jce-63-2011-0sedam antiČkih svjetskih Čuda4-06

7/22/2019 JCE-63-2011-0SEDAM ANTIKIH SVJETSKIH UDA4-06

1/12

GRAEVINAR 63 (2011) 4 377

SEDAM ANTIKIH SVJETSKIH UDA

Uvod

Od antike je do dananjih dana na-slijeena praksa da se veliki gradi-teljski pothvati svrstavaju u posebnagraditeljska uda, obino grupirana iobiljeena brojem sedam. U posljed-nje se vrijeme pokuavaju pronai iostala svjetska uda, posebno onanastala nakon antike. tovie uobi-ajilo se da i pojedine zemlje birajuvlastita "svjetska uda", a ima i po-kuaja da se i prirodni fenomeni ikrajolici uguraju meu "sedam svjet-skih prirodnih uda".

Zahvaljujui Wikipediji, jednom odnajuzbudljivijih i najzanimljivijihikad poduzetih enciklopedijskih

pothvata, pokuat emo u nekolikonastavaka prikazati sva raznovrsnagraditeljska uda ukljuena u neobi-no popularan broj sedam.

Inae Wikipedija(wiki + enciklope-

dija, a wiki wikina havajskom jezikuznai brzo) viejezina je Internetskaenciklopedija slobodnog sadraja.Piu je brojni volonteri, pa veinulanaka moe mijenjati praktikisvatko. Pokrenuta 15. sijenja 2001.kao dodatak strunoj i sada ugaslojNupediji, a njome sada upravlja ne-profitna zaklada zvana Wikimedija.Wikipedija ima vie od 13 milijunalanaka na gotovo 250 jezika, odega 3 milijuna na engleskom jeziku

i vie od 93 tisue na hrvatskom(podaci su vjerojatno i zastarjeli jer

se radi o velikom porastu), a valjaistaknuti da ima i lanaka i na ugas-lim ili nepostojeim jezicima poputlatinskog, esperanta, simple englisha,srpskohrvatskog i sl. Osim na engle-skom najbogatija su Wikipedijinaizdanja s priblino milijun lanakana njemakome, francuskome, tali-

janskome, poljskome, kineskome,japanskome, panjolskome i portu-

galskom jeziku. Popularnost Wiki-pedijesvakodnevno raste, a urednicipokuavaju odrati odreenu razinu"neutralnosti" pri saimanju stajali-ta. Od njih se ujedno trai da izbje-gavaju iskljuivost u odreivanjutonosti podataka.

Suosniva Wikipedije Jimmy Walestvrdi da se pokuava stvoriti vieje-zina slobodna enciklopedija najviemogue kvalitete koja e biti na ma-terinskome jeziku dostupna svakom

pojedincu na svijetu. Ipak ima i mno-go nesuglasica posebno vezanih uz

pouzdanost i tonost podataka. Naj-ee se navodi povremeni vandali-zam, nedosljednost, neravnomjernakvaliteta, nepotkrijepljenost stavova,

pristranost i sl. Neki tvrde da Wiki-

pedijane moe uope biti "enciklo-pedija" jer nije pouzdana i mjero-davna zbog otvorene ureivake

politike.

Ipak sloboda pristupa, esta aurira-nja, raznolikost i detaljnost te osobi-to brojne viejezine inaice, pret-vorile su Wikipedijuu rado upotreb-ljavan izvor informacija. Valja sva-kako istaknuti i kvalitetne te svimadostupne slike i ilustracije (koje se

mogu i tiskati), ali i mogunost dase svaki podatak moe provjeriti nastranim jezicima. ak i oni koji nevladaju stranim jezicima mogu od-reeni lanak pogledati u vie inai-ca. U naem je sluaju, ako se ne

poslue internetskim prevoditeljem,

to mogue u

initi i na bosanskome,srpskome, srpskohrvatskome odnos-

no hrvatskosrpskome, ali i na dru-gim bliskim jezicima kao to je slo-venski, makedonski, eki, slovaki,

poljski i sl.

Dakle, zahvaljujui Wikipedijii nje-zinim slobodnim podacima i slika-ma pokuat emo prikazati raznovr-sna "svjetska uda" od antikih vre-mena do dananji dana. Usto sa za-dovoljstvom istiemo podatak da

hrvatska redakcija Wikipedije estorabi lanke iz Graevinarakao pou-zdan izvor raznovrsnih podataka iz

podruja graditeljstva.

Openito o antikim svjetskim

udima

ini se da je prvi popis svjetskih u-da sastavljen izmeu 150. i 120. pr.Kr., a autor mu je bio grki pjesnikAntipatros iz Sidona u dananjem

Iz povijesti graditeljstva

SEVEN WONDERS OF THE ANCIENT WORLD

An account of all seven wonders of classical antiquity is presented thanks to

Wikipedia, the Internet-based encyclopaedia. These wonders are in fact huge

constructions and sculptures located in the Mediterranean rim, that were selected

and described by Greek authors and historians in the 3rd century BC. It can be

seen that the architectural wonders selected by them are structures that were still

existent at that time. Today, this is no longer the case as we are now able to

admire only the oldest and the greatest of these wonders - the Great Pyramid of

Giza near Cairo in the present day Egypt. All other "wonders of the world" were

destroyed a long time ago, and the exact location of some of them is still not

known. The interest for the architectural wonders of the antiquity resurged in

Europe at the time of revived interest in Hellenistic heritage, although the first

descriptions and reconstructions were not very accurate, and often abounded inunbelievable and fantastic details. More accurate descriptions and

reconstructions of these long-gone constructions and sculptures have surfaced

only after thorough archaeological explorations.


2/12


378 GRAEVINAR 63 (2011) 4

Libanonu, inae starom fenikomgradu pokraj Tira. Antipatros je bioautor kratkih elegija, a napisao je iepitaf za slavnu pjesnikinju Sapfo.Ciceron ga je opisao kao dobrog au-tora epigrama, ali ponekad sklonogimitaciji. Autorstvo popisa svjetskihuda pripisuje mu se prema sauva-noj pjesmi, ali se kao autori navode

jo i Herodot, Filon iz Bizanta, Stra-bon i Diodor sa Sicilije.

Nije poznato to je Antipatrosa iliostale pjesnike i povjesniare naveloda izrade popis. ak se i ne zna je liAntipatros uope poznavao te grae-vine i skulpture. Sve su znamenitosti

bile odabrane prema grkim stajali-tima, ali su samo dvije bile u dana-njoj Grkoj Fidijin Zeus i Kolos sRodosa. Dva su graditeljska djelatakoer bila u ondanjim grkim

podrujima u Maloj Aziji (dananjojTurskoj) Artemidin hram u Efezu i

mauzolej u Halikarnasu. U Gizi po-kraj Kaira u Egiptu bila je Velika

piramida, a visei vrtovi u staromBabilonu u dananjem Iraku.

Zbunjuje meutim da je Antipatrosizostavio atensku Akropolu, a nekedruge graevine, poput Babilonskogtornja, nije ni mogao zabiljeiti jersu ve bile sruene. Oito pjesniksuvremenicima nije nudio ruevine,vesamo aktualne znamenitosti. To

to je samo sedam svjetskih uda, ane sedamnaest ili dvadesetetiri, sa-svim je sigurno uvjetovano simboli-nim znaenjem brojke sedam. Posli-

je se kao "osmo svjetsko udo " na-vodilo mnogo znaajnih graevinairom svijeta.

Prve su rekonstrukcije antikih svjet-skih uda, prepune fantastinih deta-lja, nastale u doba kada se Europa

poela prisjeati klasike. Tome susvoj doprinos dali nizozemski slikarMarten de Vos (1532.-1603.) i onda-nji slavni njemaki isusovac Athana-sius Kircher (1601.-1980.) iz Geise

blizu Fulde u pokrajini Hessen, autoretrdesetak djela iz orijentalistike,geologije i medicine. Neto je poslijeJohann Bernhard Fischer von Erlach(1656.-1723.), proslavljeni njemakigraditelj i kipar, ta fantastina zda-nja pribliio stvarnosti, ali su pravasvjedoanstva uslijedila tek kada su

poela arheoloka istraivanja.

Sve u svemu, sedam priznatih anti-kih svjetskih uda jesu:

1. Keopsova piramida u Gizi(oko 2550. pr. Kr.)

2. Semiramidini visei vrtovi(Babilon, oko 600. pr. Kr.)

3. Zeusov kip u Olimpiji(oko 440. pr. Kr.)

4. Artemidin hram u Efezu(oko 550 pr. Kr.)

5. Mauzolej u Halikarnasu(oko 350 pr. Kr.)

6.

Kolos s otoka Rodosa(oko 280 pr. Kr.)

7. Aleksandrijski svjetionik naotoku Faru pred Aleksandrijom(oko 280 pr. Kr.).

Danas je u cijelosti sauvana samoKeopsova piramida. O ostalih su seuda navodila sljedea graditeljskaostvarenja: Eiffelov toranj (Pariz),Kip slobode (New York), most Gol-den Gate (San Francisco), Kineskizid, Aja Sofija (Istanbul), Angkor

Wat (Kamboda), Tad Mahal (In-dija), Klnska katedrala, Atomium(Bruxelles), Escorial (panjolska),Alhambra (Granada), Stolna crkva(Milano), crkva Sv. Petra (Vatikan),Slavoluk pobjede (Pariz), dvoracVersailles (Francuska), Ronchamp(Le Corbusier, Francuska), Stone-henge (Velika Britanija), Kremlj(Moskva), Baalbek (izmeu Liba-nona i Antilibanona), damija Oma-

jada (Libanon), hram Nikko (Japan),

Daibutsu (Japan), hram Borobudur(Java), Sueski kanal, Abu Simbel(Egipat), Mount Rushmore (SAD),Cape Kennedy (SAD), Chichen Itza(Yucatan) i Machu Picchu (Ande).Valja rei da je 2007. izabrano se-dam novih svjetskih uda, to e nak-nadno biti posebno opisano.

Keopsova piramida u Gizi

Keopsova piramida u Gizi, koja sejo naziva Kufuova ili Velika pira-

mida, grobnica je faraona Kufua ko-jega su Grci nazivali Keops. To jeujedno najstarija i najvea piramidau Gizi (sauvane su jo Kefrenova iMikerinova), ali i najstarije svjetskoudo. O toj smo piramidi u prolosti

povremeno pisali, a iscrpno je prika-zana u Graevnom godinjaku 98.

Keops je bio 2. faraon 4. dinastije, avladao je od 2589. do 2566. pr. Kr.Puno mu je ime bilo Hnum-Kufu

Prikaz jugoistonog Sredozemlja s poloajima Sedam antikih uda


3/12


GRAEVINAR 63 (2011) 4 379

("Hnum me titi"). Bio je sin fara-ona Snofrua i kraljice Heteferes I. teunuk Hunija, a za razliku od njih os-tao je zapamen kao okrutan vladar itiranin. Osim to je gradio piramidu,

vodio je i ratne pohode na Sinaj, Nu-biju i Libiju. Za gradnju svoje grob-nice pokrenuo je cijeli Egipat, ak je

bio zatvorio i hramove. Ipak valjaistaknuti da je Keops opskrbio rad-nike na piramidi odjeom, hranom i

pivom. Sahranjen je u piramidi na-kon smrti, ali je njegova mumijanestala i najvjerojatnije je unitena

jer su mu se prikazi unitavali dugonakon smrti. Prije se vjerovalo damu je jedini sauvani prikaz malenafigurica, ali se ini da Velika sfinga

u Gizi, djelo njegova sina Dedefre,prikazuje Keopsa kao boga.

Tlocrt svih piramida i ostalih sadraja u Gizi

Najpoznatiji je upravo po Velikojpiramidi koja slavi njegovu mo ibesmrtnost. Za Egipane je to bilaplanina koja e faraonu posluiti dase popne na nebo kao sin boga Ra.

Piramidu je izgradio graditelj Hemi-unu, faraonov neak, o kojem se malo

zna. Za svoj je rad bio nagraen bo-gatstvom i ugledom, a ini se da jebio u cijelosti posveen svom radujer se nikada nije oenio i nije imaoni djece, a to je bilo vrlo neobino irijetko u ondanjem Egiptu.

Pretpostavlja se da je gotovo 100.000ljudi gradilo piramidu punih 20 go-dina. Svaki je kamen visok 2 m, aduine su bile i do 5 m. Blokovi vap-nenca, bazalta i granita za gradnju

piramide vadili su se u kamenolomuna lijevoj obali Nila i dopremali am-cima niz rijeku. To su se radovi obav-ljali samo u proljee, u vrijeme kadase Nil izlijevao pa se zemlja nije mog-la obraivati, ali je zato trebalo 20godina i gotovo pola milijuna plovidbiza dopremu potrebnoga kamena. Na-kon to su se kameni blokovi iskrca-vali s amaca, grupa ljudi vukli bi ihna saonicama (Egipani tada jo ni-

su poznavali kota) iako su teili ido 2 do 4 tone. Potom bi blokoveodloili, a druga ih je grupa radnikaizvlaila do gradilita piramide.

Kada je izgraena, piramida je bilavisoka 145,75 m, ali se s vremenomsmanjila pa je sad visoka 138,75 m iobuhvaa povrinu od 5,3 hektara, ateka je 6,25 milijuna tona. Sastojiod gotovo 2,3 milijuna kamenih blo-kova. Povrina piramide bila je prek-rivena glatkim i gotovo neprimjetnimvapnencem. Ulaz je bio na sjevernoj

strani, a u unutranjosti su piramidetri prostorije povezane mnogobroj-nim hodnicima. U sreditu je pira-mide kraljeva odaja, u kojoj je biosarkofag od crvenoga granita s fara-onovom mumijom.

Ulaz u Keopsevu piramidu

Stranice su u odnosu na osnovicu

pod kutom od 51 stupnja i 51 minu-tu, a svaka je stranica paljivo ori-jentirana prema stranama svijeta.Horizontalni je presjek graevine usvakom dijelu kvadratan, a duinastranica baze jest 229 m. Dunosnicikoji su sluili Keopsa svoje su grob-nice podigli u blizini piramide. Tosu tzv. mastabe, pravokutne graevi-ne od nepeenih opeka s ravnim kro-vom i zakoenim zidovima, standar-dni grob ranog Egipta (u pred-

Pogled na Keopsevu ili Veliku piramidu

Popreni presjek kroz Keopsevu piramidu


4/12


380 GRAEVINAR 63 (2011) 4

dinastikom i ranom dinastikomrazdoblju) u koji su se pokapali ilanovi kraljevske obitelji.

U jami pokraj Keopsove piramide1954. pronaena je netaknuta laa

duga priblino 48 m i iroka 5 mkoja je nakon 16 godina rada ponov-no sloena i izloena u suvremenojzgradi nedaleko nalazita.

Piramide u Gizi u Egiptu pripadajunajpoznatijim i najstarijim graevi-nama ovjeanstva. Smjetene su nazapadnom rubu doline Nila, 8 km

jugozapadno od Gize, a od sreditaKaira udaljene petnaestak kilome-tara. Nalaze se u tzv. Ulici piramida(Sharia al-Ahram).

Semiramidini visei vrtovi

Visei babilonski vrtovi bili su jednood sedam svjetskih uda, a navodno ih

je oko 600. pr. Kr. izgradio Nabuko-donosor II. (630.-561. pr. Kr.), naj-vei vladar Novobabilonskog Carst-va. Karijeru je zapoeo kao vojniasnik, a na prijestolje je doao 605.

pr. Kr. nakon smrti oca Nabopolasa-ra. Ratovao je s Egiptom i pokrenuo

pohod na Judeju te osvojio Jeruza-lem i otjerao idove u egzil. Poznatje i po Semiramidinim viseim vrto-vima u Babilonu koje je prema legen-di izgradio za enu Amitis da jojumanji enju za planinama i zeleni-

lom svoje domovine Medije (Iran).Zvali su ga i Nabukodonosor Velikiiako je poslije bio omraen meukranima i idovima zbog babilon-skog ropstva. U 20. st. kao heroja

slavili su ga arapski odnosno irakinacionalisti.

Prema drugoj teoriji vrtovi su izgra-eni za pomalo mitoloku asirskukraljicu Sammu-Ramat (grki Semi-ramida), majku asirskog kralja Adad-

Nirari III. (810.-783. pr. Kr.). Semi-ramida je bila znana i kao amiram,a za njezino su postojanje i odnose skraljem Ninusom vezane mnoge le-gende koje je izmeu ostalih zabilje-

io Diodorus Sikulus. Mnogi su jepokuali, zasad bezuspjeno, pois-tovjetiti sa stvarnom osobom. Zato islavni babilonski visei vrtovi imajunajvjerojatnije pogrean naziv.

Inae Babilon je bio glavni grad Ba-

bilonskog Carstva u Mezopotamiji,blizu sadanjeg grada Al Hillah ujunom Iraku. Bio je smjeten naobje strane rijeke Eufrat sa strmim

nasipima radi obrane od sezonskihpoplava. Ime potjee od akadske ri-jei Babilu u znaenju "boja vrata",a to je i prijevod sumerskog imenaKadingira. Prvi se put kao dravnosredite spominje na ploici SargonaAkadskog iz 24. st. pr. Kr., a potom

je stagnirao sve do 18. st. pr. Kr. ka-da je pretvoren u glavni grad Hamu-rabijeva carstva. Najslavnije je tre-nutke doivio upravo za Nabukodo-nosora II. koji ga je proslavio veli-

kim i raskonim graevinama, poputItarskih vrata i obnovljenoga Eta-menanskog hrama, a najvjerojatnijei Semiramidinih viseih vrtova. Ba-

bilon je gotovo potpuno naputennakon tajanstvene smrti AleksandraVelikog 323. pr. Kr. i kada su zbognaslijea uslijedila desetljea ratovameu njegovim generalima.

Te su vrtove opirno opisali staro-grki povjesniari Strabon i DiodorJedna od prvih rekonstrukcija Semiramidinih viseih vrtova

Jedan od crtea Semiramidinih viseih vrtova


5/12


GRAEVINAR 63 (2011) 4 381

sa Sicilije, ali je dosad nejasno jesuli bili unutar ili izvan kraljevske pa-

lae. Postoje manji arheoloki doka-zi na mjestu gdje je nekad bio Babi-

lon, no oni su nedovoljni da bi ucijelosti potvrdili postojanje takovelikih i opsenih vrtova. ini se dasu leali na etverokatnoj kuli, a

prema Strabonu svaka im je stranabila duga 4 pletara (stara grka mje-ra za duinu 100 stopa, petina sta-dija ili priblino 30 m). Na svakomsu katu bili vrsti svodovi od crijepakoji su se oslanjali na snane i viso-ke stupove. Platforme su terasa bile

izgraene od masivnih kamenih plo-a razliitih oblika koje su bile pok-rivene jednim slojem trske i potomzalivene asfaltom. Na to je nasutdebeo sloj plodne zemlje koji je biodovoljan da na njemu rastu ak imale ume. Katovi vrtova bili su

povezani stubitem ukraenim ploi-cama ruiaste i bijele boje. Stupovisu bili visoki i do 25 m to je davalodovoljno svjetla za raslinje. Na zali-

jevanju vrtova cijeli je dan radilo

stotinjak robova koji su vukli voduiz Eufrata s pomou sustava poluga icrpki.

Suvremena istraivanja upuuju daje dolo do zbrke meu antikimizvorima i da su visei vrtovi modagraeni u Ninivi (danas dio gradaMosula u Iraku) za slavnoga asirs-kog kralja Senaheriba ili Sanheriba(705.-681. pr. Kr.), poznatog po svo-

jim graditeljskim pothvatima. Bio je

sruio staru i izgradio novu palau(210 x 200 m) s vrtovima i navod-

njavanjem iz prvoga poznatog vodo-voda. ini se da su vrtovi bili postav-ljeni na kosim padinama kako bioponaali prirodni planinski krajolik.Ako je to tono, Semiramidini visei

babilonski vrtovi uope nisu posto-jali, ve je neto tome slino posto-jalo u Ninivi. Ako nita drugo, grad-nja je viseih vrtova u Ninivi znatno

blie vremenu kada je ivjela polu-mitska Semiramida.

Zeusov kip u Olimpiji

Kip vrhovnoga grkog boga Zeusa uOlimpiji bio je postavljen u Zeusovuhramu na zapadnoj obali dananjeGrke, u prefekturi Elidi, 150 kmudaljenoj od Atene. Olimpija je bilaantiko svetite u kojem su se svake

etiri godine odravale Olimpijskeigre i za ijeg je trajanja proglaavan"sveti mir". ak je i stari grki kalen-dar zapoinjao 776. pr. Kr. kada sunajvjerojatnije i odrane prve igre.

Odravale su se tijekom srpnja i ko-lovoza kroz cijelo antiko razdobljesve do 394. kada ih je zabranio rim-ski car Teodozije I. Veliki jer su gasuvie podsjeale na mnogoboakereligije.

Velianstveni hram u Zeusovu astizgraen je u Olimpiji u dorskom stiluoko 450. pr. Kr. prema nacrtima gra-ditelja Libona. No nije bio dovoljnoraskoan i reprezentativan za onda-nju naraslu grku mo, pa je rjeenje

pronaeno u velianstvenom kipuizrada kojega je povjerena atenskomkiparu Fidiji.

Iako se o njegovu ivotu ne zna mno-go, Fidija (oko 500.-438. pr. Kr.) jenesumnjivo bio najslavniji starogr-ki kipar. Njegovo je kiparstvo biloizraz i uzor harmonine ravnotee

boanskog i ljudskog, a ujedno jeuobliilo duh, snagu i strast Periklo-va doba i atenske demokracije. Ma-kar je dao peat razvoju grke umjet-

nosti, njegova su djela poznata samoprema kopijama i replikama te kr-tim vijestima iz antikih izvora (Plu-tarh, Plinije i Pauzanija).

Iako je nadzirao gradnju Partenonana atenskoj Akropoli, zapamen je

Suvremeni prikaz moguega izgleda babilonskih viseih vrtova

Rekonstrukcija graevina u antikoj Olimpiji (u sredini dolje Zeusov hram)


6/12


382 GRAEVINAR 63 (2011) 4

kao majstor dviju golemih skulpturaizraenih u hrizelefantinskoj tehnici(gr. hrysos = zlato, elefas = slonova-a), zapravo drvenim kipovima ob-loenima slonovaom i zlatnim listi-ima. To su Atena Partenos i ZeusOlimpijski. Atena Partenos, zatitni-ca grada Atene, prikazana je kao uz-

viena boica bliska ljudima, a poz-nata je prema opisima i reprodukci-jama te kasnijim grkim i rimskimreplikama. O Zeusu Olimpijskomima jo manje podataka, ali se znada je prikazan kao uzvien i blagotac bogova i ljudi. Prema opisimasjedio je na prijestolju dekoriranomreljefima olimpijskih pobjednika,sfingama i drugim motivima iz gr-kih mitova, a u rukama je drao bo-icu Niku i ezlo u obliku koplja sorlom.

Fidija je Zeusov kip gradio izmeu456.-447. pr. Kr., a pomagali su mui uenici. Tijelo je bilo od izrezba-rena drva i iznutra uplje, a stajalo jena posebnim potpornim gredama.

Na drvene otkrivene dijelove kipalijepila se slonovaa u tankim ploi-cama, a zlato se prikucavalo nakonto bi se ohladilo. Pritom se moralovoditi rauna da svi listii tono

prianjaju kako se avovi ne bi vidjeli

i da bi se dobio dojam cjeline. Ume-tanje dragog ili poludragog kamenja

pojaavalo je sjaj oiju i rasko de-koriranih dijelova. Moe se samozamisliti koliko je sloenoga rada tekiparskog i draguljarskog umijea

bilo potrebno pri izradi te skulpture.Osim toga trebalo ju je paljivo odr-

avati da se spojevi ne bi odvojili,ali i zatiti drvo od truljenja.

Kip je inae bio golemih razmjera,visok 13 m, to je danas visina pro-sjene etverokatnice. Kada je biozavren, jedva je stao u hram. Stra-

bon je zapisao da se kiparu zamjera-lo to nije tono odredio dimenzije

jer je Zeus, iako u sjedeem poloa-ju, glavom gotovo doticao strop. Na-vodno se stjecao dojam da bi se sru-io krov hrama kad bi se bog pomak-

nuo. No Fidija zbog toga nije biokritiziran nego hvaljen. Upravo sudimenzije inile skulpturu velianst-venom, a dojam da kralj bogova moeustati i sruiti hram ushiivala je i

pjesnike i kipare.

Zeusovo je postolje bilo 6,5 m iro-ko i metar visoko, pa su oni koji suo kipu pisali, vjerojatno zbog njego-ve visine, vie opisivali tron negoZeusov lik.

Zeusov je izgled poznat s novca izdoba cara Hadrijana. Odreene pre-dodbe o njegovu izgledu pruaju i

poprsja koja se uvaju u muzejima uDresdenu i Bostonu. Stoga se o iz-

gledu moe govoriti samo premaopisima. Glava je bila ukraena ma-slinovim granicama, a svi su dije-lovi tijela, osim brade i kose koje su

bile od zlata, bili izraeni od slono-vae. I plat koji se sputao s lijevogramena bio je od finoga zlatnog lima.Od zlata su bile i sandale te neke fi-gure na tronu i podloniku.

Od te su zadivljujue skulpture osta-le samo legende. Navodno je Fidija,kada je zavrio i postavio kip na od-

reeno mjesto, uao u hram i podig-nuo glavu prema Zeusu i zapitao:"Jesi li zadovoljan"? Zauo se uda-rac groma i zatresao se mramorni

pod. inilo se da je to bio odgovor:"Da"!

Prialo se da je prikaz kipa bio toli-ko ivotan da su mnogi vjerovali davide samog boga. Grci su ak smat-rali nesretnim ovjeka koji ga nijevidio. Kip je stoljeima bio u hramu,ali je za rimske vladavine bio zapu-ten. Navodno ga je rimski car Kali-gula pokuao ukrasti, ali su njegoviratnici pobjegli kada im se kip nas-

Sadanji ostaci Zeusova hrama u Olimpiji

Mogui izgled Fidijine skulpture Zeusa


7/12


GRAEVINAR 63 (2011) 4 383

mijeio. Tada su se i skele uruile.Poslije su Olimpiju zadesili potresi,odroni i poplave, a hram je oteen iu poaru u 5. st. Potom su navodnodijelovi kipa odneseni u dananjiIstambul gdje su stradali u poaru.

Na mjestu gdje je nekad bio hramdanas su samo ostaci kamenja, temeljai sruenih stupova.

Bile su izraene i kopije te skulptu-re, a velika je kopija bila u graduCireni u Libiji. Meutim nita nijedo danas sauvano pa je ta najzapa-enija grka skulptura ostala samo uuspomenama.

Artemidin hram u Efezu

Hram posveen boici Artemidi na-lazio se u Efezu pedesetak kilome-tara juno od lukoga grada Izmira i

na rubu suvremenoga grada Selukau dananjoj Turskoj. Efez je bio glav-

ni grad rimske provincije Asia i dru-gi po veliini grad tadanjega svije-ta. Valja istaknuti da su Grci pri do-lasku u Aziju preuzimali tamonjekultove, jedino su im mijenjali ime-na. Artemida je u Efezu imala svaobiljeja azijske boginje to se vje-rojatno odrazilo i na veliinu hrama.Inae je Artemida grka boica Mje-seca i Apolonova sestra blizanka.

Budui da je nosila luk i strijele, svremenom je postala i boica zvijerii lova. tovali su je kao zatitnicusvadbe i poroaja, a u mnogim su

joj dijelovima Grke mlade eneprije braka posveivale igrake, lut-ke i uvojke kose. Kako su lov i rat

povezani, u nekim je krajevima sma-trana boginjom rata. Posebno je bila

cijenjena u Sparti, u Efezu je tova-na kao vrhovno boanstvo, a tu jebio i njezin najpoznatiji hram, remek-

djelo grkoga graditeljstva i skulpture.Svetite boice Artemide u Efezu

pripada najstarijim poznatim kultnimmjestima i potjee iz predgrkih vre-mena. Prema nekim grkim povjes-

niarima prvotni se hram pripisivaomitskim Amazonkama, vjerojatno i

stoga to su poput Artemide dobrobaratale orujem.

Suvremena arheologija ne moe pot-vrditi te podatke, ali su britanski ar-heolozi u istraivanjima prije I. svjet-skog rata potvrdila tri uzastopna hra-ma na istome mjestu i prema kera-mici ustanovili da se radi o kultnommjestu jo iz bronanog doba.

Najstariji je hram vjerojatno graenu 8. st. pr. Kr. i bio je okruen redomstupova. Bio je to najstariji hramtoga tipa u Maloj Aziji, a modanajstariji grki hram s kolonadamauope.

Prvi je hram uniten u velikoj popla-vi tijekom 7. st. kada su na ruevinenanesene velike naplavine pijeska igline u kojima su pronaeni razno-vrsni ostaci, meu kojima i dijelovi

prvoga drvenoga kipa boice Arte-

mide ili neke druge boginje koja jojje prethodila. Nisu meutim do krajautvrene dimenzije prvotnoga hrama.

Ostaci Fidijine klesarske radionice

Jedna od prvih rekonstrukcija Artemidina hrama u Efezu


8/12


384 GRAEVINAR 63 (2011) 4

Drugi se Artemidin hram u Efezupoeo graditi 550. pr. Kr. pod pok-roviteljstvom lidijskoj kralja Kreza,slavnog po svom bogatstvu, ali i potome to je bogatim darovima obda-rio Apolonov hram u Delfima. Hram

je gradio poznati kretski graditeljChersiphron, a naslijedio ga je njegov

sin Metagenes. Prema nekim izvori-ma gradio se ak 120 godina, a mo-varno se tlo ojaavalo drvenim ug-ljenom. Plinije stariji, vjerojatnonesvjestan prijanjeg hrama, pie da

je movarno podruje izabrano zbogvee sigurnosti od estih potresa.

Taj jonski hram, i navodno prvi gr-ki hram izgraen od mramora, bio jedug 377 m, a irok 180 m i okruendvostrukom kolonadom stupova vi-sokih 40 m koji su formirali poseban

prolaz prema svetitu. ak je 36 stu-pova bilo ukraeno reljefima, a kult-ni kip boice Artemide bio je izra-en od drva vinove loze i obloenzlatom i srebrom. Tvrdilo se da ga jeizradio atenski kipar Endoios. Krov

je bio od cedrovine, a hram je bioukraen brojnim bronanim kipovi-ma najpoznatijih grkih kipara: Fidi-

je, Polikleta, Kresilasa i Fradmona.ini se da je Fidija za taj hram izra-dio veliki kip Amazonke.

Hram je bio vano religijsko sredi-te, ali je vjerojatno sluio i kao tr-nica. Godinama su ga posjeivalitrgovci, turisti, umjetnici i kraljevikoji su odavali svoju poast boginji idavali joj brojne poklone ili prilagali

dio ostvarene zarade. U arheolokimsu istraivanjima otkriveni darovikoje su hodoasnici donosili iz Per-zije i Indije, poput zlatnih naunica,narukvice i ogrlice te malih kipova

Artemide izvedenih od zlata i slono-vae te druge dragocjenosti.

Taj je golemi hram bio posebno poz-nat i cijenjen zbog svoje veliine iraskoi. Iako je u starijim prikazima

ponekad izgledao kao da ima viegalerija i da mu se krov s visinomsuuje, ini se da je ipak imao formuklasinoga pravokutnoga grkoghrama s ukraenim zabatom.

Hram je 356. pr. Kr. zapalio svimaznani Herostrat, vjerojatno nedugonakon njegova zavretka. Herostrat

je bio ovjek nepoznata podrijetla, aveliki je Artemidin hram u Efezuzapalio samo zato da bude slavan izapamen u povijesti spominju idanas. U tome je nesumnjivo uspio

jer ga, za razliku od mnogih suvre-menika. Efeani su bili zabranilispominjanje njegova imena i to suantiki pisci i povjesniari dugo po-tovali. Hram je navodno bio zapaljenu istoj noi u kojoj se rodio Aleksan-

dar Veliki, a ta e injenica potombitno utjecati na njegovu obnovu.

Trei se obnovljeni hram poeo gra-diti 323. pr. Kr. i takoer se gradiomnogo godina. Bio je vei od prija-njeg, dug 450 m i irok 225 m. Stu-

povi su mu bili vii za gotovo 20 m,a imao ih je ukupno 157 u dva reda.ini se da je ipak bio svojevrsnareplika prijanjeg hrama i vjerojatno

je takoer sluio kao trnica. Glavni

je kip Artemide izradio atenski kiparEndoneus, a hram je bio slavan i povrijednim zidnim slikama i kipovi-ma. U pisanim se izvorima spominjenjihova rasko te brojni ukrasi odzlata i srebra. I ovdje se navode dje-la najslavnijih grkih kipara koji suivjeli dva stoljea prije, pa nije sa-svim jasno jesu li neka djela spaenaiz zapaljenog hrama ili su izraenenjihove replike. Treba upozoriti dase podaci o drugom i treem hramu

Suvremena gipsana maketa Artemidina hrama u Efezu

Pokuaj rekonstrukcije kipa boice Artemide

u Efezu


9/12


GRAEVINAR 63 (2011) 4 385

esto zamjenjuju pa nije sasvimjasno na koji se odnose. Inae je kaosvjetsko uda bio zabiljeen drugihram. Valja dodati da je AleksandarVeliki jo za ivota htio obnoviti

Artemidin hram, ali je najprije bio

odbijen pa je poslije smrti hramobnovljen njegovim novcem.

Za rimske je vladavine hram bio upunom sjaju, a redovito su odrava-ne i sveanosti posveene boici Ar-temidi odnosno Dijani. Prvi su prob-lemi s tim hramom zapoeli s poja-vom kranstva iako su Efeani lju-

bomorno uvali kult svoje boice injezine vjerske sveanosti. Sv. IvanEvanelist koji je bio biskup u Efe-zu vie je puta u tom hramu molio

protiv bezbonitva i prijetio njego-

vim ruenjem. Hram su me

utim tek268. poharali i otetili Istoni Gotiprivueni priama o njegovu bogat-stvu. Potom je obnovljen ili poprav-ljen, a sasvim je sigurno zatvoren391. nakon uredbe Teodozija I. Ve-likog kada je kranstvo postalo slu-

benom religijom Rimskog Carstva.Hram je konano 401. potpuno sru-ila razjarena svjetina potaknuta odSv. Ivana Zlatoustoga, efekog nad-

biskupa. Kamen iz hrama sluio je

za gradnju drugih graevina, a pou-zdano se zna da su neki stupovi uAja Sofiji u dananjem Istambulu

pripadali Artemidinu hramu. Navod-no su jo neki kipovi te dekorativni

detalji tako

er zavrili u tome gradu.

Mauzolej u Halikarnasu

Grad se Halikarnas nalazio u MalojAziji, na mjestu dananjeg Bodru-ma, na obali Egejskog mora u jugo-zapadnom dijelu Turske. Kada suPerzijanci proirili svoje carstvo naEgipat, Siriju, Mezopotamiju, sjever-nu Indiju i Malu Aziju trebala im je

pomou upravljaju tolikom dravom.

Sauvani ostaci goleme skulpture kralja

Mauzola (iz britanskog muzeja)

Tada su uvedeni lokalni vladari, zvanisatrapi. Jedna je od provincija bilaKarija smjetena na obali Sredozem-

nog mora koja je zbog svoje udalje-nosti od perzijskoga glavnoga grada

bila praktiki autonomna. Od 377.-353. pr. Kr. tom je dorskom provin-cijom vladao kralj Mauzol koji je

svoj dvor premjestio u Halikarnas.Obrazovani su Grci tovali Halikar-nas kao domovinu velikoga grkog

povjesniara Herodota. Grad je biopun i drugih znamenitosti, ali je put-nike uvijek najvie privlaila grob-nica kralja Mauzola.

O Mauzolovu ivotu nije puno togasauvano. Pripojio je Kariji nekaobalna mjesta i otoke, ali je nakontoga zapoeo s pljakama i u cijeloj

je dravici uveo raznorazne poreze i

namete. Bio je poznat po tome to jeuveo i porez na sahrane. Tako je pri-kupio golemo bogatstvo koje mu je

posluilo za podizanje vlastite grob-nice. Ta je grobnica bila tako velikada su poslije stari Rimljani sve veli-ke nadgrobne graevine poeli nazi-vati "mauzolejima", a to je i danassluaj u mnogim jezicima.

Naime ta je graevina bila zamilje-na kao grobnica i hram. S izgradnjom

se poelo jo za Mauzolova ivota, agradila se u jednoj od najirih grad-skih ulica, pokraj mora i u bliziniluke. Izgradnja je bila povjerenagraditeljima Piteju i Satiru. Nakonzavretka zdanje je izgledalo zaistavelianstveno. Bila je to pravokutnagraevina iroka 32 m i duga 38 m,a visoka 45 m. Bila je podijeljena utri dijela. Prvi je kat bio visok 20 m i

bio je grobnica Mauzola i njegoveene Artemizije. Prostorija je bila

obloena mramornim ploama i ok-runjena frizom s raznovrsnim relje-

fima koji je okruivao grobnicu odalabastera ukraenu zlatom.

Tu je, izmeu ostalog, bila prikaza-na i borba Grka s mitskim Amazon-kama, enama ratnicama koje suivjele na dananjem Krimu, a pra-otac im je bio grki bog rata Ares(reljef se danas uva u Britsh Muse-umu u Londonu).

Sadanji neznatni ostaci Artemidina hrama u Efezu


10/12


386 GRAEVINAR 63 (2011) 4

Iznad prvog kata uzdizala se kolo-nada visoka 12 m koja je okruivala

prostorije za prinoenje rtava kraljui njegovoj supruzi, a izmeu stupova

bili su mramorni kipovi lavova kao

simbol kraljevske moi. Stupovi supodupirali krov visok 7 m koji je bio

u obliku stubiaste piramide. Navrhu krova odnosno piramide bila jeisklesana koija s etiri upregnutakonja kojom su upravljali Mauzol iArtemizija.

Ljepota te neobine grobnice odnos-no mauzoleja nije bila samo u veli-ini ve i u bogatstvu dekoracija ikipova koji su ga krasili izvana naraznim razinama. Gotovo su svi

kipovi bili u prirodnoj veliini, aizradili su ih grki kipari: Skopas,Timotej, Brijaksid i Leohar. Svako-me je od njih bila povjerena jednastrana graevine i svi su doveli svo-

je radionice te zajedniki sudjelovaliu ukraavanju te neobine grobnice.Dananji se strunjaci esto spore u

pokuajima da meu raznim fragmen-tima kipova i dekoracija prepoznajustil pojedinog autora.

Mauzolej se gradio desetak godina,a zavren je 350. pr. Kr. iako su ti-jekom gradnje umrli i Mauzol i nje-gova ena Artemizija.

Mauzolej je do 15. st. bio u sasvimdobrom stanju dok mu potres nijeotetio krov i kolonadu. Tada su na-ili vitezovi reda Sv. Ivana iz Jeru-zalema koji su ga sruili i izgradili

tvravu Sv. Petra koja i danas stoji,a u njezinim su zidovima uoljivimramorni blokovi, obraeno kame-nje i dijelovi kipova i stupova. Namjestu negdanjega mauzoleja mo-gu se vidjeti samo ostaci temelja.

Valja rei da su izgled mauzoleja uHalikarnasu kopirale i neke suvre-mene graevine poput Svetita sje-anja u Melbourneu ili masonskekue i hrama u Washingtonu.

Kolos s Rodosa

Rodos odnosno Rod (kako se estonaziva u nekim naim izvorima) otok

je u arhipelagu Dodekanez u Egej-

skom moru, skupini od 12 velikih i150 manjih otoka. Rodos je svoje-dobno bio veliko sredite grke ihelenistike kulture, posebno kadasu tri otoka naselja (Lalisos, Kami-ros i Lindos) formirali samostalnuotoku dravu. Prema jednom suv-remeniku na bogatom je Rodosu bi-lo vie od 3000 kipova, od toga ih jestotinjak bilo iznimne veliine. Naj-znamenitiji je svakako kip orijakogKolosa, bronane skulpture Helija,

Suvremena gipsana maketa Mauzoleja u

Halikarnasu

Amazonomahijaili bitka s Amazonkama, reljef s poda Mauzoleja (iz britanskog muzeja)

Sadanji ostaci Mauzoleja u Halikarnasu


11/12


GRAEVINAR 63 (2011) 4 387

boga Sunca. Pretpostavlja se da jebila visoka 35 m i teka 70 tona, anavodno je rairenih nogu i s goru-om bakljom u ispruenoj ruci staja-la na golemim kamenim postoljima

na ulazu u luku.Odluku da odliju svoga boga zatit-nika prema predaji su stanovniciRodosa donijeli nakon pobjede nadmakedonskim kraljem DemetrijemPoliorketom u 4. st. pr. Kr. koji ih jedugo opsjedao. Navodno su materi-

jal preostao nakon opsade prodali iupotrijebili za odlijevanje golemogkipa. Rad su povjerili domaem ki-

paru Haru koji je prve nacrte poeoraditi 291. pr. Kr. Zamislio ga je kao

visokog i vitkog mladia sa svijet-lim vijencem na glavi, po uzoru naHomerove opise. Nakon dugotrajnih

priprema stotinjak je radnika zapo-elo s graenjem. Podnoje je biloisklesano od mramora, a kip se radistabilnosti morao posebno uvrstitieljezom. Pretpostavlja se da su naj-

prije privreni zglobovi i stopala,a da je kostur izraen od eljeza ikamena. Zatim je obloen glinom itankim slojem voska te ponovnoglinom na koju su postavljeni tankilistovi bronce za vanjski izgled.Poslovi su vrlo sporo napredovali pa

je u podnoju kipa nastalo malo na-selje u kojem su ivjeli radnici, odnos-no slobodni robovi. Gradnja je tra-

jala punih 12 godina.

Vjeruje se da je kip bio postavljen uraskoraku na ulazu u luku Mitraki.

No to je vrlo teko povjerovati sobzirom na njegovu visinu i irinu, a

u sluaju havarije prijetila je opasnostda se potpuno zatvori ulaz u luku.

Prema nekim suvremenim istraiva-njima nalazio se na istonom rtu lu-ke ili ak u unutranjosti.

Kolos je na svome mjestu stajao netovie od pedeset godina, a sruen je u

potresu koji je uzdrmao Rodos. Tadaje kip propao u more, a dijelovi sugolemih nonih cijevi ostali stajatina podnojima. Ostaci su dugo lea-li u moru dok ih u 7. st. nisu rasta-

vili neki arapski osvajai i prodalijednom idovskom trgovcu iz Sirije.

Tada mu se gubi svaki trag. Ostalesu samo uspomene koje su sauvanei u svakodnevnom govoru. Obinose kae da je neto "kolosalno" kadazapanjuje svojom veliinom. Vjerujese da je Kolos bio inspiracija mnogimsuvremenim umjetnicima, posebnoFredericu Augustu Bartholdiju, au-toru Kipa slobode koji danas stoji naulazu u newyorku luku.

Svjetionik na otoku Faru pred

Aleksandrijom

Svjetionik se nalazio u Aleksandriji,slavnoj prijestolnici Egipta, koju jeutemeljio i dao joj ime AleksandarVeliki. Grad se nalazi na obali Sre-dozemnog mora pokraj ua Nila, namjestu maloga naselja Rakotisa. To

je prvi grad helenistikog razdobljakoji je podignut prema jedinstvenom

planu to ga je izgradio rodski gradi-telj Dinokrat. Graen je u obliku pra-vokutnika, s opsegom od 15 km i

podijeljen na 5 podruja. Dvije su senajvee ulice (iroke 30 m) sjekle

pod pravim kutem, a bile su u cije-losti omeene mramornim stupovima.

Nakon smrti Aleksandra III. Velikog,znanog i kao Aleksandar Makedon-ski (356.-323. pr. Kr.), vlast je u

Egiptu preuzeo Ptolomej I. Soterkoji je bio svjedok osnutka Aleksan-drije kao glavnog grada. Odluio je

poveati njezinu slavu i sjaj pa je308. utemeljio Muzeon, najveu knji-nicu antikog doba.

Ipak jedna od najveih znamenitostiAleksandrije bio je slavni svjetionikkoji je graen od 300. do 280. pr. Kr.,a podigao ga je grki graditelj Sos-trat iz Knida.

Jedan od prvih prikaza Kolosa s Rodosa

Suvremeni prikaz Kolosa na ulazu u luku

Rodosa


12/12


388 GRAEVINAR 63 (2011) 4

Bio je izgraen na kamenoj stijeniisturenog otoka Fara (Farosa), a

prema legendi ime je varijacija na-ziva "Faraonov otok". Otoije spo-

jen s kopnom 285. pr. Kr. nasipomod zemlje i kamenja dugim 34 kmpa je tako dobivena dvostruka luka(ratna i trgovaka). Zbog rijenihnanosa i mulja te podvodnih stijena

prilaz je lukama zahtijevao velikoiskustvo i stoga je trebalo izgraditisvjetionik.

Bila je to trodjelna kula, ujedno itvrava, pribline visine 120 m (ne-ke procjene navode i 140 m). Najni-i je dio bio kvadratnog tlocrta, unu-

tranjost valjkasta, a visina je bila56 m. Bio je graen od velikih blo-

kova kamena vapnenca, a strane sumu bile okrenute prema stranamasvijeta. Srednji je dio bio osmerokut-nog oblika, strane su bile iroke 18,3m, dok je visina iznosila 7,3 m. Na

vrhu je bila kupola pridrana ugla-anim granitnim stupovima. Tu jena najviem katu gorjela vatra iju

je svjetlost reflektirao cijeli sustavmetalnih konkavnih zrcala (navodnoih je izumio Arhimed). Prema jednojlegendi ogledalo je sluilo i za spa-ljivanje neprijateljskih brodova prijenego to bi se pribliili luci. Gorivose dopremalo na magarcima po spi-ralnim stubama u donja dva dijelagraevine.

Osmerokutnu kulu ukraavali subronani kipovi stupovi od kojih jejedan navodno pokazivao smjer vjet-ra, a drugi pratio kretanje sunca tesputao ruku kada bi ono zalo. Tre-i je danju i nou otkucavao vrije-me. Najudniji je bio kip koji vie.

Naime kada bi se Aleksandriji prib-liavali neprijatelji, on je postajaosve glasniji pa se oito radilo o pr-vom alarmu na svijetu.

Svjetionik je stoljeima stajao pred

lukom. Arapi su osvojili Aleksan-driju 651. i divili se njezinu bogatst-

vu, a u svojim spisima spominju isvjetionik. No brzo su glavni grad

premjestili u Kairo. Jednom su gre-kom skinuta zrcala koja vie nikadnisu vraena. Potres koji je 956. po-

godio Aleksandriju nanio je tetesvjetioniku, a znatno su ga otetili ipotresi 1303. i 1323. Svjetionik jepotpuno uniten 1480. kada je sultanMehmed II. Osvaja izgradio sred-njovjekovnu tursku utvrdu na mjestugdje se nalazio svjetionik, rabei

pritom kamen i mramor iz ruevina.Otad je sauvano samo ime i uspo-mena. Svoje je ime graditelj Sostratuklesao u mramor koji je pokrio bu-kom na kojoj je bila posveta caru.Bio je u pravu kada je vjerovao da

e s vremenom buka otpasti i da esvi doznati ime graditelja toga veli-anstvenog svjetionika.

Aleksandijski je svjetionik znatnoutjecao na sve svjetionike to su se

poslije gradili na Sredozemlju. I da-nas se u romanskim jezicima (fran-cuskome, talijanskome i panjolsko-me) svjetionik naziva po njemu phareifaro.

Zakljuak

Bio je to prikaz Sedam antikihsvjetskih uda. Za njih su svi uli,ali teko da bi ih itko znao tononabrojiti. Bila su to graditeljskauda koja su se zatekla na Sredo-zemlju u 3. st. pr. Kr., a sudei pre-ma izboru radilo se o graevinama ikipovima koji su sve promatraeispunjavali ushitom zbog veliine isnage. Od svih je danas sauvanasamo najstarija i najvelianstvenija

Velika piramida. O ostalim gradi-

teljskim udima ostale su samo us-pomene, pisana svjedoanstva tevie ili manje pouzdane rekonstruk-cije koje uz pomo Wikipedije pre-nosimo naim itateljima. U sjede-im emo se napisima dotaknuti inekih drugih graevina koje su tako-er obiljeene maginom brojkomsedam.

Branko Nadilo (izvor: Wikipedija)

Suvremena rekonstrukcija izgleda svjetionika

na otoku Faru

Tvrava izgraena na mjestu svjetionika

jce-63-2011-0sedam antiČkih svjetskih Čuda4-06

Documents