morfolo[ki tipovi hrvatskog sela - pilar.hr · za razliku od smje{taja gradova kod kojega su promet...

AnteMARINOVI]-UZELAC

MORFOLO[KI TIPOVIHRVATSKOG SELA

RASPORED NASELJENOSTI

Razlikovanje seoskog i gradskog najjednostavnija je klasifika-cija naselja. Preobrazba stanovni{tva i naselja iz ruralnog uurbano, nametnula je jo{ i pojam mje{ovito naselje, kao ne-ku me|ukategoriju izme|u tradicionalnih i statisti~kih ka-tegorija selo i grad. Me|utim, kakvagod ona bila, naseljimasu zajedni~ka dva obilje`ja: fizi~ko i dru{tveno, jer imaju te-ritorij i jer su to mjesta odnosa pojedinaca i skupina. Jedi-no su naselja aktivni prostori, sve su ostale vrste prostorapasivne; gledano dakako antropocentri~ki, ali druga~ije gle-danje ovdje i nema smisla. Uz to, naselja su i jedini trodi-menzionalni oblik upotrebe zemlji{ta.

Prema tome, gdje, kako i pod kojim uvjetima nastajuljudske aglomeracije kao osamljene nastambe, zaselci, sela, gra-dovi i metropole, i koje oblike poprimaju, pitanja su kojanas moraju posebno zanimati, ovdje dakako samo {to seti~e sela ili ruralnih naselja. Postanak, raspored i oblici na-selja ovise o brojnim ~imbenicima, o prirodnim uvjetima,o stanju tehnika, o dru{tvenim odnosima, ukratko: o sve-mu onome {to tvori na~in ìvota.

Raspored stanovni{tva nalazi se u samome polazi{tuistraìvanja stanja prostora budu}i da je promjene na zem-ljinoj povr{ini (ondje gdje se moè donekle utjecati), uprvome redu prouzrokovalo djelovanje ~ovjeka. Naselja sunajo~itiji primjer njegova postojanja i djelovanja, kao isam raspored stanovni{tva.

Lako je zapaziti veoma nejednak raspored populacijeprema zemljopisnoj {irini i duìni. U Europi i u Azijikoncentrirano je 86% stanovni{tva svijeta iako ti konti-nenti obuhva}aju samo 66% povr{ine kopna. Ju`nu polut-ku nastanjuje tek jedna desetina stanovni{tva Zemlje. Mo-gu se zapaziti i vrlo velike razlike u gusto}ama naseljeno-sti, a razlike su jo{ ve}e prema klimatskim zonama i varira-ju od 1 st./km2 u pustinjama do 350 st./km2 u monsun-skim zonama Azije. S druge strane, velika su odstupanjaod ovih podataka o rasprostranjenosti, posebno u umjere-nom pojasu. Neke zone zapadne Europe i isto~nih predje- 133

la Sjeverne Amerike dosiù 200 st./km2 gusto}e, u sre-di{njoj Rusiji, na jugu Australije i na srednjem zapaduAmerike gusto}a varira od 5 do 100 st./km2. Sibir, unato~stotinama gradova i naselja koji su tamo nikli, ima pro-sje~nu gusto}u tako nisku da se moè smatrati prakti~nonenaseljenim.

Korelaciju izme|u velikih geografskih zona, pa ~ak iizme|u klimatskih zona te{ko je dakle utvrditi. Pogotovoje neobi~no da geografska blizina, gotovo susjedstvo, poka-zuje tako velike razlike u naseljenosti kakve postoje pogla-vito u suptropskom pojasu. Ne mogu se utjecajem fizi~ko--geografskih ~imbenika objasniti ekstremne gusto}e na Javii prakti~na pusto{ Bornea, kao {to se niti otoci velikih gu-sto}a u isto~noj ekvatorijalnoj Africi i oko jezera Victoriane mogu objasniti samo kvalitetom tla.

Naselja nisu ni{ta drugo doli geografski izraz raspore-da stanovni{tva i fizi~kog na~ina njihova grupiranja. Nji-hovo nas analiziranje vodi potpunijem razumijevanju na-seljenosti, kako analizom njihova smje{taja, tako i anali-zom njihove morfologije te unutarnje organizacije. Timeprodiremo i u sklopove uzroka i posljedica izme|u geogra-fije i povijesti, izme|u dru{tvenih i gospodarskih odnosa.U tome ima prvorazrednu va`nost pojam na~in ìvota.1

Dakako, kod ljudskih se zajednica ne moè zanema-riti utjecaj kompleksa faktora, koje je Maximilian Sorrerazlikovao kao patogene i aktivne.2 Istaknimo ipak na prvomjesto utjecaj civilizacijsko-kulturnoga kruga koji se obli-kuje, dodu{e, vezama ~ovjeka i prirode, ali i brojnim od-nosima ljudi i ljudskih skupina. Uz utjecaje dru{tvenog igospodarskog sustava, sve se to, kona~no, pokazuje kaona~in ìvota, i nemogu}e je dati prioritet i kojoj od tihkomponenti. Maximilian Sorre je elemente na~ina ìvotasmatrao tehnikama a sam na~in ìvota kombinacijom tehni-ka koje ljudska skupina primjenjuje da bi se prilagodilasredini, ali je jasno upozorio da sredina ne diktira na~inìvota jednozna~no i jednosmjerno, {to dokazuju raznoli-ke civilizacije koje su se razvijale u jednakim ili ~ak istimsredinama.3

Prema tome, elementi na~ina ìvota jesu: instrumentirada, radni procesi, socijalni elementi, posebno izraèni in-ternim i eksternim vezama i odnosima radne i dru{tvenezajednice te duhovni elementi kao kultura, vjerovanja, dru-{tveno-moralne vrijednosti i sl. Na~in izgradnje naselja inastambe o~igledno je jedan od tih elemenata na~ina ìvo-ta, svakako veoma relevantan, a istovremeno mu je i po-sljedica.4 No, kad skupina napusti sustav zatvorenog (au-tarki~nog) gospodarstva i kad fizi~ka sredina prestaje bitidominantnom, autonomije na~ina ìvota nestaje. Otvore-134

Ante Marinovi}-UzelacMorfolo{ki tipovihrvatskog sela

nost i specijaliziranost generiraju razmjenu te mo`da u to-me treba traìti osnovne razlike izme|u ruralnih i urbanihaglomeracija, izme|u sela i grada. Koliko selo izlazi iz au-tarki~nosti, toliko se u ruralnoj sredini {iri gradski na~inìvota. Dakako da to bitno utje~e na sve oblike nastambi inaselja.

DEFINICIJA SELA

Selo je naselje ~ije se stanovni{tvo preteìto bavi poljodjelstvom,sto~arstvom ili ribarstvom, dakle tzv. primarnim djelatnostima.To bi bila tradicionalna definicija, ali s obzirom na to dau dana{njem selu moè biti, a ~esto tako i jest, vi{ene-poljoprivrednika nego poljoprivrednika, ta nam defini-cija vi{e nije dovoljna. Selo je svakako “dru{tvena zajedni-ca u kojoj su seljaci (poljodjelci) vaàn, ali ne nu`no bro-jem ili zna~enjem prevladavaju}i dru{tveni sloj”.5 Neki do-bro opaàju da selo postaje sve vi{e mjestom stanovanja a svemanje mjestom poljoprivredne proizvodnje, ali je dru{tvenisloj seljaka bez sumnje dominiraju}i u gospodarskom iz-gledu naselja kao {to je, u njegovu vanjskom izgledu, poljo-privreda jasno izraèn na~in ìvota. U funkcionalnom paksmislu, selo odre|uje glavna “eksportna” djelatnost njego-vih stanovnika a ne njihov broj~ani odnos po djelatnosti-ma. Zbog toga, iako manjina stanovnika ìvi od poljodjel-stva, moramo govoriti o selu, ako je poljoprivreda dominan-tna ekonomija naselja, pogotovo u Hrvatskoj, ali i u Europi,gdje je poljoprivreda jo{ uvijek vi{e na~in ìvota nego na~inproizvodnje. Selo, tj. ruralno naselje, moramo promatrativi{e kao antropogeografski fenomen nego kao oblik agri-kolne naseljenosti; tu se jo{ susre}u sve ovisnosti o prirod-noj sredini koje se prepli}u s dru{tvenim razvitkom i dru-{tvenim oblicima tih zajednica i s njihovim tehnikama ko-jima djeluju na svoju sredinu.

Sve se to odraàva i na njihov prostor, odnosno nana~in njihova smje{taja i na njihovu fizi~ku morfologiju.Dakle, s tog nas stajali{ta, u analizi ruralne naseljenosti itipologije ruralnih naselja zanimaju smje{taj sela, tipovinaseljenosti, oblici naselja, ~imbenici koji utje~u na tip na-seljenosti i na oblik sela, prostorni odnos nastambe i na-selja prema eksploatacijskim povr{inama i funkcije.

SMJE[TAJ SELA

Za razliku od smje{taja gradova kod kojega su promet-no-geografski, politi~ki i ekonomski uvjeti imali uvijekprednost, smje{taj sela je znatno vi{e i ~e{}e podvrgnut ut-jecaju fizi~ko geografskih uvjeta. Ipak, i kod smje{taja sela, 135

Ante Marinovi}-UzelacMorfolo{ki tipovi

hrvatskog sela

uz prirodne geografske uvjete, javljaju se i antropogeograf-ski, to ~e{}e {to ruralna zajednica manje ovisi o prirodnojsredini.

Kao prirodno geografske faktore moèmo navesti:Voda: Izvori vode ~esto izbijaju na razgrani~enju tla

razli~ita sastava, pa se javljaju linije ruralne naseljenosti uz-du` morfolo{kih granica gdje su takva razgrani~enja. Kat-kad kombinirano i s drugim (funkcionalnim ili obrambe-nim razlozima), npr. na gornjoj granici aluvija (Konavle,okolica Ljubljane) ili oko izvora u dnu i zavr{etku kotlina iplaninskih dolina (zaselak Stari Grad u @umbera~kom gor-ju), na mjestima zavr{etaka norve{kih fjordova i sl.

Osun~ana strana: Gotovo je pravilo da su osun~ane pa-dine breùljaka i planina, tj. prisojne strane, uvijek gu{}enaseljene nego osojne, tj. manje osun~ane. Tako|er, uo~lji-va je i klasna razlika, tj. razlika u imovinskom stanju sta-novnika: prisojne strane naseljene su imu}nijim seljacima.6

Topografija i geolo{ki sastav tla: Sela na morfolo{kim gra-nicama, obi~no u nizovima, naj~e{}e na granici stijena raz-li~ite ~vrsto}e (npr. zone vapnenca i tro{nih stijena), uzgornje rubove aluvijalnog nanosa (nizovi starih zaselaka uKonavlima na ju`noj padini prema Konavoskom polju);na rubovima starih nekada{njih jezerskih obala, te na ri-je~nim pregibima, obi~no u konkavnoj strani zavoja rijeke,pogotovo ako je to prisojna strana (sela i zaseoci uz Savu,npr. u podru~ju Lonjskog polja) ili pak na blagim kosinamarije~nih dolina i na rije~nim terasama (okolica Konjica uzNeretvu). Zatim, sela na planinskim terasama. Na biv{im ri-je~nim terasama u planinama pokrivenim tankim slojemgline gdje je gornja terasa tipi~na za sto~arska a donja zaratarska sela, a to su i mjesta na kojima probijaju izvorivode (predio izme|u Korane i Mre`nice u Hrvatskoj, a broj-ni su primjeri u dolini Lima, uz desnu obalu Crnog Drima, isjeverno od Debra i dr.). U tu skupinu ubrajamo sela i “ka-tune” na morenama i drugim glacijalnim oblicima, na kr{kimterenima, na terminalima starih glacijalnih bazena. Tako|ersu sela i zaseoci ~esto smje{teni uz rubove kr{kih polja ivrta~a. Veoma mnogo primjera nalazi se u hrvatskomekr{u u Velebitu, Lici, Dalmaciji7 i u nekim dijelovima Gor-skog kotara.

Restriktivni prirodni uvjeti: poplave, lavine, vjetrovi,plime, mo~vare.

Znatno su rje|i antropogeni faktori:Prometni poloàj: malo je zna~io za tradicionalno selo,

ukoliko nije bio ~esto i negativnim faktorom. U ovoj suskupini ~e{}i elementi obrane, kao na vrhu breùljka (uHrvatskoj tipi~no za Istru, privijanje uz litice u ju`noj Itali-ji, na Siciliji, u [panjolskoj, sjevernoj Africi, Gr~koj), udalja-136


vanje od morske obale (Makarsko primorje podno Biokova),dobar pregled obalne crte (Lubenice na Cresu), sklanjanje u{umske ~istine, naj~e{}e kr~evine (@umberak, Gorski kotar),uz rubove iskr~enih {uma (dosta primjera u sredi{njojFrancuskoj: sela u nizovima kao plod rane feudalne kolo-nizacije, prepoznatljiva po sufiksu -essart u imenu) ili uzmo~vare gdje su za neolitika dosegla zavidan stupanj pale-fitske kulture u izgradnji nastambi (sojenice veoma gustenaseljenosti na donjem dijelu Gardskog jezera u Italiji).8

OP]A STRUKTURA NASELJENOSTI: RASTRESITA I ZBIJENA

Osim smje{taja naselja, njihova gusto}a (ne op}a gusto}aruralnog stanovni{tva, nego gusto}a samog naselja) zna~aj-na je karakteristika i moèmo u svim regijama svijeta uo~i-ti dva izrazito razli~ita tipa:– rastresito, ra{trkano, disperzno, razbijeno selo;– zbijeno, zgusnuto, u gomili, aglomerirano selo.

Me|utim, postoji ve}a ili manja raspr{enost odnosnozbijenost. Iako se ta dva osnovna tipa naseljenosti ili nase-ljenja9 u ve}ini slu~ajeva veoma jasno razlikuju, njihovo jerazgrani~enje manje uo~ljivo. Rastresitost, naime, postoji ikod raspr{enih zaselaka a da oni, svaki napose, mogu bitiveoma zbijeni. Postoji dakle sekundarni morfolo{ki tip ko-ji se mije{a i krià s primarnim. M. Gavazzi, priznaju}i ut-jecaj brojnih ~imbenika na oblikovanje rastresitih ili zbije-nih tipova (topografija, tradicije, kr~enje {ume, dru{tveniodnosi, vjerski, gospodarski, pa i upravni uzroci (kao npr.selo Ferdinandovac, kasnije Jela~i~evac u Podravini i sl.), na-lazi u Hrvatskoj preteìto zbijeni tip uz Jadransku obalu,u isto~noj Panoniji (selo u nizu Sunjska Greda u Posavini,Velika Pisanica kraj Bjelovara, duga~ka 7 km), a rastresititip nalazi preteìto na breùljcima u planinsko-dinarskomi primorsko-jadranskome podru~ju,10 {to nam se ~ini pre-vi{e pojednostavljenim.

Tip naseljenosti kre}e se od potpune raspr{enosti, pri~emu se vi{e uop}e ne moè govoriti o naselju, do veomavisoke koncentracije, koja ~esto, u kombinaciji s veli~i-nom, daje selu privid grada. Takve se razlike mogu uo~itiizme|u pojedinih zona i podru~ja, ali krivo je dovoditi ihu vezu s planinskim ili nizinskim obilje`jima.

Ni problem veli~ine nije jednozna~an pa izraz selo ne-ma posvuda isto zna~enje; razlike mogu biti veoma velike.U zemljama latinske civilizacije selo moè biti veoma veli-ko naselje i moè poprimiti vanjski izgled gradi}a. S drugestrane, raspr{eno naseljenje moè se rasprostirati i na dese-cima ~etvornih kilometara, {to vidimo nerijetko i u Sjever- 137


hrvatskog sela

noj Hrvatskoj.11 Ipak su u Hrvatskoj, kao i op}enito uju`noj Europi i na Balkanskom poluotoku, seoske aglome-racije u na~elu veoma malene, ali je pojam veli~ine relati-van, o ~emu svjedo~i i samo nazivlje.12 Maximillian Sorreskupinu od 1–2 ku}e, s najvi{e 15 stanovnika jo{ uvijeksmatra izoliranom ku}om (osamljenim gospodarstvom), azaselak, po njemu, ima minimalno 2–25 ku}a s 15–150 sta-novnika, selo je s vi{e od 25 ku}a, a veliko selo ima vi{e od1.000 stanovnika.13 Anton Melik isticao je kako su u Slove-niji sela malena te da najve}a imaju 100 ku}a.14

Budu}i da su pojmovi zgusnutosti ili raspr{enosti relativ-ni, neki su istraìva~i poku{avali ustanoviti za to objektiv-ne mjere. Tako A. Demangeon predlaè indeks disperzije:15

Ie n

T= ⋅

e = stanovni{tvo u svim izoliranim ku}ama i zaseocima osim usjedi{tu op}ine

n = broj zaselaka odnosno izoliranih ku}aT = stanovni{tvo cijele op}ine.

U Sloveniji se ~e{}e nego u Hrvatskoj susre}e izoliraniposjed, i to preteìto u alpskim krajevima, ali i na sjever-nom i isto~nom rubu Celove~kog bazena te izme|u Save iDrave, a bilo ga je i uz obalu Tr{}anskog zaljeva.16 UHrvatskoj je veoma rijedak, nalazimo ga ponegdje, malihdimenzija, u Hrvatskom zagorju.

OBLICI SELA

Osim tih osnovnih tipova ruralnog naseljenja, rastresitog izbijenog, jasno je uo~ljiva jo{ jedna klasifikacija: Na prim-jer, moèmo razlikovati oblike naselja prema odnosu stam-bene i eksploatacijske jedinice, tj. izme|u ku}e i polja, pa takopostoje:1. Sela u kojima su jedinice stanovanja (ku}a s oku}ni-

com) u prostornom dodiru s eksploatacijskom jedinicom(njive, polja, vo}njaci, vinogradi, itd.);

2. Sela u kojima su te dvije temeljne jedinice ruralne upo-trebe tla me|usobno prostorno razdvojene.

Me|utim, oba ta oblika postoje i kao rastresiti i kaozbijeni tip, pa uo~avamo pote{ko}u jasne klasifikacije jerrazgrani~enja nisu uvijek uo~ljiva i jer postoje, na istoj ra-zini, razne vrste preplitanja organizacije i oblika naselja itipa naseljenja. Time se poni{tavaju neka jednostavna obra-zloènja ovog ili onog tipa, {to upozorava na veliku slo-ènost i mnogostrukost uzroka. Naravno je za rastresitunaseljenost pogodnije da se ku}a s dvori{tem nalazi uz po-138


lje; taj je razlog ~esto bio uzrokom rastresitosti. Ako nasvakom imanju postoji i ku}a s dvori{tem i ako imanje ni-je sasvim maleno, rastresiti tip naseljenosti javlja se sam posebi u obliku izoliranih, ra{trkanih farmi.

Me|utim, to nije uvijek tako jer se rastresita izgradnjasela pojavljuje katkada usporedno i nevezano s rastresi-to{}u agrarne strukture. Tako primjerice postoje tipovi li-nijskih sela s ku}ama nanizanim jedna do druge uz cestu aiza njih se daleko prote`u katkad veoma uske i duga~ke~estice eksploatacijskih jedinica. Izraziti primjeri takve par-celacije nalaze se u okolici Vara`dina, sela Sra~inec, Petrija-nec i dr. No isto su tako brojni primjeri linijskih cestovnihsela bez prostorne povezanosti stambene i eksploatacijskejedinice, i to katkad u istome kraju (Slavonija, vara`dinskikraj, Srijem), a katkad ~ak nalazimo ta dva razli~ita tipa uistom selu!

U skupini zbijenih sela pogotovo postoje brojni prim-jeri jednog i drugog tipa: vezanosti kao i razdvojenosti tihdviju jedinica upotrebe tla.

^esto se razlikuju, kao tipovi, sre|eni i nesre|eni raspo-red ku}a, pravilni i nepravilni tlocrt naselja. Time smo uve-li jo{ jednu, usporednu, razinu razlikovanja bez mogu}no-sti njihove vertikalne ustrojbe. Rastresita se naselja dodu{epojavljuju kao razbacani, nepravilni tip, ali postoje i sre-|eni rastresiti oblici, posebice u obliku nizova. I obrnuto,zbijena su naselja ~esto gra|ena kao nepravilna, ali tako|eri u nekom pravilnom ili – kako neki vole re}i – geometrij-skom rasporedu (niz, {ahovski tlocrt, okruglo selo).

Sve to potvr|uje da je raspored, tip naseljenosti i obli-ke sela potrebno prou~avati zajedno s ostalim obilje`jimanaselja, obilje`jima ku}e, agrarnom strukturom, vrstompoljoprivrednog posjeda, vrstom proizvodnje, na~inom ek-sploatacije, etni~kim tradicijama, dru{tvenim sustavom se-la i ruralnog svijeta, prirodnim uvjetima terena.

UZROCI RASPOREDA I OBLIKA NASELJA

Fizi~ko-geografski utjecajiVoda. Nekad se pridavalo veliko zna~enje utjecaju vode,poglavito u starijoj literaturi. Prema tom stajali{tu, propu-sna bi tla, u kojima nema dovoljno vode, pogodovalaraspr{enom tipu naselja. Me|utim, ~esto u predjelima pro-pusnog tla, npr. u kr{u, postoje aglomerirana sela, okuplje-na oko zajedni~ke cisterne. Naprotiv, u krajevima koji obi-luju vodom, gdje je kopanje bunara mogu}e zbog nepro-pusnosti slojeva tla, raspr{enost je mogu}a te ona doista ipostoji, ali postoji i grupiranost, katkad i gusta, premda – 139


hrvatskog sela

s tog stajali{ta – nepotrebna. Dakle utjecaj vode je relativ-no slab, barem kad je rije~ o vodi za potro{nju.

Isto je i kad je rije~ o obrani od vode ili barem o iz-bjegavanju previ{e navodnjenih terena. Naselja su katkadskupljena na uzvi{icama radi obrane od poplava pa su, sli-jedom toga, dakako naj~e{}e i zbijena, ali na}i }emo istotoliki broj sela u izrazito vla`nim nizinama. I obrnuto,raspr{ena naseljenost postoji i na planinskim visovima, na-vodno zbog pomanjkanja ve}ih koli~ina vode na jednommjestu, ali i u nizinama rijeka (Padska nizina) ili na polde-rima Flandrije i Haarlema.

Sastav tla. Utjecaj kakvo}e tla u pogledu nosivosti isti-cao je Roger Dion: na mekanim tlima kota~i kola propa-daju dublje pa bi to, po njemu, uvjetovalo da stambena je-dinica bude u blizini, a najbolje u prostornoj vezi s eksplo-atacijskom jedinicom, a ta bi onda okolnost pogodovalarastresitom tipu naseljenja. Obrnuto, tvrdo tlo, podesnijeza dulji transport, pogodovalo bi nastanku aglomeriranihsela, a to opet uzrokuje odvojenost ku}e od polja. Dakle,mekana tla = rastresitost, tvrda tla = zbijenost. Doista, ~estonailazimo na glinenim tlima na rastresitu naseljenost, a nakamenitim, dakle tvrdim i poroznim, na zbijenost, ali s to-liko iznimaka da to uop}e vi{e nisu iznimke pa se tu teori-ju ne moè uzeti kao op}u i potpuno vjerodostojnu.

Reljef. ê{}u pojavu rastresitog naselja u planinskimpredjelima neki su pisci uo~avali i uporno dokazivali spo-minju}i samo primjere u korist svojeg shva}anja. Doista,obradive su povr{ine ra{trkane i manje, reljef produljujeput izme|u stana i posla, pa bi takva situacija prema tomeuvjetovala rastresitu naseljenost. Ali u planinama ~esto su-sre}emo tip zaseoka ili susjedstva pa se moramo upitatimoèmo li ih uvijek svrstati u rastresiti tip? Pogotovo akosu zaseoci ve}i. Moramo dakle govoriti o rastresitosti zbije-nih zaselaka, a ne o rastresitosti naseljenja. Ipak, ima tolikovelikih sela zbijenog tipa i u ravnim i u brdovitim predjeli-ma, u Alpama i npr. u podru~ju Sredozemlja (hrvatskaobala sa zale|em, od Istre do krajnjeg juga, Gr~ka, Italija,[panjolska i Portugal, ju`na Francuska, Sjeverna Afrika,Mala Azija), tako da to opovrgava i tu teoriju.

Antropogeografski utjecajiEtnik. Veliku je va`nost etni~kim tradicijama svojevremenopridavao Meitzen, koji je oblike naselja obja{njavao et-ni~kim civilizacijskim okolnostima.17 Tako je zbijeno selo{ahovskog tlocrta po njemu germanskog, okruglo (“Rundling”),slavenskog, a pojedina~ni ra{trkani posjedi keltskog podrijetla.Potvrdu se tome moè donekle na}i u Francuskoj u tome140


da na sjeveru, Francima naseljenom i germaniziranom, na-lazimo druk~ije tipove nego na sna`nije romaniziranomejugu. Me|utim, kao op}a teorija, te{ko se odupire ~injeni-cama: u münchenskom bazenu, oduvijek o~ito german-skom kraju, dominira rastresiti tip izoliranog posjeda, aliCezar je, u Komentarima o Galskom ratu, opisao u Keltaoba tipa.

Sigurnost. Neosporno je da su brojna sela nastala skup-ljena na breùljcima radi bolje obrane u nesigurnim kraje-vima, {to je zbog upada gusara bio u ranom srednjem vije-ku poglavito slu~aj u Sredozemlju. Takva utvr|ena sela na-laze se i uz rubove pustinja (Sahara, Gobi, Kalahari i dr).Ipak, selo je preteìto neza{ti}ena aglomeracija, a ~esto tizakloni i nisu bili stalna naselja nego samo privremenizbjegovi.

Struktura poljodjelskog dru{tva. Porodi~ne zajednice (ro-dovi i zadruge). Sociolo{ki gledano, takvi dru{tveni oblicipogoduju rastresitosti, pogotovo raspr{enosti malih zasela-ka, a postojanje ve}ih, plemenskih zajednica, uvjetovalo bi,navodno, postanak sela. Ali se ne moè nijekati da fi-zi~ko-geografski elementi terena mogu stvoriti stanovitusocijalnu strukturu, i na duè vrijeme je ustaliti. êsto jera{trkanost manjih skupina ku}a, zbog brdovitosti i male-nih ra{trkanih obradivih povr{ina, stvorila zaseoke i takoosigurala dulji opstanak tradicionalnim rodovima i velikimporodicama koje su se dulje oduprle modernizaciji dru{tva.18

Ovisnost o kulturama. Kulture ìtarica i zajedni~ki pa-{njaci ~e{}e prate zbijeni tip sela, a kulture koje zahtijevajuneprekidnu nazo~nost na eksploatacijskim povr{inama po-goduju vi{e razvitku rastresitih tipova.

Ovisnost o dru{tveno-gospodarskoj strukturi. O~igledno jeda veleposjed zapo{ljava velik broj poljoprivrednih radni-ka koji nisu seljaci niti zakupci i tako poti~e stvaranje idugotrajno odrànje velikih sela, aglomeracija poljodjelskihradnika, od kojih neke, zbog veli~ine, poprimaju i urbaniizgled pa ih se smatra prijelaznim tipovima od sela premagradu. Zanimljivo je uo~iti suprotne u~inke socijalnih re-formi: u Italiji je agrarna reforma, u zemlji tradicionalnovelikih i veoma zbijenih sela, ~esto urbanog izgleda, stvori-la rastresitost u obliku pojedina~nih imanja, posebno uPadskoj nizini, u Venetu i Lombardiji kojima su tragovi, uobliku tipiziranih ku}a, jo{ i danas uo~ljivi. Suprotno, uSSSR-u, formiranjem kolhoza nastala su velika zbijena na-selja, tzv. “agrogorodi”. Neki su pisci to zapazili i opisalikao zanimljivu ~injenicu: socijalna agrarna reforma, kojapoga|a veleposjed, mogla je, navodno, stvoriti sasvim raz-li~ite tipove naseljenosti! No zapravo se ne radi o sli~nojagrarnoj reformi. Ona u Italiji, makar i Mussolinijeva, 141


hrvatskog sela

stvarno je dijelila zemlju seljacima, kao i ona Francova u[panjolskoj, makar i ne potpuno i zapravo vi{e simboli~ki,dok je ona u SSSR-u samo oduzela veleposjed vlasnicimada ga zadrì u dràvnom vlasni{tvu. Ne samo s ekonom-skim namjerama nego i s jasnim politi~kim ciljem: uni{titiselja~ki stale` i proletarizirati ga.

Sve postaje jo{ sloènijim kad tipologiji poku{amododati i vremensku dimenziju. Na}i }emo npr. prvobitnozbijena sela s pojavom kasnije rastresitosti ili obrnuto. Uplaninama, visoko selo s kasnijim silaskom u dolinu, i tajdio sela manje je zbijen te govorimo o sekundarnoj disperzijisupstitucijom, ili sela koja silaze na morsku obalu. Ili, du`dolina i putova, primarna zbijena sela po~inju razvijatipredgra|a, po~inju se izduìvati pa tako katkada i me|u-sobno spajati, kao na ju`noj granici moslava~kog prigorja,gdje nalazimo sekundarnu disperziju interpolacijom, itd.

ZBIJENA SELA

Selo s jezgromU tom tipu mogu se jasno razlikovati dvije zone na~ina iz-gradnje, manje-vi{e koncentri~ne, ovisno o terenu. Sredi-{nji dio, ne{to gu{}e izgra|en, i ostatak sela, manje zbije-nih ku}a. Sredi{nji je dio obi~no znatno stariji, katkad jebio i utvr|en, nerijetko dobro oblikovan s trgom, trgovi-nom i crkvom. U Sahari takva sela imaju utvr|enu jezgruksar i otvorenu rubnu ~etvrt suk. Na sli~an se tip nailazi iu Sredozemlju, kako u europskom tako i u sjevernoafri-~kom dijelu. Katkad su to i dosta velika naselja, koja nali-kuju malim gradovima, te i njih, ako su ve}a, ubrajamo uprijelazne tipove.

Selo pravokutnog tlocrtaNazvano katkad i geometrijskim selom zbog tlocrta u tzv.“{ahovskom” rasporedu s me|usobno vi{e okomito po-vu~enih i usporednih ulica. “Geometrijsko” nije ba{ prik-ladan naziv jer ima i drugih oblika pravilnosti tlocrta. Tosu uglavnom velika sela, {to proizlazi iz samog oblika kojije posljedica veli~ine. Naj~e{}e su kolonisti~kog podrijetla(njema~ka kolonizacija u Litvi i op}enito u isto~noj Europiu 14. st., u Vojvodini u 18. st.), vojnog podrijetla u vojnimkrajinama i markama (jugozapadna Francuska, posebnoAkvitanija, gdje takva geometrijska sela procesom (re)agra-rizacije vuku podrijetlo od bastida, utvr|enih vojnih nase-lja iz razdoblja stogodi{njeg rata. Neke su utvrde postale~ak i gradovima, neke su opet nastale kao gradi}i, ili ba-142


rem kao prijelazni oblici, pa tad govorimo o postanku seladekadencijom urbanog ìvota, na primjer: Mirandola). Otom svjedo~e jo{ neki povijesni oblici, poput mnogih selau Europi. Zapadno od Rajne i Dunava, nastala su ta selakao osnovana naselja za rimskog razdoblja, rimskom cen-turijacijom agrara, pa Inka-selo i dr.

Okruglo pravilno seloU njema~koj terminologiji koristi se pojam Rundling. Tasu veoma karakteristi~na sela, uglavnom slavenska, u isto-~noj Europi, i opre~na su selima i naseljima germanske ko-lonizacije, koja su uglavnom pravokutnog ({ahovskog)tlocrta.

Cerealno seloNalazi se uglavnom u krajevima velikih ìtnih ili sli~nihkultura, zbog ~ega se tako i naziva. To su omanje nakupi-ne stije{njenih ku}a, a gospodarske zgrade dovoljno su bli-zu da ih moèmo ubrajati u zbijeni tip naselja. Takvo sta-novito razmicanje ku}a ponegdje je bilo kasnije, tj. sekun-darno je; pojavilo se tek u srednjem vijeku. Posebno ih na-lazimo u velikim nizinama a karakteristi~ni su im vrtoviizme|u ku}a. Nalazimo ih, me|utim, i u krajevima kojinisu ìtorodni, npr. u Hrvatskoj u Gorskom kotaru (selo Lu-kovdol). I u Bosni se taj oblik, s vo}njacima izme|u ku}a,~esto nalazi.

NEPRAVILNO AGLOMERIRANO SELO

Obi~no su to veoma stara sela i nalaze se posvuda.19 Nemogu se postaviti izrazito o{tre granicu prema cerealnom ti-pu. Reklo bi se da se ~esto nalaze u Sredozemlju. U Hrvat-skoj postoje svakako u Istri i Dalmaciji, ali ih ima i drug-dje (selo Stari Trg kraj Ozlja). Tako|er ih nalazimo i u Slo-veniji, gdje Melik spominje selo s trgom u sredini kao pose-ban oblik ili tako|er ~esto trg-pro{irenje ulice (Vi{nja Gora uzbrzu cestu Zagreb – Ljubljana blizu Ljubljane).

Sela u nizovimaSela u nizu ili linijska sela susre}emo u dva oblika: u pra-vilnom nizu (u Srijemu nazivano u{oreno selo) i nepravil-nom, spontano formiranom nizu.

Pravilno linijsko selo

Sela koja su naj~e{}e nastala ekonomskom, novovjekov-nom kolonizacijom. To su naj~e{}e tzv. cestovna sela (u nje- 143


hrvatskog sela

ma~kih autora Strassendorf), izrazito zastupljena u Srijemui isto~noj Slavoniji. Ima ih dosta i u srednjoj i isto~noj Eu-ropi. Osim du` cesta, nalazimo ih i du` morskih obala,rijeka i kanala. Postoje i du` nasipa ili na njima (kao re-zultat radova na melioracijama i regulacijama i sl. – Ni-zozemska).

Nepravilno linijsko selo

To je tip sela du` ceste, {ume, breùljka i uz rijeke. Seladu` ceste uglavnom su novijeg datuma, ~esto pripadaju ti-pu sekundarne disperzije. U Hrvatskoj se taj oblik poseb-no razvio razvojem prometa i naro~ito pove}anjem zna~e-nja prometa i prometnica, ali je zapravo posljedica uglav-nom spore modernizacije cesta. U takvim uvjetima stanov-nici su napu{tali tradicionalna naselja u pozadini i selili seprema asfaltiranoj cesti. Ta su naselja ponekad duga~ka inekoliko desetaka kilometara – kad po nekoliko sela srasteu neprekinuti niz (od Godinjaka do Batrine, 6 sela).

Postoje i starija takva sela, ne samo u nizinskim negoi u brdovitim predjelima (Ravna Gora na Karolinskoj cestiu Gorskom kotaru srasla je sa Starim Lazom, 7 km) te ukr{kim terenima (npr. u okolici Rijeke: Kostrena, Krasica,Hreljin, danas ve} predgra|a Rijeke), du` ceste ili puta kadnije bilo drugih terenskih pogodnosti. Katkad je cesta se-kundarni generativni faktor, jer primarno sela pripadajutipu sela uz morfolo{ke granice, uz gornji rub aluvija i sl.Ceste su dakle posljedice naseljenja. Nepravilnih cestovnihsela ima u dolini Drave uzvodno od Maribora i u zoniKr{kog. Linijska sela, kao i nizove sela i zaselaka, nalazimona rubovima kr{kih polja ili ve}ih ponikva, obi~no svinu-ta u luku (Trnovac, Krbavica, Jo{ani u Lici) s ku}ama okre-nutim prema dnu uvale ili polju. Kako tuda ~esto prolazicesta ili barem stari put, ta sela moèmo smatrati i cestov-nim nepravilnim selima (Li~ u Gorskom kotaru blizu Fu-ìna). Ku}e su u tim selima obi~no okrenute prema cesti.Nizovi se javljaju i u podno`jima breùljaka (Podhum uGorskom kotaru).

U vinogradarskim se krajevima nizovi ku}a i kletiniù hrptovima breùljaka, ali to su i mjesta putova (Hr-vatsko zagorje). Obi~no su kudikamo starija linijska naseljadu` voda, nastala iz razumljivih funkcionalnih razloga, po-gotovo ako se stanovni{tvo preteìto bavilo ribolovom. Tase sela veoma ~esto nalaze u Kini, Indokini, a u Hrvatskoju donjem toku i u{}u Neretve. Ima ih i u Posavini uz Savuu Lonjskom polju, u zavali rijeke Ilove te uz ostale manjerijeke, primjerice du` Kupe i Mre`nice. Postoje i na hrpto-vima niskih kosa usred poplavnih podru~ja (Gorica kod144


Stare Gradi{ke). Oko Celovca u Sloveniji niù se uz poto-ke, a ima ih i u podno`ju Karavanki. Najstarija su linijskanepravilna sela uz rubove {uma, u~estala u Francuskoj, izvremena rane feudalne kolonizacije, smje{tena uz rubove{umskih kr~evina.

Tipovi linijskih sela uo~ljivi su na prvi pogled. Bilopravilno ili nepravilno, linijsko selo uvijek ima i odraàvafunkcionalnu logi~nost u pogledu smje{taja i u svojemobliku. Suprotno tome, odnos stambene i eksploatacijskejedinice kod tog tipa sela nije tako jasan. Morali bismo,naime, o~ekivati, temeljem sama njihova oblika, da kod li-nijskog sela uvijek postoji veza jedne s drugom jedinicom,bilo kao posljedica, bilo kao uzrok jer linijskom raspore-du, pravilnom ili nepravilnom, ~inilo bi se da je to glavnasvrha. No, kao {to je opisano, tome uop}e nije tako.

SELA FORMIRANA ZASELCIMA

Zaselci ili zaseoci, skupine su od ~etiri, pet do najvi{e dese-tak ku}a. Zaselak je uvijek zbijena tipa i nepravilna tlocrta,tako da je selo u obliku zaselaka zapravo ra{trkano selo akogledamo statisti~ku cjelinu koja tvori selo. Zaselci se jo{ na-zivaju susjedstva, vicinati, u zemljama Balkana jo{ mahale ikom{iluci. U Hrvatskoj ih se vidi ~esto skupljene oko ve}eaglomeracije s crkvom te sve zajedno tvori selo. Tu je sre-di{nju skupinu Zvonimir Duga~ki zvao crkveno selo20 aosim crkve u njemu je postojala {kola, du}an, gostionica ipo koji obrtnik, obi~no kolar, ba~var, stolar, kova~, sedlari sl. To su dakle osnovne funkcije centraliteta i po njima senajvi{e razlikuju selo od zaselka koji naj~e{}e nastaje dije-ljenjem jednog doma}instva ili “doma”. Sela organiziranau zaselcima ~esto nalazimo u planinskim predjelima Alpazbog ra{trkanih manjih obradivih ili pa{nja~kih povr{inate u Dinaridima, obi~no na gornjoj granici aluvija. No,ima ih i u niìm predjelima; tako u Sloveniji, u [tajerskoj iDonjoj Kranjskoj sve do gornje Kupe i u sjevernoj Istri tena breùljcima Vipavske doline.21

PRIJELAZNI OBLICI

Postoji vi{e vrsta naselja koja nisu ni selo ni grad. Moè ihse svrstati u istu grupaciju i razvrstati kao: velika sela, malaruralna sredi{ta, industrijski na~in ìvota u ruralnoj sredini (uraspr{enim i koncentriranim oblicima) i stvorena industrijskanaselja. Uobi~ajeno ih je nazivati prijelaznim tipovima. Pri-tom moèmo razlikovati velika sela i raspr{eno ruralno neagri-kolno stanovanje kao posljednje prijelazne aglomeracije kojejo{ proizlaze od sela i ostale, koje su vi{e protourbani tipovi. 145


hrvatskog sela

Velika selaVelika sela su skupina koja i sama sadràva stanovitu tipo-logiju pa ih ima pravilna geometrijskog ili okrugla i nepra-vilna aglomeriranog tlocrta. No kad se govori o selima, ti-pi~na je zapravo u prvome redu njihova veli~ina, koja ihdefinira kao prijelazni oblik prema gradskoj aglomeraciji.Nalazimo ih samo u nekim krajevima a prvi ih je, u Anda-luziji, u zavali Guadalquivira, opisao geograf Niemaier,gdje je naveo 124 naselja izme|u 1.800 i 7.000 stanovnika,koje je nazvao Stadtdorf (gradsko selo) i 24 sa 7.100 do14.600 stanovnika, koje je nazvao Dorfstadt (seoski grad);druga skupina ve} je imala posve gradski izgled.22

Prema funkcijama, nema dvojbe da su to jo{ sela, jerje ritam ìvota njihovih stanovnika uvjetovan poljoprivre-dom, {tovi{e, samo poljodjelstvom. Samo u onim najve-}ima nalazimo tragove urbanog ìvota. No njihovi stanov-nici koji se bave poljodjelstvom nisu obi~no i vlasnici nitizakupci zemlje nego najamni radnici, i to je osnovni pe~atnjihove polugradske karakteristike.

U [panjolskoj, osim u Andaluziji, nalazimo ih i uManchi.23 U ju`noj Italiji ima ih osobito na Siciliji. U timje primjerima vjerojatni uzrok postanku takvih velikih seo-skih aglomeracija, osim dugog odràvanja veleposjeda, bilai nesigurnost.

U isto~noj su Europi takva naselja nastala njema~komkolonizacijom (u Litvi i Poljskoj24) a u Rusiji su to moder-ne tvorevine nastale nasilnim stvaranjem kolhoza. Gra-|ena su, za razliku od prethodno navedenih naselja, napravilnom ortogonalnom tlocrtu.

U Ma|arskoj, Rumunjskoj i Vojvodini rezultat su su-stavne kolonizacije u 18. st. i tipi~na su po geometrijskom{ahovskom tlocrtu.

U ju`noj Francuskoj, posebno u pokrajini Languedoc,naj~e{}e su to vinogradarska velika sela nepravilnih oblika,s ku}ama na kat ili dva pa i tri kata. U njima su jako iz-raène urbane karakteristike na~ina ìvota. Na neki suna~in posljedicom vrste kulture na zemlji{tu i prirodnogpove}anja stanovni{tva25 a postoje i ona koja su nastala ob-rnutim putem – dekadencijom urbanog ìvota, naro~ito ujugozapadnoj Francuskoj.26

Industrijski na~in ìvota u ruralnoj srediniIndustrija se ve} zarana pojavila kao komplement poljopri-vredi, najprije kao manufaktura, koja je napredovala nabazi specijalizirane radne snage (primjerice, tkala~ke djelat-nosti), a u industrijsko doba postoji raznovrsna industrijana selu: u prvom redu prehrambena. Neke grane traè na146

selu smje{taj radi sirovina, bilo mineralnih, bilo poljopri-vrednih, nisu dakle samo prehrambene. No tako|er, s gu{-}om i svuda izgra|enom prometnom mreòm, razli~iteprometne lokacije postale su za industriju privla~ne i on-dje gdje nema gradskih naselja. Kona~no, i samo regruti-ranje vi{ka rada na selu, postaje zanimljivim nekim indu-strijama da se podignu u ruralnom prostoru, kako zbog ci-jene rada tako i pod utjecajem (poticajnih mjera) dràvnihili lokalnih vlasti u njihovoj namjeri da razvijaju pojedinapodru~ja.

Tako se razvio tip naseljenosti koji ima i svoje speci-fi~nosti, a javlja se u rastresitom obliku i u obliku zbijenihnaselja, i pitanje je kako klasificirati takva naselja, pogoto-vo ako su ona s morfolo{kog stajali{ta nekada{nja sela, aliim je stanovni{tvo djelomi~no ili potpuno promijenilodjelatnost. Takvo industrijsko stanovni{tvo u ruralnoj sre-dini zamagljuje statisti~ku podjelu na urbano i ruralno sta-novni{tvo. U Europi je taj problem uglavnom ostavljan postrani, a ameri~ki su sociolozi po~eli razlikovati: ruralfarm, incorporated i rural non farm.27 Ali, rural non farm sta-novni{tvo definirano je negativno, kao ruralno nepoljopri-vredno pa ga je bolje zvati deagrariziranim, iako i taj izrazprevi{e sugerira da je ono bilo agrarno. Me|utim, na seluje uvijek bilo neagrarnog stanovni{tva, a danas se u ruralniprostor useljavaju nove neagrarne djelatnosti kojima ni no-sioci niti njihovi pretci nikad nisu bili seljaci.

U morfolo{kom smislu mogu se razlikovati oblici odrastresite naseljenosti do zbijenih naselja, ~esto u nizovimaku}a du` ceste. Ve} je Ratzel govorio o industriedörfer (in-dustrijska sela).28 Nalazimo duge kontinuirane nizove ru-darskih naselja koja se proteù dolinama kojima prolazeceste i èljezni~ke pruge, naselja koja su posebno vezana uzugljenokope.29 Katkad u njima postoje neka obilje`ja ko-lektivnog ìvota, ali veoma rudimentarna ({kola, dispan-zer, trgovina, gostionica, crkva). Sociolo{ka im je zna~ajkavi{e solidarnost nego autohtonost, i ~esto su kratka vijeka,ovisno o zalihama rudnika. Posebno su kratka vijeka naseljauz rudnike zlata, dijamanata, pa i va|enja nafte (petroleumcity), a naselja uz rudnike ugljena ili èljeza katkad su sekasnije razvila u gradove.

U tim naseljima obi~no nailazimo na vertikalno mi-je{ane djelatnosti u istim osobama, poznate pod formu-lom seljak-radnik.30 Ta su naselja svakako izraz komplek-snog na~ina ìvota, kao i mije{anog podrijetla stanovnika(endogeno + egzogeno). U neprestanom su razvoju, nalazimoih u Belgiji jo{ od 14. stolje}a, a i u Hrvatskoj, posebno u{iroj okolici gradova. Oko Vara`dina, primjerice, dosta sustara. Drugi je tip podjele rada horizontalan, od toga da je 147


hrvatskog sela

podjela rada prisutna u jednoj obitelji do toga da se javljau podjeli rada izme|u obitelji, {to je rje|e u rastresitometipu nego u zbijenome, a rijetko je i u ranijim fazama in-dustrijalizacije zemlje ili kraja.

Dakako da dvojne djelatnosti31 ve}ine stanovnika nji-hovim naseljima daju i poseban pe~at, {to se katkad moèodraziti i u njihovoj tipologiji, ali se uvijek mora odrazitiu fizionomiji.

ZAKLJUÂK

Za detaljnu studiju naseljenosti i tipologije naselja po-trebno bi bilo raspolagati s barem ovim kartama: Kartomrasprostranjenosti agrarne i ruralne gusto}e stanovni{tva,kartom stupnjeva disperznosti odnosno koncentriranostinaselja, kartom oblika postoje}ih naselja po zonama i ka-rakteristika topografskih prilagodbi, pedolo{kom i geo-morfolo{kom kartom te kartom tradicionalnih i novihkultura tla.

Razumije se da takve dokumentacije obi~no nema,pogotovo je nema za svako podru~je. No ako bi je i bilo,te{ko bi bilo poduzeti ekshaustivnu klasifikaciju koja bimogla biti generalnim pokazateljem i kojom bi se mogloutvrditi stanovite ~vrste korelacije tipova. Osim tipologijekoju smo poku{ali razviti, na temelju preteìto vlastitihopaànja na terenu32 mogli bismo postaviti jo{ neke krite-rije, kao na primjer ima li selo trg ili sli~an zajedni~ki pro-stor33 ili ga nema; ako ga ima, kakav je trg (pravilan, ne-pravilan, ~etvrtast, trokutast, okrugao, izduèn uzdu` pro-{irene ulice), itd.

Mislimo da se u tome moramo kloniti svakog determi-nizma (geografskog, sociolo{kog, povijesnog, gospodarskog,arhitektonsko-urbanisti~kog), pa prema tome i svake kore-lacije izme|u elemenata smje{taja i tipova naseljenosti inaselja. Neki su autori uporno poku{avali dovesti u vezunpr. brdovitost s rastresitosti i nizinu sa zbijeno{}u iliopet obrnuto, a vidimo i mnogo drugih poku{aja utvr|i-vanja pravilnosti u vezama izme|u pojedinih utjecajnih~imbenika i tipova sela. Jedino {to moèmo nazna~iti kaogeneralni zaklju~ak jest to da se tipovi naseljenosti, tipoviveze stambene i eksploatacijske jedinice i morfologije na-selja, razli~iti elementi smje{taja itd., me|usobno kriàju,preklapaju, te da je jedino jasno uo~ljivo pravilo da nemaop}eg pravila. Na vrste naseljenja i naselja djeluje mnogo~imbenika, neki put istovremeno a drugi put se opet onismjenjuju tijekom vremena, a katkad razli~iti ~imbenicidjeluju istovremeno na razli~itim mjestima s istim poslje-dicama ili obrnuto – na sli~nim mjestima a s razli~itim148


posljedicama. Pritom se ne moè zanijekati da je djelova-nje pojedinih faktora stvarno, logi~no, negdje i dokumen-tirano a da opet u istim slu~ajevima ~esto vidimo njihovoodsustvo i djelovanje drugih ~imbenika.

Ovu smo studiju i izradili ponajprije s namjerom daopovrgnemo takve deterministi~ke teorije i da upozorimona raznovrsnost fenomena sela.

Mislimo da je va`nije pitanje pouke i koristi od studijetipologije ruralnih naselja za prostorno ure|enje, jer su tonaselja koja u cjelini gube stanovni{tvo i nemaju posebnoaktivno zna~enje u razvitku prostora, pogotovo ne u nje-govim transformacijama, ali koja svojim poretkom, punimsmisla i logike predstavljaju blistavu pouku suvremenomplaniranju34 a svojim postojanjem bitno pridonose identi-tetu i ljepoti prostora. I, neposredno, za svakoga tko prak-ti~no djeluje u ure|ivanju prostora, studija smje{taja i obli-ka ruralnih naselja izvrsna je {kola o integriranosti funkcio-nalizma, estetike i smisla postojanja. Nikad ne}emo nai}i naselo koje se smjestilo na najplodnijem zemlji{tu, na klimat-ski najnepovoljnijem mjestu, ne}emo vidjeti kako stare ce-ste presijecaju polja kao {to to nemilice ~ine moderne au-toceste, nego se drè rubova utilitarnih granica. Na drugo-me mjestu35 donijeli smo ilustraciju jedne doline u francu-skim Pirinejima, koja je prava {kola pravilne upotrebe pro-stora: grupirana sela smje{tena su uz jedno i drugo pod-no`je brda, tu prolaze i ceste, obronci su pod {umom ipa{njacima, dolina prema rijeci, s obiju strana je obra|ena,a najniìm dijelom doline te~e rje~ica.

Selja{tvo je u Europi, a onda pogotovo i u Hrvatskoj,jo{ uvijek dio stanovni{tva, i to relativno brojno, za koje jepoljoprivreda vi{e na~in ìvota nego proizvodnje, pa su i na-selja vanjski izraz takva opstanka. Da bi bila o~uvana uoblicima koje imaju i koji im izraàvaju postanak i biv{efunkcije, ta naselja valja poznavati. Osim toga, ruralna senaselja postupno pretvaraju, gubitkom poljodjelskog sta-novni{tva, u rezidencijalna naselja s drugom svrhom, pri-mjerice turisti~kom. Postaju i predgra|ima nekad obli-`njih gradova i op}enito sekundarnim rezidencijama grad-skog stanovni{tva ili stanovni{tva koje se povuklo iz grad-skih uvjeta. Stoga je va`no poznavati zakonitosti smje{tajai oblika tradicionalnih vrsta i tipova da bi u pregradnja-ma, urbanisti~kim planovima i novim pro{irenjima ipakbila sa~uvana tipi~na obilje`ja a nova osnivanja ne bi pre-vi{e odudarala od tih tradicionalnih aglomeracija.

Rije~ju, tradicionalna su ruralna naselja i pojedina-~no, i zajedno spomenik kulture jer su bitnim i sastavnimdijelom krajolika.

149


hrvatskog sela

BILJE[KE 1 Neki su autori kritizirali taj pojam, posebno noviji socijalni i eko-nomski geografi te politi~ki ekonomisti. Mi mu, me|utim, ostajemovjerni kao metodi prikladnoj za kulturu prostornog ure|enja.

Naravno, mislimo ovdje o na~inu ìvota samo u odnosu na skupinu:pleme, rod, selo, grad. Na~in ìvota pojedinca ili obitelji, kao sastav-nih dijelova skupine, predmet je drugih grana sociologije. U naj{iremsmislu, na~in ìvota su obi~aji kojima ljudska skupina, koja ih prim-jenjuje, osigurava svoj opstanak, kako ga je definirao Max Derruau, uPrécis de géographie humaine, Pariz: A. Colin, 1963., str. 107.

2 Patogeni: paludizam, ùta groznica, bolest spavanja, kuga, kolonije or-ganizama, koje ~ovjeka indirektno ugroàvaju. Aktivni: kriànje vrsta,geografija prehrane, proizvodnost tla, energetski i mineralni izvori.(Sorre, M.: Les fondements de la géographie humaine, t. I, Les fondementsbiologiques, Pariz: A. Colin, 1951., str. 291. i dalje).

3 Les fondements..., t. III., L’habitat, Pariz: A. Colin, 1963., str. 107.4 Ipak, u dru{tvu utemeljenom na podjeli rada i na profesionalnoj dife-

rencijaciji, unutar jednog te istog prostora postoji mnogo na~ina ìvo-ta. Svaki dru{tveni sloj ima svoj na~in ìvota, ali isto tako ima ga i sva-ko, ili gotovo svako, zvanje i zanimanje. Ta profesionalna definicijana~ina ìvota vodi nas do razlikovanja opisa slobodnog vremena i raz-diobe radnog vremena i ne{to je drugo od onoga na {to ovdje mislimo.

5 [tambuk, Maja (1997.), Modernizacijski procesi i dru{tvene promjene uhrvatskim ruralnim sredinama, diss. doct., Filozofski fakultet Sveu~i-li{ta u Zagrebu.

6 Tu su pojavu zapazili ve} Rimljani (mons aureus = prisojna strana) ismatrali su je op}om. U tom smislu, detaljno je svojevremeno biloistraèno podru~je Le Valais u {vicarskim Alpama: Lugeon, M.: Quel-ques mots sur le groupement de la population du Valais. Lausanne, Etren-nes helvétiques pour 1902. Na lijevoj, osojnoj, padini ìvjelo je 20.000stanovnika a na desnoj, prisojnoj, 34.000. Tako|er, Biermann, Ch.(1917.), La vallée de Conches en Valais, Lausanne.

7 Defilippis, J. (1997.), Dalmatinsko selo u promjenama. Split: AVIUM,str. 94.

8 Neki su pisci op}i smje{taj sela druga~ije svrstavali. Tako je npr. J.Cviji} (Cviji}, J. /1922./, Balkansko poluostrvo i ju`no slovenske zemlje,Beograd, str. 304.) imao osnovnu klasifikaciju: selo na visinama, dooko 1.600 m (Kosovo, Novopazarski Sandàk, [umadija, Bosna i Her-cegovina, kr{ka Hrvatska do Kranjske, Albanija, Epir i sva “cincarska”sela. Najvi{a su mu na Balkanu “cincarska” sela u Pindu na Pivskojplanini, oko Durmitora (1.400–1.500 m), nastala ~esto na {umskimkr~evinama. Zatim mu je druga osnovna grupa sela u dolinama, jaru-gama, po dnu kotlina i u ravnicama (donji Dunav, Timo~ki bazen, Tra-kija, Tesalija, kr{ka podru~ja).

Kad kaè “cincarska”, Cviji} vjerojatno misli na vla{ka sela. Njegovaterminologija ne treba iznenaditi s obzirom na Cviji}ev nacionalizamu slu`bi velikosrpstva i s tim u vezi falsificiranje podataka o narodi-ma na Balkanu i blizu njega. Temeljitu analizu i raskrinkavanje Cvi-ji}eve antropogeografije v.: @ulji}, S. (1991.), Kriti~ki osvrt na nekezaklju~ke i poruke J. Cviji}a u njegovim antropogeografskim istra-ìvanjima, u: Izvori velikosrpske agresije (ur. B. ôvi}), Zagreb: A. Cesa-rec i [kolska knjiga, str. 327–380.

Uostalom i njegova gornja klasifikacija, ako se samo malo bolje raz-motri, nije nikakva jer se moè svesti na visinska sela i na sva ostala, a150

tako je mogu}e klasificirati sve {to se poèli. Me|utim, i pored toga,Cviji} vidi me|uzavisnost izme|u ovako diferenciranih tipova po po-loàju i morfolo{kih tipova. Po njemu se zona sela na visinama podu-dara sa zonom rastresitog tipa a sela u dolinama i ravnicama bila bi zbije-nog tipa. Ta korelacija jednostavno ne postoji nigdje pa niti na Balka-nu te klasifikacija na visinska i nizinska sela nema nikakva zna~enja,osim u veoma lokalnoj primjeni. Me|utim, koristili su je i neki starijihrvatski i slovenski geografi, po na{em mi{ljenju, bez potvrde u stvar-nosti.

Cviji} je i oblike sela poku{ao regionalno klasificirati: glavni tip raz-bijenih sela mu je starovla{ki koji nalazi od Uìca preko BiH doKranjske pa je naziv o~ito neprikladan. Tipove razbijenih sela dijelina {umadijsku, ma~vansku i jasena~ku vrstu starovla{kog tipa te karsni(kr{ki) i ibarski tip, a zbijeni su mu tipovi timo~ki, mediteranski, tur-sko-isto~nja~ki i mje{oviti.

9 Ovdje radije govorimo o tipu naseljenosti ili dapa~e o tipu naseljenjanego o tipu naselja. Dodu{e, svako je naseljenje u obliku zbijenih selaizraèno zbijenim tipom naselja, ali ~esto je te{ko govoriti o rastresi-tom selu ili naselju, osim u statisti~kom smislu i za potrebe popisiva-nja stanovni{tva.

10 Gavazzi, M. (1940.), Pregled etnografije Hrvata, vol. I., str. 8, Zagreb.Navodi i “uli~no selo”, “selo uz vodu”, “geometrijsko selo” s pod-vrstama, a razlikuje i kombinirane tipove: “selo sa zbijenom jezgrom irastresitom periferijom” (Seget kraj Trogira).

11 Usp.: Duga~ki, Z. (1942.), Zemljopis Hrvatske, dio II, str. 599, Zagreb:Matica Hrvatska.

12 Selo = village (fr.), villagio (tal.), od lat. villa, villa rustica, tj. veleposjeds nastambom gospodara i zavisnih seljaka i robova. Kasnije u fr. laville = grad, dakle village – ville, izrazi su vezani za pojam nakupineku}a. Nasuprot tome, selo dolazi od seliti, naseliti se, dakle bilo kojemjesto naseljenosti. Tako Cviji} biljeì da u gornjoj Neretvi, Bor~u i@upi, selima zovu i aglomeracije od 5–6 ku}a pa ~ak i jedne jedine.Navodi sela: Rajac sa 6 rasturenih ku}a, @ivanj s 5, Grda~a s 3, Ra-ne{ina s 2, Janjina s 5, a da u Crnoj Gori sve do 1837., pojam selo ni-je niti postojao ve} samo nahija (susjedstvo), tj. mjesto ìvljenja roda.Sli~no i u Bosni i Hercegovini, srednjem Balkanu, dakle u zemljamaodrànja patrijarhalnog dru{tva. (op. cit. str. 315).

13 Maison isolée, hameau, village, grand village. (Sorre, M.: op. cit., t. III –L'habitat, str. 91.).

14 Melik, A. (1953.), Kmetska naselja na Slovenskem. Ljubljana, str. 164.15 Demangeon, A. (1940.), Problèmes de géographie humaine. Pariz: A. Co-

lin.16 Melik, A.: op. cit., str. 164.17 Meitzen, A. (1895.), Siedelung und Agrarwesen der Westgermanen und

Ostgermanen, Kelten, Roemer, der Finnen und der Slaven, 3 vol.

Bloch, M. (1931.), Les caractères originaux de l'histoire rurale française.Oslo, Leipzig, Pariz, London, Cambridge.

18 Namjerno upotrebljavamo ovdje rije~ porodica a ne obitelj. Ona jeprimjerenija tradicionalnoj skupini jer o~ito dolazi od rod, odnosnou vezi je s tom rije~i. Obitelj, od lat. habitare vi{e odgovara gradskoj,tj. uòj obitelji.

19 Neki taj tip zovu selo u gomili (njem. Haufendorf). 151


hrvatskog sela

20 Zemljopis Hrvatske, II. (ur. Z. Duga~ki), op. cit., str. 599.21 Melik, A., Kmetska naselja..., op. cit., str. 164.22 Siedlungsgeographische Untersuchungen in Niederandalusien, u: Ge-

ographical Teacher, 1925.23 Jessen: La Mancha, u: Geographical Teacher, 1925.24 U 14. st. djelovanjem Teutonskog vite{kog reda iz Marienburga.25 Za Languedoc v.: Sorre, M. (1907.), La plaine du Bas-Languedoc; étu-

de de géographie humaine, Annales de géographie, str. 414–429.26 Tu su nastavile ìvjeti brojne bastide, postav{i nepotrebnima kao ur-

bana ili poluurbana sredi{ta nekada{nje vojne krajine.27 Smith, L., The sociology of rural life, Les Etats-Unis, G.U., XIII, 2e par-

tie, str. 48.28 Ratzel, Fr. (1891.), Anthropogeographie, II, Stuttgart.29 Opisana su u Sarreu, u Belgiji i u zapadnoj Njema~koj kao corrons.30 Pravo zna~enje te formule je to: poluseljak-poluradnik.31 Ve} smo rekli da seljaci u selu vi{e nisu ~esto broj~ano dominantni,

ali su ostali stanovnici ili u slu`bi agrarnih funkcija, ili jednostavnonisu nositelji gospodarstva naselja. Zato se ne smije mije{ati s oblici-ma industrijskog na~ina ìvota u ruralnom prostoru, jer je rije~ o nosite-ljima gospodarstvenih djelatnosti.

32 To smo opremili vlastitim fotografijama u knjizi Prostorno planiranje,Zagreb: Dom i svijet, 2001., u poglavlju III. Naseljenost, sela, grado-vi, str. 93–120.

33 Npr. tzv. “gmajna” (od nj. Gemeinde = op}ina, dakle op}inski ili jav-ni zajedni~ki teren).

34 Koje je katkada li{eno zdravog razuma: primjer trasiranja autocestapresijecaju}i poljoprivredne povr{ine ili vodoopskrbne bazene, gra-|enja na najkvalitetnijem poljodjelskom zemlji{tu, uni{tavanja {umai drugih o{te}enja za{ti}enih elemenata prostora, itd. {to se nikada nemoè vidjeti u tradicionalnome ruralnom svijetu.

35 Marinovi}-Uzelac, A., op. cit., sl. 37., str. 114.

LITERATURA Biermann, Ch. (1917.), La vallée de Conches en Valais. Lausanne.Bloch, M. (1931.), Les caractères originaux de l'histoire rurale française.

Oslo, Leipzig, Pariz, London, Cambridge.Cviji}, J. (1922.), Balkansko poluostrvo i ju`no slovenske zemlje. Beograd.Defilippis, J. (1997.), Dalmatinsko selo u promjenama. Split: AVIUM.Demangeon, A. (1940.), Problèmes de géographie humaine. Pariz: A. Colin.Derruau, M. (1963.), Précis de géographie humaine. Pariz: A. Colin.Duga~ki, Z. (1942.), Zemljopis Hrvatske, dio II, Zagreb: Matica Hrvatska.Gavazzi, M. (1940.), Pregled etnografije Hrvata, vol. I, Zagreb.Jessen: La Mancha, u: Geographical Teacher, 1925.Lugeon, M., Quelques mots sur le groupement de la population du Valais. La-

usanne, Etrennes helvétiques pour 1902.Marinovi}-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Zagreb: Dom i svijet.Melik, A. (1953.), Kmetska naselja na Slovenskem. Ljubljana.Meitzen, A. (1895.), Siedelung und Agrarwesen der Westgermanen und

Ostgermanen, Kelten, Roemer, der Finnen und der Slaven, 3 vol.152


Ratzel, Fr. (1891.), Anthropogeographie, II, Stuttgart.Siedlungsgeographische Untersuchungen in Niederandalusien, u: Geo-

graphical Teacher, 1925.Sorre, M. (1963.), Les fondements de la géographie humaine, t. I, Les fonde-

ments biologiques, Pariz: A. Colin, 1951., t. III., L’habitat, Pariz: A.Colin.

Sorre, M. (1907.), La plaine du Bas-Languedoc; étude de géographie hu-maine. Annales de géographie.

Smith, L., The sociology of rural life, Les Etats-Unis, G.U., XIII, 2e partie.[tambuk, M. (1997.), Modernizacijski procesi i dru{tvene promjene u hrvat-

skim ruralnim sredinama, diss. doct., Filozofski fakultet Sveu~ili{ta uZagrebu.

@ulji}, S. (1991.), Kriti~ki osvrt na neke zaklju~ke i poruke J. Cviji}a unjegovim antropogeografskim istra`ivanjima, u: B. ^ovi} (ur.), Izvo-ri velikosrpske agresije, Zagreb: A. Cesarec i [kolska knjiga.

153


hrvatskog sela

morfolo[ki tipovi hrvatskog sela - pilar.hr · za razliku od smje{taja gradova kod kojega su promet...

Documents