Justinijan I. Veliki(Preusmjereno s Justinijan)

Justinijan I. Veliki, pravim imenom Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus (Tauresium, Dardanija (današnji Taor, blizu Skoplja, Makedonija), 11. svibnja 483. –Konstantinopol, 14. studenog 565.), car Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta) od 1. kolovoza 527. do svoje smrti.

Spomenik u Skoplju

Nećak je i nasljednik cara Justina I.. Došavši na prijestolje, težio je uspostaviti nekadašnje jedinstvo Rimskog Carstva, kojemu će središte biti Carigrad. Za ostvarenje toga cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovođa, Belizara i Narzesa, kao i pravnikaTribonijana.

Tauresium, rodno mjesto Justinijana, nalazi se u današnjojMakedoniji

VI. stoljeće donosi prekretnicu u razvitku Bizanta. Kad je 527. g. stupio na carsko prijestolje, Justinijan I. naslijedio je administracijski sređeno i upravno organizirano Carstvo, jaku vojnu silu i prepunu državnu blagajnu. To će mu omogućiti da pokrene tzv. “Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu” u kojoj je do 565. g. tj. do godine svoje smrti uspio srušiti dvije barbarske države (Vandalsku, Ostrogotsku) te proširiti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, Italiju, Sjevernu Afriku i jugoistok Španjolske. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima Belizaru, Mundusu i Narzesu.

Justinijan I. Veliki

Osvajački su napori iscrpili snage zemlje i oslabili njezine pozicije na Istoku, te se Justinijan obvezuje na plaćanje danka Perzijancima, a te nevolje uvećale su i provaleSlavena na bizantsko područje.

Osim sposobnih generala svakako je važno spomenuti i Justinijanovu ženu caricuTeodoru, kojoj Justinijan može zahvaliti većinu uspjeha koje je postigao za vrijeme svog carevanja. Kao Justinijanova suvladarica, Teodora se aktivno bavila politikom carstva, a posebno se kao dostojan suvladar pokazala kad je ugušila pobunu Nika 532. g.

Pobuna je započela okupljanjem naroda na carigradskom hipodromu gdje su sve stranke (deme) udruženo izvikivale Nika! Nika! što na grčkom jeziku znači Pobjedi! Treći dan pobune, pobunjenici su počeli jurišati na carsku palaču. U ključnom momentu kad je Justinijan namjeravao abdicirati Teodora je zapovijedila vojsci da napadne pobunjenike na hipodromu.

Došlo je do strahovitog pokolja u kojem je u jedno poslijepodne oko 50.000 stanovnika izgubilo život. Ovim činom obranjena je carska vlast Justinijana I. i njegove carice Teodore zahvaljujući upravo njezinoj hladnokrvnosti i odlučnosti.

U toj pobuni je, među ostalim, bila uništena i stara crkva Svete Mudrosti (Hagia Sofia), pa su se Justinijan i Teodora dali u gradnju nove bazilike, svojom veličinom dostojne središta Carstva.

Glavni arhitekti ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Gradnja je trajala od 532. g. do 537 g. kada je posvećena. Međutim oko 550. g. bila je prilično devastirana u potresu pa je gotovo nanovo građena. Tada joj je dodanakupola. Nakon turskog osvajanja Carigrada 1453. g. Hagia Sofia je pretvorena u džamiju Aja Sofiju, a danas se u njoj nalazimuzej.

Za vrijeme haranja velike epidemije kuge 541.-542., Justinijan se također zarazio. Pripadao je rijetkima koji su preboljeli tu opaku bolest. Stoljećima kasnije su povjesničari tu epidemiju nazvali po Justinijanu, Justinijanova kuga.

Osim graditeljske djelatnosti, važno je spomenuti i Justinijanovu zakonodavno-pravnu djelatnost. On se uz pomoć svojih suradnika Trebonijana i gradskog prefekta Ivana Kapadokijskog upustio u kodifikaciju rimskog prava. Tako su izdana četiri važna pravna djela: Institutiones, Digesta ili Pandekta, Justinijanov kodeks iNovellae. Zbornik ovih djela sačinjava Corpus Iuris Civilis – zbornik rimskog prava.