JU TEHNIČKA ŠKOLA

BRČKO DISTRKT

BOSNE I HERCEGOVINE

ŠKOLSKA 2014/2015 GODINE

RAZRED : III-9

PODRUČJE RADA: ELEKTROTEHNIKA

ZANIMANJE: ELEKTRIČAR

ZAVRŠNI RAD TEMA :Nacrt ozicenja kombinacije za uklapanje i isklapanje motora sa 2 tipkala

MENTOR : Jovo Vujić UČENIK : Edis Avdić

BRČKO,MAJ 2015. GODINE

Zadatak:1.Postaviti elemente u komandni ormar..................................................... 2.Spojiti elemente prema el. Semi............................................................... 3.Pustiti u rad komandni ormar...................................................................

Izradti/Proracunati/Nacrtati: 1.El semu spajanja motorne zastitne sklopke........................................... 2...................................................................................................................... 3......................................................................................................................

Misljenje komisije o pisanom dijelu zavrsnog rada: ........................................................................................................................ ........................................................................................................................

Ocjena pisanog dijela zavrsnog rada:.............

Pitanja za usmenu odabranu pisanog zavrsnog rada:

1....................................................................................................... 2....................................................................................................... 3.......................................................................................................

Ocjena usmene odabrane pisanog zavrsnog rada:...............

Zakljucna ocjena zavrsnog rada:.......................

Izdvojeno misljenje komisije:

........................................................................................................................

........................................................................................................................

Komisija: 1. Presjednik:............. 2.Ispitivac:.................

3.Stalni clan:..............

SADRZAJ

1. Uvod u maturski rad.........................................................0-12. Tema (izgled zavrsnog rada) slika................................... 1-23. Elektricna sema maturskog rada......................................2-34. Materijal potreban za izradu zavrsnog rada.....................3-45. Kablovi i kablovski pribor..................................................4-106. Osiguraci..........................................................................10-167. Tasteri-tipkala...................................................................16-178. Grebenaste sklopke………………………………………….17-199. Elektro-magnetna sklopka................................................19-2210. Bimetalni relej..............................................................22-2411. Asinhroni motori...........................................................24-35 12. Zastita od elektricnog udara.........................................35-42

-Djelovanje el struje na ljudski organizam -Prva pomoc pri elektricnom udaru -Zastita od direktnog dodira -Istovr. zast. od direktnog i ind. dodira -Zastita od indirektnog dodira -Oznacavanje mehanicke zastite -Komb. metoda ozivljavanja

13.Zakljucak...........................................................................42-43 14. Literatura..........................................................................43-44

1.Uvod u maturski rad

Sema spajanja aparata prikazuje vodove i priklj. Mjesta unutar jednog aparata ili cijelog sklopa. Vodovi i priklj. mjesta prikazana su stvarno prema stvarnom rasporedu. Sema spajanja se koristi kod ozicenja cijelog sklopa u tvornici.

1

2.Tema(izgled zavrsnog rada)slika

2

3.Elektricna sema maturskog rada

3

4. Materijal potreban za izradu zavrsnog rada

Materijal koji je potreban za izradu zavrsnog rada je sledeci:

-Komandni ormar 40x30

-Utikac za prikljucenje(trofazni)

-2m kabla 5x2,5 za prikljucenje

-Elektro-magnetna sklopka

-Bimetalni relej

-Grebenasta sklopka(tropolna) za ukljucenje napona

-Tipkalo (Start-Stop)

-Automaski osiguraci 16A (3komada)

-Automaski osiguraci 10A( 1 komad)

-Signalne sijalice(crvena-zelena)

-Provodnici

-Redne stezaljke(10 komada)

4

5. Kablovi i kablovski pribor

Kablovi služe za napajanje potrošača električnom energijom i za prijenos električnih odnosno optičkih signala. Električni signali se prenose bakarnim vodičima, dok se optički signali provode kroz stakleno vlakno. Optički kablovi su u sve široj upotrebi u komunikacijama. Konstrukcioni elementi kabla su prikazani na slici.

Slika 0.1 Konstrukcioni elementi kabla

Provodnici (vodiči) sa izolacijom se zovu žile. Cjelina od nekoliko žila se zove jezgro. Plašt se postavlja u cilju zaštite jezgra. Plašt se izrađuje od gume, PVC-a ili metala. Omotač je mehanička zaštita kabla. Kod telekomunikacionih kablova žile se formiraju u parice i četvorke. Dvije žile čine paricu, a četiri četvorku. Provodnici mogu biti puni i upredeni od više tanjih žica. Za pokretne potrošače se obavezno upotrebljavaju upredeni (licnasti) provodnici. Danas se koriste sljedeći izolacioni materijali: guma, polivinilhlorid (PVC), polietilen i silikon. Kablovi izolirani gumom se koriste za napajanje pokretnih potrošača. Kablovi izolirani polivinilhloridom su u najširoj upotrebi. Polivinilhlorid gori samo ako je iznad plamena, ali se plamen ne širi.

5

Polietilen ima sve dobre osobine polivinilhlorida, a uz to ima veću otpornost na povišene temperature. Silikon se koristi za izolaciju kablova koji napajaju grijače i drugdje gdje je prisutna visoka temperatura. Kompletna oznaka kabla prema važećem JUS standardu ima sedam dijelova, ali u praksi se najčešće koriste skraćene oznake. Npr. kabl sa tri žile površine poprečnog presjeka provodnika 2,5 mm2 izoliran polivinilhloridom se označava: PP-Y 3x2,5 mm2 .

Kao što je vidljivo prvi dio oznake se odnosi na vrstu izolacije, a drugi na broj i prijesjek provodnika. Najčešće upotrebljavani kablovi su: P/L, GG/J, P, P/F, PP-Y, PP/R, PP 00, PP41, PP 44, TI, Y(St)Y, X 00-A, X 00/0-A i koaksijalni kablovi,slika 0.2.

Slika 0.2 Koaksijalni kablovi

6

Kabl P/L se upotrebljava za napajanje pokretnih potrošača manje snage kao što su npr. stone lampe, radio-aparati itd. Sadrže dvije žile sa licnastim provodnicima. Za napajanje pokretnih potrošača kao što su električni štednjaci, mješalice i sl. se koriste kablovi GG/J. Sadrže tri ili pet žila ovisno o tome da li napajaju monofazne ili trofazne potrošače. Kabl P ima jednu žilu sa punim provodnikom, a koristi se za ožičenje u elektroormarima. Kabl P/F ima jednu žilu sa upredenim finožičnim provodnikom, a najčešće se koristi za galvansko izjednačavanje potencijala. Kablovi tipa PP-Y i PP/R se koriste za izvođenje električnih instalacija niskog napona. Kabl PP-Y je okruglog, a PP/R pljosnatog prijesjeka. Kabl PP-Y je kvalitetniji u odnosu na PP/R(slika 0.3).

Slika 0.3 Kabel okruglog i pljosnatog presjeka

Kabl PP/R se ne smije koristiti u vlažnim prostorijama kao što su npr. kupatila i podrumi i ne smije se postavljati direktno na drvo. Kabl PP-Y se smije koristiti u vlažnim prostorijama i smije se postavljati direktno na drvo. Kablovi PP-Y i PP/R se izrađuju kao trožilni i petožilni. Trožilni se koriste za napajanje monofaznih, a petožilni trofaznih potrošača. Kod trožilnog kabla izolacija faznog vodiča (L) je crne boje, izolacija neutralnog vodiča (N) je plave, a zaštitnog vodiča (PE) žuto-zelene boje. Petožilni kabl ima još dva fazna vodiča, jedan smeđe i jedan crne boje. S obzirom da kod petožilnog kabla imamo dvije crne žile, one se razlikuju tako što je jedna na obodu, a druga u sredini kabla. Kabl PP-Y ne smije biti izložen direktnom sunčevom svjetlu.

7

Tamo gdje je prisutno direktno djelovanje sunčevih zraka koristi se kabl PP 00. Za kabl PP-Y se koriste i oznake PGP i NYM. Kablovi PP 00, PP 41 i PP 44 se koriste za napajanje potrošača većih snaga. Kabl PP 00 ima plašt i omotač od polivinilhlorida, dok PP 41 i PP 44 imaju metalne plaštove što ih čini daleko otpornijim na mehanička naprezanja. Plašt kabla PP 44 je od pocinčane žice što ga čini otpornim na agresivne sredine tako da se može polagati u rijeke i more. Druga oznaka za kabl PP 00 je NYY. Kabl TI se koristi za izvođenje telefonskih instalacija, a Y(St)Y za prijenos podataka brzinom do 10Mbit/s. Za visoke brzine prijenosa podataka se koriste osmožilni kablovi UTP, FTP i STP. Kablovi X 00-A i X 00/0-A imaju provodnike od aluminijuma, a izolaciju od polietilena. Kabl X 00/0-A za razliku od X 00-A ima nosivo uže. Predstavljaju samonosive kablovske snopove (SKS) i koriste se za niskonaponske nadzemne mreže i za nadzemne kućne priključke. Koaksijalni kablovi impedanse 75 Ω se koriste za antenske instalacije i kod pojedinih vrsta računarskih mreža.

Kablovski pribor čine sljedeći elementi:

1.)kablovske kape

2.)kablovske glave

3.)kablovske spojnice

4.)kablovske papučice (stopice)

5.)spojne čahure

6.)kablovske obujmice

7.)kablovske uvodnice. Kablovske kape se upotrebljavaju kao privremena zaštita krajeva kablova od prodora vlage koja može štetno utjecati na izolaciju kabla. Izrađuje se od kablovske mase kojom se zaliva kraj kabla. Kablovska glava je trajna zaštita kraja kabla od prodora vlage, a ujedno omogućava da se krajevi kabla otvore i žile pripreme za spajanje. Na slici 0.4 je prikazan kraj kabla sa kablovskom glavom.

8

Slika 0.4 Kraj kabla sa kablovskom glavom

Kablovske spojnice se upotrebljavaju za spajanje kablova. Dugo vremena su bile u upotrebi metalne spojnice, a danas se sve više koriste spojnice od smolastih masa. Prijesjek metalne spojnice je dat na slico 0.5.

Slika 0.5 Presjek metalne spojnice

9

Spajanje provodnika se vrši lemljenjem ili kablovskim čahurama, nakon čega se spojnica zaliva kablovskom masom za izolaciju. Kod spojnica od smolastih masa se ne vrši zalivanje.Toploskupljajuće spojnice se zagrijavanjem plinskim gorionikom sljepljuju za kabl. Sljepljivanje hladnoskupljajućih spojnica se vrši hemijskim putem. Kablovske papučice (stopice) se koriste za spajanje kablova u elektroormarima. Postoji prava papučica i papučica za spajanje pod pravim uglom, kao što je prikazano na slici 0.6.

Slika 0.6 Prava papucica i papucica za spajanje pod pravim uglom

Spojne čahure služe za spajanje provodnika. Dva kraja provodnika se uvlače u čahuru, a zatim se kliještima vrši stezanje čahure čime se ostvaruje spoj provodnika. Kablovske obujmice se upotrebljavaju za postavljanje provodnika na zidove, stropove, užad i metalne konstrukcije. Izrađuju se od metala i plastike, a učvršćuju se ekserima, vijcima, lijepljenjem i savijanjem. Na slici 0.7 su prikazane različite konstrukcije obujmica .

Slika 0.7 Konstrukcije obujmica

Za učvršćivanje kablova na metalne šipke se koriste savitljive obujmice izrađene od limene trake presvučene plastikom. Kablovske uvodnice služe za uvođenje kablova u elektroormare. Izrađuju se od metala i plastike, a uloga im je da štite izolaciju kabla od oštećenja i da omoguće zaptivanje uvoda kabla u ormar.

10

6. Osiguraci

Osigurač je sklopni aparat koji sluzi za zastitu instalacioni vodova od

velikih struja kratkog spoja. Struja kratkog spoja gotovo je uvijek dovoljno

jaka da razori izvor, pa se u izvore ugrađuju osigurači koji prekidaju strujni

tok ako struja kroz njih preraste dopuštenu vrijednost. Prejake struje mogu

oštetiti i trošila, ali i instalacije, pa se i skuplja trošila, kao i sve električne

instalacije, štite odgovarajućim osiguračima.Postoji više vrsta osigurača, a

to su:

Topljivi osiguraci tipa D

Nozasti osiguraci tipa N

Automaski osiguraci

Najjednostavnija vrsta osigurača je tzv. rastalni osigurač. Za male napone i

jakosti struje (uglavnom u elektronici) rastalni osigurači se izvode u obliku

tanke metalne niti u staklenoj cjevčici. Takav osigurač prikazuje gornja

slika. Slično tome, osigurači za vozila imaju tanku limenu trakicu razapetu

preko malog keramičkog štapića. Ako struja preraste dopuštenu vrijednost,

metalna nit se rastali i pregori, pa time prekida strujni krug i sprječava

oštećenja trošila, izvora struje ili vodova električne instalacije.

Slika 0.8 Topljivi osiguraci

11

Za kućne instalacije gradskog napona koriste se rastalni osigurači sa

izmjenjivim umetcima u keramičkom kućištu. Točno dimenzionirana

otporna nit ugrađena je u keramičku "bočicu" s limenim kapicama na oba

kraja, koju zovemo umetak. Na zadnjem kraju iz umetka strši zadebljani

kraj rastalne niti (tzv. zastavica) koji otpada u slučaju pregaranja osigurača,

pa po tome vidimo koji je osigurač pregorio ako ih je više u grupi. Umetak

se umeće u porculansko kućište osigurača sa kalibriranim sjedištem, koje

sprječava da se u kućište umetne jači osigurač (debljeg vrha) od onoga

koga je za našu instalaciju predvidio projektant

elektroinstalacije.Razlikujemo brze i trome osigurače. Brzi osigurači

pregore čim struja preraste nazivnu vrijednost osigurača, što bi ponekad

moglo onemogućiti normalno korištenje nekih trošila (elektromotori, hladni

grijači i dr. normalno uzrokuju kratkotrajni strujni udar u električnoj instalaciji

prilikom uključenja). Tromi osigurači dopuštaju kratkotrajna preopterećenja,

a pregorjet će samo ako struja iznad dopuštene, potraje više od sekundu,

dvije. Kod rastalnih osigurača to se postiže punjenjem kvarcnog pijeska u

umetak. Okoljnji pijesak, dok je hladan, hladi metalnu nit osigurača i

sprječava njezino trenutno taljenje, međutim ako suviše jaka struja potraje,

osigurač će ipak pregorjeti kad se zagrije i okoljnji pijesak.Kada osigurač

pregori, uništeni umetak (patrona) mora se zamijeniti novim.

Slika 0.9 Presjek topljivog osiguraca

12

Topljivi osiguraci tipa D su izradjeni od porculana i mesinga. Postavljaju se

na noseću metalnu ploču.

Slika 1.0 Topljivi osigurac tipa D

13

Niskonaponski visokoučinski osigurači,osigurači tipa N se koriste na

mestima u električnoj mreži gde se očekuje velika snaga kratkog spoja. Ovi

osigurači se koriste za zaštitu kablova i rasklopnih uređaja od struja

preopterećenja i struja kratkih spojeva. Izrađuju se za napone do 500 V

naizmenične struje i do 600 V jednosmerne.

Podnožje osigurača je izrađeno u obliku temeljne porculanske ploče sa

kontaktnim viljuškama i priključnim stezaljkama, dok je patron izrađen u

obliku zatvorenog keramičkog tela, sa kontaktima u obliku noža. Kontakti

patrona odgovaraju kontaktima na postolju. Za bezopasno stavljanje i

vađenje patrona upotrebljava se izolaciona ručka,

Za struje do 600 A postoje tri osnovne veličine NV 200, NV 400 i NV 600.

Slika 1.1 Nozasti osigurači tipa N

14

Danas se i u kućanstvima često koriste magnetski (automatski)

osigurači (desno) koji su daleko praktičniji od rastalnih. U

njima elektromagnet isključuje ugrađenu sklopku kada struja preraste

nazivnu vrijednost osigurača.

Slika 1.2 Presjek automaskog osiguraca

15

Nakon "ispadanja" takvog osigurača, iza otklanjanja uzroka preopterećenja

dovoljno je polugicu sklopke vratiti u gornji položaj, čime se sklopka

osigurača opet uključuje. Magnetski osigurač se koristi i u ulozi limitatora. U

toj ulozi on sprječava istovremeno uključenje većeg broja jakih trošila u

kućanstvu. Time se nastoje smanjiti vršna opterećenja električne mreže u

vrijeme kada svi koriste više struje (priprema ručka i sl.), pa se opterećenje

ravnomjernije raspoređuje tijekom dana i noći. Ako limitator ispada,

privremeno treba isključiti neko jače trošilo (npr. bojler)

U industriji i energetskim sustavima koriste se i drugačiji osigurači za velike

jakosti struje, visoke napone i dr.

Slika 1.3 Automaski osiguraci

16

7. Tasteri-Tipkala

Taster (tipkalo) se koristi za uključenje električnog zvonca i za davanje signala impulsnom i stubišnom automatu. Oznake tipkala na dvopolnoj i jednopolnoj shemi su date na slici 1.4.

Slika 1.4 Oznaka tipkala dvopolna i jednopolna sema

Slika 1.5 Slika tastera (start-stop)

17

8. Grebenaste sklopke

Grebenaste sklopke GS predvidjene da se koriste za nazivne struje od 10

do 630A, imaju savremenu konstrukciju i izgled, dobre mehaničke i

električne osobine. Izradjene od kvalitetnih materijala, one u potpunosti

zadovoljavaju standard:

IEC408, lEG 337-1, JUS N.K5.012 i JUS N.K5.013.

Slika 1.6 Grebenasti prekidač

Grebenasta sklopka se sastoji od dva glavna dela:

Mehaničkog birača i električnog bloka, gde prvi odredjuje ugao zakreta od

30o, 45o ,60o iIi 90o, dok drugi deo sadrži dva kontaktna para i greben koji

vrši njihovo uključenje ili isključenje. Ova sklopka može imati najviše

dvanaest električnih blokova.

18

Prema nameni i električnoj funkciji sklopke su podeljene na:

-Sklopke,preklopke sa NUL-položajem,preklopke bez NUL-

položaja,reverzione sklopke,više-motorne sklopke,sklopke zvezda-

trougao,motorne sklopke za više brzina,grupne sklopke,naponske merne

preklopke,strujne merne preklopke i zakretne tastere.

Slika 1.7 Spajanje greb. prekidaca

Slika 1.8 Grebenasti prekidac-ringla 19

9. Elektro-magnetna sklopka

Sklopke prema primjeni se dijele na:Zaštitne sklopke: zaštita od nedopustivih termi čkih i mehani čkih naprezanja kod nedopustivih iznosa struje, napona pogreške i podnapona. Upravljačke sklopke: ovisno o ulozi u tehnološkom procesu uklapaju i prekidaju strujne krugove. Rastavne sklopke: rastavljanje strujnog kruga s vidljivim položajem kontakata ili pokaziva čem sklopnog položaja. Komandne sklopke: uklapaju pomo ćne strujne krugove (npr. releji).

Jedna od sklopki koji cemo spomenuti je elektro-magn. sklopka.

Sklopnik je elektromagnetska sklopka, koja pomoću male upravljačke snage može uključiti pogone koji imaju snagu od 4 do 30 kW. Koriste se za uključivanje motora, grijanja, klimatizacije, dizala itd. Dijelovi elektro-magnetne sklopke su:

1.Svitak 2.Željezna jezgra (magnet) 3.Armatura 4.Pomični kontakt 5.Nepomični kontakt 6.Pritisna opruga 7.Opruga za pritisak na kontakte.

20

Slika 1.9 Elektro-magnetna sklopka

21

Slika 2.0 Dijelovi elektro-magnetne sklopke 22

10. Bimetalni relej

Bimetalna sklopka-bimetalni relej je predvidjen za zaštitu od opterecenja vecih od nazivnih koristi se bimetalni relej,odnosno relej s ugradjenim aktivnim elementom zvanim BIMETAL. On se sastoji od dvije duguljaste plocice od razlicitog materijala, slijepljene jedna na drugu kojima tece struja u uzdužnom smjeru. Zbog razvijene topline bimetal se savija jer mu elementi (plocice) imaju razlicite koeficijente rastezanja. U trajnom radu se zaštita podešava na nazivnu struju elektromotora. Bimetalni releji su takoer osjetljivi na nesimetriju struja, te tako mogu sprijeciti jednofazni i dvofazni rad (isklopite kod nestanka jedne ili dvije faze).Prekostrujni relej radi na principu elektromagnetske indukcije. Strujom motora (direktno ili preko strujnog transformatora) protjecan je svitak koji uvlaci i željeznu jezgru, a ona mehanicki zatvara komandne kontakte. Položaj jezgre i njena brzina kretanja ovise o velicini struje, pa i prekostrujni relej radi na »strujnom« principu.

Slika 2.1 Bimetalni relej

23

Slika 2.2 Dijelovi bimetalnog releja

Dijelovi bimetalnog releja su oznaceni na slici 2.6, a oni su:

a - bimetal; b - smjer savijanja bimetala; c - letva koju pomiču bimetali prilikom savijanja; d - put na kojem bimetal isključuje; e - pomoćni kontakti (1 radni + 1 mirni); f - podešavanje nazivne struje; g - bimetalna poluga za kompenzaciju uticaja okolne temperature i preklapanje kontakata.

24

11. Asinhroni motori

Asinhorni motori su elektricne masine koje pretvaraju elektricnu energiju u mehanicki rad.

Slika 2.3 Asinhroni motor

25

Rad asinhronih motora zasniva se na okretnom magnetnom polju. Kada se stalni magnet okreće, okreću je i njegove silnice, tj. Okreće se njegovo magnetno polje, koje u bakrenoj ploči inducira vrtloţne struje. Prema Lencovom zakonu inducirane vrtloţne struje u bakrenoj ploči suprotstavljaju okretanju magneta i nastoje njegovo okretanje zaustave. Brzina bakrene ploče zaostaje nešto za brzinom okretanja magneta. Kada bi se okretali podjednako brzo, magnetne silnice ne bi sjekle bakrenu ploču pa se u njoj ne bi inducirale vrtloţne struje. Zaostajanje brzine okretanja bakrene ploče zove se klizanje.

Slika 2.4 Zasnivanje as. motora na okretnom magn. polju

26

1887 godine Nikola Tesla je izveo historijski eksperiment i dokazao da se okretno (obrtno) magnetno polje moţe dobiti i bez okretanja magneta pomoću višefaznih naizmjeničnih struja koje prolaze kroz nepomične namotaje i koji su meĎusobno pomaknuti za 120°.

Slika 2.5 Obrtno magn. polje sa visefaznih neizmj. Struja

27

Brzina rotiranja rotora iznosi od 3000 do 5000 o/min.

Sastavni dijelovi su:

STATOR

je nepomični dio električne mašine. On je u obliku šupljeg valjka, a sastavljen je iz visokolegiranih motornih limova debljine 0,35 mm medjusobno izolovanih radi smanjenja gubitaka u gvozdju koji nastaju usljed histereze i vrtloţnih struja. Limovi se slaţu u pakete i pod pritiskom sastavljaju i steţu zakivcima ili zavrtnjima. S unutrašnje strane statora usječeni su ţljebovi. U ţljebove se stavljaju namotaji. Osim ţljebova u paketu limova nalaze se otvori, kanali za hladjenje kroz koje struji vazduh.

ROTOR

je pomični dio električne mašine. Sastavljen je iz paketa rotorskih limova debljine 0,35 mm meĎusobno izolovanih radi smanjenja gubitaka u gvozdju koji nastaju usljed histereze i vrtloţnih struja. Rotor je u obliku valjka. Rotorski paket limova smješten je pod pritiskom na osovinu, čija se vratila nalaze u nepomičnim leţajima osovine. Statorski i rotorski limovi presuju se iz jednog komada lima. Prvo se presuju statorski limovi a iz unutrašnjeg ostatka obraĎuju se rotorski limovi. Na spoljašnoj strani rotorskih limova usječeni su ţljebovi koji mogu biti otvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

KUCISTE MOTORA, PRIKLJUCNE KUTIJE VENTILATORI I VENTILATORSKE KAPE

Izradjuju se od livenog gvozdja ili silumina. Radi boljeg hladjenja kućišta motora mogu biti i rebrasta. Noge motora kod manjih snaga liju se zajedno sa kućištem. Kod većih snaga liju se posebno, pa se pomoću zavrtnja učvrste za kućište motora. Kućište kod asinhronih motora ne sluţi za sprovodjenje magnetskog toka.

28

Ono nosi paket limova statora sa strane poklopaca u kojima su smešteni leţajevi koji nose osovinu s rotorom. Na kućištu se nalazi kuka za prijenos motora. Kolutni motori imaju dvije priključne kutije, dok ostali motori imaju jednu pri-ključnu kutiju. Kavezni motori imaju priključnu kutiju sa 6 priključnih stezaljki.

MEDJUPRSTOR

Medjuprostor izmedju statora i rotora kod asinhronih motora treba da bude što manji. Kod velikih asinhronih motora taj prostor ne smije biti veći od 3 mm, a kod malih motora on iznosi od 3/10 do 5/10 mm. Ovaj medjuprostor (medjugvozdje) kod asinhronih motora je vrlo vaţan i od njega zavisi faktor učinka motora cosφ. Što je taj medjuprostor veći cosφ je slabiji. Zato prilikom popravke motora rotor se ne smije obradjivati na strugu ili turpijati to jest medjuprostor povećavati, jer se na taj način smanjuje faktor učinka motora.

LEZAJI

Asinhroni motori imaju kotrljajuće leţaje (kuglične ili valjkaste). Leţaji motora, koji su montirani horizontalno, podnose izvjesnu silu u aksijalnom smjeru. Ako je motor montiran koso ili vertikalno leţaji se normalno ne smiju opteretiti nikakvom dodatnom aksijalnom silom. U tom slučaju leţaji nose samo teţinu vlastitog rotora s remenicom ili spojkom. Asinhroni motori mogu se izradjivati i s kliznim leţajima, gdje je potreban bešuman rad, kao na primer za osobne liftove. Podmazivanje leţaja treba po pravilu vršiti jedanput godišnje, odnosno nakon 4000 radnih sati. Leţaje treba tada otvoriti, oprati i nanovo podmazati prema uputstvima koja se isporučuju zajedno s motorom. Za podmazivanje najbolje je upotrijebiti originalnu mast SKF 28 ili sličnu.

29

HLADJENJE

Asinhroni motori se hlade pomoću ventilatora. Ventilatori mogu biti spoljni ili unutarnji. Spoljni ventilatori su zastićeni posebnim ventilatorskim kapama. Ventilator djeluje nezavisno od smjera okretanja motora, tjera rashladni zrak te tako intenzivno odvodi toplotu. U unutrašnjosti motora nalaze se manji ventilatori. Kod kaveznih motora oni su odliveni zajedno sa kavezom i miješaju unutrašnji vazduh te tako doprinose hladjenju motora. Motor treba montirati uvijek tako da rashladni vazduh moţe strujati slobodno oko njih. Otvori na ventilatorskim kapama moraju uvijek biti slobodni i čisti. Ako motor ima dva kraja osovine, remenica na strani ventilatora mora biti takva da ne zaklanja otvore i ne sprječava ulazak vazduha. Ventilator i ventilatorska kapa ne smiju se skinuti kad motor radi, jer bez ventilacije motor ne moţe davati snagu označenu na natpisnoj pločici.

NATPISNA PLOCICA MOTORA I TIPSKE OZNAKE

Svaki motor mora imati natpisnu pločicu s tipskom oznakom. Na natpisnoj pločici treba da stoji naziv proizvodjača koji je proizveo motor, napon motora, struja, spoj, snaga, broj okretaja, frekvencija, kod motora s kliznim kolutima i napon izmedju dva koluta u momentu ukopčavanja. Tipske oznake motora sastoje se iz niza slova i brojeva.

30

Dijelovi asinhronog motora su:

1.lezajni štit, 2. lezaj, 3. statorski namotaj, 4. kučište, 5. rotor, 6. lezajni štit, 7. kapa, 8. ventilator, 9. podnozje, 10. učinska pločica, 11. priključna kutija, 12. priključna pločica, 13. poklopac priključne kutije, 14. uvodnica.

Slika 2.6 Presjek asinhrono motora

31

Neka je stator mašine priključen na sistem naizmeničnih trofaznih napona.

Kada kroz namotaje statora protiču trofazne naizmenične struje koje

stvaraju obrtno magnetno polje, koje obrće rotor brzinom Ω. Obrtno polje

rotira u zazoru i zatvara se kroz stator i rotor, zbog čega se u

provodnicima indukuju odgovarajuće elektromotorne sile.

U namotu statora javlja se kontraelektromotorna sila Es koja drži ravnotežu priključenom naponu statora U i čiji se moduo razlikuje za nekoliko procenata od dovedenog napona za pad napona na omskoj otpornosti i reaktansi rasipanja. U namotu rotora se takođe indukuje elektromotorna sila. Ako je električno kolo rotora zatvoreno, kroz njega će proticati struja Ir, čija je aktivna komponenta istog smera kao i indukovana elektromotorna sila. Pošto se provodnik sa strujom Ir nalazi u magnetnom polju, na njega će delovati elektromagnenta sila F koja će obrtati rotor u smeru obrtanja obrtnog magnetnog polja. Zbir svih proizvoda pojedinačnih sila u provodnicima rotora i poluprečnika predstavlja obrtni momenat elektromagnetnih sila mašine.

Slika 2.7 Asinhroni motor

32

Kako se energija sa statora na rotor prenosi putem elektromagnetne

indukcije, asinhrone mašine se često nazivaju i indukcione mašine.Rotor

ne može nikada postići sinhronu brzinu, odnosno brzinu obrtanja

magnetnog polja. Ako bi se rotor okretao sinhronom brzinom, onda ne bi

bilo relativne brzine između obrtnog polja i rotora, zbog čega magnetni

fluks ne bi presecao provodnike rotora i ne bi postojala indukovana

elektromotorna sila u namotajima rotora, a bez nje ni struja,

elektromagnetna sila i obrtni momenat. Zbog toga bi rotor počeo da

zaostaje, zbog čega bi provodnici ponovo presecali magnetni fluks i pojavio

bi se obrtni momenat. Kada rotor nije opterećen radnom mašinom

(asinhroni motor u praznom hodu), tada rotor mora da savlada samo

mehaničke gubitke usled trenja u ležajevima i trenja rotora o vazduh. Kako

su gubici usled trenja i ventilacije mali, tada se rotor okreće brzinom koja je

bliska sinhronoj brzini.Namoti su po svojoj prirodi omsko-induktivnog

karaktera. Za magnećenje magnetnog materijala i vazdušnog zazora

između statora i rotora potrebna je Namoti su po svojoj prirodi omsko-

induktivnog karaktera. Za magnećenje magnetnog materijala i vazdušnog

zazora između statora i rotora potrebna je reaktivna energija. Kako

asinhrona mašina ne može da proizvodi reaktivnu energiju, pa je ona mora

uzimati iz mreže. Struja koju napon mreže tera kroz namot će uvek biti

induktivna. Zbog toga je asinhrona mašina u i motorskom i u

generatorskom režimu potrošač reaktivne energije, što je jedan od

osnovnih razloga zašto se asinhrona mašina koristi pretežno kao motor. U

generatorskom režimu asinhrona mašina se koristi u okviru autonomnih

elektroenergetskih sistema i tada se reaktivna energija obezbeđuje

iz kondenzatorske baterije. U velikim industrijskim potrošačima sa puno

asinhronih motora velikih snaga, često se postavljaju statički kompenzator

(uglavnom kondenzatorska baterija) za popravku faktora snage, da se

reaktivna energija ne povlači iz mreže, sa obzirom da se plaća.

33

Slika 2.8 Asinhroni motor

34

Trofazni asinhroni motori mogu raditi kao jednofazni. To se primjenjuje

tamo gdje nemamo na raspolaganju trofaznu mreţu, gdje je trofazni

priključak skup, ili u nedostatku jednofaznih motora. Oni ne mogu početi s

radom sami, potrebno ih je pokrenuti rukom, što se redovito ne čini. Da bi

se trofazni motor sam pokrenuo kao jednofazni na jednofaznoj mreţi treba

ga spojiti na sljedeći način s odgovarajućim kondenzatorom. Na slici a fazni

namotaji spojeni su u trougao, a na slici b u zvijezdu. No ako motor

spajamo u spoj zvijezda, onda ga je mnogo zgodnije spojiti po Otu kako je

prikazano na slici c. Kod ovog spoja pri puštanju u pogon glavni namotaj

sluţi ujedno i kao transformator u štednom spoju za pomoćni namotaj, pa

se na ovaj način poveća napon na kondenzatoru, što dovodi do povećanja

poteznog momenta. Ako ovi motori rade bez kondenzatora onda mogu dati

60% trofazne snage, a ako rade s kondenzatorom onda mogu dati i do

80% trofazne snage.

Slika 2.9 trofazni as. motor kao jednofazni

35

12.Zastita od elektricnog udara

Djelovanje električne energije na ljudski organizam.

Djelovanje električne energije na ljudski organizam zavisi od sljedeća tri faktora: 1.)napona izvora, 2.)frekvencije struje i 3.)vremena djelovanja. Struje visokih frekvencija teku površinom kože i uglavnom izazivaju opekotine. Struje niskih frekvencija i jednosmjerna struja izazivaju grčenje mišića zbog čega je uobičajen naziv ,,električni udar’’. Naime, pri dodiru dijela pod naponom usljed grčenja mišića dolazi do brzog pomjeranja tijela čovjeka. Sumnjiv provodnik nikada ne treba doticati unutarnjom, već vanjskom stranom šake, da se usljed grčenja šake ne bi čvrsto uhvatio provodnik pod naponom. Doticanje treba vršiti desnom rukom da struja ne bi tekla kroz srce. Ljudsko srce je po svojoj građi mišić i u slučaju da kroz njega poteče dovoljno jaka struja usljed snažnog grčenja srca dolazi do smrti čovjeka. Pri proticanju struje niske frekvencije kroz ljudski organizam ovisno o jačini struje i vremenu djelovanja nastupaju sljedeće posljedice: 1.)struja se ne osjeti (I < 1 mA); 2.)struja se vrlo slabo osjeti (1 mA < I < 30 mA); 3.)osjeća se bol (I > 30 mA); 4.)nastupa ukočenost; 5.)nastupa smrt; 6.)nastupa ugljenisanje tijela. Posljedice su ilustrirane na slici 3.0.

Slika 3.0 Ilustirane posljedice kroz ljudski organizam

36

Osim navedenih, kao posljedica električnog udara mogu se javiti: 1.)opekotine, od kojih su posebno opasne unutarnje opekotine koje nastaju usljed direktnog zagrijavanja organizma električnom strujom,

2.)mehaničke povrede organizma usljed pomjeranja pri električnom udaru,

3.)elektrolitička oštećenja organizma usljed procesa elektrolize koji nastaje pri protoku električne struje kroz ljudski organizam

4.)gušenje kao posljedica zavraćanja jezika u dušnik.

Prva pomoć pri električnom udaru.

Prvi korak pri pružanju prve pomoći jeste odvojiti unesrećenog od izvora napona. To se vrši isključivanjem ili razdvajanjem unesrećenog i dijela pod naponom pomoću izolirane kuke ili sličnog predmeta. U krajnjem slučaju spasilac može stati nogama na izoliran predmet (suha daska, komad najlona i sl.) i rukama odvući unesrećenog. Nakon toga se pristupa prijegledu unesrećenog. Obično rad srca i disanje nisu zaustavljeni, ali gotovo po pravilu dolazi do zavraćanja jezika u dušnik, tako da unesrećenom treba prstima izvući jezik kako bi mogao da diše. Ukoliko unesrećeni krvari hitno mu treba zaviti ranu kako bi se zaustavilo krvarenje. Rad srca i disanje se, po potrebi, uspostavljaju tako što se vrši masaža srca i vještačko disanje metodom ,,usta na usta’’.

Slika 3.1 Prva pomoc 37

Zaštita od direktnog dodira

Zaštita od direktnog dodira dijelova pd naponom se vrši: 1.)izoliranjem dijelova pod naponom, 2.)stavljanjem dijelova pod naponom u kućišta, 3.)stavljanjem dijelova pod naponom iza prepreka i 4.)stavljanjem dijelova pod naponom van dohvata ruke (postavljanje na visinu od minimalno 2,5 m ili na horizontalnu udaljenost 1,25 m). Kao dopunska zaštita od dodira dijelova pod naponom se vrši ugradnja uređaja koji vrše automatsko isključenje dijela pod naponom u slučaju dodira.

Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira

Ova zaštita se izvodi tako što se vrši napajanje iz izvora sa niskim naponom. Dozvoljen je izmjenični napon do 50 V i jednosmjerni do 120 V. Kao izvori niskog napona se koriste: transformatori, ispravljači, generatori i akumulatori. Utičnice i utikači za niski napon imaju posebnu konstrukciju, tako da se uređaji predviđeni za niski napon ne mogu greškom uključiti na visoki napon.

Zaštita od indirektnog dodira

Indirektni dodir nastupa u slučaju kvara uređaja. Npr. u slučaju proboja izolacije grijača bojlera na njegovom kućištu se javlja visoki napon. Zaštita se izvodi: 1.)ugradnjom uređaja za automatsko isključenje napajanja u slučaju kvara,

2.)upotrebom uređaja sa dvostrukom izolacijom,

3.)stavljanjem uređaja u neprovodne (izolirane) prostorije tako da visoki napon na kućištu nije opasan,

4.)izjednačavanjem potencijala svih provodnih dijelova koji se istovremeno mogu dodirnuti,

38

5.)električnim odvajanjem napajanjem iz transformatora ili generatora koji nisu uzemljeni (sl.3.2).

6.)ugradnjom FI sklopke.

Slika 3.2 Elektricno odvajanje

Automatsko isključenje napajanja u slučaju kvara se najčešće realizira pomoću osigurača. Na slici 3.3 je prikazana situacija u trenutku kvara.

Slika 3.3 Situacija u trenutku kvara

39

U slučaju kvara preko faznog vodiča L1, metalnog kućišta i zaštitnog vodiča PE se uspostavlja strujni krug kroz koji poteče znatno jača struja nego u normalnom radu. Usljed toga pregori osigurač čime se prekida napajanje uređaja. Da bi zaštita djelovala kućište uređaja mora biti uzemljeno. Postoje sistemi uzemljenja: TN-S, TN-C, TN-C-S, TT i IT. Njihovo izvođenje je prikazano na slici 3.4.

Slika 3.4 Izvodjenje sistema uzemljenja

Stari nazivi za sisteme uzemljenja su: TN –nulovanje, TT – zaštitno uzemljenje i IT – nadzor izolacije. Prema tehničkim preporukama Elektroprivrede BiH u objektima za stanovanje je obavezna primjena TT sistema uzemljenja.

40

Označavanje mehaničke zaštite

Mehanička zaštita elemenata i uređaja električnih instalacija se označava slovima IP iza kojih slijede dva broja, npr. IP 41. Slova IP su skraćenica od engleskih riječi International Protection [internešnl protekšn] što znači međunarodna zaštita. Prva cifra nakon slova IP označava mehaničku zaštitu od dodira dijelova pod naponom. Brojevi znače:

0 – bez zaštite

1 – zaštita od dodira rukom

2 – zaštita od dodira prstom

3 – zaštita od dodira izvijačem

4 – zaštita od dodira žicom

5 – zaštita od ulaska prašine

6 – zaštita od ulaska vazduha.

Druga cifra nakon slova znači stepen zaštite od prodiranja vode. Brojevi znače: 0 – bez zaštite

1 – zaštita od vertikalnog pada vode

2 – zaštita od pada vode pod uglom od 15°

3 – zaštita od pada vode pod uglom od 60°

4 – zaštita od prskanja vodom

5 – zaštita od mlaza vode

6 – zaštita od zapljuskivanja vodom

7 – zaštita od potapanja u vodu

8 – uređaj može raditi pod vodom.

41

Kombinovana metoda ozivljavanja

U slučaju da istovremeno prestane disanje i rad srca treba primjeniti kombinovanu metodu, što znači da se naizmjenično vrši umjetno disanje i vanjska masaža srca. Poželjno je da oživljavanje izvode dvije osobe, od kojih jedna izvodi umjetno disanje a druga masažu srca. Izvede se 3-4 uduvavanja vazduha, a potom 15-20 pritisaka na grudnu kost. Postupak se ponavlja dok se ne uspostavi normalan rad srca i pluća ili dok ne stigne liječnik. Po završenom uspješnom oživljavanju ozlijeđeni često ostaje u nesvjesnon stanju, pa mu i dalje prijete smetnje pri disanju i radu srca. Od tih opasnosti štitimo ga postavljanjem u položaj na bok.Kada ozlijeđeni dođe k svijesti, pruža mu se prva pomoć i za eventualno druge ozlijede.

Nakon toga ozlijeđeni se prenese u mirnu prostoriju gdje se ostavi ležeći zaštićen od hladnoće a može mu se dati o topli bezalkoholni napitak.Uz ozlijeđenog trebaju ostati osobe koje će do dolaska liječnik moći ponovo pružiti prvu pomoć, ako to bude potrebno ponovo pružiti prvu pomoć, ako to bude potrebno.

Slika 3.5 Prva pomoć,zastita

42

13.Zakljucak Bimetalni relej djeluje i stiti od struja preopterecenja, pad napona i rada na 2 faze. Sklopnik kao kontator mozemo upravljati na sl nacin:1.Tipkalima(kratkotrajni kontakt)2. Sklopkom(sa trajnim kontaktom)-npr. greb. sklopkomUpravljanjem tipkalima se ostvar. Na sl. Nacin:Tipkalom I za start motora, adjemo samo kratkotrajni konakt koji aktivira sklopnik K, a dalje se sklopnik K samo odrzava preko svog pomocnog kontakta 13-14.Ako bimetalni relej isklapa, prekine str. Krug koji drzi el. magnet sklopnika i sklopnik se isklopi.Ponovo uklapanje se obavlja sa tipkalima I. U normalnom pogonu se motor znaci uklapa pritiskom tipkalom I, a isklapa tipkalom 0(nula).

43

14.Literatura

Web: http://idabg.weebly.com/uploads/5/4/0/0/5400352/elektrine_instalacije_i_osvjetljenje.pd

http://www.tehnicka-skola-karlovac.hr/maturalna_pitanja/6elektricni_strojevi_uredjaji.ph

www.wikipedia.com

Knjiga:

Elektricne instalacije

44