mjere sigurnosti pri prevozu opasnih tvari cestovnim vozilima

U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

F A K U L T E T Z A S A O B R A Ć A J I K O M U N I K A C I J E

OODDSSJJEEKK: Saobraćaj

SSMMJJEERR: Cestovni

PPRREEDDMMEETT: Tehnologija cestovnog saobraćaja

MM jj ee rr ee ss ii gg uu rr nn oo ss tt ii pp rr ii pp rr ee vv oo zz uu oo pp aa ss nn ii hh mm aa tt ee rr ii jj aa

cc ee ss tt oo vv nn ii mm vv oo zz ii ll ii mm aa

~ seminarski rad ~

KANDIDAT:

Asmir Hakanović MENTOR:

BROJ INDEXA v. prof. dr Osman Lindov

305-CS

Sarajevo, maj 2011.

SADRŽAJ 1. UVOD ........................................................................................................................... 1

2. OPASNE MATERIJE U TRANSPORTU ................................................................... 2

2.1. Direktna djelovanja opasnih materijala na ĉovjeka i okolinu ................................ 3

2.2. Indirektno djelovanje opasnih materija na ĉovjeka i okolinu ................................ 4

2.2.1. Zapaljive tvari i zaštita od poţara ................................................................... 4

2.2.2. Radioaktivni materijali ................................................................................... 6

3. PAKOVANJE, SKLADIŠTENJE I OZNAĈAVANJE OPASNIH TVARI ................ 7

3.1. Pakovanje opasnih tvari ......................................................................................... 7

3.2. Skladištenje opasnih tvari ...................................................................................... 8

3.3. Oznaĉavanje opasnih tvari ..................................................................................... 8

4. MJERE SIGURNOSTI PRI PREVOZU OPASNIH TVARI CESTOVNIM

VOZILIMA ....................................................................................................................... 9

5. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................. 13

LITERATURA ............................................................................................................... 14

SKRAĆENICE ............................................................................................................... 15

PRILOZI ......................................................................................................................... 16

MMMjjjeeerrreee sssiiiggguuurrrnnnooosssttt iii ppprrriii ppprrreeevvvooozzzuuu ooopppaaasssnnniiihhh mmmaaattteeerrriii jjjaaa ccceeessstttooovvvnnniiimmm vvvooozzziii lll iiimmmaaa

TTeehhnnoollooggiijjaa cceessttoovvnnoogg ttrraannssppoorrttaa 1

1. UVOD

Opasni ili restriktivni materijali u prometu jesu oni tereti koji zbog svojih

svojstava predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi i životinja, opasnost za okolinu

i opasnost za materijalna dobra. Opasnost od restriktivnih materijala u prometu moţe

biti direktnog ili indirektnog djelovanja na okolinu i osoblje koje njima rukuje. Najĉešće

se koriste materijali koji posjeduju opasna svojstva eksplozivnosti, otrovnosti,

zapaljivosti, korozivnosti, oksidativnosti i sliĉno.

Unatoĉ ĉinjenici da su mnoge tvari opasne i za ĉovjeka i za njegovu okolinu,

ipak se ne moţemo odreći korištenja takvih tvari jer su one vrlo ĉesto osnova mnogih

tehnoloških procesa, mnoge od njih su energetski izvori, neke su nezamjenjive u

poljoprivredi, šumarstvu i drugim dijelovima gospodarstva. Iako su sve osobe koje

sudjeluju u proizvodnji opasnih tvari i koje njima na razne naĉine rukuju izloţene

opasnom djelovanju tih tvari, ipak se smatra da njihov prijevoz, glede opasnosti,

zasluţuje posebnu paţnju.

Stoga je donesen pravilnik o prevozu opasnih materija na evropskom nivou -

Evropski sporazum o meĊunarodnom cestovnom prijevozu opasnih materija poznat po

skraćenom nazivu ADR (francuski: Accord européen relatif au transport international

des marchandises dangereuses par route). Pokrenut je u Ţenevi 30. septembra 1957. i

reguliše prijevoz opasnih materija. Prema ovom sporazumu, opasne materije u

transportu su razvrstane u 9 razliĉitih kategorija.

Krajem 2007. godine u manjem entitetu je donesen Zakon o prevozu opasnih

materija, a u Federaciji BiH se koristi prijeratni zakon SFRJ koji je neophodno u što

skorije vrijeme mijenjati i uskladiti sa propisima Evropske unije. Na drţavnom nivou,

Bosna i Hercegovina još uvijek nema Zakon o prevozu opasnih materija, ali se trenutno

radi na njegovom donošenju, pa već postoji Nacrt tog zakona. Ovim Zakonom će biti

doneseno više podzakonskih propisa kojima se podrobnije ureĊuju uvjeti prijevoza,

opremanje i ispitivanje vozila, osposobljivanje vozaĉa, itd.

U ovom seminarskom radu će biti objašnjene osnovne mjere sigurnosti pri

rukovanju i prevozu opasnih materija cestovnim vidom transporta na osnovu entitetskih

zakona, kao i evropskog sporazuma o prevozu opasnih materija ADR.



2. OPASNE MATERIJE U TRANSPORTU

Kada bude izglasan zakon o cestovnom prevozu opasnih materija u BiH, on će

morati biti usklaĊen sa Evropskim sporazumom o meĊunarodnom cestovnom prevozu

opasnih tvari (ADR). Cilj usklaĊivanja je smanjenje rizika od oneĉišćenja na što manju

moguću mjeru kao i smanjenje broja nesreća s opasnim tvarima, te ujednaĉenost propisa

u svim drţavama potpisnicama Evropskog sporazuma o meĊunarodnom cestovnom

prijevozu opasnih tvari (ADR).

ADR – om je definisano 9 klasa opasnih materija, a ovdje ćemo navesti

klasifikaciju iz Zakona o prevozu opasnih materija RS1.

(1) Opasne materije u smislu ovog zakona su:

a) klasa 1 Eksplozivne materije i predmeti:

razred 1.1 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije,

razred 1.2 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od "ispaljivanja" ali ne

masovne eksplozije,

razred 1.3 materije i predmeti kod kojih postoji opasnost od zapaljenja i manja

eksplozivna opasnost ili "ispaljivanje", ali ne opasnost od masovne eksplozije,

razred 1.4 materije i predmeti koji ne predstavljaju znaĉajnu opasnost,

razred 1.5 vrlo neosjetljive materije kod kojih postoji opasnost od masovne

eksplozije,

razred 1.6 ekstremno neosjetljive materije kod kojih postoji opasnost od

masovne eksplozije,

b) klasa 2 – Zbijeni gasovi, gasovi pretvoreni u teĉnost i gasovi rastvoreni pod

pritiskom,

c) klasa 3 – Zapaljive teĉnosti,

d) klasa 4. 1 – Zapaljive ĉvrste materije,

d) klasa 4. 2 – Materije sklone samopaljenju,

d) klasa 4. 3 – Materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove,

e) klasa 5. 1 – Oksidirajuće materije,

f) klasa 5. 2 – Organski peroksidi,

g) klasa 6. 1 – Otrovi,

1 Zakon o prevozu opasnih materija u RS, ĉlan 2.



g) klasa 6. 2 – ZagaĊujuće i zarazne materije,

h) klasa 7 – Radioaktivne materije,

i) klasa 8 – Korozivne (nagrizajuće) materije,

j) klasa 9 – Ostale opasne materije.

Treba napomenuti da se u literaturi moţe naći naziv HAZMAT (Hazardous

Materials) kojim se na podruĉju Amerike oznaĉavaju opasne materije.

2.1. Direktna djelovanja opasnih materijala na čovjeka i okolinu

Kao što je navedeno, opasne materije mogu djelovati na zdravlje ĉovjeka

direktno ili indirektno.

Opasnim tvarima koje direktno djeluju smatraju se tvari koje se hemijski vežu na

živi organizam ili nekim drugim fizikalno - biohemijskim djelovanjem izazivaju znatne

funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju2. Tako su npr. otrovi takve tvari

koje unijete u organizam udisanjem, oralno ili resorpcijom kroz koţu, izazivaju

trovanje, pa se govori o otrovnim tvarima. Organski peroksidi su štetni za mnoge

materijale s kojima doĊu u dodir. Jako su hemijski reaktivni, pa izazivaju koroziju

kovine, oksidaciju organskih materijala i sl.

Toksiĉne tvari djeluju na organizam u onom trenutku kada doĊe do direktnog

dodira udisanjem, oralno (npr. s hranom) i resorpcijom kroz koţu. S obzirom na vrijeme

djelovanja toksiĉne tvari na organizam govori se o akutnom (kratkotrajnom) i

hroniĉnom (dugotrajnom) djelovanju.

Toksiĉnost tvari je razliĉita, pa njeno utvrĊivanje predstavlja vaţan podatak za

sve one koji rade i rukuju tim restriktivnim materijalima. S obzirom na svojstvo

toksiĉnosti materijali se mogu podijeliti na:

- netoksiĉne materijale koji ni pod kojim uvjetima ne izazivaju nikakve

nadraţaje u ţivim organizmima, a pripisuje im se oznaka toksiĉnosti "0";

- toksiĉne materijale koji se svrstavaju u pet kategorija:

slabo "1",

umjereno"2",

jako "3",

ekstremno "4" i

2 Dţanić, Husein, Tehnologija materijala u transportu, 1989, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, str.

283



supertoksiĉni "5".

Za toksiĉne materijale kategorije "1" preporuĉuje se upotreba plinske maske, za

kategoriju "2" obavezna je upotreba plinske maske, za "3" obvezno se koristi zaštitno

odijelo i respiratorski sistem, te za kategorije "4" i "5" bavljenje i rad u prostoru gdje se

one nalaze dozvoljeno je samo u specijalnoj zaštitnoj odjeći s nezavisnim respiratorskim

sistemom.

Mjerilom toksiĉnosti materijala smatra se minimalna smrtna "doza" (letalna doza

— LD) neke tvari koja izaziva smrt pokusne ţivotinje. U praksi se ĉešće koristi srednja

letalna doza, LD50, koja predstavlja onu koliĉinu tvari što izaziva uginuće 50% eksperi-

mentalnih ţivotinja.

2.2. Indirektno djelovanje opasnih materija na čovjeka i okolinu

Mnoge tvari što se nalaze u prometu, u odreĊenim uvijetima, reaguju s kisikom

iz zraka (goriva kao zapaljive tekućine, plinovi i ĉvrste tvari, oksidansi, sredstva za

paljenje, korozivne tvari) ili se hemijski raspadaju brzo (eksplozivi, predmeti punjeni

eksplozivom), odnosno reaguju s tvarima s kojima doĊu u neposredan dodir, npr. s

vodom ili nekim drugim tvarima.

Posredna djelovanja opasnih tvari oĉituju se najĉešće kao poţari, posljedice

eksplozija, te posljedice od zraĉenja radioaktivnih tvari.

2.2.1. Zapaljive tvari i zaštita od požara

Zapaljive tvari su svrstane u više skupina: gorivi plinovi, zapaljive tekućine,

ĉvrste tvari, samozapaljive tvari, oksidansi, te eksplozivi i predmeti punjeni

eksplozivnim tvarima.

Poţari pri skladištenju, u transportu, ukrcaju i iskrcaju, te pri ostalim radnjama s

tim opasnim tvarima uĉestali su i uzrokuju velike materijalne štete. Proces gorenja

gorivih tvari je hemijska reakcija oksidacije, pri ĉemu hemijska energija u najvećem

dijelu prelazi u toplinu, a gorivo se pretvara uglavnom u plinove i ĉvrsti ostatak. Taj

nekontrolisani proces je zapravo požar koji izaziva posredne štetne posljedice za

okolinu. Poţari se mogu svrstati u pet razreda3:

3 Štrumberger, Nada, Tehnologija materijala u prometu roba 1997, Sveuĉilište u Zagrebu, Fakultet

prometnih znanosti, str. 289



— razred A — krute zapaljive tvari, kad se pojavljuje ţar, kao što su drvo,

papir, slama, ugljen, tekstil i drugo. Govori se o poţarima klase (razreda) A,

— razred B — zapaljive tekućine, kad ne dolazi do pojave ţara, kao što su

benzin, dizelsko i mlazno gorivo, masti, voskovi, lakovi, smole, katran i dr. Gorenjem

tih tvari govori se o poţarima klase (razreda) B,

— razred C — plinovite tvari koje gore izazivaju poţare klase (razreda) C; tu

pripadaju plinoviti ugljikovodici, vodik, klor i si.,

— razred D — zapaljive kovine koje gore izazivaju poţare klase (razreda) D; tu

pripadaju aluminij, magnezij i njihove legure, titan, elektron legura i si.),

— razred E — svi materijali od A do D koji se nalaze u blizini naprava pod

naponom jake i slabe struje, kao što su elektromotori, transformatori, razvodna

postrojenja i sl.

Za procjenu opasnosti od poţara za plinove i pare potrebno je poznavati slijedeće znaĉajke:

zapaljivost u zraku

maksimalni pritisak pri eksploziji

brzinu porasta pritiska pri eksploziji

temperaturu samopaljenja

kategoriju eksplozivne smjese

minimalnu temperaturu paljenja

brzinu gorenja

svojstva smjese zapaljene tvari i sredstva za gašenje poţara

kritiĉni promjer gašenja,

Kod gorivih tekućina za procjenu opasnosti od poţara potrebno je, osim spomenutih

znaĉajki za plinove i pare, poznavati i više drugih specifiĉnih svojstava koja su u vezi s

procesom gorenja gorive tekućine. Kod ĉvrstih je materijala nekad potrebno poznavati

osjetljivost materijala na udar i trenje, indeks rasprostiranja plamena, koeficijent

nastajanja dima, itd.

U prometu je neophodno poznavanje i nezapaljivih tvari, jer one u odreĊenim uvjetima

mogu biti vrlo opasne. Tu pripadaju:

oksidansi, npr. hlor, nitratna kiselina, kalijev permanganat, komprimirani i tekući

kisik, vodikov peroksid itd.;

tvari koje hemijskim reakcijama daju zapaljive proizvode, npr. kalcijev karbid,

sulfatna kiselina, natrijhidrogensulfit;



tvari koje s vodom ili nekom drugom tvari reagiraju i daju velike koliĉine topline ili

eksplodiraju, kao što su klorsulfonska kiselina, kalcijev oksid i dr.;

tvari koje se u posudama pod tlakom zagrijavanjem šire, npr. komprimirani

dušik, sumporni dioksid, amonijev karbonat itd.;

hemijski nestabilne tvari, koje se, bez udjela kisika, zagrijavanjem, trenjem ili

udarima raspadaju uz eksploziju, kao što su olovni azid, ţivin fulminat itd.

U prometu opasnih tvari vaţno je, uz ostalo, poznavati brzine gorenja. Na otvorenim

prostorima, pri normalnom izgaranju gorivih materijala zrakom, brzina širenja plamena se

kreće od 10 do 30 cm/s. Takvo širenje plamena naziva se laminarnim gorenjem. U

pojedinim slojevima plamena temperatura zavisi od sastava plinske smjese, a iznosi od

1500 do 3000°C.

2.2.2. Radioaktivni materijali

Radioaktivne tvari mogu biti prirodnog i umjetnog porijekla. Prirodne radioaktivne tvari

emitiraju tri vrste zraĉenja:

[1] alfa - zrake (jezgre helijeva atoma)

[2] beta - zrake (elektroni)

[3] gama - zrake (kratkovalno elektromagnetsko zraĉenje)

Radioaktivno zraĉenje aktivira procese jonizacije i nastajanje slobodnih radikala u materijalu

ţivog svijeta, a time se izmijeni funkcija organa biljaka i ţivotinja. Isto tako, radioaktivni

materijali izazivaju induciranu radioaktivnost materijala koji se našao u njegovoj

neposrednoj blizini. Aktivnost radioaktivnih materijala predstavljena je koliĉinom

radioaktivnih atoma koji su podloţni procesima raspadanja i transformacije. Broj atomskih

transformacija u sekundi oznaĉen je kao "aktivnost". Aktivnost radioaktivnih izvora

izraţava se u Becquerel (bekerel) jedinicama. Ona oznaĉava jednu transformaciju atoma

u sekundi. Samo one tvari ĉija je aktivnost veća od 74 Bq po gramu smatraju se

radioaktivnim.

Apsorbovana koliĉina joniziranog zraĉenja izraţava se kao "doza" koju 1 kg materijala u

joniziranom zraĉenju stalne gustoće energetskog fluksa unese energiju od jednog J (dţul).

Jedinica apsorbirane doze naziva se gray (grej), Gy. Razliĉiti materijali apsorbiraju razliĉite doze

radioaktivnog zraĉenja što ovisi o gustoći energije ĉestica, odnosno energije elektromagnetskih

valova. Tako npr., olovo gustoće 11,3 g/cm3 apsorbira ĉetiri puta veću koliĉinu od betona

ĉija je gustoća 2,7 g/cm3. Iz tih razloga olovo je dobar materijal za proizvodnju ambalaţe



za ĉuvanje radioaktivnih materijala. Od organskih tvari uspješno se moţe koristiti hitin, koji je

polisaharid ţivotinjskog porijekla.

U zadnjim godinama u prometu je masovna pojava proizvodnje i potrošnje radioaktivnih

materijala kao nuklearnih goriva, kao preparata za potrebe medicine i za potrebe

znanstvenoistraţivaĉkog rada.

3. PAKOVANJE, SKLADIŠTENJE I OZNAČAVANJE OPASNIH TVARI

3.1. Pakovanje opasnih tvari

Opasne tvari, od mjesta proizvodnje do mjesta upotrebe moraju biti briţno

pripremljene za transport radi sigurnosti ljudskih ţivota i materijalnih dobara. Ta

priprema osigurava se odgovarajućim pakiranjem. Pakiranje opasnih tvari u prvom redu

ovisi o agregatnom stanju i o grupi, odnosno kategoriji kojoj tvar pripada. S obzirom na

fizikalno - hemijska svojstva, opasne se tvari razvrstavaju u nekoliko skupina.

Materijali bilo koje kategorije obavezno moraju biti posebno pakirani, a poţeljno je da

ih se posebno i skladišti.

Opasni plinovi koji se ĉesto sreću u prometu komprimirani su u ĉeliĉne boce,

ĉeliĉne baĉve i ĉeliĉne spremnike.

Opasne tekućine pakiraju se u boce, kanistere, spremnike, baĉve i cisterne, izraĊene od

materijala koji prema zapakovanoj tekućini mora biti izvanredno inertan i stabilan.

Za otrove, bez obzira na agregatno stanje, koristi se razliĉita ambalaţa koja u promet

moţe doći samo kao originalna, od proizvoĊaĉa.

Pri pakiranju materijala osjetljivih na kiseline i njihove pare mora se voditi raĉuna o

otpornosti ambalaţnog materijala na te kiseline.

Materijali osjetljivi na vlagu, u koje osim mnogobrojnih proizvoda pripadaju i

oksidansi, neki otrovi, eksplozivi, baruti, goriva i sl. pakiraju se u vlagonepropusnu ambalaţu,

a prema potrebi pakovanje se obavlja pod vakuumom ili u atmosferi inertnog plina.



3.2. Skladištenje opasnih tvari

Skladištenje je regulirano u najvećem broju sluĉajeva meĊunarodnim i

nacionalnim propisima. Taĉno su utvrĊene metode prihvata, rukovanja, slaganja i

ĉuvanja te izdavanja opasnih materijala.

Prema vrstama opasnih tvari, skladišta se dijele na:

specijalna skladišta za opasne tvari

skladišta za opasne tekućine

skladišta za kemikalije

skladišta za plinove

Eksplozivi se skladište u skladištima propisno udaljenim od naselja i

industrijskih objekata, a u priruĉnom skladištu se mogu ĉuvati taĉno odreĊene koliĉine

eksploziva.

Plinovi i opasne tekućine se skladište u hermetiĉki zatvorenim spremnicima do

100.000 m3 za naftu. Ta skladišta mogu biti podzemna, nadzemna ili plivajuća.

Zapaljive tvari moraju biti odvojene od materijala koji reagiraju sa zrakom i

vodom, oksidirajućih tvari, eksploziva i sl. Moraju biti opskrbljena protivpoţarnom

zaštitom, izgraĊena od vatrootpornog materijala, s propisanom prirodnom ventilacijom,

itd.

3.3. Označavanje opasnih tvari

Oznaĉavanje ambalaţe i transportnih jedinica provodi se pomoću listica opasnosti i

narandţastih ploĉa opasnosti. Listice opasnosti se priĉvršćuju na vanjsku površinu

kontejnera, prenosivih spremnika i vozila. Ploĉe opasnosti su reflektirajuće narandţaste

boje, dimenzija osnovice 40 cm i minimalna visina 30 cm, crni rub debljine maksimalno

15 mm. Identifikacijaki broj opasnosti sastoji se od minimalno dva ili maksimalno tri

broja. Prvi broj predstavlja klasu kojoj pripada materija. Drugi brojevi predstavljaju

dodatne opasnosti prema sljedećem:

2 - emisija plina zbog pritiska ili hemijske reakcije



3 - zapaljivost teĉnosti (para) i

plinova ili samozagrijavajuće

teĉnosti

4 - zapaljivost ĉvrstih materija

5 - oksidirajuće djelovanje

6 - otrovnost i opasnost od

zaraze

7 - radioaktivnost

8 - korozivnost

9 - opasnost od burne spontane reakcije

Na slici 1 je prikazana ispravno pakovana i oznaĉena radioaktivna materija.

4. MJERE SIGURNOSTI PRI PREVOZU OPASNIH TVARI CESTOVNIM

VOZILIMA

Svako vozilo koje uĉestvuje u saobraćaju predstavlja odreĊenu opasnost. Rizik

od posljedica nesreće je mnogo veći ako vozilo prevozi robu koja je, naprimjer,

eksplozivna ili otrovna. Štaviše, neke materije su same po sebi opasne, naprimjer

samozapaljive, tako da i bez saobraćajne nesreće mogu da izazovu štetu i povreĊivanje.

Zbog toga postoje posebni propisi za prevoz opasnih materija, koji treba da obezbijede

sigurnost onih koji obavljaju prevoz, ostalih uĉesnika u saobraćaju i okruţenja. O

ozbiljnosti ovog problema govori i to da se njime bave i odreĊena tijela Ujedinjenih

nacija, a Evropski sporazum, nazvan ADR, na kojem su zasnovani i naši propisi,

detaljno odreĊuje kako se u drumskom saobraćaju prevoze opasne materije.

Prijevoz opasnih tvari zahtijeva veće mjere opreza nego što je to pri pakiranju i

skladištenju. U prijevozu postoje i dodatni rizici, kao što su djelovanje promjenjivih

sila, promjene klime, te eventualne prometne nezgode koje mogu izazvati prave

katastrofe uzrokovane djelovanjem opasnih tvari. Stoga postoje mnogi meĊunarodni

propisi o prijevozu opasnih tvari, kojima je utvrĊena klasifikacija, naĉin oznaĉavanja i

uvjeti kojih se mora pridrţavati tokom prijevoza.

Slika 1 Označavanje pakovanja opasnih materija



Pri prevozu opasnih materija, uobiĉajene vozaĉke dozvole, bez obzira na

kategoriju, nisu dovoljne da bi se upravljalo vozilom koje prevozi opasne materije. Za

tu vrstu prevoza, vozaĉ mora da ima takozvani ADR certifikat, to jest potvrdu da je

osposobljen za prevoz opasnih materija, koja se dobija nakon kursa i poloţenog ispita.

Još jedan uslov za dobijanje ADR certifikata je da je vozaĉ star najmanje 21 godinu.

Certifikat vaţi pet godina, nakon ĉega se moţe produţiti polaganjem ispita.

Za prevoz opasnih materija se koriste razliĉita vozila, od automobila, preko

kombija i manjih kamiona, do velikih tegljaĉa. Ona se po konstrukciji i priboru manje

ili više razlikuju od obiĉnih vozila, što zavisi od toga koju vrstu opasnih materija

prevoze. Tako je, naprimjer, za neka vozila propisano minimalno rastojanje izmeĊu

rezervoara i izduvne cevi, a vozila za prevoz eksploziva mogu da imaju samo dizel

motore. Na osnovu provjere, vozilo dobija certifikat i uvjerenje za prevoz opasnih

materija, i to samo za one vrste za koje ispunjava uslove. Uvjerenje i certifikat vaţe 12

mjeseci, nakon ĉega vozilo ponovo treba da ide na provjeru.

Za prevoz materija koje pripadaju klasama 1 (eksplozivne materije), 6 (otrovi,

zarazne i zagaĊujuće materije) i 7 (radioaktivne materije), neophodno je dobiti dozvole

za svaki pojedinaĉni prevoz od nadleţnih institucija (npr. za eksplozive MUP).

Sva vozila koja prevoze opasne materije moraju da budu posebno obiljeţena. Za

to se koriste dvije vrste oznaka - listice

opasnosti i tabla za obiljeţavanje

vozila, ĉije su dimenzije i izgled

odreĊeni pravilima ADR-a. Listica ima

oblik "nagnutog" kvadrata i na njoj je

simbolima prikazana vrsta i stepen

opasnosti. Tabla za obiljeţavanje je

narandţasta, sa crnim okvirom, i

horizontalno je podijeljena na dva polja

(slika 2). U gornjem se sa dvije ili tri

cifre obiljeţavaju vrste opasnosti, a u

donjem je brojĉana oznaka materije prema nomenklaturi ADR-a. Na osnovu podataka

sa table, struĉne ekipe u sluĉaju nesreće znaju kako treba da postupaju, zbog ĉega ona

mora biti napravljena tako da podaci mogu da se proĉitaju i ako je tabla bila 15 minuta u

Slika 2 Tabla za obilježavanje vozila



plamenu. Na slici 2, broj 23 pokazuje da se radi o materije ĉije su pare zapaljive, dok

broj 1965 govori da se radi o propan butanu.

Prva cifra oznaĉava osnovnu opasnost, a druga i treća dodatne opasnosti. Treća

nije obavezna, a ako nema nijedne dodatne opasnosti, na drugo mjesto se upisuje nula.

Ako je opasnost jako izraţena upisane su dve iste cifre. Naprimjer, «3» znaĉi zapaljivo

a «33» jako zapaljivo. Ako materija burno reaguje u dodiru sa vodom, uz broj se upisuje

slovo «X».

Listice opasnosti su znakovi propisanih dimenzija

(25x25 cm ili 10x10 cm), boja i brojeva kojima se

dodatno obavještavaju sudionici u prijevozu opasnih

tvari u prometu:

o osnovnoj opasnosti i

dodatnoj opasnosti.

Listice osnovne opasnosti propisane su za odreĊenu

klasu opasne tvari. Razlikuju se bojom i simbolom,

a u donjem dijelu mogu imati zvjezdicu i broj

pripadajuće klase

opasnosti (1, 2, 3, itd.)

kao na slici 3.

Listice dodatne

opasnosti postavljaju

se uz listice osnovne

opasnosti kako bi

pobliţe upozorile na

opasnu tvar koja se

prevozi. Za

obiljeţavanje opasnih

materija postoje i

oznake koje se

stavljaju na ambalaţu da bi skrenule paţnju na opasnosti pri rukovanju. Ove oznake ne

treba miješati sa oznakama za vozila, odnosno ne treba ih koristiti za obiljeţavanje

vozila koja transportuju opasne materije.

Slika 3 Zapaljivi plinovi

Slika 4 Propisno obilježeno vozilo za prevoz opasnih materija



U ADR propisima (u vezi sa mjerama sigurnosti pri prevozu), kaţe se još da:

u cestovnom motornom vozilu koje prevozi opasne tvari ne smije biti drugih

osoba osim vozaĉa, suvozaĉa i pratioca

u vozilu ne smije biti tvari koje mogu izazvati poţar

vozilo natovareno opasnom tvari ne smije biti popravljano u dijelovima koji

mogu izazvati poţar ili eksploziju

koliĉina opasne tvari limitirana je, tako da u sluĉaju prosipanja ili druge nezgode

u prijevozu ne doĊe do ugroţavanja drugih sudionika u prometu, te do uništenja

imovine veće vrijednosti.

brzina motornog vozila natovarenog opasnim materijalom ne smije biti veća od

70 km/h

prema ADR, motorna vozila koja prevoze opasne tvari moraju biti oznaĉena

znakovima i svjetlom. Oznaka na vozilu s prednje i zadnje strane pravougaonog

je oblika s naranĊastom reflektujućom osnovom, dimenzija 30 x 40 cm.

zabrana zajedniĉkog utovara opasnih materija sa razliĉitim listicama opasnosti,

osim ako zajedniĉki utovar nije dozvoljen prema tablici (Prilog 1)

ako se, nakon što je vozilo ili kontejner u kojemu su zapakirane opasne tvari

istovaren, utvrdi da je neznatna koliĉina sadrţaja iscurila, vozilo ili kontejner

moraju se oĉistiti što prije i svakako prije utovara

zabranjeno je pušiti za vrijeme manipulacije u blizini vozila ili kontejnera i u

vozilu ili kontejneru

utovar i istovar se vrši na, za to predviĊenim, punktovima

ministarstvo koje izdaje potvrdu o prevozu opasnih materija moţe traţiti

dodatne mjere sigurnosti, a najĉešće su to pratnja i trasa kretanja

u sluĉaju zapaljivih plinova ili tekućina, ĉije je plamište 60oC ili niţe, ili UN br.

1361, ugljik ili ĉaĊa, pakirna skupina II, mora se postaviti ispravni elektriĉni

spoj od teretnog prostora vozila, prenosive cisterne ili vozila cisterne sa zemljom

prije punjenja ili praţnjenja cisterne. Uz to, brzina protoka mora se ograniĉiti.



5. ZAKLJUČAK

Obzirom da savremena industrijska proizvodnja omogućava proizvodnju velikog

broja opasnih tvari, mnogo ljudi dolazi u dodir sa opasnim tvarima. Zato se pri

rukovanju s opasnim tvarima nastoji smanjiti ili izbjeći opasnost za ţivot ili zdravlje

osoba koje su u neposrednom dodiru sa tim tvarima, kao i da se izbjegnu opasnosti za

druge osobe i širu okolinu, a za dobre rezultate potrebno je da poznajemo sve glavne

karakteristike tih tvari i postupke za sigurno rukovanje.

To se posebno odnosi na radnike koji prevoze te tvari kao i postupke za sigurno

rukovanje (priprema tvari za prijevoz, utovar, istovar i usputne manipulacije).

Na prijevoz se mogu dati samo one opasne tvari koje zadovoljavaju uvjete ADR-

a , a za svaku tvar se daje odgovarajuća isprava.

Vozila za prijevoz opasnih tvari moraju biti izraĊena, opremljena i oznaĉena u

skladu sa zahtjevima ADR-a i tehniĉki ispravna.

Osoba koja upravlja prevozim sredstvom kojim se prevoze opasne tvari duţna je

posjedovati ispravu o prijevozu opasne tvari, potvrdu o ispitivanju vozila, certifikat

ispravnosti vozila, potvrdu o struĉnoj osposobljenosti za upravljanje tim vozilom i upute

o posebnim mjerama sigurnosti.

Opasne tvari su razvrstane u odreĊene kategorije baš na temelju njihovih

specifiĉnih opasnosti, te zato pri prijevozu opasnih tvari raznih klasa razmatramo neke

posebne mjere koje je potrebno provoditi ovisno o tome koje se opasne tvari prevoze.

Naţalost, naša drţava još uvijek nema jedinstven Zakon o cestovnom prevozu

opasnih materija, te se stoga koriste entitetski zakoni i upute koje daje Europska unija

kroz ADR sporazum i direktive o prevozu opasnih materija.

Za oĉekivati je da će se promjenom i ureĊenjem zakona o prevozu opasnih

materija u Bosni i Hercegovini prednost pri prevozu ovakvih materija dati ţeljezniĉkom

vidu prevoza koji ima brojne prednosti. Smanjenjem broja cestovnih vozila koja

prevoze opasne materije bi se poboljšala sigurnost na javnim cestama, dao bi se

podsticaj uravnoteţenju razvoja ţeljezniĉkog i cestovnog saobraćaja, a takoĊe bi taj

potez imao i pozitivne ekološke efekte.



LITERATURA

[1] Štrumberger, Nada, 1997, Tehnologija materijala u prometu roba, Sveuĉilište u

Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti

[2] Dţanić, Husein, 1989, Tehnologija materijala u transportu, Fakultet prometnih

znanosti Zagreb

[3] Europski sporazum o meĊunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom

prometu (ADR), 7. dio: Odredbe o uvjetima prijevoza, utovara, istovara i

manipulacije, Prilog A i B iz 2007. godine [sa stranice

<http://www.mmpi.hr/default.aspx?ID=7312> pristupljenoj 17. maja 2011.]

[4] Zakon o prevozu opasnih materija u RS, oktobar 2007.

[5] Pravilnik o naĉinu prevoza opasnih materija u drumskom saobraćaju, „Sl. list

SFRJ", br. 82/90

[6] Noviĉević, Mišo, Izvod iz priruĉnika „Prevoz opasnih materija―, d.o.o. za

industrijski konsalting i planiranje "Inkoplan" – Niš

[7] Safer Industries, Transporting Dangerous Goods: What every transport worker

needs to know, [preuzeto sa web stranice dana 15. maja 2011.

<www.safework.sa.gov.au/contentPages/.../roadTransDangGoods.pdf>]

[8] Berza transportnih usluga, Opasne materije [datum pristupa: 17. maj 2011.]

<http://www.spediter.com/modules.php?name=Sections&sop=viewarticle&artid

=52&page=1>



SKRAĆENICE

SFRJ – Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija

ADR – Accord européen relatif au transport international des marchandises

Dangereuses par Route - evropski sporazum o meĊunarodnom prevozu opasne robe u

cestovnom saobraćaju

HAZMAT – Hazardous Materials, ameriĉki termin za oznaĉavanje opasnih materija

LD – Lethal Dose, smrtonosna doza neke tvari za odreĊen procenat pokusnih ţivotinja

(npr. LD50 znaĉi da će doza tog otrova – supstance ubiti 50 % pokusnih ţivotinja)

Bq – bekerel (po francuskom fiziĉaru Henriju Becquerelu) je izvedena jedinica u SI

sistemu, oznaĉava aktivnost koliĉine radioaktivnog materiјala gdje se јedno јezgro

raspada u sekundi

Gy – grej (po britanskom fiziĉaru Luis Harold Greyu) je jedinica SI sistema za koliĉinu

apsorbovanog jonizirajućeg zraĉenja, definiše se kao apsoprcija 1 dţula energije 1

kilogramom tvari (najĉešće ljudskog tkiva)

J – dţul (nazvana po James Prescott Joule) je SI jedinica za energiju, rad ili toplinu,

definiše se kao rad obavljen (energija utrošena) djelovanjem sile od jednog njutna na

putu duţine jednog metra.

UN – United Nations ili Ujedinjeni narodi, meĊunarodna organizacija za odrţavanje

mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku saradnju,

širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda ĉovjeka.



PRILOZI

Prilog1: Tablica kompatibilnosti za zajedniĉko pakovanje razliĉitih opasnih materija

mjere sigurnosti pri prevozu opasnih tvari cestovnim vozilima

Documents