom ratu, iz Mahabharat ranih indijskih zabilješki. Tako je moguće da su Afganistanci Israilćani pomiješani u drevna Radžpu (Rajput) plemena, i ovo je meni uvijek izgledalo kao

101

najvjerovatnije rješenje problema njihovog porijekla. Bilo kako bilo, suvremeni Afganistanac smatra na temelju predaje, da je jedan od odabrane rase, potomak Ibrahima (Abrahama)... Mi smo iznova donijeli sve ove citate iz pisanja dobro poznatih autora, i ako se razmatraju zajedno, oni će uvjeriti nepristrasnog čitaoca da su Afganistanci i Kašmirci, naseljeni u Indiji, na njenoj granici i u okolini, zaista Beni Israil (plemena Israila). U drugom dijelu ove knjige, ako Bog da, ja ću dokazati, sa više detalja, da je krajnji cilj, koji čini sadržaj Isaovog (Isusovog) dugog putovanja u Indiju, bio da on ispuni dužnost propovijedanja svim plemenima Israila - činjenica na koju je on upućivao u Evanđeljima. Nije iznenađujuće, zato, da je on došao u Indiju i Kašmir. Nasuprot tome, bilo bi zaista čudno da, ne ispunivši svoje dužnosti kao poslanik, bude uzdignut na nebesa i tamo zauzme svoje sjedište. Sa ovim mi zaključujemo ovaj dio diskusije.

Neka je mir s onima koji su pravedno upućeni.

MIRZA GHULAM AHMAD Obećani Mesija, Kadian, distrikt Gurdaspur.

102

Dodatak

Isječci iz originalnih knjiga koje je autor citiraou svojoj knjizi ‚Isus u Indiji’

1

Predavanja o porijeklu i razvijanju religije kako je ilustrirano nekim gledištima u knjizi Historija indijskog budizma (History of Indian Buddhism) T.W. Rhysa Davidsa, (Hibbert predavanja, 1881) (Williams & Norgate, London 1881)

Strana 147. – ‘Sve ovo je sa uporedne tačke gledišta svojstvena zanimljivost. Ovo je izraz, sa budističkog stanovišta, koji odbacuje teoriju Vrhovnog Božanstva - ideje vrlo slične onoj koja je izražena u kršćanskim pisanjima kad je Krist predstavljen kao manifestacija Boga ljudima. Logos, Riječ Božija, stvorila je meso, Hljeb života. I nije tek slučajnost da su neortodoksni sljedbenici dviju religija poslije uzeli predodžbe Bude i Logosa kao osnovice svojih teorija. Ovo je samo svjež primjer kako slične ideje u slično ustrojenim umovima postaju preuređene na vrlo slične načine. Cakka-vatti Buda je ranim budistima bio ono što je Mesija Logos bio ranim kršćanima. U oba slučaja ove dvije ideje preklapaju jedna drugu, idu jedna u drugu, nadopunjuju jedna drugu. U oba slučaja, ove dvije kombinovane ideje prekrivaju toliko približno isto polje koliko različito utemeljenje dvaju učenja bude dopustilo. U jednom slučaju je Cakka-vatti Buda krug ideja, baš kao što je Mesija Logos u drugom, ono što je imalo glavni utjecaj u određivanju mišljenja ranih učenika u pogledu ličnosti njihovog Učitelja. Metod koji su slijedili rani

103

budistički i rani kršćanski biografičari o svojim pojedinačnim Učiteljima bio je isti i doveo je do sličnih rezultata premda detalji ni u kojoj pojedinosti nisu posve identični u ova dva slučaja.’

2

Budizam, u svojoj vezanosti sa brahmanizmom i hinduizmom, i u svojoj suprotnosti sa kršćanstvom (Buddhism in its Connexion with Brahmanism and Hinduism, and in its Contrast with Christianity), od sir Monier Monier-Williams, K.C.I.E., drugo izdanje, (John Murray, London 1890)

Stranice 134-135. ’’On je za sebe rekao (Maha-vagga 1.6,8): ‘Ja sam svekrotitelj (sabbabhibhu); svemudri; ja nemam mrlja; kroz sebe ja posjedujem znanje; ja nemam rivala (patipuggalo); ja sam poglavar Arhat- najviši učitelj; jedino ja sam apsolutno mudar (Sambudha); ja sam Osvajač (Jina); sve vatre žudnje su ugušene (sitibhuto) u meni; ja imam Nirvanu (nibhuto).’’’Stranica 135. (podbilješka).’’Zapravo je Gautama ostao Bodhi-sattva dok nije imao trideset četiri ili trideset pet godina, kad je postigao savršeno prosvjetljenje i budijanstvo.’Stranica 126. ’’1. Ne ubij ni jednu živu stvar. 2. Ne kradi. 3. Ne počini preljubu. 4. Ne laži. 5. Ne pij jakog pića...6. Ne jedi hranu osim određenog vremena. 7. Ne koristi vijence, ukrase ili parfeme. 8. Ne koristi visoki ili prostran krevet, nego samo prostirač na tlu. 9. Uzdrži se od plesanja, pjevanja, muzike i ovosvjetskih spektakala. 10. Ne posjeduj ni zlata, niti srebra bilo koje vrste, i ne primaj ni jedno.’’ (Maha-vagga 1.56). (Ova budistička Dasa-sila možda bude proturječna Musaovim deset zapovijedi.)Stranica 45-47. ’’Budini prvi učenici nisu bili siromašni ljudi, jer je šesti koji je bio uveden u Sangha bio mladić visokog roda po imenu Jasa (Yasa)...

104

Šaljući ovih šezdeset kaluđera da proklamuju njegovu vlastitu poslanicu izbavljenja, on im se ovako obratio:‘Ja sam izbavljen od svih spona (str.127), ljudskih i božanskih. Vi ste, također, o kaluđeri, izbavljeni od istih spona. Iziđite i idite svuda, iz samilosti prema svijetu i za dobrobit bogova i ljudi. Iziđite, jedan po jedan, raznim pravcima. Propovijedajte doktrinu (dharmam), korisnosti (kalyana) na njenom početku, sredini i na kraju, u njenom duhu (atrha) i u njenom pismu (vyanjana). Proklamujte život savršene uzdržanosti, čestitosti i beženstva (brahmacariyam). Ja ću, također, ići da propovijedam ovu doktrinu.’’ (Maha-vagga I.II.I).Kad su njegovi kaluđeri-misionari otišli, Gautama ih je i sam slijedio, premda ne dok ga Mara (str. 41) nije ponovo iskušavao. Napuštajući Benares, otputovao je natrag do Uruvele, blizu Gaya. On je tamo prvo preobratio trideset bogatih mladih ljudi i onda jednu hiljadu ortodoksnih Brahmasa, predvođenih od Kasyapa i njegova dva brata, koji su podržavali svetu vatru (‚brahmanizam’, str. 364). Odaju za vatru je salijetala ljutita zmija-zloduh, tako da je Buda tražio da ostane u sobi preko noći, borio se sa zmijom i zatvorio je u svoju vlastitu zdjelu za milosrđa. Zatim je izveo druga čuda (kaže se da ih je bilo 3500 po broju)...Njima je on, na brdu Gayasisa (Brahma-yoni), blizu Gaya, propovijedao svoj govor ‚strastvene’ vatre - (Maha-v I.21): ’O kaluđeri, sve je strast (adittam-adiptam). Oči su strastvene; vidljive stvari su strastvene. Uzbuđenje proizvedeno kontaktom sa vidljivim stvarima je strastveno – goreći vatrom žudnje (želje), neprijateljstva i obmane (ragaggina dosaggina mohaggina), sa rođenjem, propadanjem (jaraya), smrću, dubokom žalošću, jadanjem, bolom, potištenošću (domanassegi) i očajanjem (upayasehi). Uho je strastveno; zvukovi su strastveni; nos je strastven; mirisi su strastveni; jezik je strastven, naklonosti su strastvene; tijelo je strastveno, predmeti čula su strastveni. Um je strastven; misli su strastvene. Svi gore vatrom strasti i žudnje.

105

Držeći se ovoga, o kaluđeri, mudar i plemenit učenik postaje umoran (ili osjeća gađenje) od gledanja, umoran od vidljivih stvari, umoran od uha, umoran od zvukova, umoran od mirisa, umoran od ukusa, umoran od tijela, umoran od uma. Postajući umoran, on sebe oslobađa strasti i žudnje. Kad je slobodan, on spoznaje da je njegov cilj upotpunjen, da je živio život uzdržanosti i čednosti (brahmacariyam), da je ponovno rođenje završeno.’Kaže se da je ova propovijed o vatri – koja je ključ značenja nirvane – bila pobuđena prizorom požara. Gautamin običaj je bio da usadi ideje svojim slušaocima ukazujući na vidljive stvari. On cijeli život poredi sa plamenom; i srž propovijedi je dužnost gašenja vatre žudnje, i sa tim vatre cijelog bića i važnost redovništva i beženstva za postizanje ovog cilja.Za razliku od toga u Kristovoj propovijedi na Planini mnoštvu (nekaluđerima) bile su upućene riječi: ’Blagoslovljeni su oni čisti u srcu, jer oni će vidjeti Boga.’ ’’

3

Budizam: obris života i učenja Gautama, Bude (Buddhism: being a Sketch of the life and Teachings of Gautama, the Buddha), od T.W. Rhys Davidsa, M.A. ph.D. (Udruženje za promoviranje kršćanskog znanja, London 1882)

Stranica 183. ’’Njegova majka je bila najbolja i najčistija od kćeri čovjekovih.’’U podbilješci, str. 183, Davids navodi St. Jerome:’’ Jerome kaže (oprečno Jovian. Knjige I): ‚Usmeno je preneseno kao predanje među asketima Indije da je Buda, osnivač njihovog sistema, bio rođen od djevice iz njene slabine.’ ’’

106

4

Život Bude i rana historija njegovog rada, izvedena iz tibetanskih radova u Bkah-Hgyur i Bstan-Hgyur (The life of the Buddha and the Early History of his order, derived from Tibetan works in the Bakah-Hgyur and Bstan-Hgyur, Translated), prevedenih od W. Woodville Rockhill (Trubner&Co. London 1884)

Stranica 32. ’’Kapilavastua je stigao glas da je princ umro od prekoračenja svojih pokora, i cijeli dvor je zapao u očaj, i njegove supruge su pale onesviještene na zemlju. No, malo kasnije je došla vijest da je on postigao prosvjetljenje, i veliko je veselje bilo svuda.’ ’’Stranica 141. ’’Čim je blagoslovljeni izdahnuo, moćna zemlja se potresla, pale su munje i bogovi u svemiru su kreštali zvukom (ili kao zvuk) bubnja (f.635a). U to vrijeme velečasni Mahakacyapa je bio sagnut u Kalantakanivasa Bamboo gaju na Rajagriha; i kad se zemlja potresla, on je tražio šta bi mogao biti razlog, i vidio je da je Blagoslovljeni sasvim umro...’

5

Budha: Njegov život, njegova doktrina, njegov red (Buddha: His life, His Doctrine, His Order), od dr. Hermanna Oldenberga, preveo sa njemačkog William Hoey, M.A., D. Lit. (Williams&Norgate, London 1882)Stranica 142. (podbilješka): ’’Prilikom Budinog predskazanja u pogledu Metteyye, slijedećeg Bude, koji će se u dalekoj budućnosti pojaviti na Zemlji, rečeno je: ’On će biti vođa skupine učenika, koje će brojati na stotine hiljada, kao što sam ja sada vođa skupina učenika, koje broje na stotine.’ – Cakkavattisuttanta.’’Stranica 419. ’’U pogledu Budine žene i djeteta glavni odlomak iz ‘Mahavagga,’ i 54; Rahula je često spomenut u sutta tekstovima

107

kao Budin sin, a da mu starim predanjem nije bila pripisana bilo kakva istaknuta uloga među krugovima učenika.’’Stranica 103. On (Buda) kaže: „Rahula je meni rođen, karika je skovana za mene.“Stranica 103. (podbilješka): ’’U imenu Rahula izgleda da je nagovještavanje na Rahu, Sunce i Mjesec koji potčinjavaju (zamračuju) zloduha.’’

6

Tibet, Tartary i Mongolia; njihovo socijalno i političko stanje, religija Boodh, kako tamo postoji (Tibet, Tartary and Mongolia; their Social and Political Condition, and the Religion of Boodh, as there Existing), od Henry T. Prinsep Esq. Drugo izdanje (Wm. H. Allen&Co. London 1852)

Stranica 12-14. ’’Najraniji putopisi unutar pravog Tibeta, koji su nam ostavljeni u naslijeđe, jesu oni Jesuit očeva, Grubera i Dorvillea, koji su se tom putanjom vratili iz Kine 1661. A.D., samo četiri stotine godina nakon putovanja Marka Pola na zapad. Oni su bili prvi kršćani Evrope za koje se zna da su prodrli u gusto naseljene dijelove Tibeta; jer putovanje Marka Pola je bilo, kao što smo rekli, prema sjeverozapadu, uz vrela Oxusa. Otac Gruber je bio pod snažnim dojmom izuzetne sličnosti koju je zatekao, kako u doktrini tako i u obredima, budista Lassa sa onima njegove vlastite rimokatoličke vjere. On je prvo opazio da je odjeća lama, koja je odgovarala onoj koja nam je bila predana u prastarom slikarstvu, kao odjeća apostola. Drugo, disciplina manastira i različitih redova lama ili svećenika imaju sličnosti sa disciplinom rimokatoličke crkve. Treće, stajalište o utjelovljenju božanstva bilo je zajedničko objema, kao i vjerovanje u raj i pakao, i u čistilište. Četvrto, opazio je da oni čine zagovor, milosrđa, molitve i prinošenje žrtvi za mrtve, kao i rimokatolici. Peto, oni

108

imaju (ženske) samostane, napunjene kaluđerima i redovnicima, do 30.000, blizu Lassa, koji, pored ostalih zakletvi, daju tri zavjeta - zavjet siromaštva, poslušnosti i čednosti, kao i rimski kaluđeri. I šesto, oni imaju ispovjednike, koji imaju odobrenje od glavnih lama ili biskupa; i na taj način su ovlašteni da primaju ispovijedi, i nameću pokore, i daju odrješenje. Pored svega ovoga, tamo je zatečena praksa korištenja svete vode, naizmjeničnog pjevanja mise, molitve za mrtve i savršena sličnost u odjeći velikih i glavnih lama sa odjećom različitih redova rimske hijerarhije. Ovi rani misionari su, dalje, bili dovedeni do zaključka, iz onog što su vidjeli i čuli, da su stare knjige lama sadržavale tragove kršćanske religije, koja mora da je, oni su mislili, bila propovijedana na Tibetu u vrijeme apostola.’Onda u vezi s pojavom Spasioca, autor H.T.Princep piše u istoj knjizi (Tibet, Tartari i Mongolia) na stranici 171:’’Sveopće očekivanje rođenja velikog poslanika, Iskupitelja, ili Spasioca, na kojeg je upućivano čak i od Tacitusa, kakvo je prevladavalo u periodu kad se pojavio osnivač kršćanske religije, bilo je, tu ne može biti dvojbe, budističkog porijekla, a nikako ograničeno na Jevreje ili bazirano samo na predskazanjima njihove knjige.’’Kao podbilješku na str. 171. autor dalje piše:’’Dolazak drugog Bude hiljadu godina poslije Gotama, ili Sakhya Muni, izrazito je predskazano u Pitakattayan i Atthakatha. Gotama sebe proglašava dvadeset petim Budom, i kaže: ’Badžva Mateja (Bagawa Metteyo) će tek doći.’ Ime Mateja pokazuje izvanrednu sličnost sa imenom Mesija.’’

7

Zapis knjige Budistička religija kako je prakticirana u Indiji i Malajskom arhipelagu (A Record of the Buddhist Religion as Practised in India and the Malay Archipelago), (A.D. 671-695)

109

od I-Tsing, preveo J. Takakusu, B.A., Ph.D. (Oxford, Clarendon pres 1896)Stranica 223-224: ’’Zaista je neobično naći ime MESIJA (MESSIAH) u budističkom djelu, mada ovo ime dolazi posve slučajno. Knjiga nosi naziv ’Novi katalog budističkih knjiga sastavljenih u Cheng Yuan periodu’ (785-804 A.D.), u novom japanskom izdanju kineskih budističkih knjiga (Bodleian biblioteka, Jap. 65 DD, str. 73; ova knjiga nije u Nanjihovom katalogu)...Osim toga, Sangharama Sakya i manastiri Ta-ch’ina (Sirija) jako se razlikuju u svojim običajima, i njihova religijska praksa je potpuno oprečna jedna drugoj. Mora da je King-ching (Adam) ostavio u baštinu učenje MESAJE (Mi-shi-ho), a da je Sakyaputriya-Sramanas propovijedao Budine Sutre.’’

8

Devetnaesto stoljeće: mjesečna revija (The Nineteenth Century: a Monthly Review), u uredništvu James Knowlesa, tom XXXVI, juli-decembar 1894. (Sampson Low, Morston & Co. London 1894.)Stranica 517. ’’Ali M. Notovitch, iako nije donio kući spise, svakako ih je vidio, i ne pretvarajući se da zna tibetanski jezik, dao je da mu se tibetanski tekst prevede, i od toga objavio sedamdeset stranica na francuskom u svojoj Vie inconnue de Jesus-Christ. On je očito bio pripravan za otkriće o životu Isaa (Isusa) među budistima. Sličnosti između kršćanstva i budizma su često bile isticane od ovih drugih i ideja da su na Krista utjecale budističke doktrine više je nego jedanput bila navedena od popularnih pisaca. Dosad je bio problem otkriti bilo kakav historijski kanal kroz koji je budizam mogao stići u Palestinu u vrijeme Krista. M. Notovitch misli da spisi koje je on pronašao na Himalajima objašnjavaju stvar na najjednostavniji način. Nema sumnje, kako on kaže, da postoji praznina u životu Krista, recimo od

110

njegove petnaeste do dvadeset devete godine. Ovaj novi život otkriven na Tibetu ustanovljava vjerovanje da je Krist bio u Indiji u ovo vrijeme, da je proučavao sanskrit i pali jezik, da je čitao Vedase i budistički Kanon, i onda se kroz Perziju vratio do Palestine da propovijeda Evanđelje. Ako ispravno shvatimo M. Notovitcha, ovaj život Krista je zabilježen iz usta nekih jevrejskih trgovaca koji su došli u Indiju odmah nakon raspeća (str. 237). Ovo je bilo zapisano na pali jeziku, svetom jeziku budizma juga; zapisi su poslije doneseni iz Indije u Nepal i Makhada (traži pod Magadha) oko 200. A.D. (str. 236), i iz Nepala na Tibet, i sada se pažljivo čuvaju na Lassa. Tibetanski prijevodi pali teksta se nalaze, kaže on, u raznim budističkim manastirima, i, među ostalima, na Himalajima. To su ti tibetanski spisi koji su na Himalajima bili prevedeni za M. Notovitcha dok je on ležao u manastiru sa slomljenom nogom, i iz ovih spisa je on pribilježio svoj ‚Novi život Isusa Krista’ i objavio to na francuskom, uz prikaz svojih putopisa. Ova knjiga, koja je već imala nekoliko izdanja u Francuskoj, uskoro će biti prevedena i na engleski jezik.’’

9

Misterij doba sadržan u djelu „Tajna doktrina svih religija“ (The Mystery of the Ages contained in the secret Doctrine of all Religions) od Marie, grofice od Caithnessa, Duchesse de Pomar (C.L.H.Wallace, dobrotvorni reformistički izdavač, Oxford Mansion, W. London 1887)

Na stranici 145. autor kaže o ‚Budizmu’: ‘’...To je kršćanstvo istoka, i kao takvo je čak bolje očuvano od kršćanstva - budizma zapada.’’

111

10

Putopisi unutar Mogul imperije (Travels in the Mogul Empire) (1656-1668 A.D.), od Francoisa Berniera, prevedeni na temeljima Irving Brockove verzije, zabilježio Archibald Constable 1891, drugo izdanje, pregledao i ispravio Vincent A. Smith, M.A. (Oxford Univerzitetska štamparija 1916)

Stranica 430. ’’Postoje, međutim, mnogi znakovi judaizma koji se mogu naći u ovoj zemlji. Na ulasku u Kraljevstvo poslije prelaska Pire-penjale planina palo mi je u oči kako su stanovnici pograničnih sela sličili Jevrejima. Njihov izraz lica i držanje i ta nevjerovatna osobitost koja omogućava putniku da razlikuje stanovnike različitih naroda, sve izgleda da pripada tom prastarom narodu. Ne možete pripisati tek pukoj uobrazilji ono što ja kažem, jer je jevrejska pojava ovih seljaka bila opažena od našeg Jesuit oca (Jesuit Father) i od nekoliko drugih Evropljana, mnogo prije nego sam ja posjetio Kašmir.’’

11

Putovanje iz Bengala do Engleske, kroz sjeverni dio Indije, Kašmir, Afganistan i Perziju, i u Rusiju Kaspijskim morem (A Journey from Bengal to England, through the Northern Part od India, Kashmire, Afghanistan, and Persia and into Russia), od Georga Fostera, tom II (R. Faulder and son, London 1808)

Stranica 23. ’’Prvim viđenjem ovih ljudi u njihovoj vlastitoj zemlji, ja sam zamislio, iz njihove nošnje, bacanja pogleda, koji je dugačak, i veličanstvenog izraza lica, te oblika njihovih brada, da sam došao među narod Jevreja.’’

112

12

Rase Afganistana, kratki prikaz glavnih naroda koji naseljavaju tu zemlju (The Races of Afghanistan, being a Brief Account of the Principal Nations Inhabiting that Country), od hirurga-majora H.W. Bellewa, C.S.I. (Thacker, Spink & Co. Kalkuta, (1880) MDCCCLXXX)

Stranica 15. ’’Predanja ovog naroda pripisuju ih Siriji kao zemlji njihovog boravišta u vrijeme kad su bili odvedeni u zarobljeništvo od Bukhtunasara (Nebuchadnezzara), i naseljeni kao kolonisti u raznim dijelovima Perzije i Media. Iz ovih mjesta oni su se, u nekom periodu poslije toga, iselili prema istoku u brdovitu zemlju Ghor, gdje su od susjednih naroda bili zvani ‚Bani Afgan’ ili ‚Bani Israil’ ili djeca Afgana i djeca Israila. U potvrdu ovoga mi imamo svjedočenje poslanika Edrasa o tome da je deset plemena Izraela koji su bili odvedeni u zarobljeništvo poslije pobjeglo i našlo sklonište u zemlji Arsareth, za koju se smatra da je istovjetna sa današnjom Hazarah zemljom, od koje Ghor čini jedan dio. Također je navedeno u Tabacati Nasri - historijskom djelu koje, između ostalih informacija, sadrži detaljan navod osvajanja ove zemlje od Džingis Kana (Changhiz Khana) – da je u vrijeme urođeničke dinastije Shansabi tamo bio narod nazvan Bani Israil, koji je živio u toj zemlji, i da su se neki od njih uveliko bavili trgovinom sa okolnim zemljama.Ovaj narod je bio smješten u zemlji Ghor, prema istoku od Herata, u vrijeme kad je Muhammed objavio svoju misiju kao Božiji Poslanik – oko 622. A.D. I ovdje im je Khalid bin Walid, poglavica Kurejš arapskog plemena, došao sa vijestima o novoj vjeri i pozivnicom da se pridruže Poslanikovom bajraku.’’Stranica 16. ‘’....Khalidova misija nije bila bez uspjeha, jer se vratio Poslaniku skupa sa izaslanstvom od šest ili sedam uglednih ljudi afganskog naroda i njihovim sljedbenicima brojeći sve skupa

113

do sedamdeset šest osoba. Poglavar ili vođa ove grupe bio je imenovan kao Kais ili Kish.Predanja ovog naroda nastavljaju dalje o tome da su se ovaj Kais i njegovi drugovi tako dobro i uspješno borili na Poslanikovom putu da im je Muhammed, otpremajući ih njihovim kućama, poklonio vrijedne darove, pohvalio njihovu hrabrost i dajući im svoj blagoslov, predskazao veličanstveni uspjeh za njihov narod, i obećao da će titula Malik (kralj) zauvijek isticati njihove poglavice...U isto vrijeme Poslanik je, kao znak posebne naklonosti i odlikovanja, bio zadovoljan da promijeni hibru ime Kais u arapsko ime Abdur-Rashid – ‘sluga istinske upute’ – i savjetujući ga da se žrtvuje u preobraćanju svog naroda, dao mu titulu ‘pathan’ - termin koji afganski pisci knjiga objašnjavaju da je sirijska riječ koja označava kormilo broda, pošto je novi pristaša odsad trebao biti vodič svog naroda na putu kojim trebaju ići.’’Stranica 17. ‘’U koje vrijeme su se Afganci Ghora dalje preselili i smjestili u Kandahar zemlju, koja je sada njihov dom, nije poznato. Izgleda, međutim, iz pisanja ranih Muhamedanaca historičara da je to bilo u prvom stoljeću njihove ere...’’Stranica 19. ‘’Kais, oni kažu, oženio je kćerku Khalid bin Walida, koji je svom narodu donio prve novosti o Poslaniku i njegovom načelu, i s njom je imao tri sina, kojima je dao imena Saraban, Batan i Ghurghusht... Pravi Afganci – Bani Israil, kako oni sebe zovu u posebnoj osobnosti prema svim drugim podjelama ovog naroda – klasiraju sebe kao potomke Sarabana kroz njegova dva sina, Sharyuna i Khrishyuna.’’Stranica 24. ‘’Od Muhamedanaca Male Azije i zapadnih zemalja Afgan je često nazivan Sulejmani.’’

114

13

Enciklopedija Indije i istočne i južne Azije (The Cyclopaedia of India and of Eastern and Southern Asia), od hirurga generala Edwarda Balfoura, tom I, treće izdanje (Bernard Quaritch, London 1885)

Stranica 31. (pod naslovom ‚Afganistan’): ’’Pukhtun je nacionalno nazivanje pravih Afganaca; ali Afganci i Pathanci sebe, također, označavaju Bani Israil, i neki tvrde da vode direktno porijeklo od Saula, kralja Israilaca. Pukhtun je pojedinačno, a Pukhtana zajedničko ime Afganaca. Ova riječ je opisana kao da je hibru (Ibrani) porijekla, premda neki od njih kažu da ima sirijski (Suriani) izvor, i označava izbavljenog, oslobođenog. Za termin Afgan se također kaže da ima isto značenje. Jedno predanje kaže da je majka jednog Afgana ili Afghana, kad je bio rođen, uzviknula: ‚Afghana’, ‚Ja sam slobodna,’ i dala mu ovo ime. Drugo predanje je da je u porođajnim mukama ona uzviknula: ‚Afgan, Afgan,’ ili ‚Firghan, Firghan,’ - riječi koje na perzijskom znače - Jao! Boli! Kuku! Afgan je svojatan kao imenovanje samo potomaka Kaisa.Kaže se da je termin pathan od pihtan, titula koja je, navodno, od Muhameda bila data Afganu po imenu Kis.Njihovo je porijeklo nejasno. No, veći broj pisaca ih smatra potomcima jednog od deset plemena Israila; i ovo je mišljenje nekih Afganaca. Nekoliko autora smatra da ovaj narod nije jevrejskog porijekla, nego da su oni koji su među njima predstavili muhamedansku religiju bili preobraćeni Jevreji.’’Stranica 34. ’’Među Jusufzai ni jedan muškarac ne vidi svoju ženu dok ceremonije vjenčanja ne budu obavljene; i kod svih Bardurani postoji velika uzdržanost u vremenu zaruka i vjenčanja. Neki od njih žive sa očevima svojih budućih bračnih drugova, i zarađuju svoj hljeb svojim služenjem, kao što je Jacob

115

služio Rachel, a da nikada ne vide predmet svojih želja...Među Afgancima se, kao i među Jevrejima, smatra obaveznim da brat umrlog oženi njegovu udovicu, i smrtna je uvreda za brata da je oženi bilo koja druga osoba bez njegove saglasnosti.’’

14 Pripovijedanje iz (knjige) Misija do Bakhare, u godinama 1843-1845, da se ustanovi sudbina Colonel Stoddarta i kapetana Conolly (Narrative of a Mission to Bokhara, in the Years 1843 - 1845, to ascertain the Fate of Colonel Stoddart and Captain Conolly), od Rev. Joseph Wolff, D.D. LL.D., tom I, drugo izdanje, ponovno pregledano i ispravljeno (John W. Parker, London (1845) MDCCCXLV)

Stranica 7. ‘’Iz različitih razgovora sa Afganistancima u Khorassaunu i u drugim mjestima doznao sam da se oni ponose porijeklom djece Israila, ali ja sumnjam u istinitost ovog pristrasnog predanja.’’Stranica 13. ‘’Svi Jevreji Turkistana tvrde da su Turkomani potomci Togarmaha, jednog od sinova Gomera, spomenutog u (Prvoj Musaovoj knjizi) ‘Postanak’ 10:3.’’Stranice 14-16. ‘’Jevreja u Bokharu ima 10 000. Glavni rabbin me uvjerio da je Bokhara Habor, a Balkh da je Halah, (Biblija) ‘Druga knjiga o kraljevima’, 17:6, ali da su u vrijeme vladavine Džingis Kana oni izgubili sve svoje pisane zapise. U Balkhu su me muslimanske hodže uvjerile da je on bio izgrađen od sina Ademovog, da je njegovo prvo ime bilo Hanakh, a kasnije Halah, iako su ga kasniji pisci nazvali Balakh ili Balkh. Jevreji, i Balkha i Samarcanda, tvrde da je Turkistan zemlja Noda, a da je Balkh mjesto gdje je Nod ‘jedanput stajao’. ... Jedno staro predanje u Balkhu je da su neka od deset plemena u Kini. Ja sam ovdje ispitivao Jevreje po različitim tačkama biblijske interpretacije,

116

pogotovu onog važnog u (Biblija) ‘Izaija’ 7:14 – Djevica. Oni su to preveli kao što i mi kršćani radimo, i oni su u potpunom neznanju o važnom spornom pitanju između Jevreja i kršćana o toj tački.Ja sam dobio pasoš od kralja poslije ovog krajnje zanimljivog kratkog boravka, i onda sam prešao preko Oxusa, i nakon nekoliko dana stigao u Balkh. Iz tog grada, gdje sam također razgovarao sa ovim Israilovim rastjeranim, nastavio sam za Muzaur... Neki Afganistanci tvrde o sebi da su potomci Israila. Po njima, Afghaun je bio nećak Asafa, sina Berachia, koji je izgradio Solomanovu sinagogu. Potomci ovog Affghauna, budući da su bili Jevreji, odvedeni su u Babilon od Nebuchadnezzara, a odatle preseljeni u planine Ghora, u Afghanistan, ali su se u vrijeme Muhammeda obratili u muhamedance. Oni predočavaju knjigu ‘Majmooa Alansab’ ili ‘Zbirka porodičnih stabala’, napisanu na perzijskom.’’Stranica 17. ‘’Ja sam odavde prešao u Pešavar (Peshawr). Ovdje su mi, takađer, čitali jedinu knjigu o porijeklu Affghauna, na puštu jeziku, knjigu Khana Jehauna Loote. Iskaz u ovoj knjizi se slaže sa onim datim u MSS, Teemur Nameh i Ketaub Ansabee Muhakkek Toose. Ja sam mislio o općem vanjskom izgledu, ne o jevrejskom, ali sam bio začudno pogođen sličnošću koju su Youssuf Szeye i Khaibaree, dva njihova plemena, imali sa Jevrejima. Kaffe Seeah Poosh, ako je Affghaun, uveliko se razlikuje od ostatka svog naroda. Mnogi putnici su za njih mislili da su potomci Aleksandrove armije, ali oni tako ne kažu.’’Stranica 18. ‘’Ja sam uvijek mislio da su Kaffre Seeah Poosh bili potomci Israila; i neki od učenih Jevreja Samarcanda su mog mišljenja.’’Stranica 19-20. ‘’Kapetan Riley – ‘Bio sam iznenađen da ustanovim da sam na Affghaune gledao kao na jevrejsko potomstvo.’’Stranica 58. ‘’Ja sam potrošio šest dana sa djecom Rechaba (Beni

117

Arhab)... Sa njima su bila djeca Israila, plemena Dan, koji žive blizu Terima u Hatramawtu, koji očekuju, jednako kao i djeca Rechaba, skori dolazak Mesije u nebeskim oblacima.’’Stranica 131. ‘’Vrlo je značajno da poslanik Ezekiel (u dvadeset sedmom poglavlju, četrnaesta izreka) daje tačan opis trgovine koju su vodili Turkomani sa stanovnicima Bokhara, Khiva i Khokanda. Ovaj poslanik kaže: ‘Oni iz kuće Togarmah (tj. Turkomana) su na tvojim sajmovima trgovali konjima i konjanicima i magarcima.’ Turkomani su do danas, kao papinska švicarska garda, najamnici, i idu u najam za nekoliko tengasa dnevno. Također je neobično što često čujem Turkomane da sebe zovu Toghramah, a Jevreji ih zovu Togarmah.Gledajući vojske kamila kako dolaze sa trgovačkom robom iz Kašmira, Kabula, Khokanda, Khetaya i Orenbourga, odlomak Izaija 60:6, neizbježno nam pada na um ono što ovaj poslanik kaže: ‘Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbih iz Midjana i Efe (Midian i Ephah); svi će iz Shebe doći donoseći zlato i tamjan.’ Spominjući zlato, ne smijem zaboraviti da se blizu Samarcanda nalaze rudnici zlata i tirkiza.’’Stranice 236-237. ‘’Nekoliko riječi o Chaldeanima u planinama Kurdistana. Ovi Chaldeani, kao što je nedavno pokojni dr. Grant dobro primijetio, jevrejskog su porijekla, premda ja ne mogu ići tako daleko da potvrdim da su od deset plemena, pošto oni ne znaju svoje vlastito porodično stablo. Oni su sada većinom kršćani... Mnogo liče protestantima Njemačke i Engleske, jer niti imaju slika niti manastira, i njihovi svećenici su oženjeni. Biskupska čast je, međutim, nasljedna, kao i položaj patrijarha, i u vrijeme kad majka patrijarha zatrudni, ona se uzdržava od pijenja vina i jedenja mesa; i u slučaju da rodi sina, on je patrijarh, a ako se rodi kći, ona je obavezna da očuva vječitu nevinost.’’

118

15

Izgubljena plemena i Anglosaksonci istoka i zapada, s novim pogledima budizma i Prijevodi (rada) čvrsti- zapisi u Indiji (The lost Tribes and the Saxons of the East and of the West, with new views of Buddhism, and Translations of Rock-Records in India), od George Moore, M.D. (Longman, Green, Longman i Roberts, London (1861) MDCCCLXI)

Stranica 143. ’’Odjedanput nas privlači zemlja ogromne važnosti u sadašnjoj perspektivi istoka, i još je zanimljivija za nas kako tamo nalazimo narod koji ispovijeda da je Beni Israil, ili potomci deset plemena, po imenu Afganistan i susjedne zemlje.’’Stranice 145-146. ’’Istaknuti razlozi za mišljenje da su određene klase naroda Bokhara i Afganistana Israilovog porijekla jesu ovi: -1. Njihova osobena sličnost hibru porodici. Tako dr. Wolff, jevrejski misionar, kaže: ‚Uveliko me se dojmila sličnost Youssoufszye (pleme Josipa-Josepha) i Khybere, dvaju njihovih plemena, s Jevrejima.’ Moorcroft također kaže o Khyberesu: ‘Oni su visoki i jedinstvenog jevrejskog bacanja pogleda.’ 2. Oni od pamtivijeka sami sebe nazvaju Beni Israil, djecom Israila. 3. Imena njihovih plemena su israilska, pogotovu ono Josipa (Josepha), koje uključuje Ephraim i Monasseh. U (Bibliji) knjizi ‘Objava’ pleme Josipa (Josepha) predstavlja Ephraima. (Objava 7:6-8) U knjizi ‘Brojevi 36:.5’ Musa (Moses) govori o Manassehu kao ‚plemenu sinova Josipa (Josepha);’ tako je jasno da su oba, i Manasseh i Ephraim, bili poznati po imenu plemena Josipa (Josepha). 4. Hibru imena mjesta i osoba u Afganistanu su daleko učestalija nego što se može izbrojati kroz Mahomedan udruženje; i, zaista, ova imena su postojala prije nego što su Afganistanci postali Muhamedanci. 5. Svi navodi se slažu s tim da su oni od daleke prošlosti naselili planine Ghora. Sigurno je da je princ Ghora pripadao afganistanskom plemenu Sooree, i da

119

je njihova dinastija čak u jedanaestom stoljeću bila priznata kao vrlo stara. ‘Izgleda da su oni ranije posjedovali planine Solimauna ili Solomona, obuhvatajući sve južne planine Afganistana.’ (Elphinstone.) 6. Afgan je ime koje je njihovom narodu dato od drugih, a ime koje oni daju svom narodu je Pushtoon, i dr. Carey i Marshman tvrde da puštu jezik ima više hibru korjenova nego bilo koji drugi.’Stranice 147-148. ’’Starost imena zemlje Kabul (Cabul), ili Cabool, je onda ustanovljena; i također se pokazalo da je neki osobit narod, poznat kao ‚Plemena’, i ‚Plemena plemenitog roda’, živio tamo u nekom vrlo dalekom vremenu. Zbog toga postoji dobar dokaz da sadašnji stanovnici Kabula možda opravdano tvrde da su oni i njihovi preci od najranijeg perioda historije zaposjeli Kabul, i da su od pamtivijeka bili poznati kao ‚Deset plemena’, tj. Israilovih plemena, kako oni sada predstavljaju sebe. Prema sir W. Jonesu, najbolji perzijski stručnjaci slažu se sa njima u njihovom određivanju svog porijekla; i stanovnici i mjerodavni stručnjaci, kao što su sir John Malcom i misionar Mr Chamberlain, nakon iscrpnog istraživanja uvjeravaju nas da su nesumnjivo mnogi od Afganistanaca sjeme Ibrahima (Abrahama).’

16

Djela Flavius Josephusa; obuhvatajući (rad) Starine Jevreja; Historiju jevrejskih ratova i Život Flaviusa Josephusa (The works of Flavius Josephus; Comprising the Antiquities of the Jews; a History of the Jewish wars, and Life of Flavius Josephus), koju je sam napisao. Preveo William Whiston, A.M., profesor matematike na Univerzitetu u Kembridžu (Cambridge) (Willoughby&Co. London 1840)

Stranica 223. ’’...deset plemena su preko Eufrata do sada, i u velikom su broju, nemoguće ih je iskazati brojevima.’’

120

17

Lično propovijedanje o posjeti Ghuzni, Kabulu i Afganistanu, i o boravku na dvoru Dosta Mohameda; sa bilješkama Runjit Singa, Khiva i Ruske ekspedicije (A Personal narrative of a visit to Ghuzni, Kabul, and Afghanistan, and of a Residence at the Court of Dost Mohamed; with Notices of Runjit Sing, Khiva, and the Russian Expedition), od G.T. Vignea Esq. F.G.S. (Whittaker&Co. London 1840)

Stranice 166-167. ’’Mulah Khoda Dad, osoba upućena u historiju svojih zemljaka, pročitao mi je, iz Mujma-ul-Unsab (Zbirke porodičnih stabala), slijedeće kratko iznošenje o njihovom porijeklu. Oni kažu da je najstariji od Jakubovih (Jacob) sinova bio Judah, čiji je najstariji sin bio Osruk, koji je bio otac Oknura, oca Moaliba, oca Farlaia, oca Kysa, oca Taluta, oca Ermaiaha, oca Afgana, odakle je i ime Afganci. On je bio savremenik Nebuchadnezzara. Sebe je zvao Beni Israil i imao četrdeset sinova, čija imena ovdje nećemo umetati. Njegov trideset četvrti potomak, u direktnoj liniji poslije perioda od dvije hiljade godina, bio je Kais (Kys). Od Kaisa, koji je živio u vrijeme poslanika Muhameda, bilo je šezdeset šest generacija. Sulum, najstariji sin Afgana, koji je živio u Shamu (Damask), napustio je to mjesto i došao u Ghura Mishkon, zemlju blizu Herata; i njegovi potomci su se postepeno raširili zemljom sada nazvanom Afganistan.’

18

Enciklopedija geografije opisne i fizičke, koja čini Novi opći zemljopisni imenik svijeta i Rječnik izgovora (A Cyclopaedia of Geography Descriptive and Physical, forming a New General Gazetteer of the World and Dictionary of Pronunciation), od Jamesa Brycea, M.A., F.G.S. (Richard and Co. London and Glasgow 1856)

121

Stranica 11. ’’Ime Afgan nije korišteno od samih ljudi; oni sebe zovu Pooshtoon, i u množini Pooshtauneh, od čega vjerovatno dolazi ime Putan ili Patan, koje im je dato u Indiji. Oni prate trag svog porijekla do Soula, kralja Israila, nazivajući sebe Beni Israel. Prema sir A. Burnesu, njihova usmena predaja je da su od kralja Babilona bili preseljeni iz Svete zemlje u Ghor, koji se nalazi prema sjeverozapadu Kabula, i da su živjeli kao Jevreji do 682. A.D., kad su, od arapskog poglavice Khaled ibn Abdalla, koji je oženio kćerku afganskog poglavice, bili preobraćeni u muhamedanizam (Mahometanism). Nikakva historijska evidencija nije nikada bila navedena u prilog ovom porijeklu, i to je vjerovatno puki izum, zasnovan na činjenicama spomenutim u Drugoj knjizi o kraljevima 18:11. Kako god, svi putnici se slažu da se ovaj narod izrazito razlikuje od susjednih naroda i da imaju zajedničko porijeklo. Neki za njih kažu da mnogo liče na Jevreje u formi i izrazu lica; i da su podijeljeni u nekoliko plemena, nastanjujući odvojene teritorije i ostajući gotovo neizmiješani.’’

19

Historija Afganistana, od najranijeg perioda do izbijanja rata 1878 (History of Afghanistan, from the Earliest Period to the Outbreak of the War of 1878), od Colonela G.B. Mallesona, C.S.I. (W.H. Allen&Co. London 1878)

Stranica 39. ’’Ja se sada okrećem narodu Afganistana, plemenima koja nastanjuju ovu zemlju, i koji gospodare prolazima. Ovaj predmet je podrobno bio obrađen od Mountstuarta Elphinstonea, od Ferriera-koji naširoko citira Abdullaha Khana iz Herata, od Bellewa i od mnogih drugih.Prateći Abdullaha Khana i druge afganske pisce, Ferrier je sklon vjerovanju da Afganci predstavljaju deset izgubljenih plemena, i da za njih tvrdi da su potomstvo Saula, kralja Israila. Među drugim

122

piscima koji se slažu u ovom mišljenju može biti spomenuto počasno ime sir Williama Jonesa. U drugu ruku, profesor Dorn iz Krakova, koji je ovaj predmet dobro istražio, odbija ovu teoriju. Mountstuart Elphinstone stavlja to u istu kategoriju kao teoriju potomstva Rimljana od Trojanaca. Nedavno je profesor Dowson izrazio prigovore Abdullah Khanovom mišljenju, prikladno i oštro, u njegovom pismu Timesu. ‚Ako je’, piše ovaj gospodin, ‚to i bilo vrijedno razmatranja, ostaje nespojivo sa stajalištem da su Afganci potomci izgubljenih deset plemena. Saul je bio iz plemena Benjamin, a to pleme nije bilo jedno od deset izgubljenih. Tu ostaje pitanje izraza lica. Ovo, nesumnjivo, ima svoju težinu, ali ne može prevagnuti naspram važnijeg pitanja jezika.’ Profesor Dowson onda nastavlja izlagati da afganski jezik nema tragova hebrejskog u sebi i zaključuje pretpostavkom da je tokom vremena cijela afganska rasa mogla promijeniti svoj jezik, kao ‚isuviše nevjerovatnom’.’’

20

Historija Afganaca (History of Afghans), od J. P. Ferriera, preveo sa originalnog neobjavljenog rukopisa kapetan William Josse (John Murray, London 1858)

Stranica 1. ‘’...većina istočnih pisaca smatraju ih potomcima jednog od deset plemena Israila – i ovo je mišljenje samih Afganaca.’ ‘’Stranica 4. ‘’...Afganci, međutim, misle da imaju svjedočanstvo o svom jevrejskom porijeklu u slijedećem predanju. Kad je Nadir Shah, marširajući na Indiju, stigao u Pešavar (Peshawur), poglavice plemena Jusufzi (Yoosoofzyes) poklonili su mu Bibliju napisanu na hibru jeziku, i nekoliko predmeta koji su bili upotrebljavani u njihovom prastarom bogosluženju koje su sačuvali; ovi predmeti su odmah bili prepoznati od Jevreja koji

123

su slijedili tabor.’Stranica 6. ‘’S obzirom da nismo nadležni odlučivati šta je ispravno, mi ćemo usvojiti mišljenje Abdullaha Khana iz Herata kao ono koje najviše zaslužuje priznanje, i unaprijed navesti njegovo mišljenje o tome na koji način su Afganci bili dovedeni u Afganistan. Slijedeće je prijevod njegovog rukopisa:‘’...Malek Thalut (Saul), kralj Jevreja, imao je dva sina, Afgana i Djaluta – prvi je bio otac afganske nacije i dao joj svoje ime. Nakon vladavine Davuda i Sulejmana, koji su naslijedili Saula, anarhija je podijelila jevrejska plemena, i ovo se nastavilo do perioda u kojem je Bouktun Nasr uzeo Jerusalem, masakrirao 70 000 Jevreja i poslije uništenja tog grada preživjele stanovnike odveo kao zarobljenike u Babilon. Poslije ove katastrofe afgansko pleme je, pogođeno terorom, pobjeglo iz Judeje i smjestilo se u Arabiji: tamo su ostali neko vrijeme, ali pošto su i stočna hrana i voda bili oskudni, i čovjek i stoka trpili od izuzetne oskudice životnih sredstava, neka od plemena su riješila da se isele u Hindostan. Ogranak Abdalees je nastavio boraviti u Arabiji, i u toku halifata Ebu-Bekira (Aboo Bekr) njihove poglavice su sklopili savez sa moćnim šeikom (sheikh) po imenu Khaled ibn Velid, iz plemena Kurejš (Korech). U periodu kad su Arapi podjarmili Perziju, Abdalees su napustili Arabiju i smjestili se u ovim novoosvojenim predjelima, nastanjujući se u provincijama Farsa i Kermana, i tamo su ostali dok Džingis Kan nije osvojio ove oblasti. Tiranski postupci ovog osvajača tako su strašno pritiskivali stanovništvo da su Abdalees napustili Perziju i, prolazeći pokraj Mekrane, Scinde i Mooltana, stigli u Indiju; ali rezultati ove nove selidbe nisu bili sretniji, jer jedva da su se ovdje bili smjestili kad su njihovi susjedi zaratili i prisilili ih da napuste ravnice i nasele krševite planine Sulejman, smatrane kolijevkom plemena, i od njih nazvanim Kooh-Khasseh. Cijela afganska nacija bila je okupljena kad je stigao Abdalis (Abdalees) u Sulejman planine, i onda su činili dvadeset četiri plemena, čiji

124

je otac, kao što je već spomenuto, bio Afgan, sin Soula. Ovaj princ je imao tri sina, po imenu Tsera-Bend, Argoutch i Kerlen, i svaki od njih je bio otac osam sinova, koji su ovim plemenima (dvadeset četiri) dali svoja imena.Slijedeće je način na koji su klasificirani:

125

Sinovi Tsera-Bend

AbdalJusuf (Yoosoof)Babur (Baboor)WezirLohuin (Lohooan)Berič (Beritch)Kugian (Khooguian)Čiran (Chiran)

Sinovi Arguča (Argoutch)

Gliđ (Ghildj)Koker (Kauker)Đumorian (Djumourian)StorianPenKassTakanNaser (Nassar)

Sinovi Karlena

Katak (Khattak)Sur (Soor)Afrid (Afreed)Tur (Toor)

Imena plemena

Abdali (Abdalee)Jusufzaji (Yoosoofzyes)Baburi (Babooree) Weziri (Wezirees)Lohuini (Lohuinu)Beriči (Beritchees)Kugjani (Khooguianees)Čirani (Chiranees)

Imena plemena

Gilđizi (Ghildjzyes)Kokeri (Khaukerees)Đumoriani (Djumourianees)Storiani (Storianees)Peni (Penees)Kasi (Kasees)Takani (Takanees)Nasiri (Nassarees)

Imena plemena

Kataki (Khattakees)Suri (Soorees)Afridi (Adreedees)Turi (Toorees)

21 Historija Afganaca prevedena sa perzijskog Nimet Ullah (History of the Afghans translated from the Persion of Neamet Ullah), od Bernarda Dorna, Ph. D. FOR. M.R.A.S.M.T.C., dio 1&2 (J. Murray, London 1829)

Dio 1-stranica 23. ‘’Davud je sa dvjema ožalošćenim udovicama postupao sa najvećom mogućom ljubaznošću; i Nebo ih je svaku blagoslovilo dobro odgojenim sinom, rođenim u istom satu; jedan od njih je bio nazvan Berkhia; drugi Ermia...Svaki od njih je bio blagoslovljen dobro odgojenim sinom. Berkia je svoga nazvao Asif ; Ermiaov sin se zvao Afgan.’’Stranica 24. ’’Bog je Asifa blagoslovio sa osamnaest, a Afgana sa četrdeset sinova, čiji su se potomci, naročito kod ovog drugog, toliko množili, da im ni jedno pleme Israilćana nije bilo ravno.’’Stranica 25. ’’...Bog je dopustio Bokhtnasseru da potčini teritorije Shama, da sravni sa zemljom Jerusalem i porazi Israilćane, da njihove porodice prevede u zarobljenike i roblje i da sve one koji su vjerovali u Tevrat (Toru) otjera u izbjeglištvo. On je cijeli Sham porobio, odvodeći Israilćane, koje je naselio u planinama oblasti Ghora, Ghazneena, Kabula, Kandahara, Koh Firozeha...’’Stranica 37. ’’Mesteufi, autor Tareekh Kozeida, i autor Mujmul Ansab, pribavili su slijedeće bilješke. Kada se pojavilo svjetlo Muhammedovog čarobnog lica, i Khaled bio učinjen plemićem, primajući muhamedansku vjeru, veliki broj Arapa i raznih ljudi odlazili su za Medinu i bili potaknuti sjajem Muhamedovog svjetla da prime islam. U ovo vrijeme Khaled je poslao pismo

126

ZazBabBengič (Benguech)Lende-pur (Lendeh-poor)

Zazi (Zazees)Babi (Babees)Bengiči (Benguechees)Lendepuri (Lendepoorees)

Afgancima koji su se bili smjestili u planinskim zemljama oko Ghora sve od vremena izgona Israilćana od Bokhtnassera, i obavijestio ih o dolasku posljednjeg poslanika. Kad je ovo pismo stiglo do njih, nekoliko njihovih poglavara je otišlo za Medinu. Najmoćniji od njih, i od afganskog naroda, bio je Kais, čija je loza u nizu od trideset sedam koljena do Taluta, četrdeset pet do Ibrahima, i šest stotina tri do Adema. Autor djela Mujmul Ansab to prati kako slijedi. Loza Abdul-Rasheeda Kaisa, koji je poznat po prezimenu Pathan je slijedeća : Kais ben Isa, ben Salool, ben Otba, ben Naem, ben Morra, ben Gelundur, ben Iskunder, ben Reman, ben Ain, ben Mehlool, ben Salem, ben Selah, ben Farook, ben Ghan, ben Fahlool, ben Karam, ben Amal, ben Hadifa, ben Minhal, ben Kais, ben Ailem, ben Ismuel, ben Harun, ben Kumrood, ben Abi, ben Zaleeb, ben Tullal, ben Levi, ben Amel, ben Tarej, ben Arzund, ben Mundool, ben Saleem, ben Afghan, ben Irmia, ben Sarool, nazvan Melik (Kralj) Talut, ben Kais, ben Otba,...’’Stranica 38. ‘’Poslanik ih je obasuo svim vrstama blagoslova; i pošto je utvrdio ime svakog pojedinca i opazio da je Kais bilo hibru ime, i s obzirom na to da su oni bili Arapi, on je Kaisu dao ime Abdul-Rasheed....Njihova odanost vjeri će, po snazi, biti kao drvo na koje oni polažu kobilicu kad konstruišu brod, a to drvo pomorci zovu patan: zbog toga je on Abdul-Rasheedu uz to dao titulu Patan...Poslanik je na duže vrijeme otpustio Abdul-Rasheeda da se vrati u Ghor i susjedni Kohistan, da tamo propagira novu vjeru i da njoj upućuje nevjernike.’’Dio 2 – stranica 63. (ispod riječi ‘Suleimani).’ ‘Muhabbat Khan nam govori da su oni tako nazvani od Arapa zbog svog pripadanja pristalicama i sljedbenicima kralja Sulejmana (Solomana).’’Stranice 63-64. ‘’Bani Afghanah, Bani Afghan - to jest, djeca Asifa, Israila, Afghanaha ili Afghana. Ova imena su bila spomenuta od Rareeda Uddeena Ahmada u njegovom Risalah Ansab

127

Afaghinah, gdje nalazimo slijedeći odlomak: - ‘U vrijeme kada je Bokhtnassr, čarobnjak, koji je podjarmio Bani Israil i teritorije Sirije i opustošio Jerusalem, odveo djecu Israila u zarobljeništvo i ropstvo, i sa sobom odveo nekoliko plemena ovog naroda koji su bili privrženi Musaovom zakonu, i naredio im da se njemu klanjaju umjesto Bogu i da napuste vjeru svojih očeva, oni nisu pristali na ovo. Zbog toga je on pobio dvije hiljade najmudrijih i najvještijih od njih, a ostalima naredio da napuste Siriju i njegova područja. Dio njih, koji su imali poglavicu, bili su njime predvođeni izvan Bukhtnassrovih područja, i upućeni prema Kohistanu Ghora, gdje su se njihovi potomci smjestili. Njihov broj se svakodnevno povećavao; i ljudi su ih zvali Bani Israil, Bani Asif i Bani Afghanah.’’Stranica 64. ‘’Fareed Uddeen Ahmed, na početku ovog izlaganja, kaže o ovom predmetu: ‘Što se tiče naziva ‘Afgan’, neki su napisali da su oni, nakon progonstva, uvijek imajući u mislima svoje željeno mjesto boravka, izgovarali naricaljke i jadikovke (Afgan), i da su zbog toga nazvani ‘Afgan’’’ (Vidi Historiju Perzije sir J. Malcolma, tom I, str. 101, gdje je spomenuta ista tvorba ove riječi)...Farid Uddeen Ahmed spominje da se u klasičnim radovima, kao u Tareekh Afghani, Tareekh Ghori i drugima, tvrdi da su Afganci bili većim dijelom Israilćani, a neki Kopti (Vidi, također, Abdul-Fazl, P. Ii. str. 178): ‘’Neki Afganci smatraju za sebe da su egipatske loze, tvrdeći da se, kad su se djeca Israila vratila iz Jerusalema u Egipat, ovo pleme iselilo u Hindoostan.’’Stranica 65. ‘’Afganci, prema gotovo svim orijentalnim historičarima, vjeruju da su potekli od Jevreja; ovo je mišljenje koje je bilo samo usvojeno, ili bilo smatrano vjerovatnim, od nekih modernih pisaca... Upotreba jevrejskih imena koje Afganci koriste nesumnjivo se može pripisati tome što su oni muslimani (Mussulmans)... Jedini dokaz koji može biti dat u prilog njihove uobražene jevrejske loze jeste dojmljiva sličnost afganskog

128

129

izraza lica jevrejskom, što su priznali čak i oni koji ne pridaju ni najmanju pažnju njihovoj tvrdnji da su jevrejskog porijekla. Riječi sir Johna Malcolma o ovoj temi su slijedeće: ‘Premda je njihovo pravo na ovo ponosno porijeklo (od Jevreja) vrlo sumnjivo, očito je, iz njihove vlastite pojave i mnogih od njihovih običaja, da su oni drugačija rasa od Perzijaca, Tatara i Indijaca. Jedino ovo, izgleda, daje neku vjerovatnost tvrdnji koja je proturječna mnogim strogim činjenicama i o kojoj nije predočen nikakav direktan dokaz. Ako zaključak može biti izveden iz izraza lica nekog naroda sličnih onima drugog, Kašmirci bi sigurno jevrejskim izrazom dokazali jevrejsko porijeklo, koje su ne samo Bernier nego i Foster i možda i drugi zamijetili.’’Stranice 65-66. ‘’Sada, premda Foster ne odobrava mišljenje Berniera, prateći potomstvo Kašmiraca do iseljenih jevrejskih plemena, ipak priznaje da je, dok je bio među Kašmircima, mislio za sebe da je bio među narodom Jevreja.’’

22 Rječnik geografije, opisne, fizičke, statističke i historijske, koji formira potpuni opći reljef svijeta (Dictionary of Geography, Descriptive, Physical, Statistical, and Historical, Forming a Complete General Gazetteer of the World), od Alex. Keith Johnston, F.R.S.E., F.R.G.S., F.G.S., drugo izdanje, ponovno u potpunosti pregledano i ispravljeno (Longman, Brown, Green and Longmans, London, 81855, MDCCLV)

Stranica 250. (ispod riječi ‚Kašmirci-Cashmere’): ‘’Urođenici su visokog robusnog oblika tijela, sa muškim izrazom lica – žene su oble i pristale, sa kukastim nosom i izrazom lica, nalik Jevrejima.’’

Abdali-Dvadeset četiri plemena...95,123Abu Raihan...58Afghan-Izgleda da je hibru porijekla,znači ‚hrabar’...67-jevrejskog su porijekla…99-potomci su Bani Israila...94-Vlastito mišljenje ovog naroda jeda su jevrejskog porijekla...99Afghanistan-Isa (Isus) je došao u...67-Razlog zašto je Isa (Isus)odabrao Afganistan, put zaKašmir...67,68Afghanci-Izgled lica sličan jevrejskom...92-Jesu Israilćani kaoKašmirci...68-Jesu stvarnoBani Israel...101-Jesu potomci desetizgubljenih plemena...94-Vjerovali u Isaa...50-Najraniji muslimani među...91-Imaju predanje da su oni desetizgubljenih plemenaIsraela...92-Iznenađujuća sličnost Jevrejima uizrazu lica...99Ahl-e-Hadis-Knjige o neminovnoj pojavikrvožednog Mehdija...7-Dvostruki život pod Britanskomvladom...6

Ahmad a.s., hazreti MirzaGhulam-Prihvatanje molitve...30,31-Slamanje krsta ...83-Božije objave...11,30,31-Ljubav za Isaa...42-Protiv njega sve glavne religije...30-Obećani Mesija i Mehdi...11, 13,36- Predskazanje o Leh Ramu...30-Svrha pisanja ove knjige...1-Sličnosti sa Isaom (Isusom)Kristom...29,30-Poslan od Boga da upućujeNjemu...11-Vizije o...34Alai Kohistan-Njihov narod, zovu sebe BeniIzrail...90Aleksandar Veliki...100Allah Svemogući-Božija mudrost u davanjuviše od jednog imena nekome...69-Kao oblik svake kugle koju je Onstvorio, Njegovo Vlastito Biće jeJedno...11-Dopušta tamu, ali voliJedinstvo...63-Vrednuje ljudski život više od svihdrugih životinja...2-Potpora Časnom Poslaniku(s.a.v.s.)...8Amristar...30Avicena...vidi Bu Ali-SinaBabilon...100Bagva Meteja

INDEX

130

-Predskazanja, ispunje. u Isau.79,80Barahije (Barachias)...32Barnabas, Evanđelje o-Poriče Isaovu smrt na križu....19-Historijska vrijednost .......19Benares...74-Moguće da je Isa bio u...67Ben Džamin (Bin Benjamin (BinYamin)-Može biti da su Afgancipotomci...92Bernier (Dr.)-Tvrdi da odjeća, izraz i običajiKašmiraca dokazuju njihovo israilskoporijeklo...90-O Kašmircima, da su u stvarnostiJevreji...15Bilaad-i-Šam (Shaam)(Sirija itd.)-Označava ’zemlju’ u predskazanju odrugom dolasku...38Bokhtnasser...vidiNebuchadnezzarBu Ali-Sina...58,59Buda-Vjerovanja ...86,87-Neistinite priče pripisane..85-O prirodi Pakla...87,88-Parabole o...75,76,77-Faze života...87,88-Predskazanje o Mesiji...77, 79, 80-Sličnost Isau...69, 70, 71, 72, 73,74, 75, 76,77,85,86Budizam-Mnogi detalji umetnutinakon Isaove posjeteIndiji poslije raspeća...73,74

Budistički zapisi-Svjedočenja o Isaovimputovanjima...69,70Cezar-Pilatov strah od...26Clark, dr. Martin-Lažna optužba protiv ObećanogMesije za pokušaj ubistva...30Časni Kur’an-Krvoproliće apsolutno protivučenja...7-Ne odobrava preobraćanjesilom...9,10-O Isau - kako je bio spašen sakriža...48-Predskazanje da će Bog osloboditiIsaa od lažnih optužbi...51Četrnaesto stoljeće-Ima svojstvene odlikevjerskog razdora...27Čuda i djela Isaa-Ogromna preuveličavanja o...19Davud...94Daglas, kap. W...31Džihad-Pogrešan koncept...2,6, 7, 30-Istinski islamski koncept...3Džingis Kan...95-Osvajanje Afganistana od...90Ebu-Bekir-Afganci u Arabiji u tokuhalifata...123Elijah-Drugi dolazak Isaa kao...36Emaus...43-Učenici su proveli noć saIsaom u...24

131

INDEX

Enoch...vidi poslanik IdrizEufrat...66, 92Evanđelisti-Njihovo preuveličavanje..44Evanđelja-Iskazi dati o Isau koje bogobojaznaosoba ne zavređuje...45-Tvrdnje Isaa u...18-Jasno pokazuju da Isa nije umro nakrižu...43-Podijeljena u dva dijela...18-Svjedočenje Isaa...20, 21-Preuveličavanja u...44-Nevjerodostojni zapisi u..44,45-Umetanje u.....47-Mateja 12, stih 40, ne potvrđujeuzdizanje Isaa...14-Moralna učenja slična budizmu...74-Priča o izlaženju svetaca iz grobovanema historijskih temelja...39-Dvije vrste predskazanja o drugomdolasku u...36-Korištenje metafora u...19-Riječi koje sugerišu smrt Isaa nakrižu greškom evanđelista...18Faaraabi, Abu-Nasr...58Galileja...43, 46, 47, 56-Isa je sreo učenike u svomsmrtnom, fizičkom tijelu na...24-Isa je bio viđen na putu za...20-Putovanje Isaa do...18Ghor...90, 91, 92, 93, 97, 98Gilgit...52-Dokaz da ga je Isa posjetio...70Golgota...61Grci...56, 59, 60, 61,66Gurdaspur...30

Hadisi-O Isau kako je bio spašen sakriža...53,54Halid (Khalid) bin Walid...91,92,94, 95,97H. W. Bellews C.S.I-Dokazivanja da su Afganci došli izSirije...89Hams-Dokaz da ga je Isa posjetio...70Hazara oblast-Pleme u njoj, koje tvrdi da pripadakući Izraela...90Herat...91, 93, 94Herod...50Herodotus...100Hibru...52, 85, 94Historijski zapisi-Svjedočenje da je dolazak Isaa uPendžab bio neophodan...89Hunain bin Is’haq...58Indija...59, 95, 101-Afganci i Kašmirci Indije su BaniIsrail...102-Isaovo putovanje u...67, 68, 70, 72,73, 75, 101,102-Jevrejska plemena smještenau...15, 94, 95, 98, 101,102IranJevrejska plemena smještenau...92Isa Khel-Mogući potomci Isaa...68Isa (Isus Krist), Mesija a.s.-Iznošenja u Evanđeljimakoja bogobojazna osoba nezavređuje...45

132

INDEX

-Optužbe podignute protiv...51-Islamskom historijom u potpunostidokazano da je bio putnik...69-Kršćansko vjerovanje o drugomdolasku...3-Kršćansko načelo nedoličnonjegovim tvrdnjama i duhovnojvisini...17-Okrutno je i nepošteno zvati gaprokletim...16-Nije umro na križu...12,43-Božiji plan da spasi...21, 49-Omalovažavanje položaja...37-Spašavanje sa križa nije manjenego čudo...18-Svjedočenje u ovoj knjiziobezvređuje božanstvo o...23-Preuveličavanja o statusu...37-Dato ime Mesija zbog njegovebogobojaznosti...69-Sam je dokazao da nije umro nakrižu...47-Kako je moguće vjerovati da je Isabio proklet?...17-Muslimansko vjerovanje o drugomdolasku...4, 5-Sreo je izgubljena plemena Izraelau Pendžabu...50-Sa sigurnošću mu dato do znanjada neće umrijeti na križu...15-Molitve za spašavanje sa križa nisumogle proći neprihvaćene...28-Predskazanje o sličnosti saposlanikom Junuzom, ispunjeno...15-Opovrgavanje njegovog vraćanjamrtvih u život...41-Sličnost Budi...70, 72,73

-Bilo je određeno da učini putovanjeda bi sreo izgubljena plemena...15-Bio je spašen nečistih posljedicasmrti na križu...16Isaov grob-U Šrinagaru...20Isaov mehlem...vidi Marham-i-IsaIskupljenje-Dokaz u ovoj knjizi stavlja van snage..23-Nerazumno kršćansko vjerovanje o…17Islamski zakon...vidi ŠerijatIstinski Bog...vidi također AllahSvemogući-je iznad trauma rođenja, smrti,bola i patnje...11Izgubljene ovce Izraela-Identitet...89, 94-Misija Isaa...89Jerusalem...33, 35, 44, 56, 66, 93-Uništavanje grada...98Jevreji-Njihov izraz lica sličanAfgancima...92-Gradili su velike grobnice...25-Osudili Isaa kao pobunjenika...26-Nisu ubili Isaa...49, 50-Omalovažavali status Isaa...37-Očekivali su Mesiju u 14.stoljeću...27-Nisu uspjeli nasmrt razapetiIsaa...32-Kašmirci su potomstvom od...15-Ubili neke poslanike...32-Izgubljena plemena...50, 92, 94,99-Pogrešno vjerovali da su ubili

133

INDEX

Isaa...50Josip od Arimateje...25-Brine se o Issau poslije raspeća...27Judas Iscariot-Isa je bio uhapšen i razapet zbogizdaje od...14Jahija (John)-Nije imao vremena da se moli jer jenjegov kraj stigao...31Kabul...90,94-Stanovnici okolo sebe nazivajuIzrailćanima...90Kais (Qais)...91, 93, 101-Afganci priznaju da su onipotomci...68Kalima (Kelimei šehadet)-Simbol presudne pobjede IstinskogBoga...63Kandahar...91Kanz-ul-Ummal-Hadis o Isaovom putovanju...53, 54Kašf-vrsta vizije-Viđen od nekih svetih ljudi nakonraspeća...42Kašmir-Isaovo putovanje u...66, 67, 68, 70,82, 102-Isaov grob u...12, 20, 25, 52-Jevrejska plemena u...15, 90-Sličan Šamu...67-Isaova putanja...66Kašmirci-Stvarno su Bani Israil...102-Sličnost izraza lica sajevrejskim...99Kina-Jevrejska plemena naseljena

u...91,92Koh Sulaiman...95Kralj Saul-Afganci prate svoje porodičnostablo do...93Kralj Shalmanaster...66Križ-Zaklinjanje Isaa na...29-Nije bio kao današnja vješala...21Kršćani-Nisu uzeli u obzir značenjeprokletstva kad su izmislili ovovjerovanje...15-Najveća simpatija prema...11Krvožedni Mehdi-Apsurd je iščekivati pojavu...10-Šteta napravljena vjerovanjem u...2-Popularno muslimansko vjerovanjeo...4, 5Kureiš (Quraish)...91La’nat-Značenja...16Latinski...59Lekh Ram-Predskazanje Obećanog Mesije...30Lhasa-Ime hibru porijekla...52-Dokazano da ga je posjetio Isa...70Lisaan-ul-Arab-Isa je nazvan Mesija zato što jeputovao...68Magdalena/Magdaliyana...85Makran-Jevrejska plemena smještenau...95Marham-i-Isa...55, 56, 58,59-Lista knjiga koje sadrže

134

INDEX

spominjanje...56,57,58Maulvis...vidi Muslimanski svećeniciMehdi-Koncept krvožednog, protiv ČasnogKur’ana, vjerodostojnih hadisa iprakse Časnog Poslanika s.a.v.s....7-Nije smatran da ide na zabavuubijanja...84Meka...29Media...66, 90Medicinske knjige-Svjedočanstva o Isaovomspašavanju u...55Meleki (anđeli)-Pojavljivanje Pilatovoj ženi...22Meri (Mary) Magdalene-Obavijestila je učenike da je Isa bioživ...23Mesija-Predskazanje Biblije o dolasku...38Mesija Buda-Očekivan od budista...73Metteya-Budističko vjerovanje o ulozi...78-Na pali jeziku znači isto kaoMashiha na hibru...77-Nesumnjivo znači Mesija...79MolitvaPrimanje...28,29,30,31Muhammed, Časni Poslanik s.a.v.s.-Afganske poglavice odajupočast...97-Nasrtaji na njegov život...7-Oprostio svojim neprijateljima...8-Besprimjerna lojalnost inepokolebljivost njegovihdrugova...10

-Nikada nije upotrijebio silu da širiislam...8-Predskazanje o Afgancima...91-Predskazanje o ObećanomMesiji...62,83-Sličnost Musau...28-Objavio je istinu o Isau...52, 53-Stradanja u Meki...7-Zavjera ubistva...29Multan-Jevrejska plemena smještenau...95Muslimanski svećenici-Propadanje po moralnoj osnovi...7-Strašno se varaju u interpretacijiovog predskazanja Časnog Poslanikas.a.v.s...83-Sličnost muslimanskih svećenika sajevrejskim...28Muslimani-Moralno stanje pod uticajemvjerovanja o životu Isaa...1-Treba da rasprše lažne nade okrvožednom Mehdiju...12-Razlozi za moralno propadanje...2Nadir Shah...94Nanak, Guru-Priča o vraćanju mrtvog slona uživot...42Nasibain.....67-Stizanje Isaa u...64-Lokacija.....66Nebuchadnezzar(Bokhtanasser)...90,92,93,9597,98,100Nepal-Blagoslovljene stope Isaa na

135

INDEX

brdovitom tlu...82-Isa je možda bio u...67Novi Zavjet...vidi također Evanđelja-Svjedočenja da Isa nije bio prokletniti je za tri dana otišao na nebo...17Obećani Mesija...vidi Ahmad a.s.,hazreti Mirza GhulamOkrugao (sferični-loptasti) oblik-Označava Jedinstvo i JedinstvenostStvaraoca...11Pathaan-Titula data Kaisu od ČasnogPoslanika s.a.v.s...91Palestina...82Pali (jezik)...50Parabole-Isaov metod moralnih učenja...74-Budine...75-Sudac koji se nije bojao ni Boga ničovjeka...29Paul...34Pašto...100, 101Pendžab...30, 67, 68, 70-Kovani novac koji nosi Isaovo ime ilik otkriveni u...50-Počašćen Isaovim prisustvom...50-Isa je došao u...67-Isa je sreo deset izgubljenihplemena Izraela u...50-Razlog zbog kojeg je Isa putovaotamo je bio neophodan.....89Perzija...67,90,93Pešavar-Nadir Shahu je bila poklonjenaBiblija od poglavice Yoosoofzyeu...94Pilat...26,44,47,50-Nije želio da Isa propati

raspeće....26-San njegove žene...22,26, 49-Svjedodžba njegovim riječima...24-Poslužio se izgovorom da oslobodiIsaa...26Popis lijekova (Pharmacopoeias)-Na nekoliko jezika zabilježenmehlem Isaa...55Poslanik Ezra a.s.-Spasio se od...92Poslanik Hosea a.s....93Poslanik Idriz a.s. (Enoch)...90Poslanik Junuz a.s.-Sličnost sa Isaom...14-Istina o znaku...14,15Poslanik Musa a.s....27,29Poslanik Sulejman a.s.-Slične epizode u budizmu ikršćanstvu...86Poslanik Zekerija (Zacharia) a.s....32Preobraćanje-Silom nije dopušteno u islamu...10Reinkarnacija duša-Postoje, po Budi, tri vrste...86Prinuda-Ne može biti odobrena zapreobraćanje...5Prisiljavanje-Po islamu nije dopušteno uvjerskim stvarima...7,9Putujući poslanik-Zašto je Isa nazvan...53, 68, 69Qaanun od Bu Ali-Sina...56,58,60,61Rabbi bin Yamin-Izgubljenih plemena...92Rahula...85Rahulta...84,85Rajput...101

136

INDEX

Ratovi u islamu-Postoje tri vrste...10Rauzat-us-Safaa...64, 66-Historijski prikaz Isaovogputovanja...64Ruhullah...85Saul (Talut/Thalut)...93,94,97Sindh-Jevrejska plemena naseljenau...95Sir Monier Williams-O Budi....71Siraaj-ul-Muluk-Opisuje Isaa kao poglavicuputnika...68Skripte-Uzvišeni znakovi stvarnog kriterijaza prosuđivanje i ustanovljavanjeistinskog Božijeg izaslanika...11Spasilac-Buda je također sebe zvao…86Sirija...66,90,97Srinagar...12, 20, 25, 52-Isaovo grob u….52Stvaranje-Budističko iznošenje isto kao onodato u Tevratu...86,87Sulejman (Solomon)...94Svemogući Bog...vidi AllahSvemogućiŠam (Shaam/Sham) (Sirija)...97-Kašmir liči...67Šabnisi dinastija...90Šalika (Shalikha)-Smisao termina...59,60Šalmanazer (Shalmaneser) - kraljAssura-Zarobio i natjerao deset jevrejskih

plemena da napusteAssur...15Šerijat (Shariah)-Vrsta džihada odobrenog u...3T’atirul-Anaam-O interpretaciji izlaženja mrtvih izgrobova...43Talut (Thalut/Saul)...93,94,97Tartari...79,92Tevhid (Tauhid)-Koncept orobljen pogrešnimshvatanjem Isaovog života...1-Bog uvijek pomaže....63Thabit bin Qurrah...58Tibet...15,79,81-Blagoslovljeni tragovi stopa Isaa nabrdovitom tlu...82-Jevrejska plemena naseljenau....92-Dokazano da je bio posjećen odIsaa...70-Učenja i obredni običaji budizma,slični kršćanstvu...85Turska imperija...66Ulema...vidi muslimanski svećeniciUzdizanje Isaa-Muslimanske i kršćanske teorijeo…3,4,61-Ne postoji svjedočenje očevicao...44-Opovrgavanje...20, 102Uzvišeni znakovi-Podrška Obećanom Mesiji..11 Vehabije-Vjerovanje o krvožednom Mehdijui Mesiji...5Vizije-Njihova priroda...34

137

INDEX

Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:

Filozofija učenja islama • Pobjeda Islama • Naše učenje • Oporuka • Prirodna smrt hazreti Isa a.s. • Osnovne i bitne informacije o Ahmadija muslimanskom džematu • Istina o Ahmadijama i njihovom svetom osnivaču • Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci • Ahmad i Sara • Ahmad i Sara idu u džamiju • Molba za našu braću i sestre • Zašto sam postao Ahmadi • Poruka mira • Ahmadija muslimanski džema’at - kratak uvod • Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija i njihovog osnivača • Odabrani ajeti iz Časnog Kur’ana • Odabrani hadisi Časnog Poslanika Islama • Odabrani tekstovi Časnog Mesije • Hazreti Ahmad - Obećani Mesija • Halifat u Ahmadijatu • Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Letke na različite teme: Isa, a.s.; Islam; Ahmadija džema’at; Obećani Mesija itd.

Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na slijedećim adresama:

Bosna i Hercegovina:Mesdžid Baitul - IslamTuzlanska 1b71000 SarajevoTel. 00-387-33-612612Web: www.ahmadija.baE-mail: [email protected]

Belgija:Brusselstraat 31700 Sint-Ulriks-Kapelle(Dilbeek), BrusselsTel. 00-32-2-4666856Holandija:De MoskeeOostduinlaan 792596 JJ, Den HaagTel. 00-31-703-242881Kanada:Baitul - Islam10610 Jane StreetMaple, OntarioL6A 3A 2

Švedska:Nasir MoskeTolvskillings Gatan 1414-82 GotenborgeTel. 00-46-31-414044Švicarska:Mahmud MoscheeForchstrasse 3238003 ZurichTel. 00-411-3815570Njemačka:Genfer Strasse 1160437 Frankfurt am MainTel. 00-49-69-50688600Fax. 00-49-69-50688666Norveška:Ahmadiyya Muslim MissionFrogner VN 530266 Oslo 2Tel. 00-472-244718Velika Britanija:The London Mosque16 Gressenhall RoadLondon SW 18 5QLTel. 00-44-20-8870-8517

isus u indiji

Documents