LITERARNI KUTAK – VIŠI RAZREDI H A I K U - 5. b razred Veliki pauk Plete svilenu mrežu U kućnom kutu. Luka Kostecki Jutarnja rosa, Zasjala paukova Prozirna mreža. Andrea Matejaš Proljetno jutro Donosi sreću svima Koji ga vole. Ana Milinović Vani je rosa. Na nebu je zvijezda. Čekaju jutro. Krunoslav Kostecki Najljepša breza Tužna i sama raste Kraj jorgovana. Viktorija Liščinski IDEALAN DAN U SVIJETU PO MOM Devet je sati i upravo sam se probudila. Ustajem iz toplog, mekanog kreveta. Oblačim trenirku, a u kuhinji me već čeka veliki sendvič i čaša mlijeka. Sjedam za stol i doručkujem. Nakon doručka obujem cipele i izlazim u dvorište. Već su svi moji prijatelji ovdje. Vrijeme je kao stvoreno za šetnju. Odlazimo na jezero puno proljetnog cvijeća i ptičica koje pjevaju. Ležimo na svježoj, zelenoj travi i pravimo vjenčiće od tratinčica. Kad nam je već pomalo dosadno, vraćamo se kući. Odlazim u svoju sobu i gledam televiziju. Moja soba je velika i lijepa, puna sunca i šarenih leptirića po zidovima. Nakon filma odlazim u vrt i igram se sa Flekicom, mojim psom. Zove me mama, vrijeme je ručka. Dolazim u kuhinju, a tamo me čeka moje omiljeno jelo – lazanje. Zadovoljno izlazim iz kuće i na koturaljkama odlazim u park. Tamo se igram s prijateljicama i sve smo

sretne jer znamo da nema granica igri, da nema učenja i škole. Kući dolazim kasno. Mama nema ništa protiv toga jer u mom svijetu mame se ne ljute. Za večeru imam slatkiše jer se u mom svijetu zubi ne kvare. Nakon takve večere ulazim u veliku kadu punu tople vode i mirisne pjene. Još malo gledam omiljenu televizijsku emisiju. Svlada me umor i tonem u san sretna i zadovoljna jer sutra moja obitelj odlazi na izlet u veliki lunapark. Dorotea Živoder, 6.c

JEDITE SA STILOM

Za ovaj moderan kolač Nije vam potreban krojač.

Pravo platno samo treba odabrati I kolač će dobro ispasti.

Od sastojaka u njemu ima 3 inverzije i 8 dcl rima.

U to se doda malo asonance Pa umiješamo postrance.

Tada mozak naredbu prima Da u sastojcima nešto ne štima.

U pećnici nešto cvili. A joj! To komadić tijesta iz tepsije viri.

Tada tepsije počinju lupati Da su prljave i hoće se kupati.

U zadnji trenutak čudo se desilo, Pećnica uzviknula:“Pečenje uspješno završilo!“

Kristina Mirković, 7.b

PROLJEĆE U VOĆNJAKU Divim se svome voćnjaku u proljeće. Pun je boja. Cvijeće se ujutro budi i jako miriše. U voćnjaku ima mnogo cvijeća: maslačaka, tratinčica, visibaba i jaglaca. Maslačci i jaglaci imaju lijepu žutu boju, a tratinčice i visibabe bijelu. Pčele zuje i oprašuju cvjetove. Leptiri u svim bojama lete oko šarenog cvijeća. Voćke su procvjetale bijelom i ružičastom bojom. Sunce je obasjalo šareno cvijeće. Zeleni skakavci skaču po cvjetovima dok crni mravi izlaze iz svojih mravinjaka. Trava prekrasne zelene boje izmamila je djecu u voćnjak i na livadu. Djevojčice prave narukvice od tratinčica. Dječaci se igraju loptom. Moj je voćnjak prekrasan u proljeće. Andrea Matejaš, 5.b

MOJ VOĆNJAK U PROLJEĆE Dobri stari voćnjak, obasjan zlatnim suncem i pozlaćen šarenim cvijećem. Proljeće kao da ga je oživjelo i dalo mu ljudske osobine. Pupovi šarenih boja rastvorili su svoje latice i ukrasili puste grane. Jednog toplog proljetnog jutra ustala sam iz postelje i krenula prema voćnjaku. Putem do voćnjaka društvo su mi pravile male žute pčelice, a gospodin bumbar ponosno je slijetao s cvijeta na cvijet. Došavši u voćnjak, osjetila sam miris prirode. Sjela sam na kamen i promatrala zlatno ožujsko sunce. Od svih voćaka isticala se jedna sićušna. To je bila voćka koju sam posadila kako bih razveselila mamu. U dubokoj travi vrvio je živi svijet, a mala debeljuškasta glista čak je izvirila da vidi tko to gazi po njezinom zemljištu. Ptice su slijetale na okićene grane i pjevušile svoje pjesmice. Svi su se činili tako sretni i zaigrani. Drveće se ljuljalo na laganom povjetarcu i šuštalo zadovoljno. Ukratko, činilo se kao da bi najradije iščupalo korijenje iz zemlje i prošetalo osunčanom livadom. S velikom ću znatiželjom očekivati sljedeće proljeće i tajne koje ono donosi. Ana Lupoglavac, 5.c RECEPT ZA UKRAŠENU POEZIJU Sastojci: Nešto lijepih epiteta, malo hiperbole da izgleda uvjerljivo, ponoviti nekoliko puta asonancu i aliteraciju, može se dodati i nešto malo poredbe. Ako nemate poredbu, uzmite skraćeni oblik – metaforu. Možete dodati i nekoliko više i manje slatkih sastojaka kako biste ostvarili gradaciju. Ako volite, stavite jednu šuštavu onomatopeju. Biskvit: Nekoliko riječi pomiješati u glavi dok ne dobijete poeziju. Pisati na papir dok ne osjetite da imate dovoljno ukusnog materijala da biste dobili peticu. Još jednom sve pročitati da biste se uvjerili da je sve u redu. Krema: Odaberite najdraže već ponuđene sastojke i kuhajte u glavi dok ne stvorite savršenu slikovitu smjesu. Kad se skuha, popuniti kremom praznine između riječi u biskvitu kako biste dobili ukusan rad koji će netko nagraditi krasnom peticom upisanom u veliki razredni lonac. Kolač poslužite na stol nastavnika kad ste sigurni da je vaš bolji od ostalih u razredu, a i bit će ako budete slijedili upute iz recepta. Ines Turas, 7.a

MOŽDA ĆU TE VOLJETI

Možda ću te voljeti Kad se na zemlju spustiš

I pogledaš svijet oko sebe, Kad tvoj pogled dobije neki smisao

I izgubi tu mračnu prazninu. Kad prestaneš živjeti samo da bi disao.

Možda ću te voljeti

Ako mi posvetiš pažnje bar malo I vidim da ti je stalo. Možda ćeš i ti voljeti Pa će ti postati jasno Da voljeti nije lako,

Ali tada će za mene biti kasno.

Možda upoznaš ljubavnu bol I tada shvatiš da voljeti znaš

Ali nemaš kome to da priznaš. Nikolina Brkić, 8.b

OSJEĆAJ ČUDAN

Volim tvoje oči plave. Zašto su se baš meni svidjele?

Kada ti vjetar mrsi kosu Kao da se pretvorim u rosu.

Ne znam zašto, ali volim taj osjećaj čudan: Kada mi se nasmiješiš,

Kada me pogledaš, Osjetim nešto što bi moglo biti ljubav.

Vlatka-Marija Šubr, 6.b

LJUBAV

Ljubav je čudna, razigrana, Lijepa, a zaljubiti se možeš

U jednom trenu ili dva Kao ja.

Njegove su oči plave kao san.

Jednostavno je prekrasan, A mene je tako sram.

Iva Cota, 6.c

PROLAZNA LJUBAV

Jedna djevojčica mlada Zaljubila se u mene sada.

Dok me gledala, Odmah je zapjevala.

Zove se Katica I lijepa je kao latica. Nakon svega toga

Otišla je iz života moga. Katice, znaj,

Svemu je kraj.

Stjepan Artić, 6.a

TRAŽIM TE

Tražim te u svakom odsjaju sunca, Ali te ne mogu naći.

Tražim te u beskrajno tmurnom nebu, Ali te ne mogu naći.

Tražim te u tamnoj noći obasjanoj zvijezdama, U cvrkutu ptica i svakoj pahulji snijega.

Tražim te u svakoj kapljici kiše, Osluškujem u šumu vjetra,

Ali tebe nema. Tražim te… Molim te… Vrati se…

Probudi se iz vječnog sna Jer te tražim i u prolivenoj suzi. Tražim te i na kraju te nađem,

Ali na slici Jer ti si otišao i više se nećeš vratiti.

Ines Markulin, 8. b

ZALJUBLJENI LEPTIR

Vidio leptir cvijetak Žut kao sunce.

Zaljubio se i odmah reče: „Volim te, umro bih od sreće!“

Cvijetak odmah porumeni i kaže: „I ja tebe volim, pođi sa mnom u svijet žuti

Dok nam netko ljubav ne smuti!“

Dugo bi ta ljubav trajala Da se leptir na livadi nije izgubio

I u drugi cvijetak se zaljubio. Antonija Šarčević, 6.a

PRAVO NA LJUBAV Kada je imala dvije godine, djevojčica Maja ostala je bez majke koja je umrla od raka. Maja tada ništa nije shvaćala jer je bila mala. Otac joj je bio alkoholičar i dane je provodio u gostionici. Nije se brinuo za nju. Živjeli su kao podstanari u trošnoj zgradi u Zagrebu. Cijele dane Maja je provodila grleći svoju najdražu igračku, a često i plačući. Nedostajala joj je majka. Da bi je imao tko čuvati, otac se uskoro oženio i u stan doveo Katu, majku troje djece. Kada se doselila sa svojom dječurlijom, Maji je bilo još gore. Kata je bila nasilna prema Maji i nije se brinula dobro za nju. Nakon četiri mjeseca pakla socijalna služba posjetila je Maju. Bila je sva prljava, imala je poderanu odjeću i modrice po tijelu. Socijalna radnica ju je smjestila u dom i tamo je ostala dok je nije posvojio bračni par koji nije mogao imati djece. Zavoljeli su je i prihvatili. Imala je sve što pravi roditelji trebaju pružiti svojoj djeci. Osjećala se dobro i bila je sretna. Danas je već udana žena i ima dvoje djece koju obožava i pruža im ljubav koju ona nije uspjela primiti od bioloških roditelja. Svako dijete ima pravo na roditeljsku ljubav i ne smije biti nesretno i zlostavljano. Voljela bih da su sva djeca na svijetu sretna kao ja, da imaju dobru i sretnu obitelj i da budu voljena. Elena Salaj, 8.b PRIČALA MI MOJA BAKA Jedne večeri u kući je ponestalo soka, a ja sam baš htjela popiti jednu čašu. Baka me tješila da nekad uopće nisu pili sok. „Pa što ste onda pili?“ pitala sam baku. „Vodu“, odgovorila je baka. Iznenadila sam se jer ja nikad ne pijem vodu i u kući uvijek ima soka. Moja razmaženost potakla je baku da mi ispriča kao su oni nekad živjeli. Život im je bio težak i naporan. Čim su došli kući iz škole, ručali su i odmah išli odvesti životinje na ispašu. Obično bi čuvali krave na livadi do zalaska sunca. Ljeti bi preko dana pomagali mami u bašči i u kući. Navečer su pjevali i pričali jer nije bilo televizora. Djeca u to vrijeme nisu imala računala, televizore, telefone i igračke kao mi danas. Njima su roditelji izrađivali igračke od drveta, špage, lutke od starih krpa, frule od maslačka.

Nisu imali baš previše vremena za igru jer su morali raditi. Ipak su bili zadovoljni svojim životom i veselili se svakom slobodnom trenutku. Kada se žela pšenica, bio je običaj da dječaci idu na vršilicu, a djevojčice vežu snopove iza njih. Dječaci bi se tad pravili važni kao da su odrasli. Nedjeljom bi se svi lijepo spremili i išli u crkvu. Tako je djetinjstvo provodila moja baka i još mnoge bake. Njihov život je bio mnogo teži od našeg, ali bili su sretniji i zadovoljni. Karmela Ždralović, 6.a

PRVA SIMPATIJA

Lice joj je crveno kao jabuka, A kosa zlatna svila.

Miriše kao cvijeće ljubičica.

Njezin pogled mami sve, Ali mene najviše.

Kad prolazim kraj nje Ne želi da me pogleda

Jer misli da je najljepša.

Tako je ljubav prava Postala vrtoglava.

Tatjana Baković, 6.a

SRETNO DIJETE

Djetinjstvom putujem I svemu se radujem.

Ako sam ponekad tužna, Tu je majka brižna.

Njen zagrljaj mi treba I suza više u očima nema.

U molitvi joj ljubav uzvraćam Te se svakog lijepog trenutka prisjećam.

Kada se noć polako spušta, Anđeo mi na uho šuška:

„U san lagano plovi Jer sutra je dan novi.“

Djetinjstvo je velika radost I sjećamo se njega I kad dođe starost.

Antonija Šašković, 6.b

PUT DO ŠKOLE Čim izađem iz kuće, vidim krošnje drveća kako se njišu na polaganom hladnom vjetru kao barke na moru. Ovog jutra je i trava zelenija jer približava se proljeće. Na cesti, kada prođe automobil, za sobom ostavlja samo usplahireno lišće koje se nemirno igra s vjetrom. Vidim mrave kako su već krenuli na posao i grade svoju kulu, a moj pas spava blaženim snom kao da se danas ni ne misli probuditi. Na autobusnoj stanici uvijek isti ljudi, a s tim ljudima uvijek iste poteškoće. Poznati zvuk iz daljine najavljuje autobus i istog trena svi pretrčavaju cestu ne bi li baš oni prvi ušli. Dolazi autobus zvan „harmonika“ i guta sve učenike. Za nekoliko minuta već prolazimo kroz park u kojem osjetimo miris kestena u cvatu. Grane se pomalo kite lišćem i pupovima. Dugačka, zavojita i uska cesta vodi do usamljene škole okružene brojnim drvećem i ukrasnim grmovima. Marija Špendić, 8.a RASTUŽIO SAM MAJKU I POŽALIO Ponekad sam neposlušan i tvrdoglav, a ponekad poslušan i dobar. Naravno, nisam stalno miran, uvijek nešto izvodim. Jednog dana nisam poslušao majku kad mi je zabranila ići iz dvorišta preko ceste. Tata i mama radili su u dvorištu, a ja sam se nervozno šetao uokolo i gledao kako bih pobjegao na igralište. Samo malo. Uhvatio sam priliku i počeo pretrčavati cestu, a nisam dobro pogledao ide li automobil. Odjedanput se stvorio pored mene i svom snagom zakočio, a ja sam od straha pao u jarak. Skočivši iz jarka, potrčao sam preko ceste nazad. Moji su se skamenili od straha jer nisu znali je li me automobil pregazio. Mama se tresla od straha. Taj put sam stvarno rastužio majku, ali i požalio. Sada slušam mamu, bar što se tiče ceste i automobila. Juro Bilogrević, 5.a

SLAVONIJA

U Slavoniji živim ja, To je moja djedovina.

Slavonsko srce bije

Dok rosa zemlju mije.

Puna šuma i dolina Oranica i nizina.

Ljudi u šumi drva prave

Dok mlijeko daju slavonske krave.

Moje mjesto jezero ima, Ono se smrzne kad je zima.

Labudovi na njega slijeću I raduju se proljeću.

Slavonija mnogih pisaca je dom,

Ali i djedu mom.

U njoj mnogi pisci počivaju mirne duše, A na grobu im se ruže suše.

Josip Kozarac Slavonac je Po kojem škola dobi ime

I ja se ponosim time.

Slavonija moj je dom, Dom srcu mom.

Kristina Škledar, 7a

SVIJET PO MOM

U svijetu u kojem živim Kaos velik vlada.

Ne znam gdje je izlaz, Kuda krenuti sada.

Otišla bih u svemir,

Uništila ljudski nemir. Obitelji bi bile sretne,

Livade mirisne i cvjetne.

Djeca bi bila sva ista, Zdrava, sretna i čista.

Crna ili bijela, važno nije Kad u srcu ljubav se krije.

Ljudi bi bili prijatelji

I svi bi imali što bi željeli. Siromašnih zemalja ne bi bilo

Jer bi gladi i tuge nestalo.

Svijet bi savršen postao, Ni tračak nereda ne bi ostao. S ovakvim ostvarenim snom

Živjeli bismo u svijetu po mom! Isabella Zaman, 8.b

ŠKOLSKI DAN

Prvi sat je tehnički, stvarno koma, Dovest ćemo nastavnika do živčanog sloma.

On nas pita tamo neke vodiče, A to je nama novi pojam, otkriće.

Ništa bolje na engleskom,

Nastavnica kao da priča na kineskom. Sat razrednika kao da i nije

Jer se na njemu svatko cereka i smije.

Hrvatski, hrvatski, bolje da ga nema Pogotovo kad se diktat sprema.

Geografija ili zemljopis, tako svejedno, Mi ne razumijemo niti jedno.

Matematika puna brojčanih podataka,

Uvijek previše zadataka. Kad je zadatak nešto teži,

Rješenje iz glave jednostavno bježi.

Na vjeronauku se o Božjem stvaranju svijeta priča Dok biologija ističe znanstvena otkrića.

Povijest nas o prošlosti uči, A mi razmišljamo kad ćemo kući.

Koliko god mi bili na glazbenom raspjevani,

Nastavnik nam katkad pjevanje brani. U nama se nadarenost za pjevanje ne krije

I za nas pjevanje sigurno nije.

Na likovnom pak slikamo slona Koji liči na našeg klona.

Zašto pada jabuka Otkriva nam fizika.

Na kemiji samo sjedimo kao invalidi

Dok nastavnica objašnjava što su kloridi. I usprkos svemu, zaključak slijedi:

Završiti školu ipak vrijedi. Marija Špendić, 8.a

TININ PUTOPIS Krenula sam autobusom iz Kutine rano ujutro. To jutro bilo je prohladno, ali sunčano. Nisam putovala sama. Moj bratić je išao sa mnom. Dario je poznati obiteljski šaljivčina otkad zna govoriti. Putovali smo u Pulu na ljetovanje. Put nas je vodio Panonsko-peripanonskom Hrvatskom, nekada davnim koritom rijeke Save. Davno izgrađenom, dobro poznatom cestom prolazili smo kroz okrčen put guste šume. Kroz svaki prozor autobusa vidjela su se stara debla obješenih zelenih grana. Svako biće u šumi tražilo je komadić hlada, osim, možda, hrabrih ptica grabljivica, velikih krila i snažnih nogu koje su pozorno s vrhova užeglih grana vrebale svaki iznemogli život. Često smo nailazili na mostove koji su prelazili preko skrivenih rijeka i kanala. Rijetko smo mogli vidjeti da ispod nas teče kakva voda. Kad bi se šuma razrijedila, viđali bismo tornjeve crkava u obližnjim mjestima. S vremenom smo stigli do velikog mravinjaka gdje su ljudi stalno za sobom vukli ogromne torbe. Bio je to autobusni kolodvor. Kad smo izašli iz autobusa, bilo je strašno vruće i jedva smo čekali da sjednemo u drugi autobus i nastavimo putovanje. Kad smo prešli Savu, zaštitnicu Zagreba, putovanje je postajalo zanimljivije. Krajolik je postajao brdovitiji, no još uvijek šumovit. Iz ponekog brda znao je viriti koji kamen ili stijena. Bjelogorična šuma miješala se s crnogoričnom sve dok se ova prva nije potpuno izgubila. Brda su se pretvorila u gore i ponegdje bismo vidjeli veliku, strmu provaliju koja se spušta u dubinu. Nakon nekoliko kratkih i dugih tunela stali smo na odmorištu Ravna Gora. Nije bila ravna makar joj ime tako govori. U gorama je ljeti svježije nego u ravnicama pa tako ni ova Ravna Gora nije bila izuzetak. Ovdje smo Dario i ja malo odahnuli. Dario je kritizirao izgled gospođe narančaste kose koja ga je podsjećala na lava. Po treći put nastavili smo vožnju prema Puli. Sada smo kroz prozor gledali samo kamene goleti s ponekom suhom travkom između pukotina. Ništa nam više nije pravilo hlad osim dugih i sve češćih tunela. Kad smo prolazili iznad Rijeke, ugledali smo plavo prostranstvo mirne namreškane vode. Imali smo vremena za uživanje u pogledu jer se na cesti stvarala lagana gužva. Dalje nas je put vodio kroz unutrašnjost Istre. Prolazili smo kroz naseljena mjesta i polja. Na nekim smo vidjeli masline, negdje vinovu lozu, a svuda su polja dijelili suhozidi. Kružili su cestom oko posjeda kao ograda. Došli smo do predgrađa Pule. Usporedno s cestom pružale su se pješčane staze i drvoredi debelih stabala. Putovanju se bližio kraj. Tina Nerad, 8.a TORTA OD SLOVA Za pripremu ove torte potrebni su sljedeći sastojci:

- sva slova od A do Ž svježe iscijeđena iz udžbenika, - nekoliko knjiga pripremljenih za cijeđenje ako ponestane slova.

Priprema: 1. Umijesite tijesto, dodajte 35 grama samoglasnika, ali ni slučajno suglasnika jer će

tijesto biti gorko. 2. Načinite preljev od palatala (količina po izboru). 3. Preljev posipajte preko torte kad se malo ohladi da se samoglasnici ne ukisele. 4. Na preljev dodajte sva ostala slova za ukras, ali ne vodoravno da ne propadnu u tijesto

za vrijeme pečenja.

5. Tortu stavite u pećnicu 150 minuta na 120 stupnjeva C. (Ako bude toplije, slova će nabubriti i eksplodirati, a ako bude hladnije, smežurat će se, a nitko ne će htjeti jesti naborana slova.)

6. Kada je sve gotovo, još po izboru ukrasite tortu slovima. 7. Na kraju što brže pojedite tortu dok slova nisu pobjegla natrag u udžbenik. Dobar

tek! Maja Dam, 7.a

U ŠKOLI

U školi

Odmor se najviše voli. Kad zvono najavi kraj sata,

Svi se guraju Kako bi što prije došli do vrata.

Veliki odmor prava je stvar, Tad se učenik osjeća kao car.

Hrvatski svi vole dok se ne radi lektira Jer ona nam mjesecima ne da mira.

Matematika nije draga svima Koji se bore s decimalnim brojevima.

Uskoro je školskoj godini kraj I to nas podsjeća na pravi ljetni raj.

Lucija Balja, 5.b

AH, TA LJUBAV

Zaljubljena sam do ušiju i ne znam što ću! Govore da sam luda što njega baš hoću.

Dati ću mu poljubac u obraz rumeni,

A on će stajati dok se ne skameni.

Muče me razne brige. Da mu u prolazu srušim knjige?

Ili usput da mu dam pusu Pa kad idemo kući

Da mu se smješkam u busu?

Razmišljala sam dugo i sjetila se. Poslat ću mu pisamce šareno

I napisati: „Volim te, moje maleno!“ Kristina Škledar, 7.a

VOLIM PROLJETNO JUTRO Ujutro, kad se probudim, sunce se odbija od prozor. Ptice cvrkuću na granama, a pčele tek dolaze u posjet cvjetovima. Krenem kod bake, a na livadama se sve žuti od žutog maslačka. Tratinčice su posvuda, tulipani se okreću prema svjetlosti sunca, a narcisi se klanjaju. Gledam kako se proljeće budi. Na drveću listovi počinju zelenjeti, a latice višnjinih cvjetova lete posvuda. Vrbine grane se njišu, a laste se vraćaju. Vrapci lete oko krovova i vesele se proljetnom jutru. S proljećem je počela i sadnja cvijeća. Ruže već imaju pupove. Danas je lijep i sunčan dan. Kad dođem od bake, sestrična i ja idemo na livadu punu cvijeća. Šećemo i pravimo šarene bukete. Sjedimo uz potok i gledamo ga kako u okružju cvijeća žubori i teče. Došle smo kući i od tratinčica napravile vjenčiće. Ovo proljetno jutro bilo je veselo i puno toplih boja. Ena Krajči, 5.b PROLJEĆE U VOĆNJAKU Lijep sunčan dan zvao nas je van. Igrala sam se s prijateljicama. U dvorištu je malo mjesta pa sam predložila da odemo u voćnjak. Tamo je bilo predivno. Voćke su promijenile boje krošanja. Ptice su letjele s grane na granu. Pčele i bumbari zujali su i letjeli oko šarenih cvjetova. Cvrčci su svirali svoju melodiju dok su skakavci skakali u ritmu. Livada je bila ispunjena lijepim šarenim cvijećem. Gusjenice i gliste gmizale su po travi. Kad su nas vidjeli puževi, preplašili su se i sakrili u svoje kućice. Sunce je bilo na zalasku i voćnjak je izgledao još ljepše. Nažalost, smračilo se i morali smo ići svojim kućama. Bile smo jako žalosne, ali smo se dogovorile da ćemo se i sutra igrati u voćnjaku. Kući smo se vratile s osmijehom na licu. Maja Markulin, 5.b