motrista br. 45-46

glasilo Matice hrvatske Mostar • si ječanj - travanj 2009. • issn 15 12-5475

45-46Alajbegović, Bazdulj, Biasiol Babić,

Bilosnić, Božić, Brkić Milinković, Čičak, Čučak, Dedić, Gojer, Gudelj,

Hlavaček, Horović, Ivić, Jahić, Jašarević, Jazbinšek, Kapidžić

Osmanagić, Kazaz, Klarić, Kljajo Radić, Kordić, Kreho, Kršul,

Kujundžić, Laća, Lovrenović, Lovrić, Lučić, Marijanović, Matić, Meić,

Morosin, Musabegović, Omerika, Pavlović, Pehar, Raguz, Šetka, Šimić

Tonin, Stojić, Šurlan, Tadić, Terzić, Tomić, Vego

Za utemeljitelja i nakladnika: Josip MUSELIMOVIĆGlavni i odgovorni urednik: Miro PETROVIĆUredništvo: fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ (zamjenik glavnog i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Nelica ŠKOBIĆ (tajnica)Lektor i korektor: Jago MUSA Grafičko oblikovanje: SHIfT kreativna agencija, Mostar

Telefon/faks: +387 36 323 501E-mail: [email protected]: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 MostarŽiroračuni: 30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, 161 02 000 115 000 30 kod RAIffEISEN BANK BiH

Cijena: BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5 €

Mišljenjem federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda.

Ovaj broj je tiskan uz potporu fondacije za nakladništvo / fondacije za izdavaštvo, Sarajevo.

br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

rukopisPero PAVLOVIĆ: Anemone nemorosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

književna radionica Ivan KORDIĆ: Petnaest pjesama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Ante MATIĆ: Mesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Muharem BAZDULJ: fredrikstad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Tvrtko KLARIĆ: Gonetajući bjelinu snovâ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Bjanka ALAJBEGOVIĆ: Ciklus: Pjesme za Wolanda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Stjepan TOMIĆ: Kula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Vesna HLAVAČEK: Euridikin san. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Dinko KREHO: Pitanje tijela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Dražen ZETIĆ: Draga moja djevo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Josip LAĆA: Rocker i alkemičarka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Jelena BOžIĆ: Pet pjesama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Jasenko ČIČAK: Stihovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Adnadin JAŠAREVIĆ: Bijaše noć koja korača kao suđaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Nikola ŠIMIĆ TONIN: Lastovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Dragan MARIJANOVIĆ: Pisma ispod kape nebeske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

učilištePerina MEIĆ: Metonimija u djelu Vitomira Lukića – nove interpretativne vizure. . . . . 61Milan VEGO: Američka diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini . . . . . . . 69fabijan LOVRIĆ: žirafa u plamenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Ajla TERZIĆ: Andrićeva Gospođica – netipičan ženski lik ili nešto kao moderna vještica . 78Atif KUJUNDžIĆ: Pjesničke knjige raščaravaju tajne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Antun LUČIĆ: U Apokrifnoj književnoj zbilji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Nusret OMERIKA: Mostarske sevdalinke s lokalnim obilježjem . . . . . . . . . . . . . . . . 103Marko RAGUZ: Putovanje granicom koja razdvaja svjetove . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110Rosanna BIASIOL BABIĆ, Loretta MOROSIN: Razvoj kreativnosti kod djece s cerebralnom paralizom . . . . . . 120Sabrina HOROVIĆ: Kaznenopravne ustanove Europske unije. . . . . . . . . . . . . . . . . 126fabijan LOVRIĆ: Šarmer visokog sjaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

okrugli stol posvećen pjesniku ivanu kordićuPetar GUDELJ: Okrugli stol posvećen pjesniku Ivanu Kordiću . . . . . . . . . . . . . . . . 141Mile STOJIĆ: Poezija ekstatičnih svetkovina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143Hanifa KAPIDžIĆ OSMANAGIĆ: Pjesnici i Stari most u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . 146

Muharem BAZDULJ: Andrić pjeva poslije rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Tomislav Marijan BILOSNIĆ: Mediteran vlastitog identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Zoran KRŠUL: Cestom samotnog šetača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157fabijan LOVRIĆ: Paradigma vječne teme u kompleksi Ivana Kordića . . . . . . . . . . 162Liljana TADIĆ: O dvije knjige Ivana Kordića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170Branko ČUČAK: Moje indiskrecije na račun pjesnika Ivana Kordića . . . . . . . . . . . . 177Jasmina MUSABEGOVIĆ: Poezija življenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179Ervin JAHIĆ: Bilješka o Ivanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183Enver KAZAZ: Skeptični vitalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185Ivan LOVRENOVIĆ: Naš Ivan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

galerija, kazališteAtif KUJUNDžIĆ: Likovne i estetske fascinacije Lade Pervan ili Gaudi u slici . . . . . 199Liljana JAZBINŠEK: Rembrandt i njemački ekspresionisti u Zagrebu . . . . . . . . . . . 205Gradimir GOJER: Hrvatska dramatika s konca XX. stoljeća - bosanskohercegovačka kazališna iskustva. . . . . . . . . . . . . . . . . 208Vesna HLAVAČEK: Čehov – kakvoga smo dugo čekali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

čitaonicaAnte MATIĆ: Čitaonica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215Arsen DEDIĆ: O knjizi Čudesni dani Dražena Zetića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237fabijan LOVRIĆ: Poput blistavog kestenja u jesen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239Krunoslav ŠETKA: Noćna prašina čeznutljivih zgradoreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241Atif KUJUNDžIĆ: Otisak savjesti i odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243Ljiljana TADIĆ: Hajdarevićevi horizonti s otokā sonetnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248fabijan LOVRIĆ: Književni senzibilitet ili paradigma jedne poetike . . . . . . . . . . . . . 252Marina KLJAJO RADIĆ: Pjesnička krunica izlaska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ: Vulkani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261Nikola ŠIMIĆ TONIN: Riječ za čudo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263Ružica IVIĆ: Pjesnici su čuđenje u svijetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265Stjepan TOMIĆ: Svjetlo u tminama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268Vesna HLAVAČEK: Vjesnica nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271

ljetopisZdravko ŠURLAN: Rat i tranzicija stavili su nas pred velike izazove i nedoumice . . 273Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278Mostarsko proljeće 2009. XI. Dani Matice hrvatske - Program . . . . . . . . . . . . . . . . . 285

8 | Motrišta br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrišta br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar | 9

književna radionica

Ivan KORDIĆ

Petnaest pjesamaZIDOM PROLAZIŠ I OCRTAVAŠ SE

Nihadi

Zidom prolaziš i ocrtavaš seS krilima, budno motriš oko sebeSvijet sobe i, jasno, pauci te prate

Igraš kao da je igra jedinaNema dna i ima dna taj ponor,Ljute te sjenke i posteljeVidim kako te vitko tka pauk

Omamljen, jedino on zna što se Sanja u mojoj sobi; igraš i igrašPamtim te svuda i pamtim svakakvuNe poznaješ moj pogled niti znaš

Da si baš tu silno lomljena igromSavršeno viđena, puna sklada S paucima koje si upoznalaNa nekoj poljani u nekakvoj bajci

Suši se moja ruka i ukočeno okoTamni, gledam koliko si narasla i Kako se lako viješ kroz prostorKoji drhti od pune tame mog oka

I kako sve izdignutija, sve bliža ziduOpkoljena paucima dokazuješ svoju igruU kojoj se sva tvoja lica, stvarna, naziru.

NIKAKVE ZVIJEZDE NEMA

U sumračju, dok se osiplju naše tajne,dok se odvajaju od nas i postaju tuđe ili ničijedok nam zamagljena svijest tragaza najjasnijom zvijezdom, pred nama;nikakve zvijezde nema.

Nikakve, osim one zvijezdeKoja posrebrenim glasom govori iz nas:

Tu sam i sva moja širina, sva moja ljubav,miruje,Tu sam i svaki moj dio je ravan beskrajna,Tu sam i svjetlost se moja gasi,Tu sam ničija i nepoznataizgorena još davno –mnogo prije svog konačnog smrtnog sjaja.

Nikakve zvijezde nema da je dodirnemoU našoj paničnoj samoći,Da joj kažemo svoje istinito pitanje.

Nikakve, osim one zvijezdekoja posrebrenim glasom govori iz nas:nikakve zvijezde nema


GOSPA IZ MEĐUGORJA

Ne, tu nije Gospa izMeđugorja!

Baš ovdje Sad gdje budimo seu hotelu luksuznome,u tome, među kamenitim gorama,mjestušto podsjeća sadana krajolik panonski me neki;nigdje, zapravo, tu Gospe nema!

A čega se živo sjećam!Gospu je ugledala moja baka Stojau BlizancimaKad me nadnaravno pomilovalapo kosi;istovremeno popravljajućirukom drugomjašmak na glavi;

potom, vidio ju je,siguran samfra Kamilo Milaskad prolazio je na konjui zastao pored malog kućnoga vrtadjeda Šimuna;

lice mu se u milost i blaženstvopretvoriloi on prekrižio sespajajući se s nebom i kamenom;

Mislim, treći put ukazala semojoj tetki Katidok je izvlačilaod lastre sasma srebrenekofu punu vodeiz staroga, kamena bunara,pa s odsjajem tog Gospina likagodina mnogo poslijenestala je kao nitko nikadaprije nje;

Odlepršala je tetka Katau Nebo, izravno s molitvamasvojim;

I napokon, kroz paperje trkaustreptalim krajolikomi sam sam kao dijeteza školskih raspustapo tisuću puta u Blizancimagledaokako u plavome plaštuleti, lebdi, leluja i zastajkujeGospabirajući mjesto gdje će se ukazatiponad kamenih ograda, kuća,vinograda i duhaništa,suhe grabovine,neizostavnih smrijeka, drača,šipaka, smokava i drijenjaka;(po svemu, dakle, oduvijektu je bila, baš tu!)

Gospa je, uvjeren sam,bljesnula i pred mojomrodicom Šimom,ali ona samozatajnošuti li, šuti o tome!


RATNIKOVA PJESAN

Ja sam oslobodio ovaj gradkad su gorjele kuće,kada je gorio zrak.Ovaj grad oslobodio sami ptice kad su čudno cvrkutale,a ljudi, u komadima, sahranjivali se.

Djeca su mirno koracalau paklenoj tišini prijenego što će ih raznijeti granata.Ja sam oslobodio ovaj graddok su ljudi stajali u reduza vodu s kojom će se krvavo izmiješati.

Oslobodio sam ovaj grad dok sumajku mi i sestručetnici silovali na Grbavici.

Ovaj grad oslobodio samdok su drvoredi i parkovinestajali aluđaci iz Jagomira lutali ulicamasmijući se oduševljeno što sunapokon slobodni.

Grad je, dakle, pun slobode biodok su trajali jezivi dani, i noći,i smrtne zore.Ponosan bio sam i hrabar,ostao sam bez ruke i noge.Zakopali su ih u rovujer žestoko pucalo se.Do Dobrinje dobacili su me i spasili.

Bio sam poštovani herojtih ratnih dana,nosilac Zlatnoga ljiljana.Svuda je pucalo, sve jegorjelo i sve se rušilo,ali grad je bio slobodan.

Tako mi je srce kucalo,duša zadovoljno lelujala.

Miris slobode bio je u konzervi,šniti staroga kruha, čaši vode iliu već raskošnom objedu:glavici luka.

Dok budim se danas,Oh Bože,vidim da zarobljensvojom sam ratnom slobodomod čijih svijetlih krpalijepim svoj crni život.


KRINKA KRAJOLIKA

Krajolik ima svoju krinkuUstrijeljen jelen njime hodiZa njim se šuma nespretno njišeSkrovišta više za njega nema

Samo što čuje kako mu dalekLudoga srca srh nešto zboriTek što se ona šuma djenuOsama puče i vidik presta

Rasporen sluh mu nešto prenuKliktaj se brončan u nebo dižeSažiže prostor kojim jezdi

Travke su glasno počele rastiKrajolik cijeli zvučno se sasuOdbjegla krinka već svuda pada

OTVORENA KUĆA

Eto zida i prozora što se zibaIznad krova bez otvora ptica stojiSnažni vjetar od početka što se gibaDa uvjeri tvoju kuću da postoji

Ptica leti prema nebu, plavom sjajuNad krovom se lepet krila samo čujePo kaldrmi lišće pada, vjetar huji i psi lajuOpća zebnja sad u kući odjekuje

Imaš nemir iza čame, budnu stražuU potiljku. Tražiš neko toplo rameGolu usnu, dragi osmijeh, ruku dražuAli vjetar strašni huji, kuća kriči: otvara me, otvara me...

MRTVA SJENKA

Ti postojišIako si mrtva, sjenko.Ti postojiš a tuđa te tijela daju.Od tebe se, mrtva sjenko, odvajaju.I tebi se, mrtva sjenko, pridružuju.

Eto neke čudne igreZemlja ti se smrtno sviđaOko tebe lete svjetlaA ti sama sebe spuštaš

A ti sama pod nogamaI još tuđe noge ljubišTebe neke noge gazeSjenko mrtva, ti se topiš.

Ti postojišiako si mrtva, sjenko;nikad tebe nitko nećenikom dati

TO VJETAR TENA MAHOVE NJIŠE

Ne poklekni pred njimNe daj da te tako sruši;Ima tamo kuća, drvo, ima brdo,Nije to lako pokrenuti

To vjetar te na mahove njiše

Jedini ti znaš ti znaš ti znaššto vjetar hoće baš tebe pomaknutia drvo a brdo a kuća –sve je mirno;

Otvori oči ali ih ne okreni (ne gledaj)

Nikad ti pogled neće pasti na pravomjesto;To samo vjetar oko tebe nosi slikeu kojima nema ničeg, nema ništa;to oko tebe se on, na kraju, mota.


NOĆ SNIJEGA

za Nihadu

Napisao davno sam pjesmuDok snivašStvaran, već budnom,prizor mi izlazi

Noć snijega je punaCrnoga tvog kaputa,Šala možda bijelogaU nekom gradu stranom

Sad navire čežnjaŠto ne prestajeDa ta slika stoji i stojiNikad da je, nikad, ne nestaje

TVOJA ZEMLJA

Tvoja zemlja, tvoje nebo.Majka ima tvoje lice,Sestra ima tvoje licekao sedef.

Tvoje lice zemlja ima.Pohranjenu toplu zvijezdu.

KOMENTAR O KORNJAČI

Htio sam spoznati neštoPoput tajanstva iz našeg vrtaPoput kornjače koja još uvijekNespretnoStazom i kamenom promiče

Radost otkrića da joj sePut ponavljaI da se, iza pustih godina,Sjećam njenog giba

Prijateljujem s timMističnim stvoromUshićujem se njenim postojanjemU krajoliku s neodređenimKamenim zidom

Zurim u raspored staza u vrtuNeobične raskrsnice

Eto, to je suštinaOvog jutarnjeg zapisa


PRIČA O PUTU NA BAŠČARŠIJU

ZaboravioMnogo toga sam iz rataŠto, mislio, godinamaPamtit ću;

Jedno ne moguIzbrisati;Nema tu nikakveSurovosti; tek upravoNježnost neka

Naime, događalo mi seČim probudim se, stanemNa balkonI bacim pogledTek toliko da vidimKakav jutros jeKvartI jesu li, možda, ove noćiGranate preoblikovaleVidik s mojega balkona

Uobičajeno baš nijeDa se to događa noćuAli, eto, iz ratnih hirova

Bivalo je da četnici S brda sastave paljbu;Baš usred noćiŠto je za njih sasvim prirodnoUglavnom, kako bilo da bilo,Ovaj moj izlazak i pogledKao neki uvjetni refleksPropratile bi supruga i kćerkaZgledajući seS određenim podsmješljivimKomentarom u tomeNijemom komunikacijskom vicu

Ne znajući da jaI leđima okrenutOsjećam to, i gotovo vidimI da je čovjeku teškoKad netko mu neštoIza leđa radi

Mudro bih sjedao za stolŠuteći i češkajući se po glaviKao bog zna štoDa radit ću tog danaPraveći se da imam nekeObaveze teškeUdubio bih se u tobožnjuZabrinutostTako da bih počeoMisliti da stvarno oNečemu treba da mislim

Ta mojaPatetična gotova pozaPretvarala je dan našU svojevrsnu pozornicuGdje bivam glavnimGlumcemA njih dvijePobožnim gledištem

I dok gorjeliPapiri s drugim suOtpadom i smećemU slavnoj agresorskojPrastaroj peći „Smederevo“Koju samTek koji dan prije priskrbioSve trljajući ruke od ZadovoljstvaJeftinom cijenom(Samo stotinu i pedeset maraka)Na čiju će dobro puknutuPločuUpravo doći lončić s vodomZa neki božanstveniGorki čaj


E, u toj poziMisaonog poniranjaU muku općemuIgrao sam do krajaUlogu svoju vladajućiSuperiorno scenomKao nekoć Laurence OliverTrudio sam se da seNe provalimšmirantskim izrazom

Lica ili kakvom drugom gestomŠto oštro i pronicljivo okoMoga minijaturnogaGledilištaOdmah bi, dakako, otkrilo

Ozračje je bilo više nego svečanoA pijenje jutarnjegRatnoga sarajevskogČajaPrimaklo seRitualnoj raziniSvakodnevne engleskePoslijepodnevne ceremonije

U svojoj sam uživaoVelikoj roliZnajući da ću je ProdubitiAko bradu podbočim RukomI stanem buljitiU šolju s čajem:UsputSa zadovoljstvom stvarnimUdišem vruću paru!

(Tek vidim sadGlumcima kakoNije lako izvući seIz ulogeTe ih razumijemKad sa scene iznesu je

Na ulicu pa predObičnim svijetomHodaju pomalo pomaknuto)

Nastavljam svojuIgru oblačeći seVeć sad prihvaćajući odjećukao garderobu teatarsku,Tašnu naravno kaoRekvizit

Dok već čudnoMe gledajuMojiGarderobijerka i rekviziterkaTo jest Nihada i Tina

Skrivam u sebiTajnu misao štoJavila se kao nekaLucida intervallaU mojem glumačkom nijemomeNastupu;Oživjela mi je idejaDa napokon odemDo Baščaršije, imao sam strašnuPotrebu da je vidim!

Tu dug je i opasan putOd moje kućeI tako dok to smišljamI odlučujemNa samim vratima

Zgodi me pitanjeIdeš na televiziju?Pa da, rekoh, bezočno lažućiNa što u duetuMi odzvoniČuvaj se dok suSe za mnom zatvorila vrata


A već silazimNiz stepeniceI slika mi je sljedećaI životna i scenskaOkrećem se prema balkonuI obostranim mahanjemOdlazim od kuće

I čujem jednom čuvaj seI leđima okrenutSad stisnutom pesnicomDajem posljednji, rastajući,Jutarnji pozdrav

A čim za prviZamakao sam ćošakStrašna me jeza obliOd mojih postupakaKako od glume tako i od nakane

Jer što, i sada se, eto,U hladnu znoju pitamDa na BaščaršijiUstrijeljen od snajpera ili granatomRaznesen bijah

Tko bi vjerovaoDa sam iz čista miraNa plac smrti ravno otišao

Eto, savjest grize,Pa grize:Bože sačuvaj,Što sve nisam radioU ovome ratuSred grada Sarajeva“

CRNE CIGARETE

Teško je bilo pušitimome velikome bratu Zdravkui cijeloj njegovoj generaciji;od one proklete Zetesvima žutjeli su se prstia te cigarete kupovali suna komade i isisavali ihdo samoga kraja

Prepredeni osnovacI sâm potajni pušačali već luksuznog filtera Mkoji su srednjoškolcimogli samo sanjatia nas nekolikouživali smo u Parku na Rondougotovo svakodnevnou dimu filtera Mgušeći se, pritom, poneki od početničkog kašlja

Imali smo Ćićo i ja, naime,neku vezu s blagajnom kina Zvijezdapa mi prodavali karte preprodavcimakarata; novac je, što bi se reklo,kapao

Krili smo ga, međutim, kao zmija noge od roditelja i starije braće

Često sam tužno gledaobrata Zdravka i njegove drugovekako kupuju cigarete na komadnajobičniju, prostu Zetudok smo mi držaliza njih fantastični filter Mu našim đačkim torbamabaš među tekama i udžbenicimak`o posljednji fakini

Eto što ti je život,dao bi, a ne smiješ!


GROBLJE U BLIZANCIMA

Kako je bilo veselo ućiu Groblje u Blizancima,u djetinjstvu kad bih u ljeto,jesen ili zimudolazio kod djeda i bakeŠimuna i Stojepa ispod trešanja i duhaništaodmah upoznati svoje pretkeu hladovini čempresa,ogradi od kamena, drače i drenjaka.

Kako su samo moji preci bili blizuna tom pitomom grobljuokruženi grabovinom,Groblju zasađenu čempresima, zastrtom jakom travom.

To Kordića groblje danasčempresa nema;Umiveno je i skladno, blista od mramornih ploča i sjajajer iglice oštećuju cakleni mramora korijen čempresamogao bi oštetiti samukonstrukciju grobnicašto ih uglađeni potomcismišljaju po dalekim kontinentimaili blizim gradovimakao, na primjer, Zagreb ili Split,bliži sada od frankfurta i Minhenakoji ih nisu bili odvojili odčempresa u Kordića groblju.

KUĆA POD NEBOM

Kuća pod nebomIli iznad nebaU domu šutnjaA pauk u kutu

Gdje stoje stvariI što te sad vrebaKuca ili srceU starom kaputu

Gola samoća zidova i krovaKano livada, šuma ili rijekaZar te baš ništa ne takne iznovaI jošter jednom zar ovdje ne čeka

Sklad nije drvoŠto pod nebo rasteNi mrtva majkaNiti braća stara

Sklad nisu višeNi pitome lasteNi hladna vodaIz tamnih bunara

Ni zdenac negdje Sakriven u traviNi strasni šebojTu pokraj duvara

Sklad ostao je tekU tvojoj glaviKano ludilo, san ili utvara


Ante MATIĆ

Mesija*Bilo je to davno. Kad smo bili djeca.Nebo je bilo vedro i bistro kao riblje oko. Na padini brda naše se selo kupalo u sun-

cu.Težaci su radili na njivama. Duboko u polju, s obje strane rijeke, pasla su stada ova-ca. Janjci su grickali rosnu travu oko stećaka. Visoko u nebu iznad sela, janjaca i nas kružila su dva orla. Malo dalje od janjaca na usamljenu stećku sjedila je djevojčica Gina i gledala kako se na drveće uspinju Gigan, Rundo, Orlaga i ja. Vila je stajala na rubu potoka nešto mrmoreći, što ni Gina nije čula, a kamoli oni koji se čapaju po drveću. Prvi se uspeo Rundo u kitinu drveta, Gigan je za njim provirio iz krune, dok je Orlaga mahao rukom jašući u račvi, a ja sam pokušavao pomoliti glavom iz kitine jasena, što je rastao između vrbe i topole. Gigan se s jablana oglasi:– Nema Mesije, nema ga još. Nema!– Mesija će prije svratit u Duvno i Livno, pa ondak u naše selo – odgovarala je Vila

udarajući lagano šibom po vodi. Utopit će se u viru dvije godine kasnije. Nikad je prežalio nisam. Kad se utopila, imala je tek devet godina.

– Možda nas je privario – glasno je posumnjao Rundo.– Kako moš tako govorit, jadan bio – korila ga Gina. Samo je Orlaga šutio. Kad se

uspeo, stala ga vika:– Ništa se ne vidi… iju ju, ijujuuu...

Glas je odjekivao u brdu. Gina pogleda gore i reče:– A šta bi to tribo vidit?– Mesiju...iju juu, ijuu... juuuu…– Baš ste blesavi sva trojica. Misijunar je jučer na misi reko da će Mesija doć u svoje

vrime – pametovala je Vila, dok je Gina počela objašnjavati.– Ja sam bila najbliže oltaru i dobro sam čula na svoje uši kad je rekao da će doći brzo

i da ga čekamo s manje grija.– Nije reko da će prvo doć u naše selo – nije se dala Vila.– Oklen će doć taj Mesija ?– pitao se Rundo izvirujući glavom iz kitine, koja se njihala

zajedno s njim, pa ga Vila počela opominjati da se spusti niže:– Past ćeš i eto ti onda Mesija!

Gina je odgovorila na Rundino pitanje, koje smo u biti svaki od nas čuvali u sebi, a on kao da ga iščupao iz svakoga od nas:

* Iz romana Kamena knjiga, koji ovih dana izlazi u nakladi HKD Napredak Sarajevo - Split


– S nebesa.– A di je nebo? – pitao je Orlaga.– Nebo ja tamoka di je Bog, di su anđeli i sveci, tamo gori di će Isus odvest sve dobre

i poštene ljude – umovala je Vila pomičući pažljivo grančicu i pokušavajući uspeti na nju pčelu koja je pala u vodu. Onda su počela nagađanja i zabrzavanja, uskakanje jednih drugima u riječi:

– Na jednu će stranu stavit ovce, na drugu koze. Tako nam je govorio pratar, a isto tako i onaj jučer misijunar.

– Koze su zločaste. Vrag ij čuvo. Jes vidio kako se petraju uz litice. Isus nije volio koze.

– I zle ljude.– Isus je najvolio janjce.– Misijunar je drukčije govorio od našega fratra.– Jerbo je pametniji.– I školovaniji – uskoči mu u riječ Gigan.– Ne benetaj – priklopi Gina.– Nema Mesije iju juu ijuuu – podvikivao je Orlaga s drveta i glas mu je odjekivao u

brdu. Rundo vrisnu i njegov glas odjeknu jače i čuo se dalje. Gina je sve nadglasala vičući:

– Ej, ej, budalaši, šta vi mislite da će Mesija doći najprvo u naše selo kod toliki drugi sela i gradova!

– Di su ti tvoji gradovi? – pitao je Gigan.– Tamoka iza brda i planina – spremno je odgovorila Gina i pošla istjerati janjce iz

Liline djeteline.– Dođi, oooo... dođi Mesija...iju juu ijuuu – prolamao se Orlagin glas niz poljanu i odje-

kivao u brdu, sve do neba i oblaka, do Vrana i Čvrsnice i zamirao u muk planine.– Nebo je za tice i oblake, kaže moj did – kao da se naknadno Rundo sjetio, pa je sve

nas htio na neki način opomenuti ili dati do znanja da se uzalud nadamo u dolazak Mesije i da je, po riječima njegova djeda, nebo naseljeno pticama i oblacima, a ne anđelima i svecima.

– Zato nikad i ne iđe u crkvu – odsjekla je kratko Vila.– Moj je did bolji od tvoga, iako iđe ritko u crkvu.– Lila iđe svako jutro, a ubila naše janje– kaza Orlaga i nastavi podukivati i dozivati

Mesiju, sve dok se nije umorio i glas ga izdao.Nadvikivali su se, dobacivali jedno drugomu riječi prijekora i više je nalikovalo na

blažu svađu, negoli na dječje nestašluke i vragolanje na drveću i oko drveća, kraj po-toka, koji je vijugao pitomom poljanom na kojoj su mirno pasli janjci. Onda će Gigan nenadano i glasno:– Što li je iza brda? Tako bi volio vidit.– Moj did kaže da je iza brda tuđina i Lipa naša – kazao sam držeći se čvrsto za granu

pri vrhu drveta.– Šta mu je ta Lipa naša?– Tako moj did zove Rvacku.– Veliš Rvacka – prekide ga u riječi Rundo.– Tamoka iza brda – odvrati on.


– I mi smo Rvati, a ovo nije Rvacka – dvoumio je Rundo– Čije je ovo di čuvamo janjce? – glasno se pitao Orlaga.

Gina je jedva dočekala da ga poduči i da ga nazove budalom kako je običavala sva-koga i od nas i ostalih dječaka s kojim je progovorila bilo koju riječ; jednostavno Ginina uzrečica sastojala se od dvije tri riječ i – ih, budalo, blesane. I dok je Orlaga polagano silazio s drveta, Gina ga je s ledine gledala i korila:– Ih, budale. Nuder, što je ovo, čije je ovo, blesane; ovo je naše i ovo je Bosna; tamoka

priko one planine je Ercegovina, a tamo iza Vrana i Čvrsnice, tamo je Rvacka.– Ala si ga ti pametna – nije se dao Orlaga i spremno je prihvatio pametovati, što je

Ginu nagnalo na smijeh, premda nije ništa tu bilo smiješno.– Kako će oko nas biti još dvi zemlje, kad je zemlja jedna za sve ljude. Tako je govorio

i onaj misijunar, a tako kaže i fratar. Ti bi dilila zemlje, na ovo i one.– Bariša govori da je zemlja isto tako jedna i da je okrugla i da se vrti sama oko sebe i

da plovi oko sunca kao galija oko otoka, kako on to zna reći; galija, nebeska galija, to jest - zemlja – ubaci se u razgovor Gigan čučeći na najnižoj grani kao da će sva-kog trena skočiti na travu.

– Uju ju uju juu!…– Mi o brdu i Mesiji, a ti otra do blesavog Bariše. Šta on zna kad nije učio nikakve škole

primijeti sarkastično i na svoj način Gina.– Vrag ga je svakud noso – kratko će Vila i baci kamenčić prema janjetu koje je htjelo

hitnuti se preko potočića u Lilinu djetelinu s druge strane vodice, koja je dijelila našu ispašu od Liline djeteline i Joline livade na kojoj je rasla sitna trava koju su janjci rado pasli pa su stalno pokušavali prijeći potočić i zamarijat se na Jolinoj ledinici ili Lilinoj djetelini. Jole nas gotovo nikad nije grdio radi toga, a Lila je poput neke ptičurine koja odsvakud vidi, čim bi janjci zašli u djetelinu, stala bi je vika i galama. Kad bi ona zamakla iza brda prema crkvi, mi smo znali namjerno i nakratko pustiti janjce u njezinu djetelinu.Onda se Rundo javi iz krošnje drveta:

– Ljudi moji, Bariša je bijo i u Ameriki.– Di li je ta Amerika? – Orlaga će tiše no što obično galami.– Iza sedam gora i iza sedam mora – govorio je Bariša kad bi ga pitali za tu njegovu

Ameriku o kojoj je puno puta pričao, a uvijek nešto novo dodavao i izmišljao, pa je ta njegova Amerika uvijek bila nova i drukčija, a ona je sigurno tamo iza brda i planina, tamo di je bio moj did – dometnuo sam silazeći s drveta.

– Barišaje bio i u Avrici – primijeti Rundo i dopuni Gigana kako Bariša tu Avriku naziva crnom, a veliku vodu oko Amerike i Avrike tihi i atlatski ocejan.Počeli su nagađati bili ili ne bi bilo pametno pitati Barišu o Mesiji i što je iza brda.

– Ja ću pitat fratra – reče Gigan.– Ne mora on to znat. Njemu je samo vira u glavi – ustvrdi Rundo skoknuvši s najniže

grane na travu.– Ondak će znat učitelj – kaza Gigan i skoči i on s drveta na ledinu.– Kad otramo janjce u ladovinu, ja ću pitat dida što ima iza brda, di je ta Amerika i što

on misli kad će doć Mesija – rekao sam samouvjereno i bijaše mi drago što nitko od njih nije imao ništa protiv mog prijedloga, a niti za nj, da moj djed arbitrira u sporu što je iza brda i planina, gdje je Amerika i kad će doći Mesija u naše selo.Sišavši s drveća neko smo vrijeme sjedili uz potok i bućkali rukama i nogama po


vodi, a onda je zagalamila Lila, pa smo morali vratit janjce iz njezina vrtla. Psovala je i prijetila, a Gina otrese:– Jes’ poludila, šta galamiš, blentačo.

Kao da je čula, Lila je vikala i prijetila:– Dat ću ja vama, platit ćete kad dođete ovamo, kad budete prolazili ispred moje kuće.

Svaki dan nanosite mi štete, kopilad, krmad, paščad…– Neka ona laje. Mi ćemo okrenut na drugu stranu i nećemo ispred njezine kuće –

kaza Vila, s čim se svi složismo, i, kako je već sunce visoko se diglo i jako upeklo, krenuli smo za janjcima prema selu prašnjavim puteljkom, između vrtlova i ograda koje su se odnedavno počele pojavljivati, dok prije nitko ništa nije zagrađivao, niti su se ičija vrata na kući ili pojati danju i noću zaključavala. Za najmanju sitnicu, ako netko nešto ukrade, svi su ga osudili, odbacili i prezirali, pa su krađe bile jako rijetke.Djed je sjedio na kamenu oslonjen leđima na jasen, kojeg je zasadio njegov djed

kad se on nije bio ni rodio i koji je natkriljivao našu kuću od kamena žestaca, pušio lulu i mirno promatrao dječurliju koja su se prpala u prašini nedaleko od njega i vrapce koji su se otimali za mrvice na putu. Djed se svaki put obradovao kad bi me ugledao i čim bih zatvorio janjce u tor, ispod brijesta u hladovinu i sjeo kraj njega, pa tako i ovoga puta, dok se meni svašta motalo po glavi o Mesiji, Meriki i onom svemu što sam zami-šljao da je iza brda i planina. Često sam djeda zapitkivao, a on bi uvijek odgovarao i tako sam saznavao i ono što nikad neću nigdje kasnije pročitati, ni čuti. Gledajući nje-gove koščate i blijede ruke, upitao sam ga sjedajući mu do koljena:– Dide, šta ima iza brda?– Nu ti njega, šta je iza brda i planina. Znao sam da ćeš me to pitati jednog dana, a taj

dan je eto došao. Što ti misliš, što je iza brda i one tamo velike i visoke planine koja se jedvice nazire?

– Drugo brdo i drugo polje – spremno sam odgovorio i zašutio, a djed je blago spustio ruku na moje rame i potegavši dim iz lule, nakon što je uzdahnuo i otpuhnuo dim ispred lica, rekao:

– Tuđina!– A što je tuđina? – ote mi se hitro, i uhvatih djeda za ruku– Moj sinko, tuđina je sve što nisi vidio i gdje nisi bio, sve što nije naše – počeo je djed

tihim, smirenim glasom, dok je u meni budio znatiželju, pa sam ga pozorno slušao gotovo ne trepćući očima – Kad si iz matere na ovaj kamen pao, ugledao si majčino lice, a nakon prvog izlaska preko kućnog praga, vidio si ovo polje i ona brda što nam zaklanjaju vidik. Daklem, od tada sve do sada gledao si samo ovo polje, brda uokolo, kuće, drveće, ljude i živinu, tice u letu, oblake iznad svega toga što se kreće, puže, gmiže i leti, sve što u ovoj dolini živi jedno drugo jede, pa sve tako bilo je i bit će dok bude sunca i mjeseca i nas ovdje, u ovoj dolini.Nisam bio zadovoljan djedovim odgovorom, pak sam priupitao:

– Što je tamo iza brda?– Kazao sam ti, tuđina i Lipa naša.Odskočio sam od djeda, jasena i kamena i utrčao u kuću vičući majci koja je nešto

radila u kuhinji:– Mama, did kaže da je iza brda neka njegova tuđina, Lipa naša.


– Nije, to janje moje, njegova Lipa naša, nego je tvoja – odgovorila je mati.– Kako moja?– Dobro, zlato moje. Poslušaj svoju mamu: još si malen i teško ćeš razumiti što ti ka-

nim reći. Možda će biti bolje kad malo porasteš.– Ajde, reci, ajde reci – opetovao sam, lomeći kruh.– De jedi i šuti. Što te sad spopalo što je iza brda. Svašta tebi pada na pamet, mali moj

mudrijašu .Jedi i miruj. Sve će doći u svoje vrime.– Neće. Oću da mi kažeš šta je ta tuđina i zašto bi bila moja, a ne didova – branio sam

se govoreći preko zalogaja. – Eto zato što djedove tuđine nema, a Lipe naše ima.– Kako nema? – pitao sam u čudu.– Nema zato, dijete moje drago, što je djed bio tamo iza brda i planina i vidio što je

tamo, a od prije je znao što je ovamo. A ta djedova tuđina bila je golema, tamo preko brda i planina, preko veliki voda, sve do na kraj svita. Lupu našu on je kao mlad bio izgubio u boju.

– Kakvi voda, mama, kakav boj.?– Iza ovih naših brda postoje druga brda, druge doline,druge rijeke,jezera i velike,velike

vode. I lipa naša– Jeli to sve?– Nije, milo moje. De jidi i šuti.– Neću šutiti, neću. Ništa ne razumim što govoriš ti, a što did.– Ne zamaraj više tu svoju glavicu. Lijepo se najedi i otiđi vidit što rade krava i tele. Kad

mine ova vrućina, opet ćeš otjerati janjce na pašu, ali bez penjanja na jablane i vrbe, jesi me razumio.

– Penjo sam se da vidim iđe li Mesija?Mati se silno iznenadila kad sam izvalio o Mesiji, pogledala me gotovo zabrinuto i

onako toplim riječima, kako to samo znaju majke govoriti svojoj djeci kad ih hoće upo-zoriti na nešto jako važno:– Srećo moja, kakav te sad spopao Mesija?– Jučer je unaj misijunar govorio kako će Mesija doć i suditi žive i mrtve, svadi i u na-

šem selu.– On je samo tako reko. Misijunari govore i ono što nikad ne kaže naš pratar. Još si

malešan i ne razbijaj glavu s Mesijom.– Ne znam ni ja ništa vele o Mesiji, a ti bi odmah da dođe. Mesija je isto što i Spasitelj

naš Isus.– Kako će Isus i Mesija bit isto – bunio sam se, a mati se trudila da me nekako smetne

da ne govorim o Mesiji.– Kod tolikih lipih i poučnih stvari što je govorio jučer onaj misijunar, ti zapeo samo za

Mesiju, Bože mi prosti. A nisi čuo kad je govorio da dica tribaju slušat starije, osobito oca i majku, a moj mali nevaljalče.Mati me na fin način udaljila od sebe. Zavirio sam u štalu, jede li ili preživa krava i

što radi tele, pa odjurio do Gigana da čujem je li on išta saznao više od mene o Mesiji. On će mrzovoljno:– Ćaća me malko plesnuo po obrazu kad sam spomenuo Mesiju i kazo da pazim

janjce da ne upadaju u tuđu djetelinu i da se više ne penjem na jablan i topolu, a o


onom Mesiji ću saznati što treba kad narastem – eto tako je rekao moj ćaća.– A mater?– Mater se nisam usudio ni pitati. Možda bi me jače udarila od ćaće.– Jesi li ga pito što je iza brda?– Nisam, niti ću i baš me briga što je tamo.– Moj did kaže da je iza brda neka tuđina i Lipa naša.– Šta mu ga je sad to?– Did kaže da je to sve što je iza brda i planina i što nije naše.– A čije onda?– Vrag će ga znat.– Možda je najbolje da odemo gore, na brdo – predložio je Gigan, što sam prihvatio

zdušno. I pade dogovor da odemo na brdo. Oćemo li povest Ginu i Vilu i onu dvoji-cu?

– Ako tidnu s nami, ko im smeta. Bolje je da ne idu one dvi. One se boje što god šušne u grmu. Moremo otići na brdo, ali nema ti od toga vajde.

– Kažeš nema. Kako nema. Zašto?– Moj brat Cipro bio gore i kaže da se ništa ne vidi. Vide se druga brda i jedno iza

drugog vire.– Ja ću ić, a ti kako oćeš.– Ondak ću i ja, pa što bude – pristade Gigan.

Uspeti se na brdo nije mala stvar. To zahtijeva vremena, hrabrosti i donekle dječačke ludosti, koja je često djeci najbliža pratilja u raznim vragolijama i akcijama. Trebalo je razra-diti plan kada krenuti, koji dan, kako se iskrasti da nas ostali ne vide. S određenim strahom gledali smo pravac vrha brda Lib. Napasajući janjce, Gina i Vila su nam punile uha i raspa-ljivale maštu i ugonile strah u kosti nekim njihovim strašnim pričama o vilama, vukodlacima, džudžanima, ptičurinama i zmijurinama, koje se gore u pećinama legu i kote, pa tko god od djece dođe blizu, zgrabe ga i odnesu raskomadaju i pojedu. Rundo u to nije povjerovao, a nismo ni Gigan i ja, a Orlaga jest. Inače, on je bio bojažljiv dječačić. Dovoljno je bilo viknuti: “Aha, eto džudžana!” i on skoči ko zec i dadne se u bijeg. Unatoč tih groznih priča Gigan, Rundo i ja smo odlučio uspeti se na brdo. Silna znatiželja u nama bila je jača od straha i opasnosti koje bi mogle iskrsnuti dok se budemo uspinjali i spuštali. Pala je odluka da to učinimo sutradan.

Kad smo janjce dotjerali u hladovinu i zatvorili u torove, iskrali smo se svaki iz svoje kuće i našli iznad sela odakle se dobro vidio dobar dio duvanjske doline.– Eno ga grad – klikne Rundo kad smo se uspeli uz visoke stijene.– Di je, a?– Pogledaj, tamoka priko polja prema onom oblaku. Tamo gledaj di zalazi sunce sva-

ke večeri.– Koji grad?– Naš bolan, Duvno. Koji bi to bio drugi grad u našem kraju!– Kao da je samo Duvno grad. Ima i drugih gradova.– Pogledaj tamo prema onom crnom oblaku. Ugledao sam bijele, visoke kuće i gustu borovu šumu ponad grada.– Vidiš li sad? – pitao je Rundo.– Vidim. Nisam ćorav.


– Vidim ga i ja – uskliknuo je i Gigan i poskočio preko kamena, na kojem se sunčao sklupčan u kolo poskok i koji se odronio ispod njegovih nogu i otkotrljao niz strminu, a poskok je klisnuo munjevito u grm nekoliko koraka dalje od mjesta gdje se sunčao na kamenu. Gledali smo kako poskok zamače u grm i kako kamen skače sa stijene na stijenu, preskače grmiće i razbivši se u komadiće nestade, rasprši se po visokoj strani, iznad naših kuća i rijetkog drveća.

– Di je velika voda, što kaže moja mater? – upita Rundo.– Kakva voda? – primijeti Gigan.– Didovo more i Barišin ocejan – veselo će Rundo i nastavi mudrovati: – Moj did kaže

da je iza brda Lipa naša tuđina, planine, doline, rike, velike vodurine, koje did zove more, a Bariša ocejan.Gigan poče kao da se nečega sjetio što je od starijih čuo:– Svašta ima iza brda. Sunce zađe iza brda. Možda je tamo njegova kuća.Sjeli smo na kamenje, neko vrijeme šutjeli promatrajući poljanu, okolna brda i nepo-

znata sela, koja su ležala podno brda, kao da je neka velika ruka prosula bisere ispod kamenih sivih bregova. Nismo se mogli nagledati dalekih kuća ispod bregova, šuma-raka, vrtlova, njiva i livada, jaruga i jaružica, bijele ceste s druge strane polja kojom su jurili automobili i iza njih se dizali oblačići prašine. Gigan prvi progovori;– Koja je ono rika tamo blizu grada?– Možda je Šujica – odgovori Rundo.– Ima misto Šujica.– Vidi li se ?– Ne vidi. Možda ćemo vidit kad se popnemo na vrh brda.– I ti misliš da se sve vidi s brda? – dometnu Rundo bacivši škriljak kamena što je

mogao dalje. Neko smo vrijeme bacali kamenice tko će dalje i čija će bolje odskočiti od hridinu koju smo gađali. Rundo će začuđeno i znatiželjno:

– A Livno?– Tamoka iza brda – spremno će Gigan.– Tebi je sve iza brda – nevoljko će Rundo.– A Imocki? – dometnu Gigan.– A Sinj i Gospa Sinjska di naši idu na zavit?– A Međugorje. Tamo di se ukazala Gospa. – Tamoka priko brda – odgovori Gigan.– A iza kojeg brda i na koju stranu? – pitao je Rundo– Meni se tako čini.– A Split i Ajduk?– A Zagreb, a Dinamo?– A Mesiju? – reče Rundo i nasta kratka stanka.– Možda neće doć – tugaljivo odvrati Gigan.– Možda su nam lagali.– Možda – potiho sam rekao dok smo se potišteni i neveseli primicali kućama.

Kamo god sam kasnije išao kroz život i gdje sam živio i radio, padao mi je na pamet Mesija. Mislio sam na njega kad god sam se negdje osamio. Nisam govorio o tome, jer sam mislio da će me ismijavati, pa čak i prijatelji. Nadam se da to neće činiti moji čitatelji. Nisam se šalio kad sam ovo pisao, pa nemojte se ni vi šaliti na moj račun. Jer, na kraju ćemo svoditi račune pred Mesijom.


Muharem BAZDULJ

fredrikstadMjesečina mračna puna tinteruke bijele, gnjile hijacinte .Miroslav Krleža

Zumbulom okađene noćiSemezdin Mehmedinović

Prvo je došla razglednica. Na mjestu za adresu je stajalo samo moje ime, a ispod “Gradska biblioteka” te dolje poštanski broj, grad i država. Imena ulice nije bilo. Ruko-pis nepoznat, nekako kitnjast, crni tanki flomaster. Pisalo je: Čestitam na zaposlenju . I dovde se čulo . Valjda ćeš dobiti ovo . Promijenila su se imena ulica, ali valjda poštar zna gdje je biblioteka . Možda se vidimo uskoro . Potpis je bio nečitak, no činilo mi je da piše Šilja. Šilja?

Poštanski žig bio je norveški. fotografija na razglednici prikazivala je lijepu ulicu uz more, velike šarene zgrade. Grad se zvao fredrikstad. Nikad čuo. Ustanem, prošetam, dočepam se velikog atlasa. Luka na jugu Norveške, pisalo je, šezdesetak hiljada sta-novnika. Kao i grad u kojem živim otprilike, pomislim, koliko je stanovnika fredrikstada čulo za njega?

Šilja, ko li je Šilja? I otkud ono A na kraju, mi smo onog Disneyevog trapavka obično zvali Šiljo. Šilja su govorili u Srbiji, ali zašto mi je to tako poznato? Znam! Sivi dom, žar-ko Laušević. I u momentu se sjetim Mladena.

Tad u nekom sedmom ili osmom osnovne, nadimke smo međusobno dijelili prema likovima iz serija. Sivi dom i jest nekako bio najčešća inspiracija. Mladen je bio Šilja, Eso Robija, Mario Crni, Denis Čombe, a Vedran Šojka. Jest fakat, Irena je bila Kalifornija, a Jasmina Boranija. Da, samo što su svi oni odavno zaboravili svoje djetinjske nadimke, a Mladen misli da ću ga se i danas najbolje sjetiti kao Šilje. Pa ne mogu se sjetiti ni kako su mene zvali. Isto je neka serija bila, ali ne Sivi dom. Joj, Dinastija, a ja sam bio muž one Aleksis, kako ono, onaj promukli, onaj…Dex Dexter. U tom ranom pubertetu meni se glas nekako najbrže promijenio, ogrubio, pa su me prozvali Dex.

Tamo negdje u šestom-sedmom osnovne Mladen i ja smo bili - kako se to tad govorilo - najbolji drugovi. Bila je tu i neka šira raja, međutim nas smo dvojica bili baš ono najbolji. Njemu je sport išao bolje nego meni, a opet je uvijek u svoju ekipu prvog birao mene. Bio je zapravo rijetko nadaren za sport, podjednako dobro je igrao i rukomet i košarku i fudbal. Ja opet rukometnu loptu osim na časovima fizičkog u životu nisam uzeo, a i u


košarci i u fudbalu znao sam samo pucati. To je valjda do neke moje urođene lijenosti, no kad sam igrao s Mladenom, znao sam dosta često pogoditi. On meni nacrta loptu - danas bi se reklo - ko Beckham, a meni onda ne bude teško zabiti. U našim dječjim mečevima nije bilo ofsajda (kojeg smo ionako zvali opsajd) pa bih ja visio pred protivničkim golom i čekao loptu. Mladen me je - i to bez ironije - zvao Pančev i zapravo je precjenjivao moje loptačke sposobnosti. Zbog njega su me jednom, baš pred rat, izabrali i u reprezentaciju škole, makar je bilo bar desetak onih koji nisu izabrani, a bilo su bolji od mene.

Mladen je početkom rata otišao u Srbiju sa svojima, do kraja devedeset i druge raz-mijenili smo pet-šest pisama na formularima Crvenog križa, a onda je i to prestalo. Rat se zahuktavao, pubertet bio na vrhuncu, zanimali su me samo ljubav i smrt. Pomislio bih i dalje često na Mladena, naročito kad bi se raja iz osnovne škole sjećala starih vre-mena, no nije da mi je nešto nedostajao. Onda je došao mir, većina ljudi koji su otišli ili izbjegli su se ili vraćali ili makar dolazili na vikend odnosno na godišnji, a Mladenu nije bilo ni traga. Dobro, ja sam u to vrijeme studirao u Sarajevu i nisam najbolje znao šta se sve dešava u mom rodnom gradu, ali ipak bih čuo vijest da se kojim slučajem Mla-den pojavio. I, eto, ja završim faks, nađem posao u biblioteci u koju sam još kao dečko zalazio, i to odmah kao direktor. Smiješno zapravo, stari bibliotekar Vlado je otišao u penziju, a osim njega tu su radili samo dvije cure sa srednjom ekonomskom. Ja se s diplomom komparativne i bibliotekarstva prijavim na konkurs i makar je formalno tražen neko s radnim iskustvom, presudila je činjenica da sam ja jedini imao VSS potrebnog smjera. Dobijem ja tako svoju kancelariju, one cure Enisa i Vedrana izdaju knjige i rade te svakodnevne posliće, a ja uglavnom noge na sto i slušam muziku. U takvoj me pozi i razglednica zatekla.

Dva-tri mjeseca kasnije, radno vrijeme već pri kraju, meni noge na stolu, kancelari-jom odjekuje R.E.M. Imitation of Life (Charades, pop skill/ Water hyacinth, named by a poet/ Imitation of life…), kad mi neko zakuca na vrata. Otvorim, Enisa ne stigne ni zau-stiti, kad se iza nje neko javi: Ma ja sam, direktore, reci joj da me pusti. Blesavo zvuči, no glas sam mu odmah pozno. Ma đe si, Mladene, kažem, daj uđi.

U kancelariji se rukujemo pa se zagrlimo. Iznenadilo me njegovo bljedilo: lice mu je bilo, što se kaže, ko sir, a ruke još bjelje. Tako valjda ta Norveška djeluje na ljude, mislio sam, nema sunca, mrak i led. Jesi dobio razglednicu, pita me odmah. Jesam, kako nisam, slušaj, radno vrijeme ionako završava, hajmo na ručak, pa na piće. Hajmo, reče Mladen, i ja sam tako nešto konto.

Otišli smo se na ćevape. On se zapravo mrštio, govorio je da je praktički vegetari-janac, da meso ne jede skoro nikad, ali da ne voli labels, baš je tako rekao, da mu je malo fašistički određivati samog sebe prema vrsti hrane koju jede. Svidjelo mi se to što je rekao. Sjetio sam se nečega što sam pročitao kod Ortege y Gasseta. On tvrdi da postoje ljudi koji su takozvani lažni proroci i koje možemo prepoznati upravo po nekoj radikalnosti. Recimo, kad neko ne igra loto te u svakoj prilici ističe da nikad, ama baš nikad, nije ispunio tiket. Ortega y Gasset tvrdi da će onaj koji zbilja ne voli igrati loto ponekad možda i odigrati upravo zato što mu to ništa ne znači, a da će lažni prorok od svoje suzdržanosti načiniti vrijednost samu po sebi. Ispričao sam to Mladenu, a on se oduševio. Nedostajali su mi ovi naši razgovori, rekao je.

Upitali smo se, kako se to već kaže, dok smo čekali ćevape. On mi je nekako polu-stidljivo priznao da priprema doktorat. Kad prije magistrira, pitao sam ga, a on reče da


studij tamo traje kraće i da za pet godina svako ko želi može magistrirat. To ova neka bolonjska deklaracija, pitam, a on kaže: ma ja. Kad su stigli ćevapi, tražio je da mu do-dam biber. Pružim mu ono čudo, onu posudicu što se zove slanik jer je u njoj obično so, a fakat ne znam kako bi je nazvao kad je u njoj biber, a Mladen mi reče: lahva. Bude mi smiješno, al hajd ti to objasni. Taj takozvani bosanski šatrovački kad izvrneš riječ po slogovima bio je u modi tamo pred rat, to su oni folovi iz Nadrealista, ono - mojne ga, Hare, stipu ga nime, al ima i osam godina da više niko tako ne govori. Neki od velikih pisaca-egzilanata pričao je o tom gubljenju osjećanja za jezik kad se dugo boravi vani, a ovo je meni bio prvi primjer toga. Nije Mladen otišao mlad pa da mu jezik onako žestoko klapa, ne, njegov je akcenat bio savršen i svakom je bilo jasno da je rođeni Bo-sanac, ali ovakve neke stvari su bile simbol i simptom tog dugog odsustva. Nakon što smo jeli, prešli smo u susjednu kafanu te mu ja ispričah ta neka svoja sociolingvistička zapažanja. Vidim, to ga strašno zainteresovalo, baš zanimljivo, reče, pa čujem ja sad te potpuno nove fraze: niđe veze, normala, fol-degol, kurac-palac. Nasmijem se od srca: fakat si ti to dobro upratio, kažem. Ma ja sam u Sarajevu već sedam dana, vraćam se prekosutra, došao sam ovamo da me malo želja mine i da tebe vidim, reče on. A otkud u Sarajevu, pitam, ako nije tajna. Ma izganjo sam neku ko istraživačku stipendiju, kaže, za ovaj doktorat, pa sam malo rovario po knjižarama i bibliotekama. A o čemu pišeš, pi-tam. Ma pravo da ti kažem, veli Mladen, nešto ono tipizirana slika Balkana, vamo-tamo. fol-degol, jelde, kažem ja, a on crče od smijeha: ma ja, kurac-palac.

I krene nas ta cuga. Po pivama smo udarali. Priča neka super, fakat o svemu: fud-bal, knjige, filmovi, politika. U neka doba, taman negdje u onom stadiju između dobre pripitosti i poštenog pijanstva, njemu zazvoni mobitel. Poznata mi neka melodija, ali se ne mognem sjetit koja. Mladen se javi, vidim da se obradovao i stane on na norveškom nešto cvrkutati, ženska garant, mislim se, trebao bi se i ja Neli javiti. Taman on završi razgovor kad moj mobitel zazvoni, pogledam zaslon vidim Nela je. E dušo, javim se, ja baš tebe htio zvati, slušaj došao mi je drug iz škole, Mladen, pa ću malo kasnije doć, hajde, vidimo se, ljubim te. žena, upita Mladen. Tako nekako, nismo u braku, al živimo zajedno. I kod mene je ista stvar, reče Mladen.

Nastavimo mi s pivama, nastavimo s pričom i dođemo nekako do tog njegovog doktorata. Tako je to u pjanskim pričama, uvijek se dođe do one neke teme nigdje nema našeg zavičaja, a ovdje je postojala i ta neka naučna podloga svega toga. Počnemo se bombardovati referencama. On mi kaže da je u Sarajevu kupio Vesnu Goldsworthy, Ivu žanića, Ivana Čolovića. Super izbor, kažem, biće to fenomenalan doktorat. Njega je piće, čini se, uhvatilo više neg mene, rjeđe pije valjda, pa ga vidim krenula neka ispo-vjedna nit. Još kad je konobar pojačo neku ćirilicu, nekog narodnjaka s violinom, njega fakat krene.

Ovo smo mi, rekao je Mladen, ovo smo mi. Nož i svila, krv i med, lelek i pjesma. Čuj kako drhti žica, kako divnu muziku stvara, a ta je ista žica i simbol zla: od logorskih ograda do onog odvratnog transparenta što rimuje žicu s danas najtragičnijim toponi-mom u Evropi. žica - to je Balkan još od onih Merimeeovih Gusala. I onaj pjesnik njegov Hyacinthe Maglanovich što spaja zumbule i maglu i to je Balkan: zumbuli u magli. A za sve je kriv taj grozni fašistički mačizam na koji su ovdje svi tako ponosni. Sve je to u mom doktoratu. Znaš odakle potiče ime Hijacint što je naziv za zumbul u skoro svim evropskim jezicima? Grčka mitologija: Hijacint je bio lijepi sin kralja Amikla, ljubimac


Apolonov, kojeg je iz ljubomore ubio Zefir. To je naša baština, a mi se toga stidimo i skrivamo se iza mačizma. Ubijamo kao Zefir jer bismo htjeli biti lijepi, htijeli bismo biti nečiji ljubimci. I svi ti naši epski junaci i njihove zajedničke noći uz vino i pjesmu, a onda junaštva što su uglavnom obična ubistva. Tako je govorio Mladen.

Nisam znao šta da kažem. Malo sam otupio od pića, a i ta njegova dipla kolko god da jest bila zanimljiva imala mi je malo i nekih kičastih dijelova. Te mi smo ovo, al smo i ono. Boris Buden je jednom razvalio nečiji kvaziuzvišeni diskurs tog tipa citirajući samo Merideth Brooks, ono: I’m a bitch, I’m a lover/ I’m a child, I’m a mother/ I’m a sinner/ I’m a saint…A i spavalo mi se. Hoćemo li polako, kažem.

Bilo je malo prošlo jedanaest. On je u ponoć imao autobus za Sarajevo. Htio sam ga zvati da prenoći, no on je ranije rekao da je čvrsto namjerio vratiti se u Sarajevo noćas. Moramo odmah ujutro nešto obaviti, tako je rekao petljajući jezikom dok sam ga pratio na kolodvor. Kad smo stigli, kupio sam mu kartu, a on se otišao osvježiti. Zatekao sam ga na klupi, umivenog i malo bistrijeg. Uf, došo sam sebi, rekao je, dobro je, neću baš da me Rolf vidi mrtvog-pjanog, i ovo je dosta. Znaš, Rolf ne pije nikako, pa mu smeta i kad ja skroz malo pihnem, rekao je. Ko je Rolf, pitao sam se zbunjeno, valjda neki kolega doktorant, to sam mislio. Mladen kao da mi je čitao misli. Zagleda mi se u oči s nekom čudnovatom koncentracijom pa reče tiho ali razgovijetno: Rolf je moj dečko. Ja sam šutio, a on nakon kratke pauze nadoda: ja sam gay.

I šta sad kazati, mislio sam. Nisam mogao šutjeti, pa izustim najbezvezniji mogući slog: Čuj? On me gledao sa smiješkom, a meni se onda - što žak jednom reko - dizne otvoriše. I počnem onako moćno politički korektno srati. Bla-bla, truć-truć, ja tome nika-kav značaj ne pridajem, to je njegova privatna i intimna stvar, mogu, međutim, razumjeti s čim se ovdje suočava, mora da u Sarajevu i skrivaju da su par, garant to krije i pred roditeljima, a i ne sumnjam da je to u Norveškoj nešto najnormalnije i sve u tom stilu, ono fol-degol, kurac-palac. On je klimao glavom. Znam ja tebe, rekao je, a i tako smo se fino ispričali, ne želim pred tobom glumiti, znaš, ja ovaj susret gledam kao novi početak jednog divnog prijateljstva. Dao mi je vizitku, rekao da se javim, da dođem s Nelom kod njih u fredrikstad na nekoliko dana kad uzmem godišnji, sad si ti ipak direktor, rekao je. Taman tada je i autobus stigao na peron i bi vrijeme da se pozdravimo. Mladen mi pruži ruku, a njegov je blijedi dlan na mjesečini izgledao nekako sablasno. Rukovali smo se, a ja sam, ne znam ni sam zašto, ostao na kolodvoru dok autobus nije krenuo. Mahao sam Mladenu sve dok dok bus nije izišao iz stanice.

Krenem onda polako kući, Neli. Izvadim onu vizitku iz džepa i poderem je na sitne komadiće. Sav se moj intelekt, moje obrazovanje, moje političko biće, moj ego i supe-rego, bunio protiv mojih emocija, no emocije su bile jače. Cenzura u mozgu nije radila. Potiskivao sam tu riječ iz pjane glave, ali riječ se stalno vraćalo. Peder, bubnjalo mi je u ušima, peder, Mladen je peder. Mene su na fakultetu smatrali najliberalnijim studentom, na vježbama sam se svađao sa svakim kolegom ili nastavnikom koji se usudio izreći ideje što su i mrvu bile konzervativne, pisao sam seminarske o Wildeu, Gideu i Genetu, uživao u Paglianim tezama o važnosti muške homoseksualnosti u svjetskoj kulturi, visio u kinoteci kad su prikazivali fassbindera, ali sad sam se gotovo tresao od nekakve čudne uznemirenosti. Pokušavao sam se samoanalizirati, skontati zašto je to tako, no nije išlo.

Što sam se više bližio kući, bio sam sve smireniji. Neli neću ništa reći, mislio sam. A jedva čekam da je vidim, da je zagrlim i da joj kažem kako mrzim kad me neka glupost


makar i nakratko odvoji od nje, da joj onjušim kožu što miriše na kremu i da zaspem kraj nje. Boli me kurac za pedera Mladena, mislio sam, a u glavi mi se stala vrtjeti neka izdaleka poznata melodija. Prvo pomislim da je riječ o onoj melodiji kojom se oglašava Mladenov mobitel, a onda shvatim da se radi o nečem mnogo starijem, nečem što ni-sam čuo nekih petnaestak godina. Neka popularna jugoslovenska zabavna limunada…Lipe cvatu, ma nije, to je Bijelo dugme, a ovo je neka teška glupost, a ima veze sa ovom noćašnjom pričom, i s Dinastijom, da… mi smo se kao djeca zajebavali na račun toga, pravili neku blesavu obradu, kako ono ide…Počnem zviždukati, a kad mi se melodija u glavi posve iskristalizirala, tekst je nadošao sam od sebe.

Bio sam pred zgradom. Na našem prozoru još je gorjelo svjetlo. Smiješio sam se i tiho pjevušio: Zumbuli, zumbuli cvatu, Stiven ti jebe tatu.


Tvrtko KLARIĆ

Gonetajući bjelinu snovâ Ivanu Kordiću

Postoje snovi kojeiznova sanjamo:ponavljaju se i u najmanjim pojedinostima

jedan od takvihvodi me u veliku sobustare djedove kućedovršene 1924. godineu VukšićuGornjem

ta velika sobaukazuje mi se bijelaosvijetljenai besprijekorno čista

iz vremena djetinjstvapamtim kako je baš u toj sobi živjelajedna od udovicâdjedovoga brata Perekoji sebaš kao ni Ivo i Martinnikada neće vratiti iz Dravograda

a na moje pitanjepostavljeno nedavno u razgovoru s majkomšto se to moglo dogodititako lijepopa da memakar samo u snuvraća u tu sobuozarena licas malo riječi rekla je sve:pa u njoj sam te porodila!

a bila je zimas puno snijegai grane su pucale od studeni…raspričala se mati

U Jajcu rujna 2008.


Bjanka ALAJBEGOVIĆ

Ciklus: Pjesme za Wolanda

PROŽIMANJE

Ispuniš me svojim mrakom tako da zanijemim

Dirljiv je način na koji jedno drugome utrljavamo bol u ožiljke njegovane u godinama udaljenosti

Dok si me sahranjivaoothranjivala sam teDok si me uzdizao u svoj kosmosprivlačila sam te u svoju zemljuDok sam bdjela nad tvojim magičnim crnilomPijuckao si požudno moju zelen

Sada nas u naručje prima neizvjesnost- ta jedina neprikosnovena vladarica –i čini nam dostupnim Izazov,svoj najplemenitiji dar

da usavršiš moju bolestda zamijenim svoje srce tvojim

U NJEGOVOM ZAGRLJAJU

Sve dok takonapadno umiljato mirišešzaigravat ću mala čudovištau tvojim čipkanim grudimaraspetljavati nožice skerletnih paukova nastanjenih u tvom zatiljkuUvjeravati te da je bolest katarzičnaa smrt lijepa jerto je naš prediozelena moja djevojčiceti samo miriši umiljatoi mami me napadno


TAKO IZGLEDA NAŠ SUSRET

Izranja kao drevni zapisna površinu mojemirne vode

Naziru se samouvjerenonjegova kobna aura glas topaokao postelja zubi sjajni kosa vilenjački prozračna

Kada se potpuno objelodania ja nabujam od ljepoteveže me i povlači nasu kamenje u bezdan duboko duboko

PITANJE IZDRŽLJIVOSTI

Gledam te.Bijel si. Pomalo proziran. Svjetlucav.Obujmljuješ me svojim udobnim rukama,svojim dobrim silama.Moj miris postaje sve umilniji, ali posustajem.Bijelo me obezvređuje i osamljuje.

Vidim te ondaogrnutog crnim teškim haljamau koje čeznem da se zavijem.Pružaš mi nesigurnu rukui usne koje ne mogu ništa obećati.Premalena sam, bojažljiva.Takvu me ne želiš.

Hoću li izdržati duže odbijajući jutroIli će mrak izdržljivije odbijati mene

UTJEHA WOLANDA

Nisi za ovoga svijeta budi strpljiva

Doći će trenutak kad ćemo se sjedinitiu potpunosti kada ćeš moći u moju meku tešku rukuisplakati sve svoje traume

Prerano sam nanjušio tvoju požrtvovanost i zato budi mirna

Još patnja u tvojim očimanije zrela za moje gnijezdo

Budi tiha budi strpljiva

USPAVANKA ZA WOLANDA

Sad kada iz mene svi otrovisvemogućih pilula protiv crnilaistječu izmigoljavaju i lijeno isparavaju

sa svojim bolnim trbuhomdijelim taj šapat – O s t a l a s a m t e t a k o ž e lj n a

To je čini se jedino štočudotvorna farmakoterapijanije u meni uspjela utrnuti

I zato lijepo spavaj dragi W,moji šapati ne spavaju nikada

otporni su na sve što je dobroza ljude.


Stjepan TOMIĆ

KulaOnda rekoše jedni drugima:“Hajde da sebi podignemograd i toranj s vrhom do neba.Pribavimo sebi ime!” (Post 11,4)

I.

Jedna žena dođe na učilište. Htjede otkriti tajnu života i uzroke smrti. Čim uđe u aulu, zgrabiše i zarobiše je neki divlja izgleda i počeše siliti da ubija. Aula bijaše puna tjelesa; mrtvih, smežuranih poput prljavo-ovlaženog kartona. Množina zdepastih proga-njala je sve što stajaše. Nekoliko ćelavih jajoglavaca strijeljahu sve nove redove mladih šútnih poput papirnatih lûtaka; njihovi nečujni pucnjevi kosili su bezglasne, koji širom otvorenih velikih očiju i usta stisnutih u nevidljivu crtu padahu kao snopovi perforiranih i isjeckanih traka. Otrgnuvši se, žena je bježala ravnodušno preskačući bezlične lešine, koje se uvijahu kao polunapuhane vrećice; raspuknuta poneka odavaše pustoš i pra-zninu. Strka i smrt carevaše po dugim uskim knjižnicama, nakrcanim zlatnim uvezima, i bezbrojnim dvoranama gdje ležahu tisuće odbačenih stvari, niz koje je katkad klizio debeli prah. Trčala je i spoticala se, padala i dizala po hodnicima nagruvanim prašnja-vim slaganim papirima, iskrzlim registratorima, koji poput dalekovodnih stupova bijahu vezani nitima paukovih mreža. Ormari crnih stakala škripavo stenjući naginjahu se pre-ma ženi želeći je strti.

Nakon duga bježanja natrči na drveno stubište, usko i zavojito. Stožerni stup, suh i star, širok kao trudna žena, bijaše prepun pukotina i crvotočina, iz kojih su ispadali otpa-ci. Po škripavom stepeništu krupni ugojeni pauci bijahu satkali guste cjevaste rukoveti neprozirnih mreža. žena se mučno probijala i osvajala katove i dvorane pripremajući se za ulazak u tajnovitu Kulu. “Kula je jedini cilj. Ona nas čuva, daje smisao, približava nas vječnosti. Tko se popne na nju, postaje kao bog koji zna razlikovati dobro od zla” - govorili su joj učitelji, zavidno je promatrajući svojim vlažnim usnama. žena nije ništa primjećivala. Vjerovala je njihovim riječima, gutala ih kao svetu istinu, hranila se njome neprestano imajući na umu jedno - Kulu. Njoj je stremila svom snagom, svim umom, svim vremenom i svim srcem svojim.

Kako je ulazila u novu sobu, i dolazila novome učitelju, tako su se ulazna vrata za njom pretvarala u zid i nestajala. Natrag se nije moglo. Kad bi pak postala sposobnom da krene naprijed, gore, pojavljivala bi se sama od sebe nova vrata u zidu, koja bi


također nestajala čim bi prošla. Njezini učitelji, pretili i snažni, kožnim uresima zaogr-nuti jajoglavci radosna i samodopadna srca prenosili su joj svoje znanje. Nakon dugih godina uspe se i do posljednjega. Poslije njega više nije bilo ni dvorana, ni knjižnica, ni kabineta... Samo Kula. Centar. Sveum. Srce čovjekova znanja od iskona. Posljednji, najmudriji, strastvenim je ushitom, punim snoviđenja, govorio:

“Tamo postaje jasno, sve vidimo, kao na dnevnom svjetlu. I tajnu života i uzroke smrti... Sreća?” - nasmiješi se u žuto odjeveni. “Nisam siguran da postoji”.

“Zar ne postojimo zato da budemo sretni?” upita žena.“Da, odlično pitanje: zašto postojimo? Nizašto! No iako smo nizašto, sretnici smo

što će naša imena biti upisana na kamenju kojim se Kula hrani. To je taj čudesni para-doks: kamenje smo od koga se gradi Kula!”

“Je li bilo mnogo onih koji su izašli odavde u Kulu?” bijaše žena znatiželjna.“Malo ih je došlo do ove sobe...” nasmija se starac pa nastavi vatreno: “Kula je san!

Nedosanjani san! Snujemo o njoj, ali do kraja iskapiti čašu spoznanja, nije moguće!”“Onda je sve besmisleno!” pobuni se žena.“Kula daje smisao!” riknu starac, ali se onda zauzda i povjerljivo nastavi: “Ona po-

stoji. Ona je tajna. Kula se hrani nama, mi se hranimo njom. Ona je živo biće koje nepre-stano raste. Mi nestajemo, ali ona ostaje, a ona smo mi. Kula stremi put nebesa. Čovjek je moćno biće, koje svojim umom može dosegnuti svemoć...”

“Je li to ikome uspjelo?” - prekide ga žena, ali se starac naljuti.“To nije važno! Nije ni potrebno. Važna je samo spoznaja! Nije važno kamo ona

vodi.” Starac je najednom pažljivije pogleda, kao da je tek sada zamijetio neke neobič-nosti na njoj, pa osmijehnuvši se, dodade: “Eh, ono vječno žensko... uvijek se zanima za nebitno...”, no naglo se zaustavi, kao da se zastidi otkrivanja svoje intime, pa nastavi odsječno: “Bilo ih je! Tako se priča! Ali najprije valja izaći na samu Kulu... Ne znamo nji-hovu sudbinu.” Starac opet promijeni raspoloženje pa se, ne objašnjavajući tko su bili “oni”, izdera iskašljavajući šaku žute guste sluzi kojom poprska sve na stolu, ali i ženu za stolom: “Da znam, zar bih sjedio ovdje!?”

“Kako se dolazi u Kulu?” pomirljivo će vječno žensko.“Već si u njoj” - odvrati starac preko volje.“Kako? Ništa ne shvaćam” - žena će začuđeno, no najmudriji je više nije smatrao

dostojnom ijedne svoje riječi.žena se pokunji. Prekršila je osnovno pravilo: ne istražuj već istraženo, ne pitaj ono

što znaš. Bojažljivo je promatrala starca, kome se usne već bijahu objesile od staračke nemoći. Usprkos njegovim onemoćalim organima, zamijeti u njegovu pogledu strast prema svome tijelu. On bi me najradije pojeo, pomisli žena i pokušavši utješiti učitelja reče:

“Ja kanim na Kulu. Ništa me ne može zaustaviti!”No starac je ravnodušno piljio u stol, u otvorenu knjigu, na kojoj je ležao golemi crv,

ili možda nešto drugo, nije znala, ispod riječi “spoznaja”.

II.

Jednoga jutra, međutim, zid se pred ženom rastvori i ona se nađe na Kuli. Kilo-metrima visoka građevina prodirala je put dalekih mračnih nebesa kao krik ranjene


ptice emitiran kroz naglo ušutjela zračna prostranstva, poput paukove niti na kojoj visi vlasnik. Ljuljala se i njihala na nebeskim vjetrometinama, sazdana od tesanih blokova. Kamen na kamenu i kamen do kamena stajahu jedan na drugome i uz drugoga čas kao na žalu, čas kao slojevi hercegovačkih planina. Ponegdje se pretvarahu u sitni pijesak i padahu u dubinu.

žena se prošeta po terasi popločanoj svijetlosivim čistim blokovima. Hladni vjetar grickao ju je za nos i obraze, podvlačio se pod dugu crnu kosu i ježuravim žuborcima slazio niz vrat i leđa; zalijetao se pod dugu crnu haljinu i provlačio kroz tanki šal kojim bi-jaše ogrnuta, a daleko sitno sunce neumorno je zurilo u njezino čelo roseći ga ledenim znojem. “Jadna ostadoh budala što zna koliko je i znala” sjeti se nekih stihova i nasmija, a srdačna toplina nečega bliskog i poznatog razleti joj se nutrinom.

Kula bijaše samo njezina.Nadviriv se nad kamenu ogradu, koja kao kruna uokvirivaše osmerokutnu terasu,

pomisli kako dolje, duboko u izmaglici, leži zemlja. Kako ću to dokazati, automatski se zapita, ali nakon časka-dva radosno se nasmija: Sada mi više nisu potrebni dokazi. Ja sam na izvoru svega znanja.

“Postat ćeš svezanje” kao da joj šapnu nešto.“Kako će se to dogoditi?” zapita, ali nikakav odgovor ne dođe. Hoće li doći iznena-

da? Ili ću korak po korak ispijati rijeku života?... O tome nisu ništa govorili... Nisu znali. Sve ću im reći! Moje ime pretvorit će se u neprolazni simbol! Ono vječno žensko što uvijek i u svemu pravi prve korake... Makar i krive...

Pokušavala je uživati što je, eto, konačno dospjela do mjesta gdje više nema tajni, ali osim jedva primjetnog osjećaja trijumfa, koji je sve brže hlapio, nije u sebi pronala-zila nikakvih tragova ni sreće ni zadovoljstva. Kao i svaki vrhunac i ovaj je ujedno bio i završetak. Svako stizanje na cilj smrt je putovanja, a svaka smrt iza sebe ostavlja pustoš i prazninu, koju mogu ispuniti samo novi doživljaji.

Kratko uživanje uminu i žena se poče okretati oko sebe tražeći bilo kakav trag ne-čega. Nešto bi se moralo dogoditi. Netko ili nešto mora doći i sve promijeniti. život u kojemu se ništa ne događa nije život; život je neprestano događanje, a smrt ravan praznine. U paklu se umire od dosade. Ali niotkuda ne bijaše ničega. Samo nesmiljena praznina i nepromjenljiva pustoš. I ledeni vjetar, i tmurni dnevi, i daleko sunce koje nije grijalo nego iritiralo.

Ovdje nema ništa - govorili su znaci, a um tumačio: Ovo je kušnja. Treba svladati nestrpljivost i brzopletost čula. Iskustvo je uzvraćalo: Ex nihilo nihil..., a razum sve ner-voznije ponavljao: Čekaj! Čekaj! Ne može sav svijet biti lud, a samo ti pametna! Čekaj! Ne treperi! Nadaj se...

Poslušala je onoga kome se i dosad pokoravala i koji ju je i doveo do ovih rubova. I čekala. Čekala, čekala i strpljivo ponavljala mantru: “ne-treperi-nadaj-se-ne-treperi-na-daj-se”, koja je sve češće glasila: “ne-treperi-ne-nadaj-se-ne-nadaj-se-treperi”.

“Ovdje je ipak sve mrtvo” - istisnu težak šapat nakon dugih samovanja. Misao o brzom rješenju zamota se oko nje kao bodljikava žica. Priđe ogradi da pobjegne, ali je zapahnu gusta sumaglica pa se nagonski odmaknu do sredine terase, gdje bijaše ugrađena okrugla ploča od tamnijega mramora, gdje stade, jeza je strese, a podigavši pogled put nebesa iz usta joj izleti krik:

“Ovdje je smrt!” I naglo zašuti.


Gdje li je život? - zapita se nečujno nakon duge mrtvačke šutnje, pa se ustumara po terasi, zabaci odjednom pobijeljele kose, te opet priđe ogradi i opet se zagleda dolje i opet ne vidje ništa, no i opet je znala da je dolje proplanak, livada cvijeća i zelenila, zuja zvukova zaigranih cvjetova, koji kao plesni parovi na baroknim balovima plesahu u mjestu, dok je mješte njih njihala se glazba i prelijetala dvoranom, a oni je pozdravljahu naklonima i reverencijama, osmijesima i poljupcima. A zvuci lijetahu i slijetahu, praveći kadrile, i trostruke okrete, piruete i i i...

I žena shvati!Tajnu života i uzroke smrti!Bila je u zamci. Natrag nije mogla. “Tko krene ovim putem, može samo naprijed.

Natrag su vrata otvorena samo u ništavilo!” - rekoše na početku puta smrti.Kula je - smrt. Kao žena dugih bijelih kosa.Jeza samrti zgrči joj tijelo, a iz usta poleti strelovit vapaj: “Neću smrt!” Zar sam živjela

zato da saznam kako ništa ne znam - pomisli s posljednjom gorčinom. Gorčinu istisnu bujica, povodanj i šapatno nagovaranje Očajnika: “Smrt je jedini izlaz! Prekrati muke! Vrati se! Smrt! Vrati se! Mnogi su velikani...Ništa...Ništa...”

“Prokleti!” provali iz žene ružna riječ i ostade na licu kao grimasa. Sjedeći u svojim ugodnim kabinetima, govorili su o ironiji, lažljivci koje su jeftino kupovali na buvljim pijacama. Mudrac i pol dinar i pol. Pošto pet mudraca?... Sve su slagali. Obećali su mi pomoćnike, sluge. Ja sam sada vrhovni gospodar. Ha! Ha! Ha!... Vrhunski prevaren čovjek, kako to gorak okus ima.

život je daleko dolje.Ako skočim dolje, razmišljala je žena, gdje je život, što će se dogoditi? Trebalo je

da zna odgovor, bila je sveznanje. I doista, znanje joj je govorilo da je dolje čeka samo smrt. “Dolje je život” provri najednom davno zapretani izvor njezine duše, kojega je morala sistematski daviti po strogim uputama svojih učitelja.

U ženi nastade košmar.Ako želim živjeti...nema života...dolje se živi...morat ću skočiti s Kule...u smrt...do živo-

ta...Još jedna glupača koja je umrla zbog iluzije o životu! “Samo-je-smrt-stvarna-samo-je-smrt-stvarna” - poče ponavljati refren svoga života. Zamagli joj se pred očima i svijest poče polako iščezavati. Umor joj priveza tijelo te se svom dužinom opruži po mrzlom mramoru. Hladnoća joj kao oštar nož prosiječe glavu, s desne sljepoočnice do stražnjeg dijela lijevog uha, te se osvijesti i uspravi. Sjedeći na središtu terase, podvijenih nogu u tamnome krugu, raspitivala se kod svojih sjećanja kad se to odlučila za smrt umjesto za život, ali ona joj ne rekoše ništa drugo osim neodređenoga: Tako je trebalo...Tako svi misle...

Prevarili su me - zahropta žena posljednji put i utonu u tamu.

III.

“Nisu te prevarili” začu izranjajući grub glas. “Dobila si što si tražila. Sada znaš tajnu života i uzrok svoje smrti!”

Sunce je sjalo puninom sjaja. Topli dan ogrija ženu, koja ugleda ružnog i mrskog joj jajoglavca odjevenog u žuti kožnati prsluk. Cerio se gledajući je gladno i brbljao besu-vislosti o humanitetu, kakvih se ‘utjeha mrtvih riječi’ i ‘angažiranih papira’ naslušala u godinama traganja za smrću.


“Ali ja nisam htjela znanje! Ja sam htjela Boga!”“I mi hoćemo biti kao Bog!” - zavika odnekud kor - “zato jedemo plodove spoznanja

i gradimo Kulu do neba da steknemo neprolazno ime i da se ne izgubimo u vrletima povijesti kao mali ljudi”.

“Kula!” gotovo zarida žena. “Kula je prokletstvo!”“Kula je vječna!”“Vi niste vječni!”“Naše djelo je vječno!”“Što će mi mrtvoga djela vječnost! Ja hoću da budem vječnost!” - vrisnu žena trga-

jući sa sebe dugu crnu haljinu.“Tvoja smrt može biti beskorisna i humana” - započe žutoglavi ravnodušno filozofi-

rati, kao da se nije ništa dogodilo. “Beskorisna ako se slučajno odlučiš skočiti dolje, što mi naravno nećemo dopustiti”.

“A kako bi izgledala humana?”Stražar mljacnu ustima iz kojih su curila dva gusta potoka sline, svaki sa svoje stra-

ne, te se ženi pričini da ima tanke duge brkove koji mu se spuštaju niz obraze sve do nogu. Jedan od stražara iznenada uperi u nju golemu mušketu, iz koje je dim sukljao, te zatraži da je uzme i počne ubijati.

U ženi usta gnjev! Naglo ispruživši ruke zgrabi iscerenu glavu i uvrnu je tako da se lice nađe iznad leđa. Jajoglavac tresnu o pod. Glava ostade u ženinim rukama, pa ispade i otkotrlja se do drugog stražara, koji je nogom, poput nogometne lopte, vješto ubaci kolegi u ruke, a ovaj je postavi na stol. Jajoglavci se sletiše. Za nekoliko časaka skosaše tijelo svoga drugara, usitniše, zamijesiše tijesto, uobličiše pogačice - i počeše se gostiti. Mljackali su halapljivo žderući, nudeći i prisiljavajući i ženu da jede. Spasi je netko nepoznat - koga ne vidje jer joj stajaše sa strane, ili možda iza leđa; taj joj gurnu u ruku komad pravoga kruha te i ona jede, pa je stražari prestadoše nutkati svojom hra-nom. Kad se svi nažderaše zapjevaše svoju poznatu i omiljenu pjesmu: “Ovo je pravo jelo za naše tijelo”.

Dok su pjevali, žena se čudila. Tko su? Otkud i kako su se pojavili na Kuli?“Tko ste vi?” - upita ih kad zašutješe.“Zar ne znaš?” - mrko je odmjeri jedan.“Ti si sveznanje! Ha! Ha! Ha!” - zacerekaše se mnogi.žena oćuti stid u srcu. I bol prepuna kajanja orosi joj cijelo biće. Ovi ljudi bijahu ona

sama; njezine duhovne moći koje je upropastila.Čim pojedoše, sunce zađe. Dnevna se jara već bijaše zavukla u svoja skloništa.

Svjetlo je izmicalo, vidljivost se gubila. žena je promatrala rani sumrak kako navlači svoju smeđkastu halju na okoliš. Kula se učini nižom. žena ugleda obrise stabala na susjednom brijegu. Mrklina pokri sve. U gustoj šumi susjednog brijega opazi žena kako se između stabala, po zemlji, lagano približava nešto bijelo i okruglo, kao svjetlosni krug.

Kao Hostija.Kula se smanji na desetak metara. Neki jajoglavac dreknu: “Pazite!” Stražari po-

stadoše sumnjičavi pa opkoliše ženu provjeravajući joj ruke koje bijahu svezane na leđima. Svijetli se krug primače rubu šume, a zrake prošaraše po proplanku.

On me nahranio? Dolazi da me spasi?


žena stajaše na sredini terase ruku svezanih na leđima. Lice joj se poče mijenjati. Kao što tama bježi od svjetlosti, tako se i s njezina lica počeše gubiti crte koje ubrazdiše očaj, rezignacija i izgubljenost. Poravnaše se sve utrte staze, ispuniše doline i spustiše bregovi. Čarolija svjetla, koje se sve više približavalo podnožju brijega na kojem se ko-čila Kula, odvuče stražare prema kamenoj krunastoj ogradi terase.

Kao da je dolazio Dan.Jarka dnevna svjetlost prosu se po proplanku. žena iznenada pritrči kamenoj ogradi i

baci se prema zemlji i Svjetlu. Za njom poskakaše i neki stražari držeći se njezinih nogu. Svi-jetla kugla na proplanku sinu čudesnom svjetlinom, a žena nadljudskim naporom trznu ru-kama, raskinu okove, dohvati zraku i uroni u radosnu spoznaju: Ja sam Put, Istina i život.

Izgubljeno imeJednog jutra Petar S. zbog čudnog sna, naglo probuđen, uspravi se u krevetu. Na

kolodvoru nestrpljivo je čekao vlak koji će ga odvesti u domovinu. Dugo je izbivao u tu-đini i radovao se svojoj kućici. Nije ni obraćao pažnju na službenika koji je obilazio oko raštrkanih rijetkih putnika i provjeravao isprave. Ispred Petra stade upravo kad je vlak ulazio u stanicu. Petar ga htjede odgurnuti da vidi vlak, ali je službenik bio neumoljiv.- Vaše ime, molim! - dopre napokon Petru do uha.- Ime? Kakvo ime?- Isprave? Gdje su vam isprave? - nastavi uniformirani.

Petar se sjeti da je isprave zaboravio u stanu.- Dobro. Kako vam je ime?- Petar S.- Petar S., Petar S., hm, hm, hm - gunđao je službenik prebirući po svojim papirićima.

- Znao sam odmah da ne postoji takvo ime. Petar S. je vjerojatno neki vaš privatni nadimak. To je kod ljudi redovit običaj. Zar vam nisu rekli vaše pravo ime?

- Pravo ime? - zbuni se Petar jer za nešto takvo nije nikada čuo. - Što je to pravo ime?Ali službenik se pravio da ga nije čuo nego mirno nastavi:

- Bezimeni ne mogu u ovaj vlak jer je vlasništvo Trojice Drugova.- Zar ovaj vlak ne vozi u domovinu? - poče Petar inzistirati, sve nestrpljiviji.- Naravno, ali samo za društvo Trojice Drugova.- Ma to nije moguće. Ovo je moj vlak, u to sam potpuno siguran! - bio je uporan.- Dobro, pogledat ćemo neke druge stavke. Na primjer: jesi li bio veliki umjetnik?- Glupost, kakav umjetnik.- Jesi li bio vrstan projektant, bankar, izumitelj ili bilo što drugo?- Nisam, čovječe! Ja sam obični mali Petar S., službenik Mirovinskog osiguranja!- Jesi li u slobodno vrijeme imao kakav hobi? Bavio se humanitarnim radom, izumima

ili nečim sličnim?- Naravno da nisam, na poslu su nas toliko cijedili da sam kod kuće bio sposoban

jedino gledati televiziju.


- Onda ništa. Ovim vlakom mogu putovati samo oni koji su učinili barem nešto veliko, kad već nisu uspjeli dobiti ime - zaključi razgovor službenik.Kakvo glupo ime, s užasom pomisli Petar gledajući kako se neki putnici ukrcavaju

u vlak, koji se odjednom stade smanjivati, te ga na kraju malenog kao igračku netko odnese. S njim nestade i kolodvora, a Petar se probudi užasnut.

Ime! Ime! Ime!- Moram dobiti ime! - ponavljao je u sebi cijeli sat sjedeći na krevetu.

žena ga je čudno pogledala kad je ušla u sobu, ali nije ništa rekla. Petar je nije ni vi-dio. Ionako je bila dosadna. Onda skoči s kreveta, ubaci se u odjeću i otrča u policijsku stanicu. Oni će sigurno znati moje ime, mislio je cijelim putem, no policajci ga progla-siše čudakom. U njihovim dosjeima stajalo je samo da broj 321856 znan kao Petar S. uredno plaća porez i da još nije kažnjavan zbog varanja države.- Mi se bavimo lopovima, ubojicama, prevarantima i sličnim stvarima - objasni mu

jedan dobroćudni postariji policajac - a ne dijeljenjem imena. Pitaj one prijeko.I Petar otiđe u osiguravajući zavod, ali i tamo saznade da broj 321856 zvan Petar S.

uredno plaća policu osiguranja, a na pitanje tko će mu dati ime, pogledali su ga toliko sažaljivo i tako se otvoreno kuckali kažiprstom po čelu da se zastidio sama sebe.

Petar se dosjeti svećenika i crkve, na što je bio zaboravio još prije petnaestak godi-na, pa navrati do župnika. Neki sijedi starac otvori svoje knjige i pokaza mu mjesto gdje je pisalo da je Petar S. vjenčan s gospođicom Elzom prije deset godina.- Ali, ime! - skoro viknu Petar. - Recite mi moje pravo ime!- Ah, vi biste htjeli znati ono pravo ime - shvati napokon starac. - Da, sjećam se toga,

ali to ime ja ne znam.- Znadete li barem tko bi ga mogao znati? Ili, tko bi mi ga mogao dati?- Svakako, to je Onaj koji je Bezimen, a svakome daje ime.- Gdje živi? Možete li mi dati njegovu adresu?- Morate to sami potražiti u svom srcu. Tamo leže mnogi odgovori.- Ah, kako je to smiješno - podrugljivo zijevne Petar.- Budete li strpljivo i ustrajno tražili, naći ćete - ozbiljno će starac ni ne primjećujući

Petrovu ironiju.Petar odmahnu glavom i rezigniran do bešćutnosti uputi se širokom ulicom vele-

grada. Iako je u njemu živio već godinama, izgledao mu je potpuno stran i nepoznat. Zalutao sam, shvati najednom i odluči se vratiti u stan ženi, ali nakon dva-tri koraka zastade. žena? Zar sam oženjen?

Nije se sjećao ni da je oženjen ni gdje mu se nalazi stan.Lutao je cijeli dan gladan i umoran neprestano se raspitujući o imenu kod prolazni-

ka, prometnika, uličnih dama i svekolike svjetine, ali svi ga ismijavahu. Čak i psi i mačke mu se rugahu:- Av! Av! Av! Zdrav bio pero bezimeno! - zalaja na njega cereći se neki kudrov.- Mijau! Mijau! frrrf. Baš si pravi crf! - zafrkta olinjali mačor kad se približio korpi za

smeće.- Ciliiii, eno čudan štakor cvili - bježali su ispred njega štakori kad se primakao smrd-

ljivoj rijeci u koju se slijevala gradska kanalizacija.U predvečerje Petar se padajući s nogu spusti pod most i u jednom mračnom kutu

ugleda nekoliko u dronjke obučenih spodoba kako sjede ukrug. Priđe bliže i jedva da


se začudi kad otkri da sjede oko pocrnjelih ostataka nekadašnje nečije vatre. Pozdravi ih, ali ne dobi odgovora. Dronjavci su sjedili ukrućeni poput kipova i u rukama držali šta-pove ispružene iznad ostataka već poodavno zgasle vatre, na kojima bijaše nataknuto nešto kao štakor. Oklijevajući koji časak, ipak ih plašljivo upita:- Da li vi dijelite…? - propentra, a “ime” mu zastade u grlu.

I opet, nitko se ne pomače.- Hej! Jeste li uopće živi?- Hej! Čovječe, lutalico! - odjeknu u tom trenu odnekud glas sijekući tminu.

Petar se okrenu, ali nikoga. Nesta čak i onih što su pekli štakore. Uplaši se.- Svjetla - promuca od straha. - Hoću malo svjetla!

I najednom u daljini planu slabašan plamičak. Petar radostan potrči prema njemu.- Ne trči! - opomenu ga neki starac koji se pojavi korak iza njega. - Budi strpljiv i hodaj

polako! Ne možeš jednim korakom opkoračiti planinu.Ali Petar ga nije ni čuo ni vidio. Noge su ga hitro i vrludavo nosile kao vjetar pero.

Plamičak je čas svjetlucao, čas se gasio, čas bio blizu čas opet daleko. Nakon pola sata trčanja zadihan ustanovi da se nije ni za korak primakao. Umoran i utruđen pade na hladnu zemlju i drhtureći poče čekati dan, koji bijaše mutan i mračan.

Svud oko sebe vidio je samo pustoš, pijesak i golet. Koračao je nadajući se da ide prema suncu. O podne progrglja suhim grlom padajući od umora na pijesak:- žedan sam.

Ležao je, pa se valjao po pijesku ponavljajući u bunilu:- Vode! Svjetla!

I u tom času pričini mu se da se u daljini, iznad jednog brežuljka, izvija tanka vlat dima. Posljednjim snagama uspinjao se uza suhi pijesak. Predvečer uziđe na vrh i ugle-da dolinu, i u njoj oazu, te tamne sjene dviju ili triju osoba kako se vrte ispred vatre. Debeli se mrak spusti kad siđe. Priđoše mu i upitaše čudeći se:- Gdje ti je žena?- Vode! - promuca Petar ništa ne čujući.

Dok neki pođoše po vodu, Petar je rovao nosom po pijesku i buncao:- Vode, ime, vode, ime, vode…

Napojiše ga i rekoše:- Tvoje ime zna tvoja žena. Zašto si bez nje pošao na put?

Napojen malo se prisebi i tek tada sjeti one s kojom se oženio prije desetak godina samo zato da jeftinije stanuje i bolje jede. Ona ionako nije bila važna, pa pogledavši po oazi i otkrivši šator s konjima, upita jednoga:- Kako to da ste ovdje? Nisam li te vidio na kolodvoru?- Da, čekali smo te, ali nisi došao.- Nisam došao? Nije važno. Zašto ste ovdje?- Mi smo uvijek tamo gdje si i ti - odgovori najstariji.

Sve je bilo previše čudno pa Petar nasićen i napojen ubrzo zaspa. Probudio se drh-tureći od jutarnje hladnoće. Iznad njega po mostu su bučno jaučući zavijali automobili ranoranilaca. Petar zbaci sa sebe nekakvu vreću, kojom je bio zaogrnut i izađe ispod mosta. Na autobusnoj stanici pročeprka po kaputu i nađe kovanicu za kartu. Zazvoni na vrata stana jer nije imao nikakvog ključa. žena mu otvori vrata i upita ga:- Opet si radio cijelu noć? Kad ćeš se naspavati?


- Elza, reci mi iskreno da li ti znaš svoje ime? - žurno je upita Petar.žena se tužno nasmije: - Pa ti određuješ moje ime. Zar si zaboravio?Petar se postidi i priznade, a onda plašljivo upita: - A znaš li možda moje ime?

- Ti si trebao biti Gospodar Naroda, ali vrijeme nam je promaklo. Ja sam već stara.- Zar nema nikakve mogućnosti da dobijem ime?- Više ne mogu rađati - tiho će žena.- Da li je prekasno i za ljubav? - zirnu Petar u nju.

žena se osmijehnu i Petar napokon shvati da su njih dvoje jedno, on ili ona, svejed-no. A ljubav uvijek ima dovoljno mašte da smisli i lijepo ime i način da stekne potom-stvo. Možda on o uskrsnuću postane čak i sinom Prvoga od Trojice Drugova.


Vesna HLAVAČEK

Euridikin san Draganu i Gordani Šimović

Kad zemlja mi te uze –zar opet sjat će dan?Zar duše moje stanostat će uspravan, dok suze

tope tlo kojim koračam… Srce mi steže led…Tvoj blijed lik svud preda mnom lebdi… O, svetje svaki tren što bio nam je dan,

pod svodom nebeskim… Taj vrtlogljubavni – još živim u mom snu…Još moja zvijezda sja… Tu,

u snovima, još moj si dragi – kogljubim srcem svim…, treperim…,nad tobom bdim…, i tako silno žudim:

da u naručju se tvome u vječnosti probudim…

Mostar, 8./9. siječnja 2009.


Dinko KREHO

Pitanje tijelaRADOSTI INTROSPEKCIJE

odšarafio si poklopac lubanjesad slobodno urliču stvorovišto se tamo kote

obrćeš očne kugletako da gledaju prema unutrau spirale koje molekuli DNKpuštaju poput korijenja

oko tebe se ljudi jezikom koriste kao ringlom štednjaka

s nesmanjenim povjerenjem u riječi presađuješ fragmente sebe u teksthtio bi bljesak vlastite kosti prepoznati jednom u slovima

arhivar nepopustljivih tugakroničar sićušnih ljubaviu vremenu kad križ i polumjesec brišu i posljednju granicu intime premreženi na jumbo plakatu

DESET STIHOVA ZA S.

izbirljivo sunce s početka jesenipronalazi te posađenuu kutak sobenalik na biljku oprašenubesplodnom knjiškom prašinom

odmori malo od tog akademskog tempa

popijmo cappuccino, skoknimo do parkaukrstimo malo naša izmoždena tijelaveć mirišeš na posječene šumemirišeš na mrtve filozofe

SVE U SVEMU

A. me više ne želiu svojoj blizini.

njezini razlozi za to brojni su kao gliste u kasnu jesen premdapodjednako slabi – i dijete ih može zgaziti


ZVJEZDANI TRAKTAT

u atlasu čitam o zvijezdama:zvijezda je gigantski stroj od plazmenjezino srce hidrogenski motor što vrtloži goruću prašinu

logoraš u proljetnoj noći izmaštava kristalne karte nebanjegova žudnja zvijezde uzdižeu metaforu posvemašnje slobode

pjesnik za šankom razmišlja o svojim stihovima pomalo neprohodnim trebao bi dopisati pokoje nebesko tijelo (sve su riječi krotkije u zvjezdanom dresu)

zvijezda se gusne iz molekularnih oblaka –silom teže usisani hidrogen i helijvremenom se uhvate u plazmatsko kolo:drevna čovječja opsesijarezultat je hira gravitacije

najčešće stradaju rastrganeu orkanima elementarnih česticau svađama svojeglavih elektrona(svaki tjera po drugoj putanji)a vakuumom bokore ruže nebulei naš planet ospe se prorocimašto objavljuju skorašnju propast

u atlasu čitam o zvijezdama:iz granita znanstvenog tekstapreotimam činjenice njihovu srž pokušavam presaditiu živi pijesak poezije

pod nebom gdje blistavi pigment odsutnih božanstava noći kamo god pogledam iskoči nalik na izborni slogan

SRODNOSTI sagradili smo satelite što se bjelasajukao plombe u zvjezdanom zubalu nebadigli smo teleskope u čijim očnim jabučicamareljefu dijamanta nalik ogledaju se sunčevi sustavinaučili smo presaditi uspomenu u digitalni limbsjećanje kodirati u jeziku strojevaduboko smo sišli u trbuh atomanadvili se nad jajašca galaksija

katkad se istinski zabrinemo:jesmo li zauvijek zatrli vezusa svojim krznastim precima ?

pod okriljem logorske žiceotkrivamo s radošću mehanizmezaboravljenih srodnosti

PITANJE TIJELA

povijesti, vrati mi tijelo stran mu je tvoj grčtvoji epski zanosi ono ne žudi za tvojim istinamanije skrojeno za hamletovske dilemevrati mi tijelo, jer svakako kosture zaokružuješ na ništicu

moje bi tijelo smotuljak alžirskog hašišaod kojeg ugodno trnu prsti na nogamaželjelo bi se promeškoljiti u zajedničkom znoju s drugima

vrati mi tijelo, povijesti – moje tijelo stjerano u žrvanj strahotašto šikljaju iz katodne cijevi


Dražen ZETIĆ

Draga moja djevoSitna kiša. Daljine… Gdje si? Stojiš. Gledaš kišu? Vani prolaze ljudi. Smijem li ti se

nadati..!? Molio sam u tišini sobe, da te zaboravim. Da se udaljim mislima od tebe. Al’ ne ide. Na trenutke zaboravim te, ali onda na nekoj nenadanoj okuci ulice, Ti, nabasaš. Onako radosna... otvorena duha. I ja se izgubim… Razoružan. Pognem glavu i pustim mjesece da prođu… Tko bi ih ionako mogao zaustaviti!?

Ranim zorama usamljena se budiš... Nitko ti ne razgrće zavjese... jutrima biti kraj tebe kad otvoriš svoje crne oči. Odmarati se u njima. Ljubiti. Putovati. Kakve li sreće... Znaš, takvu ću te cijeli život nositi utkanu u svome mladenačkome srcu... Radosnu... Otkrivenu...

Prepoznah te u prolazu. Nasmijah se. Malčice zavirih u dušu. Koliko se moglo...! Lijepu. Prijateljsku… ljudsku. Čovječnu… Pomislih, kakve li lijepe duše...

Danima ne prilazim ti. Ta, ionako ja sam samo čovjek s brda, i samo katkada svratim u prostrane doline. U proljeće kada cvijeće cvate, u jesen kada lišće opada. Ionako, tebi treba neko’... I kada kiši, i kada sniježi, i kada mraz ubije još neprocvale trešnjine pupoljke… Ja pratim samo Mjesec... već su mi godinama ‘strani’ vedri sunčani dani, predvečerja oblivena crvenkastožućkastom svjetlošću, svježe zore prepune mirisa ja-smina… Ja koračam u magli… čovjek sam bez zemlje, ognjišta, putnik… vječno zaro-bljen u nekim svojim pritajenim nadanjima…. A što ćeš...

Pazi se!… naći ćeš to što godinama tražišželim ti sreću...


Ne zaboravi

... oči pune tuge. Iznevjerene. Nebrojeno puta izdane. Ostavljene. Napaćene... O, da je te bilo susresti prije nekoliko godina. Vidjeti ono što si nekoć bila: Naivna. Krhka. Naga. Nježna kao latica cvijeta. Al’ godine čine svoje. Postaješ umorna. Gubiš volju… Očvrsnula si. Utaborila. Postala zamak. Zazidana u samoj sebi...

Iza tvojih očiju gledam, i vidim tvoje čisto srce. Radosne trenutke iz djetinjstva. Kako bih volio zatvoriti oči i, barem u sekundi, malčice proputovati s tobom puteljke tvojega djetinjstva…

U tebi i dalje živi duša jedne male, radosne djevojčice… Stoga, igraj se… Smij se…Nikada ne prestaj… Nikada ne posustaj… To ti želi ovaj slučajno nabasali neznanac…

Čine te male stvari. U nesalomljivoj nadi... iščekuješ svoja nikad proživljena jutra. A, tako malo trebaš. Odjekuju pitanja: Zar i ovaj put…? I tako dalje, pristaješ s jednoga otoka na drugi... Skromna. Jednostavna. Djetinje duše… s malim osmijehom djevojčice na Licu. Malo je takvih osmijeha na svijetu…

Ne znam, je li ovo tvoj svijet…? Prepoznaješ li se u njemu… Nalaziš li imalo mira u buci ovoga zakrčenoga grada? Tražiš se: Je li to ovaj put… Ah’ tko će to znati! To mož-da ni Oni na nebesima ne znaju…

Jednome je čovjeku stalo do tebe! Hoćeš li znati? Hoćeš li se okrenuti... Ne zabora-vi.. potrebni smo jedno drugom!


Josip LAĆA

Rocker i alkemičarka- Da si što i upamtio iz kemije, sa satova te tvoje Alkemičarke, kako si je nazivao,

ništa ti ne bi vrijedilo. Današnja kemija je drukčija, zasniva se na posve drukčijim načeli-ma – govorila mi je žena koja se nešto više razumjela u taj predmet, ali ni ona djeci nije mogla pomoći kad su pomoć tražila.

Zašto nisam volio kemiju? Zašto sam i ono malo što sam bio naučio već davno zaboravio? Možda zato što nisam uopće bio sklon takozvanoj prirodnoj skupini pred-meta kao što su matematika, fizika, kemija, ili sam se samo time opravdavao. Da sam ostao kod profesorice Justine, možda bi sve izgledalo drukčije, barem što se tiče fizike i matematike. Možda je nesklonost prema kemiji proizlazila iz stjecaja okolnosti što u osnovnoj školi nisam imao pravoga nastavnika iz toga predmeta koji bi znao izazvati učeničku znatiželju. A tko je mogao dati pravoga učitelja kemije ili fizike u osnovnoj školi u usnulom gradiću Skradinu krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća? Mogao je to samo slučaj, kao što smo slučajno imali izvrsnoga nastavnika hrvatskoga jezika profesora Antu Zadvarjića. Da, tada sam mislio da je to bilo slučajno, a više godina poslije iz usta svoga profesora doznao sam da se i u Skradinu jedva za-poslio jer je netom bio stigao iz robijašnice na Svetom Grguru, gdje je boravio godinu dana, a sve zbog neke u javnosti nepoznate studentske pobune.

Dakle, kemiju nam je, kad smo je počeli učiti u osmom razredu, predavao agronom na službi u mjesnoj poljoprivrednoj zadruzi. Između obilazaka zadružnih voćnjaka i vi-nograda, te mućkanja i kemijanja u zadružnoj vinariji, pojavio bi se na nastavi s trago-vima boravka na terenu i pokušao nas naučiti osnove te znanosti. Bio je dobar čovjek, ali mu poduka nije išla. Nije imao u sebi ono nešto zbog čega ljudi izabiru učiteljsko zvanje.

S kemijom sam se iznova susreo u drugom razredu gimnazije i s njome sam ku-burio sve do mature. Na taj predmet i na njegovu egzotičnu profesoricu podsjeti me svakoga prosinca popularna, stilom odijevanja i glasom neponovljiva pjevačica Josipa Lisac, kada održi veličanstven koncert posvećen uspomeni na svoga životnog suput-nika, pjevača i skladatelja Karla Metikoša u povodu obljetnice njegove prerane smrti. Bivšega slavnog rockera vidio sam samo jednom uživo i to na zagrebačkom Dolcu koju godinu prije njegove smrti i ne bih ga bio ni prepoznao da nije bio u društvu svoje ekstravagantne pratilje Josipe. U tom krupnom sredovječnom muškarcu doista je bilo teško prepoznati mladoga vitkog rockera s plavom kokoticom, u crnoj kratkoj kožnoj jakni i tijesnim hlačama kakav je bio na plakatima koji su najavljivali njegov prvi nastup u Šibeniku dalekoga proljeća šezdeset četvrte godine.


Gostovanje Matta Collinsa alias Karla Metikoša, koji je iza sebe imao kratku, ali bli-stavu svjetsku karijeru – tako su nas barem novine uvjeravale – izazvalo je u gradu gole-mo zanimanje. Njegovo gostovanje sličilo je potresu, njegov rockerski nastup uzdrmao je i oduševio mladež, pa i moje kolegice i kolege, koji su o koncertu na ljetnoj pozornici danima pričali. Meni je kao đaku putniku to zadovoljstvo, i ne samo to, bilo uskraćeno, pa sam najpozornije što sam mogao slušao tuđe dojmove. Najbolje i najiscrpnije izvje-šće podnio mi je prijatelj Pip. Vrhunac delirija publike, pričao je Pip, izazvala je pjesma En ecoutant la plui ili po naški Ritam kiše, najpoznatiji Collinsov hit.

Na koncert se na svoj način osvrnula i naša profesorica iz kemije koju smo Pip i ja svojedobno zvali Smeša, jer nam je bio beskrajno smiješan naziv za kemijski spoj na srpskom jeziku, na kojem nam je predavala sve o kiseoniku, vodoniku, ugljeniku, azotu i ostalim elementima. Svoj drugi nadimak zaradila je predajući nam ustav, predmet uveden školske godine 1962/63., povodom izglasavanja ‘’glasovitoga’’ centralističkog ustava tadašnje države.

Dakle, te smo godine dobili dva nova predmeta, kemiju i ustav, koja nam je preda-vala ista profesorica.

- Ja vam, deco, predajem dva predmeta i nemojte da zaboravite da iz oba možete da padnete razred – priprijetila je na prvom satu, ne sjećam se kojega od tih predmeta. Zašto je baš ona predavala ustav, a ne netko od profesora društvenih predmeta, shvatio sam poslije. Ustav kao predmet bio je većini učenika ogavan, a vjerojatno i profesori-ma. Imali smo neku sivu knjigu, tekst je bio tiskan malim slovima, naravno na srpskom jeziku, ali začudo na latinici.

- Draga deco, ovaj najnoviji ustav još uvek je morao da spomene nacije i republike, ali naše socijalističko društvo ide velikom brzinom napred, pa će već u sledećoj pro-meni ustava da nestanu i nacije i republike, te ćemo svi da budemo Jugosloveni koji će da govore jednim jezikom i da žive u bratstvu i jedinstvu... – rekla je na uvodnom satu i zaradila svoj drugi nadimak – Alkemičarka, koji je s vremenom potisnuo prvi. Tako je u mojoj predodžbi, na neki način, profesorica spajala dvije potpuno nespojive stvari, dva različita predmeta, pa je odbojnost jednoga predmeta utjecala da mi i drugi postane odbojan. Naime, iako sam bio mlad i u politiku posve neupućen, slutio sam da profesorica kemije i ustava radi u slobodno vrijeme u nekom laboratoriju, u kojem se naveliko kemija i u kojem se od različitih elemenata pokušava stvoriti jedan, po njezinu mišljenju, vrlo dragocjen element, baš kao što su srednjovjekovni alkemičari pokušavali od olova, bakra i žive stvoriti zlato ili srebro s pomoću kamena mudraca. Sve što je go-vorila kosilo se s onim što sam slušao od oca koji je često ponavljao: ‘’Poštuj svakoga dobrog čovika, ali nikad ne zaboravi da si Hrvat.’’ Tada ni s kime nisam mogao podijeliti svoju zabrinutost; Pipa su više zanimale cure nego politika, a Gare, u kojega sam imao potpuno povjerenje, bio je u drugom odjelu.

Dakle, nakon Collinsova koncerta, na satu kemije ili ustava, ne sjećam se točno, Alkemičarka je održala jednu od svojih duljih propovijedi:

- Draga deco, jeste li videli kakav nam otrov, kakvo nam zlo stiže s toga truloga ka-pitalističkog Zapada? Jeste li videli, molim vas lepo, onu frizuru, onu kožnu geliptersku jaknu, pa one tesne pantalone, a tek svilene čarape i to prozirne? Ko je to pustio u ovaj grad? Ko to organizuje, da mi je samo znati? Niste vi, deco, ništa krivi što ste išli to da gledate i slušate. Mlade i neuke svašta može da zavede. Kriv je onaj ko je sve to orga-


nizovao, ko ima zlu nameru da nam pokvari našu naprednu socijalističku omladinu, za koju drug Tito kaže...

Ako bi se koji današnji mladi čitatelj nasmijao ovim riječima, moram ga upozoriti da je Alkemičarka sve to izgovarala naoko majčinski nježno i prijekorno, ali tko je imao za to sluha, mogao je čuti pritajenu prijetnju i jedva suzdržanu mržnju, koja je u đacima izaziva-la tihu jezu, tako da nije bilo smiješno ni mojemu uvijek nasmijanom prijatelju Pipu.

Naša je Alkemičarka imala jedno od onih dugih srbijanskih oficirskih prezimena. Među učenicima – Šibenik je bio mala sredina – šuškalo se da ju muž, oficir JNA, često propušta kroz šake i da je zato uvijek smrknuta i potištena. Ako bih je htio usporediti s nekom od današnjih osoba, izgledom i stasom bila bi joj najsličnija televizijska urednica poznata iz Araličina romana Ambra po kodnom doušničkom imenu Gizela.

Bila je dobar predavač kemije, ako zanemarimo jezik kojim je govorila, a pravedna u ocjenjivanju, osim kad se osvećivala za ideološku nepodobnost. Ja joj ne mogu za-boraviti svoju prvu i jedinu jedinicu u životu iako ona za nju uopće nije bila kriva, nego Dan žena i, naravno, ja.

U Alkemičarke je sve bilo strogo isplanirano i odvijalo se u pravilnom ritmu. Nakon nekoliko lekcija ispitala bi nekoliko učenika po abecednom redoslijedu i zatim išla da-lje. Takav način bio je idealan za kampanjce kakav sam i ja bio. Trebalo je samo pratiti redoslijed u imeniku i ponoviti gradivo kad za to dođe vrijeme. Međutim, sve je pokvario međunarodni Dan žena. Osmoga ožujka šezdeset četvrte Alkemičarka je, ozbiljna kao obično, otvorila imenik i počela prozivati. Bio sam bezbrižan, jer je ispred mene bilo dosta neispitanih učenika. Ali bezbrižnost je brzo isparila kad je profesorica rekla:

- Draga deco, danas je Dan žena, pa ćemo vaše koleginice da poštedimo ispitivanja. Dakle, danas će samo vaše muške kolege da odgovaraju.

Strah se uvukao u kosti svih muških učenika u razredu i onih koji su bili na redu i koji nisu. Znalo se što slijedi. Sve je ovisilo o tome koliko će učenika reći onu uobičajenu rečenicu: ‘’Nisam spreman.’’ Kad sam je i ja, nakon kratkoga oklijevanja, izrekao, osje-tio sam pritajeni bijes onih iza mene po abecedi, kao što sam i ja bio bijesan kad su je izgovorili učenici prije mene.

Svoju prvu i jedinu čvrstu jedinicu dobivenu tijekom dotadašnjeg školovanja brzo sam ispravio. Možda sam i prije zaradio kakvu malu, jedva primjetnu jedinicu, ali u imenik se nije moglo ni smjelo zaviriti, pa ne znam ni je li ih bilo. Za ispravak odgovarao sam sve što sam znao o aluminiju. Otac, radnik u elektrolizi u Lozovcu, podučio me kako se praktično proizvodi aluminij, a formule i sve ostalo naučio sam iz knjige.

Iako je, kako rekoh, predavala na srpskom, Alkemičarka nije od nas tražila da od-govaramo na njezinu jeziku. S vremenom je i ona, barem nazive elemenata i spojeva, govorila na hrvatskom. Naravno, uvijek bi se našlo učenika, dodvorica, osobito među zvezdašima, kojima su se više sviđala veštačka đubriva nego umjetna gnojiva. Nije bila ni previše osvetoljubiva, barem to nije previše bolo oči. Uvijek je vjerovala da se učenik pravilnim vaspitanjem može preodgojiti. Kad je jednom, još u drugom razredu, kad sam bio pred pločom, na meni zapazila remen s kopčom koja se sastojala od brončane glave indijanskoga poglavice i revolvera, koju sam kupio na nekom sajmu, samo je prosiktala: ‘’Imamo mi i kauboja u razredu.’’ Samo smo ona i ja znali tko je kauboj, na što se to odnosi i ubuduće sam pazio da mi remen ne proviri ispod džempera. I dok je moj slučaj prošao samo s tom usputnom primjedbom, učenica Lucija, koja je pješačila


u gradsku školu iz sela u okolici, imala je dulji i dramatičniji okršaj. Lucija je imala lijepe plave oči, oko nje sam se dugo uzaludno trudio, ali ona je već sa šesnaest godina znala da će se udati za momka iz svoga sela, istoga prezimena.- Šta to, dete, imaš na lančiću? – rekla je Alkemičarka kad je jednom prolazila pokraj

klupe u kojoj je sjedila Lucija. Nije se zadržala samo na pitanju, nego je uzela u ruku sitni privjesak i dobro ga pogledala.

- Hristos! Raspetije! – sama je odgovorila na svoje pitanje, i kao da je užaren, pustila je privjesak da padne na Lucijine grudi.Teško razočaranje vidjelo se u svakoj crti profesoričina lica.

- Da ti, dete, nisi vernica?- Jesam – čvrsto i odlučno je odgovorila Lucija.- Auuu! Šta da radim s tobom? – zastala je Alkemičarka, a zatim nastavila: - Ti ne bi

smela da to nosiš u školu.- Zašto, drugarice profesorice? – pristojno, ali nepokolebljivo upitala je Lucija.- Zato, dete, što to vređa osećaje drugih učenika koji ne veruju.

Sad bi trebalo dati potporu Luciji, pomislio sam, ali sam kukavički šutio kao i ostali učenici, ostavljajući našu kolegicu samu na poprištu.- Ovaj križ nikoga ne vrijeđa – uporno će Lucija. - On je dar moje bake za krizmu i ja

sam joj obećala da ću ga uvijek nositi.- Auuu! – jauknula je Alkemičarka, čelo joj se još više naboralo, a ja sam pomislio

kako Lucija sve dublje tone u nevolju, umjesto da se iz nje izvlači. – Poštuj ti svoju baku, dete, to je lepo od tebe, ali, dete, ti živiš u dvadesetom veku. Ako nisi učila, sigurno ćeš da učiš što su Marx i Engels rekli za religiju. Ona je opijum za narod.

- Ne znam ja to, ali znam da je moja pokojna baka željela da privjesak nosim i ja ću ga nositi. To nije zabranjeno.

- Dabome da nije zabranjeno – našla se Alkemičarka u neprilici. Sada je morala spa-šavati svoj poljuljani ugled i autoritet. Krenula je prema katedri, očito duboko razmi-šljajući, a onda se okrenula prema nama i rekla: - Ne razumem te, dete, ali kad već nosiš to raspetije, bi li ga barem mogla nositi ispod kute, da se ne vidi.Mudra Lucija, svjetlo moje koje je drugoga obasjalo, desnom je rukom uzela privje-

sak, lijevom podigla bijeli čipkasti okovratnik i pustila ga na svoja prsa. Ovim salamun-skim rješenjem slučaj je bio privremeno završen. Alkemičarka nije primjenjivala silu, ali kad je shvatila da Luciju ne može prevaspitati, kažnjavala ju je na podmukao i jedva primjetan način. Ma koliko se trsila, nikad nije mogla iz kemije dobiti više od trice. Tricu je dobila i na maturi, a voljela je kemiju i željela ju je studirati. Za studij je odabrala druge predmete jer joj je kemiju zauvijek ogadila Alkemičarka.

Kao što rekoh, politika me u tim godinama nije zanimala ili sam se pravio da me ne zanima – ono što sam slušao u kući prilično se razlikovalo od onoga što sam slušao u školi, pa se sve to činilo ozbiljnim i opasnim. Zato je trebalo paziti da ne pomiješam lončiće, da ne kažem u školi ono što se govori u kući. (A bogohulno bi bilo i ponešto od onoga što se govori u školi reći u kući pred ocem i djedom.) Znao sam da je Alkemičar-ka moćna, da njezin muž u šibenskom garnizonu, a ona u školi, bdiju nad ovim gradom i nado ovom decom, bez obzira na njihove možebitne bračne nesuglasice.

Danas mi je jasno ono što sam tada tek osjećao: zašto nisam volio kemiju i zašto sam je zaboravio. Nisam mogao zavoljeti predmet koji mi se predaje na dijelom nepo-


znatom jeziku, koji mi predaje osoba smrtno ozbiljna kao da će bez njezina bdjenja i nadzora propasti svijet. I kad bi se Alkemičarka nasmijala, smijao joj se samo obraz, bio je to zapravo samo grč, maska, a duša joj je bila ozbiljna. Zapravo, kad bolje promi-slim, kemiju sam doživljavao kao Jugoslaviju, i obrnuto, Jugoslaviju kao kemiju ili, bolje rečeno, kao alkemiju.

Poslije mature nikad više nisam vidio drugaricu Alkemičarku; samo bih povreme-no o njoj ponešto čuo. Doznao sam da je sedamdesetih godina bila direktorica jedne srednje škole, zatim niz godina glavna u općinskom sekretarijatu za prosvjetu i kulturu, ako se to tako zvalo. Vodila je oštru kadrovsku politiku u najstarijem samorodnom hr-vatskom gradu u skladu sa svojim načelima, a za tuđa nije htjela ni čuti. Kažu da je ipak relativno pristojno bila svladala hrvatski jezik.

Kad sam u srpnju dvije tisuće pete pribivao proslavi četrdesete obljetnice mature i kad su u prozivci spominjani profesori, i živi i umrli, zbog buke od silnoga brbljanja slav-ljenika ništa o Alkemičarki nisam čuo. Kolegice i kolege koje sam pitao rekli su mi da je u gradu ne viđaju, da je možda pobjegla u Srbiju. Jedino je Lucija bila posve sigurna da je Alkemičarka umrla; ona se jedina ozbiljno za nju zanimala. Iako Lucijinu tvrdnju o Al-kemičarkinoj smrti držim pouzdanom, neznanje i neobaviještenost ostalih kolega držim neopreznim. Svakodnevno svjedočimo izjavama, postupcima i stajalištima koja jasno pokazuju da neuništivi Alkemičarkin duh ne lebdi samo nad gradom mojih gimnazijskih dana, nego još i više nad cijelom mojom Domovinom.


Jelena BOžIĆ

Pet pjesama

ŠKRTOST

Zamislila sam jedan život bez pogledaProdala maštu nizašto.Sanjala sam riječi bez glasovaUgušila se u primitivizmu.Ako me spasiš,Obećat ću ti brda i doline.Nisam rekla da ću ostati.Dosta ti brda i doline.

VEČER JEDNOG SIJEČNJA

Dimovi umora i rutine u zrakuTvoj zanimljivi glas isprepleten u mrakuStihovi koji se glupo odjednom poklapajuTvoji topli dlanovi s mojima se sklapaju.

Miluješ me valjda od straha i zaštitničkiČudim se kako čudesno godi miAli dimovi umora i voda ranih satiSjeća me i u stvarnost me vrati.

Možda te nikad više ne sretnem Al’ pamtit ću tvoje usne na mojim rukamaAko ikad u životu dalje krenemDimovima odat ću put tvojim usnama.

JUTRO

Prošeći gradom u jutro ranoDigni se u osam i prošeći ulicamaNije to u Mostaru baš slavnoNema onih priča o zlatnom lišću, pticamaZnaš?

Al prošeći u osam ujutro gradom Samo radi osjećaja ti kažemVidjet ćeš samo ljude opsjednute radomAli nema veze, i oni se nekada tražeImaju i oni svoje vrijeme, znaš?

I tada kad ustaneš, kad budeš hodaoPogledaj čovječe u neboIma nešto čudesno

I tada kad u srcu ti zatitra, kad osjetišKad se u jednom trenu, čovječe, probudišZnat ćeš, to je jutro…


1 I 14

Produžavam boravak stalno za pjesmuI ne ide mi se u san.Radije bih da me odnesuIli da jednostavno svane dan.

Od rondoa me dijele dvije poduže pjesme.Mjerila sam točno od mjesta do mjestaZanimljivo je da kada jesen stigneU tim ulicama postanem česta.

Kažem; Evo samo još jedna pjesmaI kako ću ustati, stvarno ne znamAli mi se ne ide spavati, nisam umorna.

Lažem. Oči se jedva drže otvorene A nešto ne želim da se pokrenemJesam li lijena ili sumorna?

BIJEG

Probudi me strahNisam primijetila nedostatak mraka.Zaslijepljena svjetlošćuZaključam lanceU svoje katanceI u okovima spavam do jutra.


Jasenko ČIČAK

StihoviČ Č R

Kada nešto trebaš,Ne stidi se rećiMolim

Kada to netko zasluži,Ne oklijevaj reći Hvala

Kada na sebi osjećaš krivnju,Ne boj se reći Oprosti

Kada to sve kod nekoga ćutiš,Sretan budi što imaš kome rećiVolim.

FUTUR I

Kojim instrumentom ući u futur?Mačem ili križem, Vatrom ili vodom,Krvlju ili znojem,Plačem ili pjesmom,Psovkom ili molitvom,Prkosom ili poniznošću,Mržnjom ili ljubavlju,Jastrebom i gavranom iliGolubom s maslinovom grančicom,Ili….Moj prijedlog jeOrkestrom.

MISTERIJ

Što li seIspod kacige plaveSnivaŠto li seIspod odore bijele SkrivaDa mi je znati

ISKORAK

Za jedan korak naprijed poći,Hrabrost ti treba,Korakni lijevom.

Na dostignutom ostati i opstati,Stabilnost postići,Korakni desnom.

Pridruži je lijevoj,Njih dvije su jedno.

Za taj podvig,Od dvije napraviti jedno,Hrabrost dovoljna nije.Opasnost odasvud vreba,Mudrost,Znanje,Ustrajnost,Vjera…Potrebno ti je.


REFLEKS

Kad nekome niz brdo,Suludo i strmoglavo kola krenu,Neka te iz obamrlosti I blažena sna prenu.

Ne gledaj tko se u njima vozi,Čija su kola i kolar tko li je,Tko je kriv za bezglavo gibanje,O tome možeš i poslije.

Ne uživaj u prizoru strašnom,Ne raduj se tuđoj nevolji i muci,Da kola što prije stanu,Brzo u pomoć priteci, povuci.


Adnadin JAŠAREVIĆ

Bijaše noć koja korača kao suđaja

Bijaše noć koja korača kao suđaja… Sjedi na jednostavnoj stolici… na stolici pu-stoj, prije nje sasvim običnoj… morskoplava haljina iscrtava valovite obline na savršeno bijelom, čistom zidu… platinaste kovrče, nalik na blijede sjenke u sumraku, rasute na golim ramenima… prilazim štafelaju… njene grudi se uzdižu, spuštaju… k`o da se oluja diže…

Iznad nas, kroz staklenik, zuri namršteno nebo… Omamljuje nehaj i sklad topline uzavrele između oblaka...

Otvaram bočice s bojama… kičica… miješam ih na paleti… tužnu smeđu za oči… bijelu sa tek kapljicom crvene… za prozirnu kožu… tražim sjenke… dodajem u boju žud-nju, milovanja, ugrize na njenim ramenima, poljupce poput ptica poleglih na poljima…

Prvi potez… On nam je poklonjen… taj prvi rez na goloj pučini… ići tamo gdje niko prije nije bio… boja djeluje nestvarno… kao da će je platno upiti, rastočiti, svariti… uporno stišćem kičicu… razmazujem ružičastu mrlju… utiskujem ju... nije to još uvijek lice… samo mrlja… gubi se… opire… nestaje… snaži… nepopustljiva praznina… po-vlači se… ustupa… zbunjena… odveć čvrstim nastojanjem da je se popuni… praznina na takvo što nije svikla…

Ćutim kako me čeka svakodnevni okršaj... borba za najmanje parče platna… širim mrlju u praznom... ne odustajem... do nejasne granice gdje ću podići vojnu za njene jagodice... gdje ću podići barikade i iskopati rovove podno brade svedene u rukohvat... Ćutim... Znam to... ne hajem... opijen tim bademastim očima... što me prate, pomicanje šake u zglobu, lagano kimanje glavom, kada se podbočim, sagibam nad platnom... te oči, kao okovi...

Iz večeri u večer... osvajam platno njenim licem... na predstražama štrče čuperci kose... načičkani kao ježevi... ratoborni... poigravam se s njima... vučem nasumične, oštre poteze, duboko ka nesagledivom horizontu platna... k`o koplja phalanx-a1∗ u pustare zabodena... Ona se smiješi, mehka i željna... jer prkosi pred prazninom... Zrači mirisne valove, premješta obline, šuška namještajuć` teške nabore haljine... na grudima...

1 Phalanx – antička vojna formacija oboružana dugačkim kopljima, u svoje vrijeme nepobjediva. Prvi su je upotrebljavali Spartanci


Preko mora se počinak valja… Vihorim njenu kosu platnom… sipam mrko more kò valove, mukli ocean, prostirem ga iza tog lica… ti ćeš mu biti obala po kojoj divlje udara mrmljajući uspavanke i šale...

U mene zuri portre koji ne poznajem… Krišom pogledam preko štafelaja… poluo-smijeh… uvijek s prizvukom tuge na vršcima usana… zabodenim u tanahne bore… u pogledu iščekivanje… obrve zavađene… galebovi što se nad valovima bore za plijen…Laćam se kičice… opet… dodajem osjen čežnje na porubima zjenica… malko sjete na tanahnom potezu između očiju i nosa… bolni zarez na čelu… jedva vidljiv… dubim njene radosti u jamici ponad vrška brade…

U tami rađa se novo, drugačije lice. Ponekad posumnjam… ne povjerujem… rasta-vim ga na komadiće i ništa ne nađem: poslije ga večerima tražim i ponešto pogrešno spojim…Tad sumnjam. Ni u šta ne vjerujem…

Nikako da dovršim njen portre… jedan potez mi nedostaje… iz večeri u večer... Suočen s tim licem čija značenja slučaj sprema… otkrivam vrline upletene u bore oko očiju, radosti na napućenoj usnici, žudi u jedva primjetnom drhtanju nosnice… ističem snažnim potezima njene jagodice… ponad ispijenih obraza… dodajem nešto iznevje-reno u pogled koji mi izmiče…

TE STAZE USJEČENE NA NEDOKUČIVOM LICU...

Slikam teške ruke... ukočenih prstiju... probada me u leđima... Mreža bora... rječnik simbola... oslikavam ih pažljivo, iako prsti drhte... jer nisu samo njene... našim smo ih rukama urezali u lice što se osmjehuje... na čelo... prozirno nebo nad krajolikom od naših slasti... gorčine... tanahnih dodira... drhtavih poljubaca ... kò krila u ptice što ne može poletjeti... pobjeda i poraza... podjednako dragih... Nemoćna... širi usne kò u šali... ne zna da joj na usne prst stavih...

Miješam mnoge godine u boje na paleti... izblijedjela kosa... šaram pjegice na po-sustalim obrazima i vratu... tanjim njene usne u gorčinastu crtu... oči... toliko sjećanja... naših... kao ogledala okrenuta ka danu – Bože, kako to davno bješe - kada sam na praznom platnu razmazao ružičastu mrlju iz koje će izrasti njeno lice... Slikam... ne odustajem... svjestan da se i sada... kada njen portre prekriva pusto platno... nanosima boje... života... dana... suza, uzdaha, smijeha... igara i izdaja... i sada se suočavam sa prazninom, kao u danima kada prvi put stajah ispred štafelaja... ispred nje posjednute na jednostavnoj stolici...

Ona sjedi na jednostavnoj stolici... kose raštrkane preko koščatih ramena... kože istanjene da se kroz nju providi... sitni uporni kašalj potresa usahle grudi... haljina opu-štena... skriva tijelo, umirene vreline... ne... održava njene udove na okupu... nejake... nedovoljno snažne da ju pokrenu... ona sjedi... slikam... iz večeri u večer... prati pogle-dom svaki moj pokret... bademasti pogled... s ukusom tuge... ne... ona pokreće moju ruku, na tegobnom putu od palete do platna...

... sve do noći koja mi dođe teška kao suđaja... sam... suočen sa štafelajem... a tamo... jednostavna stolica... Sad otporno drvo, naslon i sjedalo, metalni ram samo. Nad njima, strpljiva, pobjedna Tišina…


Nikola ŠIMIĆ TONIN

LastovoSUZA

Kad’ se jave kao suze,Ove mora kapi slane,Kad’ se kao dišpet dane,Ove stine izaprane,Kad’ premreže pokrpane,Malu valu mriže gladne,Kad’ se galeb kalat stane,Što do suze, tu ostane...!?

Malo Lago - Pasadur - otok Lastov, 2004 .

BATINANJE PO LASTOVSKI

Strgnut ću te!forstat ću te!Izjentrat ću te!Nacjepat ću te!Nagulit ću te nog!¨Napeštat ću te!Narebuškat ću te!Natoć ću te!Odred ću te!Omaškarat ću te!Dat ću ti bate!Perpepetat ću ti jednu perdeljusku!Raskvartat ću te!Zamlatit ću te s kijem god,Da ćeš se desterat!

VOLIM TE GLEDATI MORE

Volim te gledati more...

Valove tvoje zimi...Bonace tvoje ljeti...

Premda nismo od koristi....

Ni ja tebi....Ni ti meni...

Heliodrom - otok Lastovo, 2005 .

KUGLA SLADOLEDA

Povučena kao crta,Voda ispod neba,Na toj crti sunce dođe,Kao kugla sladoleda...

STUDENI

U poznu jesen već se ćuti,Studeni...Dok sjeverac zube oštri,Pred sniježenje,Studeni...Gudi zadnja sunca zraka,Preko struna jeseni,A zvuk staklen i zaleđen,Studeni...


Dragan MARIJANOVIĆ

Pisma ispod kape nebeskenema pismakakva nema pod kapom nebeskom,pismo klinasto, pismo pećinsko, grčko i latinsko,egipatsko i arapsko, latinično i ćirilično,pismo bedastonosili ih golubovi preko planina,dvogrbe deve preko pustinja,stare lađe i konji vrani, dilidžansebrodovi i avioni,poštari stari pod kapom znojnomna biciklu i motoru,do podne, popodne i u zorui ona patka ga valjda još nosi navrh glave,pazeći da ga ne smočidok pliva preko Save,i svakakva su pisma pisana,ona pismena ili nepismena,svrakopisna i krasopisna,tužna i radosna,zalutala pismanema kakvih pisama nema pod kapom nebeskom;ona plava policijska i sudska,prijeteća, anonimna, otvorena i zatvorena,pisma s antraksom i pisma bombe,pisma dobrote i pisma zlobe,pisma čitatelja i urednička pisma,pismo mirisno i pismo ljubavno,i ja dobio jedno, bilo je to davno;pismo iz australije, amerike, skandinavijeiz općine i pismo s jamajke,pismo oca nacijepismo učiteljici, seki, bratu, ocu i majci pismo simpatijii birokracijipismo vojničko, zatvorsko i mornarsko


preporučeno i obično,ekspresnokompromitirajuće i polemično,pismo nedovršeno,pismo iz očajapismo preko neke stvari,pogrdno i prigodno.oproštajno pismo,vrijednosno i diplomatsko,pismo garantno,pismo predsjedniku,šifrirano,očekivano ili iznenadno,potpisano i nepotpisano,povijesno i obavijesno,pismo prvo i zadnje,pismo glupo, dosadno i bezveze, pismo formalno,pismo dokumentarno,škrto ili opširno,pismo isprike i pismo iz navikedžamonjina pisma iz ludniceorijanino pismo nerođenom djetetusuzanina pisma iz uzaludnosti

sveto pismo

svakakvih pisama pod kapom nebeskom.i ono u kojemu piše ne volim te više

i ja pisao razna, ali mi sjećanja na njih maglovita i prazna;nisam, naime nikada dobio pismo crnog ili žutoga dječakaiz neke daleke zemlje i nacije, u kojemu bi me upitalikako se zovu ove gudure, rijeke i polja,gdje živim jai ima li tu hrane, vode i boljeg života za njih,jesu li i ovamo ratovi česti,

je li nam dolazio papai što je rekaou vezi s tolerancijom


učilište

Perina MEIĆ

Metonimija u djelu Vitomira Lukića – nove interpretativne vizureAntun Lučić: Veze ljudi, životinja i stvari, Naklada DHK HB Mo-star i ERASMUS Naklada d.o.o. Zagreb, 2007.

U izdanju Naklade DHK HB Mostar i ERASMUS Naklade d.o.o. Zagreb, 2007. godine objavljena je knjiga Veze ljudi, životinja i stvari Antuna Lučića, profesora Sveučilišta u Mostaru

U knjizi koja se sastoji od pet većih cjelina (Teorija metonimičnosti, Pogled na Luki-ćev život i književno djelovanje, Na ravni interpretacije, Metonimički Lukićev slog – veze i razvedenosti i Završna razmatranja) njezin autor Antun Lučić istražuje književni opus Vitomira Lukića i sve karakteristične oblike metonimije koji se u njemu pojavljuju.

Metonimiji kao tropu, odnosno figuri kojoj je imanentna promjena značenja, odgo-vara načelo indeksičnosti. To semiotičko načelo podrazumijeva činjenicu da se meto-nimijska zamjena zasniva na stvarnim odnosima, prema načelu susljednosti i logične veze. Stoga i ne čudi da je proces metonimiziranja na određeni način lako predvidiv. Bez obzira na svojevrsnu predvidivost koja je dijelom uvjetovana činjenicom što znako-vi s metonimičnom uporabom obično pripadaju istom semantičkom polju, te bez obzira na težnju prema jezgroviti i reduciranju izraza, svaka metonimička, semantička promje-na oneobičava književni jezik te znatno širi njegov značenjski dijapazon.

Ukazujući na složenost metonimijske problematike s teorijskog aspekta Antun Lučić, na samom početku knjige, u njezinoj prvoj velikoj cjelini donosi svojevrsni pregled teo-rije metonimije prateći genezu teorijske misli o ovom tropu od Aristotela, preko Pierrea fontaniera, Heinricha Lausberga, Romana Jakobson i Morrisa Hallea, zatim Davida Lodgea, Aleksandra Biriha, Ryszarda Tokarskog, te istaknutih hrvatskih znanstvenika poput akademika Ante Stamaća, Dubravka Škiljana, Vladimira Bitija, Luke Zime i dr..


Ideju o vezama ljudi, životinja i stvari Lučić, evidentno je, preuzima od njemačkog retoričara Heinricha Lausberga koji u svome Priručniku književne retorike (Handbuch der Literarischen Rhetorik) razlikuje pet osnovnih skupina metonimije: veza osobe i stvari, veza sadržaja i onoga što sadrži, veza uzroka i posljedice, veza apstraktnog i konkretnog i veza simbola. Razvrstavanje metonimije s obzirom na sastavnice koje su u vezi s prvotnim predmetom ili referentnim pojmom Lučića u teorijskom smislu približuje francuskom gramatičaru i retoričaru Peirreu fontenieru koji pak razlikuje metonimiju uzroka, sredstva, posljedice, sadržaja, mjesta, znaka, tvari, vlasništva, stvari.

Pored ovih autora, Lučiću je očito bio poticajan i rad Romana Jakobsona i Morrisa Hallea koji su, istražujući afatični govor, došli do vrijednih zapažanja o metafori i metoni-miji kao dvama osnovnim tipovima semantičkih promjena. Definirajući metonimiju kao zamjenu značenja prema nekim stvarnim odnosima, po načelu susljednosti, smješta-jući je na os sintagmatike, Jakobson, među ostalim, ističe i to da je metonimija karak-teristična za razdoblja poput realizma i naturalizma, te da je pogodna za prozna djela. Sukladno Jakobsonovim stajalištima o prozi kao „prirodnom stanju“ metonimije, nado-vezuje se još jedan autor s kojim Lučićeve teorijske postavke imaju dodirne točke. Riječ je o teoretičaru modernog pripovijedanja Davidu Lodgeu za kojega će i sam Lučić, na jednom mjestu u knjizi, reći da ga je potaknuo svojom idejom o tomu da je modernistič-ka proza obilježena radikalnim pomakom prema metonimijskom polu jezika.

S obzirom na povezanost metafore i metonimije - neki teoretičari o metonimiji go-vore kao podvrsti metafore - nije nevažno spomenuti utjecaj koji je na Lučićevo istraži-vanje imao i književnoteorijski rad akademika Ante Stamaća. Ovaj vrsni teoretičar knji-ževnosti koji je, što u ovom kontekstu nije beznačajno spomenuti, preveo Jakobson/Halleove Temelje jezika, prvi je u hrvatskoj znanosti o književnosti teorijski istražio po-dručje metafore. U Stamaćevu teorijskom promišljanju koje nesumnjivo korespondira sa semiotičkim teorijskim pretpostavkama o metafori se govori na trima razinama: od one najviše razine koju Stamać naziva metafora kao model nad tekstom, preko one koja metaforu istražuje kao jezičnu anomaliju vezanu za tekst, do one, uvjetno rečeno, „naj-niže“ razine gdje se metafora razmatra kao jezična implikacija u tekstu. Ovaj poredak od „više“ prema „nižim“ razinama omogućila je Stamaću sveobuhvatan pogled na jedan od temeljnih mehanizama promjene značenja u okviru kojega i proučavanje metonimije ima svoje mjesto.

Pored ovih u Lučićevoj knjizi pojavljuje se još niz drugih teoretičara koji su u svojim radovima istraživali metonimiju.

Primjerice, Aleksandar Birih koji o metonimiji govori kao jednom od najbolje reguli-ranih tipova semantičkih promjena i čija je studija Metonimija v sovremennom russkom jazyke vrijedan prinos teorijskom opisu metonimije i sinegdohe kao njezine podvrste.

Ne treba zaboraviti ni poljskog jezikoslovca Ryszarda Tokarskog koji u tekstu Meha-nizmy polisemii: metafora i metonimija ističe da metonimija ne traži novo i prigodno, već primarno pokazuje tipične zavisnosti. Upravo zbog toga metonimija je lako predvidljiva i podliježe klasifikaciji prema opće prihvaćenim kriterijima.

Navodeći već postojeće definicije metonimije, Lučić istodobno definira vlastiti teorijski obzor kojega će u nastavku primijeniti u interpretaciji književnoga opusa Vitomira Lukića.

S obzirom da je pitanje metonimije zadire u polje najšire shvaćenog sustava zna-kova, od onog jezičnog, preko sustava književnosti, posve je logično Lučićevo razliko-


vanje partikularizirajuće i globalne odnosno apsolutne metonimije. Na tragu istraživanja akademika Stamaća, Lučić mehanizme metonimijske preobrazbe prepoznaje na barem dvjema razinama. Primarnoj, lingvističkoj razini koja, kad je riječ o književnim djelima (osobito proznim), uključuje i analize nižih razina strukture (pojedini motivi ili narativne cjeline). Druga razina tiče se načina funkcioniranja metonimijskih preobrazbi na razini cjelokupnoga djela (romana npr.) ili odabranog književnog opusa kao pretpostavljenog zakovnog sustava.

U prvom dijelu knjige naslovljenom kao Teorija metonimičnosti, u poglavljima Na-čini metonimiziranja u Prousta i Metonimička vrpca u Collinsovu romanu Antun Lučić, pomalo (ne)očekivano, upozorava na pisce u čijim se djelima prepoznaju metonimijski mehanizmi, te čiji su načini metonimiziranja srodni Lukićevu modelu metonimiziranja. Upozoravajući na ova dva pisca, Lučić na svojevrstan način zacrtava i putanju vlastite interpretativne strategije koju će umnogome odrediti brojne komparativne analize koji-ma će obogatiti svoju interpretaciju.

(Ne)očekivanost pojave poglavlja o dvama piscima u teorijskom dijelu knjige pro-izlazi djelomično i zbog činjenice da se nakon ovog, uvjetno rečeno, književnopovije-snog razmatranja, Lučić u prvoj cjelini knjige ponovno vraća teorijskom proučavanju metonimije.

U svrhu što jasnijeg razgraničenja predmeta vlastita teorijska interesa Lučić na sa-mom kraju prve cjeline knjige, nakon poglavlja o Proustu i Collinsu, donosi nekoliko poglavlja u kojima propituje „poziciju“ metonimije s obzirom na druge trope poput me-tafore, alegorije, sinegdohe, katahereza, silepse, metalepse, perifraze i ironije.

S obzirom na činjenicu da su metonimijski modeli promjene značenja, osobito u odnosu na metaforu, slabo ili nedovoljno istraženi, nema sumnje da Lučićevo artikulira-nje svojevrsne teorije metonimije nadilazi ulogu općenitog, teorijskog okvira u kojemu autor definira vlastita metodološka i istraživačka stajališta.

U drugom dijelu knjige Pogled na Lukićev život i književno djelovanje Lučić infor-mira o Lukićevu životopisu. Izdvojivši neka ključna mjesta Lukićeve bio-bibliografije, Lučić ističe da je riječ o piscu široke izobrazbe koji je smatran domaćim političkim otpadnikom, nekom vrstom unutrašnjeg disidenta. Podsjećajući na vrijeme koje su u kulturi na specifičan način obilježili Milovan Đilas, Stipe Šuvar ili Oskar Davičo, Lučić upozorava na „teškoće“ u prihvaćanju Lukićeva književna rada. Iako se u razmatranju pojedinosti iz piščeve biografije dotaknuo nekih vrlo aktualnih i kompleksnih pitanja kao što su položaj hrvatskih pisaca od sredine pedesetih do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća u BiH, Antun Lučić ipak ne inzistira na detaljnijem rasvjetljavanju povije-snog konteksta. Taj svojevrsni nedostatak književnopovijesnog pozicioniranja Lukiće-va opusa, s jedne strane, može biti opravdano činjenicom da je Lučić svoj istraživački interes usmjerio na analizu Lukićeva opusa u kontekstu metonimijske problematike. Ipak, bez obzira na zadano istraživačko područje, opisivanje književnopovijesnog konteksta bilo bi korisno osobito kad se zna da je ovo prva studija monografskog tipa o ovom piscu. Svojevrsni nadomjestak književnopovijesnog konteksta predstavlja Lu-čićevo proučavanje komparativnih intertekstualnih veza Lukićevih s djelima drugih, svjetskih ili hrvatskih pisaca.

U svojim komparatističkim analizama Lučić prepoznaje dvosmjerne utjecaje. S jed-ne strane on evidentira utjecaje stranih pisaca na književni rad Vitomira Lukića. U tu


svrhu izdvaja djela kao što su: Pogledaj dom svoj anđele Thomasa Wolfa, Godine Vir-ginije Woolf, Portret nepoznatog Nathalie Sarraute, Tatarska pustinja, Propast Baliverna, Jedna ljubav, Klinički slučaj Dina Buzzatija, a potom i Proustovo Traganje za izgubljenim vremenom kojemu će, s razlogom, posvetiti i najviše pozornosti.

Bez obzira na činjenicu što se Lukić više utječe aktualnoj europskoj nego tradicio-nalnoj bosanskohercegovačkoj prozi, Lučić nije mogao zaobići propitivanje Lukićeva mjesta u hrvatskoj književnosti.

Zauzimajući se za tezu koju u svojim tekstovima artikulirali neki hrvatski pisci iz BiH poput Veselka Koromana, ili istaknutiji književni povjesničari poput Pere Šimunovića o tomu da Lukića, ali i druge hrvatske pisce u BiH, „nemamo pravo odvojiti na sumnjive rubove povijesti hrvatske književnosti“, Antun Lučić otvara još jedan važan istraživački problem – tretman hrvatske književnosti u BiH, odnosno Vitomira Lukića, kao jedno-ga od njezinih predstavnika, u povijesti hrvatske književnosti. Ovo pitanje Lučić, zbog činjenice da ono nadilazi zadane okvire njegova istraživanja, na neki način zaobilazi jasno dajući do znanja kakav je njegov stav o tom pitanju: Lukić nije hrvatski pisac izvan matice hrvatske književnosti. On je, kaže Lučić, suvremeni hrvatski klasik, ali i jedan od najgrađanskijih pisaca u Bosni i Hercegovini.1

Integriranost Lukića u hrvatsku, ali i druge književnosti na području BiH, Lučić po-tvrđuje pronalazeći Lukićeve uzore. Slijedeći tijek vlastitih asocijacija i stavljajući u prvi

1 Lučićevu istraživanju valja dodati i činjenicu da je književni opus Vitomira Lukića imao različitu re-cepciju u povijestima hrvatske književnosti. Ivo frangeš u svojoj Povijesti hrvatske književnosti iz 1987. Vitomira Lukića ne spominje.U svome pregledu Hrvatska književnost 19 . i 20 . stoljeća (1997.) Miroslav Šicel Vitomira Lukića spomi-nje, ali samo u jednoj rečenici. Izdvojivši djela Album i Životinje, ljudi Šicel općenito konstatira samo to da Lukić piše modernističku prozu.Dubravko Jelčić u svojoj Povijesti hrvatske književnosti Vitomiru Lukiću posvećuje nešto više prostora. Jelčić Lukića svrstava, zajedno s Veselkom Koromanom i Anđelkom Vuletićem, u skupinu hrvatskih pi-saca koji nepobitno pripadaju hrvatskoj književnosti iako nisu djelovali u hrvatskom književnom životu. Od Lukićevih djela spominje Sobu za prolaznike, Album, Praznik stvari i Zaustavljeni kalendar. Najviše prostora Vitomiru Lukiću posvetio je Slobodan Prosperov Novak. U svojoj Povijesti hrvatske književnosti (2003.) Novak navodi pojedinosti iz Lukićeva života (školovanje u Vakufu i Slavonskom Brodu, studij književnosti u Sarajevu, lektorski posao u New Delhiju), te kao uspješne izdvaja njegove romane Album i Hodnici svijetloga praha. Od zbirki novela spomenuo je Sanovnik nasmijane duše, a nije zaboravio ni pjesničku zbirku Praznik stvari. Istaknuvši da je Vitomira Lukića više voljela kritika negoli publika, te da je bivao više cijenjen u Bosni negoli u Hrvatskoj, Novak zaključuje kako je ovaj pisac bio žrtvom vlastite izmještenosti.U žanrovskim povijestima književnosti Vitomir Lukić je prošao lošije. Naime, Cvjetko Milanja ga u Hrvat-skom romanu 1945 .-1990 . (1996.) ni ne spominje. Krešimir Nemec u trećem svesku Povijesti hrvatskoga romana analizirao je Lukićev romaneskni opus, ističući prtomu da je Lukićeva proza po mnogim osobinama bliska egzistencijalističkom literarnom pro-jektu. Analizirajući Lukićev roman Album Nemec ističe da je posrijedi nefabulativna proza utemeljena na subjektivnim evokacijama (ratnog) djetinjstva. Također dodaje da nađeni album Kristininih fotografija „oslikava dramatične postaje u njezinu životu, dok u pripovjedaču izaziva gustu mrežu asocijacija i poetskih meditacija“. Lukićev roman Hodnici svijetloga praha Nemec će okarakterizirati kao pretencioznu priču o profesoru Jergu, rasapu jedne obitelji i krizi kulture koja se gubi u čudnim misaonim meandrima, apstraktno-filo-zofskim asocijacijama i mutnoj kontemplaciji. Konačnu ocjenu o romanu daje na kraju: „Ova izrazito antimimetička, nekomunikativna i prilično afekti-rana proza, puna artificijelnosti, životne malaksalosti, dekadencije i estetske profinjenosti, teško će da-nas naći strpljiva recipijenta koji bi našao zadovoljstvo u zamornom stilu ili imao volje tražiti neki „dublji“ smisao…“(Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000., Školska knjiga, Zagreb, 2003., str. 152.)


plan tematske sličnosti među djelima, Lučić nabraja pisce poput f. Petrića, V. Novaka, I. Andrića, A. B. Šimića, M. Krleže, N. Šopa, P. Šegedina, R. Marinkovića i dr..

Slično čini i s Lukićevim „oponašateljima“, tj. piscima čija djela na određeni način korespondiraju s Lukićevom poetikom. I tu Lučić, opetovano prateći vlastiti asocijativni slijed, nabraja niz imena poput Veselka Tenžere, Kasima Prohića, Jasminu Musabego-vić, Vladimira Pavlovića i mnogih drugih.

Lučićevo navođenje pisaca koji su utjecali na Lukića, i pisaca koji su od Lukića dobivali literarne poticaje, čak i kad nije posve sistematično obrađeno, jasno pokazuje složenost intertekstualnih odnosa na pozadini kojih se u pristupu Lukićevu djelu otva-raju nove interpretativne vizure.

Više ili manje istaknute veze među poetikama, naročito hrvatskih pisaca, Lučić do-datno želi potvrditi uvidima u Lukićev jezični stil, njegov vokabular i sintaksu. U tom kontekstu on na kraju druge cjeline knjige donosi nekoliko poglavlja u kojima, baveći se primarno Lukićevim jezičnim stilom, na određeni način otvara pitanje metonimije na lingvističkoj razini. Ipak, iako će se ovoj lingvističkoj razini povremeno vraćati u trećoj cjelini knjige u kojoj će detaljno interpretirati Lukićev literarni opus, Antun Lučić će, na-čelno se može reći, u nastavku nadići razinu lingvističke analize i fokusirati se na analizu metonimije u okviru analize Lukićeva „načina prozaiziranja“.

Treći, središnji dio knjige, jesu Lučićeve interpretacije Lukićevih djela koje analizira kronološkim slijedom: Soba za prolaznike, Album, Praznik stvari, Zaustavljeni kalendar, Životinje, ljudi, Sanovnik nasmijane duše, Seansa i Hodnici svijetloga praha.

Ranu Lukićevu novelistiku u koju svrstava i zbirku novela Soba za prolaznike određu-je, ističe Lučić, realistično pripovijedanje i sposobnost uočavanja pojedinosti. Ova Luki-ćeva zbirka novela sastoji se, napominje Lučić, od 7 proza: Soba za prolaznike, Ladina smrt, Bolest, Put na jug, Ahilej i kornjača, Priča o štakoru, Kako sam nas spalio. U svakoj od njih Lučić prepoznaje brojne metonimijske zamjene. Tako će Sobu za prolaznike prepoznati kao metonimiju Bosne i metonimiju naroda koji u njoj prkosno odolijeva (i to prvenstveno hrvatskoga naroda kako apostrofira Lučić). U stvarima po sobi koje se doimaju isprevrtano i groteskno, te u prizoru rastakanja dotrajale materije Lučić uočava ono što naziva naturalističkom metonimijom.

Metonimijske mehanizme Lučić prepoznaje i u priči Ladina smrt koja tematizira ne-mirenje glavnoga junaka sa slučajnom i neobičnom smrću drage osobe (u Ladin čaj nepažnjom je dospjelo nekoliko kapi žive). Slika lijesa s Ladinim tijelom je, po Lučiću, metonimički uspješno predstavljena kao „Nazorovi prizori doplovljavanja galije“.

U priči Bolest istaknut je dvojak metonimijski pristup: prvi je vanjski događaj - požar, a drugi bolest tijela i temperatura kao, kako slikovito kaže Lučić, „prosjaj bića“. Ovi izdvojeni, ali i nizovi drugih motiva i priča podsjećaju čitatelja da je riječ o knjizi u kojoj vanjski svijet postaje povod za razvijanje složenijeg unutarnjega života, a nerijetko i egzistencijalnih pitanja i otuđenja u kojima metonimija kao mehanizam promjene zna-čenja ima nesumnjivo veliku ulogu.

Lukićev roman Album zbog specifičnog kompozicijskog ustroja može se, po Lučiću, iščitavati i kao roman i kao sklop novela ili zbirka pripovijedaka. Lučića na to navodi i činjenica što su neka poglavlja Albuma kasnije objavljena u zbirci novela Zaustavljeni kalendar. Neovisno mogućoj žanrovskoj „neodređenosti“ cijeli roman prožima jedna glavna metonimija - zamjena stvarnog postojanja za uspomene. Obrađujući fenomen


privremenosti, Vitomir Lukić je u ovom romanu kroz glavni lik Kristine, njezina života i „života“ poslije smrti, ostvario njezinu uspješnu metonimičnu karakterizaciju. Naime, kako dobro primjećuje Lučić, Kristinine stvari, sve oko nje nosi u sebi pečat njezina lika i odjek njezina karaktera.

Da je metonimija karakteristična ne samo za prozu već i za poeziju, pokazuje i Lu-čićeva analize jedine, za Lukićeva života objavljene zbirka pjesama, Praznik stvari. Ova zbirka osim što oprimjeruje osobitosti Lukićeva metonimiziranja (i) u poeziji pokazuje, istaknut će Lučić, visoko piščevo vladanje jezičnostilskim umijećem.

Zaustavljeni kalendar, sljedeća knjiga koju će analizirati, je „meditativna, esejizirana i pjesnička proza kojoj bi mogle odgovarati različite poetičke odrednice“. U knjizi su sabrane 21 pripovijetke raspoređene u pet ciklusa ili pet krugova. U pripovijetkama ove knjige tematska čvorišta su impresije o ljudima i događajima, putovanje, povratak u rodni kraj, noćni ugođaji, bolesti i patnje, selo i provincija.

Životinje, ljudi knjiga je sastavljena od 13 proza i pripovijedaka koje Lučić razvrstava u šest cjelina: 1. „indijske“ proze o životinjama (Zoološki vrt), 2. vojničke pripovijetke (Konjušnjca, Mulac Gavro i Mula Olga), 3. zavičajne priče o životinjama i ljudima (Garo, Mačka, Leda, Kuma iz tkaonice), 4. meditativno-epska proza (Akvarijum), 5. putopisni zapisi (Primorska groblja, Brodospas, Zatočenik ljeta), 6. proze iz mondenog života (Parti, Dance macabre). Metonimičke operacije koje, vidljivo je iz analize ove Lukićeve knjige, podrazumijevaju aluzije na ljude ili životinje otvara mogućnost dvostruke projek-cije i stvaranja onoga što Lučić naziva projektnim metonimijama.

Knjiga kratke proze Sanovnik nasmijane duše koja, po Lučiću, predstavlja „besano prepričavanje snova, komentiranje vlastitih doživljaja, stanja i misli koje potječe iz sna“, sastoji se od 14 priča organiziranih po tematskom načelu. Slijedeći piščev raspored građe, Lučić novele analizira u okviru poglavlja: Prasnovi ili trik pred užasom, Snovi tijela u etičkoj rasvjeti, Tajna večera tijela – škola meditacije, Kraljevstvo kuće ili labirintima djetinjstva, Mitologija obiteljskih snova.

Kao što je vidljivo, naslovi poglavlja iz Lučićeve knjige dvostruko su označeni. Prvi član naslova su naslovi ciklusa iz knjige Sanovnik nasmijane duše (Prasnovi, Snovi tijela, Tajna večera tijela, Kraljevstvo kuće, Obiteljski snovi), dok drugi dio naslovne sintagme predstavlja svojevrstan Lučićev komentar svakoga od pet ciklusa. U tom drugom dije-lu sintagme Lučić na pomalo osebujan način apostrofira tematske okosnice svakoga ciklusa. Uz to, Lučić u svojoj interpretaciji potvrđuje činjenicu je Lukićeva prozna kon-cepcija zasnovana na isprepletenosti fikcije i fakcije, stvarnih zbivanja i snova. Tu se kao posrednik neizostavno pojavljuje metonomijska zamjena stvarnosti u san koja, po Lučiću, pokreće „tempo prozaiziranja“ i umnaža značenja. To za posljedicu ima otvara-nje teksta za, kako je naziva, čitateljevu „vlastitu identifikaciju“.

Kao i u Sanovniku nasmijane duše i u knjizi Seansa Lukić iz plana sadržaja apostro-fira neku posebnost. Promatranje stvari iz drugačijeg kuta ima, smatra Lučić, učinke „čudesnog preoblikovanja“. Sastavljena od devet proza, ova knjiga predstavlja Lukića kao vrsnog metonimičara koji, uočavajući neprimijećeno, običnim i svakodnevnim či-njenicama uspijeva dati smislene obrate.

Za roman Hodnici svijetloga praha Lučić će reći da predstavlja sintezu Lukićeva proznog izraza. Ovaj roman, koji po svojoj pripovjednoj strukturi vanjsku događajnost svodi na minimum (priprema za svadbu ili kakvu drugu svečanost), jest svojevrsno


izvješće o drami suvremenog čovjeka, o rasulu obitelji Jerg, ali i o krizi suvremenog društvenog i državnog uređenja. Roman je to koji otvara niz pitanja i u kojemu se pro-žimaju narativno i filozofsko izlaganje. Složenu značenjsku strukturu ovoga romana, smatra Lučić, teško je interpretirati bez poznavanja indijske filozofije, zenbudističke meditacije. Pretvaranjem doslovne stvarnosti u virtualnu, kao i primicanjem nadrealnih prizora i snovitih vizija Lukić je, ističe Lučić, u ovome romanu postigao „zavidni stupanj poetizacije svijeta“.

U četvrtom poglavlju knjige Metonimički Lukićev slog – veze i razvedenosti Antun Lučić, na osnovi vlastitih istraživanja iz prethodnih poglavlja, temeljitije analizira svojstva Lukićeve metonimije koja se najjasnije očituje u specifičnim vezama i razvedenostima među ljudima, životinjama i stvarima. Kad je riječ o ljudima, Lučić uočava ključna čvori-šta u okviru kojih se zbivaju procesi metonimizacije. Ta ključna čvorišta su, kako je i sam istaknuo, čovjek u vremenu i prostoru, čovjek u kontekstu prikrivenog nasilja, problem otuđenosti i samoće, te okupljanja obitelji. Kad je riječ o životinjama, Lučić opširno opservira o brojnim motivima o životinjama u djelima nasumično odabranih svjetskih i hrvatskih pisaca. Jednako kao i ljudi i životinje, i stvari kod Lukića postaju polugom za pokretanje metonimijskih preinaka. Metonimijske zamjene na relaciji čovjek - stvari, te uloga koju stvari, osobito naoko nevažne sitnice, imaju u romanima Album i Hodnici svijetlog praha, na najbolji mogući način pokazuju narav metonimijskih preobrazbi u Lukićevoj prozi.

Sumirajući vlastita istraživanja u petoj cjelini knjige naslovljenoj kao Završna razma-tranja, Lučić tragom vlastitih, ali i tuđih kritičkih i književnopovijesnih istraživanja prepo-znaje četiri faze Lukićava stvaranja: 1. realističnu, u koju svrstava Sobu za prolaznike, Album i Zaustavljeni kalendar, 2. meditativnu koju, po Lučiću, oprimjeruju djela Praznik stvari, Životinje, ljudi i Sanovnik nasmijane duše, 3. fantastičnu koju prepoznaje u zbirci novela Seansa i 4. intelektualnu čiji je karakteristični primjerak roman Hodnici svijetloga praha.

Svaku od ovih faza, za koje i sam Lučić kaže da nisu lako uočljive, povezuje ka-rakterističan oblik metonimiziranja. Izvore Lukićeve metonimičnosti Lučić vidi u antro-pomorfnom doživljavanje zbilje, s jedne, te u osobitu obliku reifikacije čovjeka, s druge strane. Pri tomu Lučić napominje da Lukićev govor o vanjskim pojavnostima predstavlja metonimijski, racionalizirani iskaz o čovjeku iznutra.

Knjiga Antuna Lučića Veze ljudi, životinja i stvari vrijedan je prinos znanosti o književ-nosti. S obzirom na činjenicu da je metonimijska problematika dosada slabo istražena, njegova teorijska elaboracija metonimije ima neospornu vrijednost. Gledano s književ-nopovijesne strane, Lučićeva knjiga skrenula je pozornost na književni opus Vitomira Lukića. Budući da Lučićevo istraživanje predstavlja prvu monografsku obradu Lukićeva opusa, onda se može reći da ova knjiga ima svoje puno opravdanje.

U svojim analizama Antun Lučić je vrlo iscrpan. Njegov pristup u znatnoj je mjeri određen njegovim komparatističkim interesima i kompetencijama, ali i istraživanjem starije hrvatske književnosti. Otud u knjizi nalazimo obilato navedenu građu iz najrazličitijih segmenata sta-rije hrvatske i komparativne povijesti književnosti. U obradi teme Lučić nerijetko poseže za onim što se u znanosti o književnosti naziva književnokritičkim pristupom. Stoga i njegovim analizama ponekad nedostaju informacije o književnopovijesnom kontekstu što autor, kako je već rečeno, obilato nadoknađuje brojnim intertekstualnim analizama.


Složenost i specifičnost Lukićeva literarnog rukopisa Lučića navodi na svojevrsni oprez pri žanrovskom određivanju pojedinih Lukićevih djela koje on radije naziva knji-gama proze negoli, primjerice, zbirkama novela. Zbog činjenice da u svome proučava-nju u drugi plan stavlja onu, ponekad, prijeko potrebnu pozitivistički komponentu koja kao predradnja svakom istraživanju donosi osnovne podatke o djelu i autoru, stječe se dojam da je Lučić ovom knjigom „ciljao“ na stručno čitateljstvo ili ono čitateljstvo koje ima određene spoznaje o tim činjenicama i podacima. Čitateljima koji u dovoljnoj mjeri ne posjeduju tu vrstu kompetencija knjiga će biti zanimljiva zbog osebujnog načina analize u kojoj Lučić, ponekad, popuštajući strogosti književnoznanstvenog metajezika, esejizira ulomke vlastita teksta iznoseći obilje dojmova što je na njega ostavilo temeljito čitanje književnog opusa Vitomira Lukića.

Na kraju, možemo reći: Antun Lučić je svojom knjigom Veze ljudi, životinja i stvari stvorio vrijedno djelo koje svjedoči o autorovim pjesničkim i književnoznanstvenim sklo-nostima i koja će, nema sumnje, naći svoje mjesto u hrvatskoj znanosti o književnosti kao njezin vrijedan prinos.


Dr. sc. Milan VEGO

Američka diplomacija i mirovni proces u Bosni i HercegoviniDerek Chollet: Tajna povijest Daytona, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.

Autor, inače stručnjak za međunarodnu sigurnost pri Centru za strateške i međuna-rodne studije, Tajnu povijest Daytona radio je u okviru studije Projekt povijesti Daytona (Dayton History Project), a po naputku državnog tajnika Warrena Christopera. Iako je izrada prve faze ove studije započela 1996. g. pod vodstvom diplomata Chrisa Hoha, Chollet je dao konačni pečat knjizi.

Vrijednost ove knjige počiva na autentičnim dokumentima i arhivskoj građi američke diplomacije, koja se, nakon bezuspješnih pokušaja Europe, konačno uključila u rješenje balkanske krize. Kako je u predgovoru napisao Bennett freeman, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za javne poslove i direktor Projekta povijesti Daytona, „autor je imao pristup svakom dokumentu kojem je Ministarstvo vanjskih poslova moglo ući u trag i pronaći ga . Uz to autor se oslanjao i na materijal koji se sastojao od gotovo šezdeset sati intervjua s više od četrdeset američkih dužnosnika uključenih u daytonski pothvat .“

U posljednjih dvanaest godina Daytonski mirovni sporazum se svakodnevno spo-minje u medijima zemalja bivše Jugoslavije. Pored goleme uloge u zaustavljanju rata, u posljednje vrijeme doživljava i brojne kritike da je postao kočnica u napretku balkan-skih zemalja prema euroatlantskim integracijama. Zbog toga, a nakon skidanja oznake tajnosti s ove studije, sigurno je da je ova knjiga dobrodošla stručnjacima i povjesni-čarima.

Iako se knjiga prvenstveno bavi ulogom američke administracije i mirovnim proce-som u Bosni i Hercegovini, otkriva nam i mnoge autentične diplomatske razgovore s liderima Hrvatske i Jugoslavije. Autor detaljno opisuje, s jedne strane, tadašnje tran-satlantske odnose i neodlučnost američke vanjske politike u godinama borbe za Bijelu kuću, odnosno s druge strane, reformske procese koji su tih godina zahvatili Europsku zajednicu i njeno pretvaranje u Europsku Uniju.

Autor se, na početku knjige, poziva na riječi Georgea Kennana iz pisma zadnjem američkom veleposlaniku u Jugoslaviji Warrenu Zimmermannu; „Mislim da će nasi-lje sve više obilježavati zbivanja u Jugoslaviji, a zapadne zemlje, posebice Sjedinjene Američke Države, u sljedećih će se nekoliko godina suočiti s jednim od svojih najvećih


vanjskopolitičkih problema .“ Ovo, kako ga Chollet naziva, „zloguko proročanstvo“ bilo je zaista najveća dvojba američke vanjske politike. Šamar je udaren i Ujedinjenim naro-dima i Europi jer su, nakon zračnih udara, „snage bosanskih Srba zarobile i držale kao taoce 350 pripadnika UNPROfOR-a, koji su bili u okviru Ujedinjenih naroda. Predsjed-nik Bill Clinton je, upravo dobivši izbore na kritici američke vanjske politike, u Bosnu i Hercegovinu poslao postrojbe, a „od 1992 . g . NATO-ve su snage imale ograničenu, ali važnu ulogu u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u bivšoj Jugoslaviji .“ Bezizla-znu situaciju u kojoj se našao UNPROfOR, najbolje ilustriraju činjenice da je „krajem 1994 .g . Clintonova administracija zauzela stajalište da će NATO-ve snage morati pomo-ći UNPROFOR-u pri izvlačenju iz Bosne i Hercegovine .“ Sjedinjene Američke Države, naravno, ništa nisu radile bez dogovora svojih saveznika u Europi, prvenstveno Velike Britanije i francuske.

Američka vanjska politika sljedećih je mjeseci (i godina), sa svojim saveznicima u Europi, pokušala iznaći najbolje rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Kritike svjetske javno-sti bile su sve izraženije pa je Madeleine Albright zapisala „Na domaćem i na svjetskom planu Bosna razara našu vanjsku politiku, kao što je to prošlog ljeta činio Haiti“ .

Razmišljanja američke diplomacije, od naoružavanja Bosne i Hercegovine, pada Srebrenice i Chirakova prijedloga o njenom vraćanju „sve ili ništa, ili će saveznici sve svoje snage uključiti u nastojanje da se vrati Srebrenica ili se moraju potpuno po-vući“, pa do frasureova prijedloga da „SAD ostanu otvorene i spremne na nagodbe s Miloševićem, premda bi neki na to mogli gledati kao na kukavički postupak“, svodi-la su se uglavnom na dokumente u kojima bi SAD trebale učiniti takav potez kojim bi ojačala njihova vanjska politika, a da se to uradi sa što manje opasnosti. „Dokument o „završnom činu“ što ga je izradilo Vijeće za nacionalnu sigurnost svodio se na pita-nje u slučaju neuspjeha diplomatske nagodbe . Ukoliko se povuče UNPROFOR, SAD bi morale inzistirati na multilateralnom ukidanju embarga na oružje“ . Uspjesi hrvat-ske vojske u akcijama Bljesak i Oluja išli su na ruku američkoj diplomaciji. Američku administraciju nije mnogo zabrinjavalo što je „Generalni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali bio protiv odluke o širokim zračnim napadima koji bi značili kršenje rezolucije Vijeća sigurnosti .“

Autor ističe ulogu Lakea i Holbrookea, koji su predvodili misiju koja je trebala do-vesti do konačnih razgovora o prekidu vatre i trajnom miru. Iako je Holbrookeova „ne-moguća“ misija, tako se činilo u početku, doživjela veliku tragediju na Igmanu u Bosni i Hercegovini, kada su mu poginula trojica najbližih suradnika, Holbrooke je nastavio s putovanjima po Balkanu i susretima i dogovorima s političkim i vjerskim liderima. Prije Daytona na inicijativu i pritisak američke administracije Hrvati i Bošnjaci su stvorili fede-raciju Bosne i Hercegovine, Washingtonskim sporazumom 1994. g., te Konfederaciju s Republikom Hrvatskom koja nikada nije zaživjela.

Razgovorima u okviru Kontaktne skupine, iznosi autor, tražilo se rješenje kroz četiri mo-dela odnosa federacije i bosanskih Srba.: 1) „proširena Federacija“, koja bi uključivala i Srbe; 2) super-autonomni srpski entitet, koji ne bi imao nikakvu ulogu u određivanju bosan-ske vanjske politike; 3) središnja vlada ustrojena poput holdinga, s labavom superstrukturom koja bi povezivala Federaciju s bosanskim Srbima, s tim da je Federacija dominantan entitet; 4) pristup iz točke 3 . donekle preinačen sukladno Nacrtu bosanskog ustava, koji je Kontak-tna skupina prihvatila u prosincu 1994 . g ., a kojim se priznaje ravnopravnost dvaju entiteta“.


Ako se ovoj knjizi, kao dopuna, dodaju knjige Hegemonija ili opstanak Noama Chom-skog te Američki izbor globalna dominacija ili globalno vodstvo Zbigniewa Brzezinskog, ili Henry Kisingera Treba li Americi vanjska politika, možemo se detaljno informirati o nedoumicama američke vanjske politike kada su u pitanju intervencije, bilo diplomat-ske bilo vojne. Jer, Chomsky tvrdi da je “svjetska javnost danas osjetljivija i opreznija kada se radi o ulozima i opasnostima određenih političkih odluka i vojnog djelovanja”, Brzezinski “ukoliko bi se Amerika odlučila povući iz svijeta ugrozila bi i vanjsku sigur-nost”, ili Kisinger da konkretno “Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti “

Cholletova knjiga Tajna povijest Daytona–Američka diplomacija i mirovni proces u Bosni Hercegovini 1995 ., koja je doživjela hrvatski prijevod 2007.g., odnosno promociju u travnju iste godine u Zagrebu, kada je o njoj govorio američki veleposlanik Robert Bradtkes jasno govori o teškoćama pregovaranja; “Tajnik Christopher me zamolio da za zdravicu donesem bocu njegovog omiljenog kalifornijskog vina vjerujući da smo zavr-šili pregovore . Međutim, sporazum je ubrzo propao . Razgraničenje između Federacije i Republike Srpske, dogovoreno između Miloševića i bosanskog premijera Silajdžića nije bilo prihvatljivo Hrvatskoj strani” . Američki veleposlanik je jasno ukazao da je “Dayton bio nesavršen mir . Prekinuto je ubijanje, ali su ostala mnoga neriješena pitanja” .

Knjiga Cholleta Dereka, čiji je hrvatski prijevod objavio Golden marketing - Tehnička knjiga iz Zagreba, sastavljena je od predgovora i devet poglavlja. U prvom poglavlju naslovljenom Ljetna kriza: lipanj-srpanj 1995 . g . autor se bavi sudbinom UNPROfOR-a koji nije u potpunosti ostvario svoj zadatak, zatim kako ostvariti novu strategiju, velikom tragedijom koja je zadesila Srebrenicu te Londonskom konferencijom. Upravo neučin-kovitost UNPROfOR-a, pokolj u Srebrenici otklonili su i posljednju prepreku i nedoumi-cu da se Amerika treba više angažirati u sukob na Balkanu.

Poglavlje Iskoristiti prigodu: Strategija završnog čina, odnosno treće poglavlje “Tra-gedija kao prekretnica: prvo posredovanje, planina Igman i operacija Hotimična sila” govore o ofenzivi hrvatske vojske u akcijama Oluja i Bljesak, koje su išle na ruku američ-kom angažiranju, odnosno diplomaciji Holbrookea, zatim odnosima Hrvata i Bošnjaka, diplomatskim igrama i “kockarskim” pregovaranja s Tuđmanom i Miloševićem, te kako su nazvali “polaganjem temelja miru”. Chollet ističe da su “U odnosu na Miloševića, sankcije vjerojatno bile glavna američka pregovaračka poluga .” No sankcijama su se “protivili Europljani, u prvom redu Rusi . Što se tiče “razgovora s Bosancima”, oni su tekli relativno dobro jer “činilo se da su konačno Izetbegović i Šaćirbej uvjereni da je došlo “vrijeme za sporazum” . “Prvi val zrakoplova NATO-a poletio je 29 . kolovoza iz zračne baze Aviano u Italiji u osam sati uvečer po njujorškom vremenu (30 . kolovoza u dva sata ujutro po srednjoeuropskom) i gađao radarska postrojenja, topništvo i ciljeve kategorije C3 . Uz SAD, u tim prvim zračnim udarima sudjelovali su Italija, Francuska, Nizozemska, Španjolska, Turska i Velika Britanija . Pojačavajući zračnu kampanju, francusko topništvo iz sastava RRF-a započelo je devedesetominutnu paljbu s vrha Igmana, gađajući bunke-re i skladišta s streljivom i oružjem”.

U poglavlju “Put u Ženevu: patrijarhovo pismo i zračne operacije NATO snaga” autor se bavi utjecajem poglavara Srpske pravoslavne crkve Pavla i njegovim utjecajem na političare. “Vjerojatno je nekoliko čimbenika natjeralo Miloševića da pristupi pregovori-ma; gubitak kontrole nad bosanskim Srbima, masakr na sarajevskoj tržnici . “Prisjećajući se tog događaja Rudoplph Perina tvrdi kako je za patrijarhovo pismo najvjerojatnije čuo


od Miloševića 29 . kolovoza tijekom sastanka srbijanskog vođe i američkog senatora Roberta Kerryja . Milošević je rekao senatoru Perryju i Perini kako Karadžić ne može govoriti u ime bosanskih Srba, zato što politički neće preživjeti dolazak mira u Bosnu . Ali, srbijanski je vođa dodao da “ima nekih ideja” o unapređenju mirovnog procesa . Perina je poslije primijetio da je Milošević mislio na patrijarhovo pismo koje tog dana i potpisano .”

U poglavlju Sila i diplomacija: prestaju NATO-vi zračni udari, zahuktava se ofenziva u zapadnoj Bosni autor govori o ruskoj diplomaciji, pregovorima i uvjeravanjima Hol-brookova tima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, te organiziranju konačnih dogovora u Washingtonu. Ukazuje i na činjenicu kada je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Ghali jasno “stavio do znanja kako bi se rado riješio bivše Jugoslavije i složio se da se svi aspekti provedbe organiziraju izvan Ujedinjenih naroda” . formalno “Ghali je to učinio 18 . rujna u pismu talijanskom veleposlaniku Francescu Paolu Fulciju, koji je taj mjesec predsjedao Vijećem sigurnosti, preporučujući da Kontaktna skupina preuzme vodstvo u stvaranju mehanizama što će nadgledati političku stranu provedbe mirovnog spora-zuma . Dva dana poslije Boutros-Ghali je o pojedinostima tog aranžmana razgovarao s veleposlanicom Albright .”

Poglavlje Sporazum u New Yorku, pregovori o prekidu vatre i približavanje nagodbi govori o pregovaranju o mjestu održavanja mirovne konferencije te pregovorima o konačnom prekidu vatre. Autor s tim u svezi navodi: “U međuvremenu, počelo se raz-mišljati o mogućim mjestima održavanja pregovora . Primjerice, Dan Spiegel iz američke misije pri UN u Ženevi , uputio je 3 . listopada pismo Tomu Donilonu u kojem kaže da bi on, ako se Ženeva odabere za mjesto održavanja, za takvu odluku morao brzo doznati, kako bi mogao osigurati nekoliko velikih vila u tom švicarskom gradu i oko njega, kao što se to činilo za sastanak Reagan-Gorbačov .”

Autor u sedmom poglavlju Pripreme za početak “pregovora izbliza iznosi informaci-je o odnosima NATO-a i IfOR-a, Rusije i IfOR-a, Holbrookovoj petoj turneji po Balkanu, uvjeravanjima Tuđmana i Izetbegovića od strane američkog predsjednika Clintona i ko-načno naporima u odabiru Daytona. Autor ističe: “Kao dodatni dokaz autonomije Dayto-na, State Department omogućio je postavljanje posebne komunikacijske opreme i veza za primanje i slanje povjerljivih dokumenata u Washington i američka veleposlanstva po svijetu . Otvorena je i posebna privremena linija za slanje takvih diplomatskih brzojava pod nazivom U:S: Office Proximity Talks”.

Otvaranje pregovora i prosijecanje gustiša: Dayton, 1 .-10 . studenoga je poglavlje osam, koje govori o mukotrpnim diplomatskim koracima sa svih strana, nepovjerenju, korištenju “mrkve i batine”, dok se nije konačno došlo do dogovora. Autor piše: “Chri-stopherov posjet Daytonu tog dana bio je uspješan po tome što su završeni posljed-nji detalji sporazuma o Federaciji i zato što je Tuđmana i Miloševića doveo na prag objavljivanja nagodbe o istočnoj Slavoniji . Pa ipak, sukobljene strane još nisu pokazivale spremnost da počnu donositi odluke o ključnim pitanjima .”

Dakle, prvih deset dana mukotrpnih razgovora u Daytonu još uvijek nije donijelo konačno rješenje koje bi osiguralo potpisivanje mirovnog sporazuma. Ipak, to se dogo-dilo u pregovorima od 10. do 21. studenoga, o kojem autor govori u devetom poglavlju Završni čin: Dayton, 11 .-21 . studenoga. “Međutim, i ovoga puta došli su do izražaja od-nosi velikih sila, prije svega Rusije čiji predstavnik Igor Ivanov nije htio potpisati Aneks!


koji je spominjao NATO . Kako je time posve jasno ponovno otvorio pitanje koje je već bilo razriješeno na višim razinama Amerikanci su pristali dopustiti mu da ispod parafa stavi napomenu “osim Aneksa1” . U Parizu 14 . prosinca ruski premijer Viktor Černomidin formalno je potpisao sporazum bez te napomene” .

Nakon toga je započela provedbena faza mirovnog procesa.. “Ipak, bosanski Srbi su odjurili kući iz Daytona, dok im je na umu bilo sve samo ne mir” . I druge dvije strane su svaka na sebi svojstven način tumačile Daytonski mirovni sporazum kako im je naj-bolje odgovarao, pa čak to rade i danas.

Knjiga Tajna povijest Daytona pomno je pregledana i proučena od Warrena Chri-stophera, Richarda Holbrookea, Chris Hilla, Chris Hoha, Rosemari-Pauli Gikas, Phil Goldberga, Williama Burnsa, John Kornbluma, Miriam Sapiro, te svih američkih genera-la koji su zapovijedali u Bosni i Hercegovini. Knjiga je napisana na 406 strana s obiljem bilježaka koje predstavljaju pravu vrijednost jer se radi o autentičnim dokumentima Mi-nistarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Na kraju autor iznosi zahvale, bilješke o izvorima i kazalo imena. Predgovor hrvatskom izdanju napisao je diplomat Hido Biščević. Na temelju svega unaprijed iznesenog preporučujem je za čitanje.


fabijan LOVRIĆ

žirafa u plamenuAlikadić, Bisera: Žirafa u plamenu (Biblioteka Naša zemlja, knji-ga 9): ur. Enver Kazaz: 134 mm x 200 mm, meki uvez u ovitku, 130 str. : Naklada Zoro; Sarajevo - Zagreb, 2008.

Na kraju pročitanog zatekoše me dva leksička fonema, stavih ih kao naslov ovom pjevu koji me umnogome sjeća na slojevitost u pjesmama Vesne Parun, ali ne ponese Paruni-čin lament nad usudom života, nego život postavi nasuprot, ustoliči ga i približi svekolikoj umreženosti gorkih i slatkih trenutaka, životu kakav jest i životu kakav bi trebao, mogao biti kada bi ga ljudi razumjeli i dopustili mu da pokaže vrijednosti. Pokazati vrijednosti slojevit je naum koji u samom naslovu i u samim prvim redovima mora ponijeti odgovornost znatiželje čitatelja kako bi pratio do kraj započetu temu, da je vodi kroz idejno-estetske umotanosti iz kojih izlaze izdanci koji trebaju, moraju oduševiti i potvrditi pjesnički naum prenošenja poruke. Iskustvo unosi elemente zrelosti i prepoznavanja bitnog, a stil i forma obilježavaju najbliži način pisane komunikacije između autora i čitatelja, a ako čitatelj bude zadovoljan, onda je recepcija potpunija, bogatija i sam autor prepoznatljiviji u preporuci pjesničkoga umijeća kojim se bavi. Upravo to se dešava i samoj pjesnikinji prigodom posjeta izložbi slika Safeta Zeca: „Treperi neko prošlo sunce / I brodice okrenute natrag brode, / U zalivima njihovih očiju žeravice, / I dvije-tri suze bisernice.“(7. str.).

Suza toliko ima da bi trebalo uvesti redovitu proizvodnju i skupljati ih u male glinene bočice, kao lijek, kao uspomenu i vrijednost na trenutke koji ih proizvedoše, učiniše vidljivima. Uz suze, dogodiše se nevjerojatne stvari, uzburkane emocije ih proliše zbog čini čovjeka, zbog licemjerstva i divlje osjećajnosti, veličati nevinost u trenutku smrti... Sam činiti smrt a veličati ljubav: „Držati tvoju glavu / Između dlanova. / Čitati ti lice kao knjigu / Kao posljednju bajku.“ (9. str.).

Bol i zločin koji je učinjen u Bosni nemoguće je odagnati, izbrisati, čak se i pjesme pojavljuju kao progonitelji: „Kao lovci na zečeve. / Kao lovci na zvjerove. / Kao lovci na skalpove. / Kao lovci-krivolovci. / Krijem se. / Tonem do grla /“... (10. str.).

U stanju košmarnog nespokoja pjesnikinja traži ljubav, ali koristi i psovku zbog ne-moći da nešto promijeni, a sama se više ne može mijenjati ako je proživjela sve moguće i nemoguće promjene: „Sve bih da zagrlim / željna zagrljaja. / EEEE / Zajebali su mi sve. / Bazam što dalje / Od nahajcane gomile / I grlim zovu / I grlim bazgu / I sviralu bih da napravim / Da sviram, sviram... / Riječ da ne progovorim.“(11. str.).

Poput bisera u iznenadnosti otkrića otkriva se pjesma U STRAŠNOM SNU KAZIVAH: „Ne mogu više / Ni da ispjevam / Ono čega nemam. / More, maslinjak, / Mjesečinu


između grudi / I lovca te mjesečine.“(13. str. ). Ovdje bih završio pjesmu po svom osje-ćaju, pjesnikinja nije, ali se nadam kako će razumjeti, kako će razumjeti čitatelji, zašto ostavih biser nebrušeni.

Neke anatomske pjesme donose materijalne dijelove organizma, putenosti, ili iste usustavlja kroz misaone cjeline očekivanja da se desi ono što očekujemo, da se raspe ili poveže; bilo u životu ili smrti. U nekima postoji tijesna veza između doživljaja mora i ljeta, između ugode i misli koje i u arkadijske trenutke unesu nespokoj, i kada se čovjek mora zapitati za takve razloge, jer; želio bi drukčije, a nije moguće. Vrijeme mijenja kalendare u kojima ljudi bilježe prolaznost: „Noć opsjeda dan, / Stišće ga, davi... / Nje-gova svjetlost se gruša. / Hiljade neona ruši se / Na tamu ispod neba.“ (21. str.). Ovdje, semiotički put vodi na negativnosti ljudskog djelovanja (tamu ispod neba). Sjećanje do-nosi filozofsku komparaciju u Hajjamovim stihovima, s nešto više satire i jednostavnosti: „Na nebesim ima zvijezda i bik se naziva, / a kažu na drugom biku da Zemlja počiva. / Trgni oči pa pogledaj, kol’ko magaradi / između ta dva bika živi i uživa? (Iz „Rubaija“). Dakle, nepravde i gluposti je oduvijek bilo i nikada neće nestati. Zato je i ovo upozore-nje pjesnikinje Alikadić opravdano.

Dosjetka narodnog bogatstva, koje je neiscrpno i koje pjesnici počesto koriste, naš-la je svoje mjesto i u temelju ideje da se ostvari pjesma: „Ide miš po polici / Nosi tikvu na guzici.“ (24. str.). Na raznim i nevjerojatnim mjestima čovjek je u ratnim strahovima pronalazio rješenja, kreativnost je cvjetala baš kao tikvice na balkonima; ne zato što im je tamo mjesto sadnje, nego iz nevolje onoga tko ih ostavi. Tek ako kuća ostane cijela i ako ukućani prežive, mogla bi se desiti i juhica od tikve. Kakav apsurd, kakav trenutak tuge... Iz tuge izvire gađenje, a onda samilost i prihvaćanje samoće, jer sve se zna i vidi, a ništa učiniti kako bi se promijenilo. Rat je postao svjetski biznis: jao nama! Moćnici se ne obaziru, oni govore, beskrajno govore nesuvisle riječi, a patnja ostaje ranjenima: „Nogu moju kada su liječili, / Rekli su mi: - Biće bolja / Nego prije, / Biće kao novi Stari most. / A noga hramlje, boli... / Boli kost.“ (29. str.).

Pjesme su stanje pjesnikovo, zrcalni odraz metafizičke morfoze misli, energije koja opsjeda, kruži kroz svijest i smjenjuje slike kojih se nikako ne možemo riješiti (pjesnici su robovi ovakvog stanja), ali ih možemo zabilježiti kako bi iz subjektivnog prerasle prag i postale svojina općeg, možemo se sjetiti prijatelja: „Da podnosim duhan / Pušila bih noć i dan / Dok ne odem u vječni san. / Po dimu cigarete otišla bih u nebo / Do Ilije Ladina. / Pobrala bih zvijezde / I spustila ih na grobove prijatelja.“ (34. str.).

Usporedba povratka na mjesto, koje nije zločin, ali kao da jest ako nismo rođenjem postali dostojanstveni u slobodi koju ne određujemo sami, nego smo slobodni samo onoliko koliko nam dopuste i koliko samo osjećamo dah slobode, počinje povratkom u djetinjstvo, tamo gdje se vraćamo mislima ili gdje nas misli vrate, a tamo, nema više dragih ljudi, riječi, nema tamo toplih igara u pijesku, potočića koje su hitre nožice pre-skakale, niti ptica nema: stvarno, kao da je djetinjstvo mjesto zločina, s kojega su nesta-li tragovi. Duboko ponirući u smisao teme, u bitak koji određuje, koji ponavlja određene događaje, pa i doživljaje, jer energija struji, prenosi se od prijemnika do prijemnika, od svijesti do svijesti kako bi bila prihvaćena kroz složenosti reakcija i upriličila drukčije iskustvo izazvano istim događajem. Takva je i pjesma GROB KOJI SE PONAVLJA (Ja-kovu Jurišiću, pjesniku, ubijenom 27. X. 1993.). (42. str.). Ubojstvo Jurišića osnova je kako bi se upozorilo na zločin, ali i zločine koji se ponavljaju, koji su ponovljeni.


Odlasci, počesto nasilni, odnose drage osobe, a čovjek, kako prolazi vrijeme, ostaje usamljeniji, ostaje onaj koji treba blizinu članova obitelji, pun nostalgije, molitve i čeka-nja: „Mlađahni Mjeseče, / Nad Sarajevom / I u isto vrijeme / Nad Australijom, / Daj da djeca dođu. / Da nahrupe Ariel, Daniel i Aska. / Mladi Mjeseče, / Sa tankom bradicom / Svjetlosti, / Što noćas vežeš daljine, / Ispuni želje, / Nek radost susreta sine.“ (48. str.). Ključna riječ ove slojevite, nostalgične, tople priče o tuzi daljine, jest: „nahrupe“, ubrza-no i veselo utrče i ispune prostor žagorom koja dječja veselost može učiniti bez premca i u neobaveznosti. Njih je troje, ali bi prostor bio ispunjen do neba, pa i više. Rasula bi se radost svemirom, uznemirila zvijezde, pomaknula granice suncu, razgalila prostranstva duše koja čekaše susret, a on se dogodi u životnim vatrama proljeća. Sve je podređeno toj osnovi, toj jednoj i jedinoj riječi u koju se ulila slojevitost osjećanja, nadanja, mogu-ćih i nemogućih očekivanja kako bi se ispunila želja Velikog susreta.

Pisati, otkidati sebe kako bi ljepše bilo drugima, čekati i ne dočekati, moći a ne stići, imati želju a nemati mjeru, ili uvući se u tišinu školjke kako bi drugi otkrili biser? Zna li netko koliko boli školjku dok oblikuje zrno pijeska? Baš tako boli pjesnika dok oblikuje stih, oblikuje riječ u kojoj će drugi prepoznati radost. Može li se sve stići u jednom živo-tu? Mudrost pjesnikinje kaže: „A ja, pišem sporo / I ne žurim u knjige. / Strelicama sam izbodena / Kao sveti Sebastijan. / Izvlačim ih polagano iz rana / I strelicama pišem. / Ranjeni stih iz ranjenog tijela.“ (54. str.).

Dualistički prijepori nisu nepoznati, ali je to ovdje ispjevano pod humanim ogrtačem: „U svakom slučaju pjesnikinje su kontinenti.“ (55. str.). I kada se sve razumije, kada se jasno mogu odvagnuti vrijednosti, što onda: „Stihovi Sapfo / Ostali su / Kao krhotine amfore. / Ne da se pija vino / Nego da se zamišlja / Kako se vino pilo.“ (60. str.).

Aktualna globalistička pitanja ne prolaze pored pjesnika kao nepoznata i izumrla pisma, nego su živa tkiva na koja treba upozoriti, dati svoj sud, izraziti svoj stav, po-dastrijeti svoje mišljenje. Intelektualci na tome bruse filozofiju. Što se sve ne ispreda oko produljenja vrste, ali čovjekove? Ograničava se, sotonizira, dovodi pod materijalni okvir, izjednačuju se spolovi po radu u društvenim poduzećima, i tako, u beskraj. Je li žena manje vrijedna ako uredno održava kuću, podiže djecu u toplini majčinskog zagr-ljaja i čeka svog lovca koji će doći s bogatom lovinom za svoju obitelj?... Je li vrjednija ona koja isto radno vrijeme odradi sa svojim lovcem u društvenom poduzeću, a onda umorni, sretnu se u stanu u kojem i ne znaju poredak, u kojem djeca znaju više od njih, naruče nešto za jelo i, ubrzano se rastanu kako bi prikupili nova materijalna dobra? Jesu li pomaknute vrijednosti u negativan smjer? Pjesnikinja daje samo jedan od mo-gućih odgovora kroz ciklus pjesama „Guma glavu čuva Ili Zapisi o ljubavi“. Otklon je u slikanju ponašanja životinja koje ostadoše bezbrižne i dosljedne prirodnim ciklusima i potrebama seksa prema slijedu ustaljenom između partnera koji se privlače i koji znaju što čine. Čovjek niti u seksu ne vlada situacijom. Izgubljen je između nagona i frustra-cije opreza. Taj moralnik planeta Zemlja odavno je izgubio moral. Pjesnikinja se ne da zbuniti: „Kada bi ugledala nekog / Ko bi ličio na najdražeg dragoga moga, / Stoljetnom čežnjom bih zadrhtala / Da živim tristo godina / Lovila bih ljetnu mjesečinu / I mirisnu, onu, uzdah tišinu.“ (65. str.); ili: „Kako preživjeti noć / Prelilu mjesečinom / I sjećanjem na poljupce / Satira mladog?“ (75. str.); ili: „Čuvaj se sunca, čuvaj se hrane. / Čuvaj se seksa sa strane. / Čuvaj se ama baš svega, / Ostade željan i nje i njega.“ (83. str.). Ove posljednje stihove, da nisu potpisani, nesumnjivo bih pripisao stihovima Vesne Parun,


ali, i zapitao se, treba li jednakost spolova pod svaku cijenu? Izbor pjesnikinje je oso-ban i nemamo ništa protiv slobode mišljenja i izraza, naprotiv. Narod je u dosjetkama slične tematike neprikosnoven vladar. Stvarati na iskustvu odlika je pojedinca, ali, djelo zaživljeno kroz prijenos generacija gubi autohtonost i poprima obilježja većine, obilježja naroda iz čijeg idioma se bilježi. Takva sudbina očekuje i posljednji primjer iz navede-noga niza. Svojina svih.

Dosjetku i tabu (ako ga ima), uveli su mladi kroz glazbu i masovna okupljanja, a onda su to prihvatila djeca gotovo od vrtićkog uzrasta, jer već sa sedam godina upotre-bljavaju riječ „pičkica“ kao karakternu osobinu neovisno o spolu i uzrastu, jednostavno; navijački, kao i niz rječničkog korpusa sličnih poruka. I u ovoj zbirci ima takvih poka-zatelja, ima pjesama koje dosjetkom provlače slobodu seksualnosti, sastavnog dijela ljubavi što su neki odavno odvojili i prognali iz tog odnosa: „Sve bih dala da se ponovi / Čar broja 69. / Kao buha vinula bih se u krevet / I vrištala 69, 69... / Nikad mlađa, nikad slađa. / Stara lađa, kriva leđa.“ (98. str.).

Za funkciju psovke u pjesništvu sama autorica piše: „Ovo moje kratko kazivanje ne mogu a da ne završim riječima kamo sreće da se naš narod, narod Balkana stalno prisjećao glumca Ljube Tadića, koji na kraju filma „Marš na Drinu“, smrtno ranjen, izgo-vara: „Drino, jebem te“! Mislim da je to prva psovka puštena na jugoslovenskom filmu. Dovodim je u vezu s mogućom funkcijom psovke u današnjoj književnosti.“( 126. str. / Cjelovit tekst: Ruže i psovke, pročitan je na Sarajevskim danima poezije 2007., u okviru programa Moja poetika).

Ipak, osobno nisam za psovku kao tim metafore, ali sam priznao i priznajem kako se koristi neovisno od uzrasta i mjesta. U svim društvenim slojevima. Ima u njoj nekog vraga koji nagoni na slobodu izraza, a i sam svijet je postao metafora života.

Ono što želim naglasiti, a što je uočila i sama autorica, slojevita je elegija sarajevskoj Biblioteci u kojoj je radila i pjesnikinja Bisera Alikadić, a koja je zapaljena 1992.: „žirafa sam u plamenu. / Gori iz mojih leđa. / Sedam fioka iznad koljena / U nozi do prepona. / Velika ladica u visini srca, / U visini hvatanja daha, / U visini primanja zraka. /..../ Sve gori... / I ja nosim požar na svojim / Leđima. / Ja gorim u Sarajevu i svijetu. / Uzalud. ( žirafa u plamenu, otisnuto i na zadnjoj korici ).

Bisera Alikadić nije željela samo biti provokativna, njezin pjesnički, pomalo atipičan pjev, ispunjava sve norme i zadaće suvremenoga pjesništva, ali i svih potreba globalne slike urbanog društva u kojem je proživjela životni vijek, u kojem ga još živi i stvara na zadovoljstvo svojih poklonika. Rasterećena tabua, unijela je novi pjesnički jezik u knji-ževno tkivo Bosne i Hercegovine, ali i mnogo šire. Moj skromni napor je točkica u krugu širenja pjesničkog senzibiliteta ove autorice, što će, siguran sam, prihvatiti i mnoge druge recepcije novim svjetlima.

Knin, 5. travnja 2009.Nedjelja, 13: 40 sati.


Ajla TERZIĆ

Andrićeva Gospođica – netipičan ženski lik ili nešto kao moderna vještica

Danilo Kiš u svome eseju o Andrićevoj Gospođici kaže da ovaj roman „stoji postrani od svih Andrićevih dela“1. I, zaista, na ovu se Andrićevu junakinju oduvijek gledalo po-malo s patroniziranjem i smatralo je se inferiornom Andrićevim fratrima, konzulima, ve-zirima. No, iako ovaj roman, koji je nastao u Beogradu između prosinca 1943. i istopada 1944., možda i ne spada među najcitiranija Andrićeva djela, snaga Gospođice kao književnog ostvarenja ne jenjava ni nakon više od pola stoljeća, i nimalo ne zaostaje za drugim Andrićevim ostvarenjima.

Nije isključeno da je razlog zbog kojeg o samoj Rajki Radaković i nije ispisano tako mnogo stranica taj što, kao osoba i kao žena, Gospođica nije previše ni simpatična ni šarmantna, niti je svojim postupcima u stanju izazvati simpatije čitatelja. Naročito ako znamo da je sav život ove (anti)junakinje podređen isključivo novcu, njegovu stjecanju i općenito lihvarstvu.

Tvrdičluk je općenito jedan od najprepoznatljivijih književnih motiva i njime su se bavili neki od najpoznatijih autora svjetske književnosti, čega je, uostalom, bio svjestan i sam Andrić kad je pisao spomenuti roman. O ovome svjedoči i sljedeći pasus iz knjige S Ivom Andrićem autora Ljubomira Jandrića, gdje on navodi:

„Spuštajući se strmim sokakom prema Baščaršiji, Andrić mi govori o romanu Gos-pođica.

- Mene je u ovom slučaju zanimao porok koji se zove škrtost. Ni u literaturi ni u životu taj mi problem nije bio nepoznat. Čitao sam Držića, Molijera, Steriju i tolike druge pisce koji su obrađivali tu temu. I ne znam tačno kada se to dogodilo, ali jednog dana u meni se nešto usprotivilo, pa sam sebi postavio pitanje: zar su samo muškarci tvrdice? Koliko ja znam, taj porok ne bira ovog ili onog. I negde baš tada odlučio sam da u književnost unesem i lik žene kojom upravlja novac. Temu sam dugo istraživao, proveravao, mada čovek svugde lako može naići na škrte ljude.“2

1 Danilo Kiš, Život, literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1991., p.72.2 Ljubomir Jandrić, S Ivom Andrićem, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982. p.137


Upravo, kao što je rekao Andrić, svugdje se može naići na škrte ljude. To je možda razlog zašto u svjetskoj književnosti postoji niz izvanredno prikazanih likova škrtaca, kao što su Plautov Euklion, zatim glasoviti Molièreov Harpagon iz komedije Tvrdica, Balzacov felix Grandet, Ebenezer Scrooge Charlesa Dickensa iz Božične priče i, ko-načno, Shakespearov Shylock iz drame Mletački trgovac, čije je ime postalo sinonim za škrtost. Sva ova djela, koliko na specifičan način oslikavaju škrtost, toliko i – nerijetko kritički – analiziraju povijesne okolnosti u kojima se radnja dešava.

Međutim, ono po čemu se Andrićev roman Gospođica izdvaja jest, kao što je i sam autor naveo, to što je tvrdičluk predstavljen u liku jedne žene.

Roman Gospođica je pisan na načelu bildungsromana, od Rajkinog života u Saraje-vu koji se odvija s prijelaza devetnaestog na dvadeseto stoljeće, do njenog preseljenja u Beograd krajem 1919. godine. Povijesne prilike su u to doba savršene za stjecanje novca, naime, ratno profiterstvo je u procvatu jer, kako kaže autor, „ko god je imao po-trebe za novcem, grabežljivu ćud i zdrave noge i jake laktove, upadao je uzimao svoj deo zarade na vagonu robe koja se u tom trenutku traži, i povlačio se sa dobitkom da čeka novu priliku.“3 Uostalom, upravo se na ovaj aspekt romana najviše osvrnuo i Dani-lo Kiš u već spomenutom eseju, potencirajući da se od svih Andrićevih romana, „buka istorije“ u Gospođici najmanje čuje.

Roman započinje svojevrsnim prologom, gdje autor navodi vijest iz novina da je u ulici Stiška 16a (moglo bi se reći i da odabirom imena ulice na samom početku Andrić ukazuje na glavni motiv romana, škrtost, jer se za nekoga tko nerado daje novac ko-lokvijalno kaže da se „stisnuo“), pronađena stanarka te kuće, usamljenica koja je na glasu bila kao „tvrdica i osobenjak.“4

Preokret u inače “praznom i bezbojnom“ djetinjstvu glavne junakinje u Sarajevu predstavlja bankrot njenoga obožavanog oca Obrena Radakovića, uglednoga sarajev-skog trgovca. Riječi koje joj upućuje na samrti će ujedno biti temelj njenoga budućeg djelovanja: tata joj savjetuje da „mora biti nemilosrdna prema sebi i prema drugima“, jer, upozorava je, „svak računa kad nam prilazi“ i savjetuje da je „ni najmanje ne smeta kad je nazivaju tvrdicom, bezdušnim i samoživim stvorenjem.“ Na kraju mu se 15-godiš-nja kćerka Rajka zavjetuje da će štedeti, i to „štedeti tvrdo i nemilosrdno.“5

Nakon smrti svoga voljenog tate Rajka se polako počinje upoznavati s financijskim knjigama, svakodnevno navraćajući u magazu gdje su se obavljali trgovački poslovi. Već tada joj uzalud govore „da to nije posao za žensko stvorenje ni za njene godine“6 no Rajka, koja je i tada odskakala svojim i fizičkim izgledom i ponašanjem od vršnjaki-nja „kao završen i gotov tip žene,“7 ne odustaje u svojoj namjeri.

Idući protiv svih i razvijajući vlastitu samostalnost, posebno kada ostaje bez pokro-viteljske figure oca, samo s „dobrom, ali mekom“8 majkom, Rajka je još uvijek u stanju pobrati simpatije čitateljske publike. Ona – istina, na sebi svojstven način – postupa kao žena koja razbija stereotipe svog vremena, odlučujući nakon očeve smrti ne sjediti skr-

3 Ivo Andrić, Gospođica, Svjetlost, Sarajevo, 1981., p. 113.4 Ibid. p. 9.5 Ibid., p.20-26.6 Ibid., p.37.7 Ibid., p.27.8 Ibid., p. 23.


štenih ruku i drugima prepustiti brigu o svojoj sudbini. No, problem s njenom ličnošću je prvenstveno stvar morala pa tek onda spola.

Jer, postupno preuzimajući na sebe ne samo trgovački posao već i stvari vezane za kuću, Rajka štedi u tolikoj mjeri da je i sluškinja naziva „čudovištem od deteta,“9 jer upravo je vođenje kuće sfera u kojoj se tvrdičluk najdrastičnije iskazuje. Tako, na pri-mjer, poznati Moliereov škrtac Harpagon svojim slugama naređuje da paze da prilikom čišćenja namještaj ne trljaju previše „da se ne izliže.“10 Dok Gospođica počinje zaključa-vati ostavu kad vidi koliko se kave i šećera troši kada rođake dolaze njenoj majci u po-sjet, tako i Harpagon posluzi govori da pričekaju dok im gosti više puta ne zatraže vina dok im ne sipaju opet, i da ne zaborave da im uvijek donesu vode jer „čisto vino udara u glavu“. Za njima nimalo ne zaostaje ni Balzacov felix Grandet, čovjek koji je škrt i na riječima i koji odgovara uglavnom s “Ne znam. Ne mogu. Neću. Vidjet ćemo“11, ali što mu je u načelu dovoljno za trgovanje. I Gospođica tako ne podnosi kada njenoj majci žene dolaze u posjet, mrzeći „to što je zvala ‘praznim razgovorima’“12 ili, kolokvijalno rečeno, sve što nije vezano za novac za nju je šuplja priča.

U kući felixa Grandeta svjetlo se pali tek kada se ukućani počnu međusobno su-darati, a loži se tek kad mu obitelj počne cvokotati od zime (sjetimo se samog po-četka romana gdje Andrić kaže kako Gospođicu koju „greje ona lopatica uglja koju nije potrošila“13). I u Grandetovoj kuhinji se ništa ne baca, a u slobodno vrijeme otac Grandet siječe kockice šećera na manje dijelove! (Također, džimrije tj. tvrdice su sklone, kako škrtare na kući i na hrani, štedjeti i na svojoj odjeći, koja bi se u većini slučajeva mogla nazvati puritanski jednoličnom.)

Doživljavajući je kao izrod, njena se obitelj ne prestaje pitati na koga li se to Rajka dala, da bi se konačno sjetili gazda-Ristana, Rajkinog djeda s majčine strane, koji je imao običaj, kad kupuje jaja, sa sobom nositi posebnu gvozdenu alku, koja je zapravo bila njegova mjera za veličinu najmanjeg jajeta, pa tako jaje koje je moglo proći kroz tu alku gazda-Ristan nije kupovao.

Kao što je primijetio Danilo Kiš, „marginalizovana i nepotrebna, bez neposredne koristi u vreme rata, žena se lakše može pritajiti i negovati svoju strast.“14 Upravo tako samoživa Gospođica ne dopušta da dešavanja oko nje i povijesna previranja previše utječu na nju i ona gleda samo svoj interes. Ipak, to što je žena, njoj mnogo puta koristi jer, kako kaže Andrić, ona je u dvostrukoj prednosti u stjecanju svog kapitala, prvo kao osoba koja je „pod vlašću jedne velike strasti“15 a drugo kao žena.

Treba istaći da je škrtost u ovim krajevima – koji su se oduvijek ponosili svojim go-stoprimstvom i velikodušnošću, oduvijek bilo dočekivana s prezirom a osoba koja je titiz, odnosno, škrtica – stigmatizirana. Na tom tragu, Vladimir Dvorniković u svojoj knjizi Karakterologija Jugoslavena navodi da za dvije osnovne etičke kategorije, dobro i zlo, u našem jeziku postoji „mnogo izražajnih gradacija“, pri čemu istaknuto mjesto zauzima i

9 Ibid., p.40.10 Jean-Baptiste Poquelin Molière, Tvrdica, Svjetlost, Sarajevo, 2004., p. 4711 Honore de Balzac, Eugénie Grandet, Logos, Split, 1984. p.36.12 Andrić, p. 98.13 Ibid. p.18.14 Danilo Kiš, Život, Literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1990, p. 71.15 Andrić, p. 54.


sljedeća: „Darežljiv, ‘čovek široke ruke’ – sebičan, škrt, tvrd,“16 s tim da su ovdašnji ljudi posebno osjetljivi na „gomilanje zarade u rukama pojedinca.“17

Gospođicu postupno počinje biti glas „nakaznog čudovišta-deteta“, „gospođice-zelenaša“ i „stvorenja bez duše i ponosa koje je izuzetak među ženskim svetom, nešto kao moderna veštica“ (istakla A.T.)

Vrijedi se nakratko osvrnuti na ovu metaforu. Znamo da u prošlosti ženama nije bilo naročito teško zaslužiti da ih nazovu vješticama. Kulturološki gledano, vještice su smatrane za „demonski ružne i opake likove“18 čija je sva aktivnost bila usmjerena na-nošenju štete ljudima, tj. muškom rodu.

Zahvaljujući propagandi europske inkvizicije, smatralo se da je moć srednjevjekovnih vještica, inače „simbola negativne strane ženskog bića, njegovog mračnog aspekta,“19 počivala prvenstveno u njihovoj seksualnosti pa se govorilo da opće s đavlom, demo-nima i sl. Bilo koji drugi vid manipulacije nad muškarcima, kao što je društveni ili ma-terijalni, praktički je bio nezamisliv, jer sve do sufražetskih pokreta, žene nisu imale ni pravo glasa, s tim da su materijalnim sredstvima do tada raspolagale jedino plemkinje i bogate nasljednice. No, kao što znamo, ostvarivanjem svojih političkih prava početkom dvadesetog stoljeća žene sve više postaju materijalno nezavisne (barem u razvijenijem dijelu svijeta), stoga nije čudo da se financijsko poslovanje glavne junakinje u Bosni između dva svjetska rata počinje smatrati nekom vrstom vještičjeg posla. Jer, kako kaže Andrić, „otkad se Sarajevo zakopalo, niko ne pamti da je žensko stvorenje bilo poslo-van čovek koji radi novcem i hartijama od vrednosti, i to ovakav titiz i kamatnik. Nikad se to nije videlo ni u jednoj veri.“ Dapače, kako Gospođici nije cilj materijalna nezavisnost već kamatarenje i „stidno zelenaštvo,“ jedne lokalne novine je s pravom nazivaju. „Šaj-lokom u suknji.“20 Pritom, kao da nije dovoljno ni što je usidjelica, tj. gospođica; već ova pozicija sa sobom nosi određenu stigmu, posebno imajući u vidu klišej da (neudane) žene sjede kod kuće i heklaju, naričući nad vlastitom sudbinom.

U tom je kontekstu veoma znakovit odnos Gospođice i njene majke. Kada, nakon očeve smrti, kuća ostane na njoj, prema majci postane naročito osor-

na i u ophođenju joj se počinje obraćati s visine. U sceni gdje Gospođica organizira loženje u kući, poslugu i hranu, ona kaže majci: „Ti se odmaraj i gledaj ručni rad.“21 Na ovaj je način podvučena linija između žilave i aktivne Rajke, koja je sada muško u kući, breadwinner, i njene majke kao tipičnog ženska koje treba vesti i gledati svoja posla.

Ručni rad, pletenje, vez i slično tradicionalno se smatra ženskim aktivnostima, do-voljno je da se samo sjetimo Penelope koja je, čekajući Odiseja, vrijeme kratila tkanjem (i paranjem) ćilima, zavaravajući na taj način nasrtljive prosce. Odnosno, kako o tome kaže Svetlana Slapšak, „idealna žena-supruga je ćutala i tkala“ i sama ta aktivnost „izaziva povećanu pažnju i kontrolu nad ženama.“22 Antički svijet je prepun ženskih likova koje se vežu za ručni rad, od već spomenute Penelope, zatim teško osakaćene

16 Vladimir Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena, Prosveta, Beograd, 2000., p. 81117 Ibid. p. 81618 Hans Biderman, Rečnik simbola, Plato, Beograd, 2004., p.42519 Ibid. p. 42620 Ibid. p.71-73.21 Ibid., p. 38.22 Svetlana Slapšak, Ženske ikone antičkog sveta, XX vek, Beograd, 2006. p. 57-8.


filomele koja je istkala prizor svog silovanja, Helene koja detalje svoje sudbine pretvara u ručni rad, Arijadne koja klupkom Tezeju spašava život...(Svetlana Slapšak ističe da tkanje često može poslužiti i kao sredstvo kojim se ubija, pa se tako Medeja riješila svo-je suparnice svadbenom odjećom natopljenom otrovom koju je sama istkala.)

Također, ručni rad je tradicionalno (bio) dio miraza koji djevojka nosi sa sobom u svoju i kuću svog budućeg supruga; to je, također, simbolička veza s kućom u kojoj je odrasla, i time s majkom. Svetlana Slapšak nas podsjeća da su dva antička božanstva koja su na ovaj ili onaj način imaju veze s tkanjem, Atena (kojoj se prinosi žrtva u obliku istkanih peplosa i koja kažnjava ekscese tkanja) i Arahne (naivno je izazvala Atenu da se natječe u tkanju), obje „kćeri bez majke, povezane s ocem“, baš kao i sama Gospo-đica. Ona, istina, nije rasla bez majke, ali je njihov odnos alijeniziran i skoro identičan odnosu tamničarka-zatvorenica. A o snažnoj vezi Rajke s ocem govori veliki dio roma-na. Dakle, i Rajki i Arahne i Ateni „nedostaje veza s majkom, učenje, prenošenje ženskih znanja i veština.“23

Ne samo da Gospođica svoju majku smatra inferiornom i nekompetentnom da bi s njom uopće komunicirala, već vrlo surovo ukida i majčine posljednje izvore užitka, kao što su ispijanje kava tj. druženje s rođakinjama i susjedama. Na kraju hladno ukida i davanje milostinje prosjacima, bez obzira što je majka, koja je u svemu popuštala, u ovome bila uporna, jer je to smatrala svetinjom i „shvatanjem koje je ponela iz očinske kuće i našla ga u ovoj u kojoj se udala.“24 Tako Gospođica dvostruko prekida tradiciju (tkanje života): simbolično raskida veze svoje majke i njenog doma i, drugo, prekida vlastite veze s kućom svoga oca.

No, nedostatak bilo kakve sentimentalnosti u tom smislu se očituje nakon majčine sahrane. Gospođica tada započinje svoj „pravi život“ i vrši čistku uklanjajući sve pred-mete koji imaju veze s majkom; prvo se rješava mačka Gagana, zatim knjiga, potom cvijeća u saksijama da bi, konačno, zaustavila veliki zidni sat, predmet čestih svađa između nje i pokojne joj majke. Gospođica je, naime, smatrala da je taj sat „skupa i suvišna stvar kad u kući postoje dva džepna sata, a majka je tvrdila da je taj sat donela iz očinske kuće, da je uz njegovo kucanje provela srećno detinjstvo i još srećnije godine braka i da želi da ga sluša do kraja života, a posle neka rade s njim šta hoće. Gospođica nikad nije mogla da shvati kakve veze ima to što majka naziva srećom sa iskucavanjem starinskog sata i sad ga je žustro i zlurado ukočila i zaustavila zauvek, tako da mu neće trebati ni opravke, ni navijanja i podmazivanja.“25

U tom bi smislu Gospođica simbolički mogla biti predstavljena kroz lik Atropos, jed-ne od tri Mojre (ili Parke) koje predu vunu, odnosno, metaforičku nit života. Kloto prede nit, Lahesis se brine za životne okolnosti, a zadatak Atropos je da, nakon što je utvrđen trenutak smrti, siječe nit. Mojre nemaju milosti i ljudi ih se klone, baš kao što se ljudi klone Gospođice koja je zbog svojih lihvarskih tendencija došla na loš glas. One su još i „božanstva izvan sistema“26, kao što i Gospođica, po riječima D. Kiša, stoji postrani od svih Andrićevih djela.

23 Ibid., p. 60.24 Andrić, p. 4625 Ibid. p..203.26 Slapšak, p. 144.


No, ironijskim obratom, scena koja otvara roman je ona gdje sada ostarjela Gospo-đica, sama u tuđem gradu, sjedi pored prozora i – krpi čarape, odnosno, bavi se obrnu-tom verzijom ručnog rada – popravljanjem i spašavanjem od propasti umjesto stvara-njem i ukrašavanjem. Pritom ponavlja svoju mantru „krpež, trpež!“, baš kao što „mlade djevojke pri radu, bezglasno i nagonski, ponavljaju reči i melodije ljubavne pesme.“

Ali, kao što znamo, za jednu škrticu krpanje je izvor ekstatičnog zadovoljstva, jer ona „ne voli ni glagol trošiti.“27

Također, ona obiteljsku nit prekida i s biološkog aspekta, jer odlučuje da se ne udaje i da nema djecu. I kao mlada djevojka, ona je „mrka, usukana, sa frizurom koja nema imena i sa suknjom koja je duža pozadi nego spreda.“28

Što vrijeme prolazi, ona sve više dobiva izgled „oštre i nastrane usedelice“ kojoj život prolazi „između kuće i magaze, sav u brizi oko novca i poslovanja novcem, bez razono-de i društva i potrebe za njim.“29 Ono što bi bilo najbliže ‘izlascima’ su za nju nedjeljni posjeti očevom grobu na Koševu, gdje ide isključivo sama i u oči upada svojim izgle-dom, i to vrlo spolno obojenim; jer, Gospođica se odlikuje “muškim korakom“, na njoj je „uvek isti zagasito sivi kostim muškog kroja“, na glavi ima „davnašnji crn šešir, malen i potpuno nesavremen,“ a na nogama joj „izgažene cipele sa niskim potpeticama.“30

Duh vremena je nepokolebljiv; sa svojim androginim izgledom, Gospođica danas možda ne bi toliko odudarala od brojnih bizarnih likova kakve viđamo po gradovima širom svijeta, ali u doba fin de siéclea ona je nesumnjivo bila poput viktorijanskog frea-ka. S tim na umu, nameće se usporedba s glasovitom slikom američkog impresionista Jamesa Whistlera (1834-1903) na kojoj je umjetnik prikazao svoju majku, i to isključivo uz pomoć nijansi crne boje.

Ipak, jedini trenuci slabosti su upravo ti na groblju, kada kroz njen materijalistički oklop probija „sva silina ženske nežnosti,“ pri čemu se Gospođica guši od „navrelih osećanja.“31 Ali, ni to ne traje dugo, nakon čega se osnažena tim razgovorom s ocem, povlači u svoju „tvrđavu koja se zove milion.“32 Novac za nju predstavlja neku vrstu simboličkog ljubavnika, ili barem fetiša, jer u trenucima zanosa poput Shakespeareove junakinje, uzbuđena stoji pored prozora, onako „kao što druge žene i devojke (...) tonu u misli o ljubavnoj sreći i ljubavnom jadu.“33 Upravo iz tog razloga, „ona je odavno od-bila posljednje prilike za udaju“ tjerajući prosce „kratko i bez razmišljanja.“34

Analizirajući u svom eseju Motiv biranja kovčežića (Das Motiv der Kästchenwahl)35 scenu biranja prosaca u Mletačkom trgovcu (drami koja je podjednako poznata i po njegovom junaku Shylocku), Sigmund freud se nadovezuje na jednu drugu Shakes-peareovu dramu, a to je Kralj Lear, koja se bavi podjelom nasljedstva između tri sestre. Motiv ove tri sestre/kćeri, freud poistovjećuje s drugim poznatim motivima iz bajki i mitologije kao što su Afrodita, Pepeljuga, Psiha i dr. i konačno ih dovodi u vezu s - Moj-

27 Andrić.,p 16.28 Ibid. p.41.29 Ibid., p.73.30 Ibid., p.74.31 Ibid., 75.32 Ibid., p 76.33 Ibid., p. 78.34 Ibid., p.69.35 Sigmund freud, Đavolja neuroza (Izabrani ogledi), Rad Beograd, 2001. (prev. i izabr. J. Aćin), p. 37.


rama ili Parkama, boginjama tkaljama (freud će ih kasnije usporediti s tri persone koja žena može imati u odnosu na muškarca – „stvoriteljka, drugarica i razgraditeljka“36).

Mojre su se razvile u sestrinsku zajednicu poznate i kao Hore; njihova je dužnost prije svega upravljati godišnjim dobima ali i – ono što je u ovom kontekstu značajnije – vremenom. Jer, kao sto su u početku „bdjele nad dobima dana (...), njihovo ime se svelo i na označavanje časova (heure, hora)“, a to nas dovodi do mantre svih materijali-sta, titiza, džimrija i tvrdica – mantre da je vrijeme novac. Dakle, još jednom se nameće simboličko predstavljanje Gospođice kao jedne od Mojra ili Hora, boginja koje sudbinu drugih ljudi drže u svojim rukama, baš kao što to čini i lihvar koji lako može doći u situ-aciju da zatraži funtu mesa.

Mojre tj. Hore su nastale upravo kao „opomena da je i on (čovjek) deo prirode i sto-ga potčinjen nepromenjljivim zakonima smrti,“37 i sam čovjek je s vremenom pribjegao jednom psihološkom triku a taj je da „svoju fantazijsku aktivnost koristi radi zadovolje-nja svojih, u realnosti nezadovoljenih želja.“38 Rajkina snatrenja se manifestiraju upravo kroz njen famozni san o milijunu, nakon kojeg će biti nedodirljiva.

Jedino što Gospođica čita jesu putopisi i novine (prvo, zbog toga što pišu o otkri-ćima blaga, a drugo zbog vijesti s burze). Tako će jednom u tisku pročitati da je neki američki milijarder rekao „Treba steći prvi milion; posle sve ide lako. A samo ona nije milionar koji to neće da bude. Treba hteti. U tome je sve.“39 Gospođica postaje op-sjednuta ovim i, radeći i štedeći, počinje snatriti o svom milijunu. Neosjetljiva na okolni svijet, pored kojih prolazi kao pored „pokojnika“, milijun joj je u svakoj prilici na umu. Međutim, to joj baš ne polazi za rukom, dijelom zbog okolnosti, dijelom zbog njenih „srednjih, ženskih i kukavičkih rešenja“40.

Andrićev roman bi se mogao smatrati i romanom karaktera, jer tragedija Gospođice leži u njenoj ličnosti, doživotno osakaćenoj teškim zavjetom o štednji, koji je dala svom voljenom ocu. Nemoć i jalovost njenog maštanja kulminira mnogo godina kasnije u Beogradu. Obilaze-ći oko banaka, raspitujući se za tečajeve, obrćući Jevreje i sarafe (i za nju samo jednom kažu da je gora od „poljskog Ćifutina“41) i analizirajući fiktivni dobitak, Gospođica se općenito pona-ša kao mljekarica iz istoimene bajke, odnosno, škrti braman iz indijske verzije ove pripovijesti. Gubeći se u toj svojoj igri, građenju kula u zraku, ona sve više zaboravlja da je nekad željela biti milijunaš, dopustivši da njen kapital propada usljed neodlučnosti i oklijevanja.

Kao što nije sklona ženskim poslovima, Gospođica tako nije ni sklona solidarizirati se sa ženama. Ona prijateljica nema, niti s kim pije kave; tu je jedino kratko poznanstvo s agresivnom beograđankom Jovankom, ali bez ikakvoga emotivnog utjecaja s Rajkine strane. (Jovanka u njen život uvodi kalkulanta Ratka Ratkovića koji Gospođicu podsjeti na njenog ujaka Vladu i otud njena slabost spram njega, ali imajući u vidu gorki finiš tog odnosa koji završava pronevjerom novca, ona postaje još rigidnija u štednji.)

Odnosno, ova – kako kaže Danilo Kiš - „usamljena, jalova i nesrećna žena, svoju žeđ za sticanjem i novcem ne ublažava ničim, ni razvratom, ni ljubavnom patnjom, ni

36 Ibid., p. 41.37 Ibid., p.38.38 Ibid, p. 39.39 Andrić. p. 67.40 Ibid. p. 65.41 Ibid. p.71.


ljubomorom. Osim možda teškom obavezom (što je možda samo drugo ime za ljubav) prema očevom zavetu.“42

Moglo bi se otići i korak dalje i ustvrditi da ona posjeduje svojevrsnu odbojnost spram žena i čak šovinizam, što se očituje u sceni kada dotjerana mlada i lijepa su-pruga jednog oficira koji je prokockao sav novac dolazi posuditi novac od nje. Mlada žena joj se, moleći pozajmicu, baca pod noge, pri čemu Gospođica ostaje hladna, čak je uvjeravajući da nema novca, pri čemu joj u grudima zaigra „nešto slatko i toplo, kao neko drugo i veće srce.“43

A upravo u ovoj sceni sadistička strana njenog karaktera izlazi potpuno na vidjelo. Kako kaže Camille Paglia, u freudovoj „složenoj analizi nužnosti instinktivne repre-

sije u modernom svijetu, moramo dodati i složene kodove kultura opsjednutih sra-mom“ (kao što je naša) jer se „život bez krivice i srama postoji samo kod ljudi koji su lobotomizirani i sociopate.“44

Iako se Gospođica u svijetu financija – prvenstveno muškom svijetu - kreće suvere-no i bez ikakvih kompleksa, ipak treba imati na umu da je njeno okruženje i kuća u kojoj je rasla patrijarhalna. O ovome dosta govori i to što je otac zove – sinak („Šta si radio danas, sinak?“45), što govori o, prije svega, povlaštenom položaju koji je imala kod oca. Kako ističe Vladimir Dvorniković, „kult muškosti i tendencija za ‘androkratijom’ opaža se se u svemu i svačemu (...). Nema veće nežnosti ni milošte za kćerku nego kad je otac – a i majka – oslovi sa ‘sine moj’ ili samo ‘sine!’ Pojav je i kulturno-tipski, patrijarhalan, ne samo rasno dinarski ili samo ‘balkanski.’ Kod Oseta, na Kavkazu, otac svoju miljenicu kćerku, jedinicu, odlikuje time što je katkad odene – u muško odelo.“46 (U ovom kontek-stu vidjeti film Virdžina Srđana Karanovića.) Ipak, koliko god ovo bilo, kako kaže Dvorni-ković, „atavizam“ i “ponižavanje,“ to može biti i manifestacija posve obrnutog položaja. Naime „dragovoljni celibat u žena dešavao se, kao i po drugim našim patrijarhalmim krajevima, samo u slučaju kada nije bilo muške glave u kući, pa bi pogdekoja devojka obukla muško odelo i time se odrekla svoga pola. Svi bi otada postupali s njom kao s muškarcem, a po pravilu takva momak-devojka nosila bi i oružje.“47

Međutim, koliko god ovo zgodno zvučalo, sve ovo podrazumijeva neku vrstu odrica-nja i benevolentnosti za koju samoživa Gospođica naprosto nije u stanju. Jer, kako se prisjeća pred sam kraj svog života, sa ili bez tog zavjeta koji je dala ocu na samrti, „njen bi život bio ovo što je i ovakav kakav je od početka.“48

Društvo beogradske mladeži koja dolazi u kuću Hadži-Vasića, a koju ne može izbje-ći, Gospođicu naprosto užasava. Grozi se te „slobode i izdašnosti u svemu, u smehu i rečima, u novcu i stvarima,“49 a pored toga što je od mladih „odbija sve“50, oni joj izgle-daju ludi, a starije žene koje viđa u tom društvu još luđe. Nakon glasovite scene u hotelu Kasina, gdje je nasrtljiva Jovanka odvlači da joj dokaže rasipnost njihovog dotadašnjeg

42 Kiš, p. 73.43 Andrić, p.58.44 Camille Paglia, Sex, Art and American Culture, Vintage Books, New York, 1992., p. 32.45 Andrić, p. 21.46 Dvorniković, p.206.47 Ibid. p.340.48 Andrić, p. 211.49 Ibid., p. 137.50 Ibid. p. 141.


štićenika Ratka, Gospođica se ne može sabrati i zaspati, nego se paranoično pita „Šta hoće ovi mladi ljudi?“ i, štoviše, čudi se da se do sada nije našao neko da im stane ukraj, da ih pobije ako treba. Pa se dvoumi između zaključka „da li je sve to samo šega i šepurenje besposlenih mladića pred mladim i glupim devojkama“ ili je to, kao što se njoj čini „zavera protiv novca i štednje, reda i razuma“51? S obzirom na sve ovo, logično je da je humor nešto što joj je apsolutno strano jer, kako kaže Andrić, „tvrdice ne vole šalu, jer je smatraju, kao svaku igru, luksuzom i dangubom.“52

Svakako da se analiza Gospođice ne može promatrati izvan konteksta freudove glasovite tipologije karaktera, po kojoj bi Rajka Radaković svakako pripadala tzv. anal-nom karakteru. Analni karakter (nasuprot oralnom) je nastao kao produžetak analne faze razvoja u kojoj osoba razvija specifičan tip ličnosti koje je posljedica nerazrije-šenih konflikata tokom analne faze psihoseksualnog razvoja. Prema tome, osoba čiji se karakter može definirati kao analni (tj. kao analno-retentivni), sklona je sadističkim impulsima, pretjeranoj kontroli vlastitog tijela itd., a razvija osobine kao što su skoro pa-tološka urednost (koja može prerasti u opsesivno-kompulzivni poremećaj), frustracija, tvrdoglavost, nesposobnost da bude fleksibilna i, svakako, škrtost.

Sve ove osobine su, u većoj ili manjoj mjeri, izražene i kod glavne junakinje, s tim da je naglasak, naravno, na škrtosti. Svu patologiju ove njene osobine, to da joj je novac „skupi od krvi i draži od očiju“53 vidimo u posljednjem poglavlju romana, kada se ispostavi da Gospođica ima srčanu manu. Međutim, uzrujava je i sama pomisao na liječnika i tvrdo-glavo odbija konsultirati se sa specijalistom, i ljuti se i na majku i na samu sebe „i na to svoje srce koje traži lekara i lekove“, jer, kako kaže, „šta će joj srce koja stvara trošak?“54

Smrću svoja majke, Gospođica dolazi na svoje, s tim da se i njena paranoja, ka-rakteristična za sve škrce, očituje u najvećoj mogućoj mjeri. Kao i Moliereov Harpa-gon, uvjerena je da svi žele oduzeti joj njene novce, pa se muči da sakrije silne pakete s novcem i vrećice sa zlatom. Prvo daje da se na prozore stave željezne šipke, zatim limene kutije u koje je stavila svoje blago sakriva na različitim mjestima u kući, ali u po noći ustaje, premješta i gleda sve to (sjetimo se Tolkienovog Goluma kojem oči blistaju dok gladi prsten i ponavlja My precious!), da bi blago na kraju ponijela sa sobom u krevet i zaspala s njim. Jer, švicarske novčanice, vrijednosni papiri, zlatni nakit, „amerikanski zlatnici“, turske rušpe i madžarije, dukati i dr., - to je „njen ‘prozor u svet’, njeno društvo i lektira, njena vera i porodica, njena hrana i razonoda, (...) osnov, smisao i cilj života.“55

Na samom kraju se vrijedi osvrnuti i usporediti kraj Rajke Radaković i jednog drugo-ga glasovitog škrca, Balzacovog felixa Grandeta.

Pred samu smrt, Grandet se brine jedino za zlato, traži da ga vidi i zatim ga dugo čeznutljivo gleda, da bi kćeri savjetovao da „zlato stavi ispred njega“!

Prije nego što izdahne, Grandet u sceni koja podsjeća na onu između Rajke i njenog oca na samom početku Andrićevog romana, kaže kćerki: „Dobro pazi na sve. O svemu ćeš mi položiti račun gore“. Kako što ćemo vidjeti, s Gospođicom je posve suprotno.

51 Ibid. p.147.52 Ibid., p. 201.53 Ibid., p. 192.54 Ibid, p. 201.55 Ibid. p 210.


Iako upravo u Shylocku svaki (književni) škrtac ima svog prethodnika – pa tako i Rajka Radaković – ovaj roman korespondira i s jednom drugom Shakespeareovom dramom. Dok se u svojim posljednjim časovima Gospođica bori za dah, strahujući za svoj novac jer je pogrešno zamijenila vlastiti kaput za lopova, strah od smrti ipak nad-vladava sve ostalo. U njenim zadnjim trenucima je vidimo na podu, kako se grčevito bori za zrak; dapače, „zlata bi dala za jedan dah. Ali daha nema.“56 Tako Gospođica svoj život završava poput Shakespeareovog kralja Richarda III. koji, ostavši poražen na bojnom polju, uzvikuje „Kraljevstvo za konja!“

Međutim, bez obzira koju bi cijenu ovi utopljenici platili za konja ili za još jedan dah, svi napori su uzaludni. Jer, ovakve ljudske drame govore upravo o toj naročitoj vrsti dihotomije, o vajldovskoj dihotomiji između cijene i vrijednosti.

Bibliografija:

1. Andrić, Ivo, Gospođica, Svjetlost, Sarajevo, 1981.2. Balzac, Honore de, Eugénie Grandet, Logos, Split, 1984. (preveo Ivan Čaberica)3. Biderman, Hans, Rečnik simbola, Plato, Beograd, 2004. 4. Dvorniković, Vladimir Karakterologija Jugoslovena, Prosveta, Beograd, 2000.5. freud, Sigmund, Đavolja neuroza (Izabrani ogledi), Rad, Beograd, 2001. (preveo i

izabrao Jovica Aćin) 6. Jandrić, Ljubomir, Sa Ivom Andrićem, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.7. Kiš, Danilo, život, literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1990.8. Molière, Jean-Baptiste Poquelin, Tvrdica, Svjetlost, Sarajevo, 2004. (preveo Brani-

slav Miljković)9. Paglia, Camille, Sex, Art and American Culture, Vintage Books, New York, 1992.10. Slapšak, Svetlana, ženske ikone antičkog sveta, XX vek, Beograd, 2006.

56 Andrić, p. 214.


Atif KUJUNDžIĆ

Pjesničke knjigeraščaravaju tajne Gradimir Gojer: Večernje ispovijesti. Pjesme. Hrvatski kulturni centar Banja Luka, 2007. Cappuccino u caffeu Manhattan. Pjesme. Rabic. Sarajevo, 2008. Kaze iz Ferhadije. Pjesme. Bemust. Sarajevo, 2008.

OPĆE NAPOMENE O ČUDU POEZIJE

Baš kao i umjetnost općenito, pisac egzistira izgarajući u iznimno složenom odno-su s društvom svoga vremena. Zato je fascinantna činjenica kada autor već u trećem dobu, kad ima već /15/ petnaest objavljenih knjiga eseja, prikaza, kritika iz područja umjetnosti i kulture, u toku samo jedne godine objavi čak tri knjige poezije! Riječ je o čudu vrijednom da bude uočeno i mišljeno.

Poezija jest posebna forma samosvojnog i estetskog iskustva koje je duboko uvjeto-vano pjesnikovom angažiranošću i položajem u društvu. Kako je riječ o Gradimiru Goje-ru, čovjeku u zrelim godinama i poznatom akteru i svojevrsnom meritumu bh. kulturnog i političkog života, stvar biva interesantnijom. Sve što je radio, bio i jest Gradimir Gojer, dovoljno je da popuni nekoliko obimnijih biografija. Uspješan i priznat u svemu čega se prihvatio, ali, sada, poslije ovih knjiga poezije, mislimo: bez sumnje, Gojer nezadovo-ljan svojim umjetničkim statusom traga – piše i objavljuje pjesme.

Kao što rekosmo, poezija jest mogućnost mimo drugih, ali pozicija pjesnika prema društvu je, također, veoma izdvojena. U načelu, pjesnik je posvađan s društvom i njego-vim normama koje ograničavaju njegov duh i aktivitet. Pjesnik je socijalno, psihološki i estetski nepomirljiv i nestišljiv unutar društvenih uzusa i standarda. To, dakako, ne mora značiti da je pjesnik posvađan s razumom i životom, ali svakako znači da svoju misao misli i ima svoju, različitu sliku do koje drži.


PITANJE I ODGOVOR O GOJEROVU ODNOSU PREMA POEZIJI

Ovdje se čini prirodnim postaviti pitanje: što se to događalo s Gradimirom Goje-rom? Čovjekom nedvosmislene stranačke pripadnosti i otvorenog političkog garda, beskompromisnim borcem za Bosnu i Hercegovinu, uglednim humanistom i kulturnim djelatnikom i kroničarom, redateljem i teatarskim poslenikom prije svega? Esejistom. Predsjednikom Društva pisaca Bosne i Hercegovine? Da li to, naočigled, osobnim pri-mjerom potvrđuje mogućnost: da se, nezadovoljan politikom i sobom kao njezinim akterom, svojim kulturnim angažmanom, okrenuo poeziji kao književnoj i umjetničkoj mogućnosti i zamjeni, kako bi osobnim estetskim iskustvom krenuo mijenjati svijet? I, doista, potvrđuje li to poezija samu sebe na blistav način?!

Općepoznata je činjenica da je Gradimir Gojer posljednjih godina angažiran kao predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine i da je to vrijeme podudarno s njego-vim sve češćim pjesničkim javljanjem u listovima i časopisima, na književnim večerima. Gojerova potreba da se pjesnički oglasi ima svoj duži put i vrijeme svoga zrenja. Na drugoj strani, njegovi politički istupi su postali, takoreći sve rjeđi i nezamjetljiviji. Je li se Gojer umjetnik i u sebi sukobio s Gojerom političarem?! Jer, do sukoba dođe tek onda kada se stanoviti izgrađeni ideal sudari s grubom realnošću i baruštinom svakodnevice.

Neovisno o pozadini i porijeklu okretanja poeziji, Gradimir Gojer je postupio korek-tno i svoje razloge nije prenio u poeziju! On je, tek, sve češće pisao i objavljivao pjesme, a potom i knjige koje zrelošću i estetikom iskaza pjesničkih ostvarenja na sebe skreću pažnju čitateljske javnosti. Osim svega, vrijedno je uočiti kako je svoj odnos i razilaženje s političkim u sebi i životu Gojer artikulirao i javno označio knjigom eseja Lijevo, /slike iz gorke svakodnevice/, Rabic, Sarajevo, 2006. godine o kojoj akademik Abdulah Šar-čević, između ostaloga, kaže: I kao pjesnik Gradimir Gojer senzibilizira moć opažanja pustoši u nama i izvan nas . Slike gorke svakodnevice pažljivo ocrtavaju vrijednosti ljud-skog obitavanja, prisnost smisla, vrijednost najistinskijeg stvaranja . . . Znamo i da ovako eskplicitan stav autora, društveno značajne pojave kao što je Gradimir Gojer, u našim usahlim kulturnim prilikama može proći a da ne privuče nikakvu pažnju.

Zapravo, usudit ćemo se i ustvrditi kako ova knjiga još jedanput decidira njegove odrani-je poznate političke stavove! Ona pokazuje kako u jednom trenutku to što je i eksplicite bilo političko može postati književno i estetsko, umjetničko iskustvo. Kako jedan čovjek može ostati isti shvaćajući da se mijenja ambijent na način na koji ga on više ne drži i ne podržava kao svoj! Na način da se ne promijeni on sam, ali da, svakako, promijeni prostor svoga angažiranja i s punim iskustvom dotadašnjeg rada i života krene u djelatnom smjeru.

Kao osvjedočeni i ugledni politički čovjek i kulturni djelatnik, Gojer je s vremenom sve više osjećao kako u politici, možda, i nije na pravom mjestu. Tako senzibiliziran, postaje svjestan smisla i odgovornosti za svoju prisutnost koju je uvijek promišljao kao vrijednost najistinskijeg stvaranja i sada: prepoznao ga u poeziji! Bez sumnje, duboko provjeravajući brojne pojedinosti na svom putu i u svome iskustvu, od prethodnog da-vanja se rastao upravo knjigom političkih eseja Lijevo. Taj odnos čistih računa sa samim sobom i radi samoga sebe fascinantan je i tipično pjesnički čin, jer je u krajnjem ishodu neproduktivan u onom utilitarnom smislu u kojem ljudi najčešće vide i pronalaze sebe.


VEČERNJE ISPOVIJESTI HRVATSKI KULTURNI CENTAR, BANJA LUKA, 2007.

fenomenološki, ali i poststrukturalistički razumijevano i gledano, ovdje, riječ je o či-tatelju u ontološkom i estetskom polju Gojerove poezije kao njegovom osobnom izlazu za slučaj nužde. Tu se, dakako, događa svekolika mogućnost doživljaja njegove pojave i njegovoga pjesničkog teksta. Postoje dijelovi Gojerovoga teksta koje nije jednostavno razumjeti jer su toliko njegovi, pa zato skoro hermetični. Svakako, riječ je o prostoru u kojem je Gojer sasvim svoj, što dokazuje kako posjeduje i znanja o kojima smo slabo obaviješteni, o kojima, uopće, i ne znamo. Tada se dovijamo, pa kako jezik ima svoj semantički i leksički smisao, a pjesma stih i formu, uzimamo takve dijelove kao opća mjesta i krećemo dalje u čitanju do konkretizacije spoznaje o tekstu i autoru. Na taj na-čin o/p/stajemo u knjizi i pjesmi. Na takvim mjestima Gradimir Gojer biva tajna o kojoj ne bismo ni znali da nije njegove pjesme koja nam je približava. Pjesma omogućava da shvatimo Gojera, čovjeka koji piše pjesmu postvarenu kao estetski čin ili dijalektično jedinstvo ta dva pola, od kojih je prvi – pisanje i oblikovanje pjesme najintimnije Gojerov, a drugi u najvećoj mjeri stvar mogućnosti čitateljske recepcije i osobnih mogućnosti konkretizacije smisla kojim se autor bavi.

Kao čitatelji svjesni smo, kako dosežemo samo dio istine i to, dakako, sasvim sebič-no i slično – dio koji je o nama rekao Gradimir Gojer. Puno češće smo samo krugovi koji jedni oko drugih kruže nego što se i aurama dotičemo, a nekmoli prožimamo, a velika tajna se uvijek – samo u nama odigrava. Poezija je pružanje prilike o sebi drugom čo-vjeku. Pisanje i čitanje poezije je virtualna djelatnost najviše razine i vrijednosti, premda virtualno bolje razumijemo ukoliko ga kao općenitije tretiramo.

Ako pjesnički tekst pogledamo kao dijelom priopćenu autorovu istinu o sebi koja se i nas tiče, sasvim jednostavno ćemo pojmiti kako nas se tiče i puno toga nenapisanog, to što znamo i razumijemo kao ono što je nerečeno i što ni autor ni čitatelj nisu imali u vidu. Organizirajući riječi, rečenice / stihovlje i njihov smisao u formu pjesme, autor je razvio sliku dijela svog svijeta, a našim opažanjem pomjerio je i nas, o kojima nije ni mislio u tom trenutku! Nije ni morao, jer svako misli o sebi.

Doživljavajući poeziju kao sukus svega u osobnim moćima i mogućnostima iskaza, Gradimir Gojer piše knjigu pjesma Večernje ispovijesti. Naslov sugerira autorovo opre-djeljenje za pomalo sentimentalan, narativni poetski diskurs u organiziranju sadržaja i knjige pjesama, za smislove kao što su zrelost, povjerenje, iskrenost, otvorenost, smi-slove koji dolaze iz sve zrelijeg i neposrednijeg doživljaja osobnog iskustva, iz spoznaje o jednoći svijeta i jedinstvu čovjekovog usuda. Tada i nama posve očiglednom postaje cijeloga života prisutna Nevidljiva ruka, koja ostaje u zraku / kao krik i dokaz istovjetnosti. I tada, osviješten tom slikom, Gojer poseže za Listinama zaborava, zbraja svoja godišta / koja hoće zaboraviti...

Gojerova pjesma snažno i puno sugestivnije, jer to čini nenamjerno, pokreće čitate-lja i u osobnu retrospekciju. A tada se nižu slike i pjesme, Baka, djetinjstvo, zid. U tom naslovu, u ovoj pjesmi, kao malo kad i gdje, rečeno je bitno: da je djetinjstvo zid koji nas štiti – dok rastemo od vanjskog svijeta, kad odrastemo štiti nam snagu koju smo u njemu stekli, a baka je samo pomogla da sigurnost bude veća i nezabrav trajan. Samo još vjetar ljubičast od / nesna / čuva tvoj umilni svetački / romor / tvoju vijest o malom


životu / iza zidova djetinjstva – na kraju pjesme reći će Gojer i definitivno i sebi i čitatelju raščarati tu tajnu s kojom je hodio siguran u sebe ovim svijetom.

U svakoj pjesmi Gojer sebi otkriva dio sebe i čitateljima dio njih, jer naši životi su u sebi – na najbližem rastojanju više nego bliski i dovoljno slični samo da ne budu isti. Ovdje je bila / smokva / Ovdje je bio / hrast // Tamo: tamo je umrla / Majka / Ovdje je sad / Šutnja / I sve je moje / Šutnja // I sve me zove: / Opet me zove – (Lacina ulica), ko bi mogao ovu pjesmu ne uzeti kao svoju?! Ili, ne osjetiti stihove o Starom mostu u Mostaru, Gojerovom rodnom gradu: Stari ne dolazi od riječi Star / Stari dolazi iz duše // Duša je odslik mladosti / A san je sve ostalo // Oko nas stoljeća / Gledamo se Stari i ja // Kamo, na koju stranu / Krenuti u ovo pozno jutro?

Doista, bili bi prikraćeni i autor i suvremenost, bh. književnost i kultura općenito, da kojim slučajem Gojer nije odlučio zapisati i napisane, objaviti svoje pjesme. Šejh Jujuo jutros ustao / Mezar svjetlošću okupan / A prazan // Šejh Jujo me gleda / I mezar me gleda / Prazan // Sve odjekuje Prazninom / I Cernica i Buna / I Musala i Šantićeva // Šejh Jujo me gleda / A ja nedoumijevam: / Kuda (u neukosti svojo)? (Šejh Jujo me gleda) . Ili, pjesma Rondo: Uhvatim šestar drhtavom rukom / I crtam / Crtam taj Krug //Djetinjstva drhat snaži mladost odagnana / A ja se smijem //Kiklopski se smijem prošlosti . Ili, pjesma Pred Kristom (za Marina Topića): On se nadvija nad Grad / Grad je skelet u kriku / On se nadvija nad Puk / Puk je mrlja pod torzom // On je Bog i Otac / On je Kralj i Svet je / Grad svejednako prkosi / I tuži za njim takvim . Strašnijim od svega izgleda to čovjekovo nesnalaženje i nasrtljivost u njemu.

Pišući pjesme, Gojer nije izbjegavao suočenja sa sobom i svijetom, zato je ostva-rio izvanrednu tematskomotivsku raznovrsnost. Na drugoj strani, beskompromisan i nepopustljiv u opservaciji motiva i spoznaji o njima, uspio je ostvariti pjesničku knjigu znatne koherencije u razini literarnoestetskog dosega i cjeline dojma koji će čitatelji ponijeti. Krajnje osoban, bolje kazano: intiman doživljaj i rafinirano, suptilno artikulirani stih i pjesma, Gojerovu poeziju smještaju ili uspravljaju u prostoru koji prethodno nismo sagledali; zato njegova pjesnička nominacija biva bitnim dijelom slike iz koje nam je praznina napadala i um i vid. Naime, svestrana razuđenost Gojerove ljudske pojave biva bitnom odrednicom njegove pjesme u kojoj oboje trajno opstaju i egzistiraju po-djednako bitni.

* * *

CAPPUCCINO U CAFFEU MANHATTANRABIC. SARAJEVO, 2008.

Ni godinu nakon prve, Gradimir Gojer objavljuje drugu knjigu pjesama: Cappuccino u caffeu Manhattan. Sada je već očigledno kako je to što je bilo i izgledalo izuzetak postalo pravilo. Gradimir Gojer piše poeziju, on je po svom osnovnom unutarnjem glasu pjesnik. Opušteniji, ležerniji u priopćavanju svojih istina, Gojer u drugoj knjizi prohodi između sta-laktita i stalagmita sjećanja na svom putu i produbljeno priopćava svoju pjesničku pojavu i spoznaju do izlaska na magistralu pjevanja i mišljenja, u svoju stvarnu ljudsku i pjesničku zrelost. Gojer je sveo račune s polazištima, sobom i svijetom. Čovjek sve više postaje pro-stor, a sve manje tijelo koje tako odano i s toliko povjerenja slijedi/m/o u svom životu.


Cappuccino u caffeu Manhattan duboka je i snažna lirska rekapitulacija Gojerova prijeđenog životnog puta, to je zgusnuto osjećanje nemjerljivosti životnog iskustva koje idući dalje u život biva sve bliže počelu. Magistralom naočigled maršira prošlost, kao u kaleidoskopu se sasipaju slike, samo se još ljubičasto treperenje iz prve pjesničke knjige – nastavlja i u drugoj. Da je bar bilo vidjeti sve to na početku! Zar će doista ostati ukotvljeni u beznađu zatočenici simulacruma? Snena, ali snježno bijela i čista, uporna krhkost osjećanja poetskog smisla postaje snaga veća od svakog idola. To može poe-zija. Poezija je čovjekov most u vječnost. Izlaz zauvijek.

Gradimir Gojer je čovjek koji je prošao različite smislove davanja, neštedimice. Nije, da nije dobijao, ali je davao neusporedivo više. Sada, kad je nasamo s poezijom, u čudu je jer dobija i dar na dar. Poezija je vrhunaravna mogućnost. Gojer je otkrio svoju pravu priliku. Iz njegovoga stiha i pjesme glasa se radost ljudske mjere i spoznaje, tihe male svečanosti stvarnih ljudskih mogućnosti.

Poezija je opcija ravna čovjekovoj potrebi. Kad se čovjek već nađe u toj ravni, osjeti kako njegovo iskustvo i njegov život dobijaju mjeru. Poredak je stvaran. U badnju i mješini / Vino života / Octi. / Razvratnost, gnusno, bazdi . / Svakovrsni oblici nevjerstva / Strpljenje naše potresaju . / Na Gospinom kipu / Suze vriju, naizust . / Krsni mi žuti list, / Vraćajući se progonu, / Koji pojci nesreće snuju. (I) Ili: Zabludu gajenu strasno, / Zaža-grenog pogleda, / Osjećam, dok jezikom / Prelazim ruku, / Ljubeći ostatke povijesti. / Dok pričaš, jednako / Pričaš / (K’o nekad i k’o ovdje . . .) / Dok ništiš san, / U kojem nema / Nas, / Dok pričaš i rišeš / Golemu ništicu...

* * *

KAZE IZ FERHADIJEBEMUST. SARAJEVO, 2008.

Kaze iz Ferhadije, treća pjesnička knjiga Gradimira Gojera sljedstveno sasvim, pro-dubljeno je označavanje osobnog smisla u prostoru i vremenu kao nominacija za bu-dućnost. Bez sumnje, Ferhadija, između ostaloga, i treba i ima smisao koji joj može dati pjesnička misao Gradimira Gojera.

Naime, čovjekova djelatna prisutnost označava vrijeme i prostor, a u Gojerovu pjesničkom, ali i svakom drugom primjeru ispoljavanja do punog izražaja dolazi nevjerojatna širina njegove osobnosti i kulturalnog poznavanja i sposobnosti ozna-čiteljskog poimanja svijeta. Gojer je duboko prožet komuniciranjem sa svijetom i vremenom do mjere, pa mu je svaki iskaz proizvod preobražavanja koja se produ-ženo događaju i u stihu i pjesmi i konačno u čitatelju kao instanci kojoj se obraća pjesnikova inventivna i kreativna samoća radi amalgamiranja u tom odnosu.

Svoju pjesničku knjigu Kaze iz Ferhadije Gojer organizira u pet ciklusa: Ljubi-časti kontrabas, Vunena ložnica, Sjekira za Raskoljnikova, Ferhadija, lica, Bradata planeta, Svjetionik. Riječ je o pedesetdvije pjesme koje, ne slučajno, možemo či-tati i kao prolazak kroz vrijeme od jedne godine, ili pedesetdva tjedna, dakle kroz vremenski ciklus koji se zatvara tim brojem i kroz koji se vrtimo i vrtložimo svojim životima.


Iz knjige u knjigu Gojer je pjesnički neposredniji prema stvarnosti svoga vremena i životne prisutnosti, a tako i pjesnički konkretniji. Ideal umjetnosti postaje opora stvar-nost, još jedna iscrpljujuća opcija koja će drugima izgledati drugačije. Ko zna jesmo li ikad i pomislili da je to jedini oblik trajanja ma kako se odnosili prema njemu! Ali, kad kažemo Ferhadija, u riječi zvuči svakovrsno minuće i njegov doživljaj u našoj svijesti. U tom zvuku treba čuti i ime Gradimir Gojer.

Naravno, poezija je mogućnost mimo drugih, jer to je opcija koja oslobađa i prevodi u svoj smisao. Gojer je poeziju kao svoju priliku otkrio na vrijeme da kaže koliko može i zna, ali i da osjeti osobni usud, što nije imao priliku ni dajući sve od sebe, odlazeći na Brdo uznesenja mojih naivnosti. Sada sve otkriva u skladu i razini smislova i estetskih dosega stiha i pjesme. To, pouzdano, jest neka vrsta sreće za kojom svi tragamo cije-loga životnog vijeka. Sreće koju ne nalazimo uvijek, ali i sreće koja nas može naći i stići ako smo u svom životu predano i odano radili i davali kao što je to činio Gradimir Gojer. Sreće koja dosezanjem to prestaje biti. Uradio je toliko toga da mu je sada dovoljno konstatirati stanje stvari kao stanje duha koji je inzistirao na postvarenju smisla kao estetskog čina i dosezanju humanističkog cilja. No, ništa od svega, ako ne uspije o/p/stati u zvuku riječi Ferhadija, cilikne i smisleno odjekne odnekud! U zvuku neke riječi koju svi izgovaraju isto.

S prozora svoga stana Gojer promatra prostor ferhadije i oblikuje sliku koja izlazi iz okvira, jednako sama sobom i Gojerovim odlascima i dolascima pretvara se u usre-dištenost, u centrište življenja. Svaki odlazak odnosi ferhadiju u novi prostor, svaki povratak donosi sliku i zvuk događaja u nju, tako se stvara i izjednačava svijet u sebi i naočigled. Baš kao u pjesmi Ne pitaj me ništa . . .: /.../ Ne pitaj me ništa dok krajobraz / Mi čine Berberovi Konji i Hozin / Grafički kozmos . /.../ Prolazimo isti put imenovanja stvari i spoznavanja svojstava do iste spoznaje. Svako preimenovanje samo je olako doživlje-na mogućnost zablude. Zato je sjajan trenutak spoznaje u istoj pjesmi: /.../ Ne pitaj me ništa / Šutimo! / Sarajevski .

Grad je umnoženo iskustvo kojim su ga svi imenovali, ali i iskustvo svih koje može imenovati i uznesena pojedinačna iskustva – grad sobom. Gojer se pridružuje iskustvu Grada i tražeći neimenovano imenuje snažno: Rupu na nebu /Afanu Ramiću/, Kuću koju su zaboravili, Molitvu – spomeniku koji tek kane podići Vojtili, Fotos iz Pariza u kojem / . . ./ Svakodnevicu, Ferhadijsku, on / Mijenja, tiho, Zaborav vodeći stanici: / Pariz, Istok . . . / On, jednostavno, jezik doba podčinjava / Moći rušenja naših zidova / Malih, malih, malih . . .

Dubina Gojerovih imenovanja nije saglediva, premda, nomen est omen, neizvjesnost je uvijek konstanta na koju se ne umijemo naviknuti, a koju stalno proizvodimo. Okret je dio sljepila, pred / Trajanjem zvuka zvončića, / Koji podsjećaju na Advent, / Sarajevski . / Osluškujemo, zavučeni u postelju, / Noćašnji vjetar, noge nam, / Ukrštene, dobuju ovose-zonski hit / / . . ./ Nedoumnijevam nad stvarnim / Razlozima naših samoća?!/ - reći će Gojer u pjesmi Magelanova busola . ili, u pjesmi Laž u ložnici: ... /Ostavljam snježni predio / I cjelivam zrcalo, u kojem / Sam osjećao tu zimu, / U kojoj je, jedino, saksofona, / Tog, zvuk istinit bio . . . Ili, u pjesmi Diptih ljetnji: . . . /Opet sam taj CD stavio, / A ubijeđen sam da to nije to!// Prisnost j, tek, naznaka / Nesporazuma, kojima te zovem . . . /Tu postajemo sigurni da smo / Na putovima nerazuma . . . / Ulazim u taj predio bez / Nade . . . / Traje taj prizor isprazno-sti . // I opet sam taj CD stavio, / A ubijeđen sam da to nije to! / Izgledi mali jesu, a čovjek ih neprekidno smanjuje, iako zna da se moćno ništavilo ceri i nasrće odasvud.


* * *

POKUŠAJ O CJELINI POJAVE

Gradimir Gojer je čovjek izvanredne kulturne pojavnosti i širine, ali i čovjek iznimne mjere koji neovisno o potenciji svoga zahvata neće odlutati jer osjeća odgovornost za svoje moći i znanja, on samjerava vrijednosti u riječ, tok stiha i pjesme, ciklus i knjigu i vrijeme koje živi tako označava sobom. Tako prirodno dohvata i iznimno širok raspon motiva, smisla i pojmovlja i visok stupanj koherencije u svojoj knjizi. Ostaje posve ne-opterećujuće mjeri li i demonstrira širinom svoga zahvata svoje znanje, ili život od rane djetinjstva već dalekog do intonacije velikog oproštaja s najljepšim od svih svjetova, kako reče Džemaludin Latić, a što je jednako važno i u istom sadržano.

Gradimir Gojer je superioran u razini u kojoj može pjesnički progovoriti o svemu čega se takne njegova misao, kao i o probranim motivima koji pjesnika bitno tvore kao senzibilinu osobu koja ne zazire od profanog, jer profanom se davno oduprla i suprot-stavila. Zato Gojerovu knjigu ne opterećuju leksika i pojmovlje, ma koliko čitatelju bili u razini općih ili najšire korištenih i poznatih mjesta, jer uvijek nose i čuvaju neponovljivost karakterističnog – autorskog viđenja.

Zato, ako smo dobro pročitali knjigu pjesama Gradimira Gojera Kaze iz Ferhadije, mogli bismo biti sigurni u iskaz kako duhovna zrelost i kreativna samoća bića redovito produciraju novu građu /knjigu za knjigom/, u težnji da kaže sve, a kazati sve, naravno, znači govoriti o temeljnim, supstancijalnim činjenicama i situacijama koje je dodirnulo pjesničko jezgro na svom putovanju kroz zadani svijet – koji se uvijek pokazuje i nepo-znatim i neotkrivenim . – kaže u recenziji Ibrahim Kajan.

Siječnja, anno Domini, 2008.


Antun LUČIĆ

U Apokrifnoj književnoj zbiljiProslov knjizi Pristupi i prosudbe – Djelo Šimuna Šite Ćorića u kritičkim odrednicama (uz 30 godina književnog rada), Naklada DHK HB i FRAM – ZIRAL, Mostar 2008.

Priređeni izbor književnih ogleda, kritika i publicističkih tekstova o stvaralačkom radu pisca i duhovnog poticatelja Šimuna Šite Ćorića,1 koliko god se traži razvidno i opipljivo uređivanje, zaslužuje pomniji uvid pa i uron u recepciju njegova djela. Gledajući odreda i kompozicijski uvrštene priloge, pripravljeno je gradivo organska cjelina s kaskadom raznolikih pristupa njegovome, prvenstveno književnom činjenju i ostvarajima; rekli bi-smo prema Ćorićevu gospodstvu književnosti.

Tekstovi su zasnovani na trojedinstvu počevši od polaznog pisca (auktora), upozorava-telja na književne vrijednosti, zapravo skretničara književnog ukusa (kritičara) i nikako od-godive publike (čitatelja, slušatelja i gledatelja). I u trećem se tisućljeću još na klasicističkom nasljeđu može graditi kritika o djelu. Stoga je Ćorić i pisac i literat, kakvu je razliku činio i francuski klasicist – literata rese izobrazba i časno mjesto u društvenoj zajednici.

Naslov Palestinac među nama je ne slučajno u duhu jednog kritičkog prikaza Ćo-rićeva ostvaraja; drugi dio tog naslova “među nama” upućuje na češće imenovanje poput naziva filma Živi među nama. Možda je izbor prikladno nasloviti Druga, prva riječ, a pojašnjenje se nalazi u tome što se kritički interes pojavljuje istovremeno ili iza izvor-ne umjetnikove riječi, dakle druga je, apokrifna riječ ili pak samostalno djelo za sebe. Kakogod prošla je prvotno umjetnikovo osvjetljenje i kritičku snimku koja se pojavljuje u dostatnome obliku. Kritičke misli o Ćorićevu stvaranju otpočinje još Jakov Bubalo, i to s posve razložnim pristupom.

1 Izbor iz objavljenih književnih, scenski izvedenih, znanstvenih i antologijskih djela Šimuna Šite Ćori-ća (Paoča kraj Međugorja, 1. I. 1949.) može se podastrijeti prema njihovome kronološkom slijedu: Igra života (1973.), Slučaj Galilejac (1976.), Hrvatska molitvena popijevka (1977.), Nazdravica s križa (1980.), Iseljeničke kiše (1981.), So Speak Croatian Dissidents (1981.), Najpjevanije hrvatske pjesme (1982.), Slu-čaj Galilejac (1982.), Gubilište (1983.), Mladenačke godine (1984.), Hercegorčina (1985.), Od zalogaja zvijezda (1986.), Tako (ni)je govorio Isus (1987.), Memorandum (1987.), Kruh u noći (1990.), Tjeskobe hrvatskih migranata (1990.), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (1991.), Kroz bijelu tihu noć (1992.), Hörhe, Iris (1992.), Granice su da se prijeđu (1993.), Hercegovci, Hrvati Hercegovine (1995.), 60 hrvatskih emi-grantskih pisaca (1995.), Noćobdija (1997.), Psihologija religioznosti (1998.), Kardinal Alojzije Stepinac (1998.), Čarobne staze i drugi svjetovi (2001.), Žena kojoj nisu vjerovali (2001.), Hrvatska / Švicarska (2001.), S one strane granice (2005.), Učiteljica koja nije htjela biti dosadna (2007.).


Životopis, zavičaj i tuđina

Razvedeno Ćorićevo djelo korespondira s čitateljima jer više je desetljeća zamjećivan kao stvaralački pisac, ali i angažirani, publicistički i dječji auktor. Radi se prvenstveno o pjesniku, prozaiku i dramatičaru, ali i sveučilišnom profesoru, gostu predavaču, zn-anstveniku, piscu psiholoških studija, filozofu, teologu. Ne treba zaobići da se ovjerio kao antologičar, kantautor, reporter i osobnost s istaknutim humanitarnim sklonostima i prinosima.

Taj Paočanin, čovjek iz egzotične Paoče u Hercegovini, od naravi stvaralačke i po mnogočemu napredne, poticajan je za ostvarenje dobra gdje god je bio i ma gdje nad-alje jest. Čovjek studijskog napredovanja u Dubrovniku, Sarajevu, Splitu, potom Am-erici i Švicarskoj s vremenom se pokazuje kao polioglotska i svestrana osoba upućena u znatnu blistavost, manjkavosti i napetosti uljudbe i kulture. Lijepa je stavka njegova povezivanja “ziralska zauzetost”, a donekle je i slijednikom uzoritog promicatelja duha Lucijana Kordića. Posigurno pripada onima u koje se može imati povjerenje, i koliko god bio daleko, vazda je blizak i prostodušan. Time se potvrđuje i sklonost prema njegovu djelokrugu pa se mogu prizvati i riječi Stanka Bašića, prema kojima je Ćorić jedinstven u “istraživačkom, i u moralnom smislu”.

Otuda Ćorić slovi kao višestruki duhovni radnik. Svjestan je lažnog sjaja i bijede svijeta, svekoliko razvedenog u lutanjima pojedinca i zajednice. Unatoč tomu, ne pre-poznaje se u ravnodušnosti, nego se okreće odvažnosti kazivanja. Spominjan je kao čudesno običan redovnik, pokadšto i glazbenik zabavljač. Kao slijednik sv. franje traga za istinom ponajprije u virtuoznosti riječi. Uza sve je prikupljač i sastavljač djela hrvat-skih emigrantskih pisaca te poticatelj hrvatske integracije duha.

Zamjenski se njegovo ime javljalo u pseudonimima Boris Katich, Gordan Pavić… No on uzima i imaginarne sugovornike, kao u radu Slušaj, Iris. Među značajnije hrvat-ske književnike pod natuknicom slova Ć, u leksikonima nema ih puno, uobičajeno se uvrštava kvartet – Musa Ćazim Ćatić, Grgur Ćevapović, Ivo Ćipiko i Šimun Šito Ćorić.

Naizgled je Ćorić osamljenički pisac, izvan svoga naraštaja, ali je iskustveno pri svojoj generaciji, čak u odlučnom naraštaju. Takvo se postupanje može shvatiti ili svesti u pristajanje na vrijednosne procjene koje ga drže jedinstvenim u matičnoj književnosti. Nije bio zaustavljan u spisateljskom razvoju, kao primjerice Marko Čović, ali je pritom, nošen pastoralnim obvezama, živio široke kulturne premosnice i posvješćivao duhovni život.

Zavičaj je Ćorićev sunčan i sjenovit, luna ga nebeska obasjava čineći vezu s blistavošću i sjenilima ljudskog lica. A oni koji su daleko, u onkrajnim mjestima i uređenijim državama, ama upravo u njima se jave zazivi za uvidima kako se živi među našima. Po udjelu djetinjstva, Ćorićevo je pisanje srodno posuškim prozama Ivana Ićana Ramljaka, osobito kad se njihova djela razmatraju s psihološkog stajališta i u portretiranju ljudi iz zavičajnog krajobraza.

Prolazio je Ćorić izvandomovinskim vrletima i nailazio je na “nepoznato poznato”. Prepoznao je da rijeke u tuđini ne teku prirodno kao domicilne, izgledaju umorne i pune se “iseljeničkim kišama”. Tog brata Šitu vani zanimaju problemi i putevi ostvarenja dobra svih ljudi, ali izrazito položaj homo croaticusa. Ne stoji uzalud u njegovoj pjesmi Croata Exilando otvoreno priznanje: “sretoh jedan narod kom uzeše nebo”. Posigurno


je Ćorićevo pero zalazilo u slojeve tjeskoba raspršenih ljudi i takav je pristup iznjedrio svojevrsnu vještinu “gastarbajterske duše” kako je naziva Josip Pavičić. Biti integrist na “ćorićevski način” značilo bi ukazivati na potrebe ili na ugrozbe potreba (koliko su već rješive i svrhovite) za boljim životom. Onda kad je bilo potrebno ukazivati na neodlučnost koje strane vlade prema Hrvatskoj, a poglavito kad je izostajala potpora u ratu, javio bi se, odnekud bi dozivao Ćorićev glas.

Svako malo Ćorić je otvarao upite izvan rodnoga tla te, prema motrištu željka Sabola, pokušavao uočiti koliko se Hrvata želi i može vratiti u domovinu, što bi mogla i trebala Hrvatska pomoći iseljenicima i kako se pritom iskazuje čuvanje nacionalnog identiteta. U ime Hrvatskog svjetskog kongresa, koji je više povezujuća no krovna organizacija, Ćorić prinosi i poslanice, svojevrsna izvješća Hrvatskom saboru o aktualnim trenut-cima i perspektivama izvandomovinstva.2 Tako ističe tri grupacije Hrvata koje se i dalje očituju: autohtone hrvatske manjine, hrvatski radnici u europskim zemljama i hrvatski iseljenici u prekooceanskim državama. Onaj koji trpi iseljeništvo zamalo je “o daljine obješen” pa je s vremenom bilo potrebno iskazati više brižnosti i “prikupiti ispljuvana srca”. Ne slučajno prihvaćena je Ćorićeva knjiga Iseljeničke kiše koja je protivna kor-ski namještenom slobodarstvu Mostarskih kiša (one su čak poticale izgon domicilnog čovjeka). Naš pjesnik u tuđini je zapravo i – ovdašnji pjesnik, povezan zajedničkim narodnim uspjesima i nedaćama.

Unekoliko bliže Ćorić propituje veze Hrvatske i Švicarske kroz šest stoljeća nji-hovih uzajamnih razmjena s osvrtom na intelektualce, znanstvenike, putnike. Posljednji napisi u knjizi otkrivaju Ćorićeve tekstove na stranim jezicima. Oni ukazuju na disidente od 1981., na Memorandum iz 1987., zatim na sudjelovanje u Strassburgu, prevede-nom djelu Hörhe, Iris, zapravo i Listen, Iris te na kraju zbornički gledaju na kulturološke odnose između pripadne mu domovine i država u kojima djeluje.

Taj hrvatski stvaralac, s neposustalim interesom za prikaz migranata i prognanika, šalje poslanice o iseljenicima i ukazuje što sve oni doživljavaju pri posjetu domovini, što sve znači “prethodna registracija”, osuđuje uhođenja naših ljudi, zlostavljanja, ali i korištenja njihovih glasova. Stoga poziva Europu u pomoć za slobodu vjere i političkog samoodređenja naroda kojemu pripada. Ujedno se opire prijetnjama narastajućih vlasti i ukazuje na kršenje pa i kašnjenje ljudskih prava.

Intelektualac u vrevi života

Plodno napisani Ćorićev redak i usmena riječ tragaju za spoznajom i njezinim ovje-ravanjem u zbilji. No, ponad svega bitno je da njegov pristup, i svekoliki prinos, imaju vezu s razvijanjem istine, u čemu je i Hegel sagledavao bit umjetnosti pa i naš odnos prema njoj. Iz tih razloga će vrijediti za intimista i lirika, podjednako i za univerzalnog zapisivača skrivene ljepote.

S ovim strategom dobrote i istine te njihovim utkivanjem među nas, ovaj umjetnik s psihološkim ozrakama nema bojazni od nepoznatog i drukčijega. Njegov uradak izma-

2 Spomenuti valja i Ćorićevo predavanje Hrvati izvan Domovine u sadašnjem domovinskom trenutku; objavljeno je u zborniku Popularna srijeda, Institut za hrvatski jezik, književnost i povijest – Pedagoški fakultet, Mostar 1999., str. 117. – 127.


mljuje intenzivne slojeve stvarnosti i izrazitosti kreativnog čina, ali ne manje nudi udio promišljanja u (ne)skladnim odnosima. Odmaknut od prosječnosti Ćorić kao interkul-turalac spaja tradicionalna i moderna iskustva književnosti. Poput Antuna Bonifačića u Vječnoj Hrvatskoj, ogledu napisanom sredinom dvadesetog stoljeća u publicističkoj i političkoj maniri, i Ćorić poznaje ključno gradivo svjetske i domaće literarne baštine. Otuda bi se moglo tvrditi da je njegova književnost, dosad kroz 30 godina stvarana, zapravo domaća književnost među stranima. Kad se razvidno snimi Ćorićevo bogato djelo, uza sve pjesničko, pripovjedno, dramsko i publicističko djelovanje, njemu se ne može otpisati angažirani i kroničarski duh.

On pripada dalekovidim i ozbiljnim kršćanskim intelektualcima s dostojnim kultur-nim poslanjem. Pokazao se vrsnim prirediteljem tribina o domovinskoj i iseljenoj slici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, putopisac europskih krajobraza kako ih je otprilike či-nio Matko Peić, riječopisac naizgled besadržajne slavonske ravnice. Usto je propitivač različitih pogleda na Hercegovce, osobite Hrvate s hercegovačkog krša, a iz psihološ-kih se stajališta zanima za svakidanje vrijednosti kolektivnog života.

Izvjesna dvojnost njegova rukopisa je u prožimanju ozbiljnih s naizgled laganim temama, a obje dotiče psalamski duh i usmenost iskustva. Nezaobilazna je i usmena tradiranost svijeta koja se ucjepljuje u njegove pisane nalaze i on ih blisko unosi, upleće u stvaralački čin. Dapače, podastire vlastitu panoramu slikotvorja i ideja koje jesu i koje bi trebale (na)doći – unutar je mikrostanja duše iz odrastajućeg vremena i mikroplanova duha i svijeta prožetog brojnim nesklapnostima.

Nije Ćorić slučajno propitivao i ukazivao na zdravu i nezdravu religioznost. Uosta-lom dostatno se izjasnio: ne “da” ili “ne” religioznost, nego kakva religioznost! I onda “kad život nije fer”, kako je upamćen naslov, treba se odrediti prema istinskoj religiozno-sti, nikako u onoj kojoj nedostaje uvjerenje za prihvaćanjem.

Postavke jednog opusa

O Ćorićevu su opusu, makar se i ne dalo rubricirati, pisali mnogi otkrivalački smire-no i raspravljački, s blizinom ili odmakom od pojavljenog djela. Samo su poneki kritički uradci prigodni, no čini se i oni zaslužuju veću pozornost. Jedni su pisali izvorno, pro-blemski, izvedbeno, a dugi ili druge interpretativno i pregledno, kako je razvidno u na-pisu Katice Ivanišević. Pri zahvaćanju poetike i određenja iz bilo kojeg kuta, prikazivači polaze u smjeru označavanja dinamičkih područja njegovih djela. U tom je duhu Ante Stamać razlikovao četiri razine Čorićeva pisanja: “Zavičaj, prosvjed s tlačenja, žalost s iseljeničke osme, nada u izbavljenje.”

U ovaj svojevrstan zbornik uglavnom su uvrštene književne kritike, zatim poneki glazbeni osvrti, osobito uz albume Za tebe i Bože moj, što je jutro, a ostalo su publi-cistički napisi (grafički zamišljeni u četvorine). Uvrštena su i izvješća s predstavljanja Ćorićevih knjiga, primjerice na Tribini grada Zagreba okupljaju se izvrsni prikazivači Ante Stamać, Slobodan Prosperov Novak, živko Kustić, Ljilja Vokić i drugi. Čini se da se više (i počesto) Ćorićeva riječ sluša, prihvaća i primjenjuje nego što traži da se s njom polemizira; ona je tu da bi bila na raspolaganju. Naš se suzavičajnik, kao i Antun Branko Šimić, nosi kroz dušu pjesništva prema nepreglednim svjetovima. Uz Ćorićeve


se knjige zaista mislilo i razumijevalo. Tako Stjepan Čuić u napisu Križ moje braće uz knjigu Hercegovci – Hrvati Hercegovine iznosi sljedeće: “To je prva knjiga u svojoj vrsti o toj temi. Što je Hercegovina sama po sebi, što je Hercegovina u Bosni i Hercegovini – što je ona Hrvatskoj?”

Tematika pojedinih Ćorićevih naslova uvodi nas u 21. stoljeće, uzmimo prozu Ča-robne staze i drugi svjetovi, ali ukazivao vremenom na grijehe i propuste crvenosti. Sto-ga su njegovi uradci uistinu osebujni te s pravom Denis Gasbarri primjećuje: “Postoji neka čudesna i ponekad užasna neposrednost u njegovu pisanju.”

Obljetnička knjiga podsjeća na Ćorićeve izabrane razgovore i dokumente naslovlje-ne S onu stranu granice, i oni su upraćeni potrebnom aparaturom i kazalom . Njegovi naslovi nailaze na osjetan prijam ne samo na domaćem nego i na inozemnim govor-nim prostorima. O Ćorićvim naslovima nisu pisali samo pojedinci i skupine, zapravo uviđamo što su pisali jedni, što drugi, treći ili peti poslije tiskanja njegovih samostalnih ostvarenja.

Poetika Ćorićeve poezije

Književnost je spoj mitskog i ideje – prekine li se s mitskom supstancom, nastupa objavljivanje; književnost se stvara iz posljedice i ostavine mitske svijesti. S puno izvje-snosti se može iznijeti da je Ćorić pjesnik poslijemitske stvarnosti, višestruko domovin-ske i iseljeničke; on je misionar uz puk i njegov prijatelj. Sve i da ne računamo na vrhun-ska mjesta Ćorićeve poezije, svakako nam je pristati na prinose koji su bitno obilježili suvremenu nacionalnu književnost. Uočena okomica njegova stvaranja označena je u pojedinačnoj i nacionalnoj, ako ćemo i jezičnoj, zbiljnosti i povijesnosti.

Ćorićevo je pjesništvo poticajno, osjetno nemirno i dinamično – ono poziva i nudi viziju. Kadšto pomislimo i da ne piše poetski nego priča, po sugestivnom narativnom stilu, kao odvažni pojedinac. I kad koristi pravnički jezik u svojim pjesmama, on ga para-frazira s naglascima na pojedine riječi, približava se ironiji i kontrastu, ili od suhih izraza s nadahnućem stvara svježinu, primjerice u pjesmi S Tobom da putujem:

On je nježan kao zaljubljena žena,daje više no što žele srca snena .Prašta i ne pamti me kao čovjek po najgorem,ravna mi još pute, da se ne spotaknem .

Poeziju ovog auktora svrstavaju u sami “vrh hrvatske emigrantske književnosti”. Sve i da jest tako, on otvoreno radi na dvostrukome planu – ujedinjuje posve obzirno, zamjećuje Nedjeljko Mihanović, “emigracijske književnosti s domovinskom”. Govor je ovakve poezije u kontrastivnome svijetu rodne i odrastajuće skromnosti, bijede i siro-maštva s hercegzavičajnog krša i ponajljepših uvala na svijetu, ali i tegobe izgnanstva, emigracije i migracije te uopće izvandomovinstva, zacijelo tuđih krajobraza. Na toj se razini njegov stvaralački credo zasniva koliko na intimističkim krugovima, toliko i na nacionalno usmjerenim dvojbama i općevrijednosnim postignućima kao i padovima ljudske zbiljnosti.


Lirika njegova korespondira, iznosi u leksikonskoj natuknici Antun Česko, “od intimnosti do nacionalne tragike i općečovječanske zapitanosti”, građena je na kontrapunktu slika iz zavičajnog svijeta djetinjstva i gorčine udaljenog iseljeništva. Primjećuje se i plemenitost njegova rukopisa, svojevrstan “izraz usmene poezije, psalama ili hermetizam avangardne poetike”. On zasniva pisanje i na reporter-skoj uviđavnosti, dramskome iskustvu i antologijskom predstavljanju; možda se to i događa jer je priljubljenik vremenite, ali ponad svega vječne Riječi; s njom nema mira dok je ne oblikuje, ispuni ili primijeni. To je utjelovljena riječ koja vazda ostaje s nama (treba li se kazati – kao u govoru na Gori). Novi prostor ljudskosti Ćorić upravo traži riječju, ona je kao crtalo za ravnice napretka. Gotovo da s riječima, po-lurečenicama, rečenicama doživljavamo elipse pred sobom, misli vodilje, krilatice pune značenja.

Ćorićeva pjesma recital o Božiću, kao i Jutro Gospodnje Gorana Sučića, u znaku su suite. Čini se da nemamo što pretpostavljati, puno nam je više stalo da prihvaćamo, primamo na sebe što je dobro. Takva umjetnost svjedoči i uvjerava o ustrajnosti dara, koji se kretao putovima znatiželje i igre, ali se i sučeljavao diktatima tuđine, kolikogod pristajali da bismo razumjeli stajališta o rapsodu i samoniklom ovodobnom aedu.

Zarana je Ćorić upoznao i prevodio duhovne pjesme američkih Crnaca, a osobito sa zanosom prihvaća pjesmu Martina Luthera Kinga We shall Overcome (Mi ćemo pobijediti) kojom je istaknuo borbu Crnaca za ravnopravnost u SAD-u sredinom 20. stoljeća. Njegov se motivski svijet nadalje javlja i sjedinjuje s finom ritmičnošću pje-sničkih, proznih i dramskih predložaka, sveusve iz duševnosti glazbe. S dojmljivom sastavnicom podsjeća na pjesme otočkog, malomištanskog kantautora Tomu Bebi-ća; obojica pjevaju naizgled jednostavne, ali ne manje i zahtjevne pjesme. Sjetimo li se Bebićeva uratka Leute moj, uvjerit ćemo se da, bilo na “puštemu moru” ili komadu kamena, spremno zazvonjaju stihovi: Brodovi su isti ka i ljudi/ za suze daju suze dvi . Po ovomu su Ćorićevi uradci malomištanski, no upečatljivo s još više nacionalnom i općesvjetskom nakanom.

Posigurno se radi o Ćorićevu razvedenu i profinjenu osjećaju za ritmičnost i zvukov-nu stranu jezika. Ne slučajno o njegovim je audioprinosima zamijećeno da su “glazbe-no pronašašće”. Pjesme je svoje uglazbljivao i oblikovao u pjevljive šansone – jedno-stavno, dozove li se misao Lucijana Kordića, na djelu je “glazbena poezija”. Njegovi snimljeni glazbeni uradci na dobro su došli razorenim župama i onima koji rade na povratku izgnanih.

Knjiga, oslonac u naslijeđu

Potaknuti smo ključnim izrazima, mogućnostima one Ćorićeve “treće riječi” kao iz treće Ivanove poslanice u kojoj uranski zrači čudesno nazivlje: ljubav, duša, život, došljak, Bog, ali i istina, djeca, vjernik, brat. Njegova je riječ svojevrsna logoterapija, kako je to psihologijski podastirao Viktor E. frankl. Šito je prijatelj, obiteljski raspoložen, predan sa-danjemu i budućnosnome zajedništvu u kojemu se provodi očitovanje života, pa i kultno, jednih za duge i jednih s drugima. Čini se svijet je njegovih djela stvaran uz dušebrižničke vidike, ne potičući nikakav ezoterijski kult tuđine.


Književne činjenice koje se vežu za neku Ćorićevu knjigu prepoznaju se dijelom i kao dobrodošao projekt.3 Naslovi ovdje usredištenog auktora izgledaju lepršavo, a zapravo su pozadinskim sadržajem obilje, svojevrsna riznica iskustva koje se sjatilo na pouzdanim i manje znanim kritičkim lokacijama. Neki prikazi njegova rada možda polaze izdalje, iz društveno-socijalnog okružja, ali se i takvi približavaju svijetu njegove umjetnosti. Kroz poredbene veze i “naizgled izdalje” otmjeno piše Nedjeljko fabrio naglašavajući osobi-tost uratka Kroz bijelu, tihu noć. U kontrastivnoj rasvjeti fabrio spominje Bartolomejsku i Valpurginu noć te njima suprotstavlja prosinački ozračeno betlehemsko noćno bdijenje. Raspravlja pritom o božićevanju u umjetnosti; usputno kako to kroz glazbu čine Corell, Bach ili Matz. U više slučajeva Ćorićevo se ostvarenje pojavljuje ne samo kao knjižni na-slov već i elektronični uradak, kojiput je prilagođena kazališna izvedba, predstavljena na-slovna stranica… Tako se djelo posigurno šire izlaže recepciji u suvremene književnosti. S rubova dohvatljive biti djela se multimedijski usvajaju u puku i imaju izgleda odašiljati dalekosežniju poruku.

Ovdje su s razlogom uvršteni pretežito kritički tekstovi nastajali uz objavljivanje, ili naknadno, pojedinih Ćorićevih djela ili njegovih javnih nastupa, a podrijetlo im treba tra-žiti kako u domicilnom govornom području nerijetko tako i na drugim stranama svijeta. Dakle, tretman djela ovisi od polaznih tekstova kao i odgovora na njih. Uostalom, rijetko u našim prilikama nailazimo na knjige koje zbrajaju i domaće i inozemne priloge na istome mjestu. Pitamo se kako je sve uočeno i skupljeno od Buenos Airesa iz Argentine preko Mostara uz neretvansku kotlinu i nadalje. Prema svemu što zaprimaju i zaprema-ju ovi kritički diskursi, izgleda više je Ćorića u jednome pa je dopustivo pomisliti da je po učincima gotovo sa svojstvom rada instituta.

Uz kritička praćenja i interpretacije Ćorićeva književnog rada uvršteni su u ovu publika-ciju također napisi o njegovim posjetima našim radnicima i iseljenicima u bližim i dalekim zemljama. Pisano je o tamošnjim i onovremenim aktivnostima što je slijedom ilustrirano, optočeno plakatima, obavijestima, sinopsisima i zapisima s tiskovnih skupova.

Uz Ćorićevu knjigu Iseljeničke kiše Luicijan Kordić izriče gotovo punu odredbu Ćo-rićeva pjesničkog jezika u kojemu se “izmjenjuje hrvatski književni jezik s povremenim dijalektalnim stihovima ikavskog narječja te engleskog govora”. U raščlambi i primjeni jezičnoga supstrata Ćorić je dostatno uvjerljiv pa njegovi akteri govore naravno ijekav-ski, ali i ikavski; pritom upleće dubrovački izgovor i unosi kajkavske stihove. (Slično će pisati i Luko Paljetak kad se pjesnički zaigrava božićnim likovima).

Posložena nizanka književnih kritika zaslužuje biti prihvaćenom i stoga što je dio Ćorićevoga opusa prevođen na engleski, njemački, španjolski, francuski i druge jezike, dakle recepcija je dospijevala izvana i nalazila ukotvljenost u matičnoj i inozemnoj knji-ževnoj riječi.4 Gledajući interkulturalno i tematski, ali pozivajući se i na mijene povijesne zbiljnosti, auktorski napisi svakako pogoduju za prevođenje.

3 Predviđeno je i uvrštavanje izabranih Ćorićevih djela i raščlambi za svezak 80, unutar već dijelom tiskane edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga; s njegovim su prinosima još u istome svesku i djela Božidara Kaćunka i Miljenka Stojića. 4 Na Međunarodnom slavističkom skupu u Opatiji od 22. do 25. lipnja 2007., koji je organiziralo Hr-vatsko filološko društvo, podastro sam izlaganje Domaća književnost među stranima – Pri ostvarajima Šimuna Šite Ćorića; rad je uvršten u okviru slavenskih tema: jezik, književnost, povijest, kultura, folklor, mitovi, legende.


Ćorićeve komade su, valja dometnuti, izvodile profesionalne i amaterske družine. Iz teksta za božićni mjuzikl Kroz bijelu tihu noć načinjena je lutkarska predstava Spavaj mali Božiću u Dječjem kazalištu u Osijeku. On je nesporno i pisac za djecu i mladež što kazuje i knjiga Učiteljica koja nije htjela biti dosadna (za sadanju i bivšu djecu). Summa, sukritička

Kroz priložene prikaze, kritike, osvrte, rasprave ili prigodne zapise utjelovljene su teme kojima se Ćorić s vremenom bavio; usto su ukratko ili opsežnije opisane teme i nomadski motivi njegovih djela. Sve su to uspješni prinosi s kojima se osvjetljava višedesetljetna njegova prisutnost prvenstveno u književnom životu, a u koju svrhu je, poticajno, i ovdje skupljena književnojezična građa.

Prilazio je Ćorić otajstvenom činu stvaranja i to su prepoznali auktori napisa. Kao hrvatski i hercegbosanski pjesnik okretao se nadi, izvjesnoj zamjeni za svjetlost. Zato je njegova riječ treperava i preinačiva, vazda usmjerena u obećanje punine, ali i sadržaje ispunjene ljudskom slutnjom i naznakama koje se upleću u postignuće slobode.

Kroz Ćorićeve se ostvaraje, pokazuju kritički prilozi, nailazi na pojedince, skupine i predstavnike narodnosnih zajednica pa uviđamo njihove sudbine, zgode i posrtanja. Ujedno čitatelj izbliže zrije uz piščevo odabrano emocionalno i misaono nazivlje, pre-poznaje se u kakvoj dramatskoj situaciji, uzdahne u propnju nade za izgledniji život. Ljudi koje osvjetljuje prihvaćaju podnošljivost jer izraz njihove duše nije prizemljen već uznosit, nedogledan. Sve to prožima ponajprije rodoljubna, podjednako sakralna, ali i nikako odložena svjetovna motivacija, dapače, sve to kroz Ćorićeve je retke u među-prožimanju.

Negdje u pozadini prepoznaje se Ćorićev smisao za melodramu i dijaloge o poslje-dicama progona i povijesti. I na uskome prostoru uočava orkestar emocija, kao da dola-ze iz usmene lirike. Čini se da ono što je postalo njegovo, biva i naše jer daje prihvatljive odgovore i ovrhe iz brojnih situacija.

Bilo bi otuda pousko motrište ako se ne uzimaju u obzir kritičke prosudbe o Čori-ćevu radu, makar kadšto imale i nekritička uopćavanja. Pošao je od toga da se prvo upoznaje zbilja, da je se razumije i vrjednuje; emocionalno je vezan za ono što doživ-ljava, misli i piše, što spasonosno snatri i što franjevačkom duhovnošću sluti. Stalnost njegova rada prožeta je ritmičnošću pisanja, interno, međutim prisutnost njegova djela, gledajući eksterno, stanoviti je dokument vremena, svjetskosti, ali i stvaralački privržene nade u plemenitiji život.


Nusret OMERIKA

Mostarske sevdalinke s lokalnim obilježjem

Sažetak: U radu se daje opis mostarske sredine, kada je u njoj kao i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima i kasabama, pod posebnim okolnostima, nastajala, njegovala se i živjela sevdalinka. Ova lirska pjesma je na upečatljiv način sačuvala sjećanje na neka dešavanja u ljubavnom životu nekadašnjih stanovnika ovoga grada. Tako je mostarska sevdalinka pored određenih momaka, djevojaka i historijskih ličnosti, opjevala i kul-turno-historijske spomenike na jedinstven i neponovljiv način. Ključne riječi: sevdalinka, Mostar, Hamza Humo, grješni mujezin, mladi-ći, djevojke, kulturno-historijski spomenici, sevdahlijska čežnja, džamija, mekteb, sahat-kula, Šarića kaduna, Ibro fazlagić, djevojački ponos, Ali-paša, Mara, Mujaga Komadina, Zaimova Ziba, mujezin, Karađoz-begova džamija, Čejvan-ćehaja, zlatna jabuka.

Kao što postoje sarajevske, banjalučke, tuzlanske, te sevdalinke vezane za ostale veće i manje gradske sredine, u sačuvanoj građi nalazi se rukovet ovih pjesama koje se zbog izrazitih lokalnih obilježja mogu označiti kao mostarske, od kojih su neke odavno prešle lokalne i regionalne granice i postale poznate širom Bosne i Hercegovine pa i u pisanoj književnosti, kao što je ona o grješnome mujezinu, koja je navela Hamzu Humu da uobliči i vlastitu pjesmu s ovim motivom. U mostarskim sevdalinkama s lokalnim obi-lježjima na upečatljiv način sačuvano je sjećanje na neka dešavanja u ljubavnom životu nekadašnjih stanovnika ovoga grada. Tako je mostarska sevdalinka pored određenih momaka, djevojaka i historijskih ličnosti, opjevala i kulturno-historijske spomenike na jedinstven i neponovljiv način.

Bogatstvo različitih imena i ličnosti velika je vrijednost bošnjačke lirske pjesme u cjelini, pa tako i mostarske, koja gotovo na realističan način čuva sliku (nekadašnjeg) prošloga života u Mostaru. U brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim određene ličnosti, najčešće djevojke i mladiće, čuvene zbog svoje ljepote, gizdavosti i držanja, kako piše Munib Maglajlić (1991: 51) u svojoj studiji Usmena lirska pjesma, balada i romansa. To su uglavnom ličnosti iz prošlosti grada, znamenite ili po svom statusu ili po izuzetnoj ljepoti ili po nečem trećem, a nije isključeno da među njima ima i onih koje nisu postojale nego su dolutale zajedno s određenom temom ili pjesmom iz druge sredine baš u ovaj grad.


Kreativno i suštinsko središte u većini sevdalinki jest djevojka, od koje polazi sve, oko koje se događa sve, i kojoj se opet vraća sve u vidu već ispjevane i izbrušene pjesme ispunjene sevdahlijskom čežnjom. Ona je subjektivno i emotivno polazište u jednom patrijarhalnom okruženju, mjesto odakle je potekla i oko kojega je nastajala ova pjesma. Ona pamti i pjeva o brojnim djevojkama i ženama vezanim za Mostar i njegovu okolinu. U nekoliko različitih varijanti opjevala je fatimu Šarić (Šarića kadunu) i zaduž-bine koje je podigla u Mostaru, Sahat-kulu, džamiju i mekteb. Većina pjesama ispjevana je u formi zaklinjanja koja nam otkriva ogromnu kaduninu ljubav i naum, odlučnost i težnju da svoju želju pretoči u djelo kako bi univerzalna ljepota građenja džamije, mek-teba i sahat-kule bila u skladu sa željom srca i kako bi kucanje „sata od čelika“ prenijela u prostor egzistiranja svoga dragog Ibre fazlagića:

falila se Šarića kaduna / u hamama među kadunama„Sagradit ću kulu na Brankovcu / i na kuli sahat od čelikaNek se čuje po cijelom Mostaru / kada kucne sahat od čelikaJoš da nije te Velež planine / čulo bi se ravnom Nevesinju,Čulo bi se fazlagića kuli, čuo bi ga Ibro fazlagiću!Po kucanju sata od čelika, on bi čuo kucaj srca moga.“ (Žero 1995: 79)

Nadaleko poznata sevdalinka o Ali-paši i lijepoj Mari s Bišća, ispjevana i zabilježena, također u nekoliko zanimljivih varijanata, primjer je pjesme o djevojačkom ponosu gdje se do krajnjih granica zaoštrava jedna nemoguća situacija u kojoj su se našli dvoje zaljubljenih – s jedne strane to je nadaleko poznati hercegovački velikaš Ali-paša, a s druge anonimna djevojka Mara. Zanimljivo je do koje mjere pjevačica ove pjesme čuva spomen na stvarnu ličnost Ali-paše, a do koje ga mjere tipizira kao bilo kojeg drugog zaljubljenika. Njoj je, zapravo, hercegovački velikaš bio potreban u onoj mjeri u kojoj je htjela istaknuti veličinu i snagu ponosa djevojke koja odbija Ali-pašinu ponudu:

Ali-paša na HercegoviniLijepa Mara na Bišću bijašeKoliko su nadaleko biliJedno drugom jade zadavaliKnjigu piše paša Ali-paša„Lijepa Maro, bi li pošla za me?“S Bišća Mara njemu poručuje:„Da me prosiš ne bih pošla za teDa s’ oženiš bih te otrovala!“ (Dizdar 1944: 40)

Čuveni mostarski gradonačelnik s početka XX. stoljeća Mujo Komadina i Zaimova Ziba opjevani su u poznatoj sevdalinci „Dvore gradi Komadina Mujo“, u kojoj ga pjesma pamti kao obično ljudsko biće koje voli i pati kao i svi drugi ljudi, dok ga historija zapisu-je kao velikoga graditelja i zaljubljenika u svoj grad. Naime, pjesma polazi od činjenice


da on nije, ipak, obični smrtnik, jer ne može svako sebi priuštiti gradnju impozantnih dvora i pozlatiti ih „žeženijem zlatom“. Priča se ne završava završetkom gradnje dvora, ona tu, zapravo, tek počinje:

Dvore gradi Komadina MujoSred Mostara najljepšega gradaOb’lazi ga cijeli Mostar redomSamo nema Zaimove Zibe . (Gunić 1997: 105)

Graditelju nije ni do kakve slave i zahvale, on se ne zadovoljava dolaskom cijelog Mostara, njega muči nedolazak one do koje mu je najviše stalo, više nego do cijeloga grada:

Što te nema, Zaimova ZiboZa tebe sam dvore sagradioI žeženim zlatom pozlatio . (Gunić 1997: 105)

Ovi bolni i čežnjom ispunjeni poklici odaju nam prisutnost jedne sasvim obične ljud-ske želje da dvori imaju samo smisla ako će u njima živjeti Zaimova Ziba, bez nje je gradnja besmislena i beznačajna u usporedbi s onim što Mujaga osjeća prema Zibi.

Nekoliko zanimljivih sevdalinki opjevalo je mahalu Cernicu i njenog stanovnika hadži Jusufa Eficu, koji je živio krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te njegovu avliju nadaleko čuvenu po svojoj ljepoti i veličini, kao i neobičan ljubavni detalj s Kovaginom faticom:

Kolika je ta misirli Cernicajoš je veća Eficina avlijas kraja na kraj đul-beharom prostrtaNa njoj sjedi hadži Jusuf EficaNa krilu mu Kovagina FaticaPa je ljubi s desnu stranu solufaOna njega pokraj mrkog fesićaKad mu Fata na krilašcu zaplaka .

Hatidža Sirćo Čerić, kazivačica nekoliko mostarskih sevdalinki s lokalnim obilježjima, kazivala je književniku Aliji Nametku da su pjesme o hadži Jusufu Efici mogle nastati devedesetih godina 19. stoljeća, ali i kasnije. Jedna od njih apostrofira djevojačku kle-tvu, koja u nesvakidašnjoj slici gledanja izdaje vjernosti s pendžera, žestoko sublimira djevojačku ljutnju u želji umiranja dragog, čime bi se razriješilo suparništvo dviju dje-vojaka.


Kolika je sva mostarska Cernicajoš je veća Eficina avlija .U avliji uzrasla je sevlijaoko nje je ozidana sofica .Tude sjedi hadži Jusuf Efica gledala ga vjerna ljuba s pendžera„Vidi ,majko,tvog Jovana-JusufaMaru voli a mene ne voliDa Bog da ga pozobala zemljica“ (Ćumurija, Most:130)

Izvanredna pjesma „Zaljulja se mostarska munara“ pjeva o izuzetnoj ljepoti Lakišića Zlate i o njenoj pjesmi kao specifičnom načinu manifestacije te ljepote. Poznato je da se o djevojačkoj ljepoti moglo samo nagađati, prepričavati i pjevati, jer se djevojka nije mogla pokazati nigdje izvan svoga doma i avlije. Nadaleko čuvena ljepotica tako će se pokazati svojom pjesmom i svojim glasom, te na taj način zaluditi tri mujezina, ali i zaljuljati mostarsku munaru i potresti Mostarsku ćupriju.

Zaljulja se mostarska munaraPotrese se Mostarska ćuprijaMujezini učiti prestadošeZašutješe softe u medresiKad zapjeva Lakišića Zlata. (Orahovac 1968: 777)

Slika je krajnje precizna i plastična; Zlatina pjesma ne ostavlja ravnodušnim čak ni one koji bi trebali biti imuni na takve izazove – mujezine dok ezan uče, premda pravi ra-zlog njena pjevanja nije u želji da ih zavede i unese pometnju među njih, nego da dadne oduška svom ojađenom srcu i da pjesmom olakša službujuće dane gondže Mehmeda, njenoga dragog, koji stražari na Carskoj tabiji u Mostaru.

Sevdalinka kao „najzreliji izraz kićene gradske kulture življenja“ nije pjevala samo o mladićima i djevojkama i njihovim ljubavnim jadima nego i o posebno zanimljivim lokalitetima i kulturno-historijskim spomenicima određene gradske sredine, pa tako i Mostara. Kao jedno od razvijenih i važnijih gradskih središta u Bosni i Hercegovini, imao je što ponuditi usmenom pjevaču na opjevanje.

Karađoz-begova džamija sigurno je, pored Starog mosta, najpoznatija i najljepša građevina u Mostaru podignuta 1557. god. a u pjesmu je ušla i postala poznata, osim po ljepoti i vitkoj munari i po mladim (đerzi) mujezinima, te gromovima koji su često u nju udarali.


O džamijo, Karađoz-begovaŠto mi u te često grom udara?Je l’ u tebi stjena od BudimaJe l’ u tebi siromaško blagoIli si se s haramom gradila? (Orahovac 1968: 188 )

Odgovor dolazi u vidu tajanstvenoga glasa iz džamije:

Nit’ u meni stijena od BudimaNit’ u meni siromaško blagoNiti sam se s haramom gradilaVeć u meni đerzi mujeziniŠto se penju b’jelu šerefetuTe gledaju od vrata do vrataGdje će vidjet lijepu djevojkuJal’ djevojku, ja li udovicuJali koju mladu pušćenicuJal’ nevjestu skoro dovedenuZato u me grom udara često . (Orahovac 1968: 188)

Husaga Ćišić (2007: 185) u svojoj knjizi Postanak i razvitak grada Mostara navodi da je grom zaista 1901. god. udario u munaru Karađoz-begove džamije, oštetio je do šerefe i na njoj u petak, u podne, ubio čuvenog mujezina Hamida Vuka, poznatog po snažnom i melodičnom glasu čiji se ezan mogao čuti i u okolini samog grada.

Usmena lirska pjesma opjevala je Ćejvan-ćehajinu džamiju, poznatu po svom ku-betu sa zlatnom jabukom koja je jedne noći iznenada iščezla. U nekoliko različitih va-rijanata opjevan je njen nestanak i jamstvo lijepe djevojke, kćerke gradskog dizdara za svoga momka, koji pod teškim mukama priznaje da je ukrao od zlata jabuku da bi skovao dragoj belenzuke:

Ukrade se od zlata jabukaSa džamije Ćejvan-ćehajineSve se jamči jedno za drugogaA sarhoši po dva za jednogaZa Aliju jamca ne bijašeZa Aliju imamovog sinaZa nj se jamči lijepa djevojkaLijepa Hanka, gradskog dizdara . (Maglajlić 1978: 110)


Pored Ćejvan-ćehajine džamije, opjevan je i njegov mekteb podignut 1554. godine poznat u pjesmi kao šećer mejtef, jer je vakif u svojoj vakufnami odredio da se troši po dva dirhema dnevno za nabavku voća ili slatkiša koji će se dijeliti djeci svakog četvrtka poslije podne (up. Hasandedić 1955: 275-286). U njemu je, kako pjesma kaže, pone-kad učilo po tristo djevojaka i četirsto mladih momaka.

U Mostaru šikli mekteb kažuU mektebu trista djevojakaČetiristo mladih je momakaHodža im je Omer–efendijaKalfa im je mlada Umihana (Žero 1995:403)

Pored navedenih ličnosti i kulturno-historijskih spomenika, lirska pjesma je opjevala i mnoge druge stanovnike i objekte vezane za grad Mostar. Zahvaljujući, između ostalog, i njoj, u mogućnosti smo cjelovitije i obuhvatnije proučiti prošlost Mostara i njegov kulturni identitet, kako za vrijeme Osmanskog Carstva, tako i u doba austrougarske vladavine.

ZAKLJUČAK

Mostarske sevdalinke, a posebno one s lokalnim obilježjima, gotovo na realističan način, sačuvale su sjećanje na sasvim određene mladiće i djevojke, kao i događaje ve-zane za neki od kulturno-historijskih spomenika ovoga grada. U većini njih je djevojka ta od koje polazi sve, oko koje se događa sve, i kojoj se opet vraća sve u vidu izbrušene pjesme kao emotivnog polazišta i utočišta u jednom patrijarhalnom okruženju i određe-nom vremenu. U nekoliko različitih varijanti sevdalinka je opjevala fatimu Šarić (Šarića kadunu), potom Lakišića Zlatu, lijepu Maru s Bišća, Zaimovu Zibu, Čelebića Bibu, Ko-vaginu faticu, Ajku Seferovu, Suljaginu fatu, Rajkovića fatu, Ljubušaka Đenku, Morića Begaju, Rukiju Dukatarevića, Kajtazovu Đulsu, Bišćevića Hanu, Kotlušinu Mejru, Har-pagića Umu itd. Ali i brojne muške ličnosti, manje ili više poznate, historijski potvrđene ili potpuno anonimne: Mujagu Komadinu, Ibru fazlsgića, Ali-pašu, hadži Jusufa Eficu, Kapić Ahmed-agu, bazerdžan Mustafu, Omer-efendiju i druge.

Lirska pjesma je, pored navedenih ličnosti i kulturno-historijskih spomenika, opje-vala i mnoge druge stanovnike i objekte vezane za grad Mostar. Tako smo, zahvaljujući između ostalog i njoj, u mogućnosti cjelovitije proučiti prošlost Mostara i njegov kulturni identitet za vrijeme vladavine Osmanskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije.


Izvori i literatura:

1. Ćišić, Husein (2007): Postanak i razvitak grada Mostara, Mostar2. Ćumurija, Ismet(2000): Čuvene Efice iz Mostara, Most br. 130. 2000.3. Dizdar, Hamid (1944): Sevdalinke, Sarajevo4. Gunić, Vehid (1997): Sevdalinke o gradovima, Bihać5. Hasandedić, Hivzija (1955): „Zadužbine Ćejvan-kethode u Hercegovini“, Prilozi za

orijentalnu filologiju, Sarajevo6. Kurt, Muhamed Dželaludin (1902): Hrvatske narodne ženske pjesme (musliman-

ske), Mostar7. Maglajlić, Munib (1991): Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Sarajevo8. Orahovac, Sait (1968): Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, Sarajevo9. žero, Muhamed (1995): Sevdah Bošnjaka, NIPP Ljiljan, Sarajevo


Marko RAGUZ

Putovanje granicom koja razdvaja svjetove(Interpretacija romana Hodočasnici neba i zemlje, Filipa Davida)

„Mnogo sam o ovome razmišljao. Čemu sve te strahote, svi ti košmari i užasi, boleštine i ratovi? Mora li prethodno doći do uništenja jednog po-srnulog, zagađenog sveta, da bi nastao novi? Da li se uvek iznova obnav-lja prvobitna istorija ljudskog roda, nastanak života iz uzavrelosti različitih elemenata, iz kala i blata? Ne znam. Nemoć da odgovorimo na ovako važna pitanja čini nas nesretnim i melanholičnim.“

filip David (Hodočasnici neba i zemlje)

I.

Roman Hodočasnici neba i zemlje filipa Davida pisan je na način na koji su pisa-ni pikarski romani. Prvo poglavlje romana („U inkvizitorskom zatvoru. Valdežaninova ispovijest. Auto da fe. Vatrena lopta.“ – na taj način je „naslovljeno“ svako poglavlje, što je nekad bilo ustaljeno), osnovno je poglavlje, jer je u svakom smislu okvir – to jest u smislu i sadržaja i forme – a upravo se tu krije okosnica, „ključna točka“ Davidova romana. O tome ću govoriti na kraju ovog rada. Radnja romana je smještena u sred-njovjekovnu Španjolsku. Biskup, zastupnik Velikog inkvizitora glavnoga lika (a pripovi-jedanje teče u prvom licu), poziva na odgovornost zbog izvršavanja vjerskih zakona i običaja heretičkog praznovjerja. Biskupove riječi glavnog lika podsjećaju na ono što se dogodilo desetak godina ranije, a tiče se surovosti inkvizicije prema hereticima i onima koji su sumnjičeni za herezu: „Moć Consejo Supremo de la Santa Inquisicion postala je neograničena. Otvoreni su grobovi poznatih preobraćenika kako bi se proverilo jesu li sahranjeni po važećem crkvenom obredu. Tamo gde nije bilo prestupa kosti su vraćene u grobnicu, a gde se sumnja pokazala opravdanom bacane su psima i rasturane da im se zatre svaki trag.“ Optužuju ga da se, nasuprot savjetima roditelja, zaslužnih građa-na Kraljevstva i Krune, posvetio „zabranjenim mističnim knjigama praotaca“. Glavni lik se kune da to nije točno, međutim biskup je na njegove riječi „gluh“ te ga osuđuje na tamnicu, do izricanja presude. Na tavanici tamnice se nalazio jedan otvor, kroz kojega


je danju prodirao snop svjetlosti (gotovo uvijek se, u djelima u kojima likovi borave u tamnici, pridaje važnost tom „otvoru“). Čak i u zatvoru, zatočeni ljudi nisu između sebe razgovarali, bojeći se doušnika. Ipak, glavni lik u tamnici „upoznaje“ jednog zatvorenika Valdežanina, koji pripovijeda o svome životu. Karakter Valdežaninov se može potpuno opisati njegovom izjavom: „Na svetu ima onoliko božijih crkava koliko ima božijih ljudi. Verovanje je upisano u ljudskoj duši, i na nebu.“ Isto tako, jedna Valdežaninova izjava je ključna i za idejnu osnovu romana: „Jer, zaista, u nama ne živi samo jedna ličnost. Jedna je samo ukrotila one druge; nekada je to razbojnik, nekada častan čovek. (...) Ja sam susretao te druge ljude u sebi. Znam stoga koliko je čovek složeno delo Božje, svet u svetu, haos u haosu.“ Valdežaninova pripovijest je važna radi strukture romana (i sam pripovjedač je na kraju istakao važnost Putovanja i Priče), pa ću o njoj govoriti kad dođem do toga. U romanu Uskrsunuće, Lav Tolstoj najprije opisuje užasne uvjete u kojima osuđenici borave – a riječ je o zatvorskim ćelijama u Sibiru – da bi potom ukazao na samo jedan detalj – križ koji je okačen na zidu ćelije –, čime je rekao sve. U svitanje, u stražarskoj pratnji (kako stoji u romanu – sudbonosnog dana) napuštaju tamnicu i kolima, koja vuku dva BIJELA konja odlaze na trg, na mjesto njihove Golgote. „Na sre-dini trga glavni prostor zauzimale su dve lomače (quemadero) iznad kojih se uzdizao ogromni beli krst.“ BIJELI krst. Tim detaljima je ponuđena prava „slika“ vrijednosti koje je glavnom liku isticao biskup. Glavnog lika ipak osuđuju na Putovanje, hodočašće radi pročišćenja, dok Valdežanina spaljuju na lomači. Pri tome se događa nešto što, na prvi pogled, izgleda kao fantastični motiv: „Pod nogama ponositog Valdežanina potpališe vatru. Gust dim, a zatim i plamenovi vatre obaviše telo ovog hrabrog čoveka. Odjed-nom, dogodi se nešto neočekivano. Munja dolete iz nebesa i pogodi ga. Pre nego što je zahvaćeno plamenom lomače Valdežaninovo telo zaplamte tajanstvenim plamenom iznutra. Sklopio je ruke, bez glasa i pokreta. Iz usana, očiju i nosa pokulja dim. Iznena-da, pred hiljadama očevidaca, plamteća lopta izdvoji se iz gorućeg tela. Kružila je iznad trga, a onda velikom brzinom polete prema severu, u onom pravcu gde se nalazi sveti grad Valdežana Pinerolo, u Pijemontu.“

II.

„Po svemu sudeći, postoje svetovi vidljivi i nevidljivi, svetovi čarobnjaka, demona, anđela, nebesa i podzemlja, postoje na jednom mestu i isto-vremeno. Moj otac je govorio: Ako hoćeš da priđeš božanskom prestolu moraš ljubiti sve stvoreno. Moraš se moliti i za zle duhove, osećati ljubav i za zlo. Ljubavlju se zlo preobražava i tako uništava.“


Nije riječ o fantastičnom motivu budući da se radi o svijetu u kojem je metafizičko sastavni dio fizičkog svijeta. Primjera za to u književnosti ima mnogo, ali razlika se sa-stoji u tome da je ovdje to podređeno borbi sila, borbi između Dobra i Zla, između ljudi i unutar čovjeka. U tom svijetu postoji opozicija, suprotstavljenost dva makrosvijeta u okviru jednog, i po „horizontali“ i po „vertikali“. Po „horizontali“ bi se ta opozicija ticala sljedećeg: „Uprkos svemu, more, poseduje opčinjavajuću privlačnost . Sve što je preko mere strahotno i nakazno, ima neki poseban oblik veličanstvenosti . Nepojmljivi ambisi


i nezamisliva čudovišta zaslužuju naše strahopoštovanje . Ali, reći ću vam i ovo: nigde, ni na jednom drugom mestu na kugli zemaljskoj ne postoje takvi prizori iskonske lepote dostupne samo onima što se bez zazora izlažu užasavajućim opasnostima . Nigde nebo nije tako ispunjeno prvobitnom veličajnošću nego što je nad otvorenim morem . Bilo da-nju pod sunčevim sjajem, bilo noću kada se ispuni mesečinom i treptanjem nebrojenih zvezda koje nas podsećaju kako smo sićušni i gotovo nepostojeći u velikom svemiru.“ A nešto prije nego što je ovo izrekao, dobri posjetilac, Grk (koji glavnome liku, iscrplje-nom od morske bolesti – dakle, putuje brodom Njenog Kraljevskog Visočanstva, što je prva etapa u njegovom putovanju – daje gorki lijek) ističe razliku između kopna i mora, u smislu da se razuman čovjek drži kopna, dok su morski putovi u vlasti demona. A pu-tovanje putovima koji su u vlasti demona podrazumijeva prisutnost velikog broja isku-šenja koja se pred putnikom pojavljuju. Međutim, opozicija između kopna i mora, kao Poznatog i Nepoznatog može biti opća - za glavnog lika, kao i za druge likove, Nepo-znato je sve ono s čim se susreću nakon polaska, dakle, iz Poznatog, na put. Dakle, svi-jet je u ovom romanu – po horizontali – podijeljen na Poznato i Nepoznato. Nepoznato „stoji“ pred putnikom koji ga „učeći“ preobražava u Poznato. Opozicija između svjetova po vertikali se tiče postojanja Sila, svijeta Dobra i svijeta Zla. Brod Njenog Kraljevskog Visočanstva napadaju gusari. Grk i glavni junak jedini preživljavaju i bivaju zatočeni na gusarskom brodu. Negdje oko podne, nekoliko dana iza toga, mornari primjećuju da se daleko na pučini nešto događa, što među njima izaziva pometnju. „Tako mi boginje Nereide, povika iznenada Grk, naslućujem pravi razlog ove iznenadne pometnje! On je zurio u daljinu, prema nadolazećoj opasnosti. Po svemu sudeći, dragi prijatelju, uskoro ćemo se susresti sa jednom prirodnom pojavom koju nazivaju „vražji levak“, ili ako vam se više dopada „srce uragana“ . Ponegde možete čuti izraze: „nebeski vrtlog“ ili „morska pijavica“ . Sve su to različita imena za istu pojavu . Mornari pripovedaju kako se u središtu ovoga vihora nalazi prolaz kojim se sa neba na zemlju spušta hiljadu puta hiljadu demo-na i da su to najnevaljaliji među zlim đavolima.“ Zatim brod biva zahvaćen uraganom. Slijedi prelijep opis na nekoliko stranica onoga što se u tom uraganu nalazi, da bi se na kraju, na glavnoga lika, ustremio demon u obliku oluje: „Šta je čovek prema njima? Šta ljudska duša? Zračak svetla ili zrno prašine. Ili kako je moj učitelj govorio: ruah, dah podaren od Boga. Jedan dašak suprotstavljen oluji. Oluja sada predstavljena u obliku najmoćnijeg demona, šireći oko sebe užas sadržan u nezajažljivoj moći ružne, pomah-nitale zveri, zveri iz bezdana, gutala je duše pirata, njihovog roblja, dušu broda i dušu svakog pojedinačnog predmeta i oblika što je poput iskre treptao u ludačkom vrtlogu. Video sam kako izgleda kraj sveta, kraj svega, kako izgleda ništavilo.“ To bi bila „slika“ tamne strane, sile Zla. A ovako se u tom svijetu očituje sila Dobra: „U taj čas u onoj buci koju su stvarali podivljalo more, sumanuti vetar i urlici demona začuh šum velikih krila. Začuh ga pre nego što se u dubini tame otvori pukotina kroz koju probi širok zrak sve-tlosti a onda kroz taj prolaz dolete veliki orao, taj kralj ptica, kako ga nazivaju u našim krajevima. (...) Naslućuje da je moj orao spasilac onaj za koga se u Grčkoj veruje da kreće sa kraja sveta i zaustavlja se na vrhu Omfalosa u Delfima. Ta ptica prati sunčevu putanju i njen let, a moje spasenje znači da sam zaštitom nekog od dobrih anđela.“ Čak se i u dosada navedenom može prepoznati u kolikoj mjeri filip David koristi formu pikarskog romana, ali ne na način da parodira i tome slično, kao što je to, recimo, činio Volter u Kandidu – u odnosu na antički roman, već i sadržaj i formu uvelike podređuje


osnovnoj ideji romana – stoga bi se moglo ustvrditi da je ovaj Davidov roman, kako to često za određene romane kaže Tvrtko Kulenović, roman s tezom – a ta glavna ideja umnogome korespondira s vremenom u kojem je filip David pisao roman Hodočasni-ci neba i zemlje (rad na romanu je započeo 1991. godine, a završen je 1995). Mihail Bahtin (a riječ je o knjizi O romanu) piše da Apulejev roman Zlatni magarac tematizira životni put glavnog lika Lucija, koji se može prikazati na sljedeći način: posrnuće – ka-zna – iskupljenje – blaženstvo. Taj okvir može važiti i za roman filipa Davida, naravno, uz određene izmjene, o čemu ću kasnije govoriti. (Taj okvir se može primijeniti i na neke druge roman s tezom: kao primjer se može uzeti Zločin i kazna fjodora Dostojevskog i Uskrsnuće Lava Tolstoja. Shema životnog puta glavnih likova u tim romanima (Rasko-ljnjikov i Nehljudov), jednaka je duhovnom životnom putu Lucija iz Apulejeva Zlatnog magarca, osim odsutnosti blaženstva (kod Dostojevskog i Tolstoja), jer se ono prema kršćanskom ustroju svijeta ostvaruje s onu stranu (premda se naznake tog blaženstva mogu pronaći u samom kraju Zločina i kazne, budući da se izbijanje kržljave trave iz smrznute sibirske zemlje može odnositi i na početak Raskoljnjikovljeve moralne katar-ze). Ovdje se kao problem nameće – a tiče se to Davidova romana – određivanje, da tako kažem, toga o kojoj je to koncepciji svijeta riječ. To je jako važno. Najprije treba ustvrditi da je svijet u tome romanu jedna zaokružena, monolitna cjelina s vlastitim za-konima, koji nemaju nikakve veze sa zakonitostima koje postoje u realnom svijetu. U etičkom smislu taj je svijet jasno razgraničen – na svijet Dobra i svijet Zla. Istina je da su ti pojmovi u tome svijetu apsolutizirani, ali ne u odnosu na kršćansku ili neku drugu koncepciju svijeta, dok su, s druge strane, Dobro i Zlo (dakle, kao kategorije koje su iznad bilo koje fiksirane i unutar sebe zatvorene religijske koncepcije svijeta) okvir u kojem se pojavljuju mitska bića iz različitih religija. To je vrlo važno u ovom Davidovu romanu, pa zaslužuje još pažnje.

Dakle, želim još nešto kazati o „svijetu“ u ovom Davidovu romanu, u smislu koz-mopolitizma kao – može biti – izvjesnog „rješenja“, tj. „izlaza“. Riječ je o borhesovskoj vrsti kozmopolitizma. Glavni lik na svome putovanju, ali i kroz priče koje sluša od ljudi koje na tom putovanju sreće, „upoznaje“ veliki broj svjetova – na jednom mjestu, bivaju okupljeni ljudi iz raznih krajeva svijeta (a svaki „u sebi“ nosi taj jedan „svijet“ iz kojega je potekao), koji pričaju priče iz tih – za glavnoga lika – nepoznatih svjetova. Dakle, radi se o „bogatstvu“, „šarenilu“, i što je najvažnije isprepletenosti i umreženosti svje-tova. Jasno da na razini određenih priča možemo čitati o njihovoj suprotstavljenosti, o svjetovima kao „tvrđavama“ – ne samo o suprotstavljenosti i borbi između svijeta Dobra i Svijeta Zla, kako unutar tako i izvan čovjeka – nego o „borbi“ religija, a preko njih i civilizacija. Upravo se umreženost i bogatstvo tih svjetova – koje je ostvareno dovođenjem u odnos, neposredno ili putem priče, čitavog tadašnjeg svijeta (a radi se o srednjovjekovnom vremenu) – nameće kao nadilaženje te suprotstavljenosti iz koje proizlazi veliko zlo, u smislu u kojem je npr. Amin Malouf pisao o tome. Postoji golem broj „imena“ u ovom Davidovu romanu, pa ne mogu pouzdano ustvrditi jesu li sva „istinita“, u smislu da su ili historijska ili mitološka, ili da na neki drugi način pripadaju određenim kulturama, to jest, može biti, postoji odnos „istinitoga, lažnog, izmišljenog“, na način na koji je to kod Borgesa. Kada se govori o „svjetovima“ u Davidovu romanu „Hodočasnici neba i zemlje“ treba napraviti distinkciju između svjetova i po vremenu – opet na, uvjetno rečeno, horizontalnu i vertikalnu. „Svjetovi po vremenskoj horizontali“


bili bi okvir koji je definiran putovanjem glavnoga lika, u koji se mogu svrstati i priče o proteklim vremenima (jer ne dolazi do probijanja, do „spoja“), dakle, ono što se pod-vodi pod „sadašnjost“. Budući da u ovom romanu dolazi do spoja između „sadašnjo-sti“ i „prošlosti“ posredstvom neke vrste vremeplova, mora se ukazati na postojanje i funkciju „svjetova po vremenskoj vertikali“, i to na primjeru jedne od priča, a riječ je o susretu između Kartafilusa, tj. Lutajućeg Jevrejina (ili Ahasvera) i doktora Kornelijusa Agripa, njemačkog maga, alkemičara, majstora okultnih vještina. Priču o tome pripovi-jeda starac, čije su oči zapanjujuće svijetle i sjajne, poput očiju mladića, a lice izbrazda-no borama (na kraju će se ispostaviti da je to glavom Kartafilus, koji zapravo pripovijeda priču o sebi). Prije nego što će početi, govori o ogledalima: „Oprostite što se nepozvan uplićem u razgovor, ali noć je duga, a malopređašnja pripovest poziva na razmišljanje o raznovrsnosti ogledala i njihovoj moći. Ogledala otkrivaju veliku tajnu večite prazni-ne, onu dubinu do čijeg se kraja nikada ne može dospeti. Posreduju između ovoga i onoga sveta. Duše mrtvih pomoću ogledala privlače žive. Ima ogledala u kojima čovek ne sme da se ogleda jer će umreti. Jedan mudrac kaže da svako ogledalo, dovoljno staro i dovoljno veliko, otkriva nezemaljske duhove. Čitav naš univerzum sastavljen je iz ogledala. U njima je početak i kraj vremena, život, smrt, sve.“ Taj susret se dogodio u firenci, u ponoć. Kartafilus (Lutajući Jevrejin) i Kornelijus Agripa su na izvjestan način suprotnosti – Agripa je poput fausta, stekao je natprirodnu moć, o njemu se pričalo da je đavolov učenik i da može stupiti u vezu s mrtvima, ali iako se to doslovno ne navodi, sve što čini trebalo bi biti usmjereno ka tome da pronađe „ključ“ univerzuma, tajnu vječnoga života (u smislu u kojem Balzakov Baltazar iz „Traženja apsolutnog“ želi od olova praviti zlato). Ipak on govori Kartafilusu: „Sva znanja su bezvredna jer traju koliko ljudski vek. Dan brzo prolazi, a noć je beskrajna. Zavidim vam jer ste sagledali krajičak večnosti.“ Dakle, ideal Kornelijusa Agripa bi bilo dosezanje „vječnosti“, onoga što po-sjeduje Kartafilus. Dok je Kartafilus došao kod Kornelijusa Agripa kako bi na njegovom magičnom ogledalu, ogledalu okultne nauke, vidio Rebeku, kćer Rabi Ezre. „Onakvu kakva je bila kada sam je prvi put sreo na obali Kedrona u vrtu njenoga oca, kada smo oboje poverovali u ljubav u divnu nevinost sveta, bezbrižni i mladi, daleko od svih iskušenja, grozota i užasa što su nas čekali u ne tako dalekoj budućnosti. Najstrašnija stvar na svetu je čežnja, a ja dugo bolujem od te neizlečive bolesti, najstrašnije kazne date u nasleđe ljudskom rodu.“ Na tom ogledalu se pojavio tunel, kroz koji je vodio put kroz vrijeme. Kartafilus je zaplakao kad ju je vidio (a i ona je čula njegov glas), a to je bilo zbog sjećanja na istinski ljudski život. Kartafilus ne koristi ogledalo kako bi se njime „vratio“ u davnu prošlost, već i da prodre u budućnost, tražeći tako odgovor za svoju sudbinu. (Uzgred kazano, Lutajući Jevrejin bi mogao biti oličenje čovječanstva, svi ljudi u jednom.) Ono što je vidio podsjeća na apokalipsu, pa mu njegova sudbina postaje nevažna. Ogledalo prsnu, a iz njega izleti golem orao „u nameri da kazni uljeza u za-branjena i dobro čuvana područja budućeg sveta.“ Dakle, na ovom primjeru se može vidjeti na kojem načelu funkcioniraju svjetovi, usporedni svjetovi, u ovom Davidovu ro-manu – oni ne postoje samo u sadašnjosti, a u sadašnjosti postoji bezbroj usporednih svjetova, nego i po vremenskoj vertikali, u prošlosti i budućnosti, svi postoje istodobno i između njih postoje veze.


III.

„Tada će početi tvoje putovanje kroz tamu . Videćeš strašne scene, biti na velikim iskušenjima, poverovaćeš da umireš . Pre nego što se dogodi preo-bražaj doživećeš vrhunac užasa i najveću stravu . Dolazak do velike Miste-rije jednak je putovanju kroz lavirinte smrti.“


Na čemu se zasniva – u Davidovu romanu Hodočasnici neba i zemlje – odnos iz-među PUTOVANJA i PRIČE, te na koji su način ti „pojmovi“ za ovaj roman važni. Treba poći najprije od samoga sižea romana. PUTOVANJE – ali putovanje na bazičnom planu – ovdje postaje sižejna osnova. Putnik (to jest glavni lik) kreće na put od točke A prema zamišljenoj, nepoznatoj – jer se ne tiče lokacije već stanja njegovog duha (ne treba zaboraviti da je osuđen na putovanje radi pročišćenja duha) – dakle, prema nepoznatoj točki ž (što bi trebala biti oznaka za krajnju točku, odnosno završetak njegovog puto-vanja). Između te dvije točke, koje označavaju početak i kraj putovanja, jasno, postoji veliki broj točaka kao etapa puta, samo što se one ne mogu obilježavati redoslijedom – u ovome slučaju, abecednim – jer glavnoga lika slučaj često „baca“ iz jedne situacije u drugu, iz nevolje u nevolju i tome slično (a to je, također, karakteristika sižea većine antičkih romana). Ipak, treba kazati da je ta razina romana Hodočasnici neba i zemlje, dakle ona koja se može podvesti pod kategoriju „putovanje na bazičnom planu“ veoma jednostavna, slabo razvijena (što nipošto nije nedostatak, jer ima svrhu). Svrha toga je sljedeća – cilj očigledno nije „bogata“, vješto konstruirana radnja, kao što je to cilj bio u antičkom romanu, ili kao što je to cilj u pustolovnom romanu, već je osnovna svrha u konstruiranju sižea zaokruživanje idejne razine, a putovanje glavnoga lika je u tom smi-slu zaokruženo, s jedne strane, a s druge, na glavni siže – a to je putovanje glavnoga lika – pridodat je veliki broj usporednih sižea, odnosno manjih priča, koje pripovijedaju likovi na koje glavni lik tokom svog putovanja nailazi. „Paralalne siže“ je formulacija Mihaila Bahtina, a tiče se funkcije priče o Psihi u okviru Apulejeva romana Zlatni maga-rac – ta dva sižea, „glavni“ i „paralelni“, korespondiraju na idejnom planu. Isto tako – u Davidovu romanu Hodočasnici neba i zemlje – postoji idejna korespondencija između „glavne“ priče i „sporednih“ priča, štoviše, upravo je ta idejna veza među njima ono što od tog romana gradi čvrsto strukturiranu cjelinu, a što se na prvi pogled ne bi moglo ustvrditi.

Svrha „putovanja“ je „učenje“. Ali putovanje samo po sebi zahtijeva znanje, to jest, da bi se putovanje kao takvo moglo ostvariti, putnik mora biti u mogućnosti prelaziti preko prepreka na koje tokom putovanja nailazi. U ovom slučaju se to prije svega tiče načina na koji se putnik može oduprijeti iskušenju. Svi drugi likovi, na koje glavni lik tokom svog putovanja naiđe, koji mu pričaju priče, imaju funkciju Učitelja, oni, pripovije-dajući mu priče o događajima koji su se njima desili, daju glavnome liku znanje koje će mu pomoći u nadilaženju prepreka na vlastitom putu, tim prije što su prepreke na koje su oni nailazili jednake prirode kao i one na koje on nailazi. To nipošto ne znači da su ti Učitelji superiorni u odnosu na sva Iskušenja na koja nailaze, odnosno da ih njihovo „znanje“ čini nedodirljivim za Zlo. Oni su upravo svoje „znanje“ i stekli tako što su „preš-li“ preko mnogo Iskušenja. Najbolji je primjer Grka, kojemu na spavanju lopovi skidaju


s vrata dva amuleta – smaragdnog skarabeja i Ozirisovo oko, radi čega je ponovno postao „rob“ nubijske princeze (koja predstavlja Zlo). Grk je mnogo prije priče koja se dešava glavnom liku pao pred iskušenjem koje je pred njega stavilo Zlo, sada oličeno u nubijskoj princezi, ali su mu „dobri“ ljudi (koji su u odnosu na Grka isto što je on u odnosu na glavnog lika) dali smaragdni skarabej zbog kojega mu nikada neće smjeti prići zli duhovi. Beduin, najstariji u skupini nomada i njihov vrač (koji mu je kasnije dao smaragdni skarabej) kazao je Grku da, ukoliko se želi osloboditi nubijske princeze, mora znati tko je ona, a to nije moguće, jer je ona zagonetka s mnogo istovremenih rješenja, a kad ih ima mnogo, nema onog pravog. Tu vidimo kakva je pozicija čovjeka koji se sam želi boriti protiv Zla, bez pomoći sila Dobra.

Stoga, „putovanje“ se u ovome romanu treba „promatrati“ na više razina. Glavna je podjela u romanu – kao što je već navedeno – na Putovanje i Priču. Ali i u okviru Priče (tj. spomenutih usporednih sižea) osnovno je „putovanje“ (koje se događa drugim likovima – ili onima koji priču pričaju, ili su ti prisustvovali određenoj situaciji, ili su priču čuli od neko-ga drugog), a to putovanje je u osnovi jednako putovanju glavnog lika. „Pričanje priča“ je u ovom Davidovu romanu organizirano na sličan način kao što je to u Zlatnom magarcu, Dekameronu ili Hiljadu i jednoj noći – razlika je samo u „izgledu“ okvira, te u tematskoj uvezanosti priča. U ovom se romanu priče pričaju u tamnici, u potpalublju broda, tokom samoga putovanja, na raznim konacima i tome slično. Što se tiče povoda za pripovijeda-nje priča, sve se može svesti na ono što je rečeno prije početka pripovijedanja jedne od priča: „Putovanje brže prolazi kada reči prate korake.“ Pa i u Tisuću i jednoj noći se često pripovijedaju priče kad se neki likovi – koji su na putovanju – okupe na istom mjestu radi odmora, prenoćišta... („U odmorište je upravo ušla nova grupa ljudi. Po odeći i držanju reklo bi se da su hodočasnici. U tišini, smestili su se u jedan ugao prostorije. Njihovim dolaskom soba se sasvim ispuni. Putevi ljudski i putevi gospodnji združili su nas za ovu noć, a već ujutro opet će svaki krenuti tamo kuda ga noge nose, za svojom sretnom ili ne-sretnom zvezdom.“, stoji u Davidovu romanu.) U idejnom smislu, sve priče se uglavnom zasnivaju na sljedećem – Putnik (u doslovnom ili prenesenom smislu) se na svome putu nađe pred Iskušenjem koje ga može odvesti ili na put Dobra ili na put Zla. Mogu ovdje po-nuditi „presjek“ jedne priče (tj. paralelnog sižea) koja će da posluži kao primjer. Riječ je o priči o fansigaru Sadi Babi: Sadi Baba je pripadnik indijske sekte fansigara ili davitelja, koji obožavaju Kali, boginju smrti – Sadi Baba živi s uvjerenjem da je „njegova divlja i okrutna duša tigra zarobljena u ljudskom telu“. Jedan sveti čovjek je Sadi Babi kazao da njegova opsjednutost potječe iz sna, kojega često sanja – a sanja golemog tigra, plamenih očiju –, te ga radi toga uputi jednom čudotvorcu, poznavaocu kultova i magija. Čudotvorac Sadi Babi savjetuje da ode u dolinu Nerbuda, gdje mora u jednoj kolibi provesti četiri dana u postu, a potom pojesti jedan koštunjavi plod. Iza toga će moći živjeti jednu noć u tijelu tigra i biti gospodar džungle. To će Sadi Babu izliječiti od njegove „bolesti“, ali se mora vratiti u kolibu prije svitanja. Sadi Baba posluša savjet; sljedećeg jutra krenu na put, a dva dana kasnije stiže u dolinu Nerbuda, pronađe kolibu u njoj i otpoče s postom. Nakon četiri dana posta Sadi Baba pojede onaj koštunjavi plod. Tada mu se duša poče odvajati od tijela, a zli duhovi se stadoše okupljati u kolibi, čekajući njegovu dušu. Tijelo mu u kolibi rastrgaše demoni, a njega povedoše sa sobom – lebdio je s njima iznad džungle. Dovedoše ga do brloga kraljevskog tigra i Sadi Babina duša „uđe“ kroz čeljusti u tijelo tigra. „Bio je u utrobi zveri kao što su se prvi ljudi nalazili u utrobi demona. I žudeo je ne


za nekoliko kapi krvi, nego za morem krvi. Sada je vladao dugim, elastičnim udovima, telom koje se nečujno provlačilo kroz šiblje, savršenim njuhom, kandžama sposobnim da rastrgnu svako živo biće. Video je svaku sen u tami, konture jednog izobličenog sveta u kojem je želja za ubijanjem bila jaka kao večna glad, neki poseban oblik opijenosti ili ludila. (...) Duša Sadi Babe činila je veličanstveno jedinstvo s ovom gomilom napregnutih, savršenih mišića, najsavršenijim božjim stvorom za lov i ubijanje.“ Sadi Baba u tijelu tigra upada među ljude koji su bili okupljeni oko logorske vatre i čini nezapamćen masakr, a iza toga napada i ubija hariđana, pripadnika kaste „nedodirljivih“, koji su pod zaštitom bo-ginje Kali. Sadi Baba prekasno shvati svoj grijeh. U tijelu tigra, koji više nije bio „nebeska zver“ već „prestrašena mačka“, dade se u bijeg kroz džunglu. Tada stiže do obale male rijeke: „Mirna površina vode prelivala se u sjaju punog meseca. Sadi Baba natera tigra da priđe samoj obali i ogleda se u bistroj vodi. Prvi put ugleda svoj životinjski lik, glavu ne-mani sa ogromnim krvavim čeljustima i dva plamena, urokljiva oka. Požele da se što pre oslobodi čarolije i pomoću tamilske formule vrati svoje pređašnje obličje. Ali moć očiju u čijim su se uglovima krili zli demoni oduze mu svu snagu odlučivanja, srebrnasto telo tigra savlada iznenadni umor. Zver se opruži u čestaru i utonu u dubok san.“ Kad se Sadi Baba probudio u tijelu tigra već je svitalo, a on je već morao biti u kolibi, prema savjetu starog čudotvorca. Lutao je dolinom tražeći uzaludno kolibu, obilazio sela, a na kraju ga je stigla potjera, pokrenuta zbog poludjelog tigra, pred njegovom rodnom kućom – to je bila kazna boginje Kali zbog teškog prestupa. Dakle, na ovom primjeru se mogu pronaći svi elementi koji postoje i na razini glavne priče. U oba slučaja likovi kreću na putovanje (razlozi i okolnosti su, jasno, drugačiji) koje je prepuno opasnosti i iskušenja s ciljem da steknu, uvjetno kazano, „duševni mir“. To mogu postići ukoliko slijede savjete „mudrih“ ljudi (koji predstavljaju Dobro) koji bi im trebali pomoći onda kad ih Zlo stavi pred Isku-šenje. Ovdje vidimo da Sadi Baba nije bio dovoljno jak da se odupre snazi Zla, te joj se potpuno prepušta i uživa njenoj moći i opojnosti „rušenja“, „uništavanja“. Vrlo je slikovita situacija kad Sadi Baba kroz oči tigra pogleda svoj odraz na mirnoj površini rijeke – sile Zla, kojima je do tada vladao, okreću se protiv njega, što ga vodi u propast, odnosno onemogućava da ispuni ono što je kao savjet primio od čudotvorca. Razlika je jedino u tome što se glavni lik odupire Iskušenjima.

IV.

„Na pomisao da mogu upravljati postupcima drugih ljudi, ulaziti u njihove misli, dajući im uputstva šta da čine, obuzimala me drhtavica, znojenje, muka . Jednom, u igri, napujdah velikog psa na svoga druga . Pas obuzet ludilom koje je dolazilo iz moje glave skoči na dečaka i verovatno bi ga rastrgao da se tu ne nađoše neki hrabri ljudi . Oni tojagama i teškim udar-cima jedva odvojiše pobesnelu životinju od žrtve . Psa ubiše a ja pobegoh i sakrih se u jednom mračnom kutu kuće, jasno sagledavajući strašnu moć zloupotrebe svoga prirodnog dara . Zakleh se tada da ću radije umreti nego da nanesem bol nekom živom stvoru.“1

1 David, filip; Hodočasnici neba i zemlje. Sarajevo: Bosanska knjiga, 1995, str. 16


„Užasavao se gomile jer gomile umeju samo da razaraju. Svi ti udovi, sva ta telesa, sve te oči bile su jedan organizam, jedno čudovište čiji je vatreni dah sekao noćni vazduh gušeći ga svojom vrelinom.“2


Međutim, u većini priča je to „unutarnje“ putovanje. Kao što je to tako i s glavnom pri-čom. Na jednom se mjestu u Davidovu romanu kaže kako zlo ne postoji izvan čovjeka. Kako veli Lav Tolstoj u Hrišćanskoj nauci: „19. Čovek hoće da bude zver ili anđeo, ali ne može biti ni prvo, ni drugo. 20. I tu se javlja ono rešenje protivnosti, koje daje hrišćanska nauka. Ona govori čoveku, da nije ni anđeo ni zver, nego anđeo rođen od zveri, - duhovno biće, koje se rađa iz životinje.”3 Dok čitamo Davidov roman, imamo dojam da je riječ o posve uobičajenom putovanju s povodom koji, također, nije rijedak u književnosti, ali se na kraju ispostavlja da sve to i nije baš tako jednostavno. Tokom romana vidimo to da je „svijet“ podijeljen između sila Dobra i sila Zla, te da je svaki čovjek granična „točka“ tih svjetova – oni se unutar njega bore za dominaciju koju će steći osvajanjem duhovnog prostora čo-vjeka. To je tako, gledajući „izvana“. Iznutra gledajući, čovjek se želi oduprijeti silama Zla, ali je pred tim silama apsolutno nemoćan ukoliko u pomoć ne prizove sile Dobra. Na početku ovog rada sam ukazivao na značenje prvog poglavlja u romanu, govoreći da je ono „okvir“. To se može znati jedino kad se pročita kraj romana – tada vidimo da se naš glavni junak fizički nije makao s trga u Sevilji, na kojem su upaljene lomače, te da je njegovo putovanje bilo „unutarnje“. Na kraju romana saznajemo i o tome što je krajnja točka tog puta (ne i putovanja – to je sada vrlo važna distinkcija). Krajnja točka njegova unutarnjeg putovanja, to jest puta (pošto putovanje nema kraja), jest dosezanje najvećeg čuda, Centra svijeta, kojeg još nazivanju „Kućom Vrha svih Zemalja“, „Vrhom oluje“, „Zamkom između neba i Zemlje“, a takvim mjesta, prema pričama, postoji više, a to su mjesta gdje se povezuju Zemlja i Nebo. „Zar nije svaki od nas na dugim putovanjima, u besanim noćima čeznuo za tom tačkom oslonca koja će pomoći da se snađemo u rasulu uma, ali i haotičnom svetu oko nas, ispresecanom mnoštvom zamršenih puteva u beskonačnom prostoru? Mora se doći do neke stalne „tačke oslonca“ da bismo čvrsto stajali. Izrekavši ove reči on zakorači preko nebeskog mosta. Stupio je u prazninu sklopljenih očiju. Bosa stopala nalazila su nevidljivi oslonac. Laganim i sigurnim koracima prešao je na drugu stranu ponora.“ Dakle, na kraju saznajemo da je to „putovanje“ bilo unutrašnje, kao što je, na kraju krajeva, svako putova-nje „unutrašnje“, ili i „unutrašnje“ – ukoliko se ne radi o pukom prelaženju prostora – pa su tako sile Dobra i sile Zla, jedino unutar čovjeka, izvan njega ih nema. Čovjek unutar sebe ima mogućnost odluke da se „diže“ ka anđeoskoj strani svog bića, odnosno da u njemu prevlada sila Dobra, ili da se „spušta“ ka životinjskoj, čime bi u njemu prevladala sila Zla (a putovi kojima se ide jednom ili drugom, ili od jednoga do drugog su brojni).

Prije početka romana stoji napomena „Uz ovo izdanje“, gdje filip David kaže kako je u proljeće 1991. godine otpočeo rad na romanu, a da je završen u proljeće 1995. godine:

„U proljeće 1995 ., kada sam knjigu završio, to više nije bio onaj isti svet iz vremena kada sam je počeo pisati .

2 Isto, str. 1053 Tolstoj, L. N.; Hrišćanska nauka. Beograd - Sarajevo: “Izdanje I. Đ. Đurđevića”, 1920, str. 20


Ovaj roman o spoljnjem i unutrašnjem izgnanstvu, o putovanju granicom koja razdva-ja svetove jave od svetova snova posvećujem prijateljima iz Sarajeva.“

I bez ove napomene bi se moglo zaključiti sljedeće: roman koji je radnjom smješten u srednjovjekovnu Španjolsku, iz koje se kreće na put u svijet, govori, pored univerzal-ne strane koja je vrlo istaknuta i jasna, upravo i o godinama u okviru kojih je roman na-stao. Možda bi se „unutarnje“ izgnanstvo o kojem govori u napomeni filip David moglo odnositi na njegov položaj u totalitarnom režimu, to jest položaj ljudi koji su slični njemu (o čemu se može čitati u Davidovoj knjizi eseja „Jesmo li čudovišta?“). Dva citata koja se nalaze na početku ovog poglavlja vrlo jasno ukazuju na odnos vođe – kao oličenja onoga što je u ljudima „životinjskog“, i mase ili naroda – iz kojih taj vođa izvlači samo ono loše, ubilačko, životinjsko, što i sam predstavlja, te svi zajedno funkcioniraju kao jedno biće. Da ponovim drugi citat iz Davidova romana: „Užasavao se gomile jer gomile umeju samo da razaraju. Svi ti udovi, sva ta telesa, sve te oči bile su jedan organizam, jedno čudovište čiji je vatreni dah sekao noćni vazduh gušeći ga svojom vrelinom.“

Na kraju svoga puta glavni lik pruža ruke da uzme krunu, amajliju kojom će se iskupiti pred seviljskim biskupom i inkvizicijom. „U taj čas, kupola iznad naših glava se rastvori. Ukaza se beskrajno nebo i u njemu milijarde dalekih svetova. Iz dubine večne tame približavala se nebeska kočija, sva u plamenu. Čitavo nebo se zapali i sve se oba-sja crvenim sjajem. Iz visina se spuštao plameni kružeći mač. Plameni vodopadi izlivali su se iz nebesa. Došao sam do kraja puta. Ali to nije bio i kraj putovanja.“ U narednom, vrlo kratkom poglavlju (a to je Epilog), glavni lik kroz vatru lomače gleda biskupa i suce Svete inkvizicije, i svoga prijatelja Valdežanina, koji također nestaje u plamenu, a iznad sebe vidi ono „beskrajno nebo i u njemu milijarde dalekih svetova“. Istodobno se na-lazio i na vrhu Kule i na trgu grada Sevilje, iznad upaljene lomače. A nebeske kočije i milijardu drugih svjetova ukazuju na nastavak putovanja.

Evo kako filip David završava svoj roman Hodočasnici neba i zemlje: „Ljudska je sudbina lutanje između svetova, omeđenim različitim pričama, delovima

velike, zajedničke pripovesti. Onaj ko sluša, i onaj ko pripoveda iznad su života i smrti. Nema kraja putovanju, nema kraja pripovedanju.“


Mr. Rosanna BIASIOL BABIĆ1, Prof. Loretta MOROSIN2

Razvoj kreativnosti kod djece s cerebralnom paralizom (STRUČNI ČLANAK)

Cerebralna paraliza je skupina neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja uzro-kovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. (Bax, 1964.). Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek su predmet mnogih rasprava.

Nacionalni informacijski centar za djecu i mladež s hendikepom u Washingtonu (1991.) definira cerebralnu paralizu kao stanje uzrokovano oštećenjem mozga. Obično se pojavljuje prije, za vrijeme ili kratko poslije poroda a uzroci su raznovrsni, no svi ukazuju na ozbiljan poremećaj funkcije mozga, što dovodi do velikih neurorazvojnim i motoričkim smetnjama. Prema tome, pojam “cerebralna” odnosi se na mozak, a “para-liza” na poremećaj pokreta i položaja.

Ozljeda ne oštećuje djetetove mišiće ili živce koji ih povezuju s leđnom moždinom, nego sposobnost mozga da ih kontrolira. Pokreti kod djece sa spastičnim oblicima cerebralne paralize su kruti, otežani, smanjenog opsega, dok suprotno u djece s dis-tonim oblicima su širokog opsega, nekontrolirani i nekoordinirani.

Ovisno od položaja i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje djetetove teškoće pri kretanju, ona može uzrokovati i druge probleme – poteškoće u razvoju, epileptične napade, poteškoće u govoru, poteškoće u učenju, probleme sluha ili vida, probleme sporazumijevanja, emocionalne smetnje. (Popiš,1996)

Cerebralna paraliza ubraja se u razvojne teškoće jer one utječu na cjelokupan djetetov razvoj.

Ciljevi i zadaci u radu s djecom s cerebralnom paralizom, kao i u radu s djecom bez poteškoća, teže ka razvijanju sveukupne osobnosti kao i na zadovoljenju djetetovih osnovnih potreba.

Razlika je u planiranju i programiranju, u odabiranju specifičnih metoda i nastavnih sredstava radi postizanja što boljeg stupnja rehabilitacije i radi omogućavanja što bo-lje inkluzije tj. “procesa kojim se osigurava da svako, bez obzira na iskustva i životne

1 Sveučilište Jurja Dobrile Pula, Odjel za obrazovanje učitelja i odgajatelja2 prof. defektolog, Dom za djecu, mladež i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i drugim poseb-nim potrebama u Puli


okolnosti, može ostvariti svoje potencijale u životu“ (Centre for Economic and Social Inclusion, 2002). (Cerić, 2008, Barton, Tomlinson,1984)

Rad je zasnovan na grupnom angažiranju stručnjaka raznih profila, tj. članova inter-disciplinarnog tima, koji sa raznih aspekata, uz individualizirani pristup, razvijajući učin-kovite oblike pomoći, pomažu u razvoju osobnosti djece unatoč teškoćama. Činjenica je da su popratne teškoće česte i teške te da ometaju daljnji kognitivni razvoj djeteta.

Jedan od osnovnih oblika rehabilitacije jest igra, sredstvo koje potiče aktivno su-djelovanje djeteta. Razvija motoričke vještine i percepcije, aktivira mišljenje, razbudi maštu, motivaciju, interes i socijalizaciju.

Ne mogu biti zanemarene stimulacije u sazrijevanju kognitivnoga, karakternog, emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta.

Prema tome, igra nije samo spontana aktivnost koja budi osjećaj sreće i zadovolj-stva. Ona je pokretač u svim sferama dječjeg stvaralaštva. Kroz veliki spektar igara isprepliće se bogatstvo aktivnosti koje sežu u sva izražajna područja. Uz dobar odabir sadržaja u skladu s psihofizičkom zrelosti djeteta ulazi se u područje motorike, razvoja govora, senzornih sposobnosti te se podupire emocionalni i socijalni razvoj.

Kroz dječju igru riječi, pokreti, crteži uz glazbenu pratnju dobivaju novu dimenziju na kojoj se temelji cjelokupan splet edukacije i rehabilitacije.

Uz opuštanje, pozitivno raspoloženje i ugodno ozračje ulazi se u čaroban svijet verbalne i neverbalne komunikacije, a kreativnost dobiva novu važnu dimenziju. (Ste-vanović, 1999; Lowenfeld, 1980)

Prema tome, likovno izražavanje, pokret, glazba i gluma su posebni vid terapije na-ročito ako su popraćeni terapijom smijeha (patch therapy). U posljednjim godinama ta terapija je sve više afirmirana u cijelom svijetu i postižu se sve bolji rezultati. (http/www.patchadams.org/)

Gesuhndeit Institute u Arlingtonu-Virginija, bolnica liječnika Adama Patcha, borca za afirmaciju terapije smijehom je ogledan primjer svima koji žele iskusiti takav učinkovit vid rada. Gelotologija kao znanost o utjecaju smijeha na ljudsko tijelo je sve više pri-znata i u hrvatskim dječjim bolnicama i drugim ustanovama.

Smijeh je pokretačka snaga koja daje djetetu mogućnost ugodne komunikacije, osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Rad se prilagođava stupnju oštećenja, osobnim karak-teristikama djeteta uz maksimalno poštivanje njegovih sposobnosti, želja i interesa. Postižemo tako razvoj svih djetetovih potencijala kao i veći stupanj samostalnosti, bolju komunikaciju i socijalizaciju. (Bergson, 1991, Matijević, 1994)

Likovno, glazbeno, dramsko i motoričko izražavanje zasniva se na nizu organiziranih in-terventnim sadržaja koji se međusobno isprepliću dajući mogućnost uspješne korelacije.

Dramska igra ima blagotvorni utjecaj na dijete jer omogućuje napredak u ver-balnoj komunikaciji. Ona je poticaj za razvoj govora i za savladavanje govornih po-teškoća. No, važno je da odgajatelj i logoped interveniraju na vrijeme učinkovitim tehnikama. Tehnike i metode rada što ih terapeut rabi za jačanje percepcije i ovlada-vanje vještinom shvaćanja novih sadržaja su prije svega vježbe zamišljanja prostora i predmeta, vježbe doživljavanja osjeta, do vođeno maštanje uz glazbu i do prvih dramatizacija. (Matić, 1968) Kroz dramsku igru se ponekad lakše ostvaruju i ostali odgojno - obrazovni ciljevi.


Čitanje, pripovijedanje priče, praćenje scenskih predstava njima namijenjenih, ali i samih pokušaja dramatizacije, potaknut će maštu, usmjeriti pozornost i koncentraciju, razviti sposobnosti slušanja, zamišljanja i doživljavanja (Chesner, 2001).

I lutkarstvo je, kao korisno nastavno i odgojno sredstvo, postalo oblik terapije u rehabilitaciji. (Chesner, 2002; Bastašić, 1988)

Odgojno-obrazovno područje tjelesne i zdravstvene kulture jedno je od vodećih u zadovoljavanju dječje potrebe za pokretom, a pokreti su svakako jedni od najvažnijih razvojnih obilježja djece. Potrebni su svakom djetetu, uskraćeni djeci s cerebralnom paralizom. Igra je neminovno vezana uz pokret, a i pokret uz igru. Stoga je shvatljivo kako su kod takve djece važne vježbe pokreta koje su usmjerene na usvajanje temelj-nih motoričkih vještina i novih motoričkih spoznaja, na poboljšanju mišićne koordina-cije i na postizanje harmonije pokreta. Ako dijete ima sposobnosti kretanja i ravnoteže treba biti potaknuto na kretanje u raznim smjerovima: prema naprijed, unatraške, po-stranice, puzeći, klečeći… Između ostalog, cilj motoričkih vježbi je također razvijanje interesa za vlastito tijelo i postizanje pravilnog držanja značajno za rast i razvoj. Svakod-nevna je podrška stručnjaka razvoju osobitih fizičkih predispozicija djeteta neizbježna i nužna. (Russo, 1980, Pejčić, Berlot, 1991)

U razvoju motoričkih vještina terapija jahanjem, poznata već od doba Hipokrata (460.-370. p C), je dokazana metoda koja je sve više korištena u edukaciji i rehabilitaciji djece s posebnim potrebama, a naročito s cerebralnom paralizom. Metoda jahanja ima čaroban utjecaj na dijete. Postoji danas u svim županijama u Hrvatskoj mnoštvo cen-tara za terapeutsko jahanje. francuz Jean Claude Carreau, jedan od poznatih ljubitelja u toj oblasti, otvaranjem 2001. u Kaknju (BiH) „Europski centar za terapiju, odmor i sjećanja na Sarajevo“ dokazao je važnost terapijskog jahanja za sveukupan razvoj djece. (Hodžić, www . magazinaura . net)

I terapije s ostalim životinjama (Pet Therapy) u skorije vrijeme će i u nas imati sve važniju ulogu u pedagogiji, psihologiji i medicini te drugim srodnim znanostima upravo zbog toga što djeca dobivaju pozitivne učinke, bolje se opuste i vesele, razbudi se u njima osjećaj sigurnosti, a krajnji je skriveni cilj poboljšanje socijalizacije. Pozitivna iskustva stručnjaka mogle bi biti dodatan poticaj za prihvaćanje tog, u nas, još uvijek novog pristupa obrazovanju i radu s djecom.

Glazba također ima veliko značenje u radu s djecom i važno terapeutsko značenje. Terapija glazbom je danas priznati oblik rehabilitacije raširen u cijelom svijetu. Glazba pomaže pri svakoj ponuđenoj aktivnosti. Otvara maštu ostavljajući odškrinuta vrata za pokrenuti doživljaje, razigranost i zadovoljstvo. Zbog njezina utjecaja na stvaranje to-ploga i ugodnoga radnog ozračja pokretačka je snaga koja obogaćuje dječje spoznaje razvijajući osjećaj za lijepo. Brojalice, dječje popijevke, igre s pjevanjem kao i aktivno slušanje glazbe su jako sredstvo u kontroli motoričkih vještina, u poboljšanju koordina-cije te u drugim oblicima terapije i rehabilitacije. Premda kod djece s cerebralnom para-lizom intenzitet glasa je oslabljen, glasovi su hipernazalni te postoje određene teškoće


u njihovu iskazivanju, bitno je uživanje u pjevanju i u doživljavanju glazbe. Supružnici Knill svakako se mogu ubrajati među najpoznatije svjetske stručnjake na polju terapije pokretom i glazbom. Njihovi odgojni programi pokazali su se djelotvorni na razvoju senzornih, perceptivnih i motoričkih funkcija. (M. i C. Knill 1997)

Likovno stvaralaštvo predstavlja jedan od najsavršenijih načina koji pomažu u op-servaciji, dijagnostici i rehabilitaciji osoba (djece i odraslih) s raznim psihofizičkim smet-njama. U cilju postizanja što efikasnijih rezultata u rehabilitaciji likovna kultura je našla ključno mjesto u omogućavanju potpunijeg razvoja izražajnih i oblikovnih sposobnosti. Crtanje, bojanje, modeliranje su aktivnosti koje smiruju, daju potrebnu ravnotežu, sa-mopouzdanje i zadovoljstvo.

Kod djece s cerebralnom paralizom likovne aktivnosti, u širem smislu, su značajne za razvoj i usavršavanju fine motorike ruke. Putem crta i boja, u skladu s osobnim sposobnostima, ostvaraju se radovi putem kojih se pokazuju i prezentiraju dječji svijet onakav kakvim ga oni doživljavaju. Rad s glinom pruža bogato taktilno i kinestetičko iskustvo. Naročito je važan za djecu s perceptivnim i motoričkim teškoćama. Ova aktiv-nost djece posebno nudi osjećaj kontrole pokreta te vodi ka uspjehu. Putem likovnog izražavanja može se pomoći djetetu da oslobodi vlastite emocije, da nađe zadovoljstvo i sve veću samostalnost u radu. Važan je to način da se dijete afirmira.

Uz poštivanje načela individualnosti, uz pravilan odabir zadataka, tema i tehnika rada, uz razvijanje motivacije, mogu se postići svakodnevno vidni napredci. Na taj način dijete, sporo ali postupno, prelazi iz faze škrabanja i stereotipija u naprednije faze likovnog izraža-vanja. Pozitivni željeni učinci mogu samo biti poticaj za još veće uspjehe. (Kramer, 1977)

Terapija i rehabilitacija usmjerene na formiranje ličnosti, putem svih ovih spomenu-tih aktivnosti, mogu postići iznenađujuće rezultate poštujući činjenicu da je svako dijete jedinstveno u svojim mogućnostima i da ima pravo biti odgojeno i obrazovano prema vlastitim potrebama.

Art-therapy postala je jedna od vodećih u radu s djecom s posebnim potrebama. (Warren, 2001)

Odgajatelj kao važan subjekt edukacijskog tretmana, uz savjetodavnu pomoć osta-lih stručnjaka, izabrat će didaktičko metodičke sadržaje koje su najprimjereniji svakom djetetu te će organizirati sustavno odgojno i obrazovno djelovanje sukladno razvoju i rezultatima praćenja djetetova razvoja. Kombinirajući oblike grupnog i individualizi-ranog rada i poštujući pedagoške odrednice suvremene škole, težit će se, što je više moguće, ka uravnoteženom intelektualnom, emocionalnom, voljnom i psihofizičkom razvoju pojedinca.

Put ka uspjehu nadopunjava dragocjena, kvalitetna suradnja s roditeljima.

Dobar primjer takvog rada, gdje se koristi veći dio opisanih aktivnosti, provode se u Dom za djecu, mladež i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i drugim poseb-nim potrebama u Puli, koji se već se dugi niz godina bavi habilitacijom i rehabilitacijom djece od njihove najranije dobi.

Kroz primjenu art-therapy postigao je zavidne rezultate u radu s tom populacijom, a naročito u njenoj socijalizaciji i integraciji u širu društvenu zajednicu. Primjenom in-


tegralne metode potaklo se vježbanje onih socijalnih vještina i tehnika individualnoga i grupnoga rada te se uspješno utjecalo na socijalno-emocionalno područje i na cjeloku-pan proces razvoja sazrijevanja štićenika.

Oblik rada zasnovan pretežno na realizaciji projekata pokazao se uspješnim jer su

se izabrale zanimljive teme vezane uz proučavanje vlastitog zavičaja.Ove inicijative pokrenule su suradnju s muzejima, školama, knjižnicama, galeri-

jama, tiskarama, udrugama mladih te drugim udrugama i institucijama. Potaknuvši


dječju kreativnost, ostvareni su svi oblici edukacije i rehabilitacije kroz razne aktivnosti u svim poljima dječjeg izražavanja. Nastale su tako originalne publikacije, slikovnice, likovni radovi, ručni radovi od keramike i drugih različitih materijala. Održale su se pro-dajne izložbe i aukcije, kulturne i zabavne priredbe.

Suvremena organizacija Doma, gdje vlada pozitivno ozračje, gdje multidisciplinarni rehabilitacijski tim zajednički planira i dogovara aktivnosti, gdje se otvaraju vrata svakoj suradnji, pridonijela je prepoznavanju ove ustanove kao jedne od najaktivnije u cijeloj Istarskoj županiji i šire.

Sigurno je to dobar put ka uspjehu i dobar primjer drugima.

Literatura 1. Aimard, P. (1986.) I disturbi del linguaggio del bambino. Brescia: La Scuola2. Barton, L. & Tomlinson, S. (1984.). Special Education and Social Interests, 3.

London: Croom Helm4. Bastašić, Z. (1988.) Lutka ima i srce i pamet. Zagreb: Školska knjiga5. Bergson, H. (1991.) Il riso- saggio sul significato del comico. Bari: Universale Later-

za6. Cerić, H. (2008.) Mogućnosti konstituiranja teorije inkluzivnog obrazovanja (u: Me-

todički obzori – časpopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu br.3(2008.)1,Visoka učiteljska škola u Puli, str.49-62)

7. Chesner, A. (2001.) Il laboratorio delle attività teatrali. Trento: Erickson 8. farago, E.- Bolfan-Stošić,N. (2001.) Akustične karakteristike djece s motoričkim

oštećenjima, I međunarodni skup „Glas“, Opatija9. Glasser, (1994.) Kvalitetna škola. Zagreb: Educa10. Knill, M, Knill,C. (1997.) Motoricità e musicoterapia nell’ handicap. Trento: Erickson11. Kramer, E. (1977.) Arte come terapia nell’infanzia. firenze: La Nuova Italia12. Lawenfeld, V. (1980.) L’arte del vostro bambino. firenze: La Nuova Italia13. Matić M. (1968.) Kako otklanjati govorne nedostatke i poremećaje. Beograd: Savez

društva defektologa Jugoslavije14. Matijević, M. (1994.) Humor u nastavi. Zagreb: UNA- MTV15. Pejčić, A.,Berlot,S. (1991.) Nastavni sadržaji tjelesne i zdravstvene kulture za I četri

razreda OŠ. Rijeka: Sveučilište Rijeka16. Popiš, M. (1996.) Cerebralna paraliza-multidisciplinarni pristup. Zagreb: Savez za

cerebralnu i dječju paralizu Hrvatske17. Rubini, V. (1980.) La creatività. firenze: Giunti Barbera18. Russo, G. (1981.) Alla scoperta dell’educazione fisica. Roma: La Nuova Italia Scien-

tifica19. Waren,B. (2001.) Arteterapia in educazione e riabilitazione. Trento: Erickson

1. www magazinaura.net2. www patchadams.org


Prof. dr. sc. Sabrina HOROVIĆ1

Kaznenopravne ustanove Europske unije

SažetakLisabonski ugovor je prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi. Zbroj novih supranacionalnih harmonizacijskih ovlasti Europske Unije u kaznenopravnom području opravdava takvu ocjenu. Rad sadržava ana-litički pregled izmjena relevantnih za kaznenopravne ustanove Europske Unije (Europol, Eurojust i Ured europskog javnog tužitelja), te reforma zaštite ljudskih prava u EU koja obuhvaća novu nadležnost Europskog suda pravde.

SummaryCRIMINAL LAW INSTITUTIONS OF THE EUROPEAN UNIONThe Lisbon Treaty represents a milestone in the development of criminal law in Europe. The sum of the new supranational harmonisation powers of the European Union in the area of criminal law justifies this view. This paper provides an analytical of the relevant changes to the criminal law institutions of the European Union (Europol, Eurojust and the European Prosecutor´s Office)., and the reform of the protection of human rights within the EU, which includes the new jurisdiction of the European Court of Justice.

1. Kazneno pravo, Europska unija i Lisabonski ugovor

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora koji će izmijeniti Ugovor o Europskoj uni-ji (UEU) zamijeniti Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije (UfEU)2, kaznenopravna slika Europske Unije će se temeljito izmijeniti. Kazneno pravo je od osnutka Europskih zajednica pedesetih godina prošlog stoljeća prošlo put od normativne ekskomunikacije

1 Izvanredna profesorica kaznenog prava, Pravni fakultet, Sveučilište u Mostaru2 Reformski ili Lisabonski ugovor (Treaty of Lisabon, OJ C 306/1 od 17. 12. 2007.) u čl. 1. sadržava izmjene Ugovora o Europskoj Uniji, a u čl. 2. izmjene Ugovora o Europskoj zajednici, u kojem se navodi da će on biti zamijenjen sa Treaty on the functioning of the European Union.


iz europskog pravnog poretka3, preko postupnog afirmiranja judikaturom Europskog suda4 do smještaja u treći, međunarodnopravni stup Europske Unije.5 Kroz dosadaš-nju evoluciju kazneno pravo nije izgubilo obilježje nacionalnog legislativnog rezervata. Volju za prenošenje dijela kaznenopravnih ingerencija na tijela Unije države članice prvi put su pokazale 29. listopada 2004. kad su njihovi predstavnici u Rimu potpisali Ustavni ugovor.6 Neuspjehom Ustavnog ugovora zbog odbijanja u francuskoj i Nizozemskoj 29. svibnja i 1. lipnja 2005. nije nestala ideja stvaranja supranacionalnih kaznenoprav-nih ovlasti Unije. Naprotiv, novi osnivački ugovor potpisan 17. prosinca 2007. u Lisabo-nu preuzeo je veliku većinu kaznenopravnih odredbi Ustavnog ugovora. To pokazuje da će problematika stvaranja supranacionalnih kaznenih ovlasti i instrumenata razvijena za potrebe Ustavnog ugovora i sada Lisabonskog ugovora ostati sadržaj sljedeće etape integrativnog razvoja EU.

Pravni poredak Europske Unije novim osnivačkim ugovorom nastavlja logičan razvoj jačanja zaštite vlastitih pravnih dobara, koja na sadašnjem stupnju političkog i gospo-darskog razvoja EU zahtijeva korištenje najjačeg oružja vlasti – instrumenata kaznenog prava. Dodjeljivanjem izričitih i širokih kaznenopravnih nadležnosti supranacionalnom pravnom poretku EU završava razdoblje isključivog, odnosno primarnog nacionalnog kaznenopravnog suvereniteta europske civilizacije.7 Reperkusije Lisabonskog ugovora za suverenitet nacionalnih država, te za pojam kaznenog prava bit će fundamentalne. Države više neće biti jedini nositelji najtežih mjera prema pojedincu, a nacionalni suve-renitet ostat će okrnjen u pogledu jednog od svojih konstitutivnih elemenata – državne vlasti kažnjavanja (ius puniendi). Definicija kaznenog prava kao „skupa pravnih normi koje određuju sadržaj i opseg ovlasti države na kažnjavanje“8 neće više biti primjerena. Izlaženje kaznenog prava izvan državnih granica te evoluiranje u granu prava koja nije više primarno državna moć, zahtijevat će redefiniranje samog kaznenog prava.9

Unutar trećeg stupa Europske Unije ustanovljene su dvije nadnacionalne ustanove. Njihov je zadatak ostvarivanje uže suradnje država članica na kaznenopravnom po-dručju. To su Europski policijski ured (Europol), koji je namijenjen policijskoj suradnji u prevenciji i borbi protiv kriminaliteta, te Eurojust, kojeg je cilj jačanje pravosudne suradnje u kaznenopravnom području. Europol i Eurojust, s jedne strane omogućuju jačanje kaznenopravne suradnje među državama članicama, a s druge predstavljaju

3 Ugovori o Europskim zajednicama ne sadržavaju nijednu kaznenopravnu odredbu niti spominju kazneno pravo.4 V. Đurđević, Z., Mehanizmi utjecaja prava Europske zajednice na kaznenopravne sustave država članica, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2000, str. 287-326.5 Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta iz 1992. stvoren je treći stup EU pod nazivom Pravosuđe i unutarnji poslovi, koji je uključivao kaznenopravnu suradnju država članica.6 Treaty Establishing Constitution for Europe.7 Taj je proces posljedica sveukupnog nestajanja koncepta države kao države nacije. Zbog ubrzanog procesa internacionalizacije, privatizacije i decentralizacije klasična država nacije nestaje, iako ostaje i dalje snažan identifikacijski simbol. V. Jung, 4., „ĽE’tat et moi“, Some Reflections on the Relationship between the Criminal law and the State, European Journal of Crime, Criminal law and Criminal Justice, 6 (3), 2008, str. 208-215.8 Novoselec, P., Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2007.9 Kaifa- Gbandi, M., The Treaty Establishing a Constitution for Europe and Challenges for Criminal Law at the Commenoment of 21 st Century, European Journal of Crime, Criminal law and Criminal Ju-stice, 13 (4), 2005, str. 483-514, 484.


institucionalizirane oblike te suradnje. Lisabonski ugovor donosi novosti o kazneno-pravnim ustanovama EU jer se njime ne samo proširuju ovlasti postojećih ustanova već predviđa osnivanje prvog europskog tijela kaznenog progona Ureda europskog javnog tužitelja.

2. Europol

Europski policijski ured ili skraćeno Europol (European Police Office) namijenjen policijskoj suradnji država članica osnovan je kao prva ustanova trećeg stupa EU. Na čelu Europola nalazi se direktor koji upravlja zajedno s upravnim odborom sastavljenim od predstavnika država članica, a djelatnici Europola su uz službenike Europola i služ-benici za vezu koje delegira svaka država članica. Sjedište Europola je u Den Haagu, Nizozemska.

Od dogovora država članica o osnivanju Europola normiranog Ugovorom o EU iz Maastrichta iz 1992. g. (čl. K1) do danas, ta je institucija prošla kroz intenzivan norma-tivni razvoj kako u odnosu prema temeljnom aktu tako i u pogledu brojnih novela im-plementacijskih propisa. Europol je utemeljen Konvencijom o Europolu10 iz 1995. koja je stupila na snagu 1. listopada 1998. Ured Europola počeo je službeno raditi 1. srpnja 1999. Konvencijom je Europol ustanovljen kao samostalna međunarodna organizacija s pravnim subjektivitetom (čl. 26 (1) Konvencije). Istodobno je Euroopol integriran u treći stup EU i mogao je biti modificiran pravnim aktima Unije. Europol je prvotno za-mišljen kao novi informacijski sustav policijskih tijela država članica EU odnosno nova zajednička baza podataka koja će se prikupljati, uspoređivati; analizirati i razmjenjivati podatke važne za kazneni progon (čl. 3. Konvencije). Zadaća Europola bila je pružanje potpore policijama država članica razmjenom podataka. Ni Ugovor iz Maastrichta, ni Konvencija o Europolu nisu predviđali operativne ovlasti Europola. To je izmijenjeno Ugovorom iz Amsterdama koji predviđa prerastanje Europola u organizaciju s opera-tivnim ovlastima na teritoriju svih država članica.11 U tu svrhu Konvencija je izmijenjena s tri protokola iz 2000., 2002. i 200312, od kojih, međutim, sve do kraja 2006. zbog manjka ratifikacija nijedan nije stupio na snagu. Zbog toga je Europska komisija odlu-čila primijeniti već isprobani recept i promijeniti pravnu prirodu akta o Europolu, te je krajem 2006. predložila Vijeću da međunarodne ugovore o Europolu zamijeni odlukom koja ne treba ratifikaciju. Vijeće je 24. lipnja 2008. donijelo Odluku o ustanovljavanju Europskog policijskog ureda (Europol)13, kojom je zamijenjena Konvencija o Europolu, kao i njezini protokoli (čl. 1.), te promijenjen institucionalni okvir Europola. Odlukom se ne samo preuzimaju rješenja iz Protokola već i iz Ustava za Europu, što se i izričito navodi.14 Prema Odluci Europol prestaje biti međunarodna organizacija i postaje tijelo

10 OJC 316, 27. 11. 1995.11 U članku 30 (2) VEU Vijeće se ovlašćuje da u roku pet godina od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama omogući Europolu da koordinira operativne akcije nadležnih vlasti država članica i da su-djeluje u operativnim akcijama zajedničkih timova (čl. 30/2) (a), te da zatraži od nadležnih tijela država članica da provedu istrage (čl. 30 (2) (b).12 OJC 358, 13. 12. 2000., p. 1, OJC 312, 16. 12. 2002., p. 1, OJC 2, 6. 1. 2004., p. 1.13 Council Decision of establishing the European Police Office (Europol), 8 7 06/08 od 24. lipnja 2008.14 Commission of the European Communities Proposal for a Council Decision establishing the Euro-


EU financirano iz njezina proračuna kao i Eurojust, a njezini službenici postaju osoblje EU. Iz Protokola su preuzete odredba o proširenju nadležnosti za pranje novca, mo-gućnosti sudjelovanja službenika Europola u zajedničkim istražnim timovima (čl. 6.), te o postavljanju zahtjeva državama članicama da vode ili koordiniranju istrage (čl. 7.). Nadležnost Europola proširena je sukladno Ustavnom ugovoru izvan djela organizira-nog kriminaliteta (čl. 3. i 4.). Ipak, službenicima Europola nisu dane izvršne ovlasti pa njegova glavna zadaća ostaje pomoć i potpora nadležnim tijelima država članica.15 U odnosu na sudsku kontrolu radnji službenika Europola, važna je odredba o ukidanju imuniteta u slučajevima sudjelovanja u zajedničkim istražnim timovima, te njihovo stav-ljanje pod jurisdikciju prava države članice (čl. 6 (6) ).

S obzirom na to da je Lisabonski ugovor preuzeo u ovom dijelu doslovno odredbe Ustavnog ugovora čija su rješenja unesena u Odluku o Europolu, Odlukom su već unaprijed provedene odredbe Lisabonskog ugovora. Odluka stupa na snagu 1. siječnja 2010., dakle, prema planu nakon ratifikacije Lisabonskog ugovora, pa bi ona trebala biti implementacijski propis Lisabonskog ugovora. Očigledno je da u razdoblju nakon propasti Ustavnog ugovora, Europska komisija, te države članice nisu željele vezati pi-tanje učinkovitosti Europola sa sudbinom budućeg reformskog ugovora, te su uspjele promijeniti pravni okvir Europola i ozakoniti nova rješenja o nadležnosti, ovlastima, te kontrole Europola i prije završetka procesa ratifikacije Lisabonskog ugovora.

Lisabonski ugovor, kojim su preuzete odredbe o Europolu iz Ustavnog ugovora, proširio je nadležnost i ovlasti Europola u odnosu prema Konvenciji. Njegova temeljna zadaća ostaje podrška i jačanje aktivnosti te međusobne suradnje policijskih i drugih nadležnih vlasti država članica, ali se stvarna nadležnost širi tako da više ne obuhvaća samo organizirani kriminalitet, već teški kriminalitet koji pogađa dvije ili više država, terorizam, te kriminalitet koji pogađa zajednički interes određen politikom Unije (čl. 88. (1) UfEU). Strukturu, djelovanje, djelokrug i zadaće Europola uređuje Vijeće kvalifici-ranom većinom i Parlament uredbama kroz redovnu zakonsku proceduru (čl. 88. (2) UfEU). Međutim, mjere koje se odnose na operativnu suradnju Vijeće može usvojiti samo jednoglasno, dok se u slučaju nepostojanja konsenzusa primjenjuju odredbe o pojačanoj suradnji (čl. 87. (39 UfEU). Zadaća Europola obuhvaća (a) prikupljanje, po-hranjivanje, procesuiranje, analizu i razmjenu informacija, b) koordinaciju, organizaciju i implementaciju istražnih i operativnih aktivnosti zajedno s nadležnim tijelima država članica, u okviru zajedničkih istražnih timova i gdje je potrebno u suradnji s Eurojustom (čl. 88 (2) UfEU). Dakle, Europolu su jasno dane operativne ovlasti, ali on nije postao samostalno izvršno ili istražno tijelo. Njegove operativne ovlasti postoje samo u suradnji s nacionalnim policijama odnosno u provedbi policijskih aktivnosti s državama članica-ma. Europol nije postao ni represivno tijelo jer prema izričitoj odredbi Ugovora primjena prisilnih mjera ostaje u isključivoj nadležnosti nacionalnih vlasti (čl. 88. (3) UfEU).

Europol je u području organiziranog kriminaliteta već preuzeo vodeću ulogu u prikupljanju informacija i dokaza prije suđenja, što pokazuju i izvješća Europola, kao i medijski napisi o pojedinim policijskim akcijama. S obzirom na to da je glavna Euro-polova djelatnost prikupljanje i razmjena podataka, čime on ne obavlja samo policij-

pean Police Office, 20. 12. 2006., COM (2006) 817, Explanatory memorandum, 3.15 Supra, bilješka 12, Preambula, t.7.


sku djelatnost već i djelatnost tajnih službi, ključno je pitanje njegove legitimne upo-rabe, te zaštite tajnosti osobnih podataka. Sporne su ovlasti proaktivnog policijskog djelovanja i prikupljanja podataka o osobama koje nisu osumnjičene za kazneno dje-lo. Drugi problem tiče se odnosa Europola i nacionalnih vlasti. Postavlja se pitanje je li Europol hijerarhijski nadređen policiji država članica te jesu li zahtjevi Europola za provođenjem istraga u konkretnim slučajevima obvezujući za države članice ili one donose odluke konsenzusom16. Ipak, glavni problem u operacionalizaciji ovlasti Eu-ropola tiče se njegove kontrole. Ugovor predviđa da će nadzor nad aktivnostima Eu-ropola obavljati Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima (čl. 88. (2) 2 UfEU)17.Operativne ovlasti i raspolaganje osobnim podacima sukladno temeljnim pravnim načelima zahtijevaju postojanje sudske kontrole. Do Lisabonskog ugovora nije postojala mogućnost sudske kontrole aktivnosti Europola od nacionalnih sudova ili putem suda EU18. Lisabonski ugovor predviđa uspostavljanje pune sudske kontrole Europola kroz Sud EU.

3. Eurojust

Jedinica Europske Unije za pravosudnu suradnju ili Eurojust (European Union`s Judical Cooperation Unit) najrecentnije je tijelo trećeg stupa EU namijenjeno jačanju pravosudne suradnje u borbi protiv organiziranog kriminaliteta. O njegovu osnivanju dr-žave članice odlučile su na sastanku Vijeća Unije u Tampereu 15. i 16. listopada 199919., a odlukom Vijeća, 14. prosinca 2000. ustanovljen je privremeni ured za pravosudnu suradnju koji je prethodio osnivanju Eurojusta. želeći utemeljiti Eurojust kao i Europol u primarnom pravu Unije, na međuvladinoj konferenciji održanoj u Nici u prosincu 2000. g., članku 31. tog Ugovora dodan je stavak 2. u kojem su opisani zadaci Eurojusta. Akt kojim je ustanovljen Eurojust je Odluka Vijeća od 29. veljače 2002. o osnivanju Euroju-sta radi jačanja borbe protiv organiziranog kriminaliteta20. Eurojust je ustanovljen kao tijelo EU s pravnim subjektivitetom.21 Djelatnici Eurojusta su nacionalni državni odvjetni-ci, suci i policijski službenici koji imaju ekvivalentne ovlasti. Svaka država članica ima u Eurojustu jednog predstavnika koji zajedno čine Kolegij Eurojusta (College of Eurojust), te jednog ili više zamjenika. Eurojust ima ovlasti pojedinog predstavnika te posebne ovlasti Kolegija. Dok na području policijske suradnje Europska unija djeluje kroz Euro-pol, Eurojust je zamišljen kao njegov pandan na području pravosudne suradnje.

16 Ovo pitanje se tiče i zaštite ljudskih prava, jer ako je nacionalna policija i državno odvjetništvo samo izvršna ruka Europola postaje upitno mogu li zadiranja nacionalnih vlasti u temeljna prava uopće biti materijalnopravno ispitana pred nacionalnim sudovima.17 S pravom se ističe da način na koji će tromi aparat Europskog parlamenta učinkovito nadzirati moćno, prekogranično, aktivno, operativno tijelo Europol, ostaje tajna otaca i majki Ustava, Kaifa- Gban-di (bilj. 8), str. 497.18 O pitanjima kontrole Europola, Gluščić, S., Kaznenopravni sustav pred ------- organiziranog krimi-nala–međunarodna kaznenopravna pomoć i suradnja, HLJKPP, 2/1998, str. 903-929, 920.19 Tampere European Council 15and 16 October 1999, Presidency conclusions, t. 46.20 Council Decision of 28 february 2002. setting up Eurojust with a view to reinforcing the fight aga-inst serious crime, (OJL 63/1, 6. 3. 2002.) Odluka je izmijenjena sa Council Decision 2003/659/JHA of 18 June 2003 (OJL 245/44, 29. 9. 2003.). 21 Čl. 1. Ibid.


Prema Ugovoru o EU iz Nice, zadaci Eurojusta postavljeni su trojako: a) olakšavanje koordinacije između nacionalnih državnih odvjetništava (čl. 31. (2) a UEU), b) pomaga-nje kaznenim istragama u predmetima teškog prekograničnog, a osobito organiziranog kriminaliteta, uzimajući u obzir analize Europola (čl. 31. (2) b UEU), c) uska suradnja s Europskom sudskom mrežom (European Judicial Network)22 osobito u cilju olakšanja izvršenja zahtjeva za kaznenopravnom pomoći i zahtijeva za izručenjem. Dakle, Euro-just je ustanovljen, s jedne strane, kao tijelo za koordinaciju radnji kaznenog progona teških oblika kriminaliteta koje provode nadležna pravosudna tijela država članica, a s druge strane olakšava i pojednostavljuje postupke kaznenopravne pomoći i izručenja između država članica. Eurojust ima široku stvarnu nadležnost koja obuhvaća sve vrste kaznenih djela za koje je nadležan Europol, ali i sva druga područja kriminaliteta koja su od interesa za EU (čl. 4. Odluke). Eurojust može pomoći u istragama i za druga ka-znena djela na zahtjev tijela države članice (čl. 3 (3) Odluke).

Lisabonski ugovor u najvećem dijelu normira postojeću nadležnost i ovlasti Euro-justa. Eurojust je nadležan za sve oblike kaznenih djela koja pogađaju dvije ili više država članica ili koji zahtijevaju zajednički progon (čl. 85. (1)). Temeljne ovlasti ostaju koordinacija nacionalnih istraga i progona, te jačanje pravosudne suradnje (čl. 85. (1) 2b i c). Međutim, Eurojust Lisabonskim ugovorom dobiva operativnu ovlast da „inicira“ kaznenu istragu, kao i da predloži poduzimanje progona nadležnim nacionalnim tije-lima (čl. 85. (19 2a). Smatra se da će ta ovlast omogućiti najbolju uporabu podataka i ekspertiza sa kojima raspolaže Eurojust. U Ugovoru se posebice ističe korištenje ove ovlasti za kaznena djela na štetu financijskih interesa EU, pa se može očekivati da će Eurojust zahtijevati pokretanje kaznenih postupaka upravo za ta kaznena djela. Time će ne samo pridonijeti učinkovitosti nacionalnog kaznenog progona u zaštiti proračunskih sredstava EU već se i pripremati za transformaciju u Ured europskog javnog tužitelja. Ta je aktivnost Eurojusta i Ugovorom određena djelatnost budućeg europskog javnog tu-žitelja. Osim ovlasti da zahtijeva pokretanje kaznenog progona, Eurojust nema daljnjih ovlasti odlučivanja tijekom kaznenog postupka, jer sve službene odluke u sudskom po-stupku donose nadležni službenici država članica (čl. 85. (2) ). Eurojust, također, nema ovlasti poduzimanja prisilnih mjera. Može se uočiti da je i Lisabonski ugovor izostavio zadaće Eurojusta vezane za kaznenopravnu pomoć država članica. Razlog tome nije gubitak te nadležnosti, već nestanak međunarodnopravnog karaktera kaznenopravne suradnje država članica i njezino integriranje u kaznenoprocesne radnje koordinacije kaznenih progona.

Strukturu, djelatnost, djelokrug aktivnosti i zadaće Eurojusta regulirat će Europski parlament i Vijeće uredbama u redovitom zakonodavnom postupku (čl. 85. (1) 2). Njima će se urediti i pitanja kontrole, odnosno evaluacije aktivnosti Europola koja će provoditi Europski parlament i nacionalni parlamenti (čl. 85. (1) 3). Smatra se da je regulativa

22 Europska pravosudna mreža ustanovljena je zajedničkom akcijom od 29. lipnja 1998. o stvaranju Europske pravosudne mreže (OJL 191 od 7. 7. 1998.) u cilju poboljšanja pravosudne suradnje država članica EU na sudskom i praktičnom nivou, radi sprječavanja težeg kriminaliteta. Ona predstavlja mrežu točki pravosudnih kontakata između država članica. Sastavljena je od centralnog tijela države članice nadležnog za međunarodnu pravosudnu suradnju, jedne ili više točaka kontakata u svakoj državi čla-nici koje imaju adekvatno znanje jezika druge države članice, sudaca za vezu i točaka za kontakte koje odredi Komisija.


Eurojusta Lisabonskim ugovorom oskudna i da je suviše pitanja delegirano europskom zakonodavcu, koji će odlučivati kvalificiranom većinom.

S obzirom na zajednički cilj koji se sastoji u borbi protiv organiziranog kriminaliteta na razini Europske Unije, zajedničko djelovanje Europola i Eurojusta je nužno. Zbog toga se otvara pitanje, kakav bi trebao biti odnos tih dvaju tijela – odnos jednakosti ili odnos nadređenosti. Za sada se uloga Eurojusta iscrpljuje u olakšavanju suradnje i koordinacije radi vođenja nacionalnih kaznenih postupaka i on ne provodi kontrolu nad radom Europola. Ta će se funkcija uvesti tek prerastanjem Eurojusta u Europsko državno odvjetništvo, koje će biti nadređeno Europolu.

4. Ured europskog javnog tužitelja

Sigurno je jedna od najznačajnijih novosti za kaznenopravne sustave država članica koje donosi Lisabonski ugovor stvaranje pravnih pretpostavki u primarnom pravu EU za ustanovljenje Ureda europskog javnog tužitelja. Riječ je o prvom europskom tijelu kaznenog progona koje će imati kaznenoprocesne ovlasti na čitavom teritoriju Europ-ske Unije.

Ideja Europskog tužitelja prvi se put pojavila u Corpus Jurisu23, 1997. g.24, a detaljni-je je razrađena u Zelenoj knjizi o kaznenopravnoj zaštiti financijskih interesa Zajednice i ustanovljenju europskog tužitelja, koju je Komisija predstavila 11. prosinca 2001.25 Eu-ropski javni tužitelj bio je predviđen kao europsko tijelo kaznenog progona koje bi bilo nadležno za istrage, progon, optuživanje i izvršenje kazne za kaznena djela na štetu financijskih interesa Zajednice. Ured europskog tužitelja sastojao bi se od glavnog eu-ropskog tužitelja, sa sjedištem u Bruxellesu i njegovih zamjenika, sa sjedištem u svakoj državi članici. Sukladno načelu europskog teritorijaliteta prema kojem je područje EU jedinstveni pravni prostor za borbu protiv prijevare na štetu EU, glavni europski tužitelj kao i njegovi nacionalni zamjenici mogli bi poduzimati radnje kaznenog progona na području svih država članica, te bi pokretali kaznene postupke pred nacionalnim sudo-vima u državama članicama koji bi vodili postupke i donosili presude.

Nastojanja Europske komisije da unese u osnivačke ugovore pravni temelj za osni-vanje Ureda europskog javnog tužitelja već su dva puta doživjela neuspjeh. Europska komisija još je na konferenciji u Nici 2001. predložila uvođenje novog članka 280a UEZ koji je predviđao imenovanje europskog tužitelja za kaznena djela na štetu financijskih interesa Zajednice.26 Odbijajući se odreći kaznenopravne nadležnosti, države članice nisu dale svoju suglasnost prijedlogu Komisije, pa je on povučen. Odredbe o Uredu europskog javnog tužitelja unesene su i u propali Ustavni ugovor (čl. III-274). Tijekom pregovora o Ustavnom ugovoru i Lisabonskom ugovoru, koji je preuzeo rješenja iz

23 COM (2001) 715. Corpus Juris noviji je skup kaznenopravnih propisa za zaštitu financijskih intere-sa Europske Unije koji je izradila skupina europskih profesora kaznenog i kaznenoprocesnog prava iz različitih država članica na inicijativu Europske komisije.24 Prijevod na hrvatski, (2003) CORPUS JURIS, Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Za-greb, 2000.25 Green Paper on criminal-law, protection on the financial interests of the Community and the esta-blishment of a European prosecutor, Brussels, 11. 12. 2001., COM (2001) 715 final. 26 V. Commission Green Paper, 2001, str. 84-85.


Ustavnog ugovora, pokazalo se da se radi o jednom od najkontroverznijih instituta koji je doživio ozbiljno protivljenje, osobito Ujedinjenog Kraljevstva.

Lisabonski ugovor ne propisuje obvezno osnivanje Ureda europskog javnog tužite-lja, već daje ovlast, otvara mogućnost njegova osnivanja iz Eurojusta. Uredba o osni-vanju Ureda neće biti donesena nadglasavanjem, već jednoglasnom odlukom Vijeća uz suglasnost Parlamenta (čl. 86. (1) ). Ipak, kako bi se izbjegla blokada u osnivanju tog tijela od strane jedne ili više država članica, Ugovorom je predviđena mogućnost osnivanja Ureda kroz model pojačane suradnje. U nedostatku konsenzusa u Vijeću, skupina od najmanje devet država članica može upotrijebiti mehanizam za uspostavu pojačane suradnje i osnovati Ured koji će djelovati na području suglasnih država.

Stvarna nadležnost Ureda Ugovorom je usko ograničena na zaštitu financijskih inte-resa EU. Ugovor predviđa mogućnost proširenja nadležnosti i za druga teška kaznena djela s prekograničnim obilježjem, ali samo jednoglasnom odlukom Vijeća uz sugla-snost parlamenta i mišljenje Komisije (čl. 86. (4) ). Mogućnost proširenja nadležnosti nije predviđena za slučaj osnivanja Ureda modelom pojačane suradnje. Europski javni tužitelj bit će osnovan kao tijelo s istražnim i optužnim ovlastima za kaznena djela na štetu proračuna EU. Za razliku od Eurojusta, Ured EJT bit će organizacijski i funkcional-no neovisan o domaćim tijelima kaznenog progona, ali s obzirom na to da će zastupati optužbu pred nacionalnim sudovima (čl. 86. (2) ), postupat će sukladno kaznenopro-cesnim propisima država članica. Uredbom će se regulirati stvarna nadležnost za kon-kretna kaznena djela, opća pravila rada Ureda, pretpostavke za obavljanje djelatnosti, postupovna pravila, pravila o uporabi dokaza, kao i sudska kontrola procesnih radnji Ureda (čl. 86. (2) i (3) ). Donošenje postupovnih i dokaznih pravila kojima se zadire u prava obrane od strane Vijeća kao izvršnog tijela i uz suglasnost Parlamenta pod-ložno je prigovoru demokratskog deficita.27 Odredbe Lisabonskog ugovora o Uredu europskog javnog tužitelja otkrivaju da je i po njegovoj uskoj nadležnosti i po modelu centralnog tužiteljstva, te decentraliziranih kaznenih postupaka u njemu oživjela ideja europskog tužitelja iz Corpus Juris.

5. Sud EU

Sud EU prvi je put tek na temelju iz Amsterdama postao nadležan za akte i odnose unutar trećeg stupa. Nadležnost Suda EU u trećem stupu normirana je čl. 35 UEU pre-ma kojem je taj sud u tzv. prethodnom postupku nadležan na zahtjev suda države člani-ce ocijeniti valjanost i dati tumačenje određenog pravnog akta sekundarnog prava Uni-je (čl. 35 (1) )28 te odlučiti o tužbi za poništenje pravnog akta Unije zbog nezakonitosti (čl. 35 (6) ). Nadležnost Suda EU da odlučuje u prethodnom postupku fakultativna je jer države članice, slobodno odlučuju hoće li joj se podvrgnuti. Sud je nadležan samo za onu državu članicu koja je, bila u vrijeme potpisivanja ugovora iz Amsterdama ili kasni-je, donijela deklaraciju kojom prihvaća nadležnost Suda EU (čl. 35. (2) ) UEU). Do sada je deklaraciju dalo 17 od 27 država, a izričito su nadležnost Suda odbile Danska, Irska i

27 V. Kaifa-Gbandi (bilješka 8) str. 506.28 Prema čl. 35. (1) UEU, Europski sud donosi odluke: a) o valjanosti i tumačenju okvirnih odluka i odluka, b) o tumačenju konvencija, c) o valjanosti i tumačenju provedbenih mjera (čl. 35. (1) ).


Ujedinjeno Kraljevstvo. Sudovi država koje su deklaracijom prihvatile nadležnost mogu pokretati postupke pred Europskim sudom u kojima zahtijevaju da donese odluku o valjanosti ili tumačenju akta Unije ako je to potrebno za donošenje presude u postupku koji se pred njim vodi (čl. 35/3) ). Pri tome UEU pruža mogućnost državama članicama da tu nadležnost uspostave za sve nacionalne postupke bez obzira na stadij ili instancu postupka (čl. 35. (3) (b) ili da je ograniče samo na sudove zadnje instancije protiv odlu-ka koje nema pravnog lijeka u nacionalnom pravnom poretku (čl. 35. (3) (a)).

Lisabonski ugovor nije samo ujedinio sudska tijela EU (Europski sud i Sud prvog stupnja) pod zajedničkim krovom Suda Europske Unije29 , već mu je dodijelio punu jurisdikciju za sva područja Unije, osim područja zajedničke vanjske i sigurnosne po-litike.30 Institucionalna unifikacija prvog i trećeg stupa dovela je i do sudske integracije trećeg stupa, te je Sud EU dobio opću i obveznu nadležnost u području pravosuđa i unutarnjih poslova. Najvažnije nadležnosti Suda EU u kaznenopravnom području pre-ma Lisabonskom ugovoru su rješavanje prethodnih pitanja koja postaju obvezan me-hanizam u svim državama članicama (čl. 267. (1) UfEU), te odlučivanje o povredi ugo-vora na inicijativu Komisije (čl.258 EfEU). Ukidanje fakultativne nadležnosti za područje pravosudne i policijske suradnje u kaznenim stvarima, odnosno proširenje kogentne nadležnosti Suda da odlučuje o prethodnim pitanjima i povredi ugovora na cijeli prostor slobode, sigurnosti i pravde predstavlja i jednu od najvažnijih pravosudnih novina koje uvodi Lisabonski ugovor.

Lisabonskim ugovorom ukinute su posebne odredbe o prethodnom postupku u području kaznenopravne suradnje propisane čl. 35. UEU, te se opće odredbe o nadlež-nosti Europskog suda da rješava prethodna pitanja (čl. 267, 819. UfEU) primjenjuju i na ovom području. Time će kazneni sudovi država članica dobiti izravnu ovlast na temelju prava Europske Unije da postavljaju prethodna pitanja Europskom sudu. Lisabonskim ugovorom proširena je i nadležnost Suda na akte Unije. Taj pojam više ne obuhvaća samo propise koje donosi Vijeće EU već će tumačenju i nadzoru Suda moći biti podvr-gnuti i akti drugih ustanova, tijela, ureda i agencija (čl. 267. (1) b UfEU). Time je bitno proširen nadzor podzakonskih akata Unije.

U odnosu na postojeću mogućnost da država ograniči pravo nacionalnih sudova da postavljaju prethodna pitanja samo na sudove zadnje instance, Lisabonski ugovor ukida obvezu država članica da izričito izaberu između dvije mogućnosti. Međutim, na-vodi da svaki nacionalni sud može postaviti prethodno pitanje, dok je sud protiv odluke kojeg nema pravnog lijeka obvezan, postaviti takvo pitanje Europskom sudu. Dakle, niži sudovi moći će birati hoće li odluku o postavljanju prethodnog pitanja prepustiti vi-šem sudu, što znači da će države članice moći u okviru vlastitog pravosudnog sustava odrediti nižim sudovima da se prvo moraju obratiti višem sudu.

Zahtjev za prekidom kaznenog postupka dok Europski sud ne odluči o prethodnom pitanju otvara pitanje trajanja prethodnog postupka u slučajevima kad se okrivljenik nalazi u pritvoru. Načelo pravičnog postupka uključuje pravo na suđenje u razumnom

29 Čl. 19 (1) VEU (Lisabon): „Sud Europske Unije sastoji se od Europskog suda, Općeg suda i spe-cijaliziranih sudova...“ Lisabonski ugovor nije restruktuirao pravosudni sustav Unije, već je preuzeo po-stojeću sudsku arhitekturu nominalno izmijenivši naziv Suda prvog stupnja u Opći sud, a sudska vijeća u specijalizirane sudove. Službenički sud za sada je jedini specijalizirani sud koji djeluje u EU.30 Članak 24 (1) UEU (Lisabon).


roku koji se skraćuje kad se radi o pritvoreniku. Višegodišnje trajanje pritvora zbog dugog trajanja prethodnog postupka pred Europskim sudom kršilo bi temeljna ljudska prava na slobodu i pravičan postupak. Navedenu situaciju Lisabonski je ugovor na-stojao riješiti odredbom da Sud mora u hitnom postupku (with the minimum of delay) odlučiti o prethodnim pitanjima nacionalnih sudova u postupcima prema osobama koje su u pritvoru (čl. 267. (4) UfEU).

Treba istaći da rješenje iz Lisabonskog ugovora već egzistira u praksi. Naime, iako je prosječno trajanje prethodnog postupka pred Europskim sudom u zadnje četiri godine skraćeno s dvije godine na godinu i pol, ono je još uvijek predugo za osobe koje čekaju suđenje u pritvoru. Osim toga, zbog povećane zakonodavne djelatnosti u kazneno-pravnom području za očekivati je i povećanje broja zahtjeva za tumačenje akata Unije tijekom kaznenog postupka. Stoga je Europski sud paralelno s procesom ratifikacije Lisabonskog ugovora uveo hitni prethodni postupak za cjelokupno područje slobode, sigurnosti i pravde. Taj je postupak reguliran odredbama čl. 23. a Statuta Europskog suda i čl. 104. b Pravila postupka Suda31, te se počeo primjenjivati od 1. ožujka 2008. Hitni prethodni postupak ne primjenjuje se samo za propise policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (glava VI. UEU), već i za propise o vizama, azilu, use-ljavanju, te pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima i dr. (glava IV., dio III. UEZ)32. Treba pretpostaviti da će postojeći hitni postupak poslužiti i za implementaciju hitnog prethodnog postupka predviđenog (čl. 267. (4) UfEU.

Osim ovlasti odlučivanja u prethodnom postupku, Europski sud dobio je i važnu ovlast implementacije kaznenopravnih odredbi Ugovora i akata Unije u državama čla-nicama. Postojeća ovlast Komisije koja prema čl. 226. UEZ pokreće postupak zbog povrede Ugovora o EZ (infringement proceedings) propuštanjem država članica da ispune svoje obveze prema tom ugovoru, Lisabonskim ugovorom proširuje se i na po-dručje trećeg stupa. Ako država ne ispuni svoje obveze koje proizlaze iz poglavlja o pravosudnoj i policijskoj suradnji u kaznenim stvarima, Komisija ima ovlast pokrenuti postupak zbog kršenja ugovora (čl. 258. UfEU), a Sud izreći novčanu kaznu (čl. 260. (3) UfEU). Lisabonski ugovor pojednostavio je i ubrzao postupak nametanja sankcija državama u slučaju da Sud utvrdi povredu Ugovora (čl. 260. UfEU).

Novim ovlastima Komisije i Suda osigurava se učinkovitost kaznenopravnih in-strumenata EU, pojačava se učinak načela nadređenosti Kaznenog prava Unije na-cionalnom kaznenom pravu, te se onemogućuje svojevolja država pri implementaciji kaznenopravnih propisa Unije. Upravo zbog svog dalekosežnog zadiranja u nacionalni kaznenopravni suverenitet, ovlasti Komisije i Europskog suda podliježu ne samo iznim-kama competentia ratione temporis u prijelaznom razdoblju nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i competentia ratione personae u odnosu na Ujedinjeno Kraljev-stvo, već i competentia ratione material.

U odnosu na predmet, Lisabonskim ugovorom preuzeta je odredba čl. 35. (5) UEU, koja isključuje nadležnost suda u internim pitanjima održavanja reda i unutarnje sigur-nosti država članica. Prema čl. 276. UfEU, izvršavajući svoje ovlasti u području pravo-sudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje (poglavlja 4. i 5. glave V. tre-

31 V. Rules of Procedure, Amendments to the Rules of procedure of the Court of Justice, OJL 24/39 od 29. 1. 2008.32 Novi postupci, primjerice, u vezi s roditeljskom skrbi ili skrbništvom nad djecom.


ćeg dijela EU), Europski sud nije nadležan ocjenjivati valjanost i razmjernost operacija koje provodi policija ili druge pravosudne službe država članica, niti izvršavanje obveza država članica u pogledu održavanja reda i zakona, te očuvanja unutarnje sigurnosti.33 Iako se radi o radnjama i mjerama koje su nadležna nacionalna tijela poduzela u okvi-rima policijske i pravosudne suradnje na temelju pravnih akata Unije, a tijekom kojih može doći do kršenja ili ograničavanja prava pojedinaca, Europski sud ne može odlu-čivati o njihovoj zakonitosti, već samo nadležna nacionalna tijela.

Druga iznimka vezana je za pravo pojedinaca da osporavaju akte Unije. Lisabonskim ugovorom proširena je aktivna legitimacija pojedinaca u pogledu tužbe za poništenje akta Unije na način da im se dopušta osporavanje općeg akta koji ne zahtijeva pro-vedene mjere (čl. 264. (4) UfEU). Time je riješen postojeći problem prava na pristup sudu u pogledu akata Europske zajednice koji imaju neposredan učinak (self-executing acts). Naime, u slučaju akata Zajednice koji se implementiraju nacionalnim propisima, pojedinac se može obratiti nacionalnom sudu koji će, u slučaju da sumnja u zakonitost akta EZ, postaviti prethodno pitanje Sudu. U slučaju akata Zajednice s neposrednim učinkom u pogledu kojih pojedinac nema vlastiti interes, nacionalni sudovi mogli bi od-biti zahtjev za postavljanjem prethodnog pitanja Europskom sudu. Lisabonski ugovor dopušta da se u takvim slučajevima pojedinci direktno obrate Europskom sudu. Među-tim, to pravo pojedinaca neće vrijediti u kaznenopravnom području. Naime, Lisabon-ski ugovor za razliku od Ustavnog ugovora, ne predviđa donošenje uredbi za zaštitu financijskih interesa EU, a svi drugi akti Unije u kaznenopravnom području zahtijevaju provedbene propise u nacionalnom poretku. S obzirom na to da pravni akti Unije done-seni u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nemaju neposredne pravne učinke, što znači da ne mogu dodjeljivati niti oduzimati prava pojedincima, Eu-ropski sud nema nadležnost odlučivati niti o eventualnom kršenju individualnih prava tim aktima. Dakle, osim što fizičke i pravne osobe nisu ovlaštene osporavati valjanost implementacijskih radnji i mjera nacionalnih tijela u okviru kaznenopravne suradnje Uni-je, one kao i sada ne mogu podnositi tužbe za poništenje akata Unije.

33 Ovom odredbom implementiran je čl. 4. (2) UEU, prema kojem će Unija poštovati temeljne funkcije države, održavanje reda i zakona i osiguranja unutarnje sigurnosti.


fabijan LOVRIĆ

Šarmer visokog sjaja(Posthumno Vladi Puljiću)

Puljić, Vlado: ur. Jago Musa: likovna oprema, Vlado Puljić: Matica hrvatska Mostar / HKD Hum: 150 mm x 189 mm, meki uvez, 88 str.: Mostar, 2004.

žao mi je što se dogodi ovako, rekao bih neljudski, samome sebi, ali drugome ne bih rekao ništa. život nas počesto odvuče dalje od namjera, obećanja, dragih nam ljudi, a Vlado Puljić (Zagreb, 18. kolovoza 1934. - Mostar, 21. studenog 2008.), koji me za svog života ostavljao bez daha, izreče i ovo: „Samo tebi povjeravam prikaz ove knjige“, ostavi me bez daha i iznenadnim odlaskom, odlaskom gdje ćemo svi doći. Dobri moj Vlado, ova moja pismena nisu slijed nemara, nego nemogućnosti u obvezama, nevjeri-ci da će se desiti odlazak u vječnost. Ali, dešava se. Zato, s udaljenosti koja nas spaja, ispisujem poznato: pjesme su ti uvrštene u više antologija BiH i hrvatskog pjesništva. Prevođene su na više jezika. Članom si Udruženja književnika BiH, DLUBiH Sarajevo, DHK i Društva hrvatskih likovnih umjetnika Zagreb, HDLU u federaciji BiH. Počasni član Akademije Toskana „II Machiavello“ u firenci i Nacionalne Talijanske Akademije „GLI ETRURSCHI“ Vada – Livorno. Pored mnogih priznanja za svoj rad, dobio si PLAKETU – tri općine Mostara i POVELJU za životno djelo DHLU u federaciji BiH uz 45. obljetnicu rada. Ali ono bitno, Vlado moj, dobio si nagradu uljudbe srca svojih prijatelja. Dobio si mnoštvo dosjetaka, postao si legenda za života i poslije života. Bio si i ostao šarmer i boem u sjećanjima svojih prijatelja, umjetnik, erudita, nezaobilazni intelektualac u više od pola stoljeća djelovanja segmentima ljepote. Bio si i ostao naš prijatelj. Ne vjerujem kako si tražio više. Ali vjerujem kako si vjerovao da ću jednoga dana, na svom pretrpa-nom stolu, doći i do tvoje knjige „NAR na DAR“ koju si mi nekoliko puta davao na kritički osvrt. Nisam te trajno iznevjerio!

Moglo bi se reći, u neku ruku, kako pišem nekrolog, ali, nisu takva pismena za tebe, za tebe vječnost ima drugu nakanu: mi prolazimo, a ti ostaješ.

Svojim lucidnim šarmom oslikavaš naslovnicu, upečatljivo erotski nar, smiješi se jedrinom rumenih bobica, slatkim i sočnim sjemenkama iz rumene raspukline, jasno izražavajući eros i freudovski čitanu semiotiku, koja razbuktava nesputanost misli i upu-ćuje na tvoj humor. Početak općem obraćanju treba premjestiti u drugu fazu, o knjizi. friedrich Nietzsche piše: „Kada prvi put dođoh k ljudima, učinih ludost samotnika, veli-ku učinih ludost: bio sam se postavio na trg.


I kad sam govorio svima, nisam govorio nikome. A uvečer su mi postali drugovima plesači na užetu i lešine, i sam sam bio gotovo lešina.“ (O višem čovjeku / u Tako je govorio Zaratustra, IV ).

Vlado Puljić je imao svoj svijet, svoje viđenje života, smisla za prijatelje, uvijek tra-žeći viši cilj, kako reče Kierkegaard: „Sve promjene u ljudskom životu predstavljaju svagda skok osnovan na kvalitativnoj odluci, koja obilježava uvijek novu smionost, koja ostvaruje uvijek kvalitativnu promjenu.“ Puljić je duboko poštivao promjene, ali i životne istine. Njegova zbirka gnoma, izreka, s ponekom lirskom crticom (66 kratkih formi ), mudroslovni su zapisi propraćeni crtežima, ilustrativno i dopadljivo. Kod njega sve ima određeni cilj i određeni smisao. Njegov vid humora i prepoznatljivi šarm specifičan oni-ma koji su postali vječiti tragači za smislom, za jedinstvom ljepote.

„Puljić je uvjeren da njegovo, i svako pjesništvo, ishodi iz tanašne zrake, uistinu to-liko tanašne da se jedva s njom i u njoj možemo održati na dlanu koji se, usuprot naše volje, čas okreće prema zbilji, čas prema čaroliji koja nas pohodi i ne prestaje činiti Šeherezadine izazove u novost.“ (Gojko Sušac).

Naslovi svih gnoma pisani su velikim slovima, s tim da je prvo slovo naslova neka vrsta krasnopisa latiničnoga hrvatskog pisma.

Tematski, svi uradci su naslonjeni na filozofiju života, smisao i besmisao, usamlje-nost i neizvjesnost:

PutIspred vrata doma mogapolazi put preko svijeta.

Kročim li,nikada neću naći kraj.

Počinjući knjigu ovim mislima, i čitatelj naslućuje nesigurnost životne odluke kroz samostalnost, a autor to prati crtežom navigacijskog kotača broda, jedrom i barkom, morem i krilima. Dakle, čežnja za putom postoji, ali život je i tu kao tamo; nedokučiv u svojoj prolaznosti. Sam kraj umjetničke ljepote autor nije pronašao, ali je biološki ciklus pronašao njega u već uspješno ostvarenim umjetničkim kreacijama; kako likovnim, tako i pjesničkim. Njegova tematska znatiželja zalazi u pore čiste filozofije, bogatog iskustva, ali i u simboliku ostavljenih kuća, socijalnih trenutaka, borbe za život, do nezaobilaznih slikarskih osobnosti o čemu bilježi pjesma:

AkvarelČuvam akvarel Slave Raškaj,skrio ga u sjećanje.

Dolazi noćni leptirprah s krila na nj trese.

Sličan neki prah i patinamoju dušu rese.


U ovoj niski ima majstorski brušenih bisera. Jedan od njih govori o ljubavi:

LjubavLežim s djevojkomna skrivenoj plaži,potamnio od samoćenjenog bijelog tijela.

Mora se priznati umjetnički i estetski dojam ove pjesničke kreativnosti, taj odnos u tišini, pun neodoljivosti, zanosa i čežnje za mladim i skladnim tijelom, ali ne dešava se ništa i ta poanta ne samo da aktualizira temu nego joj daje viši smisao, oplemenjuje od-nose i razbuktava doživljajni svijet. Ovakvih bisera je mnogo u ovoj zbirci, što potvrđuje autorovu životnu i umjetničku zrelost, a o svakoj bi se moglo izreći pohvalno slovo; pa i o onim tužnog karaktera.

SanNoć je duboki ponor zvijezda.

Slušam slapove vjetra.Kao paukuvlačim se u pukotine sna.

Umjetnik je uvijek u snu. On živi između dva svijeta, stvarnog posutog životnim po-trebama i stvaralačkog koji ga ne ostavlja mirnog, nego sve novim i novim slikama traži od njega aktivnosti određenog djelovanja, stvaranja, materijaliziranje metafizičkog čina u opipljiv uradak. Doživljajne slike su snažno doživljene, čak piše duboki ponor zvijezda, i dok sluša slapove vjetra, uvlači se u pukotine sna. Izbjegava li pjesnik samoću? Kako se osjeća u tišini noći? Samoća nije ugoda...

Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa: Lirske razglednice, Rastvorena krletka, Nar na dar, Slomljeni let, ali svi zajedno čine skladnu cjelinu forme i neznatne razlike tematskih oblikovanja. Velika većina pisana trostihom podsjeća na haiku, ali nema jasnu metriku (5 + 7 + 5), ali zato ima jezgrovitu misao, pa i za njih možemo reći kako su većinom gnome.

DanJutro svježe udišemna brdu iznad grada.

Na kadulju miriše dan.

Mnogo je prirodnih fenomena kojima se autor koristi, ali u svrhu višeg cilja, prenese-nog značenja ili vještog kontrapunkta, kako bi ponudio rješenje. Osjetila su zastupljena u cjelovitoj paleti, a moglo bi se reći kako je u svima prepoznato hercegovačko podne-blje, okružje mora, arhetipskih odrednica s dahom nostalgije, prolaznosti. Ipak, duh Pu-ljićev ostaje sveprisutan u svakom stihu i u svakom crtežu. Nezaobilazne su i biljke her-


cegovačkog podneblja: duhan, smokva, nar, kesten, šipak, kadulja, suncokret, grožđe, tužna vrba, ali kao kulisa kako bi se komparativno lakše izrekla misao, bila slikovitija, bliža, doživljajnija čitatelju. Zmija je nezaobilazan stvor koji živi u hercegovačkom kršu, ali i krš i sunce ljeti, jednako su negostoljubivi.

Ljuti kršLjutim kršemljuto sunce.Zmija ljutica jezikom palaca.

Iz ovog trostiha je vidljivo kolika je inventivnost Puljićeva i kako mu treba malo riječi da bi rekao mnogo, upečatljivo, jasno, da bi oslikao jedno zemljopisno područje, po-dručje koje je tako dobro poznavao. Poznavao je i Stari most, Neretvu, Bunu, mudrost stećaka, ali je poznavao i sebe, poznavao ljude na Humu čiju je dobrotu spominjao, znao vrijednost svog umjetničkog rada, jer je još za života postao legenda, onaj o kome su se pričale anegdote i koje je i on sam pričao, kao da šapuće. Poslije sveg, ostala je njegova zvijezda na nebu umjetnosti kojoj je pripadao cijelim bićem.

ZvijezdeIzbrojao sam nekoliko zvijezda:kad jedna se ugasilamorao sam početi iznova.

Dandanas ih brojim –jer moja zvijezda još treperi.

Treperi u nama i u nebu neugasla zvijezda Vlade Puljića. Ako napisano pronađe put

do srca prijatelja, onda će biti jasno kako sam ispunio obećanje.

Knin, 7. siječnja 2009.


okrugli stol posvećen pjesniku ivanu kordiću

Petar GUDELJ

Okrugli stol posvećen pjesniku Ivanu Kordiću, koji je priređen u sklopu manifestacije Šopovi dani na Plivi 2008. (3. – 5. listopada 2008.)

Ja ću iskoristiti prigodu samo da izrazim svoje divljenje poeziji Ivana Kordića koja je tako dugo sustavno svoja. Neke mjere u poeziji se mogu detektirati, mogu se od-mjeravati, ali one su u odnosu na Kordićevu vertikalu skoro zanemarljive. To je poezija koja dolazi iz južnoga kvadranta, odakle su nam uvijek dolazile dobre poezije. Ivan je na samom svom početku dobio neku vrst pjesničke tapije na jednu zemlju, na zemlju Hercega Stjepana, i on je bio neprekidno vinogradar u tom gospodnjem vinogradu Hercega Stjepana. On je u mladim godinama ušao u legendu i on je jedan od onih legendarnih pjesnika kakav je Tin, kakav je Hamza Humo, kakav je Musa Ćazim Ćatić. Pjesnik koji ima svoje mjesto u vremenu i prostoru, pjesnik koji ima sigurno svoju vjernu čitalačku publiku. I što bi pjesnik više od toga htio!

Ivan KORDIĆ photo: Josip Lovrenović


Mile STOJIĆ

Poezija ekstatičnih svetkovinaJedna od prvih knjiga suvremene poezije koju sam dobio u životu bila je zbirka pje-

sama Rumen (Mostar, 1964.) Ivana Kordića. Bila je jesen u Brotnju, imao sam tad devet godina i pohađao valjda treći razred

osmoljetke, kad nam je učiteljica preporučila knjigu našeg istaknutog zavičajnog pje-snika, objasnivši nam da pored poučnih pjesmica iz naših čitanki postoje i druge i dru-gačije, one koje u prvi mah i ne moramo razumjeti do kraja, ali nam se njihova značenja polagano otkrivaju prilikom svakog novog čitanja. Više se voli nerazumljivo od onog što vam je jasno na prvi pogled, rekla je. Ta njena uputa valjala mi je mnogo puta u životu, ne samo kad je u pitanju književnost. Ja sam, sjećam se kao kroz maglu, prilično dugo prelistavao tu Kordićevu zagonetnu plaketu, to izdanje Debatnog kluba mladih pisaca Mostara, tu tanku knjigu kratkog i nerazumljiva naslova, ne berući gotovo ništa od nje-nog sadržaja.

Bile su to pjesme koje se nisu rimovale, nisu imale poučnu poantu, nisu pjevale o antropomorfnim životinjama niti govorile ezopovskim figurama ni lafontaineovskim alegorijama. Kažem, vrlo malo sam kapirao od svega toga, a ni sam naslov Rumen mi nije bio jasan, pa sam ga pokušao odgonetnuti, ponavljajući stihove: Zarumeni/rumen/ večeri/ u meni. Odzvanjala je ta glazba spontane rime (rumeni – u meni) kroz tihe krajolike broćanskih vinogorja, blagih idiličnih večeri, gdje smo odrastali i Kordić i ja. Ta kordićevska rumen, pored šimićevskog plavetnila osnovna je boja hercegovač-kog neba. Mnogo kasnije ona će biti zamijenjena egzotičnim borhesovskim otkrićem jednog cvijeta zvanog ruža, i čudesne boje, zvane rumenilo.

Tako smo, otkrivajući rumenilo, učili za pjesnike, rekao bi jedan suvremeni autor, mi sunarodnici najvećeg pjesnika našeg jezika, koji je opjevavao rumenilo apokaliptičnim stihovima, što kod Benna odzvanjaju wie ein Alptraum, a kod njega, Šimića, liju se kao krv mrtve zvijezde: Na rubu polja izmeđ crnih stabla/ Crveno mrtvo obješeno sunce. U Kordićevoj drugoj knjizi Rika na razbojištu sunca to sunce traži razbaštinjenje, od-mećući se od svoga nebeskog oca: Jednog dana reče mi sunce: Ne uzimam te više za sina...Ti umireš, a vasiona ostaje puna/tvoje pjesme i tvoje smrti. Kordićeva poezija nastajala je na rubovima te kozmičke ekstaze, na vrhuncima odakle se najzornije rišu tame zemaljskih ponora.

Ivan Kordić potječe iz široke i ugledne hercegovačke obitelji, koja je dala brojne svećenike i pisce - među njima čuvenog pučkog pjesnika Nikolu Kordića, koji je ispje-vao brojne deseteračke peoeme i sonete u selu Grljevići kod Ljubuškoga, te emigranta fra Lucijana Kordića (o kome je Ivan snimio dokumentarni film, te posthumno objavio


izbor njegove poezije), koji se nakon višedecenijskog egzila vratio u Hercegovinu, te nedugo po povratku poginuo u prometnoj nesreći kod Mostara 1993. godine. Ivan Kor-dić, pak, rođen je u mjestu Blizanci, ne upamtivši majku koja je umrla nakon njegova rođenja, a kao dijete preselio je u Mostar, gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Dijete željezničara, Kordić će živjeti onu naširoko poznatu solidarnost o kojoj je govorio njegov zemljak, sindikalist i revolucionar Krndelj, koji je zbog svojih univerzalističkih i ljevičarskih uvjerenja poginuo od bratske ruke u zloglasnome logoru Remetinec, suro-ve endehazijske 1943. godine.

Osnovni topos književnog opusa Ivana Kordića, ovog u biti ljubavnog pjevanja, jest Mostar, grad koji je koncem prošlog stoljeća doživio najstrašniju ratnu kalvariju, a kroz trijumf tribalne politike ostao trajno devastiran i unedogled podijeljen. Zanimljivo je na-pomenuti da je Mostar još od vremena austrougarskih važio za jak kulturni centar - ro-đeni su i živjeli i djelovali u njemu neki od najznačajnijih autora zapadnog Balkana - Srbi Šantić i Dučić, Hrvati Milićević i Jakovljević, Bošnjaci Đikić i Humo. Ta stara književna slava se istopila i Mostar u drugoj polovici dvadesetog stoljeća producira tek osrednju folklorističku i etnološku, a ponajviše zakašnjelu socrealističku poeziju - mostarski pje-snici stvaraju stihove koji veličaju hercegovačko sunce i vino i kamen i Neretvu, ili još češće opjevavaju socijalizam, maršala Tita i njegove historijske bitke.

Izuzeci su Ivan Kordić i Goran Babić, te djelomično Pero Zubac i Vladimir Puljić, ali to je tema nekog drugog diskursa. Babić, čudesni jezikotvorac i jezični mag, neke od svojih najmelodioznijih pjesama posvetit će upravo Mostaru i Neretvi (Groblje na Šoi-novcu, Daleka pjesma o paklini), dok će Kordić trajno ostati vezan za prostor Mostara, kao za univerzalno mediteransko ozračje, krajolik svjetlosti i antičkih počela. Osnovni njegov ton je, piše Stevan Tontić, onaj vedri skepticizam, ili melankolična vedrina, koja ovdje prožima sve, sav taj svijet Juga, definiran svjetlošću i sjenkom. Malo je tko tako kao Kordić uhvatio te treptaje koje riše sunčana svjetlost nad krajolikom: Samo bijeli otrov daljine/ I prašina iz dubine neba/ Oštre slike blizih predmeta/ njihova golotinja i samoubojstven mir (San).

Knjigom Odbjegla krinka (Sarajevo, 1972.) Ivan će Kordić djelomično napustiti mla-dićke ekstaze i posvetiti se otkrivanju anđela u ogrugloj crkvi, nevidljivih metafizičkih krinki krajolika. Pjesnik, sudionik ekstatičnih životnih svetkovina, u ovoj se knjizi pred-stavlja kao brižni i zamišljeni ljubavnik, opijen glazbom voda, polja, sumraka i vina. Pjesma je lijet lastavice i šum Neretve koja hrli prema moru, svome kraju; pjesma je tužni eho neostvarene ljubavi, sjena koja nastaje u onom bachelarovskome mističnom prostoru voštanice (Zidom prolaziš i ocrtavaš se); pjesma je žena koja, mihalićevski re-čeno, nosi u sebi nešto od sunca, nešto od užasa. Sve je u ovoj knjizi muzika, unutarnja harmonija ili potraga za njom.

U zbirkama Kuća pod nebom, Veranda prema moru i Jeruzalemski zid pjesnik po-stupno depatatizira svoj izričaj, težeći jednoj poeziji zgusnutosti. Ima, pisao je Midhat Begić, ima u tom Kordićevu glazbenome vijencu voljnog suglasja s Tinovom muzikom. Taj izvanredni instrumentalistički postupak s pjesničkim jezikom daje mjeru Kordićeva pjesničkog stila i talenta. Kordićevo pjevanje će, međutim, doživjeti svoju mijenu počet-kom devedesetih, kad je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Jedan od potpisnika čuvenog pisma petorice hrvatskome predsjedniku franji Tuđmanu, zalaže se za opsta-nak jedinstvene Bosne i Hercegovine, a i tijekom rata će se neprestano komentarom i


stihom očitovati o užasu bosanskoga pakla, ali izvan ideologije, zalažući se tek za jedan bolji svijet u kome će se naći makar malo utjehe za dobre ljude koji pate.

Deskripcija krajolika je sad tek u drugom planu, jer krajolik je ranjen, a - lakoću je zamijenila težina, Težina zemlje. Pa, umjesto poante, krenimo ispočetka, jer nikakve zvijezde nema, a ostala je tek gorka ispovijed ratnika: Ja sam oslobodio ovaj grad/ kada su gorjele kuće,/ Kada je gorio zrak./ Ovaj grad oslobodio sam/ Kada su i ptice čudno cvrkutale,/ a ljudi u komadima sahranjivali se... Djeca su mirno koracala/ u paklenoj tiši-ni prije/ nego što će ih raznijeti granata/ Ja sam oslobodio ovaj grad/ dok su ljudi stajali u redu/ za vodu s kojom će se/ krvavo izmiješati.

Danas smo Ivan i ja dobrovoljni zarobljenici Sarajeva, grada koji, veli Andrić, nije nježan ni u vremenima blagostanja, a nekmoli u vremenima siromaštva i oskudice. Ja tražim mogućnost da večeram bez politike, a Ivan traga za onom metafizičkom ce-stom izvan krajolika, putom koji nije dostupan svima. Jer što je poezija koja ne spasava narode i ljude, pitao se naš proslavljeni slavenski brat, gacajući poput nas stratištem, sapinjući se o kosti svojih mrtvih. Prije gotovo tri desetljeća posvetio sam Ivanu jednu pjesmu o zavičaju, koju, evo, prepisujem iz knjige koja se zove Umjetnost tame (Sara-jevo, 1979.):

Jezikom razbora treba govoriti o podzemnim/ putovima voda/ o noći što srp ovi-ja voskom i vinom/ budnošću spavača jedino braniti pravo da/ se ovdje izjednačiš s ruševinom/ Onda nad mrtvom zvijezdom što je u deblima| drvo križa prizivati, tamu (uzaludna) slova/ mariju u meandrima jezika/ slomljenim krilima/ pratiti uvijek isponova/ Pa umobolnom gestom razbuktavati tijelo/ bivšim aurama lutanja bez cilja i bez kraja/ zagrljajem srca i kiša, stalnim kolanjem soba/ gdje smjenjuju se šapat spola/i šapat zavičaja.

Takav je, eto, naš zavičaj – raj i ruševina, naš untergehende Vaterland, kako bi to rekao Hölderlin. A Slobodan Blagojević, veliki bosanski pjesnik i antologičar, danas egzilant, još prije četvrt stoljeća, pisao je o Ivanu: Kordić je odista vrstan lirik, prefinje-nog izraza, iznijansiranog osjećanja za kombinaciju ‘realnih’ i ‘apstraktnih’ elemenata lirskog govora, za sliku koja izrasta upravo iz tih kombinacija, i na kraju za vlastitom izrazu potpuno sukladan ritam i melodiju. Ovim lucidnim zapažanjima treba tek dodati konkluziju da je Ivan Kordić savladao najtežu od svih vještina - da se običnim i jedno-stavnim riječima zahvati nepojamno i nepoznato


Hanifa KAPIDžIĆ OSMANAGIĆ

Pjesnici i Stari most u MostaruPremda to ne kaže izričito, Tarih (II) Skendera Kulenovića za Stari most u Mostaru

(Soneti II, (1974) sugerira da se radi o takvom remek-djelu graditeljstva koje ništa ne može uništiti. Jer među zlim silama svijeta koje su u stanju sve porušiti (a prvi je pobro-jan rat) prva riječ prvog stiha Tariha i rat prolazi mirno pored Starog mosta koji, svemu uprkos, opstaje:

„miran i savit preko mrakobjesa“.

Takav je i zato što čini dobra djela:„ljude i rijeku pušta (š) ušću nada“.

A mostu ne samo da niko ne može nauditi, nego ga ni njime „opsjednuti slikar“,

zbog njegove veleljepnosti, nije u stanju reproducirati i on odustaje od svog nauma.Sa svoje strane davni neimar, kod Ivana Kordića u Sonetu za Stari most imenovani

Hajrudin (kod Skendera prisutan samo svojim umijećem i legendom), nije smogao sna-ge da ga, jednom stvorenog, od skela oslobođenog, svojim ljudskim očima pogleda:

„zažmirih i pobjegoh od zamisli smjele“. Pobjegao je da ne vidi ostvarenu „zamisao smjelu“ koja se suprotstavila božanskoj

kreaciji, od prirode ljepša, od čovjeka trajnija.Kod pjesnika kasnije generacije Ivana Kordića potenciran je mir koji vlada mostom

i oko mosta, mir svetosti:„I zlato svjetla i kamen sjaja a tih“, ili:„Zgrađen iščilio u mir, sklad i zvuk“.

U stihu Ivana Kordića, koji je pjesnik čulnih preobrazbi i suglasja čula, i zvuk se pre-

tvara u mir, u tišinu, dajući im svoje neuhvatljive odlike.Kordić ističe izvanvremenu trajnost mosta: kao i vatra, most je „od neba otet“, kaže

on. A također i njegovu neponovljivost.„Viđena čuda da se nikad više Ne nađu tako jedna i jedinaNa zemlji ovoj dok se sunce bakri Kao u ruci starog Hajrudina“.


Stari most u Mostaru za Skendera Kulenovića je neuništiv, za Ivana Kordića nepo-novljiv, jedinstven, jedan jedini, i tako na vijeke vijekova. Ali on je i tako primordijalno lijep pa oba pjesnika nalaze svoje najpregnantnije stihove u dočaravanju te ljepote, u iznalaženju njenog „duhovnog ekvivalenta“ pretočenog u riječ. Neimar je postao pje-snik, pjesnik seže do neimarstva. Tako Kordić pjeva:

„I zlato svjetla i kamen sjaja a tihI ledne što žeže oči i spajaBijelim letom u zelen i plav stihSunuo iz daha vjetra i raja“.

Izuzetna je vizija „lednih očiju“ (kod Skendera su to „mrtve ... oči“) koje most spaja „bijelim letom u zelen i plav stih“. Dinamika nepomičnog pokreta bijelog mosta, sa-građenog od bijelog kamena, postala je „bijeli let“. Njena sugestivnost omogućila je rađanje pjesničkog ekvivalenta koji „bijeli let“ pretvara dalje u „zelen i plav stih“, kroz rastvaranje metaforičke svjetlosti. Boje Kordićeva stiha povezuju neimarsko djelo sa zelenilom zemnog rastinja i plavetnilom hercegovačkog neba, uvodeći tako i cjelinu svijeta u pjesnička suglasja i univerzalnu metaforizaciju.

U Kordićevu sonetu naglašeno je prisutno ljudsko oko (čak i kad je „ledno“) kao instrument za prijem i deponiranje ljepote:

„I ledne što žeže oči i spaja“, ili:„U ljudsku zjenu u kojoj se brišeSve od postanka (gdje se on sam sakri)“.Most se nastanio, sakrio u tu zjenu. On je i dalje u njoj. U svim našim zjenama, što

netremice gledaju i kada su zatvorene.„Bijeli let“ Kordićev bio je već kod Skendera „bijeli skok“ mosta. Sam mjesec u svom

hodu natjecao se tako s mostom:„Tvojim bijelim skokom htio bi da skoči“ - pisao je Skender.Most je pjesnički viđen u svojoj dočaranoj dinamici, u skoku i letu; ali i u svojoj stati-

ci, trajanju, mirnom postojanju. Jedan od najljepših Kordićevih stihova tako vidi:„Nad zelenom rijekom labudov lûk“.To je istovremeno jedan od najtočnijih, pa onda i najuspjelijih stihova koji su o Sta-

rom mostu u Mostaru ispjevani. Most kao labud-ptica most kao labudov elegantni vrat, kao zategnut labudov lûk!

Taj labudov lûk, pjesničkim čudom i našim čulom za ljepotu bio je deponiran u naše zjene, a onda se preselio u našu mentalnu predstavu. U predstavu svih onih koji su ikad vidjeli Stari most nad Neretvom, a ljudi su: Osjetljivi na ljepotu i kad nisu pjesnici, ili baš zato što su ljudi uvijek pomalo, u krajičku duše, pjesnici.

Za generacije koje dolaze i koje nisu vidjele Most, moguć je sada, kada Mosta više nema, obrnuti put most je moguće zamisliti u njegovoj vizualnoj divoti počevši od suge-stibilnosti pjesničke riječi. Mentalna predstava iznikla iz stiha, iz tog posebnog niza riječi koji je duhovni ekvivalent postojećeg ili onog što je postojalo – nanovo će se vizualizi-rati, bogata, ranolika i beskrajna. Dugačke metamorfoze koje je dosanjao i u stih unio pjesnik, nagrnut će suprotnim smjerom i stvarati, uobičavati sliku mosta. Zeleno i plavo postat će bijelo, slagat će se, s drugim bojama, u složenu bjelinu svjetlosti. Labudov lûk. Zlato svjetla. Kamen sjaja. Bijeli let. Mjesec novorođen. Bijeli skok... Sve to će se, u


novim, nevinim predstavama, slagati u jedan čudesan most. Ta predstava je i ljepša od stvarnosti, jer je u svoje slaganje uključila, upregla imaginaciju.

Ali zar na isti način ne možemo protumačiti i tajnoviti gest neimara Hajrudina, kakav prenose legenda i stih Skendera Kulenovića: možda je i njegov stvaralac više volio svo-ju mentalnu predstavu o mostu, svoju „zamisao smjelu lûk“ od konkretne, okončane realizacije.

I nakon što ga je barbarstvo porušilo, most i dalje postoji u našoj mentalnoj predsta-vi, a oblikovat će se i za one koji dolaze. Ali svi znamo, osjećamo i to da će on nanovo nići, ne samo figurativan nego i stvaran, nići će iz naše želje, iz naše ljubavi prema nje-mu. Budući Stari most. Drugačiji a isti. U njega će se ugraditi historija. I nauk budućem Skenderu da rat, nikakvom drugom sličan, strašniji od svakog, ipak može srušiti i Most. Da bi ga mir sagradio, iznjedrio iz naše mentalne predstave o njemu. Da bi, nakon što ih je rat demontirao, nanovo dao za pravo pjesnicima.


Muharem BAZDULJ

Andrić pjeva poslije rata VIŠEGRAD Mirnim očima gledaUmjesto pozdravaU „Lotosu“Kad piće popijeSasvim jednostavnoKao školjka štoZvuk svoj nosiProzboriVišegradnije više grad

(Ivan Kordić)

Pjesma Višegrad objavljena je u Kordićevoj knjizi Cesta izvan krajolika (Šahinpašić, Zagreb-Sarajevo, 2008.). Pjesma je na prvi pogled jednostavna: deset stihova u jednoj strofi, (gotovo) bez interpunkcije. Pjesma je narativna, anegdotalna, skoro banalna, ako joj površno priđemo. Ako se, međutim, koncentriramo na svojevrsne “ključne riječi“, pjesmu ćemo doživjeti u sasvim novom svjetlu.

Ključne riječi su nam (raz)otkrivene grafički: dio trećeg stiha pod navodnim znako-vima te finalni distih ispisan u kurzivu. Pjesma je, rekli smo, jednostavna: lirski subjekt u nekom ugostiteljskom objektu susreće čovjeka “mirnih očiju”. Taj čovjek, nakon što popije piće, umjesto pozdrava kaže: Višegrad više nije grad.

Ugostiteljski objekat nosi naziv “Lotos” i to je, reklo bi se, posve nevažan podatak, onaj tip sitnog detalja koji, kako bi kazao Henry Miller, priču čini psihološki stvarnom, daje joj privid autentičnosti. Umjesto imena “Lotos” moglo bi, čini se, stajati bilo koje drugo ime po-godno za kafić: “Lav” ili “Maslina” ili “Vatra”. S druge strane, međutim, čini se da je Višegrad prvoloptaško rješenje za poetsku paradigmu grada koji više nije grad. Iako nema grada u Bosni za koji njegovi starosjedioci nakon rata neće kazati kako to, eto, više nije taj grad, jedino se ime Višegrada u takvoj frazi fonetski perfektno uklapa u dojmljivu igru riječi.

I sama igra riječi dostojna je zgodne pjesmice, ali Kordićev Višegrad ima “duplo dno”. U nastavku analize pomoći će nam jedna stara novinska kolumna. U tekstu Bog-dana Tirnanića Belgrade by Night objavljenom (i) u njegovoj knjizi Beograd za počet-


nike (Narodna knjiga, Beograd, 1984.) stoje, među ostalim, i ove dvije rečenice: “Tako vam je to: Beograd je mirno mesto, prava nesreća za noćobdije. Osim za one koji su toliko blesavi da odu u neki bar, a istih u Beogradu ima tušta i tma: jedan jedini: ‘Lotika’ (‘Lotos bar’).“

“Lotos”, dakle, može biti i “Lotika”. Ovo opet neizostavno priziva roman koji je Više-grad uveo u svjetsku književnost - Na Drini ćupriju. Ovako se u njemu opisuju promjene koje je u Višegrad krajem devetnaestog stoljeća donijela Austro-Ugarska: “Posle kasar-ne, koja je zamenila kameniti han, podignut je od preostalog kamena Konak, i u njemu smešteni kotarska uprava i sud. Posle njih, najveća zgrada u kasabi bio je Calerov hotel. Hotel je bio podignut na obali, pored samog mosta. (...) Zvanično, novi hotel je kršten imenom mosta pored kojeg je nastao. Ali narod naziva sve stvari po svojoj naro-čitoj logici i po onom stvarnom značenju koje one za njega imaju. Na ulazu Calerovog hotela vrlo je brzo izbledeo natpis ‘Hotel zur Brucke’, koji je jedan vojnik, veštak po za-natu, napisao krutim slovima i posnom bojom. Svet je prozvao hotel ‘Lotikinim hotelom’ i to mu je ime ostalo zauvek. Jer hotel je držao debeli i flegmatični Jevrejin Caler (...), ali stvarni gazda i duša preduzeća bila je Calerova svastika Lotika (...).“

Višegrad je mali grad, ali je bio pravi grad. Bio je grad dostojan romana koji je ušao u kanon svjetske književnosti. Onda je najprije, u drugom svjetskom ratu, Višegrad ostao bez Jevreja, bez Calerovih i Lotikinih sunarodnjaka, da bi, pola stoljeća kasnije, kasnije ostao i bez muslimana. Lokacije nekih od najgorih zločina u posljednjem bosanskom ratu bili su upravo znameniti most u Višegradu i jedan višegradski hotel. Zbog toga Višegrad nije više grad. Otud “Lotos” u Kordićevoj pjesmi: kao signal i kao podsjećanje na roman čija radnja završava početkom prvog svjetskog rata, onog čija će nedovrše-nost prouzročiti novi (drugi) svjetski rat, onaj čije će lokalne probuđene aveti učiniti da grad kojim se roman bavi više ne bude grad.

Ko je čovjek (s “mirnim očima” što govori “kao školjka što zvuk svoj nosi”) kojeg susreće lirski subjekt ove Kordićeve pjesme? Moguć je zapravo i odgovor: Ivo Andrić!


Tomislav Marijan BILOSNIĆ

Mediteran vlastitog identiteta*Današnje se pjesništvo nalazi na raskrižju i njemu je prihvatiti teret novog - starog

puta, ukoliko želi opstati živeći iznad jezične prosječnosti. Kako stvari trenutno stoje, pjesništvo ni samome sebi nije svrhom. U znanstveno književnim laboratorijima svede-no je na opća, neprozirna mjesta, nemušti iskaz i razlomljeni niz besmislenih rečenica. Niti što više znači pjesma, niti stih, pa čak ni same riječi od kojih se sastoje lirski sa-stavci. Bježeći od onoga što je u poeziji tajanstveno, zazirući od ezoterije, izbjegavaju-ći emocije, poezija je izgubila neposrednost, svježinu, protočnost, osobnost, mistička i mitološka značenja. Svedena na letrizam i predmetnost, poezija danas ne živi, već svjedoči svoje protuslovlje. U njoj je nestalo izvornosti, nepatvorenosti, a nametnula se ravnodušnost, osamljenost, izdvojenost, isključivost, što i ne bi bilo tragično da u svemu tome nije presahla poezija. Njoj, jednostavno, manjka život, živost, životnost, iskreni dodir sa stvarnošću. Pjesnici su osuđeni na sebe. Govore sebi, ne o sebi, kamoli o ljudima, društvu, potomcima, ulici, prostoru, vremenu, domovini. Danas je životnije ono što se o poeziji govori negoli ona sama. Poezija ne nastaje iz nadahnuća, dapače, tome se tvorci novih pjesmotvora podsmjehuju, ona je rezultat, ili još točnije, umnožak naobrazbe, izradbe, izgradbe, a ponekad i puke slučajnosti. Rezultat takvog pjesništva je onemogućena komunikacija. Govor koji počesto nema ni jezičnu potvrdu, jer jezik je sažet na znakovlje. Pjesništvo je bez uporišta, bez obala, bez izvora i delte, rasplinuto i ishlapljivo. Nebitno sebi i drugima. Iza nas je cijelo jedno razdoblje u kojemu se ne zna što je to poezija, iako nas se uvjerava u njezinu teoriju.

Suočen s takvom istinom, čista je radost vratiti se pjesništvu u kojemu se još zrcali tradicija, zlatna klasika; gdje odsjaj ranijih iskustava bljeska punom svjetlosnom sna-gom u novome stihu; gdje se slijedi duhovna nit učenoga lirskog kruga, od antičkih dana do početka trećeg tisućljeća. S Kordićvom lirikom znamo na čemu smo. Njezin se metaforički prostor rasprskava pred našim očima sve dok mu slika ne utone i izgubi se u unutrašnjoj tišini. On je sastavljen od pletera sna i jave čiji se kraj nazire tek u va-kuumu. Njen osobni prostor toliko je intiman kako bismo mogli reći da nema zatvorene teme. Samo:

* Uz izabrane stihove Ivana Kordića u zbirci Poezija, predgovor Jasmina Musabegović, Veselin Ma-sleša, Sarajevo, 1987. Ovdje mi nije bila namjera baviti se cjelovitim pjesništvom Ivana Kordića, već samo njegovim svezama s izvornim mediteranskim dodirima, dakle tisućljetnom antičkom i kršćan-skom simbolikom.


“Ima tamo kuća, drvo, ima brdo” - i -“Nije to lako pokrenuti”.

Veličina Kordićevog pjevanja je u paradoksu, što i jest ključna kušnja svake poezije. On bi da najglasnije pjeva šutnja, da ušuti krik. Sve nevidljivo njemu bode oči, jer to je trenutak kad tekst postaje poezija. Ovdje je nepotreban bilo kakav znanstveno-teorijski, ili neki drugi ključ za slobodu koju pruža poezija. Parafrazirajući Borgesa mogli bismo reći da je pjesniku sudba namijenila da okolnosti pretoči u poeziju. Bar je takav slučaj s Kordićem. Izraz njegove poezije je jasan i dojmljiv. Tema je u najužem smislu zna-čenja osobna intima. Po tonu Kordić je sjetan, turoban i tugaljiv pjesnik. Učinak mu je sugestivan, jer ono što želi reći on i govori. Postujevićevski je sklon “pjesničkom jeziku”, ponekad barokno metaforičnom, ali nikad preopterećenom apstrakcijama. Njegovu poruku ne treba secirati, jer je u pitanju pjesnik jasne slike i neprekrivenoga smisla, pjesnik čija svaka riječ u stihu sama od sebe raskriljuje svoja vrata, onako prirodno kao što se rascvjetava cvijet privlačeći nas svojim opojem. S ovim, pjesmama, dakle, nema problema. Istodobno svaku pjesmu čitamo kao prvu i kao da je čitamo po prvi put, ali kao pjesmu pročitanu stotinu puta, gotovo kao svoja sjećanja i svoje osjećanje. I što je, ne manje važno, ove nas pjesme pobuđuju, mogu nas ganuti, poučiti, njima možemo vidjeti dalje. Dakle, pružaju sve ono što je bogohulno za današnje lirske tvorbe.

Lirika Ivana Kordića pisana “na kristalno čistom jeziku” gorljiva je i govorljiva, jasna i zaumna, čitka i slojevita, javna i tajanstvena, slikovna i snena, ritmična i čvrsta, u njoj osjećamo vrijeme i prepoznajemo prostor, a da osobnost i posebnost ničim nisu do-vedene u pitanje. Lirska invencija prethodi razumijevanju pjesničke poruke. Iako ove pjesme nose pečat jednoga privatnog osjećanja svijeta, privatizacija pjesničkog jezika njima ni najmanje nije naudila, dapače suprotstavila se općim i “sveljudskim” pojava-ma u pjesničkom govoru. Kroz svoj privatni i zavičajni krug, Kordić je pokušao izreći istinu o svima nama, ne mareći hoćemo li je prihvatiti kao svevažeću istinu. Bitno je, međutim, da ćemo kroz njegove stihove moći načiniti i bilancu osobnoga iskustva, kao i prepoznati odražavajuću sliku ovoga svijeta:

“Koji ću imati krov, koju kućuKakvu duboku, tamnu i mirnu sobuIznad koje sjaje neba i lete svjetlosti”.

U predgovoru zbirci Kordićevih izabranih stihova “Poezija” (Sarajevo, 1987) njihova priređivačica Jasmina Musabegović, u tekstu naslovljenom “Spirala zaboravljenog sje-ćanja”, napisala je i ovo o Kordićevoj lirici: “Kroz maglu čulnog intenziteta, postojanja, u njoj se, kao u prozirnom svijetu poetskog, upisuje Mediteran, sa svim svojim znače-njima i ljepotom, svom zatreptalošću svojih mirisa, boja i zvukova, koji sežu do našega kulturološkog i biološkog prabića. Miris boje, zvuk Mediterana, višeznačno su i duboko ukorijenjeni u samom iskonu”. Kultura i povijest ovdje su temelj svakog ugođaja, oni nas preko svjetlosti, sunca, kamena, vina i valova uvode u čari značenja Mediterana. Iskazujući svoju duboku nostalgiju za morem, Kordić vodi dijalog s vječnošću:


“Sja luka i kamen.Sja zeleni šal, bijeli galebovi, brodovlje i nebo.Ovdje nema prašine pod koracima.Sve klizi, samo glasovi trepereUzdižući se nad grad i more”.

Ivan Kordić ujevićevskim nagnućem, i tek ponekad izborom metaforike, doživljava Mediteran kao mjesto na koje se putuje i mjesto na kojemu se tuguje. Međutim, on ne rasplamsava, već stišava svoj govor o jugu. Kolikogod baštinio od Ujevićeve buntovne raspojasanosti, Kordić se isto toliko koristi i ekonomijom pjesničkoga izraza Maka Diz-dara. Plavet, more, kamen, kuća, sunce, uz česte biblijske intonacije, posebice kada se govori o kruhu i vinu, zapravo su obraćanje usahlom krajoliku zavičaja, preko kojega se posredno vodi dijalog s Mediteranom. Iako to nije Mediteran limuna i sipinih kosti-ju, ipak je to Mediteran zasljepljujuće bjeline, vremena i povijesti, vlastitoga identiteta u kojemu se izjednačava jezik kamenjara s jezikom valova mora. Kordićev Mediteran nije onaj kakvoga nalazimo u pjesnika uronjenih u Mediteran, iako se i u ovoj lirici duša pjesnika dubinski želi uskladiti s morem. Otuda valjda ovdje i surrealističke natruhe koje su uočljive i stalne. Tragajući za nestalom i nestalnom granicom Mediterana i njegovim unutarnjim skladom, i sam rođen u tom mitološkom prostoru gdje se začela Europa, u mostarskom podneblju, Kordić jako dobro osjeća fenomenologiju mora, čuje njegov jezik, ćuti njegov mitsko-lirski temat, kroz slike mora, sunca i vina dolazi do izvorne pra-slike, do svega bitnog za poeziju, prema kojoj se i sam odnosi kao prema blagu poto-nulom u morske dubine. Jasmina Musabegović ovu Kordićevu privrženost Mediteranu uočava već u pjesnikovoj prvoj zbirci “Rumen”. – “Mediteran kao predmet pjesničke preokupacije, čitavo jedno podneblje koje u oznaci Mediteran nosi i svoj poseban kul-turološki kod”. – Pjesnik kaže: “S kopna sam došao / u sunčana mora”. Slika njegova krajolika jasno je određena, i u svom pjesničkom izričaju on se uvijek služi njezinim odrednicama. Zato kad Kordić govori o zavičaju on je najjasniji, s najproduhovljenijim porukama i najprodubljenijim slikama, s čistim smislom i punom učinkovitošću. Njegov krajobraz uvijek je zoran, pa i onda kada govori o strahu i tjeskobi, on govori o svjetlu i boji Mediterana. Odmaknuti vremenski prostori i vraćanje na poznate mediteranske teme neće ovog pjesnika spriječiti u zaokruživanju cjelovite pjesme, koja ne trpi od mediteranske govorljivosti.

Suočen sa simbolima vječnosti koje u sebi nosi Mediteran, pjesnik kroz njih propitu-je sudbinu čovjeka u okviru zemaljskog, pokušavajući definirati njegovo egzistencijalno stanje. Uzimajući vrlo često za temu djetinjstvo i zavičaj, čini se i nemogućim ne uočiti Mediteran kao kolijevku civilizacije. A kako se u tom za pjesnika često “praznom prosto-ru” najčešće javljaju “zaboravljena sjećanja”, to je samo zato što je riječ o prostoru čula, prostoru omamljenosti, prostoru slika, istinskom pjesničkom prostoru valova, vjetrova i plovidbi, mirisa i boja, stvarnosti i tlapnji.

A kako se bez mora ne može zamisliti ni povijest, ni civilizacija, ali ni literatura, more i sve ono što ga okružuje, Ivana Kordića izaziva na velike kušnje. Kao čovjeka obale, njega uznemiruje izgon iz mita, izgon iz same umočenosti u neposrednu vodu mora, čiji kozmopolitski odnos prema svijetu i kulturi pjesnik prihvaća vrlo neposredno. Miris


mora, okus vina i boja neba čine ovu poeziju univerzalnom, a da pjesnik pritom ne izgubi ništa od osobenog, pa i subjektivnog. Češće naklonjen Sizifovu kamenu negoli dionizijskoj radosti, pomirenju i ljubavi negoli križarskoj vojni, muci negoli taštini, moru okruženom kamenom negoli zemlji okruženoj morem, a uvijek osjećajući “daleku pla-vet” i gledajući “ili u nebo ili u more”, Kordić u dobrom dijelu svojih pjesama stvara “neočekivano duboku luku”. Pjesništvo i Meditran, luke i sunce, poetika i forma, njemu su neodvojivi jedno od drugoga.

Sunce je i ovdje višestruki simbol: “Evo Eve žive žene sunca”. Jedna mu se zbirka i zove “Rika na razbojištu sunca”. Moglo bi se slobodno kazati kako je sunce kod Kor-dića motiv oprekâ. (“Sunce ulazi u moje oči, u moju dušu, / u moje tijelo. Sunce zlatno i sunce tamno”). Kao što primjećuje Jasmina Musabegović, nekada će to biti “svete svjetlosti sunca”, a već iza toga “Smrt je svjetlo, smrt je sunce”. “Sunce nije samo motiv bijele smrti, nego ona sama”, posebice u zbirci “Rika” koja se većim dijelom i bavi temom sunca. U suncu pjesnik ne vidi samo svemoćno oko neba, već i svemoćne nebeske kamene zube koji mogu i “zdrobiti sliku svijeta”. Svjetlost neba jednostavno potiče mistična stanja, izaziva protuslovlja naizgled zaokruženog i jedinstvenog prosto-ra, izaziva čas prolazne, čas trajne psihološke pojave, ali i bojazan od onostranoga. Sve to dolazi “od neke jake slike na suncu”.

Arhetip Kordićeva pjesništva može se naći u oštrim, kamenitim, samorazmnožava-jućim i škrtim krajolicima, koje oplakuje zelen Neretve, preko čijega ušća i seže svježa plavet Mediterana. Vlastita sudbina neizvjesna je pred stvarnim stanjem, poglavito kada se uspoređuje s kamenom, s njegovom svjetlošću na kojoj “kamena ruža pjeva jarkim glasom”. Nije ovdje u pitanju ni jedan od mogućih dragih kamenja. Nema u ovoj poeziji ni spomena žadu ni smaragdu, betilu ili dijamantu, već posvud izvire vapnenac, strši običan, najdraži zavičajni kamen “što se odronjava” Pa i onda kad “Zmije i kamenje / ljuto ujedaju” iz pjesme u pjesmu vidi se i zna kako između tog hercegovačkog, pri-morskog, jadranskog, dakle mediteranskog kamena i pjesnikove duše postoji vrlo uska veza. Čak i njegova žena “ima dojke od kamena”, a one “kad se gnječe / prsti zveče”. Kamen je onaj simbol, metafora, ili tek gola riječ kroz koju se traga za skrivenim, nevid-ljivim i snovitim, za onim što je ostalo začahureno na rubu sjećanja, u samoj podsvijesti. A ovaj kamen ima svoju boju, miris, on podsjeća na nečije lice, na nečije zube, ruke, oči ili čelo, on raste, rastvara se i uzdiže, a kao tema javlja se iz tišine, iz okrenutosti unutra, ispod krinke, čemu se kao kontrapunkt suprotstavljaju tema kruha i vina, tema mora i tema grada, iako se nikad ne spominje kako je od ovog kamena nešto i građeno. Uvijek je tu neobrađeni kamen, sa svojom iskonskom snagom i prirodnim oblicima, s vječnom namjenom – ne dozvoljavajući da se ičim dotakne do očima i jagodicama prstiju. Ovaj neoskvrnuti kamen blizak srcu, u Kordićevoj je poeziji ona energija i snaga koju ima samo Božje djelo. Zato pjesnik i pjeva “pjesmu žara kamenjara”.

Kamen slobodan i u slobodi, simbol je te iste slobode u kojoj se on promeće i u kruščić. To je onaj isti kamen koji je u pustinji Isusu izgledao kao kruh. Tako se i kamen i kruh izjednačavaju u temeljnu hranu – jedno u hranu duše, drugo u hranu tijela. Kruh se ovdje preobražava u kamen, a kamen u kruh. I u jednom i u drugome slučaju kamen je pasivan u poeziji kao i u prirodi, ipak nas navodi na spoznaju podrijetla, na istinu o sebi, dakle pomlađuje. “Znak na kamenu” je taj koji nas opominje. – “Iz kamena kao poskok skočiš, život te ujede i sam zagrizeš nekad slatku, nekad otrovnu jabuku”. - Kamen je


u Kordićevoj poeziji čisto tijesto sna, pjesničke uobrazilje, kao što je kruh tijesto života i življenja. Kruh je blagovanje, kamen odricanje. Kruh je priprema za slavlje, kamen je očišćenje.

“Samo ti sjediš, na kamenudržiš se za srce, lomiš kruhi žeđaš vino”.

Uz djelatni život kao što je kruh, ide i vino koje je kontemplativni život. “A kruh i vino postaju metafora općeg postojanja”, kaže J. Musabegović. Vino je čovječja krv, sama esencija prirode, napitak života, ono što nas vodi pijanstvu i besmrtnosti, euforiji i ve-likoj radosti, dok je kruh dijelom sitne radosti. Uostalom, čudo kruha je kvantitativnog reda jer se kruh umnaža, dok je čudo vina kvalitativnog reda, jer se na svadbi u Kaani voda pretvara u vino. Otud, valjda, i pjesnikova poruka u pjesmi “Skrnavljenje vina”, kako vino valja piti gotovo onako kao što se pije pri euharistiji. Vino ne pijemo sami, niti ga gledamo samo svojim očima, jer “u oštrom i svjetlucavom rubu čaše ogledaju se odbljesci Svemira”. U “Kušačima vina” govori se u duhovnim pjesničkim kraljevima od Baudelaira, preko Jesenjina, do Ujevića. “Jedući kamenice i mušmule i pijući vino, u Dubrovniku”, Kordić će se čuditi kako se s mirisom i okusom jela i pila “u sebe unosi sav onaj zapamćeni sjaj prirode, mora, kamena i sunca”. Kako Postanak tako i Posljed-nja večera nezamislivi su bez vina i kruha, oni nisu presudni događaji u životu, već su presudni za život:

“Kruh je otvrdnuo.Vino je gorko.Apostoli su postali skitnice i beskućnici.”

U pitanju je egzistencija običnoga, maloga čovjeka, “onaj uhvaćeni i do slike dove-deni tajnoviti put prelaska zemlje, njene sveopšte “krušnosti” preko vina i kruha u naš tijelo, gdje zemlja zemlju natapa” (J. Musabegović). Izabrane pjesme Ivana Kordića priređivačica Jasmina Musabegović i otvara pjesmom “Kruh i vino”:

“Postavljen je stol.Na njemu nema noževa,Svi nose komade kruha u srcuI vino staro umjesto krvi”.

Ova pjesma nije samo ideja vodilja Kordićeva pjevanja, ona je ulaz u samu bit nje-gova pjesništva. Uz mjerila od onih koje nudi ova pjesma ne pristaju ovom pjesniku. Iz nje se nazire i to kako Kordić pripada onoj generaciji i već gotovo nestaloj vrsti pje-snika, koja je vjerovala da u životu mora napisati bar jednu pjesmu koja se pamti. A o kruhu i vinu govori se ozbiljno i jednostavno ili patetično i kićeno. Kruh i vino, kao darovi sabranosti i smirenja, ovdje su i simboli jedne civilizacije, uz more, najčešći simboli Mediterana, i konačno, simboli jedne religije:


“Ali, tu je bila ilijepa djeva Marijai Krist, raspeti sanjar”.

Za Kordića vino je istinski poziv, to je svjetlost koju se išti u teškome mraku, bilo da se zaziva kao dionizijevska bilo kao “krv saveznika”. I samoća “miriše vinom”. Večernji su glasovi “poput vina i vriska / imaju sjaj u zjeni”. U nekim stihovima vinu je dana takva važnost, gotovo da pjesnik očekuje kako će vino djelovati na sve oko njega, na njemu i u njemu, jer vino grije “kao kuća ili osmijeh”. Svakako vino ovdje ima značenje višega stanja, dosezanje samog neba, mudrosti, istine i znanja. Vino nalazi mjesto u svakom osjećaju koji nas navodi na mistiku. U “Ponovnom viđenju hercega Stjepana” on će reći:

“Tvoje riječi padajupo teškom stoluKao kaplje vinaS uzdrhtalih usana”

More čiji se miris osjeća i kada se ono ne vidi, Kordić ne spominje drukčije osim kao beskonačnost mogućnosti. (“A ovdje more / u čijem miru nazireš / svoju smrt”). More ovdje nema obala, zato ono i nudi najapstraktnije mogućnosti, u kojima bi pjesnik poput Daha “lebdio nad vodama”. Ovom se moru treba vratiti, preko njega sve dolazi i odlazi, ono će očistiti sve. Jer to nije voda koja se pije, koja utažuje tjelesnu žeđ, uostalom, na Mediteranu nju utažuje samo vino, već to je voda koja ispire dušu. Zato postoji plava voda i zelena voda, pa ovu mističnu plavu tvorevinu, koja se kao otkrivenje javlja između pjesnika i svega ostalog nadopunjuje tek zelenilo rijeke Neretve. More je zato ovdje kao i svaki drugi prostor – “ima jedan prazan prostor / kao što si uvijek znao, / onaj što ga dugo gledaš, / onaj kojem uvijek ideš”. Ili: “Sve što pogledam / stremi u daleku / plavet. / Ili u nebo, ili u / more. / Sve čega se sjećam / nosi modar pečat”. More u Kordićevoj lirici nije dinamično, već mirno more. Ono je istodobno i život kao što je i slika smrti. Zapravo, more je esencija onoga što pojmimo pod prostorom. “Mediteranski su prividi značajni”, kazao bi Matvejević. Taj prostor je, dakle, istodobno i grad, u kojemu je pločnik “mekan i dobar kao kruh”, grad čiji krovovi promiču “Sa suncem na leđima” kao lađe nošene vje-trom. Uostalom, na Mediteranu je grad svijet za sebe, on je središte svijeta, čak i sunce koje se nad njim izdiže, poradi njega je tu. I sve je u tom prostoru isto “samo što ništa nije isto”. Kao u snu koji je “samo bijeli otrov daljine”. A pod mediteranskim prozirnim nebom takvo je istodobno i sinje more, i gradovi, i kamenjari, i kuće, oko kojih se “skrovitom sna-gom neke svjetlosti” uvijek ovija neka važna sudbina. I na kraju, mediteranski mozaik i ne bi se mogao složiti bez poezije, a poezija je i nostalgija za djetinjstvom, blagodat samoće, dar intimnosti, kuća u kojoj stanuje naš san, dom imaginacije:

„Kuća pod nebomIli iznad nebaU domu šutnjaA pauk u kutu.“


Zoran KRŠUL

Cestom samotnog šetača

Knjiga poezije Cesta izvan krajolika obuhvaća, prema autorovu naputku, oko se-damdesetak pjesama koje se izvorno ovdje uknjižene pojavljuju prvi put, i s jednim brojem pjesama iz prethodnih zbirki čine koncepcijsku cjelinu na izričajnim i predmet-no-tematskim razinama svjedočeći tako o prijeđenom poetskom putu .

Riječ je o knjizi summa poeticae, kojom je autor rezimirao četrdesetogodišnje pje-sničko nastojanje (1964-2004), sučelivši nove pjesme s ranije ispisivanim, želeći ukazati na kontinuitet svog pjesničkog rada, a kojega evidentiramo pored ostalog “ i u nekim tematskim cjelinama kao što su pjesme o zemlji, o historiji, pjesme s mediteranskim motivima, pjesme o ljubavi, pjesme za Nihadu, pjesme za Tina i sličnoI1.

U tom smislu ova knjiga egzistira kao potpuno nova rukopisna zbirka, podijeljena (ili grupirana) u dvanaestak, uvjetno rečeno, ciklusa, od kojih su prvi i posljednji naslovljeni sintagmom “Nove pjesme”, a između njih ciklusi kojima se kuša tematizirati spomenute cjeline na predmetno-tematskoj razini.

Bez obzira na autorovu napomenu u bilješci i na takovrsnu koncepcijsku zamisao knjige, jasno je da Kordić pripada onom, malobrojnom, tipu pjesnika čiji se P.H. dade iščitati iz tek nekoliko pročitanih pjesama, odnosno koji nije kroz knjige činio znatni-je pomake na izričajnoj, stilskoj ili predmetno-tematskoj razini (tj. nije radio radikalnije zahvate od knjige do knjige), već bi se prije moglo govoriti o sazrijevanju pjesničkog izraza i duhovnoj transformaciji, o čemu tako lijepo svjedoči i ovaj netom objavljeni rukopis, kojim se on predstavlja kao pjesnik stišane retorike, predan traganju za najsit-nijim porivima ljuske prirode i ljudske egzistencije. Poezija je to vrlo rafiniranog vokabu-lara, intimistička, pokatkad liturgijski svečana, prepuna povijesnih evokacija i filozofskih konotacija, estetički i artistički odnjegovana, lišena suvišne artificijelnosti: “gdje svaka stvar ima mjeru i oblik // i oblik svake stvari je mjera”, (pj. Metafora, str. 89). formalno, jedinstvo njegovog najčešće slobodnog stiha čini slika a ne vanjska mjera, emfaze se prenose sa zvučnih na vizualne elemente (npr. pj. Samoubojstvo u Dubrovniku, str. 108), ali ritam ostaje, zadržavaju se pauze, aliteracije, paranomazije, sraz zvukova i ritmička cjelina oformljuju stih kao mjeru daha, ponekad i kroz rečenice koje opkoračuju i dva stiha, kršeći konvokativne standarde i evokativnu moć tradicionalne rime i metra.

Evidentno je to kako se Kordić sazrijevanjem već od svoje prve knjige Rumen kre-tao motivskim repertoarom od preispitivanja podrijetla, svoga sadašnjeg stanja, pa sve do budućih zapitanosti u antropološkim i ontološkim konstelacijama transcendentalno

1 Napomena iz autorove bilješke, str. 163.


označenoga, kroz memorabilne figure povijesti subjekta, pa sve do Ceste izvan krajoli-ka kojom naznačuje odlazak iz “negativne ontologije” i heideggerskog zaborava bitka u, mogli bismo reći, ljubavno predavanje (pj. Nihadi str. 81).

Lavirajući stalno između nestalne predmetnosti svijeta i eterične duhovnosti (pj. Tren str.144., Zvuk str. 149), tematizirajući zbilje rodnog internog ontološkog prostora, (pj. Praznina ponovno str.104), fluidnog i metafizičkog, ova poezija apostrofira ontološki status subjekta kao kontinuirano “ne-mjesto u svijetu”.

Takovrsna stratifikacija subjekta u egzistenciji se redovito ispisuje kao nepoželjni višak svijeta, (ili njegov nenadoknadiv manjak), koji svoje uporište i ne može pronaći doli u kulturološkim ostacima, kozmičkoj izvanvremenosti, pseudopovijesnosti ili pak potpunoj uronjenosti, ako već ne u egzistenciju, u jezik, jer bez njega, tj. jezika : “…samo zuji pustoš, dim negdje koluta // Lastavica nema, stojiš velik, veći // A prazno je nebo što nad tobom pluta (pj. Neiskaz str.87.).

I potpuno na tragu Mrkonjićeve teze da pjesnik “…i sam proizlazi iz svog sustava kao onaj koji ne izražava, već je možda izražen na razini temeljne datosti pjesničkog jezika”2 Tako Kordić i krajolik varira od kulturološkog općeg i univerzalnog ne-mjesta u svijetu, do užeg, zavičajnog mjesta kuće koja je ovdje mitsko, metafizičko mjesto u bachelardov-skom smislu (pj. Kuća pod nebom, str. 58, Zidovi, str.127), gdje su obije pjesme utemelje-ne na fenomenološkoj matrici, svjedoče o epistemološkoj drami egzistencijalnog. Krajolik se gotovo uvijek nadaje i kao sjećanje i kao viđenje, od kozmoloških do transcendentno-idealističkih implikacija u optici kontinuiranog prijepora svijet/subjekt/svijet.

Motivski je najčešće uronjen u mediteranski areal u tradicionalnom smislu, počevši od pejzažnog stratuma, ambijentalnih slika, ponegdje i gotovo kampanilistički intoniran i korespondiran s kulturnim pamćenjem, generičkim slikama tvrdog hercegovačkog tla kontrastiranog prozračnim nebesko-morskim auroralnostima kroz nostalgičnu i melan-količnu ispovijest lirskog subjekta. Mediteranizam se nadaje u svojoj dvojakoj funkciji: priroda shvaćena kao nepatvoreno i nekontaminirano ležište autentičnog prirodnog bitka (pj. Netaknuto, str. 44), a također i kroz različite kulturološke motive, književne reference (pj. Tinova kuća, str. 119), kroz zavičajno-antropomorfne figure, priroda pro-žeta idejom teleologijnosti. Amblematična je pjesma Gospa iz Međugorja (str. 7), koja svojom polemičnošću dekomponira relativnost metafizike, transcendentne i teološke tajne i misterija, ne namećući svoju etičku poziciju, već od gnostičke konstatacije “Gos-pe ovdje nema”, prijeđen je put od arhetipskog djeteta do pjesničkog subjekta koji je tek kadar sučeliti profano i uzvišeno, svjetovno i sakralno, s ironijskim odmakom, po-dastirući metaforu gotovo hibridnog modela današnjeg civilizacijskog. S druge strane, autor nastoji rehabilitirati sistem vjerovanja, koji je općeprihvaćen (“po svemu, dakle, oduvijek // tu je bila, baš tu!”), ali je izgubio povjerenje u ovo postmodernističko doba u kojem “naš svijet pluta bez cilja”, u kojemu živimo pod okriljem nasilja, laži, nepošte-no stečene dobiti i gluposti, jer smo, prema autoru, odsječeni od prošlosti. U svijetu u kojemu vlada nepotizam, lošiji od lošijeg, u kojemu lupeži gotovo uvijek imaju braću; i čini se da vječno jašu guvernante od prahistorije do danas. Dakle, u svijetu dirigiranih vrijednosti, u kojemu si kotačić i vrijediš onoliko na kojem si rangu; ili si zaslužan, ili si kriv; pjesnik suprotstavlja Gospu koja je “po svemu, dakle, oduvijek // tu je bila, baš

2 Mrkonjić, Zvonimir, (Kolo, 8-9/ 1969:823)


tu”. I ne samo u ovoj pjesmi, zamjetno je da se kroz cijelu knjigu provlači raspoznatljiva kršćanska simbolika kroz ideju teleologijnosti.

U tom smislu, na formalnom planu, kod Kordića postoji svojevrsni manirizam dokinut “postupkom odgode”, ili “odgođene” slike, kojom na izvjestan način “skriva” predmete, stvari, krajolike, odgađajući na taj način egzistencijalnu agonalnost, ili pak subjektivnu povijesnost, kao na slikama Oskara Hermana, na kojima nemamo ortodoksnu naturali-zaciju, već čini nam se da je pejzaž predočen kroz koprenu (ili krinku), a fokus slike se nalazi tek u nekom drugom ili trećem sloju. Na taj način se pjesma nadaje kao evokacija evokacije, kao “prostor dat i uskraćen inkarnacijom prostora”3, pa imamo pseudopro-stor ili psudokrajolik pomoću kojega nam autor želi, ne bez sentimenta, ukazati da te zavičajno-antropološke figure nisu puka epistemološka činjenica, već figure miljea tradicionalnih vrijednosti koje se otimaju prvom ili drugom pogledu, sve do trenutka neizostavne uronjenosti (ili suživljenosti), s njim. Na taj način je izbjegnuta referenci-jalnost mimetičkih poetskih modela, a istodobno data ontološka vrijednost kategoriji povijesnosti, kroz koju je posvojeno (ili prisvojeno), subjektivno stajalište transcenden-talnog Ja, reduciranog na intencionalnu vezu sa svojom drugošću. Ta drugost, odno-sno “istost”, nadaje nam se kroz Kordićeve zavičajno-antropološke figure koje ovdje korespondiraju kao njegova drugost/istost. Postupak “odgode”, isto tako omogućuje imanentno kritički diskurs, odnosno, prešutnu intertekstualnost persifliranu u postmo-dernističkoj maniri (pj. Zagreb 1993, str. 70; Večer u Parizu, str. 33; Notre Dame, str. 34; Blagost ratnog dana, str. 15; Pogled na sat, str. 101.; Groblje u Blizancima, str. 158), kroz igru krinki, gdje se kroz povijesno barata egzistencijalnim graničnim situacijama; (pj. Posljednji dani Hercega Stjepana, str. 76.; Ponovno viđenje Hercega Stjepana, str. 78; Uvod u povijest, str. 109; Kako su došli preci, str. 110.)

Na taj način i evokacija senzitivnog toposa Mostara nema samo mimetičku denota-ciju u svojoj prostornoj stratifikaciji i njenim protegama već kulturalnu i povijesnu kono-taciju u (njegovoj) pjesničkoj ontogenezi smisla.

Tako signirani autorov motivski fundus, umjesto subjekta samog, postaje “djelat-ni subjekt” pjesme sa sviješću o označenom, paradigmatski prikrivajući označiteljsku funkciju u “skrivajućem” subjektu (ali ne u strukturalističkom smislu “iščezavanja su-bjekta”) koji je uvijek negdje drugdje u vlastitoj intersubjektivnost (pj. Nad utopljenicima, za Sidrana, str. 12.), tj. koji je uvijek “ovdje”, u međuovisnosti svijeta i bića.

“Historijske pjesme”, kako ih je autor nazvao, također korespondiraju s navedenom matricom. No, kako mitsko nema povijesnu dimenziju, ono se obznanjuje kroz njegovu simulaciju, pa je povijesnost tu kao krinka i dekoracija smisla, jer je i to mitsko artikuli-rano prepoznatljivim egzistencijal-predmetnostima. Dakako, historijske pjesme, kako ih je autor determinirao, anticipiraju vrijeme koje je uvijek prisutno, odnosno kao potenci-jalnu sadašnjost. Pjesma je “arhetipsko vrijeme”4 i njena artikulacija u konkretnom isku-stvu, čini ju izvornom. Premda, istinska čovjekova historija je historija njegovih slika.

Svijest o toj činjenici Kordić će podastrijeti u jednom broju pjesama razbacanih po raznim ciklusima i ispisivanih u raznim vremenskim razdobljima, referirajući se poneg-dje i na pučku književnost, gnomskog i poslovičnog fundusa. Gnomske pjesme (So-

3 Zidić, Igor, Tkalac na propuhu, str. 78.)4 O. Paz, Luk i lira, “Vuk Karadžić, Beograd, 1979. g.; str. 190.


kak, str. 52; Kuća u Blizancima, str. 66; Povratnik, str. 67.: Neiskaz, str. 87.; Kraj, str. 88.; Sagorijevanje, str. 103.; Gost, str. 112.; Ivanjski krijesovi, str. 137.), s fenomenološkom matricom, u kojih je motiv/objekt mikrosegmentiran, heideggerovski rečeno, je pokušaj da se pronađe biće u egzistenciji prepoznatljivim pathosom i žalom za prošlim. Osobito indikativna pjesma Zatočenik, (str. 50): Na stolu sada pepeo gledam // U čaši vodu, vino, voće i sjene // Što god sam imao ne dam i ne dam // Sve prošlo što je . nek po-novno krene ! //, aplicira ideju determinizma teleologijske naravi, po kojemu je njegovo mjesto kao jedinke već davno upisano u svijetu i zadana se sudbina ne da izbjeći, a s druge strane implicira ideju o kruženju kreativnosti, odnosno samosvrhovitosti, samo-dostatnosti, što simbolizira Boga u kršćanskom smislu, ili pak stvaraoca, kreativca u svjetovnom smislu. Jednim brojem pjesama autor će se direktno referirati na spomenu-tu amblemsku situaciju, a koja se tiče same psihologije stvaralačkog,

U pjesmi Stvarnost (str. 72.) ponovno kroz optiku “arhetipskog djeteta” pjesnik svje-doči kako je “ona” (stvarnost) za njega bila dovoljno “uvjerljiva” da sad može postati fikcijom. …Ona se, dakle, zapamti // samo jednom - // mrkom olovkom na bijelu papiru ! // I gotovo uvijek je tako, da bi se otišlo onkraj slike, treba najprije biti prezasićen njom, a onda sve zavisi od brzine “taloženja”, jer vremenski slijed nije najčešće i redoslijed naše-ga srca (pj. Skazaljke, str. 143.). Pjesnikov govor, u pravilu, započinje šutnjom, jalovošću, nestašicom i sušom: …Odviknut, potom, tog trena // tog sunčanog dana od stvarnosti, // dnevni mjesečar, teturam // beskrajnome moru izmaglice // u kojoj niti jednu stvar // ne mogu vidjeti, kamoli dotaknuti ; //…// Gdje gubi sve se kao da // bez sluha si i vida, // i nigdje da si, da te nema; //, a onda se “skliže” prema ornamentu, tražeći čisti zvuk (pj. Pje-snici, str. 99.) : Riječ // poput krijes, krijesnica // i latica // možete staviti u pjesmu //…// Ali što ako ste // to već učinili //…Onda pišete ponovno // ponor, litica i lasica //…// Tek vidite // Da blizu ste negdje stigli // Ili ste samo lutali, i lutali //; ili drugim riječima, pjesnik stoji bespomoćno na obali utiska, nekog doživljaja, što “rominja na sve strane” 5, stoji pred ponorom, bez izgleda za samoobjavom, “zastrašujući očev bezizgledni sin”6 (pj. Onaj koji piše, str. 113): Kako počinje kronika // Iz temelja kuće, // Iz obzorja mraka? //… // Onaj koji piše // Stavlja jezik u sol // Ruku u oganj // I već poznato: // Glavu na panj //. Dakle pisanje je shvaćeno kao ništenje; “Iz temelja kuće, iz obzorja mraka”; jer noć je majka ontologije, kazao bi Adorno, uz nju postaje jasno da je bitak sinonim za ništa.7 Dakle, poetsko je dato kao mogućnost, a ne neka apriori dana kategorija ili nešto urođeno, (pj. Što je dom, str. 24; Riječ s ruba, str. 25.), jer ni biće nije nikakva data na koju se oslanja naše življenje, nego je nešto što se stvara, pri čemu se biće oslanja i na ništavilo, jer je ono njegova osnova, te je tako i smrt shvaćena kao sastavni dio života, (pj. Sagorijevanje, str. 103).

Međutim, kontradikcija nastaje iz osvojenog identiteta, “jedinstvo se razbija čim se postigne u jednom beskonačnom procesu” (Novalis), (pj. Ratnikova pjesan, str. 26) …Oh Bože, // vidim da zarobljen // svojom sam ratnom slobodom // od čijih svijetlih krpa // lijepim svoj crni život.//, po Miljkovićevskoj analogiji: Hoće li sloboda umeti da peva…

U pjesmama iniciranim ratnom zbiljom Kordić ratnim strahotama suprotstavlja kao vid otpora “optimističan duh” (pj. Ciganina dva, str. 30), persiflirajući sudbinu i egzisten-ciju u vid ujevićevske blagosti i “vedre rezignacije” (pj. Sonet o gradu, str. 74; Gost,

5 Sloterdijk, Peter, Doći na svijet, dospjeti u jezik, Naklada MD, 1992.6 isto.7 Adorno, V., Teodor, Estetička teorija, Nolit, Beograd, 1979.


str. 112; U potpunu miru, str. 161), ili pak posežući ponovno za “arhetipskim djetetom”, nepatvorenim zdencem djetinjstva (pj. Bez straha, str. 19).

Pjesmama Tinu i nekolikim sonetima (pj. Sonet za stari most u Mostaru, str. 95; Sonet o glumcu, str. 96.) autor želi naglasiti vrijednost tradicionalnoga, stoga niti ne parodira sonetnu formu (ne pristupa joj makaronski ili postmodernistički), već s poštovanjem i posvećenošću, uvažavajući sonetnu metametričnost, ili pak pišući u vezanom stihu (od deveterca do jedanaesterca ), s temom nostalgije bliske Ujevićevim temama, s tim da je Sonet o glumcu karnevalsko parodiranje egzistencije koja boravi u stalnim zamjena-ma identiteta, s tragičnim ishodom, significirajući pjesničke suputnike koji su protejski prošetali kroz stilove i mode.

Treba spomenuti i pjesme “sumnje” koje su najčešće u suodnosu sa semantičkim po-ljem posljednjih stvari. Tako pjesma Oproštaj (str. 160) kondicionira staru biblijsku zgodu o Tomi Nevjernom koji nije povjerovao u Kristove rane, što je začetak empirijskog shvaćanja svijeta, ili sumnje kao “ishodišta apsolutnog” (Descartes R.), odnosno potrebe da se stvari potpuno podvrgnu vlastitoj spoznajnoj moći. Na tom tragu je i pjesma Jedan si jedini (str. 155) ili pj. 1992. (str. 157.), kojom se autor referira na ratnu zbilju. Indikativna je u tom smislu pjesma Nikakve zvijezde nema (str. 40), kojom je produbljena ideja apsolutne samoće u on-tološkom smislu iz pjesme Jedan si jedini:… Jedan si jedini // Na ovome svijetu//. Konačno iz gnoseološko usmjerenog pjevanja, kroz paradigmu egzistencijalnog udesa, optereće-nog sudbinom i mitizacije antejskog kompleksa, prirodnog areala, tla, Mediterana, imamo logocentričnu poziciju (iz pj. Nikakve zvijezde nema), kojom se autor referira na prvobitak, supstanciju prije bilo kakvog imenovanja, podastirući kozmogeničku figuru mrtve zvijez-de kao istinsku dramu univerzuma:.. Nikakve zvijezde nema da je dodirnemo // U našoj paničnoj samoći, // Da joj kažemo svoje istinsko pitanje. //…// Nikakve, osim one zvijezde // koja posrebrenim glasom govori iz nas: // nikakve zvijezde nema //. Tu treba spomenuti sličnost Kordićeve odsutne zvijezde s A. B. Šimićevom odsutnošću Boga u praznom nebu: …”Nebo je već dugo praznina // bez Boga i serafina …//). Po analogiji i Kordićev “Bog” je sveden na trag u odsjaju mrtve zvijezde, koja nije drugo doli praznina i ništavilo. Takovrsno viđenje Logosa (Boga), upućuje na egzistencijalnu krizu, koja je već artikulirana u ostacima logocentričke slike svijeta, a time je nužno i redefinirala pojam subjekta, koji jedino kroz katarzu izravnog suočenja s posljednjim pitanjima može zadobiti potpunu svijest o svom bitku. Taj negativitet je ujedno i formirajuće načelo subjektivnosti.

Na kraju valja izdvojiti i nekolike pjesme poetskoterijske vrijednosti. (Samoubojstvo u Dubrovniku ljeta 1964 . ili 69 . g ., str. 108; Dok ti nestaje zraka, str. 122; Kranjčević, str. 138 .; Zastor, str. 152; Zvuk, str . 149; Gospa iz Međugorja, str. 7; Nikakve zvijezde nema, str. 40; Zidom prolaziš i ocrtavaš se, str. 39; Noć snijega,str. 48; Večer s Nihadom 1979 . str. 81 .; Jedna druga večer s Nihadom, str. 105; Treće pismo za Nihadu,str.131; Posljed-nji dani Hercega Stjepana,str. 76; Ponovno viđenje Hercega Stjepana, str. 78; Zagreb, 1993, str. 70.; Groblje u Blizancima, str. 158; Čovjek širi ruke, str. 43; Vjetar i vihor, str. 46; Stvarnost, str. 72; Cesta izvan krajolika, str . 75; Ciganina dva, str. 30; Bez straha, str. 19; Ratnikova pjesan, str. 26; Gost, str. 112; U potpunu miru, str. 161; Krinka krajolika, str. 55; Kuća pod nebom, str. 58;) koje su izostavljene, ili su samo spomenute u tekstu tijekom interpretacije, a koje držimo okosnicom ovoga izbora.


fabijan LOVRIĆ

Paradigma vječne teme u kompleksi Ivana Kordićaili analitički o pjesmi O ljubavi, još jednom

Sažetak: Interesna pitanja su u krugu ljubavne teme u čiju slojevitost au-tor unosi iskustveno ozračje, približava se stvarnom, gotovo dokumen-tarnom, ali ne napušta ideju vodilju koja mu pomaže da zamisao prove-de do kraja, da je misaono uobliči u ozračju čiste, nematerijalne ljubavi. Romantičarski duh je izazov i kulisa trenutka, dok bi se dokumentarnom pripisalo dešifriranje stvarnosti koja je tu, u okružju trenutka. Potreba i zov za vječnim približava se vjeri, dok metonimija čini zrcalnu sliku odnosa u vezi životinja i čovjeka, tražeći u toj vezi smisao karaktera. Kontrapunktovi pojačavaju doživljajne slike čineći umjetnički dojam bliskijim čitatelju.

Ključne riječi: ljubav, Ivan Kordić, sanjarije, stvarnost, iskustvo, riječ, je-zik, svijet, vjera, kompleksnost...

O LJUBAVI, JOŠ JEDNOM

Ostani nad zvjezdanim nebomLjubavi, noćas,u svom božanskom porijekluJer sve što vidimnačinile su ruke prolaznikaUsputna i daleka sanjarija sinad stvarnom osamom svijeta.Užaren pečat na putu nade.Ruka izbavljenja ili spasa.


Zvijeri, vjetar i šumenose tvoja obilježja.Ne mogu te dotaćini ovako, propet na prste,duboko srčući zraku onemoćale grudi.

Svježina tek ponad menes t r u j i;Zrcali se u tvojemnevidljivom liku.

Što znači bitisa sjajnom poukom koju nosiša što liiščeznuti tumarajući za njom?

Nisi probuđena, niti potpuna.Zlatna kao riječ, velika kao uzdarje.Govor ti je nemušt.Korak težak, stope krvavea oči mutne i urokljive.Eto, ako te dotaknem ostat ćešna mojim rukamas bezbroj iskri.Budući plamen spalit ćecijeli svijet:i nastambe i dušeu kojima si obitavala.

Nisi prikladnaizvan ljudskog obličjaa Govor na goribijaše usrdanbez spomena tvoje putenosti

Od početka siostalamoćna i nemoćnakao anđeoske trubepred smaknuće svijeta.


1.

Sumnja u smisao blizine udaljava erosa od putenosti. Zadovoljava se viđenim, ali ne bilo gdje, ali ne niti na točno određenom mjestu. Iznad zvjezdanog neba nije toč-na odrednica, samo se da naslutiti vječna moć svjetlosti, ljepota i metaforika zvijezda: Ostani nad zvjezdanim nebom / Ljubavi . . . Zašto tako daleko kada nam semiotika otkriva čvršću vezu vidljivu u riječi ljubav napisanoj velikim slovom? Samim tim, pjesnik prizna-je poznanstvo i čvršću vezu, prepoznaje osobu kojoj se obraća i daje skriveni znak da i čitatelj primijeti to poznanstvo. Zbog ljepote, zbog plemenite želje pjesnik svoju ljubav postavlja u udaljeno polje metafizičkih prostora. Zna vrijednosti, osjeća potrebu obratiti joj se i izreći nježne riječi, ali je ne želi udaljiti vječno, nego samo noćas . Toliko je snažna ljubav, spram osobe, da je ne povjerava niti zvijezdama koje bi je mogle otkriti sjajem. Toliko je gusta ova slojevitost da u dva-tri stiha prepoznajemo i pjesnikov odnos, povje-renje u božansku moć. Njegova ljubav je božanskog porijekla . Ovdje pjesnik otkriva i svoju intelektualnu, emocionalnu stranu što daje osobnost pjesničkom meta-jeziku koji nosi sobom prepoznatljive natruhe arhetipova usvojenih iz široke lektirske kulture: Jer sve što vidim / načinile su ruke prolaznika. Ovdje možemo postaviti pitanje: Jesu li sve načinile ruke prolaznika? Međutim, radi se o određenom, te je sasvim razumljivo kako se radi o iskustvu prolaznosti.

2.

Vizije smjenjuju stvarnost, a pjesnik je pribraja usputnom i snovima. Kompleksa je komešaj viđenog, stvarnog svijeta, i onoga svijeta koji je dar pojedinca i koji mu omo-gućava stvarati slike snagom uma, snagom volje Njegove. Zato su pjesnikove sanjarije daleke, ali su i nad stvarnim. Svijet koji jest, i kojega se ne možemo, niti imamo pravo odreći ga se, unosi nemir i osamu u pjesnikov doživljajni i stvarni svijet. Biti između, a ne izazvati čuđenje, nemoguće je. Razdvojiti pjesnički čin stvaranja od pjesnika kao čovjeka egzistencijalnih potreba, također je nemoguće. Kako trajati: nameće se pita-nje, traži jasan odgovor koji čitatelj proživljava na svoj način, ali kako ga proživljava pjesnik i koje vrijednosti donosi iz takvog iskustva? Je li sve metafizika ili suvisli govor o stvarnom? Pjesnik pronalazi rješenje nad stvarnom osamom svijeta. Njegov put postaje put nade. On sve svoje slojevitosti bilježi, studiozno slaže u pjesničke slike svaki novi doživljaj i čuva pod užarenim pečatom nade. Ako doslovce pogledamo ovaj pjesnički slijed, onda je on drukčije posložen u stihovnoj formi, prema osjećaju, što je razumljivo, i glasi: Užaren pečat na putu nade . Jasno je zbog ranije rečenog, kako je i izvanjski i unutarnji pjesnikov svijet užaren pečat; pečat nad odnosima spram okoline i spram odgovornosti spram zajednice u kojoj jest i u kojoj mora imati svoje mjesto: svoj dan i svoju noć, svoj biološki slijed.

3.

Vjera i vjerničko iskustvo javljaju se kao Ruka izbavljenja ili spasa . U takvom ozrač-ju gdje ne postoji alternativa za i protiv, nego samo izbavljenje i spas, što je inačica jednoga istog, oslikava se snažno i jasno vjerničko iskustvo i opredjeljenje, ne izravno


postavljeno, ali naslućeno kome jest upućeno. Sumnja se može dešifrirati i kao neka ruka izbavljenja, neodređena, ali spasonosna i prijateljska. Ipak, kod ovakvog zaziva spasa asocijativno se misli na ruku Njegovu, na otklon nastalih tegoba kada se čovjek nađe u bezizlaznoj situaciji. Posebice u trenucima straha, nelagode, čovjek je spreman obratiti se pomoći Njegovoj. Zašto? Obično se želi prikriti nelagoda zbog postupka koji je učinjen, zbog odluke koja nije rješenje i koja za sobom vuče nepoznate posljedice. Taj duboki psihološki jaz treba premostiti vjerom kako će se, obično na još nepoznat način, desiti pomak koji će ponuditi rješenje. Samo velika ljubav stvara velike tragedije. Ako ovu misao uzmemo kao genezu i u Kordić Ivanovom djelu, pri tome mislim na na-značenu pjesmu, nećemo biti izvan idejnih rješenja, nego ćemo postupkom eliminacije doći do semiotičkog traga koji će nas dovesti do rješenja, a ovdje se radi o laganom prikrivanju ljubavnoga pjeva, što je autoru sasvim uspjelo. Lamentirajući nad ljubavi, autor nas odvodi neslućenim rasponom između svemirskih daljina i ovozemaljskih na-stojanja traženja ravnoteže koju je teško držati. Onaj tko je duboko poljuljan ljubavlju ostaje vječna igračka vjetru. Takva ranjivost, a pjesnik je ranjen nejasnoćom, vidljiva je i u ovoj pjesmi. Zato on traži otklon kroz prirodne fenomene.

4.

Nje, ljubavi, prepoznaje u vezama flore i faune. Dok jedna nose odlike zvijeri, ili zvijeri nose obilježja Nje same, dotle niti šume ne ostaju izvan, a što je razumljivo kao potreba životnoga prostora, a opet, s druge strane, filozofskog termina šume, stabla koje treba pronaći put do sunca. Tajnovitost nije zbog mita. Ovdje je ona opredmeće-na, materijalno opipljiva i sasvim razložno upotrijebljena kao slikovni dodatak misaone slojevitosti. Zvijer ljubav je neodoljiva u svojoj divljoj slobodi, ali i opasna, krvoločna za aktere koji trezveno ne prošeću tlom, čvrsto spoznavši kako je život darovana vrijednost pojedinca, a tek onda sustavno prispodobiva uvjetima i potrebama koje nikako nisu izvan čovjekovih okvira i preokupacija. S druge strane, to je i udaljavanje od problema, traženje mogućnosti kako bi se sredile misli, kako bi se uzeo dah, nova svježina koja bi pomogla životu da pronađe smisao izvan izgubljenosti. Svjestan te činjenice, pjesnik zaključuje: Ne mogu te dotaći / ni ovako, propet na prste, /... Koliko samo treba snage za napor ostati na prstima, opstati u nutrini sebe s nadom kako se može dosegnuti željeno. Da jest drukčije, čemu napor. Čemu opskrba krvi kisikom, gorivom snagom kemijske reakcije, čemu usrk kako bi se ojačale onemoćale grudi. Ovako, napor ima smisla i pjesnik traje u negaciji negacije; silno želi, obnavlja energiju, a s druge strane mu je jasno kako je svaki napor uzaludan. Međutim, znati kako je nešto neučinkovito, autor izgrađuje na iskustvu. A ovdje je iskustvo ključno, kao i narativan, misaoni pristup temi.

5.

Obnovljena energija stvara nove slike. Budi se imaginaran život, život koji raduje, koji donosi doživljaje i budi osjećaje. Osjeća se svježina, opojna, snažna svježina koja donosi radost života. Iako izvanjska, ponad mene / struji, ona je pojava prirodnog feno-mena gibljivosti, izlazi i odiše njenim likom. Ona, kao osobnost i kao ljubav, nositeljica je


vrijednosti i poštivanja čovjekova udivljenja. Zato se svježina zrcali u njezinom liku. Lik je sveprisutan, konstanta koja prelazi iz fikcije u stvarnost, ustoličuje se i postaje nosite-ljicom. Materijalizacija nije osnova vertikale. Ovdje se uzdiže psihološki efekt i kreativna sposobnost autora da nam predstavi željeno. To u potpunosti i uspijeva. Zamišljamo prekrasno tijelo, jedro i oblo, tijelo koje donosi svježinu tako potrebnu za održavanje života. Svojevrsnom odom životu, stih izrasta, nadrasta svaku primisao na prosječnost ustoličujući Kordića na zasluženo mjesto u suvremenoj književnosti svojega vremena. U snovitom pjesničkom uprizorenju lika on, sam, postaje vidljivo otjelovljenje koje traje.

6.

Trajnost nije vrijednost umjetničkog dosega. Ovdje je trajnost biti, biti na određenom mjestu s određenim zadatkom, a ovdje je zadatak biti pjesnik u najsvjetlijem poslanju: sa sjajnom poukom. Probuđena spoznaja vrijednosti postavlja cilj koji nema alternativu. Više nema dvoumljenja oko valjanosti, nego kako određenu valjanost podići na višu razinu. Uvijek postoji opasnost promašaja, koju pjesnik prepoznaje i pita se o moguć-nostima i smislu koji bi opravdao ako treba iščeznuti tumarajući za njom? Pred ovakvim pitanjem mnogi su smisleni odgovori našli besmisao, utopili se u osobnim nastojanjima dokazivanja vrijednosti. Dokazivanje vrijednosti mora biti iznad mogućnosti dokaziva-nja. Vrijednost je konačnica, a gibljivosti vrijednosti su varijabla koja donosi nove za-ključke. Treba težiti novom svjetlu i znati ga prepoznati u punini ljepote, sa sjajnom po-ukom . Između pouke i nerazumijevanja određenog procesa tanka je crta života. Njom treba premostiti provaliju između razumijevanja vrijednosti i gubitka. Pjesnik je dorastao i ovom zadatku.

7.

Iz opisnog, stihovi se obrušavaju na svijest tražeći krivnju, veličajući potrebu, slikov-no ostajući pri dragom mu liku. Karizmatičan je taj lik: i drag i tuđi, i bliz i dalek, i snovit i materijalan, i gubitnik i uspješnik.... Je li između probuđenih? Pjesnik ne vjeruje, zato se pita, ili, bolje reći, zaključuje: Nisi probuđena, nisi potpuna. Kakva jest? Ulazak u bajku je očit, ali čiji poljubac će probuditi ljepoticu? Rješenje je ponovno u općoj slici. Ljubav je i osoba i pojam osjećaja, Ljubav je općeljudska slika dobrote i zato ju pjesnik usustavljuje u nesvakidašnje slojevitosti stvarajući najzačudnije kompleksnosti pjesnič-koga umijeća. Druge dvije riječi otkrivaju Njezinu nepotpunost, ali nikako izvan ljepote, jer ona sama jest ljepota, jedinstvena i trajno poželjna. Potpuna nije samo zato što ima određenu udaljenost, koja nije jasna u metričkoj distanci, ali je jasna u doživljajnim previranjima, psihotičnim preobrazbama i željama: Zlatna kao riječ, velika kao uzdarje. I ovaj stih možemo povezati s vjerničkim iskustvom, s Ivanom Zlatoustim, čije riječi i danas zlatno odjekuju suvislom snagom filozofije utjelovljene u ljepotu ljudskoga duha. Zato je očito kako se u takvom duhu nalazi i smisao za uzdarje. Evanđelje po Luki ( 6, 32 ) piše: Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje . Ipak, ovdje se ne radi o grijehu niti pokajanju. Ovdje se veliča uzdarje. Sve je jasno, ali postoji i sumnja u čistoću ljubavi, u odnose koji uzvisuju. Ljubav ima nemušt govor: Korak težak, stope krvave / a oči mutne i urokljive . Tek u ovom stihu upotpunjuje-


mo biblijsko viđenje i cijelost zapisa po Luki, ali ne u potpunosti i u izravnom. Ovdje se radi o prenesenom značenju, o lirskom meta-jeziku kojim se autor vješto koristi.

8.

Težak korak se očituje u mislima pjesnika, a krvave stope su usud koji dragovoljno uzima sebi u slijedu svog puta. Tek u drugom dijelu misao prelazi na Ljubav i otkriva uzročno-posljedične odnose. Iz biblijske teme imamo sada prelazak u arhetip folklo-ra, u tabu, obred i vradžbinu. Čistu ljubav smjenjuju sumnjivi, opasni pogledi. Oči su urokljive. One mogu mijenjati sudbinu, pretvarati stvarnost u košmar. Odrediti propast nekome. Zanemariti narodne predaje u tematskim obilježjima ovog autora nikako nije uputno, naprotiv. One unose svježinu, daju obol ranog zrenja autora u spoznaje o sebi, talentu i vrijednostima pjesničkog poziva. Kod ovog autora je to definitivno i odavno prepoznato. Zato njegova snaga umijeća lagano briše granice i uspostavlja nove.

9.

Novi odnosi su u slikovnom svijetu ljepote u kojem se ogleda, iz prethodnog, potpu-nost komplekse ovog autora. On po tko zna koji put usustavljuje suvisli red slikovnog, rječničkog uprizorenja slika. Iz opetovanog svijeta magije ponovno prelazi u bajku i raskoš svetkovine folklora. Ako sasvim materijalizira ljubav, oženstveni je u zamišljenu divu, opet se javlja već prepoznati strah od dodira, strah u kojem bi mogla ostati na njegovim rukama. I tu je kraj materijalnog uobličavanja ljepote, ljubavi, odnosa bliskih i ovozemaljskih. Dodir je sudbonosan, magijski, i mogao bi završiti pretvaranjem ljubavi u bezbroj iskri . Očitost vizualizacije je vidljiv iz riječi. Raskošna slika iskri, dodajmo tome noć i ozvjezdano nebo, i eto ugode. U nama će zasvijetliti blještavo carstvo svjetlosti. Ta moć je moć pjesničkog jezika, pjesničkih slika koje osvajaju.

10.

Od iskri do plamena nije dalek put, posebice ako su zadovoljeni uvjeti, a ovdje su svi uvjeti ljupko posloženi, svi imaju jasan zadatak, svi su podređeni cilju koji pjesnik ne ispušta izvan kontrole. On već opisuje plamen, budući plamen, koji će spaliti cijeli svijet. Ako je plamen ljubavi, onda žrtva vrijedi. Nije uzaludna. Ima opravdanosti. Plamen je dobrohotan jer je rezultat ljubavi. Ovdje je na djelu humanost, na djelu je onaj najsvetiji i najsvjetliji čovjekove spoznaje; ljubav kao vodilja kroz život, ljubav kao razumijevanje između ljudi neovisno o boji, vjeroispovijesti, socijalnom statusu, porijeklu, nego zao-grnuti jedinim mjerilom, mjerilom ljepote i ljubavi koju čovjek nosi u sebi. Tako čistoj ljubavi nisu potrebiti okviri, krovovi, mjesta gdje obitava. Takva ljubav je opće dobro, sveprisutna je, dostupna na dobrobit svih ljudi. Kao takva, ona ima pravo spaliti mjesta u kojima boravi i preseliti se u ljudska srca, biti plamen vječnog svjetla i vječne ljubavi.


11.

Pjesnik takvu Ljubav i uprizoruje u čovjeka. Izvan čovjeka njoj i nije mjesto. Doživjevši nesvakidašnju katarzu u pjesničkom izrazu, postaje gospodarica, miljenica i usvojiteljica svih ljudskih srca. Kći najsvjetlijih biblijskih psalmi ponovno ima ulogu okrjepiteljice. Zato se trebamo sjetiti Govora na gori. život po zakonu Božjem postaje pjesnikov naum, ideja vodilja koju nam pjesnik podastire na putu vječnom savršenstvu. To savršenstvo je Ljubav. Ili, ako se koristimo biblijskim zapisom, s konkretnim životnim uputama za život po Bož-jim zakonima u svakodnevici, onda nam se nameću već postavljena pitanja: Kako da se ispravno ponašam prema svom bližnjem? Kako da se približim Bogu u svom bližnjem? Kako mogu promijeniti svoj život, da bih bio ispunjen mirom i da bih bio staložen i dinamičan? Jednostavna životna pravila kao: “Ono što očekuješ od svog bližnjeg, to učini prvo ti” - tko ih ostvari, iskusit će njihovo revolucionarno pozitivno djelovanje u svom životu . Krist govori: “Govor na Gori je Unutarnji Put ka srcu Božjem koji vodi savršenstvu”. Zna-jući da je Bog u svakom od nas, samo ga trebamo prepoznati, onda je razumljivo na što nas pjesnik upućuje: na savršenstvo Ljubavi. Ljubav je u svijetu osjetilnog i osjeća je samo onaj tko je strpljiv u razumijevanju čovjekovih potreba. Putenost je izvan prijenosa ljubavi na daljinu i zato ju pjesnik isključuje. Ona je materijalan čin i podložna ćudljivosti-ma. U trenu se može preobraziti u nepoželjnost. Ljubav dobrog djela je završen proces i tu je njezina snaga.

12.

Snaga Ljubavi nije garancija moći. Ustajanje i padanje je put kojim ide. Ponekad je moćna, unosi u čovjeka nesvakidašnju snagu, a ponekad je nesnošljiva bol koju razu-mije samo onaj koji ju nosi. To je vječna personifikacija anđeoskih krila, kao stvarnog i onog metaforičnog, floralnog, datura arborea. Datura arborea, taj otrovni cvijet, protute-ža je stvarnosti i vječita protuteža dobra i zla. Ovdje do izražaja dolazi sva raskoš lektir-skog učenja, sva ona slojevita kompleksa koju sobom nosi ovaj autor. Njegov pjesnički svijet nema vremensku distancu, trajnost je koju s posebnim zadovoljstvom pamtimo, odobravamo i nastojimo joj se približiti. Koliko uspješno, ovisi o emocionalnoj inteli-genciji čitatelja i potrebi da potraži analitičko rješenje i uprizorenje blistavog pjesništva Ivana Kordića.

Zaključak:

Nerijetko se kritičari bave analizom jedne pjesme kako bi pokazali vrijednosti pje-sničkog svijeta jednog autora. Ovo je jedan od takvih napora. Uspješnost ovisi u dalj-njem čitanju i prosudbama. Ako recepcija prihvati rad kao uspješan, zadovoljstvo koje sam imao otkrivajući, za mene, začudan svijet ovog autora, moj trud je opravdan.

Knin, 20. rujna 2008.


Literatura korištena uz ovaj rad:

1. Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskog jezika; Zagreb, !996.2. Aristotel: O pjesničkom umijeću: ur. Jadranka Hađur; preveo i priredio Zdeslav Du-

kat: Školska knjiga; Zagreb, 2005. 3. Kordić, Ivan: Kuća pod nebom ( Izabrane pjesme ): Svjetlost; Sarajevo, 1977.4. Kordić, Ivan: Poezija: Veselin Masleša; Sarajevo, 1987.5. Lučić, Antun: Veze ljudi, životinja i stvari: Naklada DHK HB i ERASMUS Naklada;

Mostar – Zagreb, 2007.6. Pavličić, Pavao: Stih i značenje ( sedam interpretacija ): ZZK; Zagreb, 1993.7. Petre, fran / Škreb, Zdenko: Uvod u književnost: Znanje; Zagreb, 1961.8. Solar, Milivoj: Vježbe tumačenja. Zagreb: Matica hrvatska Zagreb, 2005.9. Stamać, Ante: Slikovno i pojmovno pjesništvo: Sveučilišna naklada Liber; Zagreb,

1977.10. Stamać, Ante: Teorija metafore: Centar za kulturne djelatnosti Saveza socijalističke

omladine; Zagreb, 1978. 11. Šimić, Stanislav: Jezik i pjesnik: Naklada Društva književnika Hrvatske; Zagreb, 1955.12. Šimundić, Mate: Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku; Zagreb, 1994.13. Šimundža, Drago: Bog u djelima hrvatskih pisaca I: Vjera i nevjera u hrvatskoj knji-

ževnosti 20. stoljeća. Svezak I. : Matica hrvatska Zagreb; Zagreb, 2004.14. Šimundža, Drago: Bog u djelima hrvatskih pisaca II: Vjera i nevjera u hrvatskoj knji-

ževnosti 20. stoljeća. Svezak II. : Matica hrvatska; Zagreb, 2005.


Ljiljana TADIĆ

O dvije knjige Ivana KordićaVečernje vino, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Iscrpne iskustvene spoznaje: istina o životu, o prolaznosti, o prvim koracima po mrtvoj zemlji, koracima predodređenim za nestanak u čas! Opipljivost tvari i osjećaj netjelesnoga! Sva prostranstva blijeda, moćna uhvaćenost sreće u hipu, baš istome u kojem i pjesma nestaje! To je poezija Ivana Kordića, to je zbirka Večernje vino.

Istoimena pjesma njeguje aliteracijsko – asonantsko suzvučje u melodičnosti opjevana vina u kome je istina, koje je oživljena tečnost, gestika i osjećaj, užitak i sjeta. Lirski subjekt se ne da prevariti, iskopavajući danonoćno spoznanja, opunomoćen za donošenje konačnih stavova, raskrilit će se u jednome bez konkurencije: uvijek je bolje izabrati „ostati sam“, bez odgovornosti, bez boli, bez straha. I uvijek nedostižnost skorih postignuća ali nikad konačnih: u miru dolazi smrt, strana a poznata, strašna a nasmijana. Što je ispunjenje duhovnoga u čovjeku?! Koji odgovori gode?! A koji su stvarni?! Nakon svih osvojenih utvrda, slivene krvi u ponore, izmilovane kose, šapuće smrt, iz mira, jedinstvena i zajednička svima. Veza vina i povijesti, pobjede i užitka, kako se nerijetko osjeća vladar, s kim pije vino, što ga boli:

Čeka da mu netko dođeDa mu vadi oči čarneDa mu siječe suhe rukeDa čereči sahle nogeDa mu vadi džigericeDa mu srce slavno kida

Ali nikog više nemaSam u domu na obaliHerceg Stjepan pije vino (Obećani dani)

To su sjene silueta i njihovi mirisi.

Kordićeve pjesme posvećene Nihadi odraz su dubokoga povjerenja i razumijevanja prema njoj, ali nadasve odraz ljubavi. Na njenom licu je „obris kontinenta“, u kojem su sva iskustva natopljena gorčinom i putovanjima životom. Cjelovit emotivni ishod je „na-glo niknuta šuma“, bezvremenska, svevremenska, gdje se „kost u grlu razlistava“.


Kordić čitatelja osvaja i odabirom motiva, konkretnih i polisemantičkih:

Kraj svijeta sred nasProstruji, daleka lagodaKosne nas u svanuće

Ne struji lirski subjekt svijetom već svijet u lirskome subjektu, struji bez komfora, sa svim posijanim nemirima života, lagoda odzvanja još samo iz sjećanja, samo „kosne“ podsjetivši da postoji, u svanuću.

Njegove pjesme posvećene Nihadi! To su dva podijeljena svijeta, ali strukturalno jasna, dušama razumljiva, kad se ni za čim više ne vapi, bez čežnje prigrljen osjećaj uspomena, s rukom u ruci, s voljenom ženom. U drugoj večeri s Nihadom napisano je razmišljanje o panorami idilična prizora. Sve su slike zbilja gdje „život već klija/ padaju zvijezde s tuđeg neba“.

Mudrost je stalaI tanka vlas

Od nas je dijeli, voljena moja (Jedna druga večer s Nihadom)

Ona uvijek postoji, žena koja leluja njegovim raskošnim stazama ili stazama blatnja-vim, kaljužom, kad minu sve boli, sve rane se stišaju u svoj glas - ona ulazi u „svijet koji se nanovo rastvara“.

Tvoja ruka ima težinu zemljeTvoje oči boju najgustijeg mrakaTvoja kosa više ne lepršaVeć se kočiKao jarboli usred mirnih luka

O jedinstvenoj spoznaji života i subjekt zbori otužno, sjetno, iskonski… Sve prolazi, jenjava, sve dok ne zgasne i zadnja i posljednja otupjelost napada, poraza i pobjeda.

A sve naglo gasne, i sve stvariBivaju posljednji glas i zadnja svjetlost (Pjesma za Nihadu ljeta 1979)

Voljena žena je ampula životne ravnoteže, olakšavajući povratak miru:

Zidom prolaziš i ocrtavaš seS krilima budno motriš oko sebeSvijet sobe, i jasno, pauci te prate


Ona plete mrežu stišane radosti, okosnicu sreće, ona, ptica brižna, skoro s majčin-skim instinktom štiti njegovo biće u igri, za koju je igra jedina, ona se rasteže u sjenku, u pletivu pauka, monumentalno i izdržljivo, nju pauk tka, njenu vitku sjenu, izduženu, nagnutu nad ponor.

Ona, istkana od te tankoće, istkana paukovom sposobnošću, raste i „vije se kroz prozor“, erotično nevino poput svilenkaste zavjese koja bi plesala, smijala se. A prozor uzdrhtao od „one tame oka“ subjekta. To je puni mrak – bez ukrasa, skoro bez nade i skoro bez svjetla. Tako spletena, ova žena raste i postaje uzdignutija i sve bliža zidu, u mreži njenoj igra je jedina od igranja. Tako u zadnjoj strofi objedinjuje sve semantičke diobe pjesme:

I kako sve uzdignutija, sve bliža ziduOpkoljena paucima dokazuješ svoju igruU kojoj se sva tvoja lica, stvarna naziru (Zidom prolaziš i ocrtavaš se)

Kordić je autor lirskih tvorevina koje prerastaju u „priču“, skoro nagovještaj:

Niti je oganj niti je krikTek lagano otvoren prozorIznad kojeg sja daleka mjesečinaŠto je nekoć pala na jedno lice (Pričin)

To je kordićevska prepoznatljivost - optika promatranja kroz prozor, brod i scene muke povlačenja unutra, u sobu brodoloma, ali ovdje iz stava umješnosti laganog osmijeha na krajičku usne. Javlja se pričin, pogled na mjesečinu iznad prozora, mjese-činu koja je pala na jedno lice. Što je to?! Magija?! Trenutak koji će obilježiti spoznaju plavkaste tuge?!

Ovo je prostor „guste osame“ u „tvrdoj večeri“, a sve je obgrljeno vjerom kao da se nikada od nje ni udaljilo nije. Oluje će minuti, doslovne, interne, kolektivne pa će sve stremiti k šutnji, kušnji i miru (Oluja). Ovi stihovi postavljaju duboka i široka egzistenci-jalna pitanja, nakon činjenica, stvarnog opipljivog svijeta, što je život, jesu li slike pred njegovo okončanje kadrovi hijerarhije, slijeda doživljaja nakon čega nastaje praznina:

A onda treset i vlagaPožar zapamćenih slikaPrazna mjesta oko tebe (Predvečerja)

Svjetlaci, krljušti, tvrda gleđ, pučinaHoće li noćas biti san u more porinut,ili ova nevjerna lica u surovu svjetluveć vide buduću oluju. (Noć s ribarima, ljeta 1978)


Opsesivna slika predvečerja, štimung stišanih tuđih glasova a nastup internih, pribli-žavanje običnom čovjeku i njegovom svakodnevnom zanatu – sve ovo potvrđuje da je Kordić vješt spoznavatelj bitnih odgovora o životu i ljudskom postojanju, ne objašnja-vajući taj osjećaj nego ga živeći. Iskonska kordićevština naše književnosti, u sjenama večeri i ljepoti vina.

Veranda prema moru, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985.

Naslovi iz ove zbirke čitatelja odvode u svjetlo mediteranskoga kamena uz metafo-ričnost zelena šala, obruba dekora prirode. Sve gori od te ustreptalosti, „lica su slična vatri i pepelu što se polako rasipa“ (Samoubojstvo u Dubrovniku 1964. ili 1969. godine). Ova je lirika pozdrav jutru koje obećava, oda ženama na obali uz promatranje rasipanja sunca između ženskoga tijela i pijeska. Tu se prelama bitnost, svjetlost pa i njihova perfekcionalnost. Ali pomama ženska je nepredvidiva, njena narav je rijetko kad zado-voljna, ispred zrcala ona zna izgubiti ljepotu mira (žene na obali). Stoga je „Veranda prema moru“ opijena snatrenjima i zbiljama koje samo more budi. Tamo gdje horizont jenjava ili pak počinje neki drugi prostor, „sve stremi u daleku plavet“. Bez objašnjenja, plavet neba i plavet mora prostranstvo je u kojemu lirski subjekt pronalazi odgovore. I sjećanja poprimaju „modar pečat“:

Sve čega se sjećamnosi modar pečat.

Jednako kao Teutinimornari.

Jednako kao stariHerceg Stjepan (Veranda prema moru)

Kordić verbalno slika sudbinu onih koji su ovjekovječili minulo, s pitanjem i razu-mijevanjem tko su bili: ratnici, sveci, patnici, s tegobama preuranjenim ili sa snagom za okovratnikom (Slike iznad nas). Ovo su slike nade, „života na rubu“, odlaska k jugu (Obasjanje). U ponovnom dolasku je susret, u uzvišenoj vinovoj lozi, nepreglednoj, razbujanoj, neuništivoj. Za pjesnika svijet je stud, nerazumljivost (Ponovni dolazak). Ujevićevska istovjetnost misli pobratimstva lica Kordića je nadahnula; jesmo svi dionici bljutavila ovoga svijeta, jesmo otuđenost od vlastita bića i jesmo tu kako bismo slutili, ali k smrti koračamo, jedinoj izvjesnoj (Prvi strah).

Ove pjesme nastaju iz gnijezda osame. Razočaranje u ljude koji bol drugima nika-ko nisu smjeli postati: prijatelj s kojim se nema više o čemu i što pričati. Improvizacija ljubavi je ogoljela laž, rođena u kašlju, u očima, u riječima (Prijatelj). Samoća ulegla u ljude starom željezničkom postajom.


Rane na zemljiOd davnih tratinčicaNapukla kuća, usahla česma

Nikad nitko višeOvdje nikom ne mašeNiti ima smijeha, niti suza (Stara željeznička postaja)

A onda, iz ogoljene samoće krug se širi i na konačnost koja boji svijest nepoznatim i uplašenim. Doživljaj samoće osjeća se naročito u pjesmi Pogled: čovjek na otvorenu prozoru je kao na brodu dok promatra svjetlost i koračaje ljudske, užurbane ili u šetnji, tijela s licima kao zrcalima raspoloženja pa i osobina. Kordić ima prekrasne poredbe-ne slike: zatvori li se prozor, čovjek se opet hermetizira u svoju osamu, izvan svega. Nerazgovjetnost postojanja u prostoru, „kuća pod nebom, ili iznad neba“ rađa šutnju, paukovu istančanu šutnju. To je prostor „gole samoće“, bez ukrasa, ublažavanja, iz doma svuda škilji ta samoća bez izbora, bez „ponovnog pokušanog početka“, i mir, sklad pronalazi u samoj sebi (Kuća pod nebom).

Večer je u ovoj lirici raskoš glasova u koje su posijane „buke i zebnje“, pa sineste-zijski „oni otvaraju poput mirisa naša čula“. Oni su strahovi, pobjede, praznina nakon pobjede, pretaču se u prašinu, „prsti u nju propadaju kao sati u svemirske bezdane“. Glasovi sjaje „poput vina i vriska“, sjaj im u zjeni. A potom svi ti glasovi stvaraju večernje vino koje dobiva novi okus, posve nov izgled, boju i slast. „Slast zebnje i šutnje.“ (Ve-černje vino). Lirski subjekt potom zapada u rezignaciju, prolaznost koja će se ostvariti u samoj sebi.

Mostar, grad pjesme i ljubavi, ovdje je snatrenje svjetlosti, privlačnost i omama Nere-tvom. To su čitave skale emocija i prisjećanja (Davni zapis). Mostar i njegovo srce, Stari most, od kojeg se živjeti može, pa se zna srušiti preneseno značenje te krenuti prema egzistencijalnome.

„- I ti ga pretjera, ne može se živjeti samo od Staroga mosta. - Može! Evo ja živim gotovo četrdeset godina. Crko bih da ga ne vidim svaki dan – završi on svoju priču i uze fildžan kafe u ruke.“ (Pored Starog mosta).

U prolaznosti je liričnost, u licama koja sjećaju, u zanatskim ulicama, praznim, besmi-slenim, slijepim. Ali one su i putokazi za ulice života, kad sljepilo nagna da se osjećamo skoro beznadno, gdje se ne može dalje, tamo gdje nema ničega. Sve ove mostarske uli-ce ovdje su oduhovljene, a čovjek se na neku od njih navikne „kao na vlastitu kožu“, „sva-ki grad ima takvu jednu ulicu“ (Uvijek živa ulica). Tko od nas na ovakav način razmišlja o ulicama?! Našim, tuđim?! S kojim smo na ti, na Vi?! Dodirujemo li ih, svaki od nas?!

Pjesnikovo stihovano putovanje po Bosni zaustavit će se i u Travniku. Magla doče-kuje grad upečatljive povijesti. On se prepušta suncu, „jednoj jedinoj živoj žutoj kugli“. Zemlja koja zbori vremenom. To je razigrana Panova priroda, sličnosti s Huminim lirič-nim govorom, to je putenost mladoga tijela, stid i blud.


On posjećuje bh pisce, U Cimu, kod Hamza Hume, Na mostu kod Alekse Šantića, Pokraj Antuna Branka Šimića, U stećcima, kod Gorčina, O Maku Dizdaru…

Jedan od temeljnih motiva zbirke jest nepresušna samoća, glas „panične samoće“, što raditi s ugašenim zvijezdama?! Ili pak s jednom preostalom zvijezdom, istina, sa zvijezdom beznađa ali ipak sa zvijezdom. Ili je ona očaj, još dublji ponor, potvrda pada lirskoga subjekta. I tu je ironija?! Zvijezda tvoja a tuđa, strana i neoriginalna, zbori da nema traga snatrenjima ispred kojih je vrijeme. Ogoljena praznina i samotnost (Nika-kve zvijezde nema). U njegovim lirsko – proznim zapažanjima našao se u istinskom centrumu odgovor: smisao ljudskoga života (Pokraj mora). Ovo su ode i klicanja moru, temperament mediteranskoga sunca koji „poistovjećuje biologiju s duhovnim ili gotovo nadnaravnim značenjima“ (Iz Dubrovnika).

U ovim lirskim putopisima opjevan je i Herceg Novi, i grnčari koji iz djela crpe teoriju (Grnčar).

Vino je ovdje bilo prije prijatelja i žene, vino kao magija i egzistencija (Postanak). Ono je za skrnavitelje porok, a za neke užitak. Ono se pije „snažno i samoubojstveno, hrabro i razarajuće“, pretvara se u „erotizam“, omamljuje, mijenja optiku stvari i poja-va. Vino koje čovjek skrnavi je opijanje, a uz to idu željezničke postaje, međuprostori gradova, zatim parkovi, uredi, tramvaji. Ali uzvišeno je „Vino ratara u polju“. Vino za obiteljskim stolom. Vino ljubavi. Vino prijateljstva. Ljudi koji ga vole „sačuvat će ga od poroka“ (Skrnavljenje vina).

Ovdje je prepoznatljiva i veza Sarajeva s „naoko divljom okolinom“. „Sarajevo je nemiran i neočekivan vrutak usred tišine stoljetnih bosanskih šuma.“

„Grad ima svoj miris, svoj krvotok, svoj šum, svoje lice koje se otkriva tek onda kada se sva čula okrenu prema njemu i kad ga dotaknu.“ (Poslije jedne šetnje sjećajući se Andrića).

Mi se i svađamo s gradovima, percipiramo njegove mirise, njegovu dušu, a ovdje je izražena Kordićeva sposobnost poznavanja čovjeka i njegovih navika, osobina i neu-jednačenosti. Kordić iz trena umije izvajati klupko lirskih značenja.

U ljubavi je praiskonsko ispunjenje:

„Stare listine su pune tuge. Budnost sjećanja je varljiva. Ljubiti znači vječi-to vjerovati: da je nebo vedro, da je voda bistra; znači okrenuti svoje lice nekome i dugo, dugo ostati naspram drugog lica; ljubiti znači ne uplašiti se trubalja pred smaknuće svijeta, ili: nekoga grliti danima, godinama, stoljećima, dok sunce, snijeg, vjetrovi i kiše ne pretvore u prah i pepeo taj zagrljaj.“

Kordić je ljubitelj mira, hvata lirski trenutak u sporazumu s nutarnjim skladom. Struk-turalno i semantički nije slučajno što su „Samoća, poraz I. i II.“ na koncu zbirke. Nakon što se oglasi zvono za kraj, ma bilo čega, zazvoni mrak, osama, praznina, šutnja.

„Kroz vrata, kroz prozore, kroz zidove i stropove u moju kuću ulazi mrak. Ulazi nasilno i nezvano, šumno i teško, remeti poredak svih stvari koje u


svjetlu i za svijetlih dana bijahu sigurne u svoja mjesta i u svoju posto-janost. Nema više nijednog pokreta ruke, ni jednog pogleda, ni jednog glasa – ničeg, što ne potiče iz mraka i što nije upućeno njegovoj uništa-vajućoj prirodi.“

Zemlja i kamen crpitelji su snage života, a kad oni nestanu iz svijesti individue, ostaje dubok ponor šutnje, bez plača i govora. Ništa osim šutnje i nepovratka dragih bića.Stvari koje su za sav svijet nestale, bivaju sasvim razumljive i slične ovom zapisivaču. Ne buni ga više ni tišina ni buka, ni prolaznost ni vječnost. Lako je sada i njemu i stva-rima oko njega jer je sve duboko shvatio i razumio. Ispirao je usta i grlo bisernom, gor-kom vodom, ležao u dubokom hladu, na trulom lišću, a ljubav, koja se javljala iz mraka i sve stvari spajala sjajno sa nepomičnom okolinom, stajala je nad porazom i samoćom kao Damoklov mač.


Branko ČUČAK

Moje indiskrecije na račun pjesnika Ivana Kordića(Ivan Kordić: „Cesta izvan krajolika“, TKD „Šahinpašić“, Sarajevo, 2008.)

Jedno vrijeme sam mislio kako je Hercegovina privatni posjed pjesnika Ivana Kor-dića! Ako biste, recimo, s Kordićem pošli prema njegovu Mostaru, javite onima koji vas čekaju da se strpe: Kordića su makar na nekoliko minuta prisvojili usputni ugostitelji, a i od vas je red da poštujete vlasnika ove škrte zemlje, što na lavandu miriše. I na vino nagoni.

Jedini put sam se osjećao vlastelinom, s Kordićem u Mostaru, kad je našu šetnju, usred bijela dana, ukrašavao jedan konobar. S tacnom u ruci, bocom „žilavke“, i s dvije spremne čaše. Prije nego što zastanemo i iz njih gucnemo zlaćane „žilavke“, sjetimo se rečenice Midhata Begića o Kordiću kao piscu: „Sasvim su bez traga prilagodljivosti drugima brojne pjesme, nekoliko odjeljaka ove zbirke, koja je pravo malo uzor – djelo izražajnog stila i jedinstva“.

Kordić je s nepunih devetnaest godina objavio zbirku „Rumen“ (tko ono reče da su francusku poeziju načinili pubertetlije?!), a kad se pojavila njegova „Rika na razbojištu sunca“, bješe li to ekološka katastrofa, šamar javnom ukusu, najava Apokalipse ili mla-dićka potreba za dokazivanje kroz ekspresivni jezik? Nekako u isto vrijeme hrvatska je lirika ušla u hermetizam, metafiziku, mistiku i samoizolaciju, dok je srpsko pjesništvo krenulo u bučnu boemiju, isposlovalo estradu, povuklo za jezik crne riječi i psovku, gušeći se u tzv. „crnom talasu“. Kad danas čitate njegove pjesme, nije vam jasno kako Kordića nije bilo ni u jednoj ni u drugoj spomenutoj struji. Tim prije što je kao naročit čo-vjek uvijek bio među piscima. Evo, zato i druge indiskrecije. Kao sasvim mladom piscu u časopisu „Lica“ objavljivao bi po dvije moje pjesme, ispod kojih bi stajalo „nastavit će se“. Sličilo je to na parodiju romana u nastavcima, na minimalistički eksces, na humor dolazećih generacija. Dok se Kordićev stih: „Ramena moja sita su uvijek istog vaz-dušnog stupa i istog mene“. U to vrijeme dobri su stihovi imali filozofske maksime, za svakodnevnu upotrebu. U Kordićevu slučaju malo smo se otresli Miljkovića i spustili do Tina Ujevića. Da. Da. „S kopna sam došao u sunčana mora“. Da nisu spomenuti Petar Hektorović, Herceg Stjepan, supruga Nihada, Sidran, Safet Zec, tajanstveni Tin Ujević,


čitali bismo poeziju odsutnosti. Kao kod Malarmea. Ili, radije, Pola Valerija. S punom hrabrosti otkriva čitatelju jedan Kordićev vizualni trik, ispisan u pjesmi: „Sjene“. Ovdje bi trebala da se naznači njegova djeva Nihada. Poslušajmo: Obris moje ruke, i olovke nad papirom, zabavlja me kao nekoć, priredbe što smo ih u djetinjstvu, u večernje sate na plahtama po dvorištima pravili, imitirajući kazalište sjenki, ili film, praveći, dakle, pred-stave za cijeli kvart“. Ako iz ovog obznanjenog nestašluka nije nastao Kordićev stih“ „Prolaziš zidom i ocrtavaš se“ (za Nihadu), ja onda ne znam odakle je!

Da smo za ovo ranije znali, bila bi nam mnogo jasnija retorika „krinke krajolika“, „odbjegle krinke“, „ceste izvan krajolika“. Kad bismo ove riječi drukčije složili, jedva da bismo narušili sklad! „Jednom u poslu, uvijek u poslu“, rekli bi u povjerljivim poslovima. žestoku jednu pjesmu o takvom jednom ima Kordić u netipičnoj za njega pjesmi: „Za-greb, 1993“. O ljudima stvorenih „lizanjem“.

Sljedeća indiskrecija o Ivanu Kordiću. Iz jedne duboke sarajevske noći pozvao je brata da ga vodi pravo na morsku obalu. Samo da na morskoj obali gucne čašu vina. Brat je iz Mostara stigao u Sarajevo, odveo Ivana, ravno, na more (ostavljajući usnuli Mostar na leđima. Pa gdje ga je brat odvezao? Na čašu vina, na morskoj obali. U samo jutro. Ta me slika godinama proganja, jednako kao i ona s ostarjelim pjesnikom koji na hridi recitira u filmu „Noć iguane“. Zato sam se i vratio na Kordićevu „Verandu prema moru „. Cijeli bučni povijesni materijal neće isploviti. On, po Kordiću, „prolazi mojoj ve-randi“. Ali tko? Herceg Stjepan, amfore, raspolućeno brodovlje, Teutini mornari, nakit i teško zlato, mletačke galije i prelijepe djeve, konopci, jarboli i lanci. Svi, dakle, ovamo, na verandu, a ne tamo, na pučinu! Sve ovo, razumije se, sluša Tin na konopu, pored žednog kamena na studencu. U sjeni usahnule košćele Kordić mu šalje blistav zapis „Tinova kuća“:

„Od mramora i papiraDuhanskog dima, ponekog bljeskaJoš uvijek u njoj nade imaPonekad zlatno sunce sa ljeskaGdje li će biti, hoće li statiU tajni okvir što smo ga znaliSve one slike u pozlatiPamćene dok smo bili mali!

Po nekim tajanstvenim zakonima književnosti, Ivan Kordić je u srodstvu s „ukletim pjesnicima“ pariškog Parnasa. Nije stoga čudo da se iza teške zavjese javlja tamna du-hovnost E. A. Poa. „Smrknuto čudo“, koje može biti krinka za krajolik, odbjegla krinka, čuvar pozorišta sjenki, od koje se ne vidi cesta izvan krajolika?

U neobičnoj pjesmi „Oproštaj“ naš pisac traži da mu se otvori lijes mrtvog oca. Jer ga muči „tvrdoglavo nepovjerenje“. Da tko oca „ne zamijeni“. U stanju smo razumjeti ovog vrsnog pjesnika. I Gogolj je govorio da je najveći ljudski strah, da ne bude živ sahranjen!


Jasmina MUSABEGOVIĆ

Poezija življenjaPrije svega da vas pozdravim. Mislim da je ovo publika prijatelja i čitaoca poezije

Ivana Kordića; ljudi koji se druže i sa njim lično i sa njegovim pjesničkim iskazom. I ja sama pripadam takvoj vrsti poštovalaca i njega i njegovog djela. Zato će moja uvodnička riječ biti manje teoretska a više prigodna. Naime, dugo sam i prilježno pratila svaku njegovu novu zbirku i iznutra je teoretski artikulirala. Tako je nastao i onaj izraz „mediteransko zaboravljeno sjećanje“ koje će se ponavljati kao tačno i u drugim i drugačijim pristupima ostalih kritičara. Reklo bi se da Ivan Kordić pripada onim vremenima kada su poezija življenja i pjevanje bili nerazdvojivi. Pa se dešava da, kako god volimo pročitati njegovu poeziju, tako isto volimo se i družiti sa njim. Nije li to i poezija življenja što nas privlači u ovom lijepom spoju pjesnika i čovjeka? Svi volimo popiti čašu sa njim. Svi volimo njegovu životnu energiju uz duhovite anegdote ili igru jezika koja se ogleda i u poeziji. Svi mi nekako živimo i njega i njegovu poeziju ujedno. Svi znamo što znači Nihada u njegovom djelu i šta znači u životu. Svi znamo šta znači košćela u njegovom djetinjstvu – južnjačko stablo, čućete kasnije u njegovoj pjesmi da se radi o stablu pored Starog mosta. Ali danas mi je novinarka postavila pitanje koje me je na izvjestan način preduhitrilo, jer sam tako namjeravala da započnem ovaj prolog: kakva je veza između Nikole Šopa i Ivana Kordića? U prigodnosti odgovora umalo nisam kazale: pa pjesnička valjda. To bi bio brz i dosjetljiv odgovor, onako nekako mostarski, kako i sam Ivan Kordić zna dobaciti. Pošto me je preduhitrila sa: kakva je veza između Nikole Šopa i Iva-na Kordića?, ja počinjem evo od zajedničkog imenitelja. Dovoljno je da pročitamo pjesmu Gospa iz Međugorja i da odmah prepoznamo vezu između Šopa i Kordića. Zato mislim da je Božija pravda da on svoju Gospu iz Hercegovine, odnosno ljude koji su je doživjeli dovede u Jajce kao što je Šop doveo Isusa u obično ljudsko srce čovjeka malog i neznatnog. Tako je. Ja bih vas zamolila da pažljivo čujete ovu pjesmu, iako ja nisam dobar čitalac pa će nam svima biti jasno šta je zajedničko u djelu Šopa i Kordića.

GOSPA IZ MEĐUGORJA

Ne, tu nije Gospa izMeđugorja!


Baš ovdje Sad gdje budimo seu hotelu luksuznome,u tome, među kamenitim gorama,mjestušto podsjeća sadana krajolik panonski me neki;nigdje, zapravo, tu Gospe nema!

A čega se živo sjećam!Gospu je ugledala moja baka Stojau BlizancimaKad me nadnaravno pomilovalapo kosi;istovremeno popravljajućirukom drugomjašmak na glavi;

potom, vidio ju je,siguran samfra Kamilo Milaskad prolazio je na konjui zastao pored malog kućnoga vrtadjeda Šimuna;

lice mu se u milost i blaženstvopretvoriloi on prekrižio sespajajući se s nebom i kamenom;

Mislim, treći put ukazala semojoj tetki Katidok je izvlačilaod lastre sasma srebrenekofu punu vodeiz staroga, kamena bunara,pa s odsjajem tog Gospina likagodina mnogo poslijenestala je kao nitko nikadaprije nje;

Odlepršala je tetka Katau Nebo, izravno sa molitvamasvojim;


I napokon, kroz paperje trkaustreptalim krajolikomi sam sam kao dijeteza školskih raspustapo tisuću puta u Blizancimagledaokako u plavome plaštuleti, lebdi, leluja i zastajkujeGospabirajući mjesto gdje će se ukazatiponad kamenih ograda, kuća,vinograda i duhaništa,suhe grabovine,neizostavnih smrijeka, drača,šipaka, smokava i drijenjaka;(po svemu, dakle, oduvijektu je bila, baš tu!)

Gospa je, uvjeren sam,bljesnula i pred mojomrodicom Šimomali ona samozatajnošuti li, šuti o tome!

Nije li to kao neki nastavak Šopa. Nije li to isti postupak kako Šop dovodi Isusa u Bo-snu i među ljude, naravno, bosanske. Ivan Kordić je također doveo Gospu iz Međugorja u srca običnih ljudi gdje joj je i mjesto. Gdje lijepo stoji i gdje Ona nije prikazanje nego stvarnost koja se nosi u grudima.

Druga Božja pravda je da sam i ja pozvana na Šopove susrete. Zaboravilo se da sam ja o Šopu pisala prije rata. U antologijskom izboru eseja Branimir Donat je uvrstio taj tekst. Mislim da sam jedina žena i Bošnjakinja u njemu. Ali, eto, nikada ranije nisam bila pozvana. Vjerojatno je tad bilo važnije nešto drugo no književni tekstovi. No, isti tekst od moje četiri knjige eseja ušao je u Antologiju bošnjačkih eseja. Dakle, opet Šop. I ja sam, ustvari, počastvovana i drago mi je da su se susrela ova dva pjesnika i ja među njima.

Ja se sa Ivanom Kordićem susrećem ne samo na životnom putu kao ljudi koji žive i djeluju u Sarajevu, a po svemu su južnaci, Mostarci, Hercegovci. Ja i on dijelimo isti predmet svojeg književnog djela. Moja Trilogija: Skretnice, Most i žene. Glasovi. Za-jedno sa raznovrsnim esejima je dobrim dijelom Mostar. To je naš zajednički Mostar. To je naš nepodijeljeni, jedini Mostar. To je naša cika na Neretvi. On je naučio da pliva na Pijescima a ja sam pod Medjedom. Tad smo svi bili Mostarci. Molim mlade ljude koje sam srela ovdje da ponovo vrate naš grad, ne Ivanu i meni, sebi da vrate opet stari Mostar. Da bude opet radost podnevlja, onog mediteranskog, u kojem su se sve kulture naše odzibale. Civilizacije koje se duboko sprežu sa podnebljem. Što je rijetko.


Iz istog humusa nastaje djelo Hamze Hume, Šimića, Šantića, pa i Kordića. Ista je to žila hraniteljka. Krajolik, onaj njihov zajednički ne može se podijeliti.

I šta se dešava dalje i pjesnički i privatno? Ivan Kordić ni u ratu nije se dao podijeliti. Dijelimo isti dalji put koji je započet davno onda kada se moja drugarica Nihada, zajed-no smo studirale, udaje za Ivana. Rađaju se djeca i plete se isti koloplet svakodnevice. Nas četvoro tek u ratu postajemo prave Sarajlije. Ivan Kordić, onako dinarski uspravan, hoda po Baščaršiji ponosno i likom i pjevnim jezikom pokazuje da je prije svega Mosta-rac. Nije promijenio, a ja jesam, prepoznatljivi akcent. Mostarski zapijevam samo onda kad se naljutim. Uh, onda sam istinska ja.

Zašto u ratu postajemo Sarajlije? Tako razoren, uništen, ponižen, a ponosan, taj grad nas je natjerao da ga zavolimo i pripadnemo mu bez ostatka volimo. I da ga opje-vamo. On pjesnički a ja prozom. Kako vidite, niz je stvaralačkih i životnih skretnica koje smo podijelili. Kao, pretpostavljam, i vi ovdje prisutni. Poslušajmo njegove pjesme i družimo se sa Ivanom.


Ervin JAHIĆ

Bilješka o IvanuJa Ivana Kordića volim kao svog najrođenijeg! On zna zašto, a vi to ne morate znati,

ali stalo mi je da se o mojoj ljubavi i privrženosti prema njemu toliko i upravo tako zna. Opet, mrsko mi je to objašnjavati, jer su to pitanja srca, pa ću o tome, zbog intime i dostojanstva toga čina, čina naime elementarne ljudske privrženosti i sve rjeđe među-ljudske odanosti i solidarnosti, uglavnom sve prešutjeti. Volim ga, dakle, i kao čovjeka, i kao pjesnika. Kao čovjeka, jer se takve ljude voli po tome što su sami sebi odljev, što nisu “djeca ponavljanja”. Za mene je Ivan Kordić – planet Ivan! Usamljen, unikatan i vri-jedan poput suhog zlata, on je, usuprot duhu vremena koje nas sve češće ostavlja bez daha sa skandalozno malom količinom duha, kršćanski rečeno, metafora pravog prav-catog djelovanja Duha Svetoga. Rekao bih, on je od onih prvih ljudi koji su palili svoje imaginacijske vatre Božjim i kozmičkim upaljačima. Mada nas dijele i biološki i prostorni kilometri, taj insan mi je baš, baš na srcu. Kao pjesnik, stihom iz Ceste izvan krajolika koji glasi, po prilici, “NATO te može izbaciti iz dvadesetog stoljeća”, pjesmom o Gospi, o zagrebačkom srazu s notornim prokazivačem i pjesničkim osrednjakom Anđelkom Vuletićem te jednim sonetom o glumcu postao je za mene trajna vrijednost pjesništva, autorom klasične geste čijim poetskim potragama pristupam s najvećim poštovanjem i interesom. Stoga mi je i bilo važno novopokrenutu biblioteku Pjesništvo u V. B. Z.-u “otvoriti” njegovim Živim strojem. Na koricama knjige zapisah:

“Metafizicirajući nad nepojamno lošom stvarnošću, oduhovljujući svakodnevno i ne utječući se decibelima i bijesu epohe, Ivan Kordić u svojoj poeziji nagovara nas na tihe korake u razaznavanju biti svijeta, mala pomicanja, takt i ritam neuhvatljivih formi života. Pritom, dakako, svjedočeći o vlastitoj empirijskoj i umjetničkoj okomici. Oko njega je pustoš svijeta i pripadna mu života, ali i mogućnost spašavanja integriteta Smisla i Pje-vanja. Ništa ni u što, a sve u svemu logika je autorova lirskog projekta.

U stanju mira i nepomičnosti, u dosluhu promatranog i promatrača, autor nam ispo-ručuje značenja fabulirajući o dnevnosti ili naprosto semantizirajući ideološke razvaline postratnog vremena. Elegantan i, rekli bismo, mekan kada pjeva o “davnini”, o prijaš-njim vremenima, on je opor i mjestimice gorko-duhovit pri lirskim registracijama svoje neposredne sadašnjosti. I ne ulazeći u egzistencijal-zabrinutost njegova umnogome novosagrađena subjekta, kada je o prethodnim autorovim pjesničkim knjigama riječ, Živi stroj je, u ponajboljim svojim dionicama, drukčija i drugotnija knjiga: knjiga otmjenih i “gospodstvenih” uvida o svijetu i životu, rasterećena samopropitivačkih oblandi poet-skog uma; knjiga složena od nejednoznačnih emocijskih naplavina, svjesna dopadljivih viškova govorenja a škrta u iskazima kad je to potrebno.


Riječju, ni po čemu zakinuta za osobnost. Velik u usredotočenosti na sliku i detalj, na vanjsko i unutarnje istodobno, Kordić se Živim strojem bosanskohercegovačkom i hrvatskom pjesništvu nameće, a da za to, čini se, i ne mari.”

Podijelih s vama tek krnju natuknicu, posve svjestan da bi i neki budući simpozij o pjesničkoj praksi Ivana Kordića bio osuđen na nedovršenost i tek skicu, s obzirom na nepregledne tlocrte njegovih autorskih strategija. Važno mi je još samo to podcrtati: u poeziji Ivanovoj riječi nisu izgubile svijet. Naprotiv, one su u njegovim poetskim miste-rijima na rijedak način pronašle dom, usprkos buci neautentičnih pjevanja i bezliku tzv. duha vremena.


Enver KAZAZ

Skeptični vitalizam KORDIĆEVO PJESNIŠTVO U KONTEKSTU MODERNISTIČKIH NEOIZAMA

Svoju prvu knjigu pjesama, Rumen, objavio je Ivan Kordić prije gotovo pola stoljeća, precizno, 1964. godine u Mostaru. Uporedne tablice koje ponajbolje sondiraju tokove književne prakse, ukazale bi na neke veoma indikativne poetičke pokazatelje. Prvi je svakako onaj koji ukazuje da se na poetičkome horiznotnu uspostvalja tih godina eg-zistencijalizam koji će trijumfirati u interliterarnoj bosanskohercegovačkoj zajednici sa Selimovićevim Dervišem i Makovim Kamenim spavačem, a na horizontu interliterarne južnoslavenske zajednice sa Marnikovićevim Rukama i Glorijom . U poeziji poetički međaši bi svakako bili poezija Vesne Parun, koja je svojom intimističkom lirikom razo-rila socrealističku dogamtsku poetiku, dok, desetak godina ranije u odnosu na prvu Kordićevu knjigu, Tinova obnova simbolističkog i impresionističkog pjesništva i njegov kosmogonijski modernizma stvaraju preduvjete za potpunu emancipaciju poezije od bilo kojeg oblika funkcionalizacije što joj ih je nametala ideologija. Važan moment za određivanje šezdesetih jeste i činjenica da tada na književnu scenu nastupaju još neki današnji klasici, Mirko Kovač sa svojim alegorijsko-poetskim romanom Gubilište, odno-sno Kiš sa svojim ranim djelima, pri čemu valja imati u vidu uspostavljanje tzv. poetike sloma modernizma.

Tako ocrtan, uz naglašavanje samo nekih prelomnih, paradigmatskih slučajeva knji-ževne prakse, kontekst u kojem se Kordić pojavljuje sa svojom prvom knjigom više-struko je zanimljiv. Na jednoj strani dolazi do obnove ranih modernističkih poetika, prije svega imažističkog pjesništava, pri čemu zreli modernizma obavezno inovira te poetike, a na drugoj strani uz novi poetički horiznot egzistencijalizma na književnu scenu stupa modernistički visoki avangardizam koji istražuje granice žanra i moć jezika ističući u prvi plan poetiku eksperimenta i inovativnosti, dok se na trećoj strani uspostavlja poetike modernističkog skpeticizma, prije svega u političkoj književnosti. Kontekst bi se, dakle, ponajbolje mogao označiti pojmom razlike, i to koliko poetičke, isto toliko i individualne razlike u onom smislu u kojem Eliot govori o susretu individualnog talenta i tradicije i njenog preoblikovanja djelovanjem individualnog pisma.

Ali, činjenica da je Kordić prisutan na književnoj sceni gotovo pola stoljeća upućuje na pitanje o promjenama njegova pjesništva, o onoj ideji razvoja spisateljskog opusa koju je u književnopovijesnu znanost uvela esencijalistička paradigma, tj. književnopo-vijesni metodi od pozitivizma do loma strukturalizma. I tu se dolazi do zanimljivog odgo-vora. Naime, Kordićeva poetika nije se mijenjala, čak je nije promijenio ni zadnji rat na


južnoslavenskom prostoru, kao što je to bio slučaj sa gotovo svakim drugim pjesnikom i pjesnikinjom u BiH. Kordić je ostao vjeran svom načelu imažističke poetike, poeziji mediteranskog zaleđa, hercegovačkom suncu i kamenu u poetskim slikama, njihovoj ontičkoj i simboličkoj dimenziji, simboličkim tragovima historije, poeziji ljubavi i inter-tekstualnog odnosa prema Tinu, koji je osobeni poetički preteča i lirski zakonodavac kojemu se obraća Kordić. Tako je ovaj pjesnik poput Šopa i njegove poezije metafizičke odiseje odbijao pomodnost poetičkih mijena, da bi cjelinom svoga pjesništva potvrdio tezu o jezičnoj i svakoj drugoj književnoj životvornosti onog poetičkog modela što su ga nakon pjesništva lirske revolucije, tj. jezičke i oblikotvorne revolucionarnosti ekspresio-nizma postavili pjesnici koje Zdenko Lešić određuje klasicima avangarde.1

Svrstavajući Kordića u tzv. pjesnike lirske apstrakcije, Hanifa Kapidžić pokušala je sistematizirati poeziju razlike, odnosno poeziju modernističkih neoizama, tragajući za najmanjim poetičkim sadržiocem raznornodne književne prakse. Ma koliko bila privlač-na, ova sistematizacija povezuje ono što je u poeziji teško povezivo – neonadrealistički jezični konstrukut, npr. u pjesništvu Veselka Koromana i Kordićev neoimažizam, potom neosimbolizam sa neoavangardizmom, pa se cjelina njene sistematizacije teško odr-žava u interpretativnom susretu sa svakim pojedinačnim pjesničkim opusom. Otud bi ukupan period od drugog svjetskog rata do postmodernizma bilo preciznije odrediti upravo dobom razlika, odnosno igrom modernističkih neoizama .

Činjenica da je Kordić ostao izvan tokova poetičkog eksperimenta, ali i da je odbijao neoromantičarsku potragu za korijenom i dubinom i obnovu tradicijske poetske formule koja se u jednom trenutku na horizontu bosanskohercegovačke prakse sa pjesništvom Rajka Petrova Noga i podrškom akademske zajednice takvom poetičkom modelu po-kušala nametnuti za centar poetskog kanona, postavlja pitanje o rasteru poetičkih ra-zlika. Zato bi se Kordićeva poezija u takvoj književnopovijesnoj perspektivi ukazala kao suprotan, čak isključujući, potpuno opozitan poetski krak npr. Vuletićevom konstrukti-vizmu i njegovoj hermetizaciji sa talozima egzistencijalističke poetike u svojoj osnovi. Ili bi, pak, svojom neosimbolističkom potkom odbijala da slijedi intimističke, estardističke poetičke naloge Sarajlićevog poetičkog opusa, kao što ne bi prihvatila ni molsku notu Sidranovog neoegzistencijalizma.

A tako iscrtan poetički kontekst pjesništva od šezdesetih godina prošlog stoljeća do postmodernističkog obrata nužno vodi ka zaključku o nemogućnosti uspostavljanja čvrstog ortodoksnog kanona, već o potrebi da se on pluralizira na osnovi približava-nja književnoj praksi, pogotovo kad se osvijetle margine generalnih poetičkih tokova i kad se iza pada modernističkog utopizma, iz perspektive postmoderne rasredištenosti i decentriranja književne strukture, počne samjeravati poezija nastajala u tom vremn-skom periodu. Doda li se ovako iscrtanom rasteru npr. Makova poezija sa oživljavanjem mitskih struktura, sa metafizičkim glasom s onu stranu povijesnih mijena i s onu stra-nu vremena, sa modernizacijom arhaičnih i arhaizacijom modernih iskustava, ili, pak, Skendrovo rudarenje u jeziku i istraživanje održivosti forme soneta, uz metapoetičku ulogu same forme koja se mora raspasti, ostati samo u tragovima u kontekstu kulture analitičkog, modernistički postuliranog logocentričnog tehnološkog uma – dolazi se do zaključka o sintetičkoj i sintetizirajućoj prirodi svakog pojedinog pjesničkog opusa i

1 Isp. Zdenko Lešić, Klasici avangarde, Sarajevo, 1987.


spremnosti zrelog, odnosno visokog modernizma da hibridizira poetički raster moder-nističkih neoizama .

Dakle, Kordićev imažizam, poput Vešovićevog iz ranih zbirki, Osmatračnica, Nedje-lja, Sijermini sinovi, ili Tontićevog ironijsko-refleksivnog pjesništva rasredištava zreli ili visoki modernizam, usložnjava poetički raster i upućuje na stav da se poezija zrelog modernizma u BiH može promatrati isključivo kao univerzum razlika.

RIJEČI S RUBA ILI AUTOREFENCIJALNOST U FUNKCIJI OPISA VIŠETRUKOSTI EGZISTENCIJE

Već na početku svoga pjesništva Kordić se pokazuje kao modernistički utopist, kao onaj pjesnik koji je uvjeren u moć riječi, pri čemu riječ nosi ontičku dimenziju postajući hajdergerovsko stanište bitka. Njegov autopoetički zahtjev ponajbolje se ogleda u pje-smi Stvori riječ jednu s ruba . Ali, ta riječ s ruba - pri čemu lirski subjekt u imperativnom nalogu u pjesmi ne određuje kvalitet ruba ostavljajući otvorenim njegove atribucije - postavlja pitanje o kakvom rubu se radi. Je li to rubna egzistencija u kontekstu društva precizne strafikacije i hijerahije odnosa moći, ili svijest o marginalnoj poziciji stvaranja u kontekstu nestvaralačkog svijeta i društva, ili je, pak, rub u ovom slučaju izraz svijesti o nužnosti redefiniranja odnosa centra i periferije u estetičkom poretku književnosti:

Stvori riječ jednu s rubaU središte je vratiSrčika da postaneBudućeg kruhaTijesto da bude

Da bubri i kvasa poputTamna oblaka na nebesima

Da ne slomi se Ta ledenicaKao crna zemlja da spavaPod zelenom travom

Ušuškaj, dakle, tu riječS rubaU svoju pjesmuI zaspi

Sanjaj je, napokon .

Ili se možda radi o tipično modernističkoj igri opalizacijskim potencijalom pjesme, gdje ona koristeći minimum jezika nastoji ostvariti maksimum asocijativnih mogućno-


sti i semantičkih igara. Unutar autopoetičke dimenzije Kordićeva pjesništva, a ono je nerijetko obilježeno upravo autoreferencijalnošću, i to onom vrstom modernističke au-torefencijalnosti koja bodlerovski vidi spas egzistencije u poetskoj formi, odnosno kami-jevski vidi u samom činu stvaranja mogućnost umicanja navali apsurda, ova pjesma je paradigmatska. I to paradigmatska iz više razloga. Rijetko je modernizam sebe poetički definirao tako što je postavljao odnose ruba i središta. To je, zapravo, karakteristika postmodernističkog decentriranja, ali u ovoj pjesmi, Kordić razvija upravo strategiju ruba kao novog centra, kao novog središta, pri čemu se ulaskom riječi s ruba u središte mijenjaju odnosi u njemu. To je, ustvari, eliotovski odnos novog u poeziji i njene tradi-cije, to je onaj autopoetički zahtjev prema kojem modernistički pjesnik svojom inovativ-nošću mijenja poredak kanonskih vrijednosti, prevrednuje ukupnu eliotovski shvaćenu tradiciju evropskog pjesništva.

Na drugoj strani, to je i govor izvan središta društva i njegovih stratifikacijskih me-hanizama koji traži novu srčiku stvari, promjenu poretka moći, te se riječ s ruba u tom pogledu postavlja kao disidentski, potkopavalački iskaz u odnosu na normativnost vla-dajućeg poretka diskursa.

Istodobno, to je i pjesma o ograničenosti, ontičkoj važnosti poezije, gdje je ona, viđena kao ključna egzistencijalna materija, kao kruh i tijesto koje kvasa, da bi postala i zemljom što spava ispod zelene trave, dakle, rodiljskim elementom.

Ali, pjesma na kraju nudi obrat, jer ta riječ, ta ledenica lomna, jest nedosanjana riječ, riječ što onirčki izmiče svakom obliku materijalizacije, svakom ostvarenju. To znači da smo na terenu potpunog modernističkog utopizma i mita o moći estetskog, o spaso-nosnoj ulozi jezika.

U modernističkoj dionici poezije bosanskohercegovačke interliterarne zajednice, ova pjesma pridružuje se postupku metatekstualizacije, odnosno autoteoretizacije po-ezije gdje je u prvom planu Makov poetski sublimat iz pjesme bbb, odnosno ciklus Slovo o slovu, ili Skenderova autoteoretizacija, tj. autoreferencijalnost koja do punog izraza dolazi u Rusoj pjesmi, ili, kad je u pitanju najširi obzor metatekstualnosti, Sken-derov Stećak . Na ukupnom književnom horizontu, pak, svakako ne treba zaboraviti Andrića i njegovu priču o priči i pričanju, tj. pohvalu pričanju iz niza proznih djela, gdje je u prvom planu onaj fra Petrov glas iz Proklete avlije, ili sistem Ćorkanovih igara iz Na Drini ćuprije, odnosno simbolizacija mosta kao umjetničkog djela i kod Andrića i kod Skendera Kulenovića, ali i u Kordićevom pjesništvu, ne samo u ovoj pjesmi nego i dva soneta, Sonetu za stari most u Mostaru i Sonetu o glumcu .

Prvi je na tragu Skenderova Stećka, Tariha za mostarski most, ali i Tariha za Karđoz-begovu džamiju, dok je drugi osamaljen u bosanskohercegovačkom pjesništvu. Prvi se ulanačava u niz mita o estetskom kao svevremenom, kao vječnom, o esteskom kao spomeničkom fenomenu koji nadvladava smrt, dok je drugi Kordićev sonet uronjen u stalnu igru bića i ništavila, tj. igru života i umjetnika koji u sebi sažima ono neostvarivo, ono što modernizam inače voli da pripiše umjetnosti, mističku transformaciju i mističko pražnjenje u činu stavaranja. Evo tog Soneta o glumcu u cjelini:


SONET O GLUMCU Draganu Šakoviću

U duši samo glumac ipak ti siKroz tebe život tako lako strujiNikad u njemu bio nisiDruge noseć u vlastitoj oluji

A tvoje biće zastor je i daskaI ljubav tvoja samo krinku imaJer tebe nema ako ti ne laskaPublika mračna svojim dlanovima

I onda uđeš u muk garderobePogledaš lice, svoje ruke objePomisliš tko sam, što sam, gdje sam bio

Za čin idući već i nisi spremanOd sebe živog sve si ostavio!Nemaš kuda, jer to si ti – ta neman!

Jedna od najboljih pjesama u Kordićevom opusu, ovaj sonet tematizira višestrukost odnosa umjetnika, umjetnosti i same egzsitencije, pri tom je to odnos koji rezultira više-strukim načinima pustošenja egzistencije. I kao što glumac u činu pozorišne kreacije, nužno postaje neko drugi transformacijom u ulogu, gdje glumac sebe i bukvalno na pozornici posuđuje drugom, tj. postaje neko drugi, isto tako i život postaje mračna pozornica, koja nas prazni od nas samih, tjerajući nas da kroz nas budu i postoje neki drugi. A tu smo već na terenu tvorbe rikerovski shvaćenog odnosa sopstva i drugosti, odnosno sartrovskog definiranja odnosa sopstva i drugosti, gdje su drugi za nas pakao, odnosno mučnina . Otud ovaj sonet operira obratom, u kojem glumac nema priliku glu-miti samog sebe, posuditi sebe sebi, postati cjelovit identitet, budući da ga pozornica života tjera na stalno umnažanje, pa on u životu koji kroz njega lako struji i nije bio, nego je nosio druge u vlastitoj oluji .

Ta nemogućnost da se bude cjelovitim zapravo je ispjevanje egzistencijalističke teze o alijenaciji, tj. opjevavanje kamijevske teze o sebi kao strancu u vlastitoj egzistenciji, i o nemogućnosti pripadanja društvenom i kulturalnom kontekstu i njegovoj etičkoj, kultu-ralnoj i svakoj drugoj normativnosti. Zato se egzistencija na koncu soneta i pojavljuje u formi nemani koja guta sve, postajući najprije mnogolikom, da bi bila skršena u krajnju nemoć samoće, u muk garderobe .

Poistovjećenje egzistencije i pozornice, prebacivanje stvaralačkog u egzistencijalno i obrnuto, spajanje nečeg što se na prvi pogled čini razdalekim i omogućuje ovom so-netu veliku dozu jezičke, emocionalne i semantičke sugestivnosti. On je i u jezičkom, i u emocionalnom, i metaforičkom, ali i u semanatičkom smislu najgušća Kordićeva pjesma. Rijetko je koji pjesnik južnoslavenskih jezika uspio materijalizirati ljudsko biće


na taj način da ga oprostori; biće glumca izjednačeno sa zastorom i daskom, kao si-negdohama pozornice, odjednom, na drugom kraku semantike soneta, izjednačava egzistenciju sa njenim sinegdohama, sa ostacima onoga što se obično podrazumijeva kao njena autentičnost.

Naravno, Kordićev sonet asocijativno priziva Tinovo Pobratimstvo lica u svemiru, ali dok Tin ispjevava kozmogonijsku dimenziju višestrukosti egzistencije u njenoj sveko-smičkoj povezanosti i isprepletenosti sa drugima, u ponovljivosti nas u svekosmičkom prostoru, Kordić stvaralačko preseljenje glumca u druge izjednačava sa egzistencijom kada drugi ulaze u nas pa mi postajemo mnogostruki oni, tj. mnogostruki ja, bez mo-gućnosti osamostaljenja. Tako smo mi sami u sebi stranci, a autorefencijalna dimenzi-ja pjesme odjednom je postala potresna deskripcija alijenirane egzistencije čije nam forme podrazumijevane a neostvarive autentičnosti neprestance izmiču. Na koncu, ja se ne vidi samo kao složena ambivalentna i disonantna frojdovska tvorevina, već kao mnogostruka konstrukcija drugih. TINOVI DAROVI ILI TRAGOVI EGZISTENCIJALISTIČKE POETIKE

U Kordićevom pjesništvu nerijetko zazvuči Tinova poezija kao neka vrsta taloga i nerijetko su upravo te pjesme polaze od generalnih okvira apsurdističke poetike, ali ih ne slijede da bi ih , kao npr. u Vuletićevom slučaju, nalijepile na koncept pjesme, ciklusa ili čitave zbirke. Kordić nije, dakle, pjesnik apsurdizma, upravo zbog vitalističkog soka hercegovačkog pejsaža, bilja i obilja hercegovačkog zaleđa i mediteranskog mita u koje zalazi njegova poezija i iz kojih crpi svoju skeptičnu vedrinu. Egzistencijalizam je okrznuo Kordića, i to više kao osjećanje tragičkih formi povijesti i neumitnog prolaženja vremena, nestajanja vitalističkih snaga prirode, a manje kao filozofski koncept. Pa i u onim pjesmama u kojima molski ton dominira nad durskom razigranošću jezika i emo-cije, ovaj pjesnik kao da pronalazi zrnca zemaljske i kosmičke vedrine koja nas spaša-va iz neumitnosti nestajanja svega datog na zemlji. Takva pjesma je Nikakve zvijezde nema, koja je upravo paradigmatična za apsurdizam u talozima unutar Kordićevog poetskog opusa i paradigmatična za ono što bi se u jezičkom i semantičkom smislu moglo nazvati Tinovim darovima Kordićevoj poeziji. Nikakve zvijezde nema, izgovara lirski subjekt ove pjesme u sumračju dok osiplju se naše tajne . A to je Tinovska gesta, taj prelazak iz individualnog glasa u deskripciju općeg stanja egzistencije, u postulira-nje lirskog subjekta kao sveljudskog glasa zagledanog u bezdan ponora i istodobno u skeptično zrnce spasonosne svjetlosti. Taj prelazak iz pojedinačnog u opće, naravno, jest generalno obilježje modernizma, ali i u Tinovom, i u Kordićevom slučaju, kao što je to, uostalom, zasnivao i Bodler postavljajući moderno pjesništvo kao model disonan-tnog, kontrapunktalnog iskaza negativnih ontičkih konstatacija i dehumanizacije teh-nološke civilizacije, pri tom, prevladavajući ispovijednost romantizma poništavanjem znaka jednakosti između lirskog subjekta i pjesnikovog egzistencijalnog ja .

Ako je egzistencijalizam generalno obilježen tjelesnim označiteljima i stavom da je egzistencija prije esencije, te da je egzistencija zbir slučajnih okolnosti između dva neumitna ništa, onog od prije rađanja i onog nakon smrti, onda takav egzistencijalizam u čistom vidu u Kordićevom pjesništvu nije moguće naći. Ali je moguće naći njegovu


mediteransku varijantu, gdje se čulnost pretapa sa vitalističkim principom i gdje krajolik neprestano lebdi u kozmičnost i gdje i voda, i kamen, i maslina, i vinova loza i izba izvan kuće, i ciklusi prirodnog obnavljanja postavljaju pred ljudsku egzistenciju pitanje njene zabasalosti, ali i pitanje neumitnosti njenog prolaženja. Kao da u podlozi ovih stihova odjekuje lirizam Hamze Hume iz Hercegovačkih pejzaža i, pogotovo, lirski glas Ozrenov iz Huminog romana Grozdanin kikot, u kojemu se, ne zaboravimo, taj kikot ujedinjuje sa Grličnim krikom u času njenog samoubistva ostvarujući univerzum kontra-punktalnih egzistencijalnih, ali i kosmičkih principa kliktaja, kikota i krika .

U takvoj eliotovskoj oslonjenosti na tradiciju, Kordićeva pjesma Nikakve zvijezde nema, završava se obratom, paradoksom u poenti:

Nikakve, osim one zvijezdekoja posrebrenim glasom govori iz nas:Nikakve zvijezde nema .

Spoznaja da nikakve zvijezde nema, da zvijezda kao simbol ideje vodilje, putokaza u egzistencijalnoj zamršenosti i mraku, kao simbol utopijske ideje koja konstruira bu-dućnost, završava se obratom prema kojem ta spoznaja jest upravo zvijezda koja se rađa, i to zvijezda koja posrebrenim glasom govori iz nas:

Tu sam i sva moja širina, sva moja ljubav,miruje,Tu sam i svaki moj dio je ravan beskrajna,Tu sam i svjetlost moja se gasi,Tu sam ničija i nepoznata,izgorena još davno –mnogo prije svog konačnog smrtnog sjaja .

To je Kordićev skeptični vitalizam, odnosno katarktički tragizam egzistencije koja

se čuva od velikih ideoloških koncepata, od utopijskih metapriča koje, što bi rekao Epštajn, kao kreatori budućnosti postaju njenim okupatorima. Zato je namjesto opće zvijezde, lirski subjekt ove pjesme svrnuo u prostor intime i autorefleksije, u osamljenost koja žudi da se socijalizira na novoj osnovi – skeptičnom pogledu koji potopljen u ap-surd, ali mu i umiče, ne pristaje do kraja na njega, kao što ne odriče ni mogućnost da upravo iz skepse nikne vešovićevska gorka vedrina egzistencije.

MEDITERAN, MEDITERAN ILI MODAR PEČAT U SJEĆANJU

U Mediteranskom brevijaru Predrag Matvejević, Mostarac kao i Kordić, opisao je kul-turnopovijesno lice Sredozemlja, arhivirajući u kultronopovijesni iskaz i kulturu stanova-nja, i kulturu odijevanja, i kulturu ishrane, i kulturu putovanje, jednom riječju kulturološki lik Mediterana . U Verenadi prema moru Kordić je kulturološkim diskursom u poeziji, pokušao načiniti od Mediterana i njegovog hercegovačkog zaleđa poetski lik. Dok je npr. Humo, kao mediteranski pjesnik deskribirao hercegovački pejsaž, Kordić nastoji


taj pejsaž vidjeti na podlozi njegove kulturalne povijesti. Zato uz obilje i bilje u njegovu poeziju ulaze fragment kulturalne povijesti, mitski ili povijesni likovi od Antike, preko renesanse kao megakulture susreta jezika, otkrića novih puteva i putovanja u kojima mediteranski čovjek otkriva nove svjetove, historije i jezike spajajući renesansni model antropocentrične kulture i eksperimentalno-znanstvenog uma sa mitocentričnom kultu-rom antike, ili metafizičkom kulturom i filozofijom islamskog svijeta i njegovim modelom znanosti, da bi se ta poezija na koncu ukazala kao osoben kulturalnopovijesni arhiv. U podlozi takvog modela pjevanja jeste koliko proces posadašnjenja dalekih povijesnih ambelma, znakova i simbola, mitskih naracija, kodova kulture isto toliko i proces histo-rizacije pejzaža, pri čemu se u memorijskoj gesti kulturološkog tipa lirskog subjekta i njegova egzistencije i njegova okolina pohistoričuju.

Tako se dobiva slika mediteranskog modela kulturalne povijesti kao neprestane sa-dašnjosti. U toj neprestanoj sadašnjosti, u trenutku vremena koje je izdvojeno iz proce-sa stalnog prolaženja odjekuju Eliotovi stavovi o vremenu, ona čuvena njegova maksi-ma o poetskom vremenu u kojem prošlost nosi znakove sadašnjosti i budućnosti, dok se u vremenu sadašnjem zbivaju druga dva, da bi u budućem vremenu bila prisutna i prošlost i sadašnjost. Na toj osnovi Elot konstruira sveprezent poezije, tj. koncept poetskog vremena kao svevremena u kojem se očituje ono što je Prust zamišljao kao psihološko, tj. vrijeme egzistencije, umičući konceptu linearnosti vremena u kojem se ogleda njegov puki povijesni tok. Naravno, da je u takvom konceptu vremena prisutna i redefinicija vremena kako ga određuje novovjekovni scijentistički um, pa se namjesto konstrukcije vremena kao linearnog povijesnog toka na horizont kulture dvadesetog stoljeća vraćaju starogrčke koncepcije kružnog vremena, odnosno mističke i mitske koncepcije vremena kao bezvremena, tj. nadvremena .

U Kordićevom pristupu Mediteranu i simbolotvornom konstruiranju verande prema moru, pri čemu je nedvojbeno ta veranda jest Hercegovina, impliciran je upravo taj eliotovski koncept poetskog vremena, kao i koncept imažističkog sintetiziranja poetskih procesa deskripcije i simbolizacije. Konstruiranje poetske slike tako da se u opis ugra-đuje simbol, na južnoslavenski kulturni prostor uveli su još Vidrić i Matoš, a Kordić je, kao eliotovac, namjesto modernističkog eksperimenta i istraživanja granica poetskog jezika, pjesnik koji se odlučio za proces poklasičenja modernističkih neoizama . Zato u njegov poeziji neprestano i jesu prisutni talozi, ne samo Tinovi ili Humini, već daleko više talozi strategija izgradnje pjesme što ih je postavio rani modernizam južnoslaven-ske interliterarne zajedenice kasnog 19. vijeka i njegovog prelaza u 20. stoljeće. Pradi-gmatična za taj tok Kordićeva opusa svako je pjesma Veranada prema moru:

Sve što pogledamstremi u daleku plavet

Ili u nebo, ili umore .

Sve čega se sjećamnosi modar pečat .


Jednako kao Teutini mornari .

Jednako kao stariHerceg Stjepan .

Amfore i raspolućenobrodovlje .

Nakit na dnui teško zlato .

Prelijepe djevei mletačke galije .

Pune konopaca, jarbolai lanaca, kroz magluprilaze mojoj verandi .

To sve što se pogleda i što u pogled uđe, ukupan dakle horizont, obilježeno je gu-bljenjem smisla čvrstog tla i prelaskom u lebdeće stanje plaveti, neba ili mora. Jasno je da u podlozi ove pjesme igra pogledom, u kojem granica horizonta neba ili mora daje pejzažu dominantnu plavu boju. Ali taj horizont sa nijansom plavetnila, horizont koji je omoren i onebljen postao je to vještim izborom glagola u prvoj strofi. Naime, akcent je na glagolu stremiti, glagolu koji nužno ne podrazumijeva kretanje, nego unutarnje stanje, napetost nečeg ili nekog da ostvari određeni cilj. Tako se horizont u svojoj ne-pomičnosti odjednom otkriva u stanju unutarnje napetosti, svojevrsnom unutrašnjem kretanju, u nastojanju da odlebdi iz svoje nepomičnosti u beskraj plaveti mora ili neba. Drugačije rečeno, kopno se uzdiže u svojoj prostornoj ograničenosti i onebljuje, stre-meći da tu ograničenost dokine, kao što se i omoruje, stremeći da se izjednači sa beskrajem plaveti mora. Pejzaž je samo jednim glagolom poduhovljen, ali se onda u nastavku pjesme i pohistoričuje. Naime, u taj horizont upisuju se princpom simultanosti sjećanja i Teutini mornari, i stari Herceg Stjepan, i mletačke galije i antičke amfore, svi, dakle, fenomeni koji mogu ponijeti semantiku povijesnih simbola.

Potom se, u poenti pjesme, sve uzdiže u oniričku dimenziju, u neku vrstu fantaz-magoričnog prizora koji ucjelovljuje prošlost i sadašnjost, oniričko i realno, materijalno i transcendentalno, historiju i prirodu, a sve to u pjesmi koja je pošla od imažističke logike spajanja slike prirode sa simbolom, tj. u onom postupku simbolizma o kojem je govorio Bodler tražeći od poezije da prodre iz pojavnosti, iza materijalnih zastora stvari da bi otkrila mističko jedinstvo svijeta i sistem univerzalnih analogija u njemu kao zakon koji ga ucjelovljuje, odonsono kao onitički princip njegove cjeline.


IGRA SA HISTORIJOM ILI DEMITOLOGIZACIJA NARACIJE O PRECIMA

Kordić je razvijajući svoje cikluse pjesama o zemlji nužno bio suočen i sa susretom poezije i povijesti. Otud je njegova poezija demitologizirajući uvod u povijest, kako glasi i naslov jedne njegove pjesme. Nasuprot modernističkom trendu mitotvornoga i mito-tvoračkoga pjesništa, gdje su reprezentativni modernistički pjesnici interliterarne južno-slavenske zajednice Mak Dizdar (Sa mitotvoračkom gestom u podlozi Kamenog sapva-ča i glasovima koji iz hadskog svijeta, svijeta smrti maštaju o tajni svekosmisčkih vrata, lozi i njenim rozgama, Sunačnom Histosu prelazeći preko tme i tmuše modere rijeke, i njenom dubinom, i njenom duljinom, koja je tma i tmuša neprebolna .) odnosno Vasko Poapa sa poetskim mitologiziranjen Kosova kao Nepočin polja u kojoj se povijesno uz-diže na razinu metafizičkog, Kordić će krenuti obrnutim pravcem. Otud njegova pjesma jest neka vrsta groteskne vizije povijesti, njena demitologizacija. U postupku svođenju mita na grotesku, Kordić je jedan od onih južnoslavenskih pjesnika koji u povijesnim sadržajem ne vidi sistem mitskih naracija, već grotesknih sadržaja, pri čemu se njegova pjesma sudara i sa mitotvornim, arahaičnim predstavama o etničkom identitetu:

KAKO SU DOŠLI PRECI

Po jednom predanju Oskvrnuli su zemlju, zagadili zrak.Iznad je lebdio križ.Oni su zlo iz crne rupe.

Dok je sveta glinaNa nogama njihove braćeIz dalekih istočnih pustaraOd šipražja,Blagoslovenim hodom, oblikovala Njihove buduće kuće, njihov dom i domovinu

Dotle su moji preciIskopali sarkofag opatice Ivanice,Uništili rimsko mramorje, pobili starosjedioceSkrnaveći sve živoRazorili gomile i mogile

Uzeli tuđe znakove Ispod svojih krinkiIzlaze ponekad blijeda lica,Uštavljene kožeMuklog glasa

Jure po nebesima I oblacima


Putuju po morimaStrmoglavljuju se u neboPlaču kao kiša, niču kao travanjŠute kao kamen

Tek u zemlji se okrećuNemaju mira

Rijetke u interliterarnoj južnoslavenskoj zajednici, ovakve pjesme pravi su primjer kulturološke deautomatizacije i demitologzacije povijesnih narativa. Južnoslavenske književnosti dominantno grade politike identiteta, i to politike etničkog identiteta unu-tar kulture izložene ideologiji osvajača/kolonizatora, ili, pak, kulture sa romantičarskom antiosvajačkom gestom koja kulturi osvajača/kolonizatora ne suprotstavlja vlastito kul-turalno polje, već vlastite mitotvoračke etničke ili, pak, ideološke naracije. Takav je uostalom gotovo ukupan romantizam na južnoslavenskom prostoru, kao što je takav i postmoderni nekrofilizam, tj. postmoderni etnički neoromantizam, koji je antiosvajačku kulturološku gestu iz 19. na kraju 20. vijeka pretvorio u imperijalnu gestu projicirajući u sliku dehumaniziranog neprijatelja prvog etničkog susjeda koji je dijelio istu ili sličnu povijesnu sudbinu. Kordićeva pjesma dolazi iz poetike modernističke skepse i ona u svojoj demitologizirajućoj poetskoj gesti naprosto ruši svaku mogućnost uspostave ve-likog, etničkog mita sa projektom idealizacije etničkog identiteta i projekcijom vlastite etnije kao velike povijesne žrtve drugih.

Kordićeva pjesma izvršila je deheroizaciju i deviktimizaciju etničkih naracija, da bi se u njenoj podlozi otkrila predstava o historiji kao lancu nasilja, a naracija o vlastitim pre-cima postala grotesknom naracijom o etniji kao hordi koja nesmiljeno ruši spomeničku i svaku drugu kulturu na prostoru koji zaposjeda. Tako se ti groteskni preci ukazuju i kao rušitelji i pljačkaši, jednom riječju izvanrazumni povijesni subjekt, ali i kao onirička predstava u kojoj preci zemaljsku nerazumnu jurnjavu zamjenjuju onom nebeskom, da ni u zemlji ne bi našli mir. Otud je ova pjesma disidentski, potkopovalački postavljena prema koleketivno-autoritarnom konceptu etničkog identiteta i nacionalnog pamćenja koje je na južnoslavenski prostor uvezeno u vrijeme romantizama iz njemačke kulture. Njena groteskna nota, demonumentalizira ideološki konstruirani historiografski narativ, ali i monumentalistički narativ kolektivnog pamćenja, a iz povijesne monumentalizacije i idealizacije etničke prošlosti, pjesma pada u neku vrstu rableovske groteske.

Tu se modernistički skepticizam i raskriva kao kontrakultura, kao dijelogizacija kul-turalnog polja, njegova natagonizacija u borbi kutlure za preoznačavanje simboličkog imaginiranja i projekta kolektivnih naracija u institucionalizaronom kolektivnom pamće-nju, koje u pravilu kontrolira ideološka moć preko društvenih institucija. Paradigmatska u ovoj liniji Kordićevog pjesništva, pjesma Kako su došli preci kao povijesna groteska rijetka je u južnoslavenskom pjesništvu. Zapravo, pjesništvo južnoslavenske interliterar-ne zajednice gotovo da i nema pretakanje velikih povijesnih naracija u groteskni iskaz, a namjesto takvog pristupa ova interliterarna zajednica razvijale je kroz fokus patetizacije priče o prošlosti ili viktomološku, ili herojsku kulturalnu gestu, ili, pak, iracionalizaciju povijesti u projektu njene personalizacije unutar modernističke dionice književnosti.


NAMJESTO ZAKLJUČKA ILI ČEŽNJA ZA NEDOVRŠIVIM ČITANJEM POEZIJE

Ivan Kordić nezaobilazna je figura modernističkog pjesništva u BiH. Međutim, nje-govo pjesništvo, ma koliko se približavalo centralnim toposima vladajućeg kanona i definiralo kanonsku normu, istodobno stremi da s rubova i periferije kanona rasredšti ortodoksnu kanonsku normu. Upravo iz tih rubova promatran visoki ili zreli moderni-zam, otkriva se paradigmatično preko Kordićeva pjesništva kao poezija igre razlika. Dosadašnja čitanja Kordićeva pjesništva tragajući za najmanjim poetičkim sadržaocem poetičkog pluraliteta modernizma, esencijalistički su raznorodnost poetskih linija cen-tralizirala, da bi ih mjerila i interpretirala iz perspektive kanonskog centra. Rasredišten i pluralizan kanon, pak, vraća se interpretitivnoj draži susreta sa poezijom, otkriva mar-gine u poetičkom pluralizmu i na koncu vodi avanturi nedovršivog čitanja. A, zapravo, samo na toj osnovi pjesma, svaka, a pogotovu one pardigmatske ukazuju na draž di-jalogizma u poeziji, na poeziju kao polje u kojem raznorodne poetske silnice stvaraju pluralitet pjesničkih jezika, i pluralitet u jezik svakog pjesnika ponaosob, a ne njihovu esencijalističku uniformizaciju. Baš zato, Kordićevo, kao i pjesništvo niza drugih pjesni-ka nudi izazov novim čitanjima.


Ivan LOVRENOVIĆ

Naš IvanMi, koji Ivana Kordića znamo iz života, mislim da zapravo ne znamo ono najvažnije

što bi se o njemu trebalo znati. Ivana Kordića mi imamo običaj familijarizirati, prisvajati, privatizirati, svi bismo htjeli da je on „naš Ivan“, jer je Ivan Kordić magnetično biće, pa kada ga prisvajamo, činimo to zato da bismo bili kao on. Katkad ga tako pomalo trivi-jaliziramo, svodimo na svoju mjeru. Ivanova poezija, pak, govori da postoji drugi jedan Kordić, o kojemu, bojim se, ne znamo ništa. Jedan skriveni autor, skriveni entitet, o kojemu znamo tek toliko koliko nam njegov tekst daje da prepoznajemo tu ruku koja ga tvori. Jer Ivanova poetika, poetika onog autora koji se u građanskom životu odaziva na ime Ivan Kordić, često je nešto posve strano onomu kako Ivan, skupa s nama koji ga volimo slušati i s njime se družiti, izgledamo u svakodnevnom životu.

E, to što je kreacija tog nepoznatog bića koje se odaziva na Kordićevo ime, to je ono što me zanima, i o čemu bih jednog dana volio nešto suvislo napisati, a o čemu sada samo slutim. O tomu na snažan način, sasvim nov u Kordićevoj poetici, govore ove njegove nove pjesme. To je nekakvo začudno otvaranje stiha, otvaranje jezika, otvaranje tematskoga svijeta. A ipak, kada bolje pogledate Kordićev dosadašnji opus, vidjet ćete tu istu sklonost, ne u velikom broju primjera, ali ćete vidjeti i prije dvadeset godina tako izraženu sklonost, i razvijenu vještinu da se u pjesmi govori otvorenim jezikom i otvorenom poetikom. Podsjećam vas samo na njegovu sjajnu pjesmu s kraja osamdesetih godina, u vrijeme jugoslavenske euforije dvjestogodišnjicom Vuka Karad-žića, pod naslovom Dva veka Vuka i pet stoljeća Petra Hektorovića.

Spominje se u Ivanovom pjesničkom vokabularu, to smo maloprije čuli na nekoliko mjesta, izraz i metafora - krinka. Ivan Kordić kao pisac postoji na onaj način najbolji za pisca, kao biće pod krinkom, pod onom vrstom krinke o kojoj Andrić govori u Razgovo-ru s Gojom, kada kaže da umjetnik ne može biti nikad do kraja otkriven, da je umjetnik zagonetno lice u sumraku. Volio bih kada bismo o Ivanu Kordiću izvan naših privatnih druženja znali što dublje, što doživljenije govoriti, pisati upravo proničući tu njegovu prirodu koja nam nije poznata, a njegove pjesme o njoj daju tako mnogo izvanrednih informacija.


galerija, kazalište

Atif KUJUNDžIĆ

Likovne i estetske fascinacije Lade Pervan ili Gaudi u sliciLADA PERVAN: GAUDI U SLICI, izložba slika u galeriji Novi Hram, Sarajevo, siječanj, 2008.

. . . umjetnost je komunikabilna po tomešto predstavlja sredstvo razumijevanja društvenog svijeta . žan Kon, Estetika komunikacije

Arhitektura i slikarstvo su oduvijek u najbližem odnosu. Ta veza je neizbježna i zato krajnje stvarna. U konkretnom primjeru Gaudi u slici, u okviru izložbene postavke slika Lade Pervan u galeriji Novi Hram Sarajevo – riječ je i o aspektu više, riječ je o snažnom doživljaju umjetnice i komuniciranju dviju izvanrednih potencija: umjetničkih zamisli ar-hitektice i slikarice – arhitekture i slikarstva – do neposrednog komunikacijskog proži-manja i prelaska iz jedne opcije u drugu, a na taj način i ovaploćenja u dvadesetpet, u svemu jedinstvenih/originalnih i neponovljivih slika Lade Pervan.

* * *

Kraj XIX. i početak XX. stoljeća obilovali su promjenama u rasponu od okretanja i vraćanja narodnoj/primitivnoj i naivnoj umjetnosti do stvaranja novih pravaca, impresio-nizma, ekspresionizma i dr. i njihovoga sažimanja u stilsku formaciju moderne.

Gaudi Antonio /1852 – 1926/ znameniti španjolski arhitekt koji po plastičnoj razvede-nosti fasade i bizarnoj upotrebi dekorativnih elemenata pripada umjetničkom krugu art


noveau1 insistirao je na promjenama koje su samo djelomično zaživjele, ali su nesumnji-vo, i bez daljnjeg, ostale nezaobilaznom povijesnom i arhitektonskom činjenicom.

Naime, iako je Gaudi Antonio umro 1926. godine, njegova crkva La sagrada familia, upravo se dovršava prema njegovim detaljnim nacrtima! Za života uspio je sagraditi cr-kvu samo do razine tornja Isusa Krista. U posve određenom smislu, Gaudi Antonio i nje-govo djelo bili su konkretizacija ili konceptualna varijanta moderne kao stilske formacije koja je ispunila svoje ciljeve već na početku XX. stoljeća, jer njegovi stavovi izražavali su neslaganje sa suvremenicima, koje će se u djelima drugih umjetnika puno kasnije postvariti kao bit postmodernističkog odnosa prema postignućima moderne.

Doduše, Gaudi Antonio je već početkom XX . stoljeća bio zagovornikom nove i mistič-ne vizionarsko-religiozne arhitekture, koja je određena geometrijskim strukturama, uklju-čujući parabole, elipse i hiperbole2 . Bez sumnje, Gaudi Antonio je imao vrlo skeptičan odnos prema onome što je umjetnički orijentiran čovjek, uopće, mogao uraditi u svome životu i umjetnosti – kao humanističkom i umjetničkom prostoru čovječanstva. A sada, još se pojavljuje slikarica Lada Pervan i sve to shvati.

Nema sumnje, bila je potrebna neka takva osoba, a žena prije svega, koja će inteli-gentno, humanistički, likovno i estetički nesebično popuniti taj prostor koji zjapi očigle-dan kao pukotina koja poništava smisao nedvosmislene cjeline!

Lada Pervan sasvim neočekivano daje ili dovršava smisao Gaudijeva arhitekton-skog zahvata. Ta okolnost Ladu Pervan čini prvorazrednom umjetnicom koja je shvatila ne samo mogućnost komuniciranja s djelom drugog umjetnika što je osnovna stvar, već i sjajno razumjela bit i mogućnost da bude dio kontinuiteta. Lada Pervan popunjava strašnu prazninu, naprslinu, pukotinu, vremena i neregistrirane energije talenta o kojem Milosrdno brine Stvoritelj Svega. Lada Pervan pronicljivo gleda u prostor i popunjava ga svojom likovno-estetskom vizijom kao smislom i osobnom suštinom, nedvosmislenim čudom ljepote.

* * *

1 LJLZ, 1974., str. 307.2 U škrtim pustinjskim uvjetima rastu prirodnom nepogodom oblikovane biljke. Kaktusi, koji svoje mesnato i tečnošću bogato tkivo štite bodljama. Akacije. Kao bajka zvuči priča o drvcetu koje u pustinji poslije samo jedne kiše, procvjeta, donese plod i odbaci tvrdu sjemenku u pijesak. Sjemenka je tako tvrda da u svemu podsjeća na krupnije zrno pijeska, dakle, na kamen. Godinama će ležati u pijesku inertna, nejestiva, neprimjetna. Ali, u trenutku kada u pustinji plane požar, makar i deset godina ili više desetljeća kasnije, sjemenka će dohvaćena vatrom – termički obrađena – naprsnuti. Kako je pojava požara u pustinji neodvojiva od pojave kiše, sjemenka će tako naprsla brzo isklijati, nići, izlistati, pro-cvjetati, dati plod i novu sjemenku odbaciti u pijesak. Do slijedećeg požara, ma kad se dogodio, e da bi se proces ponovio. Umjetnost, shvaćena ili neshvaćena, u svim pojedinostima ima slična svojstva. Ovaj opis može poslužiti kao metafora za nominaciju umjetnosti prema kojoj je umjetnost sjeme koje će bilo kada nići. I, nikako, samo to. Umjetnost će nići kada su za to stvoreni svi neophodni uvjeti. To je slično i u pojavi nekih vrsta gljiva. Puno ih ima, mikolozi kažu preko 5.000 vrsta. Neke od njih opstaju kao micelij i više hiljada godina. Sve dok se ne stvore odgovarajući klimatski i pedološki uvjeti. Tada, nakratko, kao čudo, buknu u punom sjaju i ljepoti. Odbace micelijum i nestanu do slijedeće prilike. Do prilike u kojoj njihov micelijum ima sve potrebne uvjete da bi još jedanpt bio gljiva. To liči na idealan oblik života. Samo ljudi i životinje moraju imati taj neprekinuti lanac života, taj primitivan vid opstajanja i nastavljanja samih sebe. Odložena sjemenka pustinjske biljke nevidljiva je u pijesku. Micelij gljive ap-solutno je nevidljiv u ambijentu.


Art noveau – francuski je naziv za pokret zasnovan na linearnim elementima od viju-gavih krivulja koje često podsjećaju na lokvanje. Njegov prethodnik bila je ornamentika Williama Morrisa, a srodan je stilovima kakve su njegovali Gauguin, Beardsley i Munch. U toku devedesetih XIX. i na početku XX. stoljeća pokret je imao snažan utjecaj na pri-mijenjene umjetnosti, što se vidi po mnoštvu novih dekorativnih elemenata a ostvaruje se u ukrasnim stupovima, ogradama i ukrasima od kovanog gvožđa na balkonima i ču-desno razvedenim oblicima tlocrta, fasada, dimnjaka, rasvjetnih stupova, nadstrešnica, kapija, parkova. Tragove tog pokreta ne nalazimo u Bosni, ali ih stoljeće kasnije vidimo stvarnim kao refleksije u slikama Lade Prevan.

* * *

Na primjeru Lade Pervan i njezina likovnog zahvata Gaudi u slici, prisjećamo se u mnogo čemu zakonomjernog događanja u prirodi, koje nas navodi na pomisao iz koje bismo mogli izvoditi zaključke bliske definiranju/nominiranju prirode umjetnosti i umjet-nosti općenito, u čijem je određenju do sada čovjek, uglavnom, bio neuspješan. Nitko nije uspio reći što je to umjetnost. Treba znati živjeti i opstati, ovdje ćemo reći. Važno je točno i dobro osjetiti trenutak kad se može nići, procvjetati, odnjegovati plod i odbaciti sjemenka za sljedeće nicanje i rod3.

Iz kakve sjemenke je nikao i procvjetao, kakvu je sjemenku odbacio u vrijeme i prostor Gaudi Antonio svojim djelom? Ma kako i kakva da jest, ta sjemenka je pala u plodno tlo, u dušu i dar Lade Pervan kao idealne uvjete u kojima će bljesnuti u punom sjaju i ljepoti. Ali priroda umjetnosti je takva, da se time ne iscrpljuje energija nastaja-nja i trajanja umjetničkog djela. To što je uradio Gaudi i nadalje ima svoje izglede, a to što je potaknuta Gaudijem u dvadesetpet slika napravila Lada Pervan, također. Dakle, prije svega, to što zovemo umjetnost, doista je u ljudskom poimanju najbliže kategoriji vječnosti, što i biva zauvijek dijelom vječno neodgonetnute tajne umjetnosti i njezine nevjerojatne privlačnosti.

* * *

Dakako, to može biti polazna tačka za promišljanje ciklusa slika Gaudi u slici Lade Pervan. Ali, što da ne, s obzirom na prirodu i karakter umjetnosti i polazna točka za sva-ko promišljanje umjetnosti općenito, koja će u određenim uvjetima nići kao čudo nove ljepote, kao smisao koji živimo ne samo kao jedinke. Ne. Nikako, samo to. Umjetnost je sjeme koje odloženo za budućnost nicanja, cvjetanja, zanavljanja ljepote ima najopće-nitiji i najdublji ljudski smisao.

* * *

Gaudi Antonio je doista bio rijetko drvce – pustinjska biljka – jednog ekonomski, znanstveno i umjetnički uskovitlanog vremena. Gaudi se nije dao nikakvim trendovima u trenutku nastajanja najmoćnije stilske formacije u umjetnosti i životu koju i stotinu

3 Oto Bihalji Merin: Jedinstvo sveta u viziji umetnosti. Nolit. Beograd, 1974.


godina poslije Gaudija nazivamo moderna. Gaudi je osjetio osobnu snagu, dar i priliku, stvarne mogućnosti i u doista bizarnoj opciji rekao svoje. Nasuprot Renesansi, Baroku, Rokokou, Klasicizmu, Neoklasicizmu, Gotici, Secesiji, Impresionizmu, Eskpresionizmu, kao iz tube istisnuo je dimnjake, kao od tijesta za perece napravio je fasade i balkone, roletne i žaluzine, arhitektonski i likovno definirao svoj pogled na arhitekturu u trenutku vremena, napravio nevjerojatne tlocrte zgrada i parkova. Gaudijevo shvaćanje imalo je svoje poklonike.

Da li bismo stotinu godina poslije intenzivnog aktiviteta i rada Gaudi Antonija ikada dosegli smisao i ljepotu njegovih zamisli bez slika Lade Pervan?!! Puno više razloga ide u prilog sumnji nego afirmiranju. Sjemenka ploda koji je iznjedrio i odnjegovao Gaudijev dar dospjela je u dušu Lade Pervan. Zaiskrila je čudom Gaudijeva duha i ljepote u Bar-seloni, pod nebom Katalonije u njezinu biću. Potom se njezina fascinacija kao doživljaj odrazila u i u nizu slika koje bez izuzetka isijavaju jednaku energiju ljepote.

* * *

Lada Pervan je u zvanju docenta zaposlena na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na predmetu Slobodno crtanje I, II, III, IV. Gaudi Antonio, arhitektura, Lada Pervan, Arhi-tektonski fakultet, predmet Slobodno crtanje – sve to ovdje ima stvarnu i duboku vezu u svakoj od dvadesetpet slika u ciklusu Gaudi u slici. Ta veza, nije tek, kao što bi se s razlogom moglo pomisliti u bizarnom/čudnovatom Gaudijevom odnosu prema arhitek-tonskom oblikovanju prostora što se cijelo stoljeće zadržalo kao osnovna odrednica Gaudijevog djela. Možemo zamisliti kako je Gaudi bio u sebi duboko slobodan kao arhitekt i jednako siguran da je upravu i kad ga smatraju bizarnim!

Eh, ovdje je dobro razumjeti u kojoj mjeri je Lada Pervan, duboko u sebi slobodna kao crtač! Slobodna barem u jednakoj mjeri kao Gaudi arhitekt, pa da u nevjerojatnim oblicima Gaudijevih projekcija ponudi svoje slike.

Što je sljedeće važno u ovom rebusu? Svakako to što Lada Pervan svoje slike ne slika. Lada Pervan svoje slike crta. To sugerira njezina tehnika nanošenja akrilnih boja. Radi to, dakle, najboljim dijelom sebe. Bez zadnje misli o cilju koji želi postići, o smislu i ishodu. Uglavnom, crta različito debelim pastuoznim istiskivanjem akrila na platno. Pouzdano, toliko je senzibilna i prirodna da joj svaka stvar sasvim normalno polazi za rukom. Kada nanese ljubičaste i plave sjenke na debele pastuozne nanose bijele, oker ili smeđe, Lada Pervan filigranski, a želimo reći i karakteristično sarajevski – minuciozno crta preko pastuoznih nanosa boja. To su tanke srebrene i zlatne žice, kobaltno-plave, u crtežima razaznajemo izvijeno i kovano gvožđe, ručno rađene zavjese u sjeni balkona i prozora, u hladu tendi, žaluzina, venecijanera i dubini stanova, filigranskim crtežom po-punjen prostor Gaudijevih čudesnih formi, površina, oblika i otvora, njegova arhitektura diše životom u Ladinim slikama.

* * *

Čudesna je Lada Pervan. U punom sjaju oživjela je zamisao Gaudi Antonija o oslo-bođenom arhitektonskom oblikovanju prostora, upravo svojom slobodom crtanja, da-kle – vizualiziranja iste stvari. Mislimo kako je dobro pa Lada Pervan i druge uči crtanju,


jer od nje se može uistinu puno naučiti. fascinira njezina sposobnost da odrediti domi-nantu i organizira kompoziciju slike. Zahvaljujući Gaudi Antoniju, snaga njegove želje slikama – Lade Pervan, prolazi do nas. Zahvaljujući njezinim slikama Gaudi u slici – Ga-udijeva prilika da umjetnički oživi još koji put je stvarna, a njihova zajednička energija je podvostručena i mogućnosti vizualizacije multiplicirane.

Prirodi čovjeka je, dakle, data šansa, nasuprot bezumlju oneprirođenja. Čudesnom se čini i ta stvar što Lada Pervan slikarski ulazi u taj posao bez tenzije, bez one nasilne i po svaku cijenu određene namjere da se bude nešto što se nije – jer, toga je kod Gau-dija bilo! Bilo je, jer u svom vremenu nije imao Ladu Pervan. Danas, kao da je iskustvo bosanskog života, nevjerojatnog grada Sarajeva, bosanskih zanata, filigranskog rada u srebru i blistavog rada u zlatovezu, bakru, ženskog rada u čipki i heklanju, čak tka-nja ćilima i prostirki – pripitomilo Gaudijeve zahvate u optici slikarice Lade Pervan, pa i Gaudija i njezinu sliku prevelo do nas kao čisto blještavilo ljepote. Dubina slikaričine osjećajnosti i njezina spremnost na ispoljavanje i ekspresiju opčinjavaju sasvim novom vrijednošću jednu stotinu godina staru zamisao o drugačijem, ljepšem i ljudskijem čo-vjekovom životnom i urbanom prostoru.

* * *

Već po sebi, čudesna je stvar izvesti sve to što je u dvadesetpet /25/ slika napravila Lada Pervan, s takvim obiljem izražajnih mogućnosti crteža i boje do elementarno i nesusuzdržano ekspresivnog, sa zlatom, srebrom, bakrom, zelenim, kobaltnom, na-rančastom, gvožđem, bijelom, crvenom, žutom, čak fluoroescentnima bojama – a ostati na graničnom mjestu čiste ljepote, pa čak i ne dotaknuti kič koji je u samim Gaudijevim arhitektonskim pothvatima, ponekad, bio blizak upravo u bizarnosti njegovih rješenja – posebno upotrebe ukrasnih sredstava.

Slike Lade Pervan akceptiraju slutnju o stvarnosti drugačije opcije, opcije naslonjene na ideju arhitekta Gaudi Antonija. Stvarna je mogućnost otvaranja sasvim drugačijeg svi-jeta, odmah tu, pored nas taj svijet postoji, naša nesposobnost da ga vidimo stvar je na-šeg civilizacijskog hendikepa, naše opsjednutosti onim što smo naslijedili, dobili ili teško postigli, što nam je ne samo dato već što nam je banalno nametnuto ili što smo u svojoj beskrajnoj inertnosti tek naslijedili kao gotovu stvar o kojoj odavno ne razmišljamo.

Ali, kada se toga dohvati Lada Pervan, to se pretvara u medaljone, božanstvene cvjetove, goleme trpeze za gozbe ljepote – a umjetnička vizija naočigled postaje vizija o jedinstvu svijeta4!

Poslije svega i izvan svake sumnje, nakon dubokoga i iskrenog problemski orijenti-ranog razgovora o estetici između Lade Pervan, slikarice, i arhitekture Gaudi Antonija, Lada Pervan je još više bosanska slikarica i Sarajka po biću i vokaciji otvorene prirode i komunikativnosti, a Gaudi, ekscentričan arhitekt iz Katalonije, iz Barselone koja ga drži kultnom osobom svoga podneblja i neposrednog ambijenta.

Lada Pervan Gaudija na jedinstven i posve bosanski, bolje rečeno – sarajevski na-čin – čini fantastično lijepim jer je drugačiji! Tu vrstu hrabrosti Lada Pervan ne donosi

4 Opća povijest umjetnosti, Mozaik knjiga, Grupa Mladinska knjiga, 4. izdanje, Španjolska, 2006. Str. 544 - 545.


kao osobni provincijski hendikep, kao inferiornost male kulturne sredine i tradicije, ona tome daruje svijest kao hrabrost otvorene komunikacije i svoje blistave crtačko/slikar-ske vještine koja u sarajevskom nasljeđu više stotina godina blista u životima, zanatima, interijerima i eksterijerima.

Siječnja/veljače, 2009.


Liljana JAZBINŠEK

Rembrandt i njemački ekspresionisti u ZagrebuRembrandt

Grafike i bakropisi velikog majstora. Rembrandtovi grafički listovi, stari više od četiristo godina, dopremljeni su iz Zemaljskoga muzeja u Grazu u Zagreb. Jako su osjetljivi pa će ih nakon izložbe u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt pohraniti u zatamnjenu prostoriju i nitko ih neće moći vidjeti sljedeće dvije godine. Smiju se, naime, izlagati svake dvije godine po tri mjeseca, ništa više. Kad su grafike došle u Zagreb, stajale su u zatvorenim kovčezima kako bi se uvjeti u Muzeju do kraja prilagodili, ali i da prašina potpuno nestane. Postav ove izložbe prvi put gostuje izvan svoje kuće.

Grafike dio rekonstrukcije opusa. Na izložbi, koju će se moći vidjeti do 15. veljače 2009., izložena su 103 rada velikog nizozemskog majstora Rembrandta Harmenszona van Rijna. Možemo vidjeti nekoliko njegovih najpoznatijih grafika. Barokni je umjetnik imao vlastitu prešu, kojom je mogao dodatno utjecati na otisak različitim nanošenjem boje na ploču. Sam je tiskao svoje grafike, a crtao je izravno na ploču bez predcrteža. Znano je da je mnogo eksperimentirao. Tako su mu pojedini listovi imali i do jedanaest razrada. Iako nisu velika dijela Rembrandtova opusa, poput slika “Noćna straža” ili “Sat anatomije”, grafike su važan dio rekonstrukcije opusa ovog autora, a i on ih je sâm smatrao ravnopravnim medijem.

U Zagrebu se tako može vidjeti njegova najpoznatija grafika “List od sto guldena”, koja se smatra vrhuncem njegove interpretacije Novog zavjeta, ili pak, “Tri stabla”, njegov najpoznatiji pejsaž. Rembrandt je od svakog svog bakropisa sačuvao po jedan primjerak. Nakon njegove smrti naslijedila ih je unuka Titija. Ubrzo ih je njezin skrbnik prodao i do danas se ne zna gdje su završile. Bakropisi su podijeljeni u devet skupina na izložbi: au-toportreti, portreti, studije figure i karaktera, Stari zavjet, Novi zavjet, povijesne i literarne teme, žanr-prizori, krajolici i studije prirode. Izložba daje presjek kroz umjetnikovo cje-lokupno grafičko stvaralaštvo od 1628. do 1665. godine. Rembrandt je jedan od velikih majstora, čije djelo lako dopire do promatrača jer je puno snažnih emocija. Smatra se da je malo umjetnika, prije i poslije njega, uspjelo pokazati stanja svoje duše nizom autopor-treta – poznato ih je stotinjak – od rane mladosti pa gotovo do smrti.


Tipična Nizozemska 17. stoljeća. Teme Rembrandtovih grafika tipične su za Ni-zozemsku 17. stoljeća. Njegovi najraniji bakropisi, poglavito studije glave, shvaćeni su kao istraživanja karaktera. U ranim tridesetim godinama 17. stoljeća zaokupljale su ga uglavnom biblijske teme i žanr-prizori. Studije figure nisu bile uključene u posebnu odrednicu i zapravo su bile vježbe za usavršavanje tehnike. Početkom četrdesetih godi-na sve su brojniji prikazi pejzaža. U autoportretima proučava osjećaje, karakterne oso-bine i povijesne kostime. Za portrete Rembrandt nema oblikovnu shemu - svaki prikaz tretira kao zaseban pristup sukladan određenoj osobi. Portreti istaknutih osoba pružaju živopisan uvid u svakodnevicu, društvene i poslovne odnose u onodobnom Amster-damu. U središtu su takozvani “zboreći portreti” koji djeluju poput trenutačnog snimka osobne sfere prikazana čovjeka. Rembrandtovo brzo, lagano vođenje linija osobito se očituje u studijama figura, Likovi iz svakodnevice potom su mogli biti uključeni u povi-jesne prizore, prizore iz Starog i Novog zavjeta ili mitologije i literature. Njegovi otisci imaju iste teme kao i njegove slike, iako su pejzaži malih dimenzija, koji su ustanovili standard grafičkog tretmana u 19. stoljeću, češći od portreta. Jedna trećina njegovih grafika je religijske tematike u pejzažu često tretirani veoma jednostavno, dok su ostali monumentalni otisci.

Nasuprot dotadašnjoj grafičkoj tradiciji, Rembrandt nije radio cikluse ili nizove. Sva-ki njegov likovni prikaz govori sam za sebe, osobit je trenutak nekog zbivanja. Rem-brandtova zaokupljenost Evanđeljima dosegla je vrhunac u takozvanom Listu za sto guldena (dovršenom 1649), jednom od najslavnijih grafičkih umjetničkih djela uopće. Nasuprot prikazima gradskog života, koji obiluju prikazima figura, nizozemski su pejza-ži u klasičnom, položenom formatu, prikazi idilična mira s pitoresknim seoskim kućama i detaljnim opisima seljačkog života.

Najveća njemačka izložba: Ekspresionisti

Turobnost njemačke ulice. Turobnost njemačke ulice u zelenom i tamno crvenom Schmidta – Rottluffa, najavaljujući najveću ratnu kataklizmu, groteskne figure Pechste-ina koje pokazuju destrukciju ljudskih bića, kozmičke vizije Kandinskog neka su djela predstavljena zagrebačkoj publici na izložbi “Tiha pobuna - najveći majstori njemačkog ekspresionizma”. Izložbu u Klovićevim dvorima moći će se vidjeti do 20. siječnja 2009.

Zagrebačka izložba na jednom je mjestu sakupila više od 120 slika, skulptura, gra-fika i crteža velikih umjetnika, koji su svi djelovali unutar jednog od najvažnijih pokreta moderne europske umjetnosti. Njihov se utjecaj osjeća i danas, osobito kod apstraktne umjetnosti 20. stoljeća. Zašto je izložba nazvana Tiha pobuna? Zato što su umjetnici ekspresionizma gotovo utopijski vjerovali da mogu promijeniti svijet, s kojega su htjeli zbaciti zastarjela shvaćanja oponašanja prirode, učiniti drastičan rez i osloboditi izraz. Nakon grupe “Most” koja se temama spustila među potlačene, povrijeđene i nečiste, “Plavi jahač” unio je novu duhovnost u sliku stvorivši epohu velike spiritualnosti. Obje grupe izazvale su u svoje vrijeme revolt svojim ‘neskladnim bojama’. Njihova su revolu-cionarna djela bila proglašena “bezobličnom” i “površnom” umjetnošću čiji su protago-nisti “neizlječivi maloumnici” i anarhisti.


Početkom 20. stoljeća Berlin, München i Rajnska oblast postaju likovnim središtima u kojima se oformljuju likovne grupe od presudnog značenja za daljnji razvoj moderne umjetnosti. Osnivanjem grupe „Die Brücke“ („Most“) u Dresdenu sredinom lipnja 1905. godine počelo je novo poglavlje u njemačkoj i europskoj umjetnosti. Umjetnička grupa „Die Brücke“, koju su osnovali tadašnji studenti arhitekture fritz Bleyl, Ernst Ludwig Kir-chner, Karl Schmidt-Rottluff i Erich Heckel, jezgro je njemačkog ekspresionizma. Unutar grupe djelovat će još Max Pechstein i Otto Müller te kraće vrijeme Emil Nolde koji je, kao i Paula Modersohn-Becker i Christian Rohlfs, na svojstven način samotnjak njemač-kog ekspresionizma. Program grupe „Die Brücke“ nije sadržavao nikakvu stilsku pre-dodžbu, nego je odražavao novu životnu formu nastalu pod utjecajem novih nemirnih vremena. Njemački ekspresionizam je na početku stoljeća bio angažirana umjetnost. Bio je politički orijentiran na samom izvorištu. želeći narušiti ravnotežu i srušiti stari poredak, ekspresionisti suosjećaju s „nečistima“, potlačenima i povrijeđenima te traže nov, neposredan odnos prema stvarnosti.

Traže vlastite putove. Nešto kasnije, 1912. u Münchenu se formira grupa „Der Bla-

ue Reiter“ („Plavi jahač“) kojoj pripadaju Wassily Kandinski, Gabriele Münter, franc Marc, August Macke, Paul Klee, Aleksej Jawlenski, Marianne Werefkin i glazbenik Arno-ld Schönberg koji grupi pristupa kasnije. U određenom trenutku na kratko će im se pri-družiti i Lyonel feininger koji će s Kandinskim, Kleeom i Jawlenskim 1926. organizirati izložbu pod nazivom „Die blauen vier“. Dominantna osobnost neospornog autoriteta u toj grupi bio je Wassily Kandinski. Upravo stoga s grupom „Der Blaue Reiter“ počinje druga faza njemačkoga ekspresionizma. Pripadnicima te grupe nije bio cilj poboljšati svijet i promijeniti društvenu stvarnost. Oni su razmišljali o duhovnom u umjetnosti. Glavni nositelj te duhovnosti bio je Kandinski, a potom Marc.

Teme uličnih scena i rata. Prvi svjetski rat 1914. uvjetovao je raspad grupe, jer Marc i Macke pogibaju na frontu, a Kandinsky, Jawlensky i Werefkinova napušta-ju Njemačku. Posljednju fazu njemačkog ekspresionizma označavaju umjetnici koji su djelovali u Berlinu: Max Beckmann, Georg Grosz i Otto Dix koji traže vlasti-te putove i izlaze iz ekspresionizma, povezujući se s novim umjetničkim pokretima. Teme uličnih scena, rata i njegovih posljedica, težište su izložbe koja pokazuje spe-cifičnosti ekspresionističkog pravca, od njegovih početaka i rezultata do postupnoga gašenja i razilaženja.

U okviru izložbe povučena je i usporedba s ključnim hrvatskim autorima ekspresi-onističkog pokreta i međunarodno priznatim časopisom „Zenit“ (1921-1926), kojeg su mnogi kritičari smatrali „remek-djelom avangardne umjetnosti u Hrvatskoj“.


Gradimir GOJER

Hrvatska dramatika s konca XX. stoljeća - bosanskohercegovačka kazališna iskustva

Promišljati poziciju hrvatske dramatike s konca dvadesetog stoljeća, a unutar koor-dinata bosanskohercegovačkih kazališnih iskustava znači zapravo, prije svega, proučiti kontekst ozbiljnih društvenih gibanja, od rasta kazališne produkcije i kazališne organi-zacije, poslije Drugog svjetskog rata, pa u širokom luku povijesnih inkantacija, sve do tranzicijskih godina, bosanskohercegovačkih.

Ova radnja, koju ispisujem jest zapravo subjektivni, potpuno osobni stav bez znan-stvene objekcije, ali s puno iskustvenih trenutaka, s osobnim opservansom situacije u dramskim kazalištima države Bosne i Hercegovine...

U tom razdoblju bosanskohercegovački teatri će igrati relativno širok izbor hrvat-skog dramskog pisma, sve od Krleže do najmlađih pisaca, do generacije onih kojima pripadaju godišta koja upravo živimo.

želim naglasiti da je stožernu poziciju u hrvatskoj dramatici, kad je u pitanju njezina prikaz-ba na bosanskohercegovačkim kazališnim scenama, imao, a i danas ima, Miroslav Krleža.

Bardu dramske hrvatske književnosti, ali i čovjeku koji je učinio puno za društveno kontekstiranje Bosne i Hercegovine kao državno-pravnog entiteta u kontekst država eu-ropskog kruga državno-pravnog logiciranja, pripada to mjesto, kako po broju kazališnih uprizorenja, tako i po kvalitetnoj razini onoga što je ostvareno u kazališnim dvoranama i na kazališnim scenama Bosne i Hercegovine.

Naravno da tu dva teatra imaju dominantno značenje.Senzibilnost umjetničkih vođstava sarajevskog Narodnog pozorišta i Bosanskog

narodnog pozorišta iz Zenice za Krležinu dramatiku je apsolutno neupitna od vremena poslije Drugog svjetskog rata do današnjeg dana.

Komadi koji su eksponenti potvrde ove moje teze su Gospoda Glembajevi, U agoniji, Vučjak, Kraljevo, Golgota... kad je u pitanju Drama Narodnog pozorišta Sarajevo.

Interesantno je spomenuti da se bogati Krležin prozni opus nalazio i nalazi, također, u fokusu opserviranja kazališnosti u Narodnom pozorištu Sarajevo.


Tako redatelj Vlado Jablan pravi iznimno zanimljivu predstavu Gospođe Glembaje-ve, s prvakinjom Marijom Danirom...

To je, može se zasigurno kazati, i u dramaturškom smislu potpuno novi tekst, jer je niska monoloških partija iz oblasti glembajevštine dovedena u jedan scenski harmoni-zam koji plijeni čak i kao literarni akt izvan scenske izvedbe...

Naravno, tu treba dometnuti i ozbiljan scenski rezultat redatelja Miroslava Belovi-ća, koji s ansamblom Drame Narodnog pozorišta Sarajevo pravi fantastičnu predstavu Sprovod u Terezijenburgu.

Kao proza, jednako tako i poezija velikana hrvatske kazališne i dramatske misli Mi-roslava Krleže bit će uprizoravana...

Tako je Kamerni teatar’ 55 bio poprište scensko-poetske seanse Igra parki, koju je svojedobno inscenirao dramski prvak sarajevskih kazališta Zvonko Zrnčić...

Kada su u pitanju verzije temeljnog djela glembajevskog opusa, onda treba izdvojiti dvije realizacije u Narodnom pozorištu Sarajevo i Kamernom teatru ‘55.

Glembajevi su tako na sarajevskoj pozornici doživjeli i svoju maloscensku izvedbu i pokazali da mogu i u takvom vidu živjeti u jednoj scenskoj profilaciji koja podrazumijeva vertikalnu i horizontalnu „štrihiranost“, ni u kom slučaju ogoljenost, u svakom slučaju iznimno ozbiljnu redateljsku pozornost za sve nijanse ovog remek-djela hrvatske knji-ževnosti.

Krleža je na pozornici središnje teatarske kuće u Bosni i Hercegovini igran u povo-dima iznimno značajnim...

Tako će jedna od obnova kazališne zgrade – Narodnog pozorišta Sarajevo, popu-larne Kuće na Obali, biti obilježena upravo inscenacijom Krležine drame Vučjak, koju će precizno, ali i vehementno izvojštiti, tom prigodom Josip Lešić.

Gospoda Glembajevi su igrani i u Tuzli, a s drugim djelima glembajevskoga ciklusa U agoniji i Leda svoje teatarsko iskustvo u najopitnijem smislu kušat će i kazalištarci iz Tuzle i Mostara.

Posebno će podatnim i izazovnim za bosanskohercegovačke kazalištarce, osobito sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, biti ciklus Legendi.

U to doba nastaje nekoliko vrsnih kazališnih ostvarenja, poput Hrvatske rapsodije, Legende u Zenici...

To je i doba vrhunskog interpretiranja ranih Krležinih radnji od strane redatelja Ljubi-še Georgievskog i Slobodana Unkovskog, na zeničkoj kazališnoj sceni.

Godišta i kad Ljubiša Georgievski pravi jedno suvereno redateljsko čitanje apsolutno pris-podobljeno vremenu Krležine Golgote, s ansamblom Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

I Krležina legenda Kraljevo doživjet će zanimljiva scenska čitanja u Narodnom po-zorištu Tuzla i Narodnom pozorištu Sarajevo, a teško je i nabrojati sve izvedbe iz tog i kasnijeg razdoblja ovog dijela Krležina opusa, ranih dramskih radnji...

Tek ne može se zaboraviti, u dobroj mjeri, avangardna postavka Adama i Eve, kako u ozračju pod Starim mostom u Mostaru, tako i u banjalučkom Narodnom pozorištu Bosanske krajine...

Krajiški teatarski strastvenici ozbiljan rezultat ostvarit će i s redateljem Bogdanom Jerkovićem kada se prihvate iznimno zahtjevnog teksta Mikelanđelo Buonaroti.

Sve radnje vezane za inscenacije Krležina teatra i njegove slojevite dramske fuge bile su izazov, pa je u tim razdobljima bosanskohercegovački teatar pokazao izuzetnu


vitalnost, a Krleža je redovito bio rijetko poticajan za ono što se zove čisti tragalački angažman u bosanskohercegovačkim kazalištima.

I drugi su klasici činili poticajnu razinu ukupne ostvarenosti bosanskohercegovačkih kazališta.

Ne treba izgubiti iz vida odličnu Burhanovu verziju Marinkovićeve Glorije, pred sama ratna događanja (posljednjeg rata!) u Narodnom pozorištu Mostar.

Djela Ive Brešana također su vrlo suptilno donošena na bosanskohercegovačke pozornice, a tu posebno želim podcrtati inscenacije u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, djela Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Hidrocentrala u Suhom dolu...

Ipak, pisac koji je bio najviše realiziran na bosanskohercegovačkim pozornicama jest, uz Miroslava Krležu, Miro Gavran.

Gavranove drame igrane su u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zenici, Banjoj Luci.Posebno zanimljivo stanište Miro Gavran je našao u Kamernom teatru ‘55, kao jed-

nom rijetko prirodnom i kompletnom ozračju za eksponažu njegove dramatike...U Kamernom teatru ‘55 igrani su Gavranovi tekstovi: Urotnici, Noć bogova, Stranac u

Beču, Dogovor za cijeli život, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika . . .Inscenacije Gavranove dramatike u Zenici, posebno ona Ljubavi Džordža Vošingto-

na, koja je doživjela čak i ratno uprizorenje u Sarajevu (teatar SARTR) bili su lijepi ushiti komornog teatra, bosanskohercegovačkog.

Neke, specifične „komorne“ forme pojavljivale su se, ali ne sustavno, kao, na pri-mjer, interesantna scenska provedba Galopa Matka Sršena na Maloj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo...

Ivica Ivanac, pak, igran je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine, a treba spome-nuti izvođenja komada Nine Mitrović (u Zenici), kao i Ivana Bakmaza (u Mostaru)...

Pisac koji je na neki način u cijelom razdobju poslije Drugog svjetskog rata iznimno prisutan u svim bosanskohercegovačkim kazališnim kućama jest fadil Hadžić, s korpu-som velikog broja svojih komedijskih tekstova.

Pojavljivanje Marijana Matkovića na sceni Narodnog pozorišta Zenica, kao i Ivana Raosa, na neki način je označavalo i njihovu poziciju u bitku suvremene hrvatske dra-matike na bosanskohercegovačkim pozornicama...

Nekoliko inscenacija Slobodana Šnajdera, prije svega one u Narodnom pozorištu Sarajevo (Gamlet i Hrvatski Faust obje u režiji Sulejmana Kupusovića), pokazivale su višeznačenjsko suodnošenje recentnih realija iz prijesnoga života s onim što je Šnajde-rova temeljna dramatska tendenca – angažiran, nerijetko angažiran, do bola, teatar...

Apsolutno sukladan prostoru i vremenu...Posljednjih godišta na repertoaru će se naći i neki pisci poput Dubravka Jelačića

Bužimskog (Ponoćna igra u Narodnom pozorištu Sarajevo), koji inače nisu bili domi-nantno prisutni u dramaturškim promišljanjima bosanskohercegovačkih teatara.

Tako će se uz Gavrana na sceni HNK u Mostaru naći i Mate Matišić, koji će donijeti jednu od najznačajnijih predstava ovoga teatra...

Koliko god je hrvatska dramatika bila povodom za ozbiljna scenska ostvarenja, to-liko su i neki prozni tekstovi, na primjer Jure franičevića Pločara, u zeničkom teatru davali dostatnog materijala za pravljenje relevantnog kazališta u Bosni i Hercegovini...

Poseban doprinos dat će hrvatski redatelji, koji će napraviti nekoliko iznimno vrijed-nih scenskih ostvarenja.


Kao što su nekada to činili dr. Branko Gavella, Marko fotez, jednako tako bilježim ozbiljan doprinos Ivice Kunčevića, Joška Juvančića, Jakova Sedlara, Šarčevića, Rober-ta Raponje, pokojnog Marina Carića ne samo u redateljskom pozicioniranju hrvatske dramatike kraja dvadesetog stoljeća u bosanskohercegovački kazališni prostor već i u pogledu savjetodavnom, kod pripravljanja repertoarnih odbira, stvaranja umjetničkog koncepta prispodobljenog vremenu, brojnim dramaturgijskim intervencijama, kad je u pitanju inscenacija hrvatskoga dramskog teksta...

To su bili i povodi da se u provedbu hrvatskog dramskog pisma na bosanskoher-cegovačkim dramskim pozornicama uključe i majstori scenografije europskog prestiža (Marin Gozze, Meta Hočevar...), zatim uistinu respektabilan broj ozbiljnih dramaturga, kostimografa (na primjer, Marija Maca žarak), koreografa (Miljenko Vikić) i drugih scen-skih majstora svoga umjetničkog djelovanja...

Dramsko pismo hrvatskih književnika na bosanskohercegovačkim pozornicama do-bit će svoje nove otkucaje i u provedbi tekstova najmlađih pisaca, kakva je, na primjer, Nina Mitrović.

Tako dolazimo do činjenice da je Bosna i Hercegovina kao kulturni prostor zasi-gurno jedan od najfrekventnijih i najpoticajnijih prostora kad je u pitanju uprizorenje suvremene hrvatske dramatike.

Što neki od tekstova koji čak imaju bosansko podrijetlo, što neki od tekstova koji nose bosanske teme, još nisu došli na repertoare bosanskohercegovačkih kazališta, što su pojedini opusi poput onog Bakarićeva tek zgodimice (Hasanaga u Zenici) tretira-ni, treba prije svega „zahvaliti“, s jedne strane lošoj informiranosti pojedinih umjetničkih vođstava kazališnih kuća, a ne treba zanemariti ni ono što se zove umjetnički afinitet...

U svakom slučaju, hrvatsko dramsko pismo bilo je iznimno poticajno kad su u pita-nju kazališni kolektivi u Bosni i Hercegovini.

Uostalom, dodjela priznanja Hrvatsko glumište Kamernom teatru ‘55 i mojoj malen-kosti tijekom posljednjeg rata, a kao odslik angažmana bosanskohercegovačkih teata-ra na suradnje s hrvatskim teatrima i u promicanju hrvatskog dramskog teksta, ni u kom slučaju ne treba zanemariti...

Ulazeći u društvene neuralgije tako uzbibanog i turbulentnog prostora kakav je ze-mljopisni i državno-pravni prostor Bosne i Hercegovine, hrvatsko je dramsko pismo ne samo radilo na recentnom posredovanju između kultura dviju država već je bilo, pak, iznimno angažirani element stvaranja teatra koji odgovara vremenu, koji živi u tom vre-menu i koji daje odgovore na brojna pitanja našega ukupnog bitka...

Suradnja hrvatskih dramatičara i bosanskohercegovačkih kazališnih kuća nastavlja se...

Ne treba smetnuti s uma, a što nije predmetom ovoga teksta, i starije dramatsko pismo hrvatskih autora (Vojinović, Kosor...) koje također formira ukupnu sliku o kazališ-nim vezama između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a čemu pridonose i stalna gosto-vanja teatara iz obje države...

Međutim, izvan konteksta teme ne bez žala primjećujem da veza između bosan-skohercegovačkog teatra i hrvatskog teatra nema i onu komponentu igranja recentnog bosanskohercegovačkog teksta na hrvatskim pozornicama?!

Ali, godišta koja su pred nama valjda će mijenjati mnoge navike, pa i ovu, ne baš uvijek lagodnu?!


Vesna HLAVAČEK

Čehov – kakvoga smo dugo čekali Uz predstavu „Ujak Vanja“, tek postavljenu na scenu HNK Mostar

„Za Čehova kažu da je pisac koji je otkrio umor XX. stoljeća“ – kazala nam je redate-ljica predstave „Ujak Vanja“, 17. prosinca premijerno, a potom i nekoliko puta reprizno izvedene na sceni HNK Mostar – Nina Kleflin, „čelična ledi u baršunastim rukavicama“, kako je odmila zovu članovi ansambla tog mostarskog teatra, koji su se zajedno s njom prihvatili rada na jednom od najzahtjevnijih tekstova u svjetskoj dramskoj literaturi uopće.

„Taj komad zvoni kao da je napisan danas…“ – nastavlja promišljena – i tempera-mentna redateljica – „…a njegovi se gubitnici dostojanstveno nose sa svojom sudbi-nom…Uostalom, onaj tko može tako duboko voljeti i biti tako duboko nesretan – taj može i puno dati od sebe… Gorki smijeh, koji se na mahove začuje u publici, svjedoči da smo dobili emociju, izbjegavši, istovremeno, patetiku…“

Sanda Krgo Soldo, u ulozi Jelene Andrejevne – kakvu u dosadašnjim postavkama Čehovljeva djela nismo upoznali – jer, ovoga puta lijepu Jelenu voljeli smo tijekom pred-stave gotovo jednako kao i Sonju, njezinu nesretnu pastorku – otkrila nam je kako je dugo željela utjeloviti upravo taj Čehovljev lik, zaigrati ulogu u kojoj je, doista, zablistala novim sjajem…

Još jednog člana ansambla HNK Mostar, Roberta Pehara, koji je udahnuo dušu pro-vincijskom liječniku Astrovu, doživjeli smo u sasvim novom svjetlu... “ Od početka sam shvatio da je moja uloga beskrajno slojevita, na to me upozorila i redateljica… Astrov zapada u vrlo raznolika stanja… Čehov je svevremen… Progovara i o ekologiji, o poreme-ćenim odnosima između prirode i čovjeka – baš kao da se sve zbiva upravo u ovo, naše vrijeme…Radili smo mjesec dana, u furioznom tempu i dobili, čini se, dobru predstavu … „– zaključuje Pehar, koji se iskazao kao dramski umjetnik u punom naponu snage…

A ujak Vanja, kojega je u velikom stilu zaigrao Ilija Zovko, gost iz Splita, ovako la-mentira nad svojim životom: „“Danju i noću me guši misao da je moj život nepovratno propao – prošlosti nema, ona je utrošena na gluposti, a sadašnjost je strašna u svojoj besmislenosti… Eto, to vam je taj moj život, moja ljubav…što ću, kud ću s njom?...Sve to propada kao sunčan zrak, koji je dospio u mračnu jamu…“


„Igrati ujaka Vanju uvijek je izazov“, reći će nam Zovko – „jer, to je najkompleksniji lik iz svjetske literature…Čovjek građen od ljubavi i sjete, od suza i bola, od mržnje i zavisti – koje ga, iz kolopleta nesreća oko njega, ispogađaju… figura je to koju glumac jednom u životu mora odigrati, no treba sazreti i kao čovjek i kao glumac za to… U Čehova nema dramske radnje koja je izvanjska – nema velike tragedije izvan lika: sve je u njemu, iznutra, u duši, pa stalno igrate kao na rubu noža, stalno u opasnosti da skliznete desno ili lijevo, da pretjerate… Riječju, treba znati pokazati stanje duša koje čekaju nešto što nikada neće doći!“… A Zovko, oduvijek veliki umjetnik – koji nas je, ipak navikao da ga najčešće doživljavamo kao glumca koji neprikosnoveno vlada mo-nodramskim ulogama – sjajno vođen redateljičinom rukom, znao je to stanje pokazati – i eto još jednog prelijepog iznenađenja za mostarsku publiku, eto ujaka Vanje, koji nas osvaja gestom, izgrcanom riječju, neizgovorenom riječju, šutnjom – i, kroza sve to, dubokim emocijama svoje, kako je volimo nazivati, „široke slavenske duše“…

Izvrsna Jelena Kordić, koja se, u alternaciji s Vandom Boban, prihvatila uloge Sonje, priznala nam je nešto što nismo znali: „Meni se zaokružila jedna emotivna priča, ja sam s monologom Sonje izišla na prijemni, na Akademiji u Sarajevu…“

U ulozi gunđala i zanovijetala Serebrjakova, koji dolaskom iz velegrada na seosko imanje svoje prve žene unosi pomutnju u život male, skladne zajednice koja tu živi i radi, kako bi njemu omogućila napredovanje u znanstvenoj karijeri – koja zapravo i nije tako sjajna, kako se njegovim rođacima to čini – pojavio se standardno uspješni Velimir Njirić; u nekoliko majstorskih poteza oživotvorila je Tatjana feher lik dadilje Marine, baš kao što je i Dragan Šuvak još jednom pokazao svoje glumačko umijeće živopisno ocrta-vajući propalog vlastelina Teljegina, koji je „izgubio sve, ali sačuvao ono najvažnije: svoj ponos“, a mlada Nikolina Marić znalački provihorila scenom kao Marija Vasiljevna, mati Vanjina, žena koja živi u svom svijetu i slijepo obožava upravo Serebrjakova , bivšega zeta… U jednoj kratkoj sceni svoj su doprinos predstavi dali i Igor Kunštek, Mile Janjić, Branko Kuzmanović i Zorislav Galić.

Scenograf Miljenko Sekulić osvojio nas je bjelinom visokih breza što su oplemenile scenu, i šumom prave – pravcate kiše, koja pada negdje iza scene, a Marija Šarić Ban – kostimima koji su podcrtali karakter svakoga lika, dok je Robert Torre izabranom glaz-bom pomogao dočarati ozračje nostalgije, u kojemu se događa svekolika unutarnja drama Čehovljevih junaka… Bi li ih bilo primjerenije nazvati“antijunacima“?

Konačno, spomenimo i lijepe nade redateljice Nine Kleflin, kako će, možda, zahva-ljujući ovoj tek postavljenoj predstavi Čehovljevog „Ujaka Vanje“, prvoj premijeri nakon dvogodišnjeg čekanja, tijekom kojega su, ipak diljem cijele regije igrali svoju uspješnicu „Bljesak zlatnog zuba“ – glumci u HNK dočekati „bolju sudbinu“, jer će dužnosnici shvatiti kako nam je Kazalište potrebno, i omogućiti dotok sredstava nužnih za njegov opstanak i daljnji rad…


čitaonica

Ante MATIĆ

Čitaonica SToPJESMICAAnto Zirdum, Izgubljene zvijezde, Napredak, Sarajevo, 2008.

Da Bosna nije samo zemlja vrsnih pripovjedača, a Hercegovina pjesnika, dokaz je ne-davno objelodanjena antologija Ante Zirduma Izgubljene zvijezde, koja je izišla u izdanju HKD Napredak iz Sarajeva, a prigodom stote obljetnice izlaženja prve zbirke pjesama u Bosni i Hercegovini Izgubljena zvijezda (1908) Anke Topić iz žepča. Radi se o bosanskim i hercegovačkim pjesnikinjama i prvim zbirkama pjesama. Od svake pjesnikinje uvrštena je po jedna pjesma. U knjigu nisu ušle pjesnikinje koje su objavile knjige izvan BiH. Da bih izbjegao nacionalne zatvorenosti, vjerske začahurenosti, ideološke i dnevno političke matri-ce, dobili smo prigodnu panoramu u kojoj se zrcali jedinstvenost različitosti kroz stogodišnje razdoblje ispunjeno ratovima, strahovima, progonima, patnjama, snovima i vizijama bosan-skih i hercegovačkih žena pjesnikinja. Od Anke Topić do Aide Erceg redaju se pjesnikinje u najkrvavijem stoljeću u povijesti ljudskoga roda u kojem su se dogodila dva velika svjetska rata i tri velika zla: fašizam, nacizam i komunizam. Sve to odrazilo se u poeziji bosanskih i hercegovačkih pjesnikinja. Ova će antologija, uza sve manjkavosti, otvoriti nove vidike, koji su se slabo nazirali i bili brisani iz svijesti pojedinca i kolektivne memorije.

Prva bosanska pjesnikinja Anka Topić rođena je u žepču 1882. godine, a posljednja i najmlađa Aida Erceg u Travniku 1983. godine. Dakle, čitavo jedno stoljeće ženske poezije, koja je tek sada na okupu, uviđaju i čitanju. Tako Zirdumova antologija Izgu-bljene zvijezde postaje nezaobilaznom u svakom mogućem sagledavanju pjesničkog stvaralaštva žena u BiH.

Premda se žene pjesnikinje u BiH pojavljuju kasno, one su bile sutvorac bogate narodne lirike. O tome svjedoče svojom poezijom Anka Topić, Jelka Ostojić, Emina Čelebi, Dara Sekulić, Magdalena živković, Malkica Dugeč, Marina Radić...

Sama činjenica da je Anto Zirdum mogao izabrati sto pjesama od sto pjesnikinja iz tri puta većeg popisa, govori sama za sebe i ovu knjigu čini nezaobilaznom u svakom sagledavanju pjesničkog stvaralaštva žena u Bosni i Hercegovini.

Ako krenemo njihovim tragom, polazimo od Anke Topić (1908) čija lirika obuhvaća dva pitanja: dušu i domovinu. Iz te prve plejade pjesnikinja izdvojimo još Ljerku Premu-


žić (1909), koja svojom poetikom dokučuje bit povijesti i Daru Sekulić (1931), pjesniki-nju smionih kombinacija i nesvakidašnjih sinteza, moderna i tradicionalna istodobno. Toj prvoj generaciji pjesnikinja možemo još dodati Malkicu Dugeč (1936), pjesnikinju teške sudbine i poezije prožete patnjom i nadom za slobodom, i Nasihu Hadžić (1932), čija je poezija razigrana, ritmična, melodična, prijemčiva podjednako i djeci i odrasli-ma.

Druga generacija pjesnikinja počinje Ljubicom Ostojić (1945) i njezinom poezijom prožetom ritmom i melodijom, dramatikom glagoljanja, koje teče kroz vrijeme novih vjetrova suvremene europske poezije i civilizacije. Njoj uz bok može stajati Mila Vlašić svojim lirskim lamentacijama radosti i sreći u sjedinjenju prostora i vremena, kao izvora što protječe nevidljivim koritom vremena. Njima sličnim glasom pjeva u isto doba Enisa Osmančević (1945) i njezin bosanski Sizif, koji svoju sudbinu urezuje u prostor u kojem vrijeme sve ponavlja i obnavlja iznova.

Generaciju suvremenih bosanskohercegovačkih pjesnikinja koje su dobrano priti-snute bremenom stare patrijarhalne svijesti, socrealističkim glupostima i komunističkim uskostima i zabranama, predvodi Mubera Mujagić (1973). To je generacija koja je svo-jom poezijom dokazala da senzibilna pjesnička duša razvrgava okove socrealističke zbilje i sve do kraja dvadesetog stoljeća njegovala suvremenost, slobodarstvo i tragični osjećaj života proizašlog iz strahota rata i poraća, kao što su to najbolje izrazile Mube-ra Pašić i Stevka Kozić Preradović.

Mostarka Diana Burazer (1974) otvara novo poglavlje poezije bosanskohercegovač-kih pjesnikinja, suverenim vladanjem jezikom, otkrivajući njegove tajne, pa svoj izričaj pretvara u autentičan odnos i doživljaj. Pjesnikinja iz Sarajeva Aneta Krstić (1976) slijedi dugu crtu svjetske poezije koja se oslanja na poetski učinak simbola. ferida Duraković, objavivši svoju prvu zbirku pjesama 1977. godine Bal pod maskama, ima svoj svijet i svoje znamenje i stalno propitkuje koja je njezina uloga u životu i kakva je sudbina. Ona dolazi do spoznaje da je njezino poslanje u svijetu i životu da imenuje stvari i događa-je.

Pojavom poezije Jozefine Dautbegović, Ajše Zahirović, Davorke Milutinović i Stani-slave Čarapine označena je druga polovica dvadesetog stoljeća lirikom nepatvorenih osjećaja koja nadvisuje formu. Ova poezija je plaha, čitljiva, prepoznatljiva i humani-stička.

Potkraj dvadesetog i početkom dvadeset prvoga stoljeća nahrupila je prava buji-ca pjesnikinja u Bosni i još više u Hercegovini. Predvodnica ove poezije je rođakinja velikog pjesnika Janka Bubala, časna sestra Ancila Bubalo (1993), čije su pjesme lir-ske meditacije na tragu euforične duše koja bdije nad ognjištem i korijenima. Iva Nuić (1995) pjeva u znak zahvale i odanosti za sve što život pruža i otima. Ona se ispovijeda kamenu, kao izvoru inspiracije i simbolu sudbine svakog Božjeg stvora. Slobodanka Ključanin (1995) pjeva o pustoši u duši koju je prouzročio rat i strahote ljudskih mračnih sila, koje su se očitovale u svojoj ljudskoj mizeriji. Slično doživljava svijet i život Sabina Maličbegović (1995), koja je ljubavlju svoje Sabinjanke progovorila o strahoti i paklu rata, bez osude i kletve. Ona je simbol strpljive i blage žene, koja trpi muke ovoga svije-ta i života. Pojavom pjesnikinje Marine Radić (1997) rađa se poezija za dušu u vremenu otuđenja, egoizma i ljudske pohlepe. Ova nova poezija lišena je površnosti, banalnosti i teatralnosti. Nermina Kurspahić (1999) svojom poezijom izlazi iz duhovne žabokreči-


ne i šiba po neuspjelim primjercima ljudske vrste, po njihovim bahatostima, silništvu, okrutnosti i zlima.

Novi val poezije na pragu dvadeset prvoga stoljeća predvodi Ana Martić (2001), koja sve ponovno preispituje i opominje o prolaznosti ljudskog života. Ona upire prstom u lažne vrijednosti i velike laži novijeg vremena, te strahotnu moć medija koji poluistinama i neistinama, senzacijama utječu na ljudsku dušu. Slično njoj Esma Muratović (2004) progovara o ljudskoj drami našega doba, čovjeku koji je zaboravio biti graditelj kuće i dobar domaćin. Najnovijoj bosanskohercegovačkoj ženskoj poeziji udaraju pečat Ajla Terzić (2004) autentičnim ženskim pismom s pečatom vremena i osobnim potpisom, Ljiljana Lalić spaja nespojive slike mračne stvarnosti, Ljiljana Tadić (2006) otvara zabo-ravljenu škrinju smisla ljudskog postojanja i trajanja u ovo turbulentno, atomsko doba. I posljednja u ovoj antologiji je Aida Herceg, koja je 2008. godine objelodanila svoju prvu zbirku pjesama. Pobunjena poetika njezine generacije je oruđe duha kojim se bore pucnjavom stihova protiv kolektivnog ludila, globalnog transa koji nameću protagonisti iskrivljene svijesti u povijesti.

HRVATSKI KRSNI LIST Petar Šimunović, Hrvatski prezimenjak, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.

Ovaj Hrvatski prezimenjak svojevrsni je krsni list Hrvatske na ulazu u treći milenij. Prezimena su naša memorija, kaže u uvodniku akademik Petar Šimunović i na kraju svoje iscrpne studije, umjesto predgovora, zaključuje: „Podatke o prezimenima, nji-hovim nositeljima preuzeli smo iz popisa pučanstva što ga je proveo Državni zavod za statistiku RH 2001. godine.“

Na 2.200 stranica troknjižja autori su objelodanili abecedni popis od 114.643 hr-vatska prezimena s brojem obitelji tih prezimena i članova svakog prezimena u po-jedinim naseljima, ali i popis 6.654 naselja s prezimenom stanovnika i brojem obite-lji. Prezime Horvat s 22.225 nositelja, najbrojnije je hrvatsko prezime. Iza Horvata je prezime Kovačević s 15.835 nositelja, pa Babić 13.150, Marić 11.817, Novak 11.396, Jurić 11.356, Kovačić 11.171, Vuković 10.582, Knežević 10.555, Marković 10.074, Pe-trović 9.560, Matić 9.560, Tomić 9.536, Kovač 8.997 i tako dalje. Zanimljivo je i nadasve upitno, jasno do nejasnoće i upitno do negovora, prezime Horvat, koje je najbrojnije prezime u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Sloveniji, a možda i u Bosni i Hercegovini. U popisu najučestalijih tisuću prezimena u Hrvatskoj počevši od Abramovića od 2.466 nositelja, pa preko Banića, kojih je samo17, Štefanića i Tomaškovića, kojih je po 721 nositelja do Horvata kojih je, kako smo već rekli, više od 22 tisuće.

Hrvati su među prima u Europi koji su uz imena počeli bilježiti i prezimena. U jeda-naestom stoljeću počeli su najprije plemići svojim imenima dodavati drugu riječ kao prezime, to se pomalo ustaljivalo, pa su župnici počeli unositi u krsne listove imena i prezimena, već kako je koje nastalo. Imena i prezimena nastajala su najdemokratskijim postupkom: u obiteljskoj intimi stvarao se motiv imena, u zavičajnom idiomu obliko-vao se jezični izraz. Za povijest hrvatskog jezika, za dijalektalna, povijesna, migracijska proučavanja - imena i prezimena naši su prvorazredni izvori. Sve što nam je ostalo od


predaka sadržano je u njihovim prezimenima. Prezimena su naša autentična povijest duhovnosti i kulture i svega što su nam namrijeli vjekovi i ostavili preci u nasljeđe, bilo da se radi o materijalnom elementu ili duhovnom sadržaju. U pravu je akademik Šimu-nović kad kaže da je prezime jezični i kulturni spomenik. Prezimena su selilački spo-menici i svjedoci nacionalnoga protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu. Hrvatski puk svojim prezimenima ispisivao je svoju povijest. U tome je njihova spomenička i stvarna vrijednost. U prezimenima su se očitovala i očituju povijesni i topografski sa-držaji, konfesionalni, narodonosni, jezični i drugi utjecaji. Ako je istina da su prezime-na u nas već zatvorena kategorija, kako tvrdi akademik Šimunović, onda znači da se ne stvaraju nova, kao što su se nekad stvarala raspadom plemena, bratstva, rodova, porodica... i mnoga prezimena, nažalost, nestaju. Prezime nije postalo samo kulturni, jezični, sociološki, onomastički oblik proučavanja hrvatskih bitaka u vremenu i prostoru, ono upozorava na biološki uzor. Ako je suditi po nestajanju nekih prezimena, smanjenju broja članova većih prezimena, ispada da smo narod koji izumire.

Prezimena mogu biti sve vrste riječi i ona su zapravo, s onomastičkog gledišta, adrese ljudi u društvu, kojima se ide u rodoslovlja i migracijska lutanja. Kroz povijest pa i danas na njima prepoznajemo biljeg svojega jezika, te nekadašnju i današnju narodo-nosnu pripadnost. Prezimena su bitni sadržaj našeg krsnog lista, domovnica, putovni-ca, osmrtnica... Prezime ne podliježe promjenama. Naša prezimena su najpouzdaniji put do vrela i najvjerodostojniji tragovi za istraživanja podrijetla pučanstva nekog kraja ili povijest osobe. U onim krajevima u kojima su gospodarili tuđinci, osvajači i tlačitelji hrvatskog naroda, svjedoci su otpora odnarođivanju. Zanimljiva je sudbina hrvatskih prezimena u krajevima u koje su se tijekom povijesti i vremena iseljavali Hrvati: u austrij-skom Gradišću, u Mađarskoj, Slovačkoj, Italiji, Rumunjskoj. Mnoga naša prezimena ras-pršila su se prostranstvima Amerike, Australije, Novog Zelanda, Južne Afrike, a mislim da ih se ponajviše utopilo u Turskoj za duge vladavine osmanlija u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske. Pomalo je čudno kako akademik Šimunović nije obradio Tursku. Također, ostaje nejasnim i upitnim zašto nisu obrađena hrvatska prezimena u Bosni i Hercegovini. Jer, ako je Šimunovićevo troknjižje hrvatski krsni list, onda su tre-bali biti obuhvaćeni svi Hrvati, bez obzira gdje žive, u kojoj zemlji, na kojoj strani svijeta i ovoga našega planeta. Domovina je sadržana u jeziku, u imenu i prezimenu. Onoga časa kad su naši ljudi zaboravili svoj jezik, izgubili su domovinu svojih predaka i utopili su se u neki drugi rod, jezik i narod. Jer i letimični pregled naših prezimena otkriva zor-no četiri temeljne skupine: čiji si, kakav si, otkud si i što si. Prezimena su zrcalo političkih prilika, jezičnih, migracijskih, vjerskih, kulturnih i socijalnih prilika vremena u kojem su nastajala. Zato ovaj Hrvatski prezimenjak dobiva na važnosti. Naši predci evangelizirani su rano, u prvim stoljećima poslije Isusa. Ako je sveti Pavao bio na Mljetu i osnovao crkvu, ako je prva hrvatska biskupija bila u Solinu i malo kasnije u Duvnu, ako je sveti Jeronim Dalmata, ako su ilirska plemena kroatizirana i pokrštena, ako smo doselili, kako neki kažu, s Karpata ili iz Irana... napuštali smo svoj drevni “paganizam” i stupili u okrilje Katoličke crkve. Katolička crkva je davala prednost svetačkim imenima, a potom narodnosnim. Tako su ostala i jedna i druga u hrvatskoj onomastici, vjeri i politici! Ako tomu dodamo različite kulturne sfere utjecaja u povijesno razjedinjenoj Hrvatskoj, bit će nam jasno mnoga strana imena u čijim je osnovama romanska, germanska, mađarska, turska, talijanska i češka imenica sa značenjem, primjerice, Krojač ili Kovač, Šuster,


Varga, Kalegari, koja su poprezimljena rečenom imenicom njemačkog, mađarskog, tur-skog jezika. Razmještaj tih i sličnih prezimena vrlo je indikativan, kao da je neka moćna ruka pošumljavala hrvatsko tlo nekim svojim, stranim, tuđim i čudnim drvećem, voćem, biljkama koje su strahovito brzo rasle u Lijepoj našoj.

ŽUPNIKoVE PRIČE Slavko Vranković, Župnikove priče, Vlastito izdanje, Aljmaš, 2009.

Podrijetlom iz Hercegovine, župnik u Aljmašu, Slavko Vranković napisao je knjigu priča, koju sam s guštom pročitao. Svećenik i pisac Vranković dolazi iz čudesno lije-pog i napaćenog podneblja i kamo god je išao kroz život i svijet, osjećao je bilo vjere i etike svoga puka. Vrankovićeve priče su kratke, pitke, nježne i neizbježne za srce i dušu. Ove su priče plodovi duše, jer svaka priča ima svoju dušu, svoje zemno poslanje i nebesko nadanje. Kad se zađe dublje u raspored riječi u rečenici i priči i zagazi dalje u stilističke vode, Vrankovićev spisateljski svijet je stamen i jednostavan; veliko postaje malo, a malo veliko.

Ova knjiga kratkih priča, pjesničke proze i crtica je cjelovita i dorađena. Ima priča koje su idealne prepričati prijateljima, djeci, unucima, dok su neke prikladne za ekrani-zaciju, a neke za čitanje u tišini i samoći. Vranković priča o svojim župljanima, o prija-teljima, o stradalnicima u ratu, o zlim ljudima koji muče i ubijaju svećenike, o dobroti i molitvi časne sestre Viktime…

Svima se obraća s radošću, svima govori svojim glasom, neponovljivim, dobro ra-zumljivim jezikom. Kao da je ponio blagu riječ materinu i stalno htio da ta rič materina bude na početku i na kraju, rič blaga i draga. Te male velike, drage, nježne i riječi blage, oduševit će čitatelja Vrankovićeve knjige jednostavnošću i skladnošću. Ponegdje malo zasmeta moraliziranje i koja suvišna riječ u rečenici ili rečenica u priči, koje kao da su istrgnute iz propovijedi i ubačene u priču. Većina likova su bezimeni, obični, mali ljudi. Ima rečenica u nekim pričama koje vas zaustave, ozare, dirnu umijećem pripovijedanja, kao, primjerice, u “Kruhu svetoga Ante”: Kako uploviti u beskraj njezina pogleda, ili u “Božićnoj priči” naiđete na ove poetske rečenice kad opisuje krajolike zemne ili dušev-ne: Zijevnuše vrata prema došljacima . Svjetlo se prosu pragom . Ulica ih primi širinom . Dvorištem pratila ih je galama . Prihvati ih raskošna svjetlost uokolo crkve . Pršti smijeh u hladnoj noći . Kuća je odzvanjala prazninom…Ne udaji se za junaka ako ne želiš krvave haljine prati...Ili u najkraćoj priči “Krvavo cvjetaju makovi”, Crna, ranjena zemlja zjapi pred njim . U njemu tama, mana, kao krik, kao smrt . Krug od boli nad rakom . Kiša . Plakao je s kišom zajedno... ”

Ove i slične dobro poredane i odmjerene riječi, pogotovu u dijalozima, ovoj prozi daju poetsku, literarnu ljepotu rečenice, vrijednost priče dostojne znatiželjnih čitatelja i proučavatelja književnih djela.


PSINE PUŠTENE S LANCA PARTIJE Saša Radović, Tko je jamio, jamio, Poslovna savjetovanja, Zagreb, 2008.

Čvrsta konstrukcija mreže za isisavanje svega što vrijedi u Hrvatskoj i što se može prodati, ispletena je već 1991. godine, čini se da je nepoderiva. Dobro služi i danas. Tako piše Radović o takozvanoj pretvorbi, privatizaciji ili, bolje, pljački društvene i držav-ne imovine od strane šačice pohlepnih majmuna, koji se nazivaju ljudima. Slike glavnih aktera te pljačke poredao je u korice knjige autor ove zanimljive i poučne knjige o vre-menu kad se stvarala slobodna država Hrvatska. Takvo strašno bogaćenje pojedinaca i pljačka u doba obrambenog i oslobodilačkog rata zločin je koji ne bi smio nikad za-starjeti i sve aktere ove sramne rabote treba izvesti pred lice pravde. Radović spominje dva pogubna zakona u hrvatskoj povijesti, onaj o rasnim zakonima iz 1941. godine i onaj o pretvorbi, odnosno privatizaciji, 1991. godine. I jedan i drugi zakon omogućili su legalno zlo koje je naneseno hrvatskom narodu od pojedinih grupica i pojedinaca iz tog vlastitog naroda. Tako Radović piše na 95. stranici:

Ta lavina, nagli razvoj pljačke i korupcije, ima svoje korijene i u političkoj prošlosti hrvatskog vrhovništva . Svi su oni uz rijetke izuzetke bili Titovi borci i pioniri, a kasnije SKOJ-evci i funkcionari Komunističke partije . Oslobođeni partijske stege bivšeg sistema u kojem su moralne norme i disciplina bili definirani elementi – političari nove Hrvatske ponašali su se kao psi pušteni s partijskog lanca . Iza njih, kad su dobro nagrabili i nakra-li, došli su “inteligentni i agresivni mladi lavovi: Pašalić, Žužul, Čačić, Zagorac…”

Svoju priču o pljački u Hrvatskoj u vrijeme rata i poraća Radović ilustrira slikama i potkrepljuje argumentima, dokazima, sa sastanaka državnog vrha odmah poslije izbora 1990. godine i tijekom čitave 1991. godine. Iz transkripata VONSA-a i zapisnika vrhov-ništva jasno se vidi kako je sve to bilo jedna smišljena, paklena praksa pljačkanja dr-žavne i društvene imovine u vrijeme rata. Dok su jedni branili zemlju, drugi su pljačkali. I sve su to blagoslovili zakonom i stavom državnog vrha, počevši od predsjednika Tuđ-mana, njegovih najbližih suradnika, do onih najnižih po općinama. Bio je to lanac jami i jami, pa opet jamio. I sve tako dok nisu sišli s vlasti. Svako poglavlje Radović je najavio citatom iz Biblije. Bila je to i ostala hrvatska povijesna zbiljnost, mulj, blato i močvara, put u bespuće preko Banskih dvora i saborskih klupa. U gramzivosti i pohlepi nisu imali granica, ni mjere, a svi su se pozivali na svoje poštenje i pripadnost katoličkoj vjeri. Rat-ni profiteri i tajkuni marširaju i dalje. Oni prednjače u pljački i osiromašenju hrvatskog čovjeka. Sve ih je na naslovnoj stranici, na korici, poredao Radović. Slike predsjednika države, ministara, sabornika, generala, visokih državnih dužnosnika, tajkuna…

RASKoRIJENJENoST Gradimir Gojer, Breza crvena, Šahinpašić, Sarajevo, 2008.

Breza crvena je treća po redu knjiga poezije koju je objelodanio ovaj vrsni teatrolog, esejist, publicist i pjesnik. Ovom trećom zbirkom Gojer je učinio pomak u svom poet-skom izričaju, pa je recenzent Admiral Mahić dobro uočio kad je napisao da je teško Gojera naći u onome u čemu ste ga ostavili, a čini se da ni on sebe ni ne pokušava tamo naći – vijuga hrabro dalje ka nepoznatom i još ne zna u koje će se more književnosti


uliti, dok je pak drugi recenzent Abdulah Saračević mišljenja da se Gojer uspio otvoriti prema životu, onom što čini bit raskorijenjenosti i onom što znači očuvanje istog, koje je uvijek različito kao što je različito svagda tu na različit način.

Istina, Gojer je učinio pomak u gradnji pjesme, ali je stilistički ostao na istom ko-losijeku i u prosjeku neke su pjesme improvizacije, dok su neke promišljene i dugo sazrijevale u pjesniku. Riječju, Gojer ustrajava u razgovoru sam sa sobom i sa stvarima koje su ostale nasamo sa svojom sudbinom, prepuštene zubu vremena gdje u sjeni brezinoj trijumfuje kič. Posebnost stila i jezika, koji Gojer dograđuje i usavršava svakom svojom novom knjigom, pa tako i ovom u kojoj nećete naći puno suvišnih riječi. Sve je tu odmjereno, zatvoreno hermetički u stih i pjesmu. Gojer je pjesnik samoće duha, koji nastoji osmisliti postojanje u općem nestajanju i raspadanju duhovnih vrijednosti, što ih je nametnulo naše vrijeme, koje podjednako u čovjeku izaziva divljenje i sažaljenje. Zbirka sadrži 52 pjesme podijeljene u pet ciklusa. Svaki ciklus je priča za sebe, a ipak, gledano sa stanovišta stilistike, jedan drugom istovjetni u neznatnim različitostima što poeziji Gojerovoj daje literarnu vrijednost. Sam naslov govori u tom smislu, Breza cr-vena, dok se u običnom govoru kaže crvena breza. Dakle, Gojer glagole i pridjeve u nekim stihovima stavlja na kraju stiha, pa to daje njegovu pjesničkom izričaju ono nešto što se kaže, da ima svoj stil, jezik i poetski svijet.

Sva mudrost pisanja pjesama krije se u rasporedu i poretku riječi u stihu i pjesmi. Ako je taj raspored harmoničan, onda je pjesma pjesma; ako nije, onda je to nešto što nije poezija. Dakle, radi se o skladu riječi u odnosu svake riječi na mjesto koje joj pripada po umijeću pjesnika. Tko to zna učiniti, on je zaista pjesnik. Gojer to prilično dobro radi. Na kraju valja reći da je Gojer jedan od onih pjesnika kojega obični čitatelj neće lako razumjeti ako površno čita. Gojera treba pažljivije čitati, jer je njegova poezija misaona, metafizična i hermetična.

STEĆCI JEZIKA GoJERoVSKoG Gradimir Gojer, Kaze iz Ferhadije, Bemust, Sarajevo, 2008.

Ljubičasti kontrabas, Vunena ložnica, Sjekira za Raskoljnjikova, ferhadija; lica, Bra-data planeta; svjetionik, ciklusi, epilog, pedesetak pjesama i dvije recenzije čine ovu drugu Gojerovu knjigu poezije. Kažem drugu, a mogla bi po kakvoći stihova biti prva. Dok sam odgonetavao naslov knjige, listao stranice i snatrio naslove pjesama, činilo mi se da idem nekropolom stećaka i čitam što na kojemu piše i što je dijak ostavio u slovu, a kovač u slici na licu kamene kućice. Tako su nekako i Gojerove pjesme. Kao stećci, a svaki za sebe svoju priču ima i sudbinu onoga koji pod kamom spava dok ga zloguka ptica vremena u dublji zaborav uljuljava. Gotovo da nema dva istovjetna stećka, dva ista, kao jaje jajetu. Tako isto Gojerove pjesme su poput nekropole biljega našega vremena i sličica iz ljudinjaka. Nema pjesme koja ne otkriva lice vremena i nalič-je zbilje u kojoj je pjesnik zatečen i zatočen isto onako kako je duh kamenog spavača, kako bi to kazao Mak. Stvarni i nestvarni ljudi prolaze tragovima predaka i ostavljaju u svom vremenu stope potomaka isto onako kako su minuli naraštaji ostavili sve ono što smrtne uradiše ruke i namriješe stoljeća. Gojer ide između stvari živih i neživih i ništa ga nježnošću ne dotiče, pa bježeći od ljudske gluposti i zlosti u kuću koju su svi zaboravili,


dolazi mu da krikne u hladnoći i pustoši ljudskog srca čovjeka našega vremena, koji je zamijenio cvijet tipkom mobitela, cvjetno polje zaslonom kompjutora i zdrav život u prirodi pustim gigabajtima računala. Gojer se druži sa svakakvom rajom, pa tako pije kavu s Raskoljnikovim, slikarom Bracom Dimitrijevićem… samuje u tišini avlije Begove džamije, oslikava sjemenište biranim riječima, govori zidu pred kojim je nekad netko molio, ljubio se, a netko platio glavom što je pokušao prijeći predziđe kršćanstva. Gojer poput klesara odvaljuje od brda zbilje vremena isječak, kleše ga isto onako kako je kovač svojedobno stećak, na njemu izrezuje likove i prizore iz života. Na kraju kao dijak urezuje u lice kamen-pjesme poruku, pokudu, molitvu i samotni dah svjetlokaza. Tamo gdje nade upućivali! Nikad nisu, oni bliski sjeni Poprsja! Gojerov svijet pjesme je zatvo-ren, hermetičan i čudesan. Kad prodrete u tu hermetičnost, začudite se ljepoti krajolika pjesme i pjesnika.

ČITAJUĆI VUČEMILAAndrija Vučemil, Čitajući Eckharta, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 2008.

Bit ću iskren i priznati, nikad prije nisam čuo za Eckharta dok nisam pročitao Vuče-milovu zbirku pjesama. Tako sam saznao od recenzenta Jurčevića o Meisteru Eckhartu, koji je živio u 13. stoljeću i bio mistik i propovjednik. Za dlaku je umakao lomači kad su ga optužili za neke navodne heretičke misli. Tada je papa Ivan XXII. bio u progonstvu u Avignonu. Papa osuđuje teze, ali ne šalje ga na muke i lomaču. Mora da se Eckhart po-kajao i priznao svoje zablude. Vučemil ga je polako čitao, iščitavao i uživao u dubini misli i ljepoti i nadi Eckhartove vjere i duhovnosti, pa je, napivši se na njegovu izvoru bistre vode, idući svojim putom, ostavio svoj trag isto onako kako je to činio i njegov učitelj. Kakva šteta što za neke umne ljude nikad ne čujemo, ništa od njih ne pročitamo, nikad ih ne upoznamo. Svaka pjesma tiskana je glagoljicom i na književnom jeziku Hrvata. Iščitava-jući i uživajući u dubini misli, skladu i ljepoti stihova, uspoređivao sam slova i naučio čitati glagoljicu. Nadam se da će Vučemilovi čitatelji biti bogatiji za spoznaju o jednom velikom mistiku i propovjedniku i hrvatskoj glagoljici, našem drevnom pismu, koje smo donijeli iz pradomovine. I vrlom pjesniku Vučemilu, kojemu je ova, iza poeme Duvanjska rapsodija, ponajbolja knjiga pjesama. Pjesme nemaju naslova. Umjesto naslova su rimski brojevi od jedan do pedeset. Ispod svakog broja je citat iz Svetoga pisma na latinskom i glagoljici. Latini su govorili: Quot linguas calles, tot homines vales (Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš). Tada su knjige mogli brojati na prste ruku i ta stara latinska ne važi više. Za naše doba trebala bi važiti ova, koja glasi: Koliko knjiga pročitaš, toliko vrijediš. Da nisam čitao Vučemilovu knjigu, a čitao sam sve njegovo od prve do ove, ne bih nikad čuo za genijalna mistika, propovjednika i humanista svoga doba Meistera Eckhrata. Jezik u pjesmama je čist i bistar ko gorski potok, a stilistika na visini, praznina između riječi ispunjena ljepotom misli mistika i pjesnika. Malo mi je zasmetala jedna konstatacija u biografiji, koja kaže da su samo fra ferdo Vlašić i on osnivači lista Naša ognjišta. Bio je tada s njima fra Blago Karačić, a bio sam i ja od prvog broja i u tekstovima i član redakcije. Iz firence sam do-šao u Rijeku i tamo smo uredili prvi broj. Neka se i to zna. Ne znam zašto Blagu i mene prešućuješ, kume moj. Uredniče, ako ovo smatraš osobnim i suvišnim, izbaci, odsijeci od teksta isto onako kako se odsijeca prst od ruke. Na prst ću progovoriti braneći istinu.


JANJINE ČETIRI RECENZENTICE I RECENZENT Janja Jaman, Poslije svega, ACCA, Melbourne, 2008.

Ne znam kako mi je u ruke došla podebela knjiga Janje Jaman. Čim sam otvorio prvu koricu, na prvoj stranici, zaskočiše me citatima četiri recenzentice i recenzent. Kad sam prolistao i doteturao nekako do zadnje stranice, opet sam ih tamo našao. Na čitavoj zadnjoj korici Janjina slika. Vraški dobro izgleda spisateljica Janja. Zamišljam, kakve su one četiri recenzentice, koje su ispod svojih recenzija, navele svoja imena i dupla prezimena, pa neka se znade kako su se prezivale kad su bile cure. Mašala! Ja-njo, ne dajte da Vam to više rade. Kad otvorim knjigu, ne želim da me zabeuši rečenica nekog recenzenta ili recenzentice, nego da me pozdravi rečenica autora romana, priče, pjesme, eseja, putopisa…

Na 315 stranica povećeg formata, sitnim slogom, u 56 poglavlja Janja iz Melbo-urna ispričala je na svoj način dojmljivu, dirljivu, potresnu i ganutljivu ratnu priču, koja će u nekim dijelovima znalce književne strukture romana malo razočarati, ali će zato običnog čitatelja, nadam se, zagolicati Janjina priča i slika na korici. Janja o sebi nije napisala ni slovo. Ni traga životopisu. Samo slika na koricama. Unatoč tome, Janjina knjiga je zanimljiva i treba je pročitati, a kako doći do knjige? Daleko su Melbourne, Janja i knjiga. Letio sam tamo. Daleko su, dozlaboga. Kud su tamo išli!? Kao da i vamo nisu mogli živit.

KASTELoVA MEDITERANSKA BAJKA Boris Jovanović KASTEL, Mediteranski indigo, Medija link, Podgorica, 2008.

Listajući i štijući ovaj izbor iz Kastelove poezije, začudio sam se kad sam sebe našao među recenzentima na kraju knjige. Naime, pisao sam o drugoj Kastelovoj knjizi, pa je Kastel zbio književne kritičare i recenzente u isti tor. Ovaj vrsni pjesnik i esejist uporno piše i priča o Mediteranu kao nečemu od čega se ne može odvojiti i nečemu što je odvajkada bilo kolijevkom njegovih predaka, pa idući njihovim tragovima, otkriva stope potomaka. Sami naslovi Kastelovih knjiga dovoljno govore koja je preokupacija i poru-ka jednog od ponajboljih živućih crnogorskih pjesnika. Nakon prve zbirke pjesama Kad zamirišu kajanja, pa preko Prstenja pomorja, Anatomije sredozemnog dana, Mediteran-ske agende, Ega mora i Brojanica od školjki, do ovog izbora naslovljenog Mediteranski indigo, Boris Jovanović, zvani Kastel, moj dragi poznanik i dičan Crnogorac, pokazao je svu svoju širinu, toleranciju i čojstvo iz knjige u knjigu, iz pjesme u pjesmu, od naroda do naroda, koji žive pod ovom kapom nebeskom i na obalama Jadrana i u raskošnom vrtu Mediterana. Kastel se ne odvaja od mora i svoje ideje o suživotu i zajedničkim ko-rijenima naroda koji žive na području komada zemlje i mora što se naziva Mediteran. Ovaj zaista darovit i misaon pjesnik otkriva nam ljepote Mediterana, koje smo zaboravili da postoje i da su nam svima dane od Boga od postanka svijeta, zemlje i čovjeka. Do-voljno je pročitati njegove pjesme Latinska knjiga mrtvih, Morski psalam, Trag Odiseja, Lament nad Dubrovnikom, Balkan, Dalmacija, Kalendar…, pa da shvatite Kastelovu ši-rinu, dubinu, daljinu i veliku ljudsku poruku o čovjeku, koji nije stvoren da radi drugom čovjeku zlo. Kastel je istinski rapsod našega vremena i Mediterana.


NE KAŽI SVE ŠTo MISLIŠ Vatroslav Matić, August u kolovozu, ENTER, Vitez, 2008.

Na Interliberu u Zagrebu upoznao sam mog prezimenjaka iz Viteza, koji mi je poklo-nio svoju knjižicu misli i aforizama naslovljenu August u kolovozu. U posveti je napisao Vatroslav: Mudar čovjek ne kaže sve što misli, ali misli sve što kaže . Tako mi je žao što ga ne upitah čija je to misao, jer je u njegovoj knjižici nisam našao. Listajući taj njegov knjižuljak, nailazio sam na duboke misli nekih velikana duha koje je citirao i poneku njegovu suvislu i pametnu misao. Vatroslav se igra riječima, pa na jednom kaže glede hrvatskih dijalekata i izričaja, da ne kažem standardnih običaja: Ča je kaj, kaj je što, što je ča . Ova igra riječi dovoljno govori o bogatstvu hrvatskog jezika. Na pedesetoj stranici Vatroslav napisa veliku Vukovu laž: Piši kako govoriš i govori kako pišeš, koju su vješto velikosrbi servirali iz generacije u generaciju. Vatroslave, nije to prvi rekao Vuk, nego Kašić, pa se ti sada misli.

SPoMEN KNJIGA BRUNI BUŠIĆU Mladen Vuković, Bard i mučenik hrvatskog državotvorja, Imotski, 2008.

Ovu knjigu priredio je Mladen Vuković i ukoričio pjesme posvećene Bruni Bušiću od 32 pjesnika. Ispod tih pjesama posvećenih Bruni Vuković je stavio pet Bušičevih pjesa-ma, među kojima je i znamenita zakletva, koju sam ja, u malo drukčijem poretku riječi, čuo od Brune na svoje rođene uši. Međutim, to su pjesme iz Brunine ostavštine i jedna objelodanjena u Poletu 1956. godine.

Od ovih koji su u ovoj knjizi pisali o Bruni i za Brunu, daleko je odmakao od svih pjesnik Petar Gudelj. Njegov pjesnički zapis o Imotskom, Bruni, vremenu u kojem je živio i njegovoj zloj sudbini, nadmašio je sve što je ikad o Bušiću zapisano. Taj Gudeljev zapis naslovljen Put u Imotu završava kako na pariški pločnik pade prostrijeljen imotske gore list. Neki su iz srca i duše napisali stihove za Brunu i o Bruni, a neki su našvrljali neke riječi, sklepane s brda i dola, samo da bi ušli u knjigu ili se tim stihovima približili jednoj od najljepših i najtragičnijih hrvatskih ljudskih sudbina i legendi novijeg vreme-na. Legenda je to o jednom Hrvatu, koji je izgubio glavu zbog ideje o pomirbi Hrvata i slobodi hrvatskog naroda. Vuković je u predgovoru napisao o Bušiću baš sve što je trebalo napisati, kako bi oni koji budu dolazili iza nas znali kako je u naše vrijeme bio naš suvremenik čovjek koji je više volio Hrvatsku nego samoga sebe, a slobodu više od svojega jedinog života.

ĐURINE GLASoVITE BITKE Đuro Vidmarović, Protiv tmine, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008.

Pjesnik, esejist, književni kritik i diplomat Đuro Vidmarović objelodanio je svoju sed-mu knjigu. Dvadesetak književnih kritika i polemika tvore ovu knjigu. Vidmarović je uzeo na zub svoga pera neke poznate kulturnjake, zabavnjake, čudake i pokvarenjake, koji


su na razne načine nastojali ocrniti Hrvate u svijetu. I što je moguće perfidnije potkopati temelje hrvatske države. U tome su prednjačili neki kulturni djelatnici ala Predrag Ma-tvejević, glumac Rade Šerbedžija ili kantautor Goran Bregović. Vidmarović je s nekima polemizirao, neke pak branio ili, bolje rečeno, zastupao kao neka vrsta odvjetnika, kao u slušaju Marije Peakić, žaja Mikuljan. Međutim, istina je posve drukčija od one koju zna Vidmarović. Nije ta Marija tako veliki borac za slobodu književne riječi, kako on misli. Ona je pripadala jednom opresivnom sistemu koji se zvao komunizam. U obračunu među njima ona je bila poražena, pa se priklonila onda hrvatskoj strani i od gorljive skojevke postala vatrena Hrvatica. A njezin muž Mikuljan bio je preodgojitelj, odnosno prevaspitač na Golom otoku. Mašala.

Pišući o slavnim Hrvatima iz Perasta, Vidmarović je zaboravio, previdio ili namjerno ispustio možda najvećega iz Perasta, pjesnika Viktora Vidu, koji je o svom Perastu napi-sao: Peraste, bijela tvrđo moja! Skidam kapu Vidmaroviću za tekst o Brešanu i njegovu sotoni, kao i onaj o “zapuštenom dvorištu” kuće Miroslava Krleže. Vidmarović je pomalo kontradiktoran, kad se dosuče nekoga tko je, po njemu, Hrvatina, kuje ga u zvijezde, a ako pak nije, ospe paljbu iz svih oružja. Sve u svemu, ovu knjigu preporučio bih bivšim studentima i profesorima slavistike i marksizma – Hrvatima na baterije!

GAVRAN GRAKĆE IZA PUSTE KUĆE Zdravko Gavran, Svlačenje ljubavi, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008.

Nisam znao dok nisam pročitao u Gavranovom epohalnom i “genijalnom” naslovu Svlačenje ljubavi kako on ima formulu ljubavi, pa pravila ljubavi, metode ljubavi, kriterije, poluge, iskaze, jamstva, maksime, parole, obećanja, zakletve, spoznaje, poučke, tlapnje i utjehe ljubavne. Sve su ovo gore rečeno poglavlja, odnosno ciklusi knjige tako čudna, bi-zarna naslova. Tako Gavran u ljubavnim iskazima voli a priori, dok se smiješe akti i činovi i sve će dragoj objasniti u ringu. Šarajući onako nasumce ovom knjižicom, pročitao sam da Gavran nudi jamstva ljubavna preko pojasa nevinosti, njezine ružnoće i frigidnosti, češnjaka za zajedničkim doručkom, dakako i svakako, imajući na umu sve seksualne, od-nosno sociološke okolnosti. Gavran ljubavnim obećanjima vješto “zabija klinove sreće” do sedmog neba, kako bi s dragom prepolovio svaku sreću, dok ne zađe u ljubavnu utje-hu i sirenski zov za smaknuće prasaca, koji su htjeli proći Scile i Haribde. Gavran se sjeća plovidbe s njima, pa susreta s nimfama i kurvama, koje su ga ogadile podrigivanjem!

Čitajući ovu knjigu, nisam mogao ništa uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Sve je tu uzbur-ljano, umjetno, banalno, mutno, bizarno i mizerno poput samoga naslova knjige! Na kraju sam se zapitao, pa što je ovo: aforizmi, pošalice, dosjetke, vicevi, zajebancije, rugalice, bockalice… ja nisam uspio odgonetnu, probajte vi. Jedno znam: književnost nije.

ŠTo SE To NA VRH ČAVLA KLASA? Gojko Sušac, Ogrlica od inja, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008.

Kao što je Gavranova knjiga pusta i banalna, tako je Suščeva bremenita, jezgrovita, hirovita, bogata u škrtosti riječi iz kojih kao da vrcaju silnice misli i poruka na sve strane,


kao iskre iz kremena, ili kao svici u tmici. Sedamdesetak pjesama podijeljenih u četiri ciklusa tvore ovu zbirku pjesama. Ima pjesnika koji ne razumiju ono što napišu, pa kako će onda čitatelj proniknuti i prokužiti što je pjesnik htio reći. Jedan od takvih pjesnika je i Gojko Sušac. Ne samo to što su nerazumljivi sebi i drugima, nego napišu nešto nerazumljivo što bi trebala biti kao poezija. Evo zorna primjera: Što je jučer/ na vrh čavla klasalo/danas je/ sva tvoja/ popudbina . Zamisli ono što na čavlu klasa ili na vrh igle. Neki je teolog davno napisao da raj, u kojem su milijarde duša, može stati na vrh igle. Tako i kod Sušca na vrh čavla klasa se pšenica bjelica, ječam, zob ili ozimica. Znamo da žito klasa u polju, a što klasa na vrh čavla? Ovu zbirku otvara pjesnik pjesmom: PRIJATE-LJU, zalazimo u pismo kojega više ne može nositi/ slabašni rep zemaljske lastavice. Što znači taj zemaljski rep lastavice samo zna pjesnik i niko više. Piši, Sušac, tako da te barem drugi pjesnik razumije. Uzmimo sam naslov: Ogrlica od inja. Pazi ti to, napraviš ogrlicu od inja i staviš oko vrata. Mašala ukrasa! A kad još nešto na vrh čavla proklasa, i pjesnik ostaje bez glasa, a čitatelju od gluposti bezglavih riječi nema spasa. Primjeri-ce, evo besmrtnih stihova:... vihoru nečijeg koraka, vrh nečije čizme, budi razgovorom koraku . . .

PLAKAo SAM ČITAJUĆI MILINU KNJIGU Mile Maslać, Drvlje i kamenje, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008.

Nisam plačljiv čovjek. Ali, kad sam otvorio Milinu knjigu i naišao na pjesmu ZA DJE-TINJSTVO, potekle su mi suze. Sjetih se onoga davnoga dana, kad je moj pokojni cimer Mile rekao: Cimer, da ti pročitam pjesmu koju sam dugo nosio u sebi i evo sam je sad napisao dok si nam ti kuhao kavu .

I, stojeći kraj stola, pročitao je, a kad je ušutio, ja sam, lijevajući kavu u šalice, rekao da je dobra i dirljiva. Mog cimera više nema među živima. Skončao je tragično. I ja sada čitam njegovu knjigu i plačem. Nemojte mi zamjeriti vi koji ovo čitate. Dobar je bio moj cimer Mile, dobar čovjek i dobar pjesnik. Bože moj, pa što mu bijaše da onako skonča. Prokleta bila svaka omča.

Jedanaest pjesama prevedenih na latinski i engleski jezik. I svaka pjesma dopunje-na, popraćena crtežom Ivana Antolčića. Ilustratora Milinih pjesama ne poznajem, ali sam zato poznavao recenzenta, pokojnog Dubravka Horvatića, koga smo odmila zvali Dodo. Bože, pa već minu pet godina otkako Dode nema među živima. Dodo je mog pokojnog cimera sa studija Milu odmila zvao Maslačak.

I grunu u me ona subota kad je Dodo banuo u kafić Galion i donio napisanu kratku recenziju za Milinu knjigu. Sjedajući, rekao je: Kratka je i dobra.

Mislio je na Milinu knjigu Drvlje i kamenje. Onda je dodao: Treba te pjesme što prije prevesti na engleski, a ti Maslačak možeš na latinski, jer taj

jezik znaš .Knjiga je dostupna svakomu tko zna hrvatski, latinski i engleski jezik.


RADoZNALI ČoVJEK FRANJo Franjo Plavšić, Dječaci zauvijek, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008.

Najprije sam pročitao bilješku o piscu i pomalo se pobunio što pisac piše o sebi, a piše tako kao da govori o nekom trećem ili kao da netko o njemu piše, netko tko ga dobro poznaje. Bilješka je donekle zadnja priča u ovoj knjizi od njih 32 dvije, koliko je ukoričio radoznali čovjek franjo. Neke od ovih priča su objelodanjene u Hrvatskom slovu, Večernjem listu i Fokusu . Plavšić je objelodanio četiri knjige o hrvatskom obram-benom i oslobodilačkom ratu, kojeg su neki mudrijaši nazvali Domovinski rat. Dječaci zauvijek je prva knjiga kratkih priča ovog radoznala čovjeka, koji je zaista u srcu i duši ostao dječak. Taj dječak od šezdeset i više godina piše za odrasle, a u biti je dječak. Dobro bi bilo da napiše knjigu priča za djecu. Mislim da bi mu to bolje išlo od ovih priča za odrasle. Nije naodmet napomenuti da je najteže pisati za djecu. Ja sam pokušao i nije išlo. Iščitavajući ovu Plavšićevu knjigu, osjetio sam neku čudnu želju da pročitam priču namijenjenu djeci, a ne meni i ostalim gerontima u ovoj Lijepoj našoj, za koju sam se počeo pitati: čija je ova naša. Ponaša se kao neodgovorna snaša. Takvu je i vidi pisac ove knjige.On opisuje zemlju i ljude koji u njoj žive, svoje suvremenike i njihove ljudske slabosti. Posebno bih izdvojio priču Dječak, kao najuspješniju. Ova knjiga nema recenziju. Iju juu!

IZGUBLJENI U BUDUĆNoSTI Anto Zirdum, Elkastradin kompleks, Slovo, Zagreb, 2008.

Da budem iskren, nekoj Zirdumovoj pisaniji trebaju recenzije. Nisam sve skužio, dok nisam pročitao knjigu i na kraju dvije recenzije. Zirdum je otišao daleko, u budućnost, i zato sam teško kužio što je htio reći, ali sam nakon prve stranice znao kako je to rekao i napisao. Imam dojam da Zirdum lako piše i kad piše o nečemu što je izgubljeno u budućnosti.

Prolog, osam poglavlja i epilog i, dakako, dvije recenzije. San fantoma i čuvari no-vog globalnog svijeta, s dječacima zalutaše u zonu sumraka, u zemlju eunuha, gdje stari izgubljeni sin neba i plava žena smišljaju otmicu i tamnicu za sve one koji nisu znali živjeti po mjeri svojih snova i vjeri pradjedova.

Putujući kroz budućnost, Zirdum nas odvodi do Tibeta, kojeg tako odlično opisuje da sam poželio otići tamo u tu zemlju mistika i isposnika, koji nedaleko od najvećih pla-nina na zemaljskoj kugli, blizu sekte Zmajeva prijestolja, gdje muški rod muku muči s opasnim djevicama, koje odsijecaju jaja mužjacima sve u slavu globalnog poretka kao model ustroja jednog vremena, koje u svakomu tko bolje zađe dublje u sudbine junaka ove priče, izaziva nelagodu. Nuklearna katastrofa i genetske mutacije, nasljedna obolje-nja, dugoročno kontaminirana prirodna sredina u ljudinjaku. Iz Zagreba preko Zuricha do Tibeta. Vlast svemu oduzima nevinost. Ljudi robotoidi, moralne nakaze, kolonizatori i zlotvori dominiraju Zirdumovom pričom o nekom budućem svijetu i čovjeku.


DRAMSKA TRILoGIJA Tomislav Grgo Antičić, Rajska zemlja, Balkanski kolodvor i Kiki riki arka, Harahvati, Zagreb, 2008.

Radnja Antičićevih drama događa se u Hrvatskoj. Svaka drama je u tri čina, što ovu trilogiju čini posebnom u novijoj hrvatskoj dramskoj produkciji. Uostalom, na prste jedne ruke mogu se danas izbrojati dramski pisci u Hrvatskoj. U dramama su ispričani i predočeni doživljaji pojedinaca u događanju novije hrvatske povijesti, koja je iz temelja promijenila ljudske odnose kako u pojedincu tako i u čitavom hrvatskom korpusu. Iz vlastitog iskustva i povijesti svijesti prenio je u riječi, u gotovo svaki čin ovih drama, dra-mu jednoga doba, bez namjere da išta uljepša ili umanji, zaniječe, prešuti ili vulgarizira ljude i događaje. Grgo Antičić vješto otkriva sliku zbilje preko uvjerljivih dijaloga svojih junaka i likova kao iz ružnih i tužnih priča.

Prva drama Rajska zemlja sažima u sebi zbilju nedavne hrvatske prošlost, vrijeme pada komunizma i Titove Jugoslavije i rađanje slobodne države Hrvatske iz tog komu-nističkog jednoumlja i srpske hegemonije. Svoje likove Antičić je smjestio u vrijeme komunističke diktature i mlade tek stvorene hrvatske države. Antičićeve drame idealne su za hrvatske homo politikuse.

Radnja druge drame događa se na željezničkom kolodvoru u poznatoj, staroj birtiji Balkanski kolodvor i ispred birtije, u krčmi gdje se spore, svađaju, mire, piju i psuju Bir-tijaš, Trava, Plavac... Kroz krčmu prolaze razni tipovi ljudi, onako nakratko, s nogu piju, izmjenjuju blic misli. Svaki od njih lupa po svoju i po tuđem. Neki je zastupnik velike sile, drugi manje, neki Velike Srbije, neki slobodne Hrvatske. Ima tu svega i svačega od junaka u ratu i časnih ljudi do ratnih profitera preko švercera i bagre svakojake vrste.

U trećoj drami pojavljuju se raznoliki tipovi ljudi, koji se kreću u političkim i poslov-nim vodama. Protagonisti su to jedne zbilje koja oslikava turbulentno i bolno doba iz hrvatskog obrambenog i oslobodilačkog rata. Iz toga doba izranjaju neka nova lica i bude se neki novi ljudski i međuljudski odnosi. Ništa više nije kao prije. Ništa nije sveto. Sve je prepušteno na milosti i nemilost neuspjelih primjeraka ljudske vrste, sve dok ne izbije iz mračnih odnosa u javnost gorka i opasna istina o nečasnim, neslavnim i nemo-ralnim zakulisnim igrama…

Ova drama daje fascinantan dramski izričaj u kojem se sudaraju, gnijezde i okame-njuju oprečni ljudski porivi: pohlepe, lukavstva, podmuklosti, dvoličnosti, bezobzirnost, brutalnost na jednoj strani hrvatske zbilje i na drugoj pak strani nemoć, anemija, kolek-tivna depresija... Rijetki su pojedinci koji sagledavaju dubinu naših promašaja u svakom pogledu, osim u sportu, koji uzalud pokušavaju nešto promijeniti na bolje. Etika i moral padaju u vodu. Ostaje neki tračak nade malog hrvatskog čovjeka u bolje dane, u izlaz iz ove neugode i nesretne stvarnosti, koja u čovjeku izaziva nelagodu i tihi bijes. Ova je drama svjedočanstvo našega doba. Preporučio bih svakom hrvatskom političaru da pogleda barem jednu od tri Antičićeve drame.


PoSAVSKI KNJIŽEVNI ZBoRNIK

U Tolisi, gdje je svojedobno otvorena prva škola u Bosni, izišao je Zbornik u kojem su priče i pjesme književnika ove hrvatske zemlje, koju su Srbi oteli u nedavnom ratu. Pregled je to književnog stvaralaštva Hrvata ove pokrajine od fra Ambroza Matića, ro-đenog u Blaževcu kod Modriče 1795. godine, do Nade Rukavine, rođene u Đurićima kod županje 1966. godine. Zbornik je priredio Mato Nedić i njegovi suautori, recenzenti i književni teoretičari. Zbornik je podijeljen u dva dijela. Prvi donosi Povijesni pregled bosanskoposavske književnosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća, i drugi dio odnosi se na suvremenu književnost. U prvom dijelu zastupljena su devetorica pisaca i pjesni-ka, a suvremenu književnosti duplo više, čak 23 pjesnika i prozaika. Od njih neke sam čitao, za neke prvi put čujem, a s pokojnim Ambrozom Maroševićem sam drugovao na studiju. Satralo ga auto na cesti usred srpske prijestolnice one godine kad je “nebeski narod“ počeo divljati po brdovitom Balkanu. Čudna mi je i sumnjiva smrt moga prijatelja Ambre, dobra pjesnika i još boljeg čovjeka. Pjevao je o slobodi Hrvatske i nije slobodu dočekao.

ZBoRNIK TREĆIH NERETVANSKIH SUSRETA

U izdanju Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo objelodanjen je Zbornik o Tre-ćim neretvanskim, znanstvenim i kulturnim susretima, koji su održani u ljeto prošle go-dine u Opuzenu. Ovogodišnji Susreti bili su posvećeni rasvjetljavanju lika i djela fra Luke Vladimirovića, koji je živio od 1718. do 1788. godine i fra Marka Dobretića, koji je živio od 1707. do 1784. godine.

O vremenu u kojem su živjeli i njihovim djelima govorili su Stjepan Šešelj, fra Hrva-tin Gabrijel Jurišić, Lovorka Ćoralić, Maja Katušić, fra Andrija Nikić, Dijana Stolac, Pavao Knezović, Jozo Marević, Marinko Šišak, Baldo Šutić, Hrvoje Markulin, Domagoj Vidović, Anela Mateljak i Dubravka Vidak.

Uz tekstove gore rečenih znanstvenika, književnika, profesora i kulturnih djelatnika, u Zborniku su tiskani ulomci iz djela ove dvojice franjevaca, koji su svojim djelima ozna-čili vrijeme i opisali događaje neretvanskog kraja osamnaestoga stoljeća, u kojem su živjeli i radili.

BAŠĆINA Jasna Polić Biliško, Bašćina, Hrvatska bašćina, Zagreb, 2008.

Silno se potrudila Jasna Polić da predoči čitateljstvu dugogodišnji rad mješovitog zbora Bašćina, koji njeguje osebujni stil glagoljaškog pjevanja kao cvijet hrvatske cr-kvene glazbene kulture. Predgovor Zborniku o Bašćini napisao je biskup Mile Bogović. Zbor je osnovan 1995. godine. Od tada do danas Bašćina je prisutna među onima među kojima nitko nikad nije bio i među onima među kojima su svi bili, među naj-manjima i najudaljenijim Hrvatima na globusu: u Ćelijama i Rima, Plaškom i Dublinu,


Udbini i Ovčari, Crnogrobu i Škabrnji, Kninu i Sarajevu, Aljmašu i Mariji Bistrici, žmanu i Vukovaru...

Pjevali su pred Papom i prognanicima, pred braniteljima i akademicima, pred veliko-dostojnicima i političarima, najmanjima i najneznatnijima...

Riječju i slikom, latinicom i glagoljicom, Bašćina otkriva rad mješovitog pjevačkog zbora i društva prijatelja glagoljice.

PRIČA o JUNACIMA NAŠIH DANA Mario Crnjac: Žalosna istina, roman, Zagreb, 2008.

fabula počinje kad zgodna i mlada Ivana upoznaje stasitog Marka i povjerava mu neke male tajne svoje obitelji. Kako to biva u današnje vrijeme, mladi se brzo zbliže i upoznaju. Provedu noć zajedno.Volješe se i seksaše noć uoči ukopa Ivanina oca. Ujutro Ivana se iskrada iz kreveta i ostavlja Marku poruku na kasliću. Kad se probudio, dan je već dobrano bio odmakao, Marko se daje u potragu za Ivanom i gubi se u šumi križeva i grobova. Okliznuvši se, pada preko jednoga groba, udara glavom o kamen i pada u nesvijest. Pronalazi ga posve slučajno svećenik i doprema u bolnicu. Marko je u komi. Kad dolazi sebi, Ivana ga odvodi k sebi u stan i brine se o njemu. U tom dijelu priče puno je osjećaja, nježnosti, ljubavi, strasti i ljudskih slabosti. žive zajedno i dijele i dobro i zlo. Onda jednoga dana Marko odlazi u rat. U priču uskače Ivanin brat Ivan, koji je dijete svoga vremena i uporno negira vjeru i postojanje Boga. Sve-ćenik mu pokušava vratiti vjeru koju je navodno izgubio kad mu je otac umro. Nakon ljubavnog i vjerskog zapleta Crnjac zalazi pričom u politiku i tu se poprilično gubi, jer pokušava odgovoriti na pitanja koja su teška do neodgovora. Ovaj roman je na neki način i antiratni roman, jer akteri ove priče veličaju ljubav, mir, vjeru u Boga i osuđuju svako nasilje. Međutim, pokušaj pisca da preko romana i svoje ratne i antiratne priče mijenja društvene odnose u poraću, iluzija je tako velika i živa kao što je bila Ivanova vjera u sudbonosnim danima života. Ova priča može djelovati na čovjeka pozitivno. Roman je pisan jezikom u kojemu katkad iskrsne rečenica koja naruši sklad kuće jezi-ka i umanji književnu vrijednost i težinu. Neki dijalozi mogli su biti uvjerljiviji. Crnjčeva priča naći će put do čitatelja.

PARTIZANSKI PTSP Zdenka Jezernik, Partizanski PTSP, vlastita naklada, Slavonski Brod, 2009.

Ratne bolesti stare su koliko i ratovi. Poslije svakoga rata u povijesti pojedinci su bolovali od “ratne bolesti”, a ta bolest očitovala se bolno u snovima, halucinacijama, “grizodušju”, oživljavanju strahota koje su proživjeli ili koje su sami činili. To se posebno očitovalo kod krvnika, ubojica i onih koji su ubijali iz razloga koji negiraju sve moralne norme i ratna pravila. Tako su i poslije Drugog svjetskog rata neki partizani i partizanke bolovali od bolesti koja se u narodu nazivala “partizanska bolest”. Rečena bolest očito-vala se u nekoj vrsti epilepsije, padanja na tlo i trzanja, buncanja, psovki...


Osobito je strašno bilo gledate neke mlade partizanke koje su bolovala od te par-tizanske bolesti. Zadojene komunističkom, bezbožnom ideologijom, te su djevojke i relativno mlade žene i mladići poslije rata proživljavali duševne more i užase od kojih ih je štitila moćna komunistička propaganda i nametnuti strah svima koji bi o tome išta zucnuli, kao i jeziv strah o bilo kakvoj priči o stradanju poražene ustaške vojske i civila, koji su se predali na blajburškom polju i koji su od tog kobnog polja predaje, bacanja oružja i prevare, išli putovima strave i užasa, sve do Gevgelije. Tada su se te mlade zalu-đene i izluđene partizanke i indoktrinirani partizani iživljavali goneći to roblje poraženih vojnika raznim putovima diljem Titove krvave Jugoslavije.

Ubijani su na svakojake načine, metkom, nožem, maljem, omčom, kamenjem... ba-cani su mrtvi ili polumrtvi u jame, u tenkovske rovove, u prokope i propunte, u rijeke, u masovne grobnice, koje su sami sebi iskopali.

Budući da su to radili poslije rata, u miru, ti partizani i partizanke, osobiti mlađi, ka-snije su čitavi život bolovali od te partizanske bolesti, koju je Zdenka Jezernik u svojoj knjizi nazvala Partizanski PTSP. Međutim, nije mala razlika od partizanske bolesti i bole-sti hrvatskih branitelja, koji su sudjelovali u obrambenom i oslobodilačkom hrvatskom ratu 1991. do 1995. godine. Partizani su bolovali od svoga živoga zla i ludila, a hrvatski branitelji od nepravde, koja im je nanesena kad su se vratili s bojišta. I zato dižu ruke na sebe. Ne pada im na pamet da se osvećuju i ubijaju kako su to činili partizani u ratu i poraću. Stoga je svako uspoređivanje partizanske bolesti i bolesti hrvatskih branitelja nepravedno, promašeno, besmisleno i donekle neumjesno.

Mladi partizani i partizanske su ubijali uime Marxa i Lenjina, Tita i Staljina, uime neke Internacionale, u ime komunističke ideologije i, što je najgore, ubijali su svoje sunarod-njake Hrvate. Za njih važi Matoševa misao: Hrvat Hrvcu pusti krvcu .

PoPLAVA oBRAĆENIKA Zdravko Tomac, Obraćenik, Nominativ, Zagreb, 2008.

Nije mi lako pisati o Tomcu, pogotovu o njegovu obraćenju i uopće o obraćenicima u vrijeme raspada Jugoslavije i komunizma, a pogotovu u slobodnoj državi Hrvatskoj, gdje se 80 posto stanovništva deklarira kao katolici. Od toga više od polovice su for-malni vjernici i katolici. Da je živ Ivo Jurišić (bio novinar i urednik na Radio Sljemenu), možda bismo zajednički iznijeli u javnost kada je počelo Tomčevo obraćenje i tko je prilično zaslužan da se to dogodilo. Na studiju novinarstva bio nam je profesor i oba smo pred njim diplomirali. Družili smo se za studija i poslije, i od ljutih protivnika po-stali slična mišljenja. Otišli bismo izvan Zagreba u neku klet i, uz mezicu i mučenicu, raspredali, sporili se, suprotstavljali argumente ovakve i onakve. O stradanju Hrvata po završetku Drugog svjetskog rata ništa nije znao ili se gradio da ne zna. Pričali smo mu o komunističkim, partizanskim zločinima. Čak su neki išli tako daleko pa su pjevali Nosim kapu na tri roga i borim se protiv Boga. Ubijali su uime Staljina, Lenjina, Marxa, Tita i bezbožne Internacionale i nekakva bratstva i jedinstva. Pokojni Ivo mu je pričao što je sve njegov otac proživio bježeći iz kolone smrti, a propješačio je od Bleiburga do Beograda. Tada smo mu spočitnuli da je on pisao onom komunističkom trabantu Jakovu Blaževiću Crvenu nit . Sve ovo pišem da lakše shvatite da puno znam o velikom


obraćeniku u novijoj hrvatskoj povijesti vjere i kulture. Dugogodišnji profesor i pisac tridesetak knjiga s područja ideologije, sociologije, politike… Najnovija Tomčeva knjiga Obraćenik ima 470 stranica, prolog, osam poglavlja i epilog. Moto knjige je citat: Bolje je trpjeti zlo nego činiti zlo . Knjiga vrvi sentencama, mudrim izrekama, mislima slavnih ljudi, teologa, filozofa, pisaca, pjesnika. Predgovore, prosudbe i pogovore pisali su tri biskupa, Bogović, Devčić i Koščić, i dva laika, Stjepan fridl i Drago Šimundža. Na pred-stavljanju knjige dvorane su krcate ko šipak zrnja. Novinski stupci pune se Tomčevim razgovorima, izjavama i mnogo je onih koji pišu i pozitivno i negativno o Obraćeniku. Kako nisam bio na predstavljanju knjige u Zagrebu, jedan uvaženi novopečeni Hrvat i katolik pitao me što mislim o obraćeniku Tomcu. Ovo vrijeme nije za obraćenje, kazao sam pola u šali pola zbilji, pa se ti žili i odgonetavaj. Tomčeva knjiga je fenomenalna, ima čovjek što i pročitati. Ali, ostaje moja dvojba: drukčije bih ja na sve to gledao da se moj profesor Tomac obratio kad je bio šef kabineta Jakova Blaževića i jedan od propa-gatora komunističke ideologije. Lako se sada obratiti. A u komunizmu…?

ŽENE KoJE PIŠU MUŠKI Adrijana Čulina, Kako sam postala faca, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008.Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled, AKM, Zagreb, 2008.

Ove dvije žene žare i pale hrvatskom književnom scenom u novije vrijeme. Toliko su tražene, mažene i pažene, toliko su zastupljene u zbornicima, antologijama, prikazima, u medijima, da mi se čini da otvorite konzervu, jedna od ove dvije bi iskočila i odmah taslačila o muškom rodu, seksu, politici …

Arijana Čulina to radi na suptilniji način, malo u rukavicama, malo skrije neke stvari među retke i riječi, dok Rudanica, da se poslužim njezinom terminologijom, piči žestoko i opiči tko joj se potkuči, koga stigne. Ona se ekstravagantno i odijeva. Ta cinična, skro-mnih duhovnih i još skromnijih fizičkih osobina i izgleda, skupo prodaje svoje gluposti viteškom hrvatskom čitateljstvu, a Arijana kao glumica i spisateljica to profinjenije radi. Tako Arijana u ovoj svojoj najnovijoj pisaniji naslovljenoj Kako sam postala faca uči i po-dučava muškarce kako postati uspješan poduzetnik, zavodnik i miljenik ženskog roda. Ova njezina je knjiga neka vrsta priručnika za muškarce, ali priručnika u kojem možete pročitati i ono što ne dolikuje jednoj ženi da piše o suprotnu spolu. Neka svatko iznese svoje časne i nečasne darove na stol javnosti, pa neka se vidi tko se čime ponosi, tko stidi. Druga pak slavna i ekstravagantna, iščašena žena iz Rijeke, poput onog njezina zemljaka bombardera s Kvarnera, baca otrovne strelice na sve strane kako bi dotukla i posljednjeg muškarca koji misli svojom glavom i koji nije podložan ženi. Ona fantastič-no zarađuje na svojim glupostima, katkad su to i gadosti, uvrede i, oprostite što moram otvoreno reći, velike bedastoće i male zloće. Dobro je govorio onaj njemački brkati genijalac fridrich, da bi za neke bolje bilo na nisu naučili čitati i pisati. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kulture čitanja. Ako zločin riječi može biti pisanje, možda to može biti i neko nakaradno, pusto, besmisleno čitanje.


ČARoBNA MoĆ BRoJEVAVesna Krmpotić, Priče pjevice, vlastita naklada, Zagreb, 2008.

Za razliku od Vedrane i Arijane, koje ne predstavljaju ženski rod u pravom svjetlu i žensko pitanje, velika, umna Vesna već pola vijeka piše prozu i poeziju, prevodi, na-stojeći svakom svojom knjigom ići za tim da razotkrije nakaradno, nakazno, neugodno i neugledno lice svakodnevice. Ova knjiga više je namijenjena djeci nego odraslima. Međutim, kad se pažljivije čita, shvatite da je i za jedne i za druge. Ona pak kaže, da je bajci cilj otkrivati neotkriveno. Nakon stotinjak njezinih knjiga proze, poezije, prijevoda valjda bi se trebalo uputiti s autoricom u otkrivanje novih svjetova, ili pristati na onu Maka Dizdara: Valja nama preko rijeke. Ova osebujna pjesnikinja, prozaistica i prevo-diteljica rođena je 1932., dugo godina živjela je u Indiji i na sjeveru Europe, pa se u njezinu književnom djelu, bilo da se radi o knjizi priča, pjesmi, romanu, eseju, ogleda tajnovito lice istoka, mudrost, mistika i metafizika.

BASNE ZA DJECU INTERNETA Sonja Gašparov, Cyber zoo, Algoritam, Zagreb, 2008.

Ova spisateljica i slikarica u svojoj biografiji kaže, između ostaloga, da sakuplja sve i svašta poput hrčka, obožava animirane filmove, previše visi na internetu. Te sklonosti i još neke ženske slabosti zrcale se i u ovoj knjizi proze. Svoje priče Sonja je dopunila crtežima i slikama, pa se stvarno doimaju fascinantno, tajnovito i ponegdje moćno, kao da su neke priče iskočile iz najljepših bajki ili animiranih filmova sa životinjama u glav-nim ulogama. Nešto ala Orvelova Životinjska farma. Ta moderna crtano-pisana basna za internet generaciju, životinje nisu samo klasične personifikacije nekih ljudskih tipova. U ovu se knjigu dobrano uvukla na mala vrata i očitovala Gašparičina otkvačenost, uvrnuto urnebesno zaslijepljen svijet modernih izuma kojima se čovjek služi, pa kad u tomu prevlada životinjsko i bestijalno, stvarnost, nažalost, nije onakva kakva bi trebala biti, ljudska i sudbinska. Ona briše granice između ljudskoga i životinjskog, životinjskog u čovjeku i čovječnog u životinji, pa povezuje “jude, zviri i beštimje” i onda kad se to čini svetogrdno i onda kad izgleda idilično. Knjiga je pisana preko bloga i blagoslovom novog internetskog boga! Možete je čitati ukoričenu, a možete i na zaslonu.

PRoZA o STVARNoJ GRoZI Slađana Bukovac, Rod avetinjaka, Fraktura, Zagreb, 2008.

Ova relativno mlada spisateljica ovim drugim romanom znakovita naslova pomiče obzore svoje proze. Prvim je romanom pobrala razne nagrade, hvalospjeve, lijepe kriti-ke i onih kojima je stalo samo do ludorija. Blještavu svjetsku pozornicu prve knjige gdje se odigravala radnja, zamijenila je našom, hrvatskom turobnom poratnom zbiljom, ko-jom je posvema zaokupljena i prožeta. Potresne sudbine njezinih junaka neće nikoga ostaviti ravnodušnim dok bude čitao ovu sjajnu knjigu, koja je zapravo tužna priča o


zlim sudbinama hrvatskih branitelja. Radnja je najčešće smještena u psihijatrijsku bol-nicu, odnosno u ludnicu. Autorica ove priče koja nikoga ne raduje postavlja temeljno pitanje preko usta psihijatra: Zašto reći čovjeku koji je bio u ratu da ga rat nije ozlijedio, da je iz njega izišao potpuno normalan I zdrav ko drijen? I koliko je s medicinskog sta-jališta normalno da čovjek iz rata izađe “normalan”. Priča teče jednostavno Pavelovim ulomcima razgovora s bolesnicima, koji se izmjenjuju s ulomcima o najvećim životnim problemima i moralnim dilemama samoga psihijatra, dok se sudbina protagonista do kraja priče neraskidivo isprepleće. Roman uvjerljiv, dirljiv i malo manje artificijelan od prvoga. Zapravo to je nemilosrdna dijagnoza zbilje. Opisujući sudbine branitelja u ratu, dvojbe i tegobe življenja poslije rata, te dileme i nevolje liječnika s onima koji mu dolaze kako bi ih oslobodio ožiljaka na duši, u priču uskaču razni plaćenici i agenti raznih tajnih službi drugih zemalja koji vršljaju po Hrvatskoj, kao da im je to djedovina i kao da imaju pravo raditi ovdje ono što se u svojim zemljama ne bi usudili.

PRIČA IZ LIJEPE NAŠE TUĐINE Sanja Lovrenčić, Martinove strune, Leykam, Zagreb, 2008.

Poslije romansirane biografije Ivane Brlić Mažuranić ova mlada spisateljica obje-lodanila je roman Martinove strune, koji je već u Austriji nagrađen i prije negoli je u Hrvatskoj i tiskan. Posrijedi je obiteljska romaneskna drama, koja se počinje zaplitati kad mladi arhitekt Mladen odlazi u tuđinu iz čisto “domoljubnih” razloga sa ženom i dje-tetom. Supruga Tanja i sin Martin, sklon glazbi, kobajagi teško podnose iskorjenjivanje iz Lijepe naše maje i domaje i nasilno presađivanje u Lijepu našu tuđinu. Poglavlja se nižu kao stavci koje solistički izvodi određen instrument. Uokvireno uvodnim i završnim stavkom o glazbenom natjecanju na kojem nadareni Martin pokazuje što mogu njegove strune. Preko te prozaične i prozirne priče uvlači nas spisateljica u intimu svakog člana obitelji, u obiteljsku bajku naših ljudi, koji su, gonjeni trbuhom za kruhom, dobro se snašli u toj Lijepoj našoj tuđini.

U ovoj priči o hrvatskoj iseljeničkoj obitelji nema nekih većih dramskih zapleta, ni raspleta. Sve se tu odvija po nekom ustaljenom redoslijedu što ga brojni Hrvati izvode u raznim sredinama izvan Hrvatske. Osobito je nijansirano i uspješno izvedena disonan-ca jednog od glavnih aktera ove sladunjave pričice, gospođe profesorice i prevoditelji-ce, supruge i majke, koja se od pasivne, nezadovoljne, frustrirane žene u Lijepoj našoj, pretvara u samosvjesnu, sretnu i zadovoljnu ženu u tuđini. Mašala!

ŠTo DALJE, To SLABIJE Goran Tribuson, Divlja plaža, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008.

Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca novijeg vremena, autor dvadesetak knji-ga priča i romana, Goran Tribuson ovim romanom je konačno pokazao da sve što dalje piše, slabije piše. Glavni lik priče ove Tribusonove tanke i gotovo nikakve proze je žaki, bivši legionar i dobrovoljac hrvatske vojske, negdar slavni i hrabri ratnik, sada upravlja bagerom kod nekog Bojnika, kolege s različitih ratišta. U priču pisac upliće i zapliće više


raznih i raznolikih likova, ali ostaje uporan u isticanju sudbine žakija i njegove žene, koja je digla ruke na sebe bez da narator objasni radi čeka je to učinila. Ovdje je riječ o miksu društvena angažirana romana i trilera, u kojemu ova druga strana odnosi prevagu. Tako se Tribuson prešaltao onima koji pišu nekakvu takozvanu hrvatsku stvarnosnu vulgarnu prozu. I tu se nije snašao. Od nekadašnjeg sjajnog pripovjedača, stilista i majstora za-pleta i raspleta Tribuson se pretvorio u novopečenog sljedbenika vulgarne proze, koja vrvi banalnostima, psovkama i jeftinim štosovima. Nažalost, svoju prijašnju književnu reputaciju Tribuson nije opravdao ovim romanom. Dapače, pripovjedač mjestimice rabi intertekstualnost, tako karakterističnu za njegov raniji opus, ali to je ujedno sve što je ostalo od negdašnjeg majstora napete priče, stila i jezika. Do kraja fabule Tribuson je pobio sve junake svoje priče! Grozota jedna!

PRIČICE IZ SVAKoDNEVICE Josip Cvenić, I sve pustiš niz rijeku, Istarski ogranak DHK, Pula, 2008.

Dvadesetak pričica skromna literarnog dosega i umijeća pripovijedanja, različite te-matike i kadšto tehnike pristupa manjim književnim formama. U svojim pričicama Cve-nić priča na svoj način o običnim, malim ljudima, njihovim problemima, obvezama, brigama, sklonostima, bolestima i životnim problemima. U nekim pričama radi Cvenić s mnogo razumijevanja i topline, da ne kažem nježnosti i strasti. Neke su priče ispričane u prvom licu, pa su tako pomalo uvjerljivije i osobnije, ali ne i bogatije stilom i izričajem. Ovaj pisac izvrsnih scenarija za filmove, poput onoga scenarija filma Kraljica noći, koji je dobio Zlatnu arenu, možda bi se trebao vratiti poslu koji mu bolje ide i gdje više daje od sebe i kao pisac i kao znalac jezika.

Primjerice, priče pisane u prvom licu: Žurba, Nedjeljno poslijepodne, Profesor kroz tele-skop profesora Sigija, Ljubav od pijeska daju naslutiti, dakako kad ih se pažljivije iščita, da pisac nije uspio osloboditi se onoga što memoarsku prozu odvaja od istinske i dobre proze.

SLIKE NA PRILIKE ŽIVoTA Ljerka Vladović, Sve mi, Klub Zaprešićana, Zaprešić, 2008.

Ne znam kako mi je dopala u ruke Ljerkina zbirka pjesama, ni tko mi je dao. Znam da mi je drago što sam je pročitao i prilično uživao u ljeposti stiha, stila i jezika unatoč dosad-nom i tendecioznom pogovoru stanovite Maje Gjerek, koja ovu dopadljivu i zanimljivu poeziju, pokušava iz svoje slijepe i glupe perspektive svesti na nekakvo ženstvo, žen-sko osjećanje života i majčinstva. žensko literarno pismo Ljerke Vladović, o kojem Maja trabunja, nema nikakve podloge, uporišta, ni smisla u poeziji ove darovite pjesnikinje. Dijeliti poeziju na mušku i žensku mogu samo oni koji ne znaju što je poezija i koji nikad nisu osjetili ljepotu stiha, bez obzira čija ga je ruka napisala, ženske ili muška. Ljerkina poezija podjednako je esencijalna i socijalna, ljubavna i misaona, nježna i neizbježna u svojoj jednostavnosti i skladu stila i jezika. Ljerka zna biti socijalno osjetljiva, nenametljiva, usamljena u svom nastojanju da iskaže i opjeva svoje vrijeme, koje u njoj podjednako iza-ziva udivljenje i sažaljenje. Ljerka Vladović nema problema s nadahnućem, ni estetskim


dosegom sebe same i onoga što vapi iz nekih stihova snagom svoje ljubavi, tuge ili rado-sti, smisla ili besmisla, nade i beznađa, ljepote i strahote postojanja. Ljerka se ne može nagledati i nadiviti zemnim ljepotama, koje tako umješno, spontano i prirodno sročuje u riječi, i riječi veže u dojmljive i dobro odmjerene, skladne stihove i pjesme.

PRIKAZ NEoZBILJNE ZBILJE Zvonko Madunić, Udžbenik broj: 519-06/1-2-05-MV-2, Šibenik, 2008.

Ne mogu se nikako sjetiti naslova Madunićeva romana kojeg sam pročitao na dušek, što se ono kaže, prije nekoliko godina. Znam da se radilo o sudbinama i stradanju hrvatskih ljudi u ratu i poraću, točnije bila je to potresna priča o marševima smrti 1945. godine od Olovne doline (Bleiburg) do Gevgelije - Križnom putu hrvatskih vojnika i civila. Ovaj roman, kažem još jednom, nesvakidašnja i zagonetna naslova, jer brojke nisam uspio odgonetnuti, a one jamačno nešto znače u ovoj napetoj priči, biografskoj prozi vrsna pripovjedača.Madunić ovom svojom pričom o našemu vremenu i svijetu u kojem živimo, zemlji u ko-joj smo sudbinom određeni živjeti i umirati, trajati od nastanka do nestanka s lica Lijepe naše upućuje oštru kritiku državnom sustavu u kojem nije ugodno živjeti. Imam dojam da su osobe u romanu stvarni ljudi, a njihove se sudbine mogu poistovjetiti sa sudbi-nama mnogih hrvatskih građana, koje su neki ratni profiteri, maheri, lopovi, gulikože i ekonomske velmože, osudili na život koji nije dostojan čovjeka čovjekom izmorena, nasamarena, prevarena i zakinuta za normalan, mali ljudski život.


Arsen DEDIĆ

O knjizi Čudesni dani Dražena Zetića

Izvirući uz samozatajnosti pjesničkoga svijeta, na pokatkada pomalo stidljivi nago-vor o ljubavnoj čežnji, tankoćutno mladenačka duša progovara u vremenu gdje je malo mjesta za čarobni odsjaj ljubavi. Ponirući kroz stihove, uprispodobljuju se snažni (u pojedinim trenucima potresni) odjeci onoga što skučeno ćuti u čovjeku, iščekujući svoj pravi čas. Tako i sam Dražen Zetić potiho progovara o svojim doživljajima nečega što iz njegove blizine nezaustavljivo iščezava. Nečemu, čemu se zameće svaki trag, i gdje žive tek pokoji obrisi kišnih zora, sunčanih podneva, razigranih glasova djece na ulica… i dragih trenutaka rađanja zaljubljenosti.

Ovaj mladenački spis o veličanstvenim vrhuncima ljubavi riše sumorno podneblje gradskih vreva prozračnim poetskim bojama vedroga raspoloženja. Jarkim plavetni-lom. Mediteranskim ozračjem. Svježim danima. Osjenčanim mjestima gdje se dvoje zaljubljenih odvijeka potajno susreću i razilaze. Naposljetku, i pomalo sjetno Zetić za-mjećuje da uvijek ostaju samo jeke zagrljaja koji nekada u jesenskim večerima naglo zabole, neuhvatljivi poljupci što iznenada (kao iz zasjede) zaskoče ranjiva čovjeka, uvi-jek iznovice s pitanjima ‘Hoćemo li stići?’, jer nas vazda vrijeme udaljuje – kolikogod se požurivali: Je li nekad uzalud!?. Ono nam svaki put nanovo zapliće korake. Izmiče. Nezaustavljivo curi… potamnjuje želje da se neke stvari u životu ipak sazdaju u lijepe brončane kipove, porculanske figure… da zapečaćene ostaju u svijetlim danima kada smo bili sretni. Zadržati sreću, vječna je borba jednoga maloga ljudskoga života…

U Zetićevim otkucajima srca prebivaju i šapatom sačuvane mile tajne srca, dani kada se biće otvaralo neočekivanim događajima, kada se ‘budni’ čovjek sljubljuje s drugim bićem, i postaje jednim čovjekom… jednim cijelim voljenim bićem.

Također se u lirici pejzaža, ostvaraje jedna osebujnu poetiku prostora. Uz poetiku prostora, pojavljuje se i pjesnički utisci modrih morskih pejzaža. Pa je tako nezaobila-zno spomenuti i simpatičnu suigru mijena godišnjih doba kako su tekstovi hotimično nastajali, te nadasve mističnu (kontemplativnu) komponentu koja se neprimjetno probi-ja kroz blagi lirski oratorij besjedovnih stihova. Uz kontemplativnu (ljubavnu) dimenziju nagovora, neočekivano se pojavljuje i jedna autentična kozmička vizija ljubavi mladoga pjesnika koja dolazi do izražaja u kratkim nanizanim fragmentima. Povrh spomenute: kontemplativne, kozmičke, iz prikrajka riječi prisutni su i mnogi motivi s cvjetnim deko-rom, stvarajući prirodni ambijent kakav je manjkav u modernoj umjetničkoj riječi.


Svi ovi pokušaji i ostvaraji kulminiraju u središtu samoga naziva djela „Čudesni dani“ (O ljubavi). Odista, što naposljetku drugo reći negoli da su dani kada se čovjek zaljubljuje uvijek čudesni… s kojim dojmom i sam privodim kraju ovih tek nekoliko crti-ca o dražesnome opusu mladoga pjesnika.


fabijan LOVRIĆ

Poput blistavog kestenja u jesenMilosz, Czeslaw: Drugi prostor (prijevod izabranih pjesama): Prijevod s poljskog Marina Trumić: Ur. Ferida Duraković: 115 mm x 195 mm, meki uvez, 207. str.: Naklada ZoRo; Zagreb – Sarajevo, 2008.

Krenuti mogućim slijedom prevođenja s jednog jezika na drugi, teško je reći što je bitnije: dobro poznavati prevođeni jezik, ili bolje poznavati onaj na koji se prevodi? Rekao bih kako je bolje, ključnije, poznavati jezik na koji se prevodi, ali pri tome imati mogućnost slikovno proži-vjeti vrijeme u kojem je živjela određena osobnost književnog stvaraoca i veoma bitan trenu-tak samoga stvaralačkoga čina. Okolnosti koje su vizionarski odredile nastanak djela počesto su bitnije od poznavanja prevođenog jezika tako da se kroz doslovan prijevod može doći do ideje onoga koji stvori djelo, ako prevoditelj posjeduje dar putovanja kroz vrijeme u kojem ja-sno vidi i jasno oblikuje novonastalu preobrazbu djela u uspješnog dvojnika. Ljepota novona-stalog počesto može biti obučena zlatnim ruhom, ili obučena u ostatke iznošene robe. Kako god bilo, to je odrednica uspješnosti prijevoda, neovisno o kojim se jezicima radi. Prijevod Marine Trumić, prije svega što se radi o izazovu prijevoda pjesama proslavljenog i Nobelovom nagradom (1980) ovjenčanog književnika, donosi sve elemente rečenog kako bi i na drugom jeziku, hrvatskom, prijevodi s poljskog bili što vjerniji ideji i temi pjesničkih strepnji. Već tu, na samom početku, Trumićeva se uhvatila u nesvakidašnje kako bi na što jednostavniji način prenijela ljepotu pjesničkih poruka. Nesvakidašnje se ogleda u emocionalnom naporu da se doživi i proživi stvaralački čin drugog kako bi se odgovorilo potrebama prvog, jer prijevod bi trebao biti prvi, kao cilj tematskih, idejnih i estetskih normativa i ne samo normativa nego produhovljen psihološkom raskoši sveukupnosti, što je autorici ovdje i uspjelo.

Psihološka energija je slijed emocionalnog do cilja, odnosno, umrežen prijenos jedne jezične raskoši u drugi idiom koji će osvajati. Početak upravo to nagovještava u pjesmi „Sarajevo“, koja bi dobro odgovarala svim načelima Gospodara kaosa, vla-davini nad masama, oni koji odlučuju, a koji ne mare za ljudske živote: „Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila / obnovom / Zemlje, i to pokoljenje samo sebi sad izriče presudu. / Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu, / jer to su mračni / barbari što se međusobno ubijaju. / I život sitih više vrijedi od života gladnih. / Sada je vidljivo da je njihova Europa od početka / bila / opsjena, jer njena su vjera i temelj ništavilo. /


Ništavilo, kao što ponavljahu proroci, / rađa ništavilo / i opet oni će biti kao stoka koju vode na klanje.“ (7. str.). Upravo energiju pokreta, istine i nemilih događaja osjećamo u ponuđenom prijevodu (pjesma je pisana 1993). Ostale pjesme imaju vremenski raspon od 1936. (pjesma Uspavanka) – pa do posthumno objelodanjenih 2005, ali u svima provlači se tema sna i ideja otrježnjenja, otrježnjenja naroda ili pojedinca kako bi svojim djelovanjem utjecao na promjene, na pozitivan odnos i nikako ne bi ostao izvan giblji-vosti političko-društvene scene koja „Uljuljkuje, nina novoga junaka, / u mirisu vatre i spaljena žita.“ (8. str.).

Ljubav se nameće, pomalo prévertovski, simbolično i jednostavnim ritmom balade: „Ljubavi moja, gdje su, kamo odlaze / Sjaj ruke, pravac vožnje, škripa snijega - / Ne pitam to u tuzi već u zamišljenosti.“ (9. str.).

Sama prevoditeljica, suočena sa strepnjom i izazovom, pronalazi put odlučnosti: „Svemu je moguće dati značenje, a pjesnik u sebi osjeća duboku čežnju za što sveo-buhvatnijom formom - koja ne bi bila ni odveć poezija ni odveć proza. No, svako objaš-njenje otvara nova pitanja, i tako unedogled. U jednom razgovoru s Josifom Brodskim Milosz veli: Za mene je istinska mjera književnih djela prisutnost objektivne stvarnosti u pjesmama i prozi... Moja poezija nije nostalgična. Ono što tražim u poeziji jest distanca, jer distanca jest velika tajna umjetnosti. Umjetnost se, zapravo, temelji na tome da se nađe odgovarajuća udaljenost... Ili, prema riječima palestinskog pjesnika Tahe, poezija oduvijek, pa tako i danas, treba više skrivati nego otkrivati. I dalje, u Miloszevu pismu iz 1976. godine, upućenom Alexandru Schenkeru, čitamo, između ostalog: Načelo moje poezije jest sažetost stiha ili rečenice ili, drugačije, gustoća, nešto što je svojstveno meta-lu, ali izvan brige za originalnost metafora ili usporedbi.“ (174. str.).

Ako se za nekoga može reći kako oslobađa zarobljeni um, onda je to Milosz sigurno. Njegova distanca je ustupak gorljivoj mašti u pronalasku putova koji čitatelja vode poljima zrenja. Na tim poljima uspijeva psihoanaliza odnosa čovječanstva. Njegova znatiželja je dubinska, arheološka nit zakopanoga zlata u snazi djetinjih očiju. I sam je tvrdio kako je ostao dijete: „Sporo, jer tek u devedesetoj, otvorila su se / vrata u meni i ušao sam u pro-zračno jutro.“ (64. str.). Psiholozi bi rekli: Povratak sebi! Povratak djetinjstvu, izvoru; kako bi se dosegnulo nemoguće. Bit biti i jest u nemogućem, ali u vječitoj slutnji.

Autorica prijevoda piše: „Kada sam, napokon, završila ovu knjigu, tj. kada sam je nasilu otkinula od sebe, otišla sam u Biblioteku grada Sarajeva da vidim koja Miloszeva djela mogu kod njih naći, što je to bilo prevođeno na našim prostorima. Bibliotekari, lju-bazni i predusretljivi kao i uvijek, iznijeli su mi sve primjerke na stol. Bila sam dirnuta, a evo zašto: nema toga mnogo, sve vrlo stara izdanja, uglavnom ono što je preveo Petar Vujičić, i jedna poetska zbirka u prijevodu Zdravka Malića; ali se vidi da su sve te knjige prošle kroz bezbrojne ruke i da su na njima ostali tragovi vrlo pozorna čitanja. Uvijek mi nekako srce zadrhti kad ugledam redove koje je podvlačila neka nepoznata ruka. Slijedeći te tragove, kao da i sama postajem dio nekakva tajnoga saveza što ga čine svi oni (a ipak nije ih malo!) što knjigu vole.

Pjesnik bi mogao biti zadovoljan.“Da. Pjesnik, prevoditeljica i čitatelji mogu biti sretni i zadovoljni.

Knin, 31. ožujka 2009.Utorak, 21: 52 sati.


Krunoslav ŠETKA

Noćna prašina čeznutljivih zgradoredaLana Derkač, Tko je postrojio nebodere, Altagama, Zagreb, 2006.

Ova poetesa, dama poezije, koju nikada u životu ni vidio nisam, svojim me slovima zapljusnula kao iznenadni pljusak kojem se zemljoradnik obraduje zbog svoje sušne zemlje. S druge strane, slovoradnik, umjesto zemlje, obrađuje slova, priljubljuje ih sku-pa uz druga slova, neka se svađaju, neka su u dobrim odnosima, a slova ove Dame se vole, uistinu vole, sljubljuju i zaljubljuju u svakog čitatelja, a rijetko koji čitatelj im uspijeva odoljeti, jedino onaj koji sa slovima ima manje zajedničkog nego pjesnikinja sa zemljom.

U ovoj zbirci je primjetna pjesnikinjina sljubljenost sa zimskim pejzažima kao i s viso-ko putopisno – poetskim izričajem, pa ću rado, stoga, izvući jednu pjesmu pod imenom „Siječanj“ koja umnogome može odgovoriti tajnovitim pitanjima skrivenim u Laninim koferima tijekom svih njenih dalekih putovanja (Azija, Afrika, Amerika, Europa), ali i po-ljubiti naslov ove zbirke pjesama - Tko je postrojio nebodere – kojeg Lana, u pjesmi Eva Air, spusti kao pahulju snijega iz visina na obraščić nespremnog šetača kroz stihove, i tek što šetač primijeti što se dogodi - pahulja opet nestade. Sada želim izazvati lavinu koja se zapravo krila iza te pahulje.

Neboderi stoje postrojeni u redu, ne mrdaju, hladni i uvijek odlučni na akciju, poput beživotnih vojnika (Twins Tower), u njima ljudi nesvjesni, prepušteni stihiji i izvan – ljud-skom usudu – čekaju. Što čekaju? – Čekaju odgovor na pitanje tko je postrojio nebo-dere. Je li to jedan čovjek? Više njih? – Da, više njih – to je točan odgovor, samo, gdje pronaći sve te ljude koji su nas tako jednostavno zabetonirali i postrojili da čekamo u redu (dobro sad – za kruh, za odstrjel, ili možda za nagradu, za sreću – manje je bitno, više je bitan taj zgradored jednosmjernog putovanja metropolskih ciljeva. Postadosmo metropolski službenici, u službi metropole, a neprijatelji su uvijek tu negdje (u drugom podrumu, u drugom stanu, u drugom susjedstvu, u drugom planu, u drugom…)

Zapravo, Eva Air je aviokompanija koja je prevezla Evu od Edenskog vrta do postroje-nih nebodera, pa se ona s pravom pita: tko je postrojio nebodere? (jer nikad tu prije nisu bili). I uvijek će se naći neki Adam iz nebodera koji će nesmotreno zagristi u jabuku, samo što sada to neće imati katastrofalne posljedice jer je već toliko jabuka suvislo zagriženo.


Škripe stanari u mom tijelu . Premještaju tanjure, češljaju se, puštaju vodu u zahodu, kose travnjak, patentiraju vijesti u kojima mi pretražuješ neobično tamne usne, a iz njih potom izvlačiš opljačkane ružine latice i osjećaš kako se neprestano umnažaju u tvom pamučnom ruksaku . Vani snijeg na svakom automobilu ostavlja dasku za jedrenje . Na-prijed korača . Sad je već u šumi, pomislim . Ma daj me zagrli jer i šumu snijeg nježno obljubljuje, a tražim sklad . Večer na odjavnoj špici sprema ispit tako što uvježbava sko-kove u jezero, priznao si, dovevši me na ovo mjesto . Sutra ćeš na sjedalima auta naći noćnu prašinu .

(Siječanj)

Lana Derkač u ovoj pjesmi sažima cijeli jedan poetski svijet sklada, od Eve u Vrtu do Eve na krajnjem katu nebodera. Ona je na tren i šuma, koja obiluje raznolikošću vr-sta, bilo endemskih ili neboderskih. Taj zagrljaj, kojeg ona nježno i neiscrpno iščekuje, izgleda tako dalek i virtualan, ma može čak biti i hladan i lijep istovremeno (kao što je i snijeg) – samo neka se zagrljajem zove – već će se iz te riječi „zagrljaj“ pronaći dovoljno razloga za ugodu i osjećaj sreće „Ma daj zagrli me jer i šumu snijeg nježno obljubljuje, a tražim sklad“.

Lana uvodi pojam „noćne prašine“, koji bi mogao biti svrstan i u stručnu literaturu psihologije, filozofije ili bilo kojih drugih znanosti. Ono što ostane u sjećanju, nostalgiji ili prizivanju ostvarene ili neostvarene ugode s ljubavnim partnerom, na sjedalima auta, naziva se noćnom prašinom – ne vidi se i ne svjetluca kao po danu, a tu je – teška na-slaga o/sjećanja.

Poetesa nastavlja s uvođenjem religijskih motiva u svoju poeziju. „Uopće ti nije za-smetalo što tijelo koje ćeš primiti neće biti Kristovo“ (pjesma Keksi). Slast za slatkišima, slast u zadovoljenju, punjenju, ispunjenju – slatkiš je i žensko tijelo koje ispunja rastuća plima erotičnosti. Ona mu ne donosi kekse u sobu, a on bi ih konzumirao kao hostije – ne bi li više bilo koristi od njih, kao da ona ima više tijela – a jedno bi bilo dovoljno normalnom čovjeku. S druge strane, u tom četverokutu – keksi – hostija – tijelo Kristovo – tijelo ženino – poetesa daje uvijek više dimenzije svakodnevnim ljudskim ritualima, a ljudi, po običaju, biraju uvijek lakši put (u propast), bez dodatnih (spasonosnih) dimen-zija.


Atif KUJUNDžIĆ

Otisak savjesti i odgovornosti Promocija časopisa Gradovrh (godišnjak Matice hrvatske u Tu-zli), broj 5, studeni, 2008, Međunarodna galerija portreta Tuzla

Časopisi su prvorazredne kulturne institucije i to, jednako u trenutku izlaženja kao i post festum, tj. desetljećima, pa i stoljećima poslije. Pojavljivanje časopisa dokazom je da postoji grupa u svakom pogledu intelektualno natprosječnih ljudi koji žele elaborirati svoj odnos prema važnim pitanjima svoga bića, kulture, umjetnosti i društvene suvre-menosti i to ostaviti za budućnost, za dolazeće oči.

Izašao je nebroj knjiga o kojima se ne zna niti će se ikad znati, jer nikome ne treba-ju. Nerijetko objavljene knjige postale su teret svojim autorima. Ali, nije se još pojavio časopis koji se ne pamti i ne čuva kao dragocjena bibliografska jedinica koja svjedoči o bitnom. Prisjetimo se kakve je sve peripetije prolazio Ivan frano Jukić kad je u njemu kulminirala ideja o izdavanju časopisa Bosanski prijatelj! Pogledajmo koliko nam Bo-sanski prijatelj znači i danas!

Časopis Plamen koji su pokrenuli i uređivali Miroslav Krleža i August Cesarec 1919. godine zabranjen je iste godine nakon što je izašlo petnaest brojeva, ali ga nitko ne može potisnuti kao bitnu i povijesnu pojavu. Ili Pečat, koji je 1939. godine, također, pokrenuo Miroslav Krleža kao književni mjesečnik za umjetnost, nauku i kulturu. Izlazio je samo dva godišta, ali i da je samo objavio Krležin antidogmatski esej Dijalektički antibarbarus, koji je označio vrh sukoba na tzv. književnoj ljevici, ostao bi referentan zauvijek. Kao što će i ostati.

Etc.

* * *

Gradovrh, časopis Matice hrvatske u Tuzli, od samog početka projiciran je kao go-dišnjak ili almanah. Tako je upisan u registar javnih glasila i kao takav opstaje i izlazi već peti put. Pet brojeva Gradovrha u obrezanom formatu A-4 i na ukupno 1.450 tiskanih strana, s više od 90 uključenih autora i s više od 120 priloga primjerenih koncepciji časopisa, nezaobilazna su kulturalna i kulturološka činjenica o životu, ali ponajprije dokaz o kulturnom djelovanju Hrvata uključenih u rad Matice hrvatske ogranak u Tuzli, u proteklih pet godina na području Tuzlanskog kantona. U koricama časopisa Gradovrh, to je kulturna činjenica, zauvijek.


Primjereno nazivu godišnjaka svaki primjerak je i neposredan doprinos činjenicama rekonstruiranju vremena i uspostavi kontinuiteta od vremena iseljavanja franjevačkog samostana Gradovrh 1541. godine i odlaska tog dobrog svijeta u Bač, zajedno s milo-snim likom Radosne Gospe Gradovrške. Sve to časopis/godišnjak/almanah Gradovrh, bez usijavanja kojima smo skloni – oživljava na sasvim primjeren način već u prvom broju.

Naime, časopis aktualizira dostupnu građu i dokumente, bez sumnje, mnoge od njih u zadnji tren i otrgnuvši ih sa sama ruba zaborava i prijetećeg procesa nestanka. To su autentični povijesni dokumenti, znanstveni i književni tekstovi, ali, uz njih, tu su i tekstovi o suvremenosti projicirani u vrijeme i prostor koje mostimo svojim životima. Odabir je brižljiv i krajnje odgovoran, doista dragocjen.

Gradovrh narasta iz broja u broj. Smisao impulsa za njegovo pokretanje biva sve očigledniji. Prikupljena građa biva sve dragocjenija. Časopis je sve utemeljeniji u stvar-nost i suvremenost.

Glavna urednica i redakcijski sastav rade s puno više poticaja nego što bi itko izva-na mogao i pomisliti. Rezultat je impresivan. Vrijeme koje je u svijesti ljudi lebdjelo kao izmaglica, u časopisu Gradovrh postaje svima dostupna, dokumentirana i očigledna stvarnosna predodžba. Nismo ni znali kako će svjetlo objavljenih tekstova postati di-jelom aureole koja iz prošlosti obasjava i natkriljuje današnju Tuzlu i njezin suvremeni život. Naime, ne mislimo baš prečesto o tome kako smo to stigli u ovaj čas.

* * *

Držimo kako je u časopisu Gradovrh primijenjen iznimno mudar, praktično i iskustve-no vrijedan način koncipiranja i organiziranja raspoložive građe, njezina upotpunjavanja tumačenjem kao i nominiranja cjelina koje glase Uvodnik, Arheologija, Sociološko-te-ološke teme, Sociološko-političke teme, Zemljopisno-etnološke teme, Književno-jezič-ne teme, Poezija, Komunikologija, Pedagogija, Etno-muzikologija, Povijesno-filozofske teme, Prirodoslovno-znanstvene teme, Gospodarstvo, Ljudi i događaji, Kultura, Prikazi, Iz naše arhive, etc.

Posebno su značajne nominacije cjelina kao jezične sprege ili sintagme iza kojih je razmatrano teološko, političko, etnološko, jezično, jer iste omogućavaju uklon od političkog kao profanog! Gradovrh i ljudi koji ga priređuju i uređuju ne žele politizirati, a ovakvim nominacijama postavljaju i jasne ograde spram te, njima strane opcije! Napro-sto, s politizacijama i ideologizacijama ne žele imati posla.

Osobno veoma cijenim ovu vrstu praktične mudrosti koju je za svoje potrebe lijepo otvorio i s puno dostojanstva koje, dakako, dolazi iz bogate kulturne prošlosti i steče-nog iskustva. Nakladnički i uređivačkoredakcijski sastav razvio u časopisu Gradovrh taj odnos kao samozaštitu! živimo nevjerojatno i furiozno vrijeme, ali i u takvom vremenu, činjenice su neprijeporne. Potresno je za današnjeg čitatelja susresti se s onim što prvi broj časopisa Gradovrh donosi, npr. kao priloge o fra Blažu Josiću.

Riječ je o istaknutom pjesniku, latinistu, Lipničaninu fra Blažu Josiću, krsnim ime-nom Bono. Rođen 2. veljače 1820. godine u Rapačama, jedan od vodećih bosanskih franjevaca sredinom XIX. stoljeća. Veličanstveno je što ga već u svom prvom broju Gradovrh uspravlja iz njegovih sugestivnih pisama i pjesma, kao i što njegovo djelo


– jednako mladalačkim zanosom i stvarnom mudrošću svjedoči – ne samo o njegovoj neupitnoj odanosti franjevačkoj redu i službi već i životnim kušnjama, njegovim poli-tičkim pogledima i prosvjetiteljskim idejama, kao i njegovom blistavom znanju jezika i prozodije i stvarnoj vještini pjesmovanja.

Uostalom, nerijetko, u odnosima između pismenog i načitanog svijeta pjesma je imala i epistolarnu funkciju. Osim toga, šesnaest objavljenih od ukupno /46/ pisama fra Blaža Josića osiguravaju neporeciv kontekst brojnim događajima i akterima njegova vremena. Zato, kao da vidimo, kako se rukuju fra Blaž Josić, Ivan frano Jukić, Jako Baltić, Bartol Kovačević i dajući jedan drugome riječ – 1840. godine pješice i krišom idu iz Mađarske u Bosnu, da podignu ustanak protiv Turaka!

Kakva je to sjajna vjera! Nikako nije riječ o nepoznatoj pojedinosti i ljubavi iz života spomenutih franjevaca, sjajnih mladih ljudi koji su Bosnu Srebrenu ljubili jednako kao svoju vjeru, ili iznad svega! Ali, svakako, objavljivanjem u časopisu Gradovrh – riječ je o senzaciji koja bistri suvremenost zagušenu najrazličitijim nesnalaženjima, pa i smutnja-ma. Susretanje s minulim u suvremenoj optici smisleno je samo kao dobrobit za prošlo i buduće. To izvrsno znaju glavna urednica i redakcijsko tijelo.

Gradovrh tako čini iz broja u broj.

* * *

Iskreno, vrijedna je svakog poštovanja dosljednost s kojom nakladnik – Ogranak Matice hrvatske Tuzla, glavna urednica Marica Petrović i uredništvo kao uže stručno ti-jelo vode časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Gradovrh tako, pa čuvaju ono što bi moglo nestati ili pasti u zaborav, a prihvaćaju i afirmiraju ono što bitno određuje suvremenost i ima korektan odnos prema prošlosti. Tu vrstu senzibi-liteta i mudrosti koju pokazuje gospođa Petrović trebalo je i roditi i njegovati, samo tako se i može dobiti ta razina odgovornosti prema konačnom ishodu koji u čitatelju punim smislom odjekuje kao njegova sadašnjost.

U Gradovrhu djelatno komuniciraju najdalja prošlost i suvremenost. Tome u punoj mjeri pridonosi zdrav i prirodan odnos prema hrvatskome jeziku, kao i vrlo tolerantan odnos prema jezicima kojima pišu uključeni autori, suradnici! Uostalom, to nam je već znano iz same tradicije franjevačke književnosti koja je uvijek imala odgovoran odnos prema puku. Osim toga, to je i u najboljoj tradiciji Matice hrvatske u Bosni i Hercegovi-ni, a na istoj matrici izlaze i časopisi Hrvatska misao – u Sarajevu, Krijesnica – u Zenici, Motrišta – u Mostaru, Vitko – u Širokom Brijegu, Cvitak u Međugorju, o čemu piše i što brižljivo analizira i raspravlja urednica Petrović u drugom broju Gradovrha.

* * *

Već od trećeg broja Gradovrh se mudro i s mjerom, ali za naše prilike izuzetno kuražno i široko otvara za nove autore i teme, doista, na neodoljiv način. Čini to Pre-gledom arheoloških iskopavanja na području lokaliteta Gradovrh. Posebna prilika je pružena mladom tuzlanskom arheologu Mirsadu Bakaloviću. Slijedi izvrsna studija Petra Anđelovića Etika u politici prema učenju Drugog vatikanskog sabora, a potom i ekumenski nadahnut i smislen tekst: Kršćani i muslimani – partneri u dijalogu – Susret


njemačko-afričkih biskupa u Akosombu u prijevodu fra Petra Matanovića. Tu je i studija o Hrvatskom govoru u slivu rijeke Solina – koju piše Alen Matošević, te Naslijeđe steća-ka – podsjetnik – tekst koji piše Julijana Kovačević, etc., a Marica Petrović piše i prikaz o projektu Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vinko Kovačić piše o Primorskoj terminologiji u hvarskom govoru u usporedbi s ekvivalentima u venecijan-skom dijalektu. Gradovrh se otvara i za poeziju Naide Mujkić, mlade i darovite dobitnice nagrade Mak Dizdar za neobjavljenu knjigu pjesma 2006. godine.

Gradovh, dakle, smjelo kroči ususret životu. Ovdje bismo mogli potegnuti onu našu omiljenu koja nam njeguje inertnost i indolenciju: Da kojim slučajem Gradovrha nema, trebalo bi ga izmisliti! Makar zvučalo i cinično, eto, na našu sreću, ne moramo ga izmi-šljati! Matica hrvatska, Ogranak u Tuzli, priređuje, uređuje i izdaje časopis Gradovrh lege artis ili po pravilima vještine!

* * *

Interesantno: iz broja u broj, Gradovrh je sve obimniji. Rekli bismo, ili je godina sve duža – što nije moguće, ili je priređivačkouređivačka recepcija sve šira – što je razvidno i evidentno. Gradovrh broj 5., čije je promoviranje povodom našeg današnjeg oku-pljanja ima 446 strana. Urednica sugerira kako je Gradovrh u sve većoj mjeri časopis koji daje priliku za afirmiranje mladih znanstvenika i njihovih uradaka, čemu se ljudski možemo obradovati, jer taj mladi i pametni svijet – sve u svemu – ima vrlo malo prilika pokazati što zna i može.

Časopis je i drugi put otvoren vrijednim tekstom arheologa Mirsada Bakalovića: Iz-vještaj s rekognisciranja i zaštitnog arheološkog iskopavanja na lokalitetu Gornja Skaka-va, Brčko district. Zapravo, Arheološko odjeljenje Muzeja istočne Bosne u Tuzli imalo je već u evidenciji registriran i poznat, ali ne i rekognisciran lokalitet starog franjevačkog samostana s ostacima zidne konstrukcije, na kojem je sada rekognisciranjem otkriveno i pet grobova s pet skeleta, etc. Po svemu, riječ je o nalazima koji sežu oko /5/ pet sto-ljeća unatrag, što je podudarno s dolaskom Turaka u ove krajeve.

Odjeljak Filozofija donosi tekst Romea Kneževića naslovljen: Ne postoji čisto ne/zadovoljstvo, koji u formi filozofske rasprave identificira opcije čovjekova odnosa prema zadovoljstvu i nezadovoljstvu kao mogućnost relativizacije čovjekove prirode i pozicije koja mu pomaže preživjeti, jer svaka isključivost donosi za čovjeka kobno sljepilo.

Rubrika Gospodarstvo donosi tekstove Darija Grgića: Monetarna politika BiH pod okriljem valutnog odbora i Merima Kasumovića: Ekonomski motivi evropskih integracija kao interes zemalja jugoistočne Evrope i BiH. Rubriku Jezično-književnih tema popunja-va čak trinaest autora, a rubriku Književnost pet. Slijede tekstovi u rubrikama Prikazi: Katarine Dalmatin – Conversacione con Enzo Bettiza; Psihologija: Džanan Berberović – Razvojna povijest bivših zatvorenika – prikaz četiri studij; Sociologija: Petar Anđelović – Biti kršćanin na suvremen način i Srđan Vukadinović: Bosanskohercegovačka naučna dijaspora i naučna politika.

Rubrika Zemljopisno-etnološke teme popunjena je radovima Danijela Barišića – Prostorna struktura grada Tuzla, Borjane Petrović – Fiziočko-zemljopisne karakteristike i stanovništvo u u slivu rijeke Soline, Marije Jukić – Turistički potencijal i valorizacija tu-rizma u Fojnici, Orhana Bušatlije – Atraktivni prirodno-geografski faktori Donjeg Vakufa i


mogućnosti razvoja turizma, Suzane Krezo – Potencijal i perspektive razvoja turizma na području Livna, Alojzija Stanića – Pokladni običaji Bunjevačkih Hrvata u Bačkoj.

Bez sumnje, Gradovrh opet, za svako interesiranje, donosi barem po nešto veoma zanimljivo.

* * *

Velika je i iskrena moja želja da časopis Gradovrh upravo na ovaj način dugo poživi i na opću dobrobit potraje. Ovakav časopis u našim prilikama i kulturnim razmjerima, naprosto, nema zamjenu.

Čestitamo.

26. studenoga 2008.


Ljiljana TADIĆ

Hajdarevićevi horizonti s otok sonetnihHadžem Hajdarević, Na sonetnim otocima, drugo izdanje, Vrijeme, Zenica 2005.

Nismo mrtvi, nismo – viču soneti iz papirusa Sonetnih otoka. U kanonskoj odori pje-sničke nepresušne dramaturgije oglašava se čas vičuće, čas stišano putovanje soneta Hadžema Hajdarevića. Rastvori jezika za izgovorenu riječ, rastvorenu u noći kad se jezik cijedi, glas koji umukne naredbom mozga, jutarnje svitanje sa zaboravom riječi prigu-šenih u mislima koju će pjesma, stih objelodaniti. Riječ je ovdje i kazna i opomena (časi pokajanja) jer je svaki čovjek vlasnik neizgovorenih a rob izgovorenih riječi. Autor se s lakoćom igra i zabavlja gramatičkim vokabularom: morfeme pjene, grafem fonemi tepa, asonantski dah mjehuriće stiha obali tiska. Asonanti su ovdje prizvuk mjehurića, suviše slični izgledom, to nije prvenstveno asocijacija nego izjednačenost znakovnih varijanti. Dobra pjesma zna biti sazdana od zvukovnog sloja, u grgorenju zvučnica može za-zvučati i strah, a sintaksa unositi nemir. To je piramidna gradnja fonetsko – fonemsko - sintaksična, asocijacijativna zvučnost pjesme, morfološka razina, a sintaksa je vrisak nemogućnosti zadržavanja muke i glasnoće u tijelu, u umu. Onda su riječi smočene a od vokala ostaju samo krljušti. Pjesnik jednostavno uživa u glasovnom sklapanju i ra-sklapanju riječi, na margini čitatelj osjeća autorov suzdržan osmijeh sužitka s fonetsko - fonološkom razinom: Sarajevo – raj s, evo, zlatnim sjajem.

Pjesnik, supatnik svijeta koji ga okružuje, istančano primjećuje da je bol u pjesmi (nerijetko) najavljena već u prvom stihu:

Prvi redak pjesme nikad neće bitijednak drugom stihu . Trpi kad je donji Šta sonet opisa

Hajdarević je sjajan graditelj sonetne forme. Sadržajno uklapa stih u formalno i obratno. Tako u pjesmi Šta sonet ispriča ispisuje kako nastaje sonet pa je od stihovane priče i nastala pjesma. Potom zgusnuta erotika mami zatvoreno oko ako izmišljene dojke budu nedohvatni rimovani brijeg.


Erotika je personificirano tijelo u mnogim autorovim pjesmama. Sonet je identificiran s mužjakom kvarnim koji draška rimu mladu oko krhka pasa. Eros je providljivim okom opazio i slasno zadizanje haljine parnasovske snagom vjetra. Erotska simbolika je u ugrizu, glasna. Sonet/ muškarac može odglumiti mrtvost ili ju samo umisliti. Ipak je ovo neodglumljena, bezuvjetna i potpuna pa i neobuzdana predaja poistovjećivanja čuvstva s čudovišnim snatrenjima i izjedima. Istaknuta je ženska pomama, nerijetko okrutna, erotizirana, golišava bludnica koja kao izazov, glasna i raskalašna, ograničava muški asketizam koji se mukotrpno sam sa sobom bori (Otpor samoubice) .

Duboka Hajdarevićeva pobožnost i religioznost iskristalizirane su u nekoliko neza-obilaznih stihova:

Što je naše lice ako nije citat iz Božjega spisa? Čitamo ga izaplohe ogledala, kamo će odskitatsjećanje na trenut pramajkina griza Stare fotografije

Sve je vrtnja ukrug, ciklus kruženja i vraćanja svom prvotnom značenju, vraćanje na prvog čovjeka, njegovu gromadnost i zemaljsku sićušnost istovremeno. Mi smo svi voljeni unatoč tami i izazovu glatke jabuke kao sredstva grijeha.

Sonet je za pjesnika i zamka, mreža u koju se uplete te u toj ljepoti pije bistar sok ružinih vokala. U njemu se postaje cirkuška moneta, a obrana je: san, vjetar, more, i kad se sonetom zapjeva i oglasi, žudnje sve se spletu u goletne rime. A rima smeta muzama beščasnicama (Ćatićev džinski sonet). Naherena stabla sliče na ljude gurnute s balkona. To je crna književnoizražajna estetika, hvatanje trenutka, preciznije, pogibelji i osjećaji stravičnosti u trenutku. Stablo je identificirano s čovjekom gurnutim s balkona: prvo vene, truli, potom mu misli rove kičmenicu debla, pčele uzalud tragaju za nektarom, a duša zebe. To je stanje polumrtvosti, a potom se subjekt izravno otkriva u svojim zebnjama:

Treba sjeći stabla, mrtva, u starosti?Pošumljavat valja nove palimpseste Osušena stabla

Pjesnik je ovdje razgolićen intimno, ali pod haljinom metafore. Svučemo li metaforu, zapravo svlačimo pjesnikovu misaono - emotivnu intimu.

Hajdarevićev orijentalizam njeguje toplu boju sufijskoga misticizma, ubrizgavanje filozofske istine, činjeničnost, bez ironije, opterećenja, samo ogoljena autentičnost.

Nije se ni moglo zbiti što već nije,htjelo zaobići krhke nam živote Sonet o jednom hadisu

Svatko je predodređen za izvršenje Božjeg nauma, a život se, ne škrtareći, osmjehuje, nudi sve svoje sokove, ljepote (Sonet o jednom hadisu).


Svjetlice mora su oda životu, panskoj razigranosti i šarenilu nauma. To je zapravo morski kolorit Panovog osmijeha, a plavilu pridonosi žena, Kanibalka, jer gdje je ona, tu su osi ravnoteža. Iako je ova poezija protkana erotikom, vlažnošću, žena je u njoj upi-jajuća silueta muškog udvaranja. Svjesna monumentalnosti svoje pojave, ona, koja je začela s delfinom, Kanibalka što po kopnu siplje od raja iverje, poticaj je, motiv, razlog borbe, pada i pobjede. Tek s njom sve ostalo dobiva pečat (Kanibalka s juga) .

Ovo je poezija opipa pejzaža, raskriljena silueta nutrine koja iz subjekta izvire i ša-puće jutrom u Zaostrogu, pri ljubakanju mora s otokom, a nerijetko su to pjesme misa-onog pejzaža, kada se priroda doima samo kao povod razvijenoj ciljanoj misli, ili čak motiv za poistovjećenje s ljudskim načinima života. Otoci marširaju morem, presretnu ga sjene uplašenih duša. I svoje putovanje prilagodi zaključku i obratno: svi se mirimo sa smrću jer moramo.

Otok stane mirno, kasnije ne marišta donose vali, ko krije u sviješćusjeme potpunosti… Kao mornar stari,zna da treba sklopit savez s poviješću Goli otok

Njegova ljubavna poezija je razmahano krilo ushita i venuća istovremeno, milijun potajnih poticaja i milijun splasnuća. Nejakost odupiranja i racio suprotstavljanja (Glu-mica). Tu se ima još što reći, osjetiti kao bilo raspuknute hartije, ali je subjekt katkad i zašutan, kao biće u kojem je drama već odigrana. Tu riječ staje.

Mrtvu riječ jošte suza guši, dok nalicu – staklu blago skupljaju se skrame… Spuštena zavjesa

Sve će proći! Znamo… Nije bitno kadaako oštre misli ne izbuše trskepovinuta žića što se Dobru nada… Naš nedovršen XX . vijek

Ovu su stihovi strašni, slike mraka, ne uobičajenog već svakodnevnog mraka.

Čije snosi duše vjetar koji pušes istočnih planina? Nadošla je Drinakao da će istom rodit mrtva sina… Seobe, obale

Sjećanje ima miris smeđeg očevog kaputa, šepajućeg, s iskustvom okupanog (ka-put ušiven od vjetra). Svuda je očev lik, epskim gorama s titanima, u nježnoj kosi žene, pričama kojim jezik pušta žile (Silueta) . Hajdarević nerijetko stilsko – leksičke termine lirski odjene u pjesmu, razmatrajući dvojništvo u svakome od nas, crno – bijelu polari-ziranu dramatičnost i dualističnost bića, koja tek u testovnim situacijama potkrjepljuje


istinitost svojih nauma. Ta dvojnost u čovjeku je pjesnikova sumnja jer dvojnik može ući kroz igle, bez niti. Opasnost je u nama samima, kad dvojnik puca, njegova smo meta. Sukob ovog dualizma je breme, a spas je u smjernoj anđeoskoj zori (Dvojnik). Religija je u ovim stihovima nježno ustoličena u sonet viđenja, sluha, vjera naspram zemaljske strepnje, ali to je i trenutak vjerske ekstaze, uzvišene ljepote (Džamije u Sarajevu I ., II .).

Naposljetku, zašto pjesnik piše poeziju?! Autor je i ovdje sonetno i sonetom odgo-vorio: pisati poeziju – to znači stihovima uravnati misli, sortirati iskustvo na ono koje ga smiruje i ono koje pakuje kao neizbježan prtljaga na putu za pakao…

Zapravo, Hajdarević se pišući poeziju predaje pijanstvu jezika i pûti. Poezija – to je sadašnjost koja kani odložiti smrt (Skice za rastanak, hotelski nocturno I ., II .) .

Koliko je odan sonetu ne samo kao formi nego kao opipljivosti koju ljubi, svjedoči stih:

U tom odlučnu pokretu njenu jasno sam mogaovidjeti kako je Bog najveći Graditelj, a đavo uporni programer ružičastih zemnih silnica i čeznuća…

Jer da je Bog nju stvorio tek u obliku soneta,danas bih, sigurno, ležao na krevetu: i sam, i nijembez ikojeg jezika, bez ikoje plodne i neposlušne riječi… Skice za rastanak, hotelski nocturno I ., II .

ženina sjena se provlači skoro svakim stihom u ovoj zbirci, izazovno, nenametljivo nametljivo, u bijelom, širokom i lepršavom, pojavi se tek u obrisu i pobjegne iza zida, drugog stiha, zavodljivo, glođući bez susprezanja, nevino i bezobrazno. I da je ista ta žena sonet, bila bi dostatna napojiti pjesnikovu žeđ, upotpuniti njegovo biće, bila bi ishod i plod njegovih potraga i čeznuća, otvorenih putovanja. Stoga je pjesma za njega ipak samoostvaraj.

Bez dvojbe, Hajdarević zauzima jedno od počasnih mjesta sonetnoga pijedestala u bh književnosti.

Vječnost je tren, tren je vječnost! Sve u zapisu pera, u humcima prolaznosti, u vjetru prohujalosti kad minu boli i rane.

Nakon smrti trena, vječnost načas stanena vršici pera, gdje je netom bilaProlaznost u kojoj sudba vrstā rane Trenuci od vječnosti

I tko se može uvjeriti da nebeska vječnost nije – ljepša!


fabijan LOVRIĆ

Književni senzibilitet ili paradigma jedne poetikeZatagić, Senada: Katarinino ogledalo / Pripovijetke: Udruženje književnika Zeničko-dobojskog kantona: 147 mm x 207 mm, meki uvez, 61. str. ; Zenica, 2007.

1.

Nedostatak urednika učinio je da dobar književni početak ponese sobom mnoštvo sitnih pogrešaka: nedostatak ili zamjena slova, višak slova u riječi, neadekvatni reče-nični znaci, slabija organiziranost rečenice zbog pogrešnih rečeničnih znakova... Sve se to moglo izbjeći da se urednik (kojega nema) prihvatio čitanja. Sigurno, samo jedno čitanje odnijelo bi naznačene pogreške. Sam tekst, tematska i idejno-estetska obilježja zadovoljavaju formu, nose sobom određeni senzibilitet same autorice, nadasve talenti-rane i mlade osobe, prema sigurnom putu u klasičnu književnost.

Tko je Senada Zatagić?Imao sam čast upoznati mladu književnicu: veselu, jednostavnu, druželjubivu, iskre-

nu i odvažnu u prosudbama. Senada Zatagić, rođena 1985. godine, piše prozu i po-eziju. Objavila je dvije knjige - “Mostovi”, zbirka poezije, 2004. i “Katarinino ogledalo”, zbirka kratkih priča, 2008. Radovi su joj objavljivani u revijama- “Naša riječ”, “Prometej” i “Most”, a priča “Katarinino ogledalo“ je uvrštena u prvu BiH - antologiju sf priče “Po-gled u budućnost”. Zbog navedenih biografskih podataka, koji nedostaju u naslovljenoj knjizi, ali imaju bibliografski, što se podrazumijeva kao nedovoljna informacija o autoru, iz pjesničkog opusa ću uzeti jednu pjesmu kako bih pokazao zrelost djevojke, studen-tice u Sarajevu, koja je uspješno kročila na književnu scenu, i za koju jamčim kako će uspjeti u tom žanru „žudnje“, kako ga nazva Branimir Bošnjak. Ipak, pogledajmo što nam donosi pjesma:

MOSTOVI Mostovi će te odnijeti,Ti isti mostovi što povezuju ljudeUsamljene, izgubljene, tužne.


Ti mostovi će te ukrasti u jedno sivo jutro Iz koga povratka nema.Poželjet ću tada sve da ih porušim,Da više nikoga ne ukradu,Ali bit će kasno,I više ništa neće biti važnoJer mostovi će te odnijeti!

Tako piše djevojka s navršenih dvadeset godina života? S golemim iskustvom i osobnom filozofijom, s jasnim pogledom na svijet oko sebe, umreženosti i odnose ljudi u tom svijetu, počesto nerazumljivom malom čovjeku kojega mogu odnijeti mostovi. Ovdje je promijenjena simbolika mostova, jer ne spajaju, nego fizički razdvajaju dvije osobe. Iznenadna, drukčija metafora mosta proizlazi iz ustaljene prakse, jer; mostovi se oduvijek grade kako bi spajali prostore i ljude, kako bi protok dobara bio brži i sigurniji, nadasve, kraći. Ipak, pjesnikinja, bez dvojbe ustvrđuje suprotno. U osnovi suprotnosti naslućuje se ljubav, ta začudna pokretačka energija. Ipak, autorica zna o mostovima, o simbolici, ali njezin senzibilitet osjeća drukčije, dajući tim vitkim ljepotanima drugi i drukčiji smisao. Oni spajaju: „usamljene, izgubljene, tužne“, a odnose jednu nedoreče-nu ljubav kojoj se pjesnikinja izravno obraća stihom: „Ti mostovi će te ukrasti u jedno sivo jutro“. Čak i prirodni fenomeni postaju saveznici raspoloženju koje autorica uspješ-no koristi u obrani teme i ideje pjesničke kreativnosti, stvaralačkog čina.

Odlazak nema alternativu niti nesuglasice, dvojna razmišljanja. Odlazak je definiti-van i bolno prepoznatljiv. Bol navodi divlji postupak osjećanja koja bi najradije porušila sve mostove kako više nikoga ne bi rastavili. Ipak, mostovi će i dalje obavljati svoju ulogu koja rastavlja. Toliko tuge u jednoj mladosti. Toliko nepovjerenja, a svemu su krivi mostovi u ljudima, mostovi koje pjesnikinja pretvori u metaforu koja razdvaja:

I više ništa neće biti važnoJer mostovi će te odnijeti!

2.

„Katarinino ogledalo“ je nešto sasvim drugo u odnosu na gomilu autobiografskih djela koja se objavljuju u posljednje vrijeme i kod nas. Taj supstrat, mješavina biograf-skih podataka, osobnih doživljaja i događaja, gotovo da je zatrpao klasične književne vrijednosti, posebice kada su one plod emocionalne inteligencije i njezinog metafizič-kog predloška lirski uokvirenog u određenu formu. Kratke pripovijetke su rijetkost. Kao da je književnicima ponestalo raskoši mašte, kao da su zaboravili sanjati. Zatagićka nije. Ta djevojka ima nesvakidašnji lirski i pripovjedački dar. Pronalazi građu u povijesnom okružju svoje sredine. Za nju je kraljica Katarina inspirativan književni model kojim se ona bavi psihološki, ne povijesno, više antropološki običajno, prirodno o plemenitosti, ljepoti, ali i odgovornosti. Kraljica kupuje sama, a u kupljenim stvarima je i skupocjeno ogledalo, ogledalo pred kojim se mogla povjeriti bez stida svojoj nesvakidašnjoj ljepoti. Sama u sobi, nježna i putena, kraljica je sanjala o ljubavnom užitku sve dok ne bi pala u trans, i lako klonula sviješću. Taj prizor je scena mnogih filmova, ali i naših otkrića, ako smo imali sreću vidjeti djevojke kako to isto čine: „Nasmija se Katarina gledajući


svoje obline u ogledalu, sjećala se kako je bojažljivo to činila prvi put, kako se drhta-vo skidala, rasplitala kosu, zadivljena svojom nagošću i ljepotom.... Imala je pravo na vječitu mladost i sreću.“ Taj trenutak donosi novu djevojku, studenticu arheologije, u literarni svijet. Slomljena priča govori o trenutku preobrazbe. Bosansko carstvo je već stoljećima zbrisano s lica zemlje, te Katarinino ogledalo postaje mlada arheologinja, ali niti ono, materijalno ogledalo nije zagubljeno. Mlada arheologinja koja se također zvala Katarina, kupuje na buvljoj pijaci ono isto, staro ogledalo.

Trenutak je to kada nas autorica uvodi u bajku. Iz ogledala se čuje glas, dijalog teče, priča o ljepoti ženskog tijela se ponavlja....

Priča je to o besmrtnosti, vjeri, stvarnom i skrovitom: „Osjećala je kao da će se sto-piti sa svjetlošću koja je izbijala iz ogledala... i nestati u njoj“.

Strast vlada osjetilima, ali, nisu svi tako predodređeni besmrtnom činu.Zbog navedenih detalja, ova pripovijetka ima i elemente erotike, tajanstvene, lirske,

nježne, ali i iskrene. Takvoj pripovijetci autorica je dala prednost nositeljice cijele zbir-ke.

3.

Začudna je osjetljivost kojom autorica počinje svoje pripovijedanje, kao što to čini u „Knjizi života“, opisom vrata: „Pogledao je vrata, lagano su klizila, stari mehanizam je nakon brojnih godina radio bez greške ili zastoja; mogao je zamisliti kako unutar drveta, kod šarke postoji cijeli svijet sitnih mehaničkih dijelova, neimenovanih, ali je sa nevjerovatnom sigurnošću znao da funkcionišu po nekim njemu nedokučivim pravilima i zakonima. Osjećao je ta vrata kao živo stvorenje, kao nekog ko je godinama drug u usamljenim jutrima, dugim zimskim danima i krvavim sutonima bremenitim sjetom.“

Što jest najvrednije u ovom ulomku, bijeg je od sirovog opisa u karakterne elemente neživog, u metafiziku savršenog smisla, jer ta vrata nisu bilo koja, to su vrata hrama znanja, vrata kroz koja se ulazi u kraljevstvo knjiga, u knjižnicu.

Knjižničar, u najboljim godinama, onaj koji sve vidi, sve zapaža s ljubavlju i dugo-godišnjim marom, s ogromnim iskustvom, a ta briga je usmjerena upravo na vrata, neosporno stara, ali još u svojoj funkciji. Ipak, trebalo bi ih osvježiti. Imao je interes za stare knjige, posebice za one koje nikada nitko nije posuđivao, a starost im je nekoliko stotina godina. Bila je to uvreda za knjige i, kada je imao vremena, on ih je čitao. Bio je siguran kako poznaje svaku knjigu, ipak, odnekud je bila jedna koje se nije mogao sjetiti... Iz nje se pojavila svjetlost... Ušla u njega, rastopila ga svojom toplinom, i on je samo klonuo u naslonjaču, kao da spava: „Umro je onako kako je živio“. Knjiga koju je čitao nije bila napisana. Dakle, njegov nepoznati život.

Stvarajući nesvakidašnje, tople lirske efekte, autorica postiže nesvakidašnji psiho-loški ugođaj, za najsuptilnije čitaoce.

4.

Ustvrdio sam o talentu koji donosi nesvakidašnje psihološke detalje, o vođenju radnje i obratima koji čitatelja drže u napetosti i, nepredvidivosti do samoga kraja, ali treba prido-dati izravan slijed naslova i samog narativnog početka. U pripovijetci „Sjenka“ kao da su


sažeti ideja i tema Andrićeve „Gospođice“. Ipak, autorica unosi dijelove bajke, prošlosti, aktualne sadašnjosti. Njezino pletivo je svježi literarni vez osobnog iskustva i doživljajnog svijeta. Emocionalna inteligencija drži radnju u čvrstoj sprezi s vertikalom svjetlosnih ne-dokučivosti: „Sjenka čini sve što joj kažu, sve radi onako kako drugi žele i ne protivi se.“ Nismo li svjedoci takvih osoba koje ostaju vječno tapšani po ramenu i nikada ne žele napredovati, promijeniti radnu sredinu, učiniti bilo što osim ustaljene kretnje koja im se čini sasvim logičnom. U svojoj tišini osjećaju svu dinamiku svijeta. Postaju sjenka. Dajući identitet sjenci, autorica je piše malim slovom stavljajući svu težinu na karakter, na psiho-loški okvir osobe i određenih antropoloških navika. Obiteljska stega je sjenku učinila sjen-kom, a njezin revolt se javlja u autoričinom ispisu kao kod Hessea u „Stepskom vuku“.

životna prekretnica je za takvu osobu.... Neizvjesnost...

5.

Iluzija počinje s vjerom u ljubav, kao dobra priča legendom, roman opisom prirode, utjecaja koji odvlače pažnju od radnje kako bi joj iznenada bilo ustupljeno počasno mjesto. Ta riječ udomaćena i u hrvatskom jeziku, ima izvorni grafemski oblik kao illusi-on. I dok dvije sugovornice odčitavaju temu ljubavi, jedna vjeruje u romantičan slijed zvijezda, druga govori o trenutačnoj strasti parenja, a sve ostalo je – illusion. Sreća je nešto drugo: „Ljubav je smisao života, ona je sveta svrha kojoj se svako nada, za koju se živi i osim koje ništa u životu nije bitno“. Tako razmišlja, po autorici, sedamnaesto-godišnjakinja.

Pitanje žene u ljubavnoj aktivnosti slojevito je. Autorica polazi od biblijskog postana-ka ljudi: žena od rebra...

Priču završava ravnodušnim mišljenjem Sergeja Jesenjina: „živjeti nije ništa nova“...

6.

„Polahko je izvlačio svoju ruku ispod njenog tijela, mogao je da osjeti svaki milime-tar kože koja je ostajala, sada već dotaknuta i ljubljena; sada kao njegova, poznavao je njen miris, svaku poru, grublje i nježnije dijelove“... Jasno je kako se u pripovijetci „Adam i Eva“ radi o odnosima dvoje ljudi, međutim, ovdje se daje posebna pozornost muškarcu i njegovoj apolonskoj ljepoti. Kao takav, tražio je užitke, opsjednut puteno-šću, ne mareći mnogo za izgled žena, imao je svoj šablon do njihova srca, do svojih želja.

On se zvao Adam, a ona se predstavila kao Eva... Imao ju je u mreži želja. Ipak, ne-što je bilo u njenoj osobnosti i on je razmišljao o trenutku kada ode, hoće li biti dovoljno jaka, jaka za novi život?

Ovdje je humanost poanta.Autorica je načinila svojevrstan kontrapunkt odnosa. Njegova Eva, njezin karakter,

pronašao je u djevojci koja je imala iste nakane kao i on. Rušila je sve ustaljene odnose poštivanja, a samo strast bješe gospodarom njenih želja. Kao što je on, sebično, zado-voljavao sebe u sve novom i novom, tako je i ova nova Eva, zadovoljavala strast u sebi ne mareći za osjećanja drugih. U tome, u obratu, težina je ove humane geste, jer Adam


je prepoznao sve svoje negativne osobine u novoj Evi: „Tek što je uspio da se to zapita, ugasio se poput svijeće, zatitrao i potonuo u nesvjesno...

Sva i u svim pripovijetkama potonuća u nesvjesno, samo su autoričino podsjećanje kako su njezina djela plod bogate mašte, plod dočaranog svijeta koji otkriva i usustavlja snagom emocionalne inteligencije.

Budući korak bi trebao biti psihološki roman kako bi konačno sva raskoš ovog talen-ta bljesnula u punini, ali, u svakom slučaju, koristiti pripovjedački dar.

7.

Svaki početak ovih pripovijedaka jest buđenje interesa. Autorica počinje izravnim uvodom u temu, nenametljivo i jasno odredivši sebi put razvoja radnje, pridonoseći zrelosti u načinu pisanja: „Hladnoća je izbijala odasvud, kao da je sve zaleđeno, beživotno: ledila se krv u venama i činilo se kao da je sve podleglo ledenoj stihiji, ništa se nije micalo.“ Ova opća rečenica daje sliku prostora, ali i uvoda u doživljajni svijet ljudi (ledila se krv u venama). U takvom okružju našao se grad sklada, ali i osame, otuđenja čovjeka od čovjeka. Svako se bavio svojim poslom i bio dostatan samome sebi.

Nakon nekoliko rečenica općeg, čitatelj je uveden u psihološki prostor i sudbinska pitanja o životu. U sivilu zime pojedinac je izgubljen, sve mu je besmisleno, monotonija sivila, dan za danom, isti. U praznom prostoru autorica nam govori o čovjeku koji živi sam tražeći u svojoj samoći smisao života: „Nemam prijatelja, žene, djece... nikoga kome bih se požalio, s kime bih podijelio monotoniju, melankoliju, ako se to dijeliti može. Ja nisam živio.“ Tako je govorio sebi onaj koji se izgubio u gradu gdje je rođen, a koji nikada nije upoznao: osobenjak i samotnjak.

Prijelaz preko mosta bio je izazov da skonča život. U tako sumornoj misli pojavio se život oslikan mnoštvom raznobojnih papirnih brodića koji su plovili niz rijeku. Majstor-ska paradigma života i smrti, koju nam autorica slika, uprizorena je tako jednostavno da čitatelj mora osjetiti oduševljenje. U pitanju je stanje duha, zato autorica ne koristi imena, njezini junaci su svi oni koji se prepoznaju, svi oni koje prepoznamo.

„Papirni brodići“ su svojevrsna himna životu: „Čovjek sa mosta nije skočio, mada je poželio da zaplovi za šarenim brodićima, oni bi ga sigurno odveli ka neotkrivenoj zemlji u kojoj su svi sretni: vratio se na drugu stranu ograde i promrmljao nešto o kukavičluku. Nisam sigurna što je mislio, ali se po izrazu njegovog lica činilo da je otkrio nešto važno, samo za njega... samo za njega...“

Smisao i životnu vrijednost.

8.

Pripovijetka „Mačka i miš“ ima strukturu, već spomenutog Hesseova obrasca, s di-jelovima podebljanih pasusa, a dodijeljeni su pisanju pisma, pisma koje jednostavnom metaforom govori o moći i bespomoćnosti, te odnosima koji proizlaze iz takvih radnji, ali i određenom, neustaljenom ponašanju, u svakom slučaju devijacijskom ponašanju izazvanog željom za komunikacijom putem pisma, ali po svojoj želji i svom odabiru žrtve. Međutim, mladić postaje sam žrtvom svojih pisama.


Pišući o usamljenim ljudima, o njihovim traumama u samoći, o obratima i razmišlja-njima koja su moguća, a samim tim još nevjerojatnija, autorica nas uvodi u svijet koji bi trebalo izbjeći, ali svijet koji postoji. Postoji kao psihološki čin čovjeka, kao djelovanje procesa i aktivnosti uma na čovjeka koji treba, mora, biti aktivno društveno biće.

Suočen s činjenicom da je upravo pisao sebi: „Nije htio da razmišlja, nije mogao. Glavom su mu odzvanjale rečenice iz pisama, onda su počele da se vraćaju kao eho, jedna za dru-gom... Poželio je da nestane, da vrisne, da pobjegne, bilo što, samo da nestane taj košmar.“

Košmar je nestao. Prijeteća pisma, koja je namijenio drugom, odnio je vjetar: „Samo bi s vremena na vrijeme zašuštalo lišće.“

9.

„Smrt Sema Nortona“, kriminalistička je fabula, mistična poput priča Edgara Alla-na Poea (Zlatni jelenak) koja počinje suvremenim dijaloškim obratom, odgovorom na pitanje koje već unaprijed znamo i zato niti nije u tekstu: „Dakako da se sjećam gos-podina Nortona“, a zatim počinje svoju priču o njemu, kao uglađenom gospodinu, koji je uz ekonomske, životne obaveze, imao dar za pisanje. Pisao je roman, ali kobna scena ubojstva nikako nije zadovoljavala njegov kriterij. I, kao što je to činio mitski kipar gradeći Golema, postao je žrtvom svog djela, nespretnošću glavnog junaka u njemu samome.

Shvativši težinu zadatka i želeći biti iskustveno uvjerljiv, i sam čini ubojstva, a onda pri-ziva smrt koja ga rješava svih dvojba. Putem imaginarne reinkarnacije on iznosi mišljenje o žrtvi, o savršenstvu zločina. Tako knjiga ostaje nedovršena, nepročitana, a čitatelj će ra-zumjeti kako mnoge životne knjige nisu napisane, nisu pročitane, ostale su vječna tajna.

10.

„Hodala je po zelenoj travi, nogu pred nogu, kao dijete koje pravi prve nesigurne ko-rake, ili pehlivan na cirkuskoj žici. Činilo joj se da osjeća svaku nit trave, nježan joj dodir i kao da svaka šapće neku svoju priču, tanku nit što spaja svjetove od iskona – ljude i biljke i životinje.“ Tako počinje pripovijetka „Selica“, nježno lirski, kao i još neke, isprepletena je snovima, psihoanalizom, stvarnim događajem koji prepoznajemo kao mogućnost, koji je ovdje plod mašte, ali toliko plastično opisan da ga usvajamo kao stvarnost.

Ovdje imamo usamljenu djevojku (usamljeni su izbor, dobar izbor za ovu mladu književ-nicu), u ranijim neke druge likove, ali usamljene i prepuštene svojim mislima kojima stoje sučelice i koje počesto budu pobjednice. Misli, samo misli koje nas vode nejasnim životnim putovima. Ovo je jedna od paradigmatskih okosnica koju autorica uspješno koristi.

Tema, obična, svakodnevna, jer mnogi žele potrošiti mladost u dinamici promjena, putovanja: „Sklapala je površna poznanstva, uvijek točno planirajući da ostane toliko dugo da ne pusti korijene, poput neke neobične ptice selice koja se nikada ne vraća sa svoga putovanja na početno odredište, već uvijek ide samo dalje, bilo gdje, bilo kuda, nikada nazad, nikada na početak.

Ipak, nostalgija, jedna zavičajna riječ nakon lutanja svijetom, uzrokom su povratka u Bosnu.

Nikada čovjek nije mogao protiv čovjeka u sebi.


11.

fantastična pripovijest, s već prepoznatim elementima, govori o dobrim danima Ku-lina bana, ali impresionistički prenesenim u metaforu samog naslova „Kulinov kraj“. Je li nestalo sretnih dana? Povijesnu zbilju Zatagićka umrežuje kroz prošlo, sadašnje i buduće vrijeme, čvrsto vezujući komponente tematske igrivosti u jednu i jedinu temu. Tu je još jedan povijesni lik, ban Borna, i onaj usud Bosne o vjetrovima rata koji je op-sjedaju i ne daju joj mira.

U ona vremena... Kulin je odavno mrtav... Nove nevolje... Gdje li je dobri Kulin ban?...

„Ban Borna nije naredio otvoriti Kulinovu grobnicu... Ni banovi potonji, niti bosanski kraljevi... ni valije bosanske... ni car što vladaše iz dalekog Beča, koji neki zovu Vijena... Danas mu Bošnjaci groba ne znaju... ali glas mu ipak čuju... iz dalekih vremena... a ipak snažan, neumoran, postojan poput bosanskih planina... Od Kulina bana i dobrijeh dana . . .“

Da, neki daleki glas, snažan i neumoran, govori iz ovih pripovijedaka kako se radi o veoma talentiranoj književnici, koja treba vjerovati sebi, cijeniti svoj talent kako bi njen sljedeći književni uradak bio razlogom kada ćemo je slaviti.

Knin, 11. siječnja 2009.


Marina KLJAJO RADIĆ

Pjesnička krunica izlaskaPetar Milić, Otajstva slobode, Naklada DHK HB, Mostar, 2009.

Peta knjiga Petra Milića u sintezi cjelokupnog stvaralaštva nastavak je ali i kruna pjesnikove angažiranosti za hrvatskoga čovjeka u kontekstu kršćanskog svjetonazora, nade i vjere – jedinog sigurnog izlaska u slobodu.

Knjizi je nadjenuo ime Otajstva slobode te u pjesničkim deseticama dao autentičan lirski sadržaj oplođen ekstatičkim domoljubljem. Ranije četiri zbirke prosijao je u misao-nom naklonu slobodi i sljubio ih s četirima novim ciklusima: Otajstva slobode, Prozvani uzdasima, Čemerna vremena i Žigosani. Prva tri ciklusa imaju prvenstvo, dok Žigosani zatvaraju ovu knjigu. Koliko simbolike, koliko metaforike ima u poretku i naslovima ci-klusa, koliko povezanosti sa stvarnim povijesnim zbivanjima i metamorfozama slobode ponuđene hrvatskom čovjeku!? To bi mogao otkriti neki drugi osvrt samo na tu temu.

Autor oslobađa stih emfatičnog govora i skida dekor s lažno življene slobode. Ciklu-som Otajstva slobode strepi nad potpunim joj gubitkom, odvajanjem od svetih ideala, jer stalna su ponavljanja/ jednog te istog ritma/ laži. Nenaslovljena poetska desetica, čvrsto uramljena u moto otajstva slobode, pjesnikov je prosvjed pasivnom življenju u mimohodu prolaznosti čežnja za uzvišenijim životom na koji smo pozvani prije razila-ženja od otajstava slobode. Snaga ovog stihovlja priziva Judinu bogoizdaju i Pilatovu moralno „opravdanu“ presudu.

Autora zaokuplja pitanje smisla darovanih života za slobodu. U svojoj pjesničkoj senzibilnosti vidi ih još samo kao majčinske uzdahe i zato ih zove Prozvani uzdasima.

Ta je sintagma jeziva stvarnost jednoga naroda u stoljećima branjenoj slobodi: Oka-menjena vanjština u rastakanju čistoće je duh nemoćni u kušnji očišćenja. Hoćemo li ostati samo nijemi promatrači ili dionici i baštinici najvećega blaga danog ljudima?

Svojom hrabrošću, otvorenošću pjesnik razgolićuje zamaskiranu stvarnost i slika nenaslovljena Čemerna vremena. Kao da je u njima sav nagomilani krik i jad, čemer stoljetnog ugnjetavanja i progona hrvatskoga naroda. Taj je ciklus (poema) inspirativan poziv nama za uvjerenje:

kako su neizreciva / tvoja naricanja / kako su presušena / tvoja izvorišta / i kako su izdane / tvoje privrženosti / u iluzijama / podmetnute zamračenosti.

Ne ostaje nam ništa drugo nego zapitati se kako ostati pomiren sa samim sobom u nijemom promatranju nepravednog kreiranja našega opstanka.

U povijesti svijeta mnogo je proganjanih i obilježenih naroda. Među njima su i Hr-vati, pa pjesnik kazuje kako su žigosani po vjeri u svoje ideje, djela, znamenja, zvanja,


znanja, karizmu, duhovnost i vjerovanje. Pjesnik poziva na djelovanje, na natapanje pustinje vodom jer jedino tako mogu doznati putove zacjeljenja utrobe i pratitelje go-stoprimstva Gospodnjega. I taj je ciklus nenaslovljen, poemičan, a grafostruktura je gotovo podudarna pjesmama iz ciklusa Otajstva slobode.

To su pjesme s kojih pjesnik skida košuljicu forme i daje im dojmljiv vizualni oblik. U Otajstvu slobode otkrivamo pomno strukturirane konture starogrčkih vaza, amfora te uvećanih eliptičnih zrna krunice. Dok pogled percipira vizualne oblike, napetost i rado-znalost raste za čitanjem dragocjenog sadržaja stihovlja.

Pjesme Petra Milića su modernog otežanog izrijeka i zahtijevaju hermeneutičko išči-tavanje i dekodiranje. Unatoč tomu, misaoni je fluid jasan i nakon prvoga čitanja stiho-va. Konotativno značenje riječi javlja se kao svijest o ugroženosti slobode hrvatskoga naroda uzrokovane zamračenim rasplinjavanjem njezinih sastavnica. Retroaktivnim či-tanjem razaznaje se povijesni i društveni kontekst, a emocionalna i doživljajna percep-cija postupna je uz stalni porast fasciniranosti ars poetikom Petra Milića.

Tenzija ovog stihovlja pojačava se do kritične točke koja je podudarna sa zbiljskim stanjem življenja. Moderan izričaj autor bogati narodnim krilaticama, budnicama koje su nam kroz povijest, a osobito u burnim vremenima, budile nacionalnu svijest.

Ritam pjesme također je u suglasju s ubrzanim životom i nezamjetljivim utapanjem i nestajanjem s plamičcima predačkog zanosa koji nam održava dostojanstvo.

Oglagoljena pjesma i oglagoljene imenice čuvaju u svojoj srži izvorište našega pi-sma - glagoljicu i glagoljanje. Izmjenom prijedloga pjesnik slaže neumoljivu igru, ritam, prokaz, pokoru i propadanje. Vrijednost Milićeva modernoga pjesništva je u sposobno-sti integriranja suvremenog življenja u začudan stih s novotvorbama rijetke semantičke gustoće (tišnje, danja). Naslonjen na vrelo francuskoga modernog pjesništva (A. Rim-baud i S. Mallarme) pjesnik nalazi nove postmoderne elemente i širi obzore književnog stvaranja.

Ovom je knjigom Petar Milić tematski iz jedne inspirativne širine došao na vrh gdje je jedina misao sloboda.

Postmoderna poezija impregnirana marijaniziranom molitvenom spasonosnom niti nudi siguran izlazak iz ropstva misli, djela i osjećaja. Ona vodi u luku slobode na čijem će tronu jednoga dana trajno svijetliti ova knjiga.


Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ

VulkaniAndrijana Grgur: VULKANI, Meridijani, Biblioteka hrvatski pisci i umjetnici, Knjiga 25, 2005.

Andrijanu Gregur upoznala sam još početkom devedesetih u Zagrebu; zajedno smo studirale novinarstvo na fakultetu političkih znanosti. No, Andrijana mi nikad nije pri-čala da je zaljubljena u poeziju. Da piše poeziju. To sam otkrila tek nedavno kad mi je, prilikom nedavnog susreta u Mostaru nakon punih petnaest godina, darovala svoje Vulkane.

Vulkani su, uglavnom, nastajali u studentsko doba, a svjetlo dana ugledali 2005., u nakladi izdavačke kuće Meridijani .

Stihovi iz Andrijane i njezina pera izlaze u erupciji, u jakim naletima emocija i promi-šljanja o svijetu u kojem vlada ljubav kao nepobitna zakonitost, u kojem je čovjek malo biće u naručju svemira koje ima (ne)odolijevati burama života. U Andrijaninom pjesniš-tvu vulkan je sinonim za iznenadnu pojavnost svega onoga što čovjek, u ovom slučaju žena, čuva skriveno među zidinama svoje duše.

Priroda i prirodne pojave u njoj bude različite asocijacije; slike su nekih proživljava-nja i doživljavanja kojima Andrijana želi utisnuti vlastiti izričaj. Njezinim se emocijama i slikama iz života poigravaju vulkani, bure, oluje, grmljavine, oseke i plime, sutoni, sire-ne, valovi, školjke….

(More se mreška./Već ribari baciše/mreže./ Za rana jutra/ne mili mi se ostati./Pučina me mami./želim ploviti./)

Ponekad se čini da pjesnikinja ne da osjećajima nahrupiti vani, i stoga sve najskrive-nije tajne i snove povjerava bjelini papira. Koji se, onda, upravo po toj bjelini, slobodno mogu rasuti poput vulkana.

Za pojačavanje dojma i uvjerljivost u trenutcima kad i sama traga za potvrdom ono-ga za čim čezne, pjesnikinja često rabi figure ponavljanja (anafore) - Obećaj da ćeš me sanjati…/Obećaj da ćeš me vidjeti…./Obećaj da ćeš primijetiti…/Obećaj da ćeš me voljeti… ILI (Ja sam ta koja želi promijeniti svijet…/Ja sam ta probuđena iz revolta…/Ja sam ta, pjesnikinja i kukavica….

Prosjaci, boemi, beskućnici, kockari u Andrijaninim pjesmama, metafora su životnih promašaja, padova. Pjesničke slike tu poprimaju sive obrise, pa ih prate grmljavine i oluje, sutoni, divlji valovi, inatljiva kiša… U dijelu pjesama osjeti se nostalgični zov djetinjstva, sjećanje na Božiće u obiteljskom domu… Na drugoj strani su, pak, pjesme u kojima se autorica predaje Bogu, traži oproste, pokušava dosegnuti odgovore na


pitanja, izražava kajanje, ali i nadu… (Odoli kušnji/teškoj/ i klekni/ molitvu izusti/ ne porekni/vapaj ispusti/olakšaj dušu/ usni Ga/sanjaj Ga/doživi/spoznaj/jer on nudi/sve što trebaš./)

Andrijanine pjesme imaju ritam koji je iskorišten točno u svrhu poetskoga. Nailazimo u njezinoj poeziji i na kratke duhovite pjesmotvore, rekla bih gotovo haiku poput Mor-bidnog jutra (u tri stiha).

Ptice cvrkuću .Jednu ću ubiti .Da pokvarim pjesmu .

Među stotinjak pjesama složenih među koricama ove knjige, zasigurno će svaki ljubitelj poezije pronaći onu koja će ga po nečemu posebno dojmiti, natjerati ga na pro-mišljanje. Jer iako sve, na neki način, imaju jedan zajednički nazivnik, a pjesnikinja je u stalnoj potrazi za ljubavlju, životom, tajnama skrivenim od običnih ljudskih promišljaja, u nekima od tih pjesama osjeti se mladalački zanos, eruptivnost osjećaja, na prvu, kao pjesme koje smo nekada davno pisale samo radi spomenara; u drugima, pak, sve vrvi od metafora i poruka, o čemu bi se mogli (zašto ne!?), pisati i eseji. Vulkani Andrijane Gregur, poezija su koja se rado čita. Ako ništa drugo, nahrupit će…. značenja….


Nikola ŠIMIĆ TONIN

Riječ za čudoSlovce o književniku Rajku Glibi1

Ljudovanje otvorenošću djeteta, s one strane ruba, stvarnoga, to da se da živome čovjeku...?! život pjesnika Rajka Glibe zapis je o gordom uzdignuću čovjeka, pitke, ljudske riječi. Pjesme su njegove vječnosti... lirski plamsaji, raskošne stvaralačke ma-štovitosti, zanimljiv tematski svijet.

U tonalitetu neponovljivosti svira života, povlači pjesnik mrežu od riječi, između obala dana i noći, misaono duboke riječi pjesmi, verifikatorski rafinirane svijetle, obasjavajući iznutra pjesmu kao zasebna svjetla, probrani smaragdi riječi: usahlo nebo; silnice ljepote; svjetlo okupanog cvijeća; ulice duše; oči silnica zla; žuđeni ugođaj; mejnici djetinstva; doziv listopadski boja; bol noću obojena; ljekovite šetnje; isprošena pozornost; izvraćeni obzor; obale nedovršene pjesme; nadolazak sjaja; naviljak osjećaja; mostovi stihova; prazni pretinci smijeha; žmirkave samoće; dvo-rane svjetla; sretni nesretnici; nečujno čuđenje; ulančeni krugovi; identifikacijsko gledanje; između jučer i danas; pismenjak; sraz sa tišinom; umirena sjećanja; krov raspomamljeni; prebiranje uvala; marginalizirani proroci; zrnca sunca; kuća riječi; iskušenje koda; anonimusne muke; svjetlom napet; lirskokazi... do u nebo propeti, naramci stihovlja, leksičkoga blaga...

Dozivke, Zastajkuše, Svjetlucavke, Slučajke . . ., naslovi zbirki za odabir uz rame Miri Petroviću (Zemlja za cvijeće), naslovi za ozbiljnost zasebnoga pristupa, sa smislom za suptilnu analizu pjesničkih reportaža, novostvorenih riječi, slika i misli, u jedinstvu poet-skoga izraza, izvedbene urednosti prvoga metajezičnog razreda.

Književno jasan i prepoznatljiv je biljeg, Glibin književni uzlaz, refleksne egzisten-cijalističnosti stvaralaštva, višeznačajni književni rad, suptilne misaone aktivnosti, knj-ževne kulture u svome jezičnom izrazu, koje traži imaginativno bogatog i sezinzibilno suptilnog čitatelja. Inkorporiranje pripadnosti, kroatocentričnosti, u Ramu uramljenoga, dvojnosti življenja, esencijalna ocjena omeđenosti, za pjesnika ne stoji, pjesnik pripada

1 Glibo, Rajko, pripovjedač, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist (Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940.). Osnovnu školu završio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956.-1959.), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968.), diplomirao na filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), Magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na filozofskom fa-kultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književ-no stvaralaštvo Ive Andrića (1990.), redovni profesor na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, istraživač na polju filologije i dobitnik mnogih nagrada, 2008. Šimićeva nagrada za zbirku „Očitovanja“ i ukupno književno djelo...


onima koji ga čitaju: Nema te moći koja može ubiti dobroga pjesnika . (Rajko Glibo, mi-sao izrečena 7 .1 .2009 .) .

Stilizirani epitetoni, poetični sklopovi riječi, krcato raspjevani, verbalistike Glibina pjesničkoga rukopisa, zvijezde zvjezdanim pjesničkim kozmosom. Koliko leta iznad grobnih mjesta života, doživotne robije, dan za danom dok proždire zvijer-postelja. Ko-rak za korakom, umjesto klonuća, književno za Šimićevu nagradu djelo, probuđenog iz gluhoga i dalekog onkraja, pjesnika s imenom pjesnika na usnam (fabijan Lovrić), prva riječ, riječ upita o recenziji stihovezne zbirke, vezene nitima bolesničke postelje. Lirske minijature poezije zreloga izraza, evokacije surove neminovnosti, prolaznosti za u nečuj ubita oka, u početak točke, lajtmotiv domišljanja s dubokim smislom pjesničkog sazvučja pred zlokobnim tutnjem životnoga neba nad njim...

Dođe smrt i sjede (P . Gudelj), ustade i ode, Bog drugi imade naum - nije ostavio trag u hrvatskoj književnosti, Rajko Glibo je ostavio i ostavlja književni put, svjedočanstvo tomu je i zbirka što se ćuti, razvijanje pjesama između stanki od antibiotika, kisika, in-zulina...životne zadatosti, tvorbe dozidavane, zbirke, stihovani romani života (Žaklina K .), životni pjesnopis umjetničko pomicanje ka gore, laštenje riječi do blještavog sjaja pjesme.

U početku bi riječ. Rajko, svratište riječi za upjesmititi se, liječnicima za prstom na čelu načiniti križ, prekrižiti se... pjesme odagnaše bolest.

Čitajući natuknicu prije autoriziranoga teksta za Hrvatsku enciklopediju BiH, crticom Mala želja:

Ova će knjiga svjetlo dana ugledati posmrtno . Ostaje želja da zrnca sunca iz nje paj-daši po peru u svom vremenu pročešljaju, zbace sa njih prašinu i osunčaju ih . Svaki sud o pjesmi začinjen je raspoloženjem prosuditelja i čitatelja sa kojim prilaze pjesmi . Zato svakom od njih dobro raspoloženje želim, ja koji odlazim i pjesme koje ostaju .

Pjesnik i književni teoretičar Rajko Glibo načini svoj književni stećak.


Ružica IVIĆ

Pjesnici su čuđenje u svijetuMarko Lukić: Probuđeni sretnik, vlastita naklada, Pula 2008.1

Ovaj stih A. B. Šimića bilo je prvo što mi je palo na pamet kad sam pročitala ovu knjigu Marka Lukića Probuđeni sretnik.

Pa kakav je to čovjek, odakle ta snaga, rekla bih iskonska potreba čovjeka da po-bijedi zlo, da izađe na svjetlost iz mraka, iskaže svoju duhovnu snagu, izazov životu jer za njega – žIVOT JE LIJEP!

Ovaj njegov stih sažet u Magistralama zvuči kao poruka, kao poanta ove knjige po-ezije i poetske proze. On je doista začuđujuća ljudska snaga.

U knjizi je rečena iskonska i neuništiva mudrost življenja utemeljena na ljubavi i na britkosti uma. Njegovi stihovi imaju prizvuk sentencije:

„... nije svanuće kad svane čovjeku predočima, nego u umu.“

To je poezija unutarnjeg naboja, punine, težine i često biblijske strogosti. Vjerojatno i zato jer su mu navodi iz Biblije često temom ili motivom.

„Putujemo. Prijevozom besplatnim? Ne!Ide Dan naplate putarine;naplate konačne, na kraju-sretni li su oni što ušteđevinu imaju.“

Ili

„... blago onom koga nije strah,teško onom koji se ne boji.“

1 Marko Lukić je rođen 10.03.1959. godine u Sivši, Usora. živio je kao poslovni čovjek u Vodnjanu u Istri dok mu se nije u prometnoj nesreći (12.11.1992.) život prelomio. Bio je u komi tri mjeseca, a onda, Božjom milosti, probudio se, spoznao da je nepokretan, ne može govoriti – invalid. Kako sam kaže: „Otad, život mi se mijenja do neprepoznatljivosti.“ Devedeset i pete počinje pisati stihove jedva pomi-čući prste. Prelomilo se tijelo, ali nije duh. Pišući zahvaljuje Bogu na darovanom životu punom vjere i optimizma koji zrači iz invalidskih kolica probuđenog sretnika. Danas živi i radi u Varaždinu. Objavljivao je poeziju samostalno i skupno. Od samostalnih izdanja zapažene su mu zbirke Porasti i budi dijete, Probuđeni sretnik i druge, a uskoro izlazi iz tiska autobiografski roman.


Što su njegovi unutarnji motivi za takvu ustrajnost u životu koja ga pjesniku vedrim čine? TO JE LJUBAV, a osobito ona prema Bogu Spasitelju, prema bližnjemu.

On ljubav piše velikim slovom jer i palog čovjeka ona uzdiže. Na izvoru dvije ljubavi žive - jedna za Boga Stvoritelja, druga za dragu, dragana koji život rađaju. Ona daje životu snagu i smisao.

Da nije bilo mudrosti, teško bi bilo čovjeku koji tijelom pade, duhom ustati. Ovu njegovu divnu misao više govore njegove bistre oči, dječačkog pogleda, nego riječi.Umijeće je živjeti, a istovremeno i jednostavno. On kaže:

„život ili smrt, što želiš na dar-biraj, izbor je lagan.“

Marko je pjesnik i šimićevski nevezanog stiha. On ne sputava zamah njegovoj misli, ne robuje formi. Često u njegovom osebujnom jeziku nalazimo neuobičajene stilske sklopove koji daju pjesniku i profinjenost njegovim mislima. Vidan je kontrast u izričaju u službi jasnoći i jednostavnosti misli, ali i oksimoron koji nam ne dopušta brz prelet očima onog što čitamo:

„... mudro gledaj, kao čovjek slijep.“

Antitezom pjesnik postavlja pitanja i daje na njih odgovor.I inverzija čini odliku njegova stila, rabi je često, epski, što daje boju patine vremena

(BAŠTINA, str. 17).

„Ne izriče korijen iz grane,Nit ovisan o granama je;Sa granama ili bez, korijen isto traje.“

To zvuči narodski mudro, a narodnu mudrost glačala su stoljeća i stoljeća.Riječ mu katkad padne teška kao bat, da zaboli, katkad prhne, laka kao ptica. Svaka

se lijepi za dušu snagom unutarnjeg doživljaja. Malo je riječi u njega što tugu znače. Okosnicu njegove leksike čine one što znače – žIVOT JE LIJEP!

Tako je nastao i njegov Sonetni vijenac. Sonetni vijenac – asocijacija na velikog franca Prešerna u kojem je pjevao o nesretnoj ljubavi prema Juliji Primicovoj.

A Markov - njegov nosi naslov žIVOT JE LIJEP. U toj poetskoj formi iznio je renesan-sno raskošno tvrdnje da je tomu zaista tako. To su pouke i poruke za mlada čovjeka i starog mudraca (str.61) . U njemu ćemo naći njegovu iskrenu brigu za svakog, poziv na preispitivanje savjesti i upravlja nas na Spasiteljev put.

U 5. sonetu u vijencu, pjesnik, spoznavši tamnu stranu života, preporuča „budi vid-ljiv sunčevim zracima, junački silno i žustro“. Ti stihovi nas nose, guraju u život, smjelo.

To je poticaj da se dobije svaka trka sa životom (str. 64).Još jedan od motiva je istina. Po Lukiću, samo hrabri nalaze ljepotu života u ljepoti

istine. To je vatra na kojoj se duša grije. Snaga života je duh druge Energije s velikim E, a ona se ne troši, ne prestaje. To je Božja Energija.

Svaki je sonet, i magistrale, izglačan, matoševski formiran.


Motivi i teme su i njegova djeca kojoj se obraća nježno, očinski brižno pokazuje put. Rođen je u Sivši. Iz Usore je otišao kao mlad čovjek u svijet. Rodno selo mu je ostalo kao trak sunca, toplina u duši. Sjećanje na baku Jelicu i bosonogo djetinjstvo, obilje njene ljubavi i svih onih koji su ga okruživali u rodnom domu (BAŠTINA, str. 17).

Nevjerojatan je i neponovljiv optimizam Lukićev. On sam kaže:

„život je poput stakla – lomljiv je.Ali ne mora završiti kao slomljeno staklo.Jer se životne krhotine mogu ulijepiti u novi život.Samo je potrebno koristiti pravo lijepilo.„


Stjepan TOMIĆ

Svjetlo u tminama Miljenko Stojić, Riječ po riječ, DHK HB – FRAM-ZIRAL - Dan, Mostar-Zagreb, 2007.

Suvremeni hrvatski književnik Miljenko Stojić (1960) u svojim književnim petim po redu ogledima “Riječ po riječ”, na jedva nešto malo više od 200 stranica, uspio je napra-viti panoramu jednog dijela hrvatske literarne produkcije u posljednjih desetak godina (1997 - 2007). Tih 66 ogleda podijeljeni su u tri dijela: Putem polako (29), Okvir za snove (23) i Blizini u susret (14). Više od polovice (36) prikaza napisano je 2004./2005. godi-ne odnosno pet šestina (51) u razdoblju 2002. - 2005. Autor piše o različitim profilima knjiga, no ipak ponajviše o pjesmotvorima (30), a potom o romanima (17) i zbirkama pripovijedaka (10), te knjigama raznolikog karaktera (9), među kojima ima memoara, znanstvenih studija, epigrama, literarnih istraživanja itd.

Miljenko Stojić priznata je veličina hrvatske literarno-teološke scene (član je Druš-tva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Društva hrvatskih književnika), a tome u pri-log govori i činjenica da je podosta njegovih djela prevedeno na više europskih jezika (poljski, njemački, engleski, talijanski, francuski, španjolski). Dosad mu je tiskano šest pjesničkih zbirki, po jedan roman i zbirka pripovijedaka, te četiri knjige ogleda, a kad se tome doda i šest slikovnica, pa niz prijevoda i multimedijalnih aktivnosti, onda je jasno da pred sobom imamo rijetku i dragocjenu pticu.

Meni osobno, i prije čitanja pojedinih tekstova, već na prvi pogled, posebno su se svidjeli naslovi osvrta, koji (obično) jezgrovitom sintagmom ne samo opisuju nego i naslućuju, pa čak i prosuđuju djelo, a kao ilustraciju navodim ovih nekoliko: Nevino opasna (o poeziji Vesne Parun), Sliku svoju ljubim (o romanu Ivana Supeka), Prolupali zapisi (o romanu Ratka Cvetnića), Tragač za obrisima (o raspravama Antuna Lučića), Pomrčina zvijezde (o ispovijestima Kineskinje Xue o komunizmu), Ima onih kojih nema (o pjesmama tijekom rata nestalog frane Jezidžića) itd.

Iščitavajući pjesnička djela, Stojić se na sebi svojstven način čvrsto drži osnovnih temelja svake dobre pjesme, tj. novoga jezika, novih slika, novoga iskustva i ritma, da-kako o našim starim svakodnevnim životnim fenomenima, pa mu stoga nije nimalo teš-ko prepoznati nove vrijednosti i u totalnim anonimusima. Osim toga iz njegovih kritičkih ogleda jasno - gotovo u svakom retku - izbija na vidjelo ne samo njegov na najboljim uzorima formiran literarni ukus (iako o ukusima nikada ne treba raspravljati) nego i ono bitno ljudsko, što je posebno volio naglašavati jedan od najvećih svjetskih književnika uopće, Lav Nikolajević Tolstoj: etički ili vrijednosni stav. Ljudsko biće bez njega slično


je osamljenoj kravi, koja u ponešto tmurnije predvečerje bez čuvara pomamno pase djetelinu. Kraj te priče dobro je poznat: prežderat će se, naduhnut će se i crknut će. I kakvi su onda estetski užici u tome što je djetelina bila predivno tamnozelena, a krava ne samo sita nego i od skupocjene sorte, te ljupkost njezina predivno okruglog buraga i ritmičnog batrganja nogama dok je crkavala. Dobro, de gustibus ..., neki će i u tome vidjeti prvoklasan performance.

Najjasnije će to reći zapisujući impresije o Vesni Parun: “Današnjim suvremenim hrvat-skim kritičarima i intelektualcima možda bi se više dopadao neki drugi pjesnički izraz nego što je to u pjesništvu Vesne Parun. Premalo je u nje hermetičnosti, mraka, a puno svjetla, igre, podbadanja, jasnog životnog stava. Svojim pjesništvom ona ne pokušava iznijeti talog svoga duha već njegove dvojbe i mukotrpna probijanja kroz svakodnevne životne doga-đaje. Na taj način ona je suvremena nositeljica tradicionalnog hrvatskog pjesništva, koje se uporno probija kroz zablude suvremenosti prema svome cilju. A taj je cilj sa svojim naro-dom bdjeti nad zajedničkom slobodom i nad slobodom cijeloga svijeta” (11).

Stojić se voli poigravati riječima i slikama, voli ih izvrtati ili, kako bi to rekao Viktor Šklovski, uneobičavati pa i poentirati. Prikazujući Supekove “Haaške protokole”, za-ključuje: “Supek nije žalio pera i osjećaja da bi se nakon toga mogao slavodobitno po-gledati u zrcalo”, citirajući ga sa svojim kratkim komentarom: ‘SfR Jugoslavija uvela je socijalističko samoupravljanje. Da se to razvilo, bez šake partije, Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Albanci ušli bi u europsku zajednicu kao avangarda, protuteža američkoj globalizaciji.’ Stvarno dubokoumno riječi” (78). Ili kad započinjući osvrt na Grassove memoare (Dok ljuštim luk) piše: “Malo sam umoran od ‘velikih djela’ i ‘velikih književnika’ ... Čitatelju koji drži do vrijednosti u životu zasuze oči od njegova ljuštenja luka. Samoživ čovjek i samoživ umjetnik pokazuje mu se u svoj svojoj ‘veličini’. Pročitati ovu knjigu, koja ima 280 stranica, a imala bi ih i više da izdavač nije smanjio slova i time opteretio čitateljev vid, ili je ne pročitati? Ako želite saznati nešto dobro, okanite se čitanja, no ako želite saznati kako žive vrhunski ljevičarski intelektualci u današnjoj Europi, svakako je pročitajte” (91).

Grass je u mladosti bio nacist, poslije je postao tzv. lijevi naprednjak, što je sa-držajno približno isto što i komunizam (a znamo da su komunizam i nacizam u biti braća blizanci, možda nisu baš jednojajčani), Kundera je, kako se priča, cinkario čak nepoznate studentske kolege, Šolohov se uresio tuđim perjem, lijep broj njih bili su “inžiniri duša”, a podosta suvremenih literata prodali su dušu poludjelom duhu vremena. Varamo se ako mislimo da su fašizam ili komunizam bili samo histo-rijske pojave kojih više nema i treba samo osuditi njihovo eventualno buđenje. Nisu oni samo historijske pojave, oni su trajna stanja ponekih ljudskih svijesti. I doista, na svijetu u svakom vremenu postoji samo jedno: trajna borba između dobra i zla, s tim da predstavnici zla redovito, čas slabije čas pak snažnije, glume uloge društvenih vođa, ponajmanje u politici, koja je njihovo trajno pribježište, nego još i više u tzv. duhovnim disciplinama. Ili, kako to sam Stojić lijepo piše: “Razglabalo se nekada o dvama počelima koja vladaju svijetom: dobru i zlu. Kasnije se počela brisati granica među njima (...) Zbog toga bih rekao da su sada na pozornici druga dva počela: počelo javnih glasila i počelo stvarnog života. Približavaju se i udaljavaju, a najviše udaljavaju. Istina je postala nešto što se prodaje, pa često može biti zamijenjena lažnom stvari” (49).


Stojić nije samo pjesnik, romanopisac ili kritičar, on je i teolog, glasnogovornik Tvor-čevih zamisli o čovjeku. To je etička ili vrijednosna strana i suvremenog života i literatu-re. Neki će reći da na etičke vrijednosti nikada ne treba obraćati pažnju - Croce je čak tvrdio da je literatura u tom slučaju obična kurva - jer su bitne jedino one druge, umjet-ničke. Ali što da radimo s umjetnošću koja, da spomenem samo jedan paradoks, kao umjetničko djelo slavi drek izložen u staklenki ili slikarije majmuna koje se prodaju i po cijenama višim od stotinjak tisuća kuna. Gdje je tu ljudska duša ili duševnost, a da duh ili duhovnost ni ne spominjem, tj. sve ono po čemu se čovjek izdiže iznad životinje.

Čitajući djela pojedinih “veličina”, čovjek se doista počinje ozbiljno pitati: pa tko je tu lud ili kome noge smrde, ili - rečeno narodski - kakve to haljine nosi domaći, a podjednako i strani intelektualni car. U vremenima sveopće ludosti, zbunjenosti, lažnih veličina i skliskih vrednota, uistinu nam je potreban bilo kakav svjetionik koji će nas makar jednim bljeskom upozoriti na podvodne nemani, a Stojić neosporno jest svjetlo u ovim našim suvremenim tminama, svjetlo koje nam pomaže da prepoznamo makar obrise stvarnoga literarnog života.


Vesna HLAVAČEK

Vjesnica nadeUz slikovnicu Zdenke Jelčić „Planet Zemlja – moj jedini dom“

„Kako sačuvati ruj kadulje i vrijeska, ivu travu,majčinu dušicu… to divno i dobro bilje našegkrša? Kako?“

Čudesan je, jedinstven tren koji provedemo na Zemlji… našoj prelijepoj majci, se-stri, dragani; blještavilo boja godišnjih doba, kovitlac zvukova: vjetra, morskih valova, kiše; zamamnost mirisa šuma i mekoća dodira livada obraslih biljem…; slast okusa kupine i nara – sve to nas opija neponovljivom ljepotom…Zagnjureni u lijepost bivanja, hvatamo dah, a život nepovratno protječe… Predati ljepotu, mogućnost uživanja u ča-roliji, potomcima – naša je plemenita zadaća: odoljeti sebičnim porivima, voljeti i čuvati, kako bi to kazao pjesnik, „… jata ptica u letu, bijelih glečera led, / jablane što povija ih vjetar / sve noći punog mjeseca i zore maglene, bijele…“; ne dopustiti da nebo potamni, a vode presuše, samo zato što želimo imati sve, i odmah…

Sve to je davno osjetila autorica slikovnice „Planet Zemlja – moj jedini dom“ – Zden-ka Jelčić, i s puno se predanosti upustila u rad na podizanju ekološke osviještenosti „tog divnog, razumnog, čovjeka“, kako bi konačno shvatio da su mu utočište, samo nakratko, posudili preci, i da ga, netaknutog, mora vratiti – svojoj djeci! Okupila je mla-de ljude oko sebe, u Eko-udrugu „Močvara“, osmislila, u suradnji s njima, cijeli niz kazališnih predstava, izložaba, radnih akcija…Osvajali nas naši najmlađi – potaknuti Zdenkinim zamislima – ljepotom pokreta, govora, glazbe…; odjeveni u živopisne ko-stime, utjelovili, na kazališnim daskama, životinje i biljke; zagrlili planet, i sve ljude na njemu…Svojom nevinošću dotaknuli nam srca i dočarali čednost svekolike prirode…potaknuli nas na razmišljanje…

Zdenka Jelčić ne odustaje od borbe za bolji i ljepši svijet – stvara i slikovnicu koja će, uvjerena sam, inventivnošću likovnih rješenja i snagom poruke doprijeti do svih dobnih skupina i još jednom dokazati kako ima nade za naš „plavi planet“ – sve dok postoje osobe koje su spremne sebe razdati za opće dobro…

A „vjesnica nade“ Zdenka Jelčić upravo je jedna od njih; prelistajte stranice što sli-jede i sami se uvjerite u to!

I čuvajte nam naš jedini dom!


ljetopis

INTERVJU S POVODOM: prof. Zdravko ŠURLAN, glavni tajnik Internacionalne lige humanista – lige za mir i svjetsko jedinstvo

Rat i tranzicija stavili su nas pred velike izazove i nedoumice

MOTRIŠTA: Prof. Šurlan, ove godine navršava se 35. obljetnica Dubrovačke de-klaracije o miru i povjerenju koju su, krajem studenoga 1974., napisali utemeljitelji Internacionalne lige humanista. Možete li nam, u kratkim crtama, reći - što je ILH danas i kako ćete obilježiti ovu značajnu obljetnicu?

ŠURLAN: Teško je u nekoliko rečenica sažeti sve ono što je prošla Internacionalna liga humanista - od ideje do danas. Ipak ću, u kratkim crtama, iznijeti samo neke od podataka, kako bi čitatelji mogli steći što cjelovitiju sliku o ILH.

Ideja o pokretanju osnivanja novoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo – današnje Internacionalne lige humanista - potekla je od našega, u svijetu poznatog znanstve-nika, filozofa, romanopisca, dramatičara (humanista 20. stoljeća) svjetskoga ugleda, blagopreminulog akademika Ivana Supeka (Hrvatska). Po rođenju humanist, po opre-djeljenju antifašist, po djelovanju demokrat, nakon Drugoga svjetskog rata pridružio se međunarodnim pokretima za mir i dokinuće nuklearnog oružja. Sudjelovao je na mno-gim međunarodnim konferencijama za mir s kojih je uputio mnoge apele, uvijek podr-žavajući načela općega i potpunog razoružanja. U cilju zalaganja za politički pluralizam (demokraciju) kao uvjet za razoružanje, mir i blagostanje, 1966. pokrenuo je časopis Encyclopaedia Moderna kao glasilo za filozofiju znanosti i mir, zajedno s Jugoslaven-skim pagvaškim društvom. Encyclopaedia Moderna imala je značajan utjecaj u cijeloj zemlji. I ne samo to, kao rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1968. do 1970. i od 1970. do 1972. godine, poticao je reformu studija u skladu sa znanstvenom revolucijom i načeli-ma humanizma. Na konferenciji Međunarodnoga udruženja sveučilišta u Montrealu, u ljeto 1970., zalagao se za veću suradnju u promicanju razumijevanja između raznih reli-gija (različitih političkih sustava), što bi proširilo put prema svjetskom miru. Prihvaćen je njegov prijedlog da se ustanovi mjesto za suradnju između sveučilišta i ubrzo je otvoren


Interuniverzitetski centar u Dubrovniku (1971) s više od 220 sveučilišta kao članova, kao primjer univerzalnoga duha znanosti i umjetnosti.

MOTRIŠTA: Dakle, Dubrovnik je mjesto rođenja Internacionalne lige humanista…

ŠURLAN: Točno tako. U Dubrovniku krajem studenoga 1974. godine, na inicijativu Ivana Supeka, sastao se bard mirotvoraca (Prvi međunarodni komitet humanista – univerzalista): Ava i Linus Pauling (dvostruki dobitnik Nobelove nagrade 1952. i 1962), Philip Noel-Baker (nobelovac), Aurelio Peccei (predsjednik Rimskog kluba), Sophia Wadia (književnica). Nakon deset dana intenzivnog rada u Interuniverzitetskom cen-tru dali su analizu tadašnjeg svijeta i viziju željene budućnosti. Supekova načela hu-manizma sažeta u 10 točaka, kao sastavni dio Deklaracije, postali su polazište za rad i djelovanje Međunarodnoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo - Internacional-ne lige humanista. Njima su dodana razmišljanja Abdus Salama (nobelovca), Dalai Lame (nobelovca), Guylord P. Hruwela (poznatoga istraživača iz Pensilvanije), koji, iz opravdanih razloga, nisu mogli nazočiti u razgovorima u Dubrovniku. Dubrovačka deklaracija razaslana je diljem svijeta i postigla je izvanredne pozitivne reakcije mno-gih uglednih ljudi diljem svijeta, čiji su komentari pretočeni na Kongresu Svjetskoga jedinstva u filadelfiji.

MOTRIŠTA: Kad ste spomenuli Filadelfiju, što se sve događalo na Prvome svjet-skom kongresu humanista?

ŠURLAN: „Biti ili ne biti, za ljude postojati, ovisi o našim sposobnostima da razvija-mo sveopću civilizaciju koja će težiti miru, opstanku i humanim osjećanjima.“, istaknuo je Ivan Supek, prvi predsjedavajući Kongresa i njegov prvi predsjednik, prigodom otva-ranja Kongresa.

Bez presedana, taj Kongres održan u filadelfiji od 21. do 24. svibnja 1976., okupio je značajne svjetske humaniste – nobelovce sa svih kontinenata i, na promišljen način, uspostavio prirodne osnove za pozitivan razvoj suvremene civilizacije, te stvorio nadu svim ljudima svijeta.

Kongres je prihvatio Dubrovačku deklaraciju, koja se od tada zove Dubrovačko – filadelfijska deklaracija. Uz tu Deklaraciju, razvijena je i prihvaćena Dubrovačka izjava i Dubrovačka deklaracija o povjerenju.

Kongres je utvrdio STATUS Internacionalne lige humanista. Neovisna, neutralna od vlasti, politike, religije. Djeluje u svim državama gdje se ukaže potreba. Internacionalna liga humanista nije ni američka, ni engleska, ni jugoslavenska, niti bilo koje zemlje iz koje su idejni tvorci, već INTERNACIONALNA, sa sjedištem u onoj zemlji koju odredi Kongres ILH i koja ponudi uvjete za rad i djelovanje misije, bez miješanja u misiju.

Internacionalna liga humanista ima status međunarodne organizacije od javnog in-teresa, s ciljem da zastupa interese svih građana i radi na promicanju mira u svijetu. Liga je ustanovljena s namjerom da se planovi za mir ostvare diljem svijeta u njegovom punom smislu. Sve što je potrebno za dostizanje svih ovih svjetskih težnji sažeto je u


Dubrovačko – filadelfijskoj deklaraciji i Deklaraciji o povjerenju koje predstavljaju akce-lerator evolucije istinske civilizacije.

MOTRIŠTA: Kojim ćete aktivnostima ove godine obilježiti 35. obljetnicu Interna-cionalne lige humanista?

ŠURLAN: Planiran je niz aktivnosti na planu obilježavanja 35. obljetnice Internacio-nalne lige humanista, među kojima ću spomenuti najvažnije:

Održavanje Svjetskog kongresa jedinstva humanista posvećenog dvjema krucijal-nim temama današnjice, a to su „Djeca svijeta ranjenog djetinjstva“ (djeca bez djetinj-stva) i problemima odgoja i obrazovanja za 21. stoljeće „Obrazovanjem protiv siromaš-tva – odgojem protiv nasilja do kulture mira“.

Kongres će se održati od 23. do 26. listopada 2009. godine, u Dubrovniku. Za pred-sjednicu Internacionalnog komiteta majki solidarnosti za djecu svijeta ranjenog djetinj-stva, imenovana je gđa Jadranka Kosor. Za predsjednicu Komiteta majki solidarnosti za Republiku Hrvatsku imenovana je prof. Dubravka Šuica.

Drugi značajan događaj koji planiramo organizirati krajem rujna 2009. godine jest Mala olimpijada sporta i kulture mira „Juan Antonio Samaranch“, uz sudjelovanje mla-dih i sportskih veterana iz država Zapadnog Balkana. Planirano je da mladi budu sred-njoškolskog uzrasta. Svaka država predstavit će se s 11 srednjoškolaca, 3 veterana iz nogometa i 3 olimpijske legende. Razumije se da će tu sudjelovati velik broj ostalih stručnjaka i simpatizera mira i sporta.

Treći događaj odnosi se na obilježavanje Dana Internacionalne lige humanista, od 21. do 24. svibnja 2009. godine. Tim povodom, u Dubrovniku će se održati Svečana akade-mija posvećena miru, zaštiti ljudskih prava i dostojanstva. Na Akademiji će sudjelovati poznate osobe iz oblasti ljudskih prava, slobode i misije mira Internacionalne lige huma-nista. Sudionicima će se posebno obratiti laureat odvjetnik Josip Muselimović, dobitnik Zlatne povelje „Linus Pauling“ s Plaketom i Značkom, u znak trajne zahvalnosti za njegov humani i etički pristup obrani obespravljenih, pod nazivom „Poštovani suci, zašto?“.

Svečana ceremonija proglašenja g. Josipa Muselimovića Internacionalnim odvjet-nikom obespravljenih, uz uručenje ranije dodijeljenih priznanja, održat će se u Mostaru, najvjerojatnije, 7. lipnja. Priznanja će uručiti dr. Elisabeth Rehn, predsjednica Internacio-nalne lige humanista. Prema propozicijama i Pravilima o nominiranju, valorizaciji nomi-nacije i izboru nije dopušteno davati obrazloženje prije službenog izbora.

MOTRIŠTA: Već dulje vrijeme Internacionalna liga humanista istražuje najpo-voljnije lokalitete za otvaranje Međunarodnog centra za sport i kulturu mira koji bi nosio ime „Juan Antonio Samaranch“. Imamo nekih naznaka kako bi to mogao biti lokalitet sadašnjeg rekreacijskog centra Buna. O čemu se, zapravo, radi?

ŠURLAN: Poznato je da je Peti kongres Internacionalne lige humanista održan u Dubrovniku od 23. do 26. listopada 2005. u znak priznanja za doprinos miru u svijetu za vrijeme njegova mandata na čelu MOK-a, NJ. E. Juana Antonia Samarancha proglasio


Humanistom 20. stoljeća i prvim počasnim veleposlanikom sporta i kulture mira, uz najviša humanistička priznanja.

Internacionalne liga humanista odobri Ligi korištenje njegovog imena i lika za ra-zvijanje mira, solidarnosti, borbe protiv droge i nasilja u korist stvaranja mostova pri-jateljstva među mladima diljem svijeta, kroz razne oblike djelovanja s mladima putem razvoja amaterskog sporta.

Na temelju Projekta koji smo uradili na spomenutu temu, NJ.E. Juan Antonio Sa-maranch dao je EKSKLUZIVNO PRAVO Internacionalnoj ligi humanista da se može koristiti njegovim imenom i likom, na način kako to Liga humanista radi, sa zaštitom i korištenjem lika i imena svojih osnivača. Za zaštitu svoga lika i imena osobno je zadu-žio glavnoga tajnika Internacionalne lige humanista.

U želji da stvorimo Međunarodni centar za mlade koji bi se odgajali u duhu mira i pri-jateljstva, pod imenom Juana Antonia Samarancha, od 2006. godine do danas, tražimo lokaciju koja bi zadovoljila kriterije za jedan takav centar. Prema našim propozicijama, najviše bi odgovarao lokalitet Bune, o čemu smo informirali gradonačelnika Mostara, predsjednika Vlade HNK/ž, te našega laureata iz Mostara gosp. Josipa Muselimovića.

Hoće li svi ovi i drugi subjekti moći, znati i htjeti prepoznati značenje jednog ovako-vog centra za sveukupnu afirmaciju ne samo Mostara već regije, države BiH, pa i zema-lja u okruženju, ostaje vidjeti. Oni su na potezu. Poslije njih idemo u Hrvatsku.

MOTRIŠTA: Koje nam najznačajnije planove i programe, uz ove već spomenute, možete istaknuti kao prioritetne u ovoj godini?

ŠURLAN: Više je aktivnosti koje se odvijaju u okviru Internacionalne lige humanista i pod pokroviteljstvom Lige. Spomenut ću samo neke od njih:

Prvo, ustrojavanje našega Internacionalnog univerziteta Philip Noel-Baker u sveuči-lišnu ustanovu internacionalnog tipa po Bolonjskoj deklaraciji, s fakultetima za turizam i hotelijerstvo, za informatiku i aktuarstvo, za biznis i menadžment i druge, s vlastitim Institutom za znanstveno – istraživački rad i razvoj. Na ovom planu imamo veliku znan-stvenu i pragmatičnu potporu od Sveučilišta u Dubrovniku, koje je prvi potpisnik Spo-razuma o suradnji.

Drugi, izuzetno važan projekt jest uključivanje Internacionalne lige humanista u pro-ces održivog povratka u Bosni i Hercegovini, uz primjenu svoga vlastitog projekta „Isti-nom do održivog povratka“. Naša je želja da se svi vrate na svoja ognjišta, pod uvjetima koji odgovaraju dostojanstvu čovjeka 21. stoljeća.

Treći projekt, koji se nastavlja iz godine u godinu, jest zaštita djece od zloporabe i nasilja, zaštita zdravlja građana, borba protiv droge i nasilja, uključivanje mladih u de-mokratske procese u BiH, itd.

Četvrta aktivnost koja nas preokupira jest „Humano i etičko upravljanje okolišem“, zaštita prirodno – atraktivnih resursa od zagađenja i uništenja. Otvaranje edukacije za mlade pod nazivom „Humani i etički preduvjeti za izgradnju pozitivnog odnosa prema okolišu“. Odgoj i obrazovanje mladih u osnovnim školama za zdrav okoliš te niz drugih nespomenutih programa i projekata.


MOTRIŠTA: Poznato je da ste 2008. obilježili 30. obljetnicu kako Liga bira i pro-movira pojedince, organizacije i institucije iz zemlje i svijeta te dodjeljuje određe-na priznanja. O kakvim se priznanjima radi, kako se biraju dobitnici i dodjeljuju priznanja?

ŠURLAN: Od 1978. do danas, svake godine po posebnim kriterijima, metodologiji i Pravilima, obavlja se nominacija, selekcija i dodjela priznanja laureatima koji su ispunili tražene kriterije iz područja znanosti, kulture, ljudskih prava, socijalne politike, umjetno-sti, liderstva i drugih nespomenutih područja.

Svaka oblast ima svoje priznanje od Zahvalnice, Diplome, Plakete, Zlatne značke, do najviših priznanja koja nose ime naših utemeljitelja, kao što su Povelja Linus Pauling, Povelja Philip Noel-Baker do počasnih priznanja, poput Ambasador sporta i kulture mira, Internacionalni odvjetnik obespravljenih, Državnik desetljeća, stoljeća, i sl.

Od nominacije do izbora ponekad zna proći dosta vremena. Nakon što netko od uglednih osoba (fizička ili pravna) nominira kandidata, tada se, putem elektronske po-šte, na adrese 11 – 15 osoba iz više zemalja, koje su iz određenog područja iz kojeg se kandidat nominira, koje ne znaju jedna za drugu, traži mišljenje. Ako od 15 članova odabranih za ocjenu nominacije 14 da pozitivnu ocjenu, kandidat je prošao.

Ako se dobije manje od 14 glasova, kandidatura se može ponoviti, ali za iduću godi-nu i s promijenjenim članovima. Tako od nominacije do izbora, za neke traje izbor dvije godine, tri, pa i četiri godine, dok nisu u prvome krugu dobili glasove.

Do sada su Povelju Linus Pauling dobili: Sveti Otac Ivan Pavao II., Juan Antonio Samaranch, dr. Mahathir bin Mogamad (Malezija), acc. Luko Paljetak, acc. Ivan Supek, msgr. dr. franjo Komarica, acc. Seid Huković...

MOTRIŠTA: Kako sa stajališta misije Internacionalne lige humanista, njezinih humanih i etičkih načela, ocjenjujete današnje naše društvo?

ŠURLAN: Pa, bilo bi bolje da ste pitali g. Josipa Muselimovića, našega v.d. predsjed-nika Internacionalnog komiteta za humanizam, etiku, zaštitu ljudskih prava i društveni poredak, koji bi Vam najbolje dao ocjenu moralnosti društva.

Što kazati? Neizlječiva gangrena „bolesne“ politike i nadobudnih političara zahvatila je naše društvo - od vrha do dna. Posvađana politika uvela nas je u jednu vrstu mirno-dopskoga drugog rata najniže razine i grubih udaraca. Ne puca se, ali se ratuje ubojitim riječima od kojih se, također, može poginuti. Ušli smo u neku vrstu poslijeratnog rata, koji je veoma okrutan i opasan za izgradnju zdravih društvenih odnosa. Rat i tranzicija su, umnogome, izokrenuli uobičajena pravila društvenih ponašanja i stavili nas na taj način pred velike izazove i nedoumice. Kako pobijediti Sedam smrtnih grijeha suvreme-ne civilizacije, kako ih je definirao Mahatma Gandi: 1) bogatstvo bez rada; 2) užitak bez savjesti; 3) znanje bez karaktera; 4) posao bez morala; 5) znanost bez čovječnosti; 6) religija bez žrtve; 7) politika bez načela.

Kako ove smrtne grijehe pobijediti?!


Mira PEHAR

Kronika kulturnih događanja u Mostaruprosinac 2008. – ožujak 2009.

01. 12. Otvorena izložba slika i keramike “Obucimo strašilo” Smajila Bate Bostan-džića slikara iz Sarajeva u Centru za kulturu.

02. 12.Održan svečani koncert kvinteta Simfonijskog orkestra Mostar pod nazivom “Miris žene” u Galeriji kraljice Katarine Kosača. Izvođena je filmska glazba.

02. 12. - 03.12. Festival poljskog kratkometražnog i animiranog filma pod nazivom “Najbolje iz Poljske” u OKC-u Abrašević u suradnji s Veleposlanstvom Republike Polj-ske.

03. 12. Priređena prodajna izložba radova djece s posebnim potrebama Ustanove Loss Rosalles u Centru za kulturu u povodu Dana invalidnih osoba.

04. 12. Lutkarsko kazalište Mostar izvelo dječju predstavu u povodu sv. Nikole u Galeriji Kraljice Katarine Kosača.

04. 12. Promovirana knjiga autorice Julienne Eden Bušić “Tvoja krv i moja”, u or-ganizaciji Matice hrvatske Grude u Galeriji kraljice Katarine Kosača. U programu sudje-lovali: Julienne Eden Bušić, Zvonko Bušić, fra Ante Marić, Tatjana feher, prof. Mirjana Pavlović i Petra Bušić.

04. 12. Održana projekcija filma “Simone de Beauvoir – suvremena žena” u režiji Dominique Gros u OKC-u Abrašević.

05. 12. Predstavljena monografija Marina Topića u kongresnoj dvorani hotela “Ero”. Monografiju su predstavili: prof. dr. Ljerka Ostojić, likovni kritičar Ante Karaman, fra Jozo Zovko i Gradimir Gojer. Glazbeno doprinio Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Dragana filipovića.


07. 12. Održan svečani koncert KUD Rodoč i KUD Jasenica u povodu božićnih blagdana u HD hercega Stjepana Kosače.

08. 12. Održan Božićni koncert u organizaciji UHA KUD Mostar u HD hercega Stje-pana Kosače.

08. 12. - 14. 12. Tjedan češkog filma- retrospektiva filmova Jirija Menzela u prosto-rijama OKC- a Abrašević u suradnji s češkim Veleposlanstvom.

10. 12. Održana 58. Napretkova božićnica na kojoj su se okupili dječji zborovi. Ovom prigodom predstavljen je i novi jedanaesti Napretkov božićni kalendar.

11. 12.Održan okrugli stol pod nazivom “Problemi visokog školstva u BiH” u orga-nizaciji HIZ- a Mostar, u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

11. 12. Predstavljena zbirka pjesama “Dok nas rujni osvit izgovara” autora Ivana Vidovića iz Travnika u Klubu prijatelja knjige Škrinja. Knjigu je predstavio recenzent fra Pavo filipović.

11. 12. Premijerno izveden poetsko- scenski kolaž pod nazivom “Lijepo i bijelo cvijeće koje pristaje njegovoj ljepoti” na stihove grčkog pjesnika Konstantina Kavafi-ja, za scenu priredio Salko Šarić, u Centru za kulturu izveli glumci Nedžad Maksumić i Diana Ondelj Maksumić.

12. 12. Otvorena izložba likovnih radova studenata završnih godina i apsolvenata studija likovnih umjetnosti u FBiH u Galeriji kraljice Katarine Kosača, u organizaciji fe-deralnog ministarstva obrazovanja i znanosti. Izložbu je otvorila ministrica Meliha Alić.

15. 12. Održan Božićni koncert Gimnazije fra Grge Martića u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

16. 12. Tradicionalni božićni koncert priredili su učenici i profesori Glazbene škole Ivana pl. Zajca iz Mostara u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

16. 12. Organiziran svečani doček Betlehemskog svjetla uz održavanje prigodnog pro-grama u Velikoj dvorani HD hercega Stjepana Kosače u organizaciji izviđača Radobolja.

16. 12. Održana bh premijera dokumentarnog filma “EKV- da je bilo nekad” u klubu Oxygen u Biospheri . Redatelj filma je Dušan Vasić.

16. 12. Otvorena izložba pod nazivom “Bugarska prirodna i kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a “u organizaciji Ureda za međunarodnu suradnju Univerziteta “Džemal Bijedić” i Veleposlanstva Bugarske u Centru za kulturu. Izložbu je otvorio vele-poslanik Republike bugarske u BiH Andrey Transki.


17. 12. Svečani božićni koncert “Božić u Mostaru” održala Hrvatska glazba Mostar u HD hercega Stjepana Kosače. Koncert su uveličali između ostalih Katedralni dječji zbor “Slavuj”, Paul Coleman, Josip Bilać, Šima Jovanovac i Alen Nižetić.

17. 12. Premijerno izvedena predstava “Ujak Vanja” na Maloj sceni HNK Mostar, u režiji Nine Kleflin. Igra cijeli ansambl HNK Mostar i prvak drame HNK Split Ilija Zovko kao gost.

18. 12. Održan je božićni koncert klapa pod nazivom “Hercegovini s ljubavlju” i ujedno svečano obilježena 120 godina Hrvatskog glazbeno- pjevačkog društva “Hrvo-je”. Na koncertu je nastupilo šesnaest klapa u HD hercega Stjepana Kosače.

19. 12. Premijerno izvedena monodrama “Jackie” u izvedbi Snježane Martinović, po tekstu nobelovke Elfride Jelinek u Mostarskom teatru mladih.

19. 12. Održan tradicionalni božićni koncert zbora Splitskih liječnika pjevača i pr-vaka Opere HNK Split u HD hercega Stjepana Kosače u organizaciji Matice hrvatske Mostar pod nazivom “Koncert za maestra” kojim se maestru Šuteju uputila poruka pot-pore.

20. 12. “Božićnu večer knjige i književne riječi” organiziralo je Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne u Galeriji kraljice Katarine Kosača. U programu su sudje-lovali Slavo Bago, Iva Nuić, Josip Milić, Vesna Hlavaček, Anto Stanić, Ružica Hrnjkaš, Miljenko Stojić, Marina Kljajo Radić, Petar Milić i Dragan Marijanović.

21. 12. Održan tradicionalni Božićni koncert pod nazivom “Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo” u HD hercega Stjepana Kosače u organizaciji Stela media. Najljepše božićne skladbe izveli su Tereza Kesovija, Jacques Houdek, Mario Zov-ko, muška klapa “Krš”, Katedralni mješoviti božićni zbor, te Dječji zbor “Slavuj”.Glazbom je izvođače pratio Simfonijski orkestar Mostar kojim je ravnao Stipica Kalogjera.

23. 12. Otvorena prodajna izložba radova u čast blagdanima, bogatstvo različitosti djela u galeriji “Virus” “Umjetnost u duhu Božića”.

07. 01. Priređen Božićni prijem i otvorena prigodna izložba slika Gorana i Dejana Kosanića u Galeriji “Svetozar Ćorović” u povodu obilježavanja pravoslavnog Božića, u organizaciji SPKD-a “Prosvjeta” Mostar.

08. 01. Održan svečani koncert u povodu obilježavanja pravoslavnog Božića u HD hercega Stjepana Kosače u organizaciji Eparhije Zahumsko- hercegovačke i primorske i SPKUD “Gusle”.

09. 01. Održana književna večer u sjećanje na književnika Dragana Šimovića u povodu 2. obljetnice smrti u Klubu prijatelja knjige “Škrinja”.


14. 01. Predstavljena knjiga “Već viđeno” autora Željka Raguža u organizaciji pa-storalno- informativnog lista hercegovačkih biskupija “Crkva na kamenu” u Galeriji kra-ljice Katarine Kosača. Knjigu su predstavili dr. Ratko Perić, biskup, dr. Ivica Lučić, dr. Božo Goluža i autor željko Raguž.

15. 01. Otvorena samostalna izložba akademske slikarice Ivane Radić pod nazi-vom “Kralj je gol” u Galeriji Virus. Slikaricu je inspirirao mit o nastanku šaha, a izložbu je otvorio akademski slikar Mario Šunjić.

24. 01. Izveden autorski komad Velimira Pšeničnika - Njirića “Kome glumiš” stand up komedija podnaslova “Crno nam se piše”. Njirić progovara o stanju u kulturi, kaza-lištu i položaju glumca.

25. 01. Izvedena plesna predstava “Genesis” u OKC-u Abrašević. Ova jedinstvena plesna predstava uključuje step, jazz, moderne plesove, balet i hip-hop.

28. 01. Premijerno izveden poetsko - scenski kolaž, na stihove mostarskog pjesni-ka Osmana Đikića pod nazivom “Na rumene ruže grani” u Centru za kulturu. Projekt je za scenu pripremio Salko Šarić u povodu 130 godina od rođenja ovog pjesnika.

29. 01. U Klubu Galerije Aluminij otvorena izložba “Inicijacije kroz anime” aka-demske grafičarke Ane Bilić Prskalo. Izložba sadrži slike i pjesme povezane tekstom u zaokruženu cjelinu.

30. 01. Održan plesni koncert u organizaciji ŠPK Romantik iz Mostara u HD herce-ga Stjepana Kosače. U programu sudjelovalo 250 plesača.

02. 02. Odigrana lutkarska predstava “Dječja čarolija” Lutkarskog kazališta Bosan-ska Gradiška u HD hercega Stjepana Kosače.

02. 02. Promovirana zbirka poezije “Na putu ka jugu” pokojnog Siniše Jokića, u Centru za kulturu. Zbirku su promovirali književnici Nusret Omerika i Alma fazil Obad.

03. 02. Predstavljena zbirka poezije Veselka Koromana “Stariji od vremena” u Ga-leriji kraljice Katarine Kosača, a u organizaciji Matice hrvatske Mostar. U programu su sudjelovali: prof. dr. Ljerka Ostojić, mons. dr. Ratko Perić, dr. sc. Perina Meić, prof. dr. Pero Šimunović i sam autor. Program je vodila Misijana Brkić.

05. 02. Otvorena izložba poznatog mostarskog akademskog slikara Jusufa Juse Nikšića u Gleriji “Michelangelo” . Pred velikim brojem ljubitelja umjetnosti i njegovih poštovatelja. Izložbu je otvorio akademski kipar željko Marić.

05. 02. Održana večer poezije pod nazivom “Pjesnici o ljubavi”, koju je organiziralo Društvo hrvatskih književnika Herceg- Bosne u suradnji sa Gimnazijom Mostar . Sudje-lovali: Josip Milić, Vesna Hlavaček i Marina Kljajo Radić u Gimnaziji Mostar.


06. 02. Održan koncert pod nazivom “15 godina Plesnog studija Mo stars” u HD hercega Stjepana Kosače. Večer su uveličali i njihovom slavlju se pridružili Plesni studij Romantik, flash, B- dance, Baletna škola free style, Dječji zbor Pavarotti i dr.

09. 02. - 11. 02. Upriličena projekcija dugometražnog igranog filma “Čuvari noći” bh redatelja i scenarista Namika Kabila u OKC-u Abrašević.

12. 02. - 13. 02. HNK Mostar izvelo predstavu “Ujak Vanja” redateljice Nine Kleflin iz Zagreba na Maloj sceni HNK.

13. 02. Otvorena izložba slika, grafika i skulptura diplomiranih studenata Nastav-ničkog fakulteta - Odsjek likovne umjetnosti Univerziteta “Džemal Bijedić” u Centru za kulturu, a u povodu 32. godišnjice Univerziteta “Džemal Bijedić”. Izložbu je otvorio Salko Pezo, dekan Nastavničkog fakulteta.

15. 02. Izvedena lutkarska predstava “Razbojnička priča” u Pozorištu lutaka Mostar.

17. 02. Izvedena predstava “Albert se boji” (pantomima o strahu) u OKC- u “Abraše-vić” u organizaciji Veleposlanstva Republike Češke. Režiju potpisuje James Donlon.

20. 02. Održana manifestacija Večernjakov pečat u glamuroznom ozračju HD her-cega Stjepana Kosače, koja je okupila najveći broj uglednika u BiH, političara, diplo-mata, glazbenika, glumaca, športaša. Osoba godine i dobitnik Večernjakova pečata je dr. Ante Kvesić, ravnatelj Sveučilišne i kliničke bolnice Mostar.

20. 02. - 22. 02. Centar za dramski odgoj organizirao 11. međunarodnu konferenciju Drama/Teatar i religija. Sudjelovao je značajan broj umjetnika i pedagoga iz svijeta.

23. 02. - 27. 02. Održan 4. VIVISECT fest, festival o ljudskim pravima u OKC-u Abra-šević. Prikazao je ostvarenja autora koja se u svom radu bave problemom totalitarnih režima koji su obilježili 20. stoljeće i promijenili sliku svijeta.

24. 02. Premijernom izvedbom predstave “(Njegove) tri sestre” MTM (Mostarski teatar mladih) je obilježio 35. obljetnicu djelovanja. Redatelj je Scott fielding, a ra-đena je prema Čehovljevoj drami “Tri sestre”.

25. 02. Predstavljena knjiga “Obraćenje od komunista do vjernika” autora Zdravka Tomca, u kongresnoj dvorani hotela “Ero”. O knjizi su govorili biskup Ratko Perić, te zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH Martin Raguž.

01. 03. Otvorena izložba Josipa Mićkovića pod nazivom “Patareni” u Caffe galeriji “Mala”, u HD hercega Stjepana Kosače. Izložbu je otvorio Jusuf Jusa Nikšić.

04. 03. Održan koncert Simfonijskog orkestra Mostar u Galeriji kraljice Katarine Kosača.


03. 03. Otvorena likovna izložba pod nazivom “Počitelj Bosni i Hercegovini” u Cen-tru za kulturu. Izložene su grafike i crteži iz fundusa Umjetničke kolonije Počitelj.

06. 03. Otvorena izložba akademskog grafičara Dalibora Dade Pehara pod nazi-vom “U ateljeu” u Galeriji “Virus”. Autor se predstavio crtežima s asocijacijama na grafičke otiske i grafičkim intervencijama.

07. 03. Predstavljena zbirka pjesama Ane Kljajo “Očev grozd” u Galeriji kraljice Ka-tarine Kosača. Knjigu su predstavili Marina Kljajo Radić, Antun Lučić i autorica.

14. 03. Glazbeno - scenskim performansom FACT OFF u OKC “Abrašević”, kultural-na asocijacija AMBROSIA iz Sarajeva obilježila 14 godina svoga postojanja.

16. 03. - 20.03. Održan Tjedan njemačkog filma u OKC “Abrašević” u suradnji s Goethe- Institutom u Sarajevu.

18. 03. Predstavljena knjiga Ivice Mlivončića “Muslimanski logori za Hrvate u BiH za vrijeme rata 1991. – 1995. godine” u Galeriji kraljice Katarine Kosača. Knjigu su predstavili fra Gabrijel Mioč, Mirko Zelenika i autor Ivica Mlivončić.

19. 03. Otvorena samostalna izložba Vesne Suhor iz Orebića u Galeriji kraljice Ka-tarine Kosača. Predstavila je 35 djela koja su tematski vezana za more, jedrenje, te krš Pelješca i krševite pelješke vinograde.

20. 03. Otvorena izložba dokumentarno - umjetničke fotografije pod nazivom “S dna mora” autora Krešimira Zovke u Galeriji u HD hercega Stjepana Kosače, kao priča o fascinaciji nepreglednim plavetnilom i njegovim tajnama.

20. 03. Predstavljena jedna slika slikara Marina Topića u Caffe galeriji “Mala”. Riječ je o portretu poznate mostarske odvjetnice Nade Dalipagić.

20. 03. Održan svečani koncert u povodu Dana Aluminija u Velikoj dvorani HD her-cega Stjepana Kosače. Sudjelovali Đani Stipaničev i Klapa Maslina.

24. 03. Održan svečani koncert Glazbene škole Ivana pl. Zajca sa glazbenicima Proctor Academy New Hampshire (SAD) u Galeriji kraljice Katarine Kosača.

25. 03. Upriličena promocija knjige Gorana Todorovića “Izgubljeni svijet” u OKC “Abrašević”. Zbirku putopisnih reportaža s autorova višegodišnjeg putovanja egzotič-nim predjelima Latinske Amerike i Azije, predstavili su Vanja Iličić i Ahmed Burić.

26. 03. Dan knjižare Buybook u Caffe galeriji KOncept. Tijekom dana su se u Kon-ceptu mogla kupiti Buybookova izdanja po cijenama nižim 20% od uobičajenih.


27. 03. Održana javna tribina na temu “Hrvatski jezik u mijenama vremena” u Gale-riji kraljice Katarine Kosača, a u organizaciji Zajednice žena HDZ-a BiH “Kraljica Katari-na Kosača” i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.

28. 03. Organizirana promocija knjige “Osam grčkih pjesnika” u Spomen-kući Sve-tozara Ćorovića, u organizaciji Zadužbine “Petar Kočić” Banja Luka-Beograd i SPKD “Prosvjeta”. O knjizi su govorili Nikola Vukotić i Gradimir Gojer.

31. 03. Otvoren Međunarodni sajam gospodarstva Mostarski sajam 2009. Zemlja partner ovogodišnjeg Mostarskog sajma je Republika Hrvatska. Sajam je otvorio pred-sjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader.


Mostarsko proljeće 2009.XI. Dani Matice hrvatske

Program

SRIJEDA, 15. TRAVNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Svečanost otvaranja Mostarskog proljeća 2009.(Mostarske mažoretkinje Zrinjski, Vojni orkestar Oružanih snaga BiH, Hrvatska glazba Mostar)

UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINEOtvaranje izložbe Marija Mikulića Otvaranje numizmatičke izložbe Povijest na dlanu

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČEGala-koncert: Sarajevo na Mostarskom proljećuU povodu 35 . obljetnice umjetničkog djelovanja Ivice Šarića(Amila Bakšić, Sandra Bagarić, Krunoslav Cigoj, Kisun Kim, Edin Karamazov, Ivica Šarić i Sarajevska filharmonija)Pod pokroviteljstvom Grada SarajevaVoditelji: Misijana Brkić-Milinković i Krunoslav Cigoj

ČETVRTAK, 16. TRAVNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert – Serge Lopez trio

PETAK, 17. TRAVNJA 2009.HNK MOSTAR

Glazbena radionica

HRVATSKI DOM KUPRES Koncert Pjevačkog društva Kolo iz Šibenika


SUBOTA, 18. TRAVNJA 2009.HNK MOSTAR

Glazbena radionica

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE Koncert Pjevačkog društva Kolo iz Šibenika

CLUB CALAMUS Završni koncert glazbene radionice

UTORAK, 21. TRAVNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Promocija knjige Branka BarišićaMladi u vrtlogu puberteta i adolescencije

SRIJEDA, 22. TRAVNJA 2009.HNK MOSTAR

A.P. Čehov: Ujak VanjaU izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Mostar.

PETAK, 24. TRAVNJA 2009.HNK MOSTAR

T. Popova: Želim biti normalanU izvedbi Pozorišta lutaka Mostar

SUBOTA, 25. TRAVNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

festival dalmatinskih klapa OmišTedi Spalato, Šufit (Split), Pivači KUD-a Cambi (Kaštel Kambelovac), Pulena - KorčulaGošće večeri: klapa Bisernice Boke (Kotor)Pod pokroviteljstvom Grada Omiša

NEDJELJA, 26. TRAVNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert - Zagrebačka filharmonijaSolist i dirigent: Shlomo Mintz


SRIJEDA, 29. TRAVNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Gitaristički koncert Tvrtka Sarića

PONEDJELJAK, 4. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert - Salzburški komorni orkestarPod pokroviteljstvom Veleposlanstva Austrije u BiH

UTORAK, 5. SVIBNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Otvorenje izložbe Giulia Turcija

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE Koncert – Slavonija Hercegovini(Šima Jovanovac, Miroslav Ćiro Gašparac, KUD Željezničar)

SRIJEDA, 6. SVIBNJA 2009.HNK MOSTAR

T.Williams: Staklena menažerija U izvedbi Hrvatske kazališne kuće ZadarPod pokroviteljstvom Grada Zadra

ŠPORTSKA DVORANA PECARA - ŠIROKI BRIJEGKoncert – Slavonija Hercegovini

SUBOTA, 9. SVIBNJA 2009.HNK MOSTAR

Mostarsko književno proljećeU suradnji sa Sarajevskim danima poezijePod pokroviteljstvom NJ.E. Tončija Staničića, veleposlanika RH u BiH

NEDJELJA, 10. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert - Simfonijski orkestar Mostar


UTORAK, 12. SVIBNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Promocija knjige Ivana Sivrića:Vjerujem u Hercegovinu

SRIJEDA, 13. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

B. Lučić: FurbaćonaU izvedbi Istarskoga narodnog kazališta Pod pokroviteljstvom Grada Pule

PETAK, 15. SVIBNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

D. Jelačić Bužimski: Ponoćna igraU izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo

SUBOTA, 16. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

B. Nušić: Narodni poslanikU izvedbi Narodnog pozorišta RS-a iz Banje Luke.


Koncert Harmonikaškog orkestra Stanko Mihovilić iz Pule Solist: Mario Stefano Pietrodarchi (Italija), bandoneon Dirigent: Damir Bužleta

HNK MOSTAR Književni portret: Mile StojićOva zemlja u kojoj utjehe nema

PONEDJELJAK, 18. SVIBNJA 2009. UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Otvorenje izložbe Jusufa NikšićaRetrospektiva U suradnji s Galerijom Martino

HNK MOSTAR filmska večer: Portret Vlatka FilipovićaU suradnji s Maticom hrvatskom Sarajevo


UTORAK, 19. SVIBNJA 2009.HNK MOSTAR

Večer vokalne lirike Vesna Baljak, lirsko – koloraturni sopranClaude Marco Contini, tenorDarjana Blaće Šojat, klavirska pratnja

SRIJEDA, 20. SVIBNJA 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Koncert – Puhački ansambl Ad gloriam brass

GALERIJA NOVI HRAM SARAJEVOIzložba Ljupka Antunovića

ČETVRTAK, 21. SVIBNJA 2009.HNK MOSTAR

I. Brlić Mažuranić: Šuma StriborovaU izvedbi Lutkarskog kazališta Mostar

PETAK, 22. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert ansambla Tanec iz Makedonije

SUBOTA, 23. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM JAJCE

Koncert ansambla Tanec iz Makedonije


W. Shakespeare: San ljetne noćiAnsambl Dubrovačkih ljetnih igara i HNK Zagreb

PONEDJELJAK, 25. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

G. Bizet: CarmenoperaU izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo .


UTORAK, 26. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

S. Kulenović: Mostarska djelidba U izvedbi Narodnog pozorišta Mostar

SRIJEDA, 27. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

Koncert Hrvatske glazbe Mostar

ČETVRTAK, 28. SVIBNJA 2009. UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Predstavljanje fotomonografije (Hercegovina - zemlja svjetlosti)Ivo Pervan i Božo Skoko

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE B. Brecht: Malograđanska svadbaU izvedbi Narodnog pozorišta Tuzla

PETAK, 29. 5. 2009.UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Dječji dan na Mostarskom proljeću

UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINEGostovanje Ogulinskog festivala bajke

(Prezentacija Ogulina - zavičaja bajke,Ivanin rodni Ogulin u Pričama iz davnine - stručni rad Ivanke Dimitrijević)U suradnji s Turističkom zajednicom Grada Ogulina i Ogulinskim festivalom bajke

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE D. Kovačević: Larry Thompson - tragedija jedne mladostiU izvedbi Teatra Zvezdara iz Beograda.

SUBOTA, 30. SVIBNJA 2009.HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČE

I. Tijardović: Splitski akvarelU izvedbi HNK Split.


PONEDJELJAK, 1. LIPNJA 2009. UMJETNIČKA GALERIJA KRALJICE KATARINE

Otvorenje izložbe Dimitrija Popovića

HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAČESvečanost zatvaranja Mostarskog proljeća – Dana Matice hrvatske 2009 . Koncert Maksima Mrvice

Za osobit doprinos promicanju kulture hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, Stjepan Mesić, Predsjednik Republike Hrvatske, odlikovao je Josipa Muselimovića Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića .

„Zahvaljujući Matici Hrvatskoj Mostar, koja se čvrsto i postojano drži svojih načela i djeluje u uvjerenju da se poznavanjem svoje i poštivanjem tuđih kultura stvaraju nove vrijednosti - Mostarskim se proljećem ne samo ponovno spajaju dvije obale razorenog grada već se promiče suradnja i dijalog u regiji.“

(Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske)

Svečanost otvaranja Mostarskog proljeća - Dana Matice hrvatske 2009.

Ljubo Bešlić, gradonačelnik Grada Mostara, Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, Josip Muselimović, predsjednik Matice hrvatske Mostar i Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, Mostar, 15. travnja 2009.

motrista br. 45-46

Documents