1

Mentalno zdravlje i psihosocijalna pomoć

za izbjeglice, tražitelje azila i migrante u

pokretu kroz Europu

VODIČ ZA VIŠE AGENCIJA

2

Mentalno zdravlje i psihosocijalna pomoć za izbjeglice,

tražitelje azila i migrante u pokretu kroz Europu

VODIČ ZA VIŠE AGENCIJA,PROSINAC 2015.

Tekst i koordinacija:

Text and coordination: Peter Ventevogel (UNHCR); Guglielmo Schinina (IOM); Alison Strang (mhpss.net); Marcio Gagliato (mhpss.net), Louise Juul Hansen (IFRC Psychosocial Centre)

Slike na naslovnici:

Stephen Ryan, IFRC; Franscesco Malavolta, IOM; Maria De Laiglesia Noriega, Spanish Red Cross; Amanda Nero, IOM

Prijevod:

Lidija Markovic (IOM Serbia)

3

Mentalno zdravlje i psihosocijalna

pomoć za izbjeglice, tražitelje azila i

migrante u pokretu kroz Europu

VODIČ ZA VIŠE AGENCIJA

Do sada nezapamćen broj pojedinaca i obitelji, uključujući sve veći broj djece, iz Bliskog Istoka, Afrike i Centralne Azije, prešao je Mediteran i Egejsko more u pokušaju da dođe do sigurnosti Europe. 2015. godine više od 3500 ljudi se udavilo ili se vodi kao nestalo tijekom ovog procesa1. Trenutačno se stotine tisuća žena, ljudi, dječaka i djevojčica, s pravnim statusom izbjeglica, tražitelja azila i migranata nalazi u pokretu kroz europski teritorij na svom putu do države koja im je krajnja destinacija. Među brojnim potrebama ovih populacija značajnu pozornost treba obratiti na zaštitu njihovog mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti23.

Izazovi za očuvanje mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti

Izbjeglice i migranti koji dolaze u Europu uglavnom su se susreli s ratom, progonom i teškim izazovima u zemljama podrijetla. Mnogi su doživjeli raseljavanje i nedaće u tranzitnim zemljama i ukrcali se na opasna putovanja. Nedostatak informacija, neizvjesnost po pitanju imigracionog statusa, potencijalna neprijateljstva, promjenljive politike, nedostojanstvena i produžena zadržavanja su ono što doprinosi stresu. Prisilne migracije narušavaju zaštitne potpore koje su postojale prije migracije – kao one koje pruža šira obitelj –i mogu dovesti u pitanje kulturni, vjerski i spolni identitet.

Prisilne migracije zahtijevaju višestruke prilagodbe u kratkom vremenskom razdoblju. Ljudi – a naročito djeca – postaju podložniji zloupotrebi i zanemarivanju. Socijalni i mentalni problemi koji su ranije postojali mogu se pogoršati. Vrlo je važno shvatiti da način na koji su ljudi prihvaćeni i način na koji je pružena pomoć i zaštita mogu izazvati ili pogoršti probleme na primjer umanjivanjem ljudskog dostojanstva, obeshrabrivanjem uzajamne podrške i stvaranjem zavisnosti. Intenzivan osjećaj hitnosti među ljudima u pokretu može ih nagnati da preduzmu ekstremne zdrastvene i psihosocijalne rizike i njihovo brzo kretanje kroz nekoliko zemalja ostavlja samo malo vremena za pružanje pomoći.

Opći psihosocijalni odgovori

Izbjeglice i migranti se mogu osjećati ophrvani emocijama ili zbunjeni i isrcpljeni i proživljavati intenzivne strahove i brige, izlive jakih emocija kao što su bijes i tuga i mogu imati košmare i druge probleme pri spavanju. Na početku, pri samom dolasku u Europu neki se mogu osjećati ushićeno. Mnogi su preživjeli višestruke gubitke i žale za ljudima, mjestima i životom koji su ostavili. Mogu se osjećati uplašeno ili nervozno, ili otupjelo i otuđeno. Neki ljudi mogu imati reakcije koje utječu na njihovo funkcioniranje i rasuđivanje i stoga umanjiti njihovu sposobnost skrbi za sebe i svoje obitelji i da se nose s opasnostima i rizicima na njihovom putu. Važno je znati da su mnoge reakcije na stres prirodni način na koji um i tijelo reagiraju na izazivače stresa i ne

Ovaj kratki priručnik nastoji ponuditi savjete za zaštitu i podršku očuvanju mentalnog zdravlja i psihosocijalnoj dobrobiti izbjeglica, tražitelja azila i migranata u Europi. Priručnik opisuje osnovne principe i odgovarajuće intervencije koje vode sve one koji osmišljavaju i pružaju servise u kriznim situacijama i/ili pružaju izravnu pomoć ugroženim osobama.

4

mogu se smatrati abnormalnim u visokozahtjevnim okolnostima. Efekti stresa mogu biti amortizirani osnovnim uslugama, osjećajem sigurnosti i socijalnom podrškom. Učestalost poremećaja koji su posljedica jakog stresa, kao što je PTSD, veća je kod izbjeglica nego kod ljudi koji nisu prisilno raseljeni. Međutim, za većinu izbjeglica i migranata potencijalno traumatski događaji iz prošlosti nisu jedini, čak ni najvažniji izvor psihološkog poremećaja. Najveći dio emocionalne patnje je izravno povezan s trenutačnim strahovima i brigama i neizvjesnom budućnosti. Biti izbjeglica ili migrant ne čini, dakle, samo po sebi, pojedince podložnijim mentalnim poremećajima, već izbjeglice i migranti mogu biti izloženi različitim faktorima stresa koji utječu na njihovo mentalno zdravlje4.

Osnovni principi promoviranja mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti

Ne postoji jedan način ili model da se obezbjedi mentalno zdravlje i psihosocijalna podrška izbjeglicama i migrantima u pokretu ka Europi - ali sljedeći principi dobre prakse su ustanovljeni od strane organizacija koje rade u ovom području kao vodič za pravo djelovanje i da bi spriječili nenamjernu činidbu štete: 1. Tretirajte sve ljude s dostojanstvom i uvažavanjem i njegujte njihovo samopoštovanje i

samopouzdanje

U kaotičnim i osjetljivim situacijama, pružatelji pomoći mogu se usredotočiti samo na ono što oni smatraju da treba uraditi, ne obraćajući dovoljno pozornosti na to kako će njihove aktivnosti biti shvaćene od strane izbjeglica i migranata. Važno je pružiti usluge na dostojanstven način, uvažavajući autonomiju i privatnost osoba. Svi, uključujući djecu, ljude sa posebnim potrebama ili pripadnike manjinskih zajednica imaju pravo biti tretirani s jednakošću i bez diskriminacije. Gdje god je moguće, ljudima treba omogućiti da odaberu kako žele raditi stvari da bi zadržali osjećaj osobne kontrole. Važno je znati da ovo uključuje konzultiranje s izbjeglicama i migrantima kako bi se odredile njihove potrebe i kapaciteti i pomoć gradila na njihovim prijedlozima. Ovo je preko potrebno za dobru psihosocijalnu pomoć ali teško je realizirati kad ljudi ne ostaju dugo na jednom mjestu.

• IASC Guidelines on Mental Health and Psychosocial Support in Emergency Settings - (IASC, 2007). Ovaj dokument je odobren od strane više od 35 organizacija uključenih u pružanje humanitarne pomoći. On pruža osnovni vodič za reagiranje u više sektora za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti u kriznim situacijama.

2. Ponašajte se prema ljudima u nevolji na human i motivirajući način

Svi koji su uključeni u pružanje pomoći izbjeglicama i migrantima trebaju znati kako da pomognu ljudima u nevolji i olakšaju stres gdje je moguće. Psihološka prva pomoć (PFA) je set jednostavnih pravila i tehnika koje mogu svi koristiti (neprofesionalci i profesionalci) kako bi pomogli ljudima u nevolji. Organizacija radionica obuke za PFA, u trajanju od pola do dva dana, može biti djelotvoran način da se usvoje određene interpersonalne vještine kod pružatelja pomoći, uključujući volontere, vladine dužnosnike i graničare.

• Psychological First Aid. Guide for Field Workers–(WHO, World Vision in War Trauma Foundation, 2011) vodič s jednostavnim uputama kako da pružite humanu, motivirajuću i praktičnu pomoć odraslima i djeci koji su ozbiljno pogođeni krizom.

• Psychological First Aid. Pocket Guide – osnovni principi na jednoj stranici. • Psychological First Aid for Children–(SavetheChildren,2013) ima za cilj razvijanje vještina i

kompetencija da bi se smanjila početna patnja djece koja su skorije bila izložena ekstremno stresnim situacijama.

3. Pružite informacije o uslugama, podršci i pravima i obvezama

Glavni uzrok stresa kod ljudi u pokretu je nedostatak informacija. Obezbjeđivanje aktualnih, točnih

informacija o tome gdje i kako se može dobiti pomoć može u velikoj mjeri ublažiti nevolje u situaciji

koja se stalno mijenja. Takve informacije se mogu pružiti na prijemnim punktovima, putem letaka,

televizije, telefona i interneta. Pružatelji pomoći trebaju biti sposobni obezbjediti adekvatne činjenice i

5

uputiti ljude na mjesta gdje mogu dobiti informacije. Pristup informacijskim tehnologijama, telefonima

i mjestima gdje se mogu napuniti baterije mobitela je od ključne pomoći da bi ljudi sami pronalazili

informacije i kontaktirali jedni druge. Informacije moraju biti razumljive za sve različite skupine u

pokretu, kao što su djeca, hendikepirane osobe, osobe koje ne znaju čitati ili stariji ljudi.

• UNHCRMediterranean Portal–za aktualne informacije o izbjegličkoj i migrantskoj krizi u Europi. • MHPSS.net Mediterranean Migration Crisis On-line group–Web prostor za spajanje ljudi i

resursa. • ACAPS Briefing #MIGRATIONCRISIS – kratak pregled krize. • REACH – online mapa krize. • Inter-agency Information Sharing Portal–regionalni odgovor na izbjegličku krizu u Siriji za

razmjenu najsvježijih informacija u vezi s krizom u Siriji.

4. Obezbjedite odgovarajuću psihološku edukaciju i koristite odgovarajući jezik

Nekad je važno pomoći izbjeglicama i migrantima da prihvate ponekad neizdržive osjećaje koji se javljaju kao prirodna posljedica stresa kojem su izloženi. Na primjer, ljudi mogu doživjeti promjene u spavanju i jelu ili se lako rasplakati ili se iznervirati. Može biti od pomoći ubijediti ljude da su mnoge od ovih reakcija normalne i ponuditi jednostavne načine da se nose s nedaćama i negativnim osjećajima.

Imajući u vidu brzo kretanje ove populacije, dosta može pomoći pružanje sažetih i praktičnih informacija na jezicima koji ovi ljudi razumiju. Pri pružanju informacija treba koristiti svakodnevni jezik i izbjegavati korištenje medicinskih termina izvan medicinskog okruženja. Najvažnije, ne koristite riječi kao što su „traumatiziran“, „psihotrauma“, „PTSD“ da opišete cijelu naciju. • Self-help book for men facing crisis and displacement–(IOM. 2015) knjižica koja treba pomoći

muškarcima iz Sirije da razumiju i nose se s mislima i osjećajima u vrijeme krize. (Verzija na arapskom).

5. Prioritet u pružanju zaštite i psihosocijalne podrške imaju djeca, naročito djeca razdvojena od

obitelji, djeca bez pratnje i djeca sa posebnim potrebama

Djeca bez pratnje, ona koja su razdvojena od svojih obitelji ili staratelja tijekom kretanja i djeca koja su započela svoj put bez pratnje ali trenutačno putuju s nekim, kao i djeca sa specijalnim potrebama mogu biti izložena zlostavljanju, nasilju i eksploataciji. Identifikacija i registriranje djece može im omogućiti zaštitu i spasiti život. Pružajući im pomoć u skladu s dječijim specifičnim potrebama, kao što je pomoć oko kontaktiranja obitelji, upoznavanje njih samih s njihovim opcijama, pravni savjeti i odgovarajući smještaj ohrabrit će djecu bez pratnje da se registriraju. Ovakva pomoć, zajedno s pomoću u hrani, bezbjednom vodom, odmorom i igrom, toplom garderobom može biti osigurana kroz dječije i obiteljske centre pomoći.

• Inter-agency guiding principles on unaccompanied and separated children–(2004). • Working with the unaccompanied child–(CONNECT Project, 2014) uputa za staratelja i druge

osobe koje rade u najboljem interesu djeteta. • Alternative Care in Emergencies Toolkit–(Interagency Working Group on Unaccompaniedand

Separated Children,2013).

6. Jačajte podršku obitelji

Pomozite da obitelji ostanu zajedno. Gdje su se obitelji razdvojile, spojite ih uz pomoć Službi za spajanje obitelji. Važno je da djeca ostanu sa svojim roditeljima u svim okolnostima. Proces migracije može oslabiti veze između obitelji i članova zajednice. Podrška obitelji i društva su najbolja zaštita od nedaća i brižna odrasla osoba je ključni zaštitni faktor za djecu. Tamo gdje ponovno spajanje obitelji nije moguće, određivanje alternativne skrbi treba biti u najboljem interesu djeteta i postaviti opciju vraćanja u užu ili širu obitelj kao prioritet. Ako obitelji dožive smrt svojih dragih tijekom puta, osigurajte dostojanstvene sprovode i mobilišite ljude iz iste religijske zajednice da prisustvuju sprovodu i podrže obitelji. • Tracetheface–Migrants in Europe. Restoring family links ICRC–služba za ponovno spajanje

obitelji, za ljude nestale tijekom sukoba, prirodnih katastrofa ili migracija.

6

• Broken Links: Psychosocial support for people separated from family members, IFRC,Referentni Centar za psihosocijalnu pomoć, 2014.

7. Identificirajte i zaštitite osobe sa posebnim potrebama

Čak i tijekom kratkog boravka, ljudi koji su više izloženi riziku od drugih trebaju biti identificirani i treba im se ponuditi da budu upućeni u službu socijalne zaštite. Ovo može, u nekim slučajevima, spasiti živote. Oni koji mogu biti naročito ranjivi su djeca koja putuju sama, starije osobe, osobe sa invaliditetom, trudnice, žrtve nasilja, žrtve trgovine ljudima, žrtve seksualnog i rodno-zasnovanog nasilja (SGBV) i osobe različite seksualne orijentacije i transrodne osobe. Zahtjevajte povratnu informaciju tijekom intervencija od sudionika i obratite posebnu pažnju da omogućite da ranjive skupine razmjenjuju svoja iskustva.

• RapidAssessmentGuideforPsychosocialSupportandViolencePreventioninEmergencies and Recovery–(IFRC2015).

• Mentalhealthandpsychosocialsupportforconflict-relatedsexualviolence:10myths–(WHO, UNFPA, UNICEF, UNAction, & UNHCR 2012).

8. Tijekom intervencija uvažavajte njihovu kulturu i obezbjedite adekvatnog prevoditelja

Pružanje psihococijalne pomoći mora biti prilagođeno potrebama ljudi kojima je namjenjena. MHPSS pružatelji pomoći trebaju se upoznati sa podrijetlom ljudi sa kojima rade. Gdje je god moguće, intervencije treba planirati uz uključivanje ljudi koji su izravno pogođeni situacijom.

Najbolje je izbjegavati članove obitelji i zajednice kao prevoditelje a trebali bi biti angažirani obučeni prevoditelji, najidealnije iz zemalja podrijetla migranata. Uz obuku i nadzor, neki prevoditelji mogu imati mnogo složeniju ulogu kulturnog medijatora. Kulturni medijator ima ulogu posrednika između osobe i pružatelja usluge, koristeći poznavanje vrijednosti, vjerovanja i običaja unutar njihove kulturne skupine, uz poznavanje različitog sustava brige u zemlji domaćina. Kulturni medijatori se uspješno koriste kod zbrinjavanja izbjeglica i migranata i mogu se naći preko postojećih profesionalnih udruga i mreža..

• ‘Culture,context and the mental health and psychosocial wellbeing of Syrians’–(UNHCR,2015) Publikacija za zaposlenike u pružanju psihosocijalne pomoći Sirijcima koji su pogođeni oružanim sukobima.

9. Obezbjedite tretman za osobe s ozbiljnim mentalnim poremećajima Tretman mogu obaviti samo diplomirani liječnici u skladu s nacionalnim regulativama. Gdje je to moguće, uputite ljude s ozbiljnim mentalnim poremećajima u odgovarajuće više službe. Ovo se odnosi na ljude koji su imali ranije poremećaje a sad im se vraćaju zbog krize, ljude s psihotičnim simptomima, ljude koji nisu sposobni normalno funkcionirati, oni koji su u opasnosti da povrijede sebe ili druge ili korisnici nekih supstanci koji su sad u apstinenciji uslijed krize. Kada upućivanje u drugu ustanovu nije moguće i mora se pružiti lječenje na licu mjesta, razmotrite propisivanje lijeka koji vjerojatno postoji i u drugim zemljama, kao što su lijekovi sa WHO liste najvažnijih lijekova. Važno je osigurati listu najosnovnijih lijekova na medicinskim punktovima u zonama ulaska i izlaska u tranzitnim zemljama. Farmaceutski recept ne treba sadržati samo ime lijeka već i njegove komponente, da bi se lakše prepoznali. Dajte svakom pacijentu pisani tekst o propisanom lijeku da bi ga pokazali na graničnim kontrolnim punktovima. Koristite jednostavne zdravstvene putne kartone da bi migranti imali informacije kod sebe o zdravstvenim problemima i potrebnom liječenju. • mhGAP Humanitarian Intervention Guide-Clinical Management of Mental, Neurological and

Substance Use Conditions in Humanitarian Emergencies–(WHO& UNHCR,2015). • WHO Model List of Essential Medicines–(WHO,2015). • Personal Health Record’ Handbook -da se obezbjede informacije koje mogu pomoći

zdravstvenim radnicima da imaju sveobuhvatan uvid u zdravstveno stanje migranata, potrebe i povjest liječenja (IOM & EU).

10. Ne započinjite psihoterapeutske tretmane koji zahtijevaju nastavak ako nije vjerojatno da je

7

taj nastavak moguć Glavna prepreka većini konvencionalnih psihoterapeutskih intervencija za ljude “u pokretu” je to što one uglavnom zahtijevaju višestruke sesije. Stoga, terapeutske intervencije trebaju biti prilagođene činjenici da je prvi put kad vidite neku osobu vjerojatno i zadnji. Nemojte nenamerno povrijediti osobu tako što ćete je ohrabriti da priča o teškim iskustvima izvan stabilnog, kliničkog okruženja. Ne koristite pojedinačne intervencije usmjerene na traumu , uključujući(ali ne ograničavajući se samo na to) ktitični događaj pri ispitivanju stresa. Uglavnom, višestruke sesije psihoterapije treba razmatrati samo kad je osoba u stabilnoj situaciji.

11. Praćenje i održavanje zdravstvenog stanja zaposlenika i volontera

Zaposlenici i volonteri koji pružaju pomoć izbjeglicama u pokretu biće u više navrata izloženi pričama o teroru i ličnim tragedijama. Mogu živjeti i raditi u psihološki zahtjevnim i neprijatnim uvjetima rada, kao što su dugačko radno vrijeme, veliki obim posla, nedostatak privatnosti i osobnog prostora. Pružatelji pomoći mogu doživjeti moralnu patnju zbog izbora koje moraju napraviti. Ovi stresovi mogu izazvati nepovoljne posljedice kao što su anksioznost i depresivni osjećaji, psihosomatske tegobe, pretjerano vezivanje za korisnike, otupelost, apatija, autodestruktivno ponašanje (kao što je zloupotreba alkohola ili nekih drugih supstanci) i međuljudski sukobi. Humanitarni radnici trebaju biti upozoreni na znake stresa kod sebe i kod kolega. Tim menadžeri trebaju pratiti svoje zaposlenike,kroz neformalno promatranje i periodična rutinska ispitivanja ili kroz organiziranje neformalnih ili formalnih grupnih seansi za procjenu stresa. Klima koja pruža potporu, uključenost i transparentnost štiti zaposlenike i volontere. • Managing stress in humanitarian workers–(AntaresFoundation,2012)–smjernice za dobru

praksu • Psychological First Aid for Children–(Save the Children,2013)poglavlje C–Jednodnevni trening

o borbi sa stresom za zaposlenike.

12. Ne radite u izolaciji: surađujte i usklađujte se s drugima Mnogo ljudi je uključeno u pružanje pomoći izbjeglicama i migrantima u pokretu. Neki su dio velikih organizacija dok drugi rade sami ili u malim neformalnim mrežama. Važno je da se pružatelji pomoći povezuju jedni s drugima i da uče iz tuđeg rada, tako da se ne bi preklapali niti ostavljali velike praznine u radu. Stručnjaci za mentalno zdravlje poput psihologa, psihijatara, savjetnika, koji pomažu izbjeglicama i migrantima u pokretu kroz Europu trebaju se povezati s postojećim organizacijama i ne obavljati stručni MHPSS rad izvan struktura koje je odobrila vlada i van organiziranog okruženja za pružanje pomoći.

• MHPSS.net–Mreža za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku- za povezivanje ljudi i resursa.

Notes:

1:http://data.unhcr.org/mediterranean/regional.php.(Accessed22Nov2015).2015. 2:IASCGuidelinesonMentalHealthandPsychosocialSupportinEmergencySettings.Geneva:Inter-AgencyStanding 2:Committee.2007 3:ChildProtectionWorkingGroup.Minimumstandardsforchildprotectioninhumanitarianaction:CPWG,2012. 4:WorldHealthOrganisationRegionalBureauforEurope.Policybriefonmigrationandhealth:mentalhealthcarefor 4: refugees. Copenhagen: WHO-EURO,2015. 5:Rose,S.,Bisson,J.,&Wessely,S.Psychologicaldebriefingforpreventingpost-traumaticstressdisorder(PTSD).2002