multinacionalne kopanije nositelj procesa …oliver.efri.hr/zavrsni/262.b.pdf · neoliberalizam....
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
RIJEKA
TONJA TOMULIĆ
MULTINACIONALNE KOPANIJE – NOSITELJ PROCESA
GLOBALIZACIJE
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
2
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
RIJEKA
MULTINACIONALNE KOPANIJE – NOSITELJ PROCESA
GLOBALIZACIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodne financije
Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov
Studentica: Tonja Tomulić
JMBAG: 0081111615
Smjer: Međunarodno poslovanje
Rijeka, rujan 2013.
3
SADRŽAJ
1. UVOD 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 2
1.3. Svrha i cilj istraživanja 2
1.4. Znanstvene metode 3
1.5. Struktura rada 3
2. GLOBALIZACIJA 5
2.1. Teorijski koncept globalizacije 5
2.2. Povijesni razvoj procesa globalizacije 7
2.3. Međunarodne institucije procesa globalizacije 9
2.4. Socijalne nejednakosti 11
2.5. Uzroci i posljedice globalizacije 12
3. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROCESU
GLOBALIZACIJE
15
3.1. Definicija, pojam i klasifikacija multinacionalnih kompanija 15
3.2. Nastanak i razvoj multinacionalnih kompanija 17
3.3. Rast i razvoj multinacionalnih kompanija 20
3.4. Motivi davatelja (MNK) i primatelja (države domaćin) za ulaganja
22
4. UTJECAJ MULTINACIONALNIH KOMAPNIJA NA SVJETSKE
GOSPODARSKE TOKOVE
24
4.1. Analiza vodećih multinacionalnih kompanija 24
4
4.2. Perspektive razvoja multinacionalnih kompanija 36
5. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I ZEMLJE U RAZVOJU 38
5.1. Utjecaj multinacionalnih kompanija na zemlje u razvoju 38
5.2. Izravna inozemna ulaganja i refleksije na Republika Hrvatska 39
6. ZAKLJUČAK 44
5
1. UVOD
Razvoj informatizacije i kompjuterizacije, a posebno interneta pomaknuli su granicu življenja
iz domene lokalnog u domenu planetarnog te pretvorili svijet u globalno selo. Proces
globalizacije zahvatio je sve dijelove našeg života, veći dio društvenog života određen je
globalnim procesima, a nacionalne kulture, gospodarstva i granice polako nestaju.
Globalizacija, koja se intenzivno razvija tijekom 20. stoljeća, označava iznimno složen i
sveobuhvatan proces koji utječe na sav život na zemlji. U ekonomskom pogledu, izraz
globalizacija samo je skraćeni naziv za globalni kapitalizam i širenje globalnog tržišta.
Osnovna se dinamika svjetskog gospodarstva internacionalizirala, dominiraju tržišne sile koje
je nemoguće kontrolirati, a glavni su gospodarski čimbenici i nositelji multinacionalne
kompanije koje ne ovise o nacionalnim državama.
Proces globalizacije služi prije svemu ostvarivanju što većih globalnih profita koji ostvaruju
svjetske multinacionalne kompanije, te se javlja fenomen povećavanja trgovine i širenja
tržišta uz sve manji broj konkurenata, odnosno dolazi do stvaranja oligopolne strukture tržišta.
To za sobom povlači mnogobrojne posljedice, a jedna od njih je povećavanje socijalnih
nejednakosti odnosno stvaranje sve većeg jaza između bogatih i siromašnih.
Rastom uloge multinacionalnih kompanija u svjetskom gospodarstvu, trgovina između
zemalja sve više postaje trgovina između multinacionalnih kompanija, odnosno njihovih
afilijacija koje su locirane u različitim zemljama. Njihova moć nadilazi moć nacionalnih
država te predstavlja pokretačku snagu svjetskog ekonomskog razvoja.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja jest ukazati na problematiku djelovanja multinacionalnih kompanija na
proces globalizacije te njihov utjecaj na svjetsku ekonomiju, ekonomiju zemalja u razvoju te
konačno, refleksije na Hrvatsko gospodarstvo.
6
Predmet istraživanja je istražiti, utvrditi i elaborirati utjecaj multinacionalnih kompanija na
svjetske gospodarske tokove putem analize vodećih MNK svijeta.
Problem i predmet istraživanja determiniraju objekt istraživanja koji se odnosi na prikaz
analize multinacionalnih kompanija te uzroci i posljedice njihova utjecaja na svjetsku
ekonomiju.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi radna hipoteza: na temelju spoznaja i
istraživanja utvrditi važnost multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije. Suvremene
multinacionalne kompanije djeluju kao snažna upravljačka sila u svjetskom gospodarstvu te
se očekuje jačanje njihova utjecaja u budućnosti. Širenjem svog poslovanja u tranzicijske te
nerazvijene zemlje potrebno je utvrditi prevladavaju li negativne ili pozitivne posljedice
njihova utjecaja na svjetsko gospodarstvo. Iz toga proizlaze pomoćne hipoteze:
1. Djelovanje multinacionalnih kompanija usmjereno na stvaranje ogromne ekonomske
strukture gdje će se trgovina odvijati pretežno između multinacionalnih kompanija i
gdje će doći do isključenja pojma nacionalnih gospodarstava.
2. Djelovanje multinacionalnih kompanija na zemlje u razvoju te posljedice na njihova
gospodarstva.
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Multinacionalne kompanije svojim snažnim utjecajem na svjetske gospodarske tokove,
postaju temeljeni subjekt razvoja procesa globalizacije.
7
Svrha istraživanja ovog diplomskog rada je ukazati na značaj multinacionalnih kompanija u
procesu globalizacije, određivanjem njihovih obilježja, analizom glavnih čimbenika njihova
nastanka te kroz prikazani razvoj ocijeniti njihovu ulogu u svjetskoj ekonomiji.
Cilj ovog rada je dobiti uvid u poslovanje i snagu multinacionalnih kompanija, istraživanjem
teorije koje pojašnjavaju nastanak i razvoj MNK te analizom vodećih MNK.
1.4. Znanstvene metoda
Ovaj rad je većim djelom teorijska analiza utemeljena na znanstvenim dostignućima i
spoznajama mnogih suvremenih autora.
U radu su korištene sljedeće metode: metoda indukcije i dedukcije, analize i sinteze, definicije
i klasifikacije. Prilikom izrade rada korišteni su i tuđi stavovi i spoznaje koji su citirani na
uobičajan način.
1.5. Struktura rada
Tematika ovog diplomskog rada razrađena je u pet međusobno povezanih dijelova.
U prvom djelu, UVODU, naveden je problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi
istraživanja te su postavljene radna i pomoćne hipoteze. Navedene su znanstvene metode
korištene prilikom izrade rada te struktura rada.
U drugom dijelu, GLOBALIZACIJA, definiran je teorijski koncept globalizacije, povijesni
razvoj procesa te su naveden međunarodne institucije procesa globalizacije. Ukazuje se na
problem socijalnih nejednakosti te su prikazani glavni uzroci i posljedice procesa
globalizacije.
8
U trećem dijelu, ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROCESU
GLOBALIZACIJE, sagledavaju se razna teorijska objašnjenja definicije, pojma i klasifikacije
MNK, kao i njihov nastanak i razvoj. Prikazuje se rast i razvoj MNK te utjecaj FDI prikaz
kroz motive davatelja i primatelja za ulaganje.
U četvrtom dijelu, UTJECAJ MULTINACIONALNIH KOMAPNIJA NA SVJETSKE
GOSPODARSKE TOKOVE, analiziraju se vodeće MNK te se prikazuje njihov utjecaj na
svjetske gospodarske tokove, putem pokazatelja zaposlenosti, profita, prihoda, tržišne
vrijednosti te imovine. Utvrđuju se perspektive razvoja MNK u budućnosti.
U petom dijelu, MULTINACIONALNE KOMPANIJE I ZEMLJE U RAZVOJU, prikazuje se
utjecaj MNK na zemlje u razvoju te utjecaj istih na gospodarstvo Republike Hrvatske.
U šestom djelu, ZAKLJUČKU, sažeto je prikazan sadržaj cijelog rada.
9
2. GLOBALIZACIJA
Velika debata o globalizaciji zasigurno postoji već nekoliko desetljeća te je stalni predmet
rasprave. Proces globalizacije potaknuo je mnoge rasprave, ali i suprostavljene strane.
Najveće zanimanje proizlazi iz sadašnje faze procesa globalizacije, koji je po mnogočemu
drukčiji od onih prethodnih, prije svega stupanj i intenzitet povezanosti svijeta u jedinstveno
globalno tržište. Poglavlje se bavi pitanjem globalizacije, povijesnog razvoja globalnog
procesa, institucijama koje su unaprijedile i ubrzale proces globalizacije te uzrocima i
posljedicama procesa globalizacije.
2. 1. Teorijski koncept globalizacije
Za pojam globalizacije nema eksplicitnog odgovora stoga ga različiti autori različito
definiraju. Globalizacija je u svojoj biti, višedimenzionalni proces, što znači da nema samo
ekonomsku komponentu , već u sebi uključuje političku problematiku, socijalnu, religijsku,
kulturnu i sl. ( Veselica, 2007., str.3 ). Glede ekonomskog aspekta uključuje procese
restrukturacije i transformacije gospodarskih struktura na razini pojedinih zemalja, kao i
procese na razini regionalnih koncentracija, odnosno geoplitičkih cjelina.
Globalizacija dolazi riječi od global, što se odnosi na sveukupnost, općenitost. Globalan,
znači okrugao, zaokružen, sveukupan, koji se odnosi na naš cijeli planet, dakle, planetarni
svjetski. Otuda globus, kugla ,dakle je globalizacija proces stvaranja svjetskog društva.
Globalizacija donosi širenje slobodnog – tržišnog sustava u gotovo sve zemlje svijeta.
Globalizacija ima i svoj skup ekonomskih načela, pravila koja se tiču:
Otvaranja zemlje konkurenciji,
Deregulacije postojećih institucionalnih okvira i harmonizaciju s pravilima, koje
postavlja međunarodna zajednica (WTO ali i ekonomske integracije pr. EU,
NAFTA...) i
Privatizacije gospodarstva (pretpostavke teoretičara su da su javna poduzeća manje
efikasna nego privatna). (Jovančević, 2005.)
10
Ujedno je to razlog da neki teoretičari taj sustav, koji je još uvije u stvaranju, nazivaju
neoliberalizam.
Urlick Bech piše o osam tipova globaliteta. Prvi tip je gospodarsko-zemljopisni, a odnosi se
na djelovanje transnacionalnih korporacija; drugi je informatičko-tehnološki; treći tip odnosi
se na ljudska prava i demokraciju; četvrti se očituje u uspješnoj globalnoj kulturnoj industriji;
peti u policentričnoj svjetskoj politici, u kojoj uz vlade djeluju transnacionalni akteri; šesti se
odnosi na globalno svjetsko osiromašenje; sedmi se odnosi na globalno uništavanje svjetske
okoline i osmi koje se odnosi na transkulturni konflikt (Beck, 1998.)
Proces globalizacije postaje aktualan krajem 20. stoljeća te se širi na sve zemlje svijeta,
postaje globalan ali nelinearan, s nejednakim učincima na napredak i zaostajanje pojedinih
zemalja u razvoju. Pojedine zemlje nalaze se u dvojakoj situaciji, s jedne strane postoji
problem očuvanja nacionalnog identiteta, tradicije, jezika i kultura, a s druge strane
primorenost prilagođavanja procesu globalizacije.
Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, multinacionalnih kompanija i globalne
ekonomije. Procesima integracije stvaraju se regionalne ekonomske integracije koji
omogućuju veliku koncentraciju proizvodnje i potrošnje, regionalne suradnje zemalja članica,
institucijonalnu povezanost, te slobodan protok roba, kapitala, usluga i ljudi. Otvorenost
granica i liberalizacija razmjene podupire nastajanje multionacionalnih tvrtki koje imaju
planetarnu strategiju.
Globalizacija predstavlja novi val promjena u gospodarstvu, tehnologiji i društvu.
Konvencionalna definicija globalizacije podrazumijeva proces otvaranja i liberalizacije
nacionalnih financijskih tržišta i njihova stapanja u globalno tržište kapitala. No danas se
češće pod tim pojmom podrazumijeva "međunarodna integracija" dobara, tehnologija, rada i
kapitala pa se može govoriti o globalizaciji u širem smislu (Dujšin, 1999.).
Kao složen ekonomski proces, globalizacija obuhvaća dimenziju razmjene dobara i usluga,
dimenziju izravnih ulaganja u inozemstvo te dimenziju kruženja financijskog kapitala
(Veselica, 2007., str.5 ). Glavne značajke navedenih dimenzija jesu razvoj komercijalne
razmjene i rasta stope komercijalne otvorenosti nacionalne ekonomije. Dimenzija vanjskih
izravnih ulaganja poznata je pod nazivom direktne inozemne investicije (FDI), a treća
dimenzija, koja je u biti najznačajnija za globalizaciju ona financijska, označava eksploziju
nesmetanog kretanja međunarodnog financijskog kapitala.
Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao
cjelini ( Milardović, 2001., str.35 ).
11
Globalizacija je kompleksna pojava koja zahvaća ekonomske tokove, političke procese,
socijalna gibanja i sl. Većina autora smatra da je globalizacija stara koliko i samo
čovječanstvo ali je njezin utjecaj ojačao u zadnja dva stoljeća, te postaje jedno od
najatraktivnijih područja za istraživanje problema suvremenog čovječanstva.
2.2. Povijesni razvoj procesa globalizacije
Razumijevanje procesa globalizacije nalaže potrebu poznavanja njegova povijesnog razvoja.
U nastavku je prikazan svjetski poredak 18. i 19. stoljeća, svjetski poredak na pragu Prvog
svjetskog rata, kolonizacija i podjela svijeta, svjetski poredak na pragu Drugog svjetskog rata,
Hladni rat te bit novog svjetskog poretka.
Krajem 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća glavne ekonomske sile svijeta bile su Francuska,
Engleska, Rusija, Austrija te Italija. Strukturiranje svjetske ekonomije vezivalo se za
britansku dominaciju putem „ekonomije svijeta“ putem trgovine, poljoprivrede te
simulacijom povoljnih čimbenika u industrijskoj revoluciji. Tehnološke prednosti te primjena
civilnih i vojnih aktivnost Europe kao sile prignjetavao je ostale zemlje svijeta da joj se
prilagode. 1763. godine priznata je britanska nadmoć nad kolonijalnim područjima, stoga je
Francuska izgubila ogromna kolonijalna područja. Bitno je istaknuti razdoblje Francuske
revolucije koja potresa europsku ravnotežu te dolazi do ovladavanje Engleske procesima
industrijske revolucije. Glava oznaka ovog razdoblja je tkz. „proljeće naroda“ odnosno borba
za demokraciju, liberalizaciju i nacionalizaciju. Narodi diljem Europe iskazuju težnju za
isticanjem suvereniteta te je pokrenut proces otvaranja i razaranja tadašnjeg svjetskog poretka.
Početkom Prvog svjetskog rata svijetom dominira sedam velikih sila: Ujedinjeno Kraljevstvo,
Francuska, Njemačka, Austro-Ugarska, Turska te Japan i SAD. Industrijska revolucija djeluje
na proces rasta akumulacije i liberalnog kapitalizma u Europi. Jača utjecaj britanske
nacionalne valute i francuskog franka koji se koriste kao instrument međunarodne likvidnosti.
Vojni faktor postaje značajan kao i osvajanje novih područja. U industrijskoj proizvodnji
SAD postaje najveća svjetska sila 20., stoljeća iako Engleska i dalje ima najbolju poziciju u
tadašnjem svjetskom financijskom sustavu. Nastavlja se proces kolonizacije i podjele svijeta,
koji poprima planetarnu dimenziju, te ujedno predstavlja svojevrsnu globalizaciju svijeta ali
12
na bitno drukčijim osnovama nego što je to danas. Nakon Prvog svjetskog rata na području
Rusije dolazi do uspostave novog socioekonomskog sustava, socijalizma kao rivala
kapitalizmu. Raspada se i Austro-Ugarsko Carstvo. Rat je ubrzao povijesne procese te dolazi
do podjele Europe na centralnu, istočnu i zapadnu, uključujući nastanak novih granica.
Versajski ugovor sankcionirao je odgovornosti proizašle iz rata, namećući poraženima teške
kaznene mjere. Osim Londona, Pariza i Berlina svjetska metropola postaje i New York.
Nakon Drugog svjetskog rata uspostavlja se novi svjetski poredak. Plaćanjem cijene za
nastale ratne štete Europa nakon pet stoljeća više nije centar svijeta. Najveće svjetske sile
postaju SAD i SSSR. Europa je obilježena mnogobrojnim ekonomskim problemima radi
teških ratnih oštećenja. Raspada se britansko kolonijalno carstvo kao posljedica konferencije
u Jalti 1945. godine, dolazi do uspostave željezne zavjese. Značajan događaj je Marshallov
plan, koji se manifestira kao američka pomoć Europi. SSSR odbija Marshallov plan te ubrzo
nakon toga dolazi do Hladnog rata (1947. – 1962.) između SAD i SSSR. Dolazi do uspostave
slobode za sve europske zemlje raspadom totalitarnih sustava. Padom Berlinskog zida i
rušenjem socijalizma dolazi do bitnih promjena, Amerika postaje najveća svjetska sila te
dolazi do tranzicije bivših socijalističkih zemalja. Tranzicija je također jedna od sastavnica
procesa globalizacije jer tranzicijske zemlje pokušavaju što brže uhvatiti korak s
visokorazvijenim zemljama svijeta. Uspostavljena je nova konfiguracija svijeta koja je
višedimenzionalna te se temelji na očekivanjima u razvoju na socijalnom, političkom i
ekonomskom planu. Nagli napredak globalizacije ne daje optimalna rješenja za sve zemlje,
položaj zemalja u razvoju se pogoršava, a nejednakost među ljudima i narodima se
produbljuje. Nastaju novi problemi migracija, problemi ljudskih prava, terorizma, trgovina
drogom, kulturna pitanja, problemi religija i njihovih sukoba, vladavina prostorom,
demografski procesi itd.
Posredstvom promjena koje donosi nova podjela svijeta, tehnološki razvoj, rast tržišne
ekonomije i sl. dolazi do nastanka ubrzanog procesa globalizacije s novim kvalitetama,
poticanih od strane multinacionalnih kompanija. Proces globalizacije i dalje nije jedinstven a
Europska integracija daje primjer regionalne suradnje. Tri velike regionalne organizacije
(SAD, EU i Japan) čine apsolutnu moć u svjetskom dohotku, radu i kapitalu. Proces
globalizacije ne može se svesti na trijadu te upravo iz tog razloga dolazi do velikih socijalnih
nejednakosti.
13
Slika 1.: Tri vala globalizacije
Izvor: A. Maddison, OECD, 2001.
Globalizacija je došla u tri velika vala. Prva je faza trajala od 1870. do 1914. god. Tada je u
cijelom svijetu prihod po glavi stanovnika rastao brzo, ali ne dovoljno brzo da spriječi porast
broja siromašnih. Drugi val trajao je od 1950. do 1980. i omogućio bogatim zemljama da se
čvrsto povežu, ali su zato zemlje u razvoju ostale ovisne o elementarnim potrepštinama.
Sadašnji val globalizacije počeo je otprilike 1980. god. Apsolutni pokazatelji globalizacije
ekonomije čije su vrijednosti posljednjih godina daleko veće nego ikad, smanjivanje troškova
naprednom tehnologijom, nova podjela rada samo su neki od obilježja novog globalnog
procesa.
2.3. Međunarodne institucije procesa globalizacije
Radi boljeg razumijevanja procesa globalizacije potrebno je dati uvid i razmotriti glavne
institucije koje upravljaju istim, a uključuju Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska
banka(WB) i Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) (Veselica, 2007.).
Financiranjem razvoja svjetskog gospodarstva SAD je omogućio nagli razvoj Zapada. Taj
financijski poredak formaliziran je 1945. godine osnivanjem financijskih institucija,
sporazumom u Bretton Woodsu. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka su institucije
koje rješavaju najvažnija gospodarska pitanja kao što su financijske krize i prijelaz bivših
komunističkih zemalja na tržišno gospodarstvo.
14
Institucijama je uveden fiksni međunarodni paritet valute. Temeljna zadaća navedenih
institucija bila je poticanje razvoja zapadne kapitalističke industrije i trgovine. Funkcija
Svjetske banke bila je olakšavanje gospodarskog razvoja te poticanje investicija privatnog
sektora davanjem zajmova. MMF je globalna institucija nadležna za poticanje ekonomske
stabilnosti u svijetu, kontrolom međunarodnih valutnih odnosa. Zadatak MMF-a jest spriječiti
globalnu depresiju putem izdavanja zajmova zemljama u gospodarskom padu. Potreba
osnivanja Međunarodne trgovačke organizacije (ITO) nije realizirana iz razloga velikih
razlika europskih intervencionističkih pristupa i američkog liberalizma. Umjesto toga pitanja
cijena roba na svjetskom tržištu rješavana su konferencijama Općeg sporazuma o carini i
trgovini (GATT). Međunarodna trgovačka organizacija (WTO) osnovana je tek 1995. godine.
Osamdesetih godina 20. stoljeća događaju se najdramatičnije pojave u navedenim
institucijama. S jedne strane međunarodni stručnjaci za trgovinu zagovaraju protekcionizam,
dok s druge strane navedene institucije smatraju da su tržišta zemalja u razvoju neuspješna i
da bi trebalo donijeti mjere vezane za poboljšavanje tržišta i smanjivanje siromaštva. U korist
modela ideologije slobodnog tržišta, MMF nameće zemljama u razvoju kao i onim u
tranziciji, svoju politiku i uvjete, koja se u konačnici pokazuju kao neefikasna i neprihvatljiva
rješenja za te zemlje, istovremeno lišući MMF odgovornosti za provođenje tih mjera
ekonomske politike.
Zaključno, MMF i WTO nisu pružile zemljama u razvoju i onim tranzicijskim, osiguravanje
stvarnih programa njihova razvoja i prilagodbe razvijenim zemljama, kao i dostojno uklapanje
u proces globalizacije i svjetska gospodarska kretanja. Tranzicijske zemlje sudarile su se sa
gospodarskim padom odraženim kroz negativnu stopu rasta BDP-a, rasta nezaposlenosti,
deficita trgovačke i platne bilance, rasta zaduženosti, pada standarda i sl. Kriza je bila
pospješena i pri8jevremenom liberalizacijom u tim zemljama. Zadatak Svjetske trgovačke
organizacije jest upravljanje međunarodnim trgovačkim odnosima. Nisu dani bolji rezultati ni
osnivanjem treće međunarodne organizacije, stoga se nameće zaključak izostanka procjene
zemalja u tranziciji i razvoju, te provođenju krivih mjera što je izazvalo suprotne rezultate.
U nastavku je obrađen problem socijalnih nejednakosti koji je ujedno i jedan od najvećih
problema čovječanstva a odražava na globalnoj i nacionalnoj razini.
15
2.4. Socijalne nejednakosti
Problem socijalne nejednakosti jedan je od temeljnih problema čovječanstva, te se javlja na
globalnoj i nacionalnoj razini. Iako bi humanistička dimenzija trebala biti jedna od glavnih
odrednica procesa globalizacije ona to i dalje nije.
Prema filozofima neoliberalizma država blagostanja postala je beskorisna te se forsiraju snage
tržišne ekonomije. Tržišta su pod utjecajem vidljivih i nevidljivih mehanizama regulacije
donesenih na svim razinama što znači da ne postoji savršeno tržište. Dakle, globalizacija
uspostavlja nesavršena tržišta oligopolističke ili monopolističke prirode. To za sobom vuče
brojne probleme a jedan od njih je i produbljivanje nejednakosti, bogati postaju bogatiji a
siromašni još siromašniji.
Situacija se pogoršava pojavljivanjem financijske globalizacije 1987. godine. Broj osoba koji
živi na rubu apsolutnog siromaštva se povećao sa 1,2 milijarde na 1,5 milijardu (procjena
Svjetske banke u dohotku od 1$ na dan za potrošnju); 3 milijarde ljudi živi sa manje od 2$
dnevno. Dakle, jedan značajan broj ljudi na svijetu nema mogućnost zadovoljavanja
elementarnih potreba. Možemo reći da nejednakost ima svoju zemljopisnu dimenziju. Sa
samo 20% populacije Sjever troši 60% svjetske energije, 75% metala, 85% drva, 75%
automobila i 45% emitiranog ugljeničnog plina u atmosferi. S druge strane siromaštvo u
nerazvijenim zemljama, zemljama juga, se povećava. Raste i zaduženost tih zemalja, od 1982.
godine zaduženost Juga narasla je četiri puta.
Nejednakosti su prije svega globalne, što se ogleda u podatku da 15,6% najbogatijih ljudi drži
81% svjetskog dohotka, dok istovremeno ostalih 84,4% sudjeluje sa svega 19% u tom istom
dohotku. Jaz između bogatih i siromašnih od 1990. do 2000. godine povećao se za 30%. Broj
siromašnih se neprestano povećava. 2000. godine 1.2 milijarde ljudi živjelo je na pragu
siromaštva, a njih 800 milijuna je bilo ispod te granice. Više od 1 milijarde ljudi svakodnevno
nema mogućnost zadovoljavanja egzistencijalnih potreba
16
Tablica 1: Geografska raspodjela svjetskog dohotka (u postocima od svjetskog totala)
1960. 1980. 1996.
SAD 37,7 23,4 24,9
Druge zemlje ALENA 3,9 4,1 3,1
Južna Amerika 4,7 6,1 5,2
EU 23,4 29,3 29,3
Druge zemlje Europe 12,5 11,9 6,4
Afrika i Srednji istok 3,7 7,1 3,7
Japan 3,3 9,2 15,6
Pomorska Azija 1,5 2,1 4,0
Kina 4,5 3,2 4,2
Ostala Azija i Oceanija 4,8 3,5 3,6
SVIJET 100 100 100
Izvor: Baze Chelem-Pib
Tablica prikazuje geografsku raspodjelu svjetskog dohotka. Svega 70% ukupnog svjetskog
dohotka drže SAD, EU i Japan što potvrđuje činjenicu o problemu nejednakosti kao i to da
globalizacija još uvijek nije planetarna.
Upravo iz ovih razloga globalizacija, u užem smislu, dovodi do izolacije a ne do očekivanog
povezivanja, što znači da neće doći do predviđenih aktivnosti i kretanja, jer je svijet pun
problema nejednakosti, dinamike razvoja i sl.
Zaključno možemo reći da proces globalizacije paše razvijenim zemljama svijeta dok
istovremeno šteti zemljama u razvoju i onim nerazvijenim. Kao posljedica se javljaju velike
socijalne nejednakosti, u prilog ide činjenica da su zemlje EU kao članice Trijade postale
bogatije za 50 do 70 posto dok istovremeno broj nezaposlenih, siromašnih te beskućnika
stalno raste. Postavlja se pitanje što se dogodilo sa ostvarenim dodatnim bogatstvom.
2.5. Uzroci i posljedice globalizacije
Globalizacija se očituje u transnacionalnim organizacijama (svjetska banka), pojavama i
problemima (promjena klime, droga, etnički konflikti), događajima (svjetsko nogometno
prvenstvo), transnacionalnim zajednicama (migracije) i transnacionalnim institucijama
(specijalizirane svjetske institucije) (Beck, 1998., 29.).
Neki autori smatraju da uzroke globalizacija možemo podijeliti na političko-institucionalne i
ekonomsko-tehnološke. Političko-institucionalni obuhvaćaju trgovinsku politiku, kontrolu
17
kapitala, imigracijska ograničenja, regulaciju vlasničkih prava, kontrolu korupcije, stabilni
monetarni sustavi itd.
Ekonomsko-tehnološki uroci obuhvaćaju inovacije u transportu (parobrod, vlakovi...) i
komunikacijama (telegram, telefon, internet..).
Za potrebe rada potrebno je obraditi uzroke nastanka odnosno nastajanja globalizacije.
Navedeni su samo oni od najveće važnosti:
Razvoj tehnologije,
Brzina i troškovi transporta,
Kraj Hladnog rata,
Globalni problemi (klima, droga, etnički konflikti, migracije...) i
Liberalizacija.
Tehnološka revolucija ima značajnu ulogu u nastanku i razvoju globalizacije. Napredak u
području komunikacijske tehnologije (internet) najznačajniji je aspekt globalizacije. Bez ove
tehnologije bile bi nezamislive mnoge značajke i aktivnosti suvremenog društva.
Komunikacijska i informacijska povezanost uklonila je važnost prostora te je to jedna od
najbitnijih odlika globalnog procesa.
Ogoman rast trgovine bitan je element ekonomske globalizacije te ima za posljedicu
smanjivanje troškova transporta i njegovo ubrzanje. Ovo se posebno odnosi na uslužni sektor:
proizvodi kao što su software i baze podataka šalju se u vremenu mjernom sekundama sa
jedan na drugi kraj svijeta.
Kraj Hladnog rata često se spominje kao jedan od najbitnijih uzroka početka globalizacije.
Padom Čelične zavjese dolazi do raspada bivših socijalističkih zemalja. Te zemlje prelaze na
tržišnu ekonomiju i demokraciju te se otvaraju nove mogućnosti širenja tržišta za zemlje u
razvoju.
Globalni problemi koji se više ne mogu rješavati na nacionalnim nivoima uzimaju važnu
ulogu u razvoju globalne ekološke osviještenosti. Globalni problemi kao što su, oštećeni
ozonski omotač, kisele kiše, izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta, pretjerana
eksploatacija prirodnih resursa te kvaliteta ljudskog života zahtijevaju globalnu politiku i
globalnu svijest. Ovim se pitanjima bave različite međunarodne organizacije.
Neki autori smatraju da je proces globalizacije uznapredovala politika dereguliranja SAD-a
nakon Drugog svjetskog rat. Liberalizacija svjetske trgovina u okvirima GATT-a odnosno
WTO-a rezultira je ovakvim razmjerima.
18
Potrebno je ukazati i na posljedice globalizacije. Neke od najbitnijih posljedica globalizacije
su:
erozija nacionalne države,
društveni otpad,
jaz između bogatih i siromašnih i
uništavanje životne okoline.
Nekadašnje veoma čvrste teritorijalne granice, granice državne moći ili granice među
narodima koji žive u dvije različite države postaju propusne. Iza sintagme erozija nacionalne
države skriva se i veoma napredan projekt Europske unije. U Europskoj uniji su države
prenijele svoje nadležnosti na nadnacionalne organizacije, pa su čak napravile i monetarnu
uniju.
Eksplicitan rast zagađenja životne okoline predstavlja jednu od ključnih posljedica procesa
globalizacije. Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije
globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila ove probleme. To su činjenice na koje ukazuje
pokret kritičara globalizacije koji u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti. S druge
strane, globalizacija stvara i preduvjete da se za globalne probleme na globalnoj razini
pronađe odgovarajuće rješenje.
Jaz koji se stvara između bogatih i siromašnih sve je veći. Broj siromašnih se stalno povećava,
dok je broj bogatih mali ali drži najveći dio ukupnog dohotka dok srednji sloj u nestajanju.
19
3. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROCESU GLOBALIZACIJE
Globalizacija u svojem trenutnom obliku dovodi do pojave multinacionalnih kompanija. U
svojoj široj formi predstavlja problem prilagodbe multinacionalnih firmi. Kapitalizam je u
svojoj biti transnacionalan, što se prije svega odnosi na poduzeća koja obavljanjem svojih
aktivnosti prelaze nacionalne granice. Ovo poglavlje posvećeno je multinacionalnim
kompanijama koje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća mjenjaju strukturu
međunarodnog gospodarstva.
3.1. Definicija, pojam i klasifikacija multinacionalnih kompanija
Za definiranje pojma multinacionalnih kompanija potrebno je razmotriti poglede različitih
autora. U literaturi se koriste različiti nazivi za pojam multinacionalne kompanije, kao što su:
transnacionalna, supranacionalna, internacionalna i sl. postoji jedna mala razlika između
transnacionalne i multinacionalne kompanije.
Transnacionalne kompanije razlikuju se od multinacionalnih kompanija po tome da se ne
identificiraju niti s jednom od nacionalnih država kao svojom temeljnom bazom.
Multinacionalne kompanije mogu se definirati kao poduzeća koja posjeduju, kontroliraju ili
upravljaju proizvodnim pogonima u nekoliko zemalja. ( Salvatore, 1993.)
Multinacionalne korporacije se pojavljuju kao ukupnost afilijacija koje funkcioniraju u isto
vrijeme u raznim zemljama i pod različitim nacionalnim zakonim, ujedinjene vertikalnom
kontrolom nacionalne kompanije. (Vojnović, 1977.)
Prema definiciji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Centra UN za
transnacionalne korporacije (UNCTC), multinacionalna kompanija je ono poduzeće koje
koristi strane izravne investicije i kontrolira procese dodavanja vrijednosti u više od jedne
države.
Četiri osnovna organizacijska tipa globalnog poslovanja (Hirst,2001.):
Multinacionalne kompanije – kompanije koje se temelje na jednakoj lokalnoj
prisutnosti putem osjetljivosti na nacionalne razlike.
Međunarodne kompanije – kompanije koje koriste znanje i mogućnosti očinskih
kompanija putem svjetske difuzije i prilagodbe.
20
Globalne kompanije – kompanije koje stvaraju prednosti u troškovima putem
centraliziranih operacija na globalnoj razini.
Transnacionalne kompanije – kompanije koje raspuštaju svoje aktivnosti u razmjerno
neovisne i specijalizirane jedinice tražeći globalnu konkurentnost putem
multinacionalne fleksibilnosti i razvoja znanja i učenja diljem svijeta.
Kriteriji na kojima se temelje multinacionalne kompanije su (Senčić, 1982.):
ekonomski – naglašava veličinu, zemljopisnu rasprostranjenost i strani sadržaj. Kod
tog kriterija postoji prijedlog američke Carinske uprave da se tipičnom
multinacionalnom kompanijom smatra ona čija je neto godišnja prodaja iznosi 100 i
više milijuna USD.
organizacijsko-upravljački – uzima u obzir obujam i rasprostranjenost
multinacionalnih kompanija te analizira vrstu njihove organizacije, centralizaciju
sustava odlučivanja i globalnu strategiju.
motivacijski – prema teoretičarima koji zastupaju ovu definiciju potrebno je promatrati
djelovanje poduzeća u cjelini, a ne toliko povezanost s nacionalnim ekonomijama.
pravni – uključuje opće pravne elemente koji su karakteristični isključivo za ovu vrstu
poduzeća.
Podjela kompanija s gledišta organizacije proizvodnog procesa (Mrkušić i Petrić-Mrkušić,
1988.):
vertikalno integrirane kompanije – kod kompanije se uspostavlja afilijacija koja je
opskrbljivač sirovina ili dijelova matične kompanije. Takve kompanije organiziraju
proizvodne procese proizvodnjom jednog djela proizvoda u jednoj zemlji, a drugog
djela u drugoj. Vertikalno povezivanje podrazumijeva širenje kompanija u dubinu i
širinu.
horizontalno integrirane kompanije – imaju istu vrstu pogona u raznim zemljama, koji
proizvode iste proizvodne grupe, zasnovane na istoj tehnologiji i namijenjene istim
pokretačkim grupama. Horizontalno integrirane kompanije organiziraju kompletan
proizvodni proces u svakoj zemlji.
konglometarski (kružno) integrirane kompanije – kompanija osniva afilijaciju koja
spada u drugi sektor te nema s matičnom jedinicom zajedničkih obilježja u pogledu
proizvodnje, tehnologije, potrošača ili marketinga. Kapital se investira u različite
djelatnosti za koje se procjenjuje da će u pojedinim zemljama, zavisno o njihovim
komparativnim prednostima, dati najveći povrat na uloženi kapital.
21
Dok neki autori zagovaraju postojanje multinacionalnih kompanija drugi osporavaju njihovo
postojanje. Autori kao što su Drucker, Rolfe, Donnera i mnogi drugi smatraju da postojanje
multinacionalnih kompanija stimulira ekonomski razvoj te predstavlja novu snagu
ekonomskog rasta. Među autorima koji zastupaju kritično stajalište, možemo navesti Levitta,
Mulera koji ističu negativne efekte djelovanja multinacionalnih kompanija na zemlje
domaćine i to gušenjem domaćeg poduzetništva, prijenosom neprikladne tehnologije i
neprikladnih proizvoda, oligopoliskim praksama te poticanjem nejednakosti.
Istina je negdje na pola puta, multinacionalke s jedne strane unaprjeđuju internacionalizaciju
svjetske ekonomije, a s druge strane se javljaju kao ograničavajući faktor istog,
uspostavljajući odnose dominacije, centralizacije što se u konačnici manifestira kao problem
nejednakosti.
3.2. Nastanak i razvoj multinacionalnih kompanija
Prekogranične trgovinske aktivnosti bilježe svoje začetke još u doba srednjeg vijeka. Krajem
14. stoljeća procjenjuje se postojanje 150 talijanskih banka već multinacionalno aktivnih.
Tijekom 17. i 18. stoljeća nastaju velika kolonijalna trgovačka društva kao što su: Dutch East
India kompanija, Muscovy komapnija te Royal Africa kompanija i Hudson i Bay kompanija.
Najbliži prethodnik suvremenih multinacionalnih kompanija svakako su britanske i američke
tvrtke 19-og. stoljeća. Prve multinacionalne kompanije nastaju u Europi, širenjem europskih
poduzeća izvan svojih nacionalnih granica. 1865. godine Frieidch Bayer je investirao u
tvornicu anilina u Albani, švedski industrijalac Alfred Nobel osnovao je tvornicu eksploziva
1866. godine u Hamburgu. Britanska kompanija Level Brothers 1900. godine imala je imala
je tvornice u Austriji, Kanadi, SAD-u, Švicarskoj i Njemačkoj. Mnoge europske kompanije
slijedile su ove primjere u potrazi za većim profitima i novim tržištima. Neke od njih su
Nestle i Maggi, Royal Dutch Shell, Dunlop i Michelin itd. (Vojnović, 1977.)
Veliki broj američkih multinacionalnih kompanija postojao je već 90-ih godina 19. stoljeća.
Razvojem prvih oblika komunikacija, telegrama, parobroda i željeznica, otvara se mogućnost
kontrole poduzeća izvan granica nacionalne države. Motivi otvaranja podružnica diljem
svijeta su u izbjegavanju carinskih barijera, blizini izvorima sirovina, blizini kupcima te
jeftinijim troškovima prijevoza.
22
Početkom Prvog svjetskog rata više američkih korporacija prerađivačke industrije trgovalo je
u raznim zemljama svijeta. Jedan od primjera jest i poduzeće Singer, Ford koje je držao
četvrtinu proizvodnje automobila u VB, Standard Oil kao najveća petrokemijska kompanija u
Europi. Završetkom Prvog svjetskog rata dolazi do laganog oporavka svjetskog gospodarstva
te stotine američkih poduzeća osniva svoje podružnice u inozemstvu, od kojih su neke opstale
i danas te predstavljaju vodeća poduzeća u svojoj djelatnosti u svijetu. To su npr. Chlysler,
General Electronic, Kodak, Coca Cola, IMB i mnoge druge. Nisu samo američke kompanije
počela rano sa međunarodnim aktivnostima već i znatan broj europskih, neke od njih su:
Philips, Bayer, Simens, Schell i mnogi drugi.
Završetkom Drugog svjetskog rata dolazi do procvata širenja multinacionalnih kompanija u
punom smislu riječi. Velike američke i europske firme pronalaze svoj položaj u globalnim
procesima. Dolazi do nagle ekspanzije poduzeća diljem zemaljske kugle, te nastaje potpuno
nova forma međunarodne ekonomske aktivnosti koja uključuje razvoj proizvodnje na osnovi
direktnih inozemnih investicija (FDI). Liberalizacija tržišta te trijumf kapitalizma postavlja
države u kojem konkurencija sve više zahvaća tvrtke. Nastup novih konkurenata, posebice
zemalja Azije, otvara novu dimenziju razvoja svjetskog kapitalizma.
Stvaraju se novi okviri za strategiju multinacionalnih tvrtki, utjecaj financijskog kapitala se
povećava te dolazi do promjena tržišne strukture. Veliku ulogu preuzima razvoj suvremenih
komunikacija. 1990. godine 37.500 multinacionalnih poduzeća kontroliralo je 207.000
podružnica, izravna vanjska ulaganja bila su 80% koncentrirana u zemljama Trijade. Izravna
inozemna ulaganja bila su prisutna i ranije ali razdoblje njihova uspona označavaju 60-e
godine 20. stoljeća. 80-ih godina 20 stoljeća stopa rasta međunarodne trgovine u prosjeku je
bila dvostruko veća od stope rasta svjetskog bruto-nacionalnog proizvoda. Proboj FDI od 60-
ih godina 20. stoljeća dovodi do težnji s jeden strane vezanih za povećavanje multinacionalnih
kompanija te s druge strane na diversifikaciju koja je u pravilu uvijek veća od njihova
nacionalna porijekla.
U tom razdoblju broj američkih multinacionalnih tvrtki raste, slijede ih europske tvrtke te
japanske tvrtke. Rivalstvo između poduzeća se pojačava, najvažnija referenca postaje
povećavanje u dijelu svjetskog tržišta, uz zanemarivanje ravnoteže platne bilance zemlje. Mali
broj tvrtki nadzire veći dio svjetske proizvodnje, što se smatra pojavom globalizacije koji je
najviše prisutan u sektorima automobilske industrije, aluminijskog sektora, kemijskog
sektora, velike distribucije itd.
Poduzeća se suočavaju sa tri čimbenika koji utječu na njihov položaj: brzo zastarijevanje
proizvoda, liberalizacija tržišta i snaga konkurencije. (Veselica, 2007.)
23
Multinacionalne tvrtke imaju aktivnu ulogu u procesima globalizacije za primjer može se
spomenuti podatak da opseg poslovanja General Motorsa je veći od BDP-a Danske, Exxon-a
je veći od BDP-a Norveške, Toyote je veća od BDP-a Portugala. 200 najvećih
multinacionalnih poduzeća ima opseg poslovanja jednak svjetskom BDP-u.
Faze razvoja multinacionalnih kompanija kronološki možemo podijeliti u četiri faze (Previšić
i Ozretić-Došen, 1999, str. 447):
1. faza koja obuhvaća razdoblja od početka osnivanja nacionalnih i međunarodnih kartela
kao tada najrašireniji oblik internacionalnog poduzeća ( od 1860. do 1880. ) do velike
depresije (1933.). nastanak i okrupljivanje međunarodnih poduzeća i konkurentska
borba za inozemna tržišta označavaju ovu fazu. Obujam svjetske vanjske trgovine u
ovom razdoblju bilježi rast od otprilike 3,4%.
2. Faza obuhvaća razdoblje od 30-ih do 50-ih godina 20. stoljeća. Označeno kao vrijeme
nastanka velikih divovskih korporacija, prestaju trustovi i karteli. Glavno obilježje ove
faze jest odvajanje funkcije vlasništva od funkcije upravljanja i rukovođenja,
pospješena razvojem prvih oblika komunikacije.
3. faza obuhvaća razdoblje od 50-ih do 70-ih godina 20. stoljeća. Utjecaj
multinacionalnih kompanija eksplicitno raste kao i širenje poslovanja a time i kontrole
na zemlje u razvoju. Dolazi do naglog razvoja protekcionizma i rasta otpora prema
multinacionalnim kompanijama što ih prisiljava na mijenjanje strategija poslovanja.
Obujam svjetske vanjske trgovine u ovom razdoblju bilježi rast od otprilike 9%.
4. faza počinje 70-ih godina 20 stoljeća i traje do danas. Raste broj multinacionalnih
poduzeća a s njima i broj globalnih obilježja. Iako sredinom 80-ih godina obujam
svjetske trgovine raste samo za 3,6% nakon tog razdoblja uočava se ponovni rast.
Pojavljuju se nova poduzeća kao posljedica razvoja tehnologije te sustava
komunikacije i transporta. Važna karakteristika ovog razdoblja je globalni pristup
multinacionalnih kompanija: planiranje proizvodnje, tehnologije i prodaje u globalnim
okvirima. Multinacionalna kompanija se odvaja od države u matičnoj zemlji, ili čak
dolazi u sukob s njom radi svoje globalne strategije poslovanja.
Prikazanim kronološkim razvojem multinacionalnih kompanija nameće se zaključak ubrzanog
razvoja istih pod potpuno novim, globalnim pravilima igre. Dolazi do transformacije
nacionalnih sustava koje postaju objektom analize. Multinacionalna poduzeća kao privatne
oligopolne strukture, dominiraju na svjetskoj sceni.
24
3.3. Rast i razvoj multinacionalnih kompanija
Transfer tehnologije postaje temeljni čimbenik gospodarskog razvoja u suvremenim uvjetima.
Tehnologija postaje najznačajniji čimbenik ekonomskog, socijalnog i civilizacijskog razvoja
te utječe na odnose ljudi, ekonomskih subjekata i zemalja.
Transfer tehnologije može se definirati kao proces u kojem se tehnologija, koja je razvijena, a
ujedno primjenjiva kod jedne organizacije ili zemlje, koristi za proizvodnju u nekoj drugoj
organizaciji ili zemlji. (Dabić, 2007.)
Najčešći standardni oblici transfera tehnologije su (Senečić, 1982):
licenca – međunarodni prijenos prava na industrijsko vlasništvo,
patenti – međunarodni prijenos prava na proizvodnju i tehničku dokumentaciju i
know-how – međunarodni prijenos znanja i iskustva.
Transfer tehnologije najjednostavnije se može ostvariti ugovorom o licenci (uporaba
tehnološkog know-howa se prodaje stranoj kompaniji), proizvodnjom domaćih i stranih
proizvođača te direktnom imitacijom.
Rast, razvoj te zemljopisnu rasprostranjenost multinacionalnih kompanija možemo promatrati
kao trend, bez obzira na ogromnu količinu dostupnih statističkih podataka. Vlasnička
struktura ovih poduzeća često je toliko razgranata da ju nije uvijek tako lako indentificirati.
(Dicken, 2007.)
Slika 2. Vlasnička struktura multinacionalne kompanije
Izvor: OECD
KOMPANIJA
100%
PODUZEĆA A
55%
PODUZEĆA B
12%
PODUZEĆA C
10%
PODUZEĆE D
60%
PODUZEĆE E
30%
PODUZEĆE F
25%
PODUZEĆE G
60%
PODUZEĆE H
30%
PODUZEĆE J
70%
PODUZEĆE K
70%
PODUZEĆE L
25
Prema slici 2. poduzeće A podružnica je (firma kćerka) od M, poduzeće B je podružnica od
A, pa prema tome i od M, iako samo 55% kapitala indirektno pripada M. Poduzeće C je
podružnica poduzeća B, a preko A i B i poduzeća M, ako samo 12% kapitala poduzeća C
indirektno pripada poduzeću M, i tako redom.
Kako se ovom dodaju i različiti nevlasnički načini poput prodaje licenci, franšiza, know-how,
outsourcing, putem kojim MNK u velikoj mjeri kontroliraju poslovanje poduzeća u
inozemstvu, osobito u manje razvijenim zemljama, može se zaključiti da je njihova
ekonomska moć zaista ogromna. U trenutku zastarijevanja tehnološke inovacije, MNK
osnivaju novu podružnicu u inozemstvu, te na taj način tehnološka inovacija opet ima
funkciju u manje razvijenoj zemlji. Za MNK najbitnije je da se proizvodni ciklus maksimalno
produži. Multinacionalne kompanije otvaranjem podružnica u gotovo svakoj zemlji svijeta
generiraju veliki dio svjetskog BDP-a, zapošljavaju veliki broj radnika, kontroliraju 1/4
svjetske proizvodnje te 1/3 svjetske trgovine.
U zadnjih nekoliko stoljeća osnovni kreatori bogatstva u tržišnim ekonomijama pomaknuli su
se sa prirodnih bogatstava (zemlje i rada), na pokretnu i nepokretnu imovinu (zgrade,
postrojenja, novac) te na nematerijalnu imovinu (znanje i informacije). Dok se 50-ih godina
prošloga stoljeća 80% dodatne vrijednosti u prerađivačkoj industriji SAD, predstavljali
prehrambeni proizvodi, a samo 20% znanje do 1995. taj se odnos izmijenio i iznosio je 70%
znanje i 30% sve ostalo. Kao posljedica toga vrijednost materijalne imovine poduzeća postaje
sve maje značajan čimbenik njihove tržišne vrijednosti.
Nedavna znanstveno dokazana studija europskih znanstvenika, utvrdila je da svijetom vlada
147 multinacionalnih kompanija, od kojih je ¾ banaka. Na temelju uzorka od 43.060 MNK te
njihovim udjelima u vlasništvu izdvojena je jezgra od ukupno 1.318 kompanija s
isprepletenim vlasničkim strukturama, odnosno s vezama u više od dvije druge kompanije. U
prosjeku, te su kompanije povezane s oko 20 drugih kompanija svaka. Mreža se sužava na
jedan gusti čvor tkz. super entitet, u kojem se nalazio ¾ vlasničke strukture cijele jezgre.
Upravo taj čvor predstavlja najmoćnije multinacionalne kompanije koje definiraju pravila igre
u globalnoj ekonomiji.
26
3.4. Motivi davatelja (MNK) i primatelja (države domaćin) za ulaganja
Motivi multinacionalnih kompanija za ulaganje putem FDI u inozemstvu su različiti.
Lokacija, odnosno faktori privlačnosti određene lokacije, jedan od odlučujućih motiva za
investiciju. Dostupnost prirodnih resursa, veličina tržišta, zemljopisni položaj, stanje
ekonomije, kulturno i političko okruženje, transportni troškovi i dr. samo su neki od motiva
davatelja inozemnih izravnih ulaganja.
Jedan od ključnih motiva temelji se na tkz. optimizaciji portfelja MNK. Prema ovoj teoriji
glavni motiv za poduzimanje investicije je želja vlasnika određenog portfelja za
maksimizaciom njegove vrijednosti, odnosno očekivanih prinosa uz što mani rizik. Prema tom
pristupu inozemna izravna ulaganja su moguća ako je očekivani prinos inozemne aktie
(ulaganje u FDI) niži od prinosa domaće imovine kada je korelacija između očekivanog
prinosa domaćih ulaganja i ulaganja u inozemstvu (u obliku izravnih ulaganja) manji od jedan
(ili čak negativna, ako pada prinos u zemlji raste u inozemstvu).
Motivi mogu proizaći iz teorije industrijske organizacije. Prema toj teoriji prinos od
podružnice nastale u inozemstvu, putem FDI, veći je od prinosa domaćeg poduzeća kojem se
npr ustupa licenca – zbog blizine tržišta, nižih troškova, mogućnosti osvajanja većeg djela
tržišta i drugih povoljnijih uvjeta na lokalnom tržištu.
Također MNK posjeduju specifične prednosti u odnosu na svoje lokalne konkurente, kao što
su zaštitni znak, napredna tehnologija, ekonomija obujma, patenti, upravljačka i menadžerska
znanja tj. neopipljiva imovina. Osim posjedovanja nematerijalne imovine potrebno je
postojanje internih ekonomija. Internalizacijom poslovanja, poduzeće zamjenjuje tržište kako
bi se poslovne transakcije obavile na učinkovitiji i jeftiniji način. Iskorištavanjem specifičnih
prednosti pomoću inozemnih izravnih ulaganja mogu se, zbog internalizacije transakcija,
ostvariti znatnije uštede, dok se to prodajom licenci ili izvozom gotovih proizvoda ne može
učiniti.
Empirijska istraživanja odnosa tržišne strukture i inozemnih izravnih ulaganja koju je proveo
Moran (1998.), pokazala su da velik dio multinacionalnih kompanija djeluje na tržištima koja
imaju izraženu tržišnu koncentraciju, u industrijskim granama za koje je značajna ekonomija
obujma i veliki izdaci za promociju proizvoda te u kojima se intenzivno primjenjuje
tehnologija. U takvim uvjetima zemlja domaćin od inozemnih ulaganja ima štete (npr. od renti
koje povlače poduzeća u stranom vlasništvu), ali i znatne koristi. Koristi se ostvaruju pomoću
pristupa modernim tehnologijama, marketingu i upravljačkim vještinama, te pomoću
27
mogućeg ostvarivanja pozitivnih eksternih učinaka na domaća poduzeća, što sve zajedno
pridonosi rastu produktivnosti, a time i poboljšanju efikasnosti iskorištenja resursa i na kraju
dovodi do porasta dohotka per capita.
Stoga je stupanj konkurencije na određenom tržištu, navodi Moran (1998.), jedan od faktora o
kojima ovisi hoće li konačni neto učinci inozemnih izravnih ulaganja u zemljama u koje stižu
biti pozitivni ili negativni.
Sljedeće moguće objašnjenje motiva multinacionalnih kompanija za inozemna izravna
ulaganja temelji se na racionalizaciji troškova kapitala. Multinacionalna poduzeća osnivaju
podružnice u inozemstvu zato što im je dug jeftiniji način financiranja od vlasništva, stoga
radije investiraju, pa i u inozemstvu u obliku izravnih ulaganja, nego da plaćaju dividende.
Izravna ulaganja mogu također poslužiti i brojnim strateškim ciljevima. Tako se izravnim
ulaganjima prodire na inozemna tržišta do kojih se lakše dopire preko zemlje primatelja. To je
tržišno orijentirano izravno ulaganje. Faktorski orijentirana izravna ulaganja omogućuju
pristup sirovinama, tehnologiji ili jeftinijem radu i drugim proizvodnim faktorima. Izravna
ulaganja mogu biti i strateška radi supstitucije izvoza, ukoliko se nastoji izbjeći izvoz zbog
tečajnog rizika, rizika suverenosti ili nekog drugog razloga. U pravilu se motivi ponuđača
moraju manifestirati u razlici između prihoda i rashoda multinacionalne tvrtke i u profitu.
Motivi države domaćina za FDI proizlaze iz njihove društvene koristi. Stvaranje dobiti od
multinacionalne kompanije, koja se oporezuje, ostvaruje znatne priljeve u državni proračun.
Nadalje, otvaranje novih radnih mjesta, te prijenos znanja, tehnologije i upravljačkih vještina.
Povećavanje konkurentnosti lokalnih poduzeća pod pritiskom veće konkurentnosti na
svjetskom tržištu također je motiv privlačenja FDI.
Protivnici inozemnih ulaganja često ističu bojazan od porasta utjecaja multinacionalnih
kompanija na ekonomsku politiku i stabilnost zemlje, te postizanje monopolističkog odnosa
izmđu multinacionalne kompanije i zemlje primatelja.
28
4. UTJECAJ MULTINACIONALNIH KOMAPNIJA NA SVJETSKE GOSPODARSKE
TOKOVE
U posljednjih nekoliko desetljeća dolazi do razvoja i rastućeg utjecaja multinacionalnih
kompanija. Njihov rast doveo je do velike koncentracije ekonomske moći kao i uloga
odlučujućeg utjecaja na strukturu svjetskog gospodarstva. Stoga, da bi se realno sagledao
utjecaj MNK na svjetsko gospodarstvo, u ovom se djelu rada analizira vodeće
multinacionalne kompanije te se utvrđuju perspektive razvoja istih.
4.1 Analiza vodećih multinacionalnih kompanija
Multinacionalne kompanije bogatije su od većine zemalja na svijetu. Prošle je godine prihod
američke automobilske kompanije General Motors iznosio 152.3 milijarde USD, s porastom
od 1% u odnosu na prethodnu godinu. Taj iznos veći je nego BDP-a 148 zemalja svijeta.
Multinacionalne kompanije nisu samo bogate nego i politički moćne, teže stalnoj
maksimizacija profita, smanjujući troškove, izbjegavaju plaćati poreze kada je to moguće,
štede na radnoj snazi. One imaju središnju ulogu u donošenju koristi od globalizacije zemlja u
razvoju.
Kao što je već navedeno multinacionalne kompanije pokretači su procesa globalizacije, a s
time i liberalizacije, inovacija, konglomeracije te različitih oblika financiranja i upravljanja
rizicima.
Multinacionalne kompanije ostvaruju:
prihode u visini od 30% BDP svijeta (oko 5 bilijuna USD),
realiziraju oko 75% svjetske razmjene roba i usluga,
te oko 80% razmjene tehnologije i menadžerskih umijeća.
Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 80 000 multinacionalnih kompanija te ukupno 800
000 njihovih afilijacija diljem svijeta. U razvijenom svijetu je 90% sjedišta multinacionalnih
kompanija. Stotina najvećih multinacionalnih kompanija kontrolira je 1/5 ukupnih globalnih
inozemnih sredstava.
Kao što je već istaknuto multinacionalne kompanije bogatije su od većine zemalja u razvoju.
Tu činjenicu potvrđuje podatak da od sto najvećih ekonomija u svijetu, 51 čine
29
multinacionalne kompanije a 49 zemlje; prodaja 200 najvećih kompanija raste brže od ukupne
ekonomske aktivnosti svijeta; 200 najvećih korporacija moćnije je od ostatka svijeta.
Sljedeća tablica prikazuje neke od najvećih ekonomija u svijetu; uključujući multinacionalne
kompanije i zemlje.
Tablica 2.: Najveće svjetske ekonomije (uključujući zemlje i korporacije)
Rang Zemlja / kompanija BDP / prihod ($mil)
1 SAD 8,708,870.00
2 Japan 4,395,083.00
3 Njemačka 2,081,202.00
4 Francuska 1,410,262.00
5 UK 1,373,612.00
6 Italija 1,149,958.00
7 Kina 1,149,814.00
8 Brazil 760,345.00
9 Kanada 612,049.00
10 Španjolska 562,245.00
23 General Motors 176,558.00
24 Danska 174,363.00
25 Wal-Mart 166,809.00
26 Exxon Mobil 163,881.00
27 Ford Motor 162,558.00
28 DaimlerChrysler 159,985.70
29 Poljska 154,146.00
30 Norveška 145,449.00
Izvor: Fortune Magazin and WB
Ekspanzija multinacionalnih kompanija dovela je velike koncentracije ekonomske moći u
malom broju velikih korporacija koje značajno utječu na strukturu svjetske ekonomije.
Tablica prikazuje najveće svjetske ekonomije uključujući zemlje i kompanije. SAD je zemlja
s najvećim BDP-om, slijede je nekolicina zemalja koje spadaju u najbogatije zemlje svijeta.
Prema podacima iz 2000. godine, General Motors se nalazi na 23. mjestu tablice, što znači da
ima veći prihod od BDP-a Danske. Slijede ga Wal-Mart i Exxon koji i danas imaju zavidnu
poziciju na svjetskoj listi.
30
Prema analizi Forbesa, 2000 najvećih svjetskih korporacija u 2012. godini ostvarilo je ukupne
prihode u iznosu od 36 milijardi USD, s rastom od 12% u odnosu na prošlu godinu. Ukupno
profit kompanija iznosi 2.64 milijarde USD, s rastom od 11%, ukupna imovina iznosi 149
milijarde USD, s rastom od 8% te ostvarenih 37 milijarde tržišne vrijednosti s padom od
0,5%. Od ukupno 2000 analiziranih kompanija njih 733 je iz Azije, 524 je američkih te 258
japanskih. Slijede ih europske, kompanije Sjeverne Koreje te Indije. Valja napomenuti da se
lista najvećih multinacionalnih kompanija nije bitno promijenila od 90-ih godina. Europska
unija, SAD i Japan su vlasnici prvih 100 multinacionalnih kompanija. U nastavku su
navedene 20 najvećih multinacionalnih kompanija svijeta.
Najveće svjetske multinacionalne kompanije:
1. Royal Dutch Shell
2. Exxon Mobile
3. Wal-Mart
4. BP
5. Sinopec Group
6. China National Petroleum
7. State Grid
8. Chevron
9. ConocoPhillips
10. Toyota Motor
11. Total
12. Volkswagen
13. Japan Post Holdings
14. Glencore International
15. Gazprom
16. E.ON
17. ENI
18. ING
19. General Motors
20. Samsung Electronics
Izvor: http://investorplace.com/2012/07/the-worlds-largest-companies-2012-2/
Tablica 3. i grafikon 1. daju uvid u deset najvećih multinacionalnih kompanija prema
ostvarenom ukupnom profitu i ukupnom prihodu od prodaja u milijunima USD. Na prvom
mjestu s prihodom od 421.849 milijuna USD nalazi se Wal-Mart Stores čije je ukupni prihod
od prodaje veći od BDP-a Norveške. Na drugom mjestu je nizozemski gigant Royal Dutch
Shell sa ukupnim prihodom od 378.152 milijuna USD. Na trećem mjestu je američka
kompanija Exxon Mobile koja bilježi ukupan prihod od 354.674 milijuna USD. Četvrto
mjesto drži Engleska kompanija British Petroleum koja bilježi negativne rezultate a razlozi
31
toga najvećim djelom se odnose na prodaju imovine i plaćanja odštete američkoj vladi zbog
havarije u Meksičkom zaljevu 2010. godine. Peto mjesto zauzima kineska naftna kompanija
Sinopec Group sa prihodom od 273.422 milijuna USD.
Iz tablice je moguće zaključiti da su najprofitabilnije djelatnosti u području naftne industrije,
telekomunikacija te financijskog sektora.
Tablica 3.: 10 najveće kompanija prema ostvarenom prihodu od prodaje i ukupnom profitu u
2012. godini
Redni
broj
Kompanija Zemlja Prihod od
prodaje(milijunima
USD)
Profit, Dobit
(milijun USD)
1. Wal-Mart Stores SAD 421.849 16.389
2. Royal Dutch Shell Nizozemska 378.152 20.127
3. Exxon Mobil SAD 354.674 30.460
4. BP VB 308.928 -3.719
5. Sinopec Group Kina 273.422 7.629
6. China National
Petroleum
Kina 240.192 14.367
7. State Grid Kina 226.294 4.556
8. Toyota Motor Japan 221.760 4.766
9. Japan Post Holdings Japan 203.958 4.891
10. Chevron SAD 196.337 19.024 Izvor: fortune.com
Grafikon 1.: 10 najvećih multinacionalnih kompanija (prema profitu i prihodu)
Izvor: fortune.com
32
Multinacionalne kompanije većinom dominiraju u sektorima gdje je došlo do najveće
koncentracije i centralizacije kapitala, sa tendencijom stalnog rasta. To su sektori koji
pokazuju najbržu ekspanziju i raspolažu modernom tehnologijom te ujedno i sektori gdje
djeluju najveći monopoli. Monopolističkom pozicijom u području tehnologije, marketinga ili
menadžerskim vještinama dobivaju neophodne resurse na domaćem i inozemnom tržištu.
Tablica 4. i grafikon 2. prikazuju najveće svjetske multinacionalne kompanije prema tržišnoj
vrijednosti izraženoj u milijardama. Časopis Fortuna objavio je svoju godišnju listu
kompanija prema tržišnoj vrijednosti, koja je određena prema cijeni dionica i broju izdanih
dionica.
Na temelju podatak može se zaključiti da prevladavajući, najprofitabilniji sektori su upravo:
tehnološki sektor, naftna industrija, financijski sektor te telekomunikacije. Prema analizi
Forbsa, od ukupno 2000 najvećih multinacionalnih kompanija dominantnu poziciju imaju:
sektor tehnologije (Apple, Microsoft, IBM), sektor naftne industrije (Exxon Mobil,
PetroChina, Royal Duch Shell), financijski sektor (Industrial & Commercial Bank of China)
te sektor elektro industrije (General Electronic).
Tablica 4.: 10 najveće kompanija prema tržišnoj vrijednosti u milijardama USD, 2012. godina
Red
ni
broj
Kompanija Zemlja Sektor Cijena
(USD)
Tržišna
vrijednost
(USD m)
1. Apple SAD Tehnologija 599.50 559.002.10
2. Exxon Mobil SAD Naftna industrija 86.70 408.777.40
3. PetroChina Kina Naftna industrija 1.40 278.968.40
4. Microsoft SAD Tehnologija 32.30 270.644.10
5. IBM SAD Tehnologija 208.70 241.754.60
6. Industrial & Commercial
Bank of China
Kina Bankarstvo 0.60 236.335.40
7. Royal Duch Shell VB Naftna industrija 34.90 222.425.10
8. China Mobile Hong Kong Telekomunikacije 11.00 220.978.90
9. General Electonic SAD Elektro industrija 20.10 212.317.70
10. Chevron SAD Naftna industrija 107.20 211.950.60 Izvor: fortune.com
33
Grafikon 2.: 10 najvećih multinacionalnih kompanija (prema tržišnoj vrijednosti)
Izvor: Fortune.com
Tablica 5. i grafikon 3. daju uvid u veličinu imovine vodećih multinacionalnih kompanija u
2012. godini. Iz tablice je vidljivo da daleko najveću vrijednost imovine imaju prve četiri
kompanije iz financijskog sektora i bankarstva. Slijedi ih General Electronic sa imovinom u
vrijednosti 717.2 milijarde USD, američka osiguravajuća kuća Berkshire Hathaway sa
imovinom vrijednosti 392.6 milijarde USD. Ostale četiri kompanije su kompanije iz sektora
naftne industrije. Iz tablice je moguće zaključiti prevladavajući bankarski sektor koji je
doživio najveći procvat u svega nekoliko godina. Razlog toga možemo pronaći u velikoj
zaduženosti stanovništva uslijed ekonomske krize.
Tablica 5.: 10 vodećih multinacionalnih kompanija prema veličini imovine
R.br. Kompanija Zemlja Prihod
od
prodaje
(M USD)
Profit,
(M USD)
Imovina
(M USD)
Tržišna
vrijednost
(M USD)
1. HSBC VB 102 16.2 2550 164.3
2. JPMorgan SAD 110.8 19 2265.8 170.1
3. ICBC Kina 82.6 25.1 2039.1 237.4
4. Wells Fargo SAD 87.6 15.9 1313.9 178.7
5. General Electronic SAD 147.3 14.2 717.2 213.7
6 Berkshire Hathaway SAD 143.7 10.3 392.6 202.2
7. Royal Dutch Shell Nizozemska 470.2 30.9 340.5 227.6
8. Exxon Miobil SAD 433.5 41.1 331.1 407.4
9. Petrobras-Petróleo
Brasil
Brazil 145.9 20.1 319.4 180
10. PetroChina Kina 310.1 20.6 304.7 294.7 Izvor: fortune.com
34
Grafikon 3.: 10 vodećih multinacionalnih kompanija prema rangiranih prema veličini
imovine, profitu, prihodu i tržišnoj vrjednosti
Izvor: fortuna.com, 2012
Tablica 6.: 10 najvećih multinacionalnih kompanija po veličini kapitala u 2012. godini
Rang Kompanija Kapital (u
mil.) Zemlja
1. Banco Santander Brasil SA $2,907,146 BRAZIL
2. Exxon Mobil Corporation $407,999 SAD
3. Apple Inc. $407,305 SAD
4. Google Inc. $300,946 SAD
5. Microsoft Corporation $291,203 SAD
6. Berkshire Hathaway Inc. $278,356 SAD
7. Wal-Mart Stores, Inc. $258,061 SAD
8. Industrial And Commercial Bank Of China
Ltd $250,746 KINA
9. Johnson & Johnson $247,435 SAD
10. General Electric Company $242,579 SAD
Izvor: .corporateinformation.com
Također je bitno dati uvid najvećih kompanija prema broju zaposlenih. Sljedeća tablica 6.
daje uvid najveći svjetskih poslodavaca.
35
Tablica 7.: 15 najvećih multinacionalnih kompanija prema broju zaposlenih u 2012. godini
R.BR. Kompanija Broj zaposlenih
1 Wal-Mart Stores
2,200,000
2 China National Petroleum 1,668,072
3 State Grid 1,583,000
4 Sinopec Group 1,021,979
5 Hon Hai Precision Industry 961,000
6 China Post Group 889,307
7 U.S. Postal Service 601,601
8 Volkswagen 501,956
9 China Telecommunications 491,447
10 Aviation Industry Corp. of China 480,147
11 Compass Group 471,108
12 Agricultural Bank of China 447,401
13 International Business Machines 433,362
14 Deutsche Post 423,502
15 McDonald's 420,000 Izvor: CNMoney.com
Sa sigurnošću možemo reći da su multinacionalne kompanije najveći poslodavci u svijetu.
Zapošljavaju ukupno 68 milijuna ljudi diljem svijeta. Otvaranjem afilijacija u inozemstvu
donose zemlji domaćinu nova radna mjesta. Upravo mogućnost zapošljavanja velikog broja
radnika, a poglavito zemalja u razvoju i onih nerazvijenih, jedan je od glavnih razloga
dopuštanja ulaska kompanija na teritorij zemlje domaćina. To upravo postaje njihov
najvažnije element moći.
Iz tablice je vidljivo da je najveći poslodavac u 2012. godini trgovački lanac Wal-Mart Stores,
sa ukupno 2.200.000 zaposlenih. Slijede ga naftna kompanija China National Petroleum sa
1.668.072 zaposlena te State Gride sa ukupno 1.583.000 zaposlenih.
Djelatnosti kojima se najviše bave multinacionalne kompanije možemo podijeliti u nekoliko
vodećih industrijskih sektora koje predstavljaju 60% aktivnosti prvih 100 multinacionalnih
kompanija. Neke od njih su navedene u sljedećoj tablici.
36
Tablica 8.: Usporedba industrijskih lidera po sektorima u 2010. i 2012. godini
Bankarski sektor
Redni
br.
Rang
2012.
Kompanija Zemlja Rang
2010.
Kompanija Zemlja
1. 1 ICBC Kina 1 JP Morgan Chase SAD
2. 3 JPMorgan Chase SAD 3 Bank of America SAD
3. 6 HSBC Holdings VB 5 ICBC Kina
4. 11 Bank of China Kina 6 Banc Santander Španjolska
5. 12 Wells Fargo SAD 7 Wells Fargo SAD
Izvor: forbes.com
Naftna industrija
Redni
br.
Rang
2012.
Kompanija Zemlja Rang
2010.
Kompanija Zemlja
1. 5 Exxon Mobil SAD 4 Exxon Mobile SAD
2. 7 Royal Duch Shell Nizozemska 8 Royal Duch Shell Nizozemska
3. 9 PwtroChina Kina 10 BP VB
4. 13 Chevron SAD 12 PetroChina Kina
5. 17 Gazprom Rusija 16 Gazprom Rusija
Tehnološki programi i oprema
Redni
br.
Rang
2012.
Kompanija Zemlja Rang
2010.
Kompanija Zemlja
1. 15 Apple SAD 35 Hewlwtt-Packard SAD
2. 205 Dell SAD 75 Apple SAD
3. 438 Hewlett-Packard SAD 76 Cisto Sistem SAD
4. 537 Fujitsu Japan 135 Nokia Finska
5. 567 Quanta Computer Taijvan 183 Dell SAD
Telekomunikacije
Redni
br.
Rang
2012.
Kompanija Zemlja Rang
2010.
Kopanija Zemlja
1. 24 AT&T SAD 13 AT&T SAD
2. 29 China Mobile Kina 32 Telefonica Španjolska
3. 33 Vodafone VB 37 Verizon Commun SAD
4. 46 Nipon Telegraf & Tel. Japan 38 China Mobile Kina
5. 62 Telefonica Španjolska 41 Nipon tel&tel Japan
37
Internet pretraživači
Redni
br.
Rang
2012.
Kopanija Zemlja Rang
2010
Kompanija Zemlja
1. 34 IBM SAD 33 IBM SAD
2. 68 Google SAD 49 Microsoft SAD
3. 318 Accentur Irska 113 Oracle SAD
4. 591 Tencent Holdings Kina 120 Google SAD
5. 624 Yahoo SAD 263 SAP Njemačka
Farmaceutska industrija
Redni
br.
Rang
2012.
Kompanija Zemlja Rang
2010.
Kompanija Zemlja
1. 37 Pfizer SAD 253 Medico Helth SAD
2. 57 Novartis Švicarska 308 Bacster Inter. SAD
3. 72 Sanofi Francuska 322 Cigna SAD
4. 82 Merck & Co SAD 367 Fresenius Njemačka
5. 93 Roche Holding Švicarska 387 Sanofi Francuska
Izvor: forbes.com
Izdvojeni sektori predstavljaju upravo one najprofitabilnije. Preuzeti su podaci za industrijske
lidere po sektorima za 2010. i 2012. godinu. Sektori su poredani od prvog prema zadnjem,
prema industrijskoj važnosti. Daleko najprofitabilniji sektor je upravo sektor bankarstva,
slijedi ga naftna industrija, telekomunikacije, tehnološki programi i oprema, internet
pretraživači te farmaceutska industrija. Farmaceutska industrija izdvojena je kao brzo rastuća
industrija u posljednjih nekoliko godina.
Prema navedenim podacima, lider u bakarskom sektoru je kineska banka ICBC koja u 2012.
godini drži prvo mjesto, dok je u 2010. godina ta banka bila pozicionirana na trećem mjestu
liste Forbes 2000. U 2012. godini banka JPMorgan, pala je sa vodeće pozicije na drugo
mjesto. Well Fargo je zadržao istu poziciju. Kompanije HSBC Holdings i Bank of China ušle
su na Forbsovu listu vodećih pet kompanija.
Exxon Mobil je i dalje najbolje pozicionirana kompanija naftne industrije. Slijedi ga
nizozemska naftna kompanija Royal Duch Shell. Petro China bilježi bolje rezultate te u 2012.
godini preuzima treću poziciju, sa pozicije četvrte kompanije u 2010. Ruska naftna kompanija
Gasprom zadržava istu, petu poziciju na listi.
38
U industriji tehnoloških programa i opreme, Appel se s nekadašnje druge pozicije diže na
poziciju vodećeg položaja, HP pada na treću poziciju, dok Dell sa nekadašnje pete pozicije se
diže na drugu poziciju u 2012. godini.
U sektoru telekomunikacija AT&T i dalje je industrijski lider. Slijede ga China Mobile, koja
se rangirala na drugo mjesto, te Vodafone.
IBM drži prvu poziciju već nekoliko godina u podruju pretraživača. Slijede ga google, sa
skokom od četvrtog na drugo mjesto 2012, te irska kompanija Accentur, kao novak u prvih
pet kompanija Forbsove liste.
Najveće promjene vidljive su u području farmaceutske industrije, ali i napredovanje tih
kompanija na ukupnoj listi Forbes 2000.
Tablica 9. Ukupne pregled 2000 multinacionalnih kompanija prema ostvarenim pokazateljima
u razdoblju 2008. – 2012. godine (u milijardama USD)
2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Prihodi od prodaje 29.78 32.04 30.00 35.72 38.00
Profit 2.36 1.63 1.41 2.6 2.43
Imovina 119.40 124.60 124.02 147.87 159
Tržišna vrijednost 38.61 19.57 31.41 36.27 39
Zaposleni (u
milijunima)
72.38 75.13 76.23 82.65 87
Izvor: forbes.com
Tablica 9. daje uvid u ukupan pregled 2000 multinacionalnih kompanija prema prihodu od
prodaje, profitu, imovini, tržišnoj vrijednosti te zaposlenima u razdoblju od 2008. do 2012.
godine. Uspoređivanjem podataka za 2012. i 2011. godinu može se zaključiti da su prihodi
od prodaje svih 2000 kompanija narasli za 7% u odnosu na prethodnu godinu. Profit je pao za
7% u odnosu na prošlu godinu. Tržišna vrijednost kompanija narasla je za 7%, a broj
zaposlenih za 5%. Sve vrijednosti su narasle u odnosu na prethodnu godini izuzev profita.
Prema Forbsovoj listi financijski sektor i bankarstvo dominiraju listom sa ukupno 469
kompanija. Ujedno su to kompanije sa najvećim profitom i imovinom. Slijedeće najveće
industrije su naftna industrija (124 kompanija) i osiguravajuće kuće (109 kompanija). U brzo
rastuće industrije u zadnjih nekoliko godina spada farmaceutska industrija.
39
Tablica 10.: Najbrže rastuće industrije u 2012. godini
R.br Industrija Rast prodaje
1. Pomoćne djelatnosti rudarstva 32%
2. Naftna oprema i usluge 27%
3. Proizvodnja strojeva 25%
4. Poljodjelstvo i uzgoj stoke 24%
5. Metalurgija 23%
Izvor: forbes.com
Ključnu ulogu ekonomskog oporavka u svijetu imala je upravo proizvodnja, stoga ne čudi da
su upravo prerađivačke industrije na vrhu ljestvice najbrže rastućih industrija. Upravo ove
industrije prošle su kroz veliki udar tijekom kriznog razdoblja, iz razloga jer kompanije nisu
ulagale u tehnologiju i razvoj.
Industrija pomoćnih djelatnosti rudarstvu ostvarila je najveći prošlogodišnji rast od 32%,
zatim slijedi industrija naftne oprema i usluga s rastom od 27% u 2012. godini, razloge rasta
možemo pronaći u stalnom rastu cijena naftnih derivata. Na trećem mjestu nalazi se industrija
proizvodnje strojeva sa rastom od 25%.
40
Tablica 11.: Vodeće Europske multinacionalne kompanije
Redni
broj
Kompanija Zemlja Industrija
1. HSBC Holdings UK Bankarstvo
2. Royal Duch Shell Nizozemska Naftan industrija
3. Volltswagen Group Njemačka Automobilska industrija
4. Gasprom Rusija Naftna industrija
5. BP VB Naftna industrija
6. BNP Paribas Francuska Bankarstvo
7. Total Francuska Naftna industrija
8. Allianz Njemačka Osiguranje
9. ENI Italia Naftna industrija
10. Nestle Švicarska Prehranbena industrija
11. Vodafone UK Telekomunikacije
12. Daimler Njemačka Automobilska industrija
13. Statil Norveška Naftna industrija
14. AXA Group Francuska Osiguranje
15. Commenwealth Bank Austrija Bankarstvo
Izvor: forbes.com
Najveća Europska multinacionalna kompanija u 2012. godini je Engleska banka HCBS
Holdings. Slijede je nizozemska naftna kompanija Royal Duch Shell te njemačka
automobilska kompanija Volllswagen Group-a.
4.2. Perspektive razvoja multinacionalnih kompanija
Zadnja tri desetljeća obilježena su nastankom multinacionalnih kompanija a time i rastom i
razvojem svjetske ekonomije. Njihova uloga u procesu globalizacije je ključna i
fundamentalna te upravo one diktiraju tempo i proces globalizacije. Rast MNK baziran je na
investiranju u proizvodnu, marketing, inženjering, ulaganju u istraživanje i razvoj te razvoju
ljudskih potencijala, usmjerenih ka ostvarivanju zajedničke poslovne globalne strategije.
41
Razvoj započinje nakon Drugog svjetskog rata, kada ukupan izvoz svijeta rasta brže od
njegova BDP-a, a vanjskotrgovinska proizvodnja raste brže od svjetskog izvoza.
Budućnost multinacionalnih kompanija aktualna je priča u posljednjem desetljeća. Većina
teoretičara očekuje daljnji rast multinacionalnih kompanija, temeljen na daljnjem razvoju
tehnologija, socijalno-političkih trendova kao i na činjenici smanjivanja svijeta u tkz
„globalno selo“. Također predviđaju daljnje prilagođavanje političkih grupacija nositeljima
globalnog procesa. Druga grupa teoretičara predviđa pad intuzijazma MNK za ulaganje u
zemlje u razvoju, kao i njihovo neprijateljstvo radi loših životnih uvjeta. Neki smatraju da je
posljednja faza razvoja MNK nastanak istih u obliku zemalja.
Stajališta teoretičara su raznolika, ali ono što možemo zaključiti jest to da će se broj
multinacionalnih kompanija povećavati i u sljedećim godinama. Naime, globalizacija i
otvorenost tržišta koja je s njome povezana, pojačava konkurentski pritisak na mala i velika
poduzeća, a poglavito na ona mala. Pod tim pritiskom multinacionalne kompanije sele svoja
postrojenja u zemlje jeftinije radne snage, manje zakonodavne regulative, što se obično
odnosi na manje razvije zemlje, koje bez obzira na uvijete MNK otvaraju svoje granice, u
želji za otvaranjem novih radnih mjesta. Veliko rivalstvo među poduzećima utječe na
opstanak samo onih najjačih, stoga dolazi do učinka uništavanja proizvodnja u tim zemljama
te prevladavanjem utjecaja MNK na njihova gospodarstva.
Nadovezujući se na analizu vodećih multinacionalnih kompanija od ukupno šest izdvojenih
industrijskih sektora tri se odnosu na industrije ovisne o razvoju tehnologije te stalnih
inovacija i razvoja. Temeljem toga, multinacionalne kompanije imaju tendenciju da postanu
značajne u industrijskim sektorima koji se temelje na: visokom nivou istraživanja i razvoja
(R&D), zapošljavaju isključivo stručno i tehnički obrazovane radnike u velikom postotku, u
proizvodnjama koje su nove ili imaju visoki tehnički nivo ili u proizvodima gdje je velika
diferencijacija proizvoda i mnogo oglašavanja. (Dunning, 2002.)
Dakle, multinacionalne kompanije su značajne u industrijama za koje je karakterističan
intelektualni kapital.
42
5. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I ZEMLJE U RAZVOJU
U okviru globalizacijskog procesa bitno je sagledati položaj malih zemalja, poglavito zemalja
u razvoju i tranziciji. Utjecaj globalizacije na zemlje u razvoju je raznolik te tako postoje i
pozitivna i negativna iskustva malih zemalja. Multinacionalne kompanije putem direktnih
inozemnih investicija (FDI) ostvaruju aktivnosti u inozemstvu. Pod direktne inozemne
investicije uključujemo:
investicije u vlastito poduzeće u inozemstvu (podružnica, predstavništvo ili
samostalno poduzeće) te
kupnja minimalno 10% nekog inozemnog poduzeća.
Na osnovu ova dva kriterija direktne strane investicije (FDI) dijelimo na:
greenfield investicije - investicije u nova postrojenja,
brownfield investicije - investicije u postojeću infrastrukturu.
U nastavku su obrađene tematske jedinice utjecaj multinacionalnih kompanija na zemlje u
razvoju te izravne inozemne investicije i refleksije u Hrvatskoj.
5.1. Utjecaj multinacionalnih kompanija na zemlje u razvoju
Multinacionalne kompanije postaju ključni subjekt u internacionalizacije poslovanja.
Definirane su novom formom međunarodne ekonomske aktivnosti koja uključuje razvoj
proizvodnje na osnovi direktnih inozemnih investicija (FDI).
Utjecaj multinacionalnih kompanija na zemlje u razvoju višedimenzionalan je, a ogleda se
kroz transfer kapitala, tehnologije te menadžerskih vještina (know-how).
Kao što je već navedeno multinacionalne kompanije utječu na zemlje u razvoju otvaranjem
afilijacija u tim zemljama. Krajem 80-ih godina ulaganja MNK u zemlje u razvoju znatno
rastu. Karakteristike tih zemalja su strukturalna nestabilnost i visoke stope nezaposlenosti,
stoga u nadi stabilnosti i prosperiteta gospodarstva, te zemlje otvaraju vrata multinacionalnim
kompanijama. Vlade zemalja u razvoju, spuštaju trgovinska te zakonodavna ograničenja te
povećavaju gostoljubivost za privlačenje stranih investitora.
43
Otvaranjem vrata multinacionalnim kompanijama, zemlje u razvoju se nadaju rastu i
povećanju efektivnosti i to putem pet osnovnih područja: kapitala (FDI), tehnologije,
menadžerskih vještina, izvoza te razine integracije (http://voices.yahoo.com/multinational-
corporations-their-effects-developing).
Osnovnu potrebu nedovoljno razvijenog društva zasigurno čini imovina odnosno kapital.
Putem izravnih inozemnih ulaganja (FDI), tvrtke uživaju mogućnost transfera resursa u
zemlje u razvoju. MNK svake godine ulažu oko 200 milijardi dolara u zemlje u razvoju u vidu
inozemnih ulaganja. Korporacije su bili izvršitelji transfer tehnologije iz razvijenih
industrijskih zemalja u zemlje u razvoju.
Korporacije zemljama u razvoju donose radna mjesta i ekonomski rast, a razvijenim zemljama
jeftinu robu. Od njih veliku korist imaju visokoobrazovani radnici u kojih MNK ulažu putem
raznih edukacija i cijeloživotnog učenja. Najmanje koristi imaju lokalna poduzeća koja se ne
uspiju prilagoditi agresivnim globalnim uvjetima.
Navedene prednosti koje donose MNK zemljama u razvoju samo su kratkoročnog efekta.
Dugoročno te zemlje postaju „nove kolonija“ MNK. Uzevši u obzir veličinu MNK u odnosu
na zemlje u razvoju u kojima posluju, te siromaštvo tih zemalja, stvara se niz mogućnosti za
za neusklađenosti između istih. Zaključno možemo reći da su zemljama u razvoju potrebna
radna mjesta, te da će napraviti sve za privremeno kupovanje socijalnog mira, dok je
korporacijama potrebno širenje tržište uz niske troškove i iskorištavanje date moći.
5.2. Izravna inozemna ulaganja i refleksije na Republika Hrvatska
Liberalizacija tekućeg računa, a zatim i kapitalnog računa pokrenula je značajne financijske
tokove u međunarodnim razmjerima. U te su se procese uključile i tranzicijske zemlje, napose
uslijed napredovanja privatizacijskih procesa. Zbog toga je priljev inozemnog kapitala u te
zemlje naglo porastao. Iznos priljeva u RH je značajan, ali je bitno pitanja u kojoj mjeri je taj
priljev utjecao na porast investicija, konkurentnosti, izvoza i restrukturiranje ekonomije.
Izravne inozemne investicije (FDI) su sastavni dio priljeva inozemnog kapitala.
Valja napomenuti da su zemlje u tranziciji imale veoma ograničeni financijski potencijal, tako
da je trebalo nabaviti kapital, koji se manifestira ili kroz zaduženje kod međunarodnih
financijskih institucija ili putem izravnih inozemnih ulaganja.
Iskustva zemalja u razvoju Jugo-Istočne Europe su raznolika. Neke zemlje, kao što je
Slovenija, su utvrdile negativna iskustava izravnih inozemnih investicija. Provedena
44
empirijska analiza ukazuje da odnos između FDI i ekonomskog rasta pokazuje statistički
negativnu uzročnu vezu, što znači da FDI nije koristio Sloveniji u njezinom približavanju EU.
Objašnjenje možemo pronaći u tome da u samoj strukturi FDI prevladava preuzimanje
poduzeća (brownfield investicije), a na greenfiled investicije koje uključuju stvaranje novih
poduzeća koja za sobom donose nova znanja, tehnologiju ili neku drugu imovinu. Novčani
primci od privatizacije korišteni su za potrošnju i izvoz, a ne za povećanje proizvodnog
kapitala.
Slična iskustava sa FDI ima i Hrvatska, s time da u posljednjih nekoliko godina postoji trend
pada inozemnih izravnih investicija, a posljednjih nekoliko mjeseci dostignut je najmanja
razina FDI u RH. U razdoblju do 2010. godine Hrvatska bilježi veliki iznos FDI, no usprkos
tome izostaje uobičajni pozitivan efekt na gospodarstvo koji se manifestira rastom
zaposlenosti, rast proizvodnje i izvoza te prijenosom tehnologije i znanja.
Dinamika izravnih inozemnih ulaganja u RH i njihova struktura za razdoblje 1993. do 2012.
godine (u milijunima €)
Grafikon 4.: Priljevi inozemnih izravnih ulaganja u RH od 1997. do 2012. godine (u
milijunima €)
Izvor: HNB
Prema podacima Hrvatske narodne banke inozemna izravna ulaganja od 1993. godine do
2012. godine su iznosila 26,75 milijardi €. Inozemna izravna ulaganja (FDI) prošle su godine
iznosila 973,3 milijuna €, što je oko 10% manje nego u prethodnoj 2011. godini. U tom je
45
razdoblju Hrvatska najveći godišnji iznos inozemnih ulaganja zabilježila 2008. kada su stranci
u Hrvatsku uložili više od 4,2 milijarde eura. Najmanji je pak iznos, izuzme li se razdoblje od
1993. do 1995. kada su ulaganja bila manja ili tek nešto iznad sto milijuna eura godišnje,
zabilježen 2010. kada su stranci u Hrvatsku uložili 326,3 milijuna eura. U zadnjem
tromjesečju prošle godine zabilježen je znatan pad FDI, svega 100 milijuna €, koji se
većinskim djelom odnosi na pretvaranje duga u kapital pojedinih privatnih poduzeća.
Struktura FDI u 2012. godini odnosi se na suvlasnička ulaganja u vrijednosti od 404 milijuna
€, ostala ulaganja 320 milijuna €, te zadržanu dobit u iznosu od 248,8 milijuna €
(www.hnb.hr).
Najveći investitori u sektoru Hrvatske ekonomije u posljednjih 20 godina su zemlje koje joj
ujedno i geografski gravitiraju. Najveća ulaganja su iz Austrije (28,1 % ukupnih ulaganja),
slijede je Nizozemska (12,8%) te Italija (11,8%).
Najveći investitori u 2012. godini su iz Austrije, na koje se odnosi gotovo dvije trećine
ukupnih inozemnih ulaganja ili iznos od 643,2 milijuna eura. Slijede je tvrtke registrirane
u Luksemburgu (171,3 milijuna eura), Nizozemskoj (134,5 milijuna eura) te Turskoj (130,8
milijuna eura).
Grafikon 5.: priljevi inozemnih izravnih ulaganja prema zemljama investitorima (1993. –
2012. godina)
Austrija28,1%
Nizozemska12,8%
Italija11,8%
Turska11,8%
Slovenija5,3%
Švicarska3,8%
Luksemburg3,6%
Belgija2,8%
Lihtenštajn2,6%
Norveška2,2%
Ostale zemlje15,0%
Izvor: HNB
46
Glede strukture izravne inozemne investicije okupljaju nekoliko djelatnosti. U posljednjih 20
godina najviše je investirano u sektor financijskih posredovanja, trgovinu na veliko i malo,
sektor nekretnina te telekomunikacije.
U 2012. godini najveći se iznos prošlogodišnjih ulaganja, 554,3 milijuna eura, odnosio na
ostale poslovne djelatnosti, a sa 155,4 milijuna eura slijede vlasnička ulaganja u nekretnine.
Slijede ih trgovina na veliko i posredovanje u trgovini 126,3 milijuna eura, te rekreacijske,
kulturne i sportske djelatnosti 111,1 milijun eura.
Tablica 12.: Inozemna izravna ulaganja prema djelatnostima za razdoblje od 1993 do 2012
godine
Izvor: HNB
Prema FDI Reportu 2013., prošle je godine na svjetskoj razini bilo ukupno 11.789 FDI
projekata, što je 16,4% manje nego u 2011. Vrijednost tih projekata prošle je godine pala za
1/3, broj izravno kreiranih radnih mjesta osjetio je pad, stvoreno je 1,62 milijuna radnih
mjesta, odnosno zabilježen je pad od 28,8%. Broj FDI projekata u Europi pao je i jače nego
na svjetskoj razini. Zabilježeno je ukupno 3891 ili više od petine manje nego 2011.
Cijela Europa doživljava znatan pad izravnih stranih ulaganja. Razlog tome mogu biti,
dužnička kriza u EU te lagana stagnacija gospodarstva kao i usporavanje rasta u Kini,
politička nestabilnost na Bliskom istoku te politička neizvjesnost u SAD-u, što se naravno
reflektira na pad FDI u RH.
Očekivanja za 2013. godinu je oštar pad ulaganja u FDI, oko 20%, u svim svjetskim regijama.
Robustan i održiv rast izravnih stranih ulaganja zahtijevat će rješavanje dužničke krize u
Europi, političku sigurnost u SAD-u, veću političku stabilnost na Bliskom istoku i dijelovima
Djelatnost 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
2009.
2010. 2011. 2012.*
FINANCIJSKO POSREDOVANJE, OSIM
OSIGURAVAJUĆIH I MIROVINSKIH FONDOVA 227,6 775,2 1.048,3 2.027,8 1.140,8
673,5
31,7 271,8 26,2
TRGOVINA NA VELIKO I
POSREDOVANJE U TRGOVINI 71,6 89,6 68,4 320,6 1.016,7
755,2
49,1 -153,9 126,3
POSLOVANJE NEKRETNINAMA 110,7 87,9 255,9 327,9 117,9
24,7
201,8 243,9 86,7
POŠTA I TELEKOMUNIKACIJE 69,4 -204,7 36,9 -84,8 32,5
298,1
-75,4 54,6 -53,0
PROIZVODNJA KOKSA, NAFTNIH
DERIVATA I NUKLEARNOG GORIVA 27,6 47,1 38,5 20,2 918,2
110,1
-0,7 67,7 -87,4
PROIZVODNJA KEMIKALIJA I
KEMIJSKIH PROIZVODA -15,3 -52,4 523,9 -33,9 -47,3
-22,0
-441,2 239,6 -44,4
OSTALE POSLOVNE DJELATNOSTI 35,4 52,3 28,6 54,7 -109,7
317,3
258,9 47,6 554,3
47
Afrike, a trebat će i učinkoviti odgovori na ekonomske i političke izazove s kojima se
suočavaju glavna tržišta u nastajanju poput Brazila. Sve u svemu, FDI tržište najranije bi
ponovno moglo rasti tek iduće godine.
Zaključno možemo reći da u Hrvatskoj struktura FDI prema djelatnosti pretežno je
orijentirana na usluge, odnosno tercijarni sektor. Općenito je struktura stranih ulaganja
usmjerena na preraspodjelu postojeće dodatne vrijednosti, umjesto stvaranja nove. Premalo je
ulaganja koja trajno povećavaju zaposlenost i šire proizvodnu okosnicu, koja su usmjerena
prema međunarodno razmjenjivim dobrima te na kraju povoljno utječu na vanjske pozicije
ekonomije, od udjela izvoza robe i usluga u BDP-u pa do razine vanjskoga duga. Trebalo bi
povećati FDI, no isto tako trebalo bi promijeniti strukturu FDI-a jer se ulaganjem u djelatnosti
za koje već postoji infrastruktura (brownfield investicijama) povećava FDI, ali utjecaj na
BDP je malen. Iznimka je samo 2008. godina kada se naglo povećavaju investicije u trgovinu
na veliko i posredovanje u trgovini, vjerojatno zbog ulaska stranih trgovačkih lanaca
(greenfield investicije), a te investicije imale su utjecaja i na porast BDP-a.
Iako iskustva nekih zemalja govore da FDI može potaknuti izvoz, u RH su pozitivni učinci
izostali. Od desetak tranzicijskih zemalja niži udio izvoza robe i usluga ima tek Rumunjska.
Udio u svjetskom izvozu robe i usluga Republike Hrvatske stagnira ili pada već niz godina, a
jedini smo od zemalja u razvoju koje su u razdoblju visokog FDI povećavale vanjski dug.
Veliki pad izravnih inozemnih ulaganja u odnosu na prethodne godine nije samo posljedica
nepovoljne situacije u EU, nego najvećim djelom predstečajnim ponašanjem Republike
Hrvatske. Preveliki inozemni dug, cca 50 milijardi €, stalni rast poreza te propadanje
nadležnih institucija samo su neki od pokazatelja pravog problema. Inozemni ulagači ne
prepoznaju zdravo tkivo za ulaganje stoga je potrebno povećati internacionalizaciju iz unutra
prema van, a ne čekati da to napravi netko drugi.
Globalizacija svjetske ekonomije rezultirala je rastom značaja inozemnih izravnih ulaganja.
Tranzicijske zemlje postale su sve otvorenije međunarodnim operacijama, liberalizirale su
svoje režime i tako postale privlačene stranim investitorima. Multinacionalne kompanije
mogu imati brojne pozitivne efekte na rast i razvoj zemlje domaćina, a oni se prvenstveno
očituju u mogućnosti prijenosa tehnologije, znanja i vještina, priljevu kapitala i dr. No, svaka
zemlja treba procijeniti i moguće rizike takvog ulaska, jer inozemna izravna ulaganja nisu
automatsko rješenje svih problema, pozitivan učinak ovisi i o samom okruženju unutar zemlje
domaćina, odnosno apsorpcijskom kapacitetu zemlje domaćina.
48
6. ZAKLJUČAK
Globalizacija je u svojoj biti, višedimenzionalni proces, što znači da nema samo ekonomsku
komponentu, već u sebi uključuje političku problematiku, socijalnu, religijsku i kulturnu.
Proces globalizacije postaje aktualan krajem 20. stoljeća te se širi na sve zemlje svijeta,
postaje globalan ali nelinearan, s nejednakim učincima na napredak i zaostajanje pojedinih
zemalja u razvoju. Pojedine zemlje nalaze se u dvojakoj situaciji, s jedne strane postoji
problem očuvanja nacionalnog identiteta, tradicije, jezika i kultura, a s druge strane
primorenost prilagođavanja procesu globalizacije. Procesima integracije stvaraju se
regionalne ekonomske integracije koji omogućuju veliku koncentraciju proizvodnje i
potrošnje, regionalne suradnje zemalja članica, institucijonalnu povezanost, te slobodan
protok roba, kapitala, usluga i ljudi. Posredstvom promjena koje donosi nova podjela svijeta,
tehnološki razvoj, rast tržišne ekonomije i sl. dolazi do nastanka ubrzanog procesa
globalizacije s novim kvalitetama, poticanih od strane multinacionalnih kompanija.
Ubrzanje procesa globalizacije posljedica je i djelovanja međunarodnih institucija: WTO-a,
MMF-a i Svjetske banke putem kojih multinacionalne kompanije koriste pogodnosti otvaranja
tržišta te lakši ulaz i poslovanje na tim tržištima.
Razvoj multinacionalnih kompanija datira još od 16. stoljeća i doba kolonijalizma, a njihov
vrhunac započinje u 20. stoljeću gdje poprimaju punu snagu i postaju nositelji procesa
globalizacije. Svojim odlučujućim utjecajem na svjetske ekonomske tokove posluju u velikim
broju zemalja, raspolažu naprednom tehnologijom, ogromnom imovinom a njihov prihod veći
je i od BDP-a pojedinih zemalja. Njihova moć prelazi nacionalne granice. Utječu na milijune
zaposlenih, te na stupanj ekonomske aktivnosti pojedinih zemalja te uživaju privilegirani
status kod međunarodnih institucija. Svojom strukturom utječu na međunarodnu poslovnu
klimu zahvaljujući različitoj mreži uvjeta u pojedinim zemljama. Dovode do nove
međunarodne podjele rada. U skladu sa prirodom njihova poslovanja, potrebna im je
maksimalna sloboda kretanja kapitala, tehnologije, materijala, stručnih kadrova, kao i potpuna
sloboda donošenja poslovnih odluka.
Nacionalne vlade imaju obvezu da vode nacionalnu politiku, usmjeravaju i kontroliraju svoju
ekonomiju, platnu bilancu, glavne financijske tijekove, zaposlenost, investicije i sl. ali dolazi
do ograničavanja njihove moći uslijed ostvarivanja ciljeva multinacionalnih kompanija. Udjel
multinacionalnih kompanija neprestano raste, realiziraju ¾ svjetske razmjene roba i usluga,
ostvaruju ¼ svjetskog BDP-a te ostvaruju oko 4/5 transfera tehnologije.
49
Veličina i pozicija multinacionalnih kompanija, omogućuje im da se postave u dominantan
položaj u odnosu na vlade zemalja s kojima pregovaraju i u koje ulažu, bilo da se radi o
plaćanju poreza, otvaranju radnih mjesta ili korištenju resursa tih zemalja. Fokusirane su na
ostvarivanje profita, a ne interesa zemalja u razvoju. Negativne posljedice na zemlje u
razvoju ogledaju se u činjenici zagađenja okoliša, uslijed uvoza prljavih tehnologija i ekološki
opasnih industrijskih otpadnih materijala. S ekonomskog aspekta, to je sigurno rast
zaduživanja i povećanje siromaštva zemalja u razvoju.
Sve veći broj multinacionalnih kompanija ulazi na tržište Republike Hrvatske putem
inozemnih direktnih investicija. Nažalost, pozitivni efekti na gospodarstvo RH su izostali, radi
neadekvatne strukture FDI-a, stoga je došlo do rasta nezaposlenosti i rasta vanjskog duga. U
budućnosti možemo očekivati jačanje pozicije multinacionalnih kompanija, stvaranja
regionalnih integracija koje idu njima u prilog kao i razvoj temeljen na tehnologiji i
intelektualnom kapitalu.
50
LITERATURA
1. Dunning, J. H.: Globalization and the Knowlege - Based Economy, Oxfor University
Press, Oxford, 2002.
2. Dragičević, A.: Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1996.
3. Kandžija, V., Biljan – August, M., lovrić, Lj.: Globalizacija kao proces, Ekonomski
fakultet u Rijeci, Rijeka, 1998.
4. Hirst, P., Thompson G.: Globalizacija – Međunarodno gospodarstvo i mogućnosti
upravljanja, Liberata, Zagreb, 2001.
5. Jovančević, R.:Ekonomski učinci globalizaije i Europska Unija, Mekron promet d.o.o.,
Zagreb, 2005.
6. Meštrović, M.: Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj, Ekonomski institut,
Zagreb, 2001.
7. Milardović, A.: Globalizacija, Pan Liber, Osijek – Zagreb – Splitl, 1999.
8. Senčić, J.: Viši oblici privredne suradnje s inozemstvom, Informator, Zagreb, 1982.
9. Stiglitz, J.: Uspjeh globalizacije – novi koraci do pravednog svijeta, Algoritam,
Zagreb, 2009.
10. Veselica, V.: Globalizacija i nova ekonomija, Zagreb, 2007.
11. Vojnović, M.: Transnacionalne korporacije, Institut za međunarodnu politiku i
privredu, Beograd, 1977.
ČASOPISI
12. Babić, A., Pufnik, A., Stručka, A.: Teorija i stvarnost izravnih stranih ulaganja u
svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku, www.hnb.hr,
2001.
13. Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Ekonomski
fakultet u Zagrebu, članak br. 06-13, 2006.
14. Krešić, I.: Značenje globalizacije u suvremenom prostornom razvitku svjetske
privrede, Ekonomski pregled, br. 1-2/1996., str . 81-88
15. Crkvenac, M.: Uspon i usluga transnacionalnik komapnija i iskustva ua Hrvatsku,
računovodstvo i financije, Hrvatska zajednica računovodstva i financijskih djelatnika,
zagreb, br. 3, 1995.
51
16. Crnjak – Karanović, B.: Mijesto i uloga transnacionalnih kompanijau svjetskom
gospodarstvu: Strateške implikacije za Hrvatsku, Tržište, CROMAR – Hrvatska
zajednica udrzge za marketing, vol. 10, Zagreb, 1998.
17. Dabić, M.:Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnološkog razvoja
zemalja u tranziciji, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 5, 2007.
18. De Grawe, P.: HOW BIG ARE THE BIG MULTINATIONAL COMPANIES?,
University of Leuven and Belgian Senate, Belgia, 2002.
19. Dujšin, U.: Globalizacija, ekonomske integracije i Hrvatska, Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagrebu, vol. 49, 1999.
20. Jošić, M.: Inozemna izravna ulaganja u funkciji izvoza: Slučaj Hrvatske, Zbornik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2008.
21. Lončar, J.: Globalizacija kao nositelj suvremenih promjena u svijetu, Geoadria, vol.10
No.1, 2005.
INTERNET IZVORI
22. Dadalos, Uzroci globalizacije, regledano 5.05.2012
(www.dadalos.org)
23. Guyon C.: Multinational corporations and their effect on developing countries, Yahoo,
pregledano 21.05.2012., (http://voices.yahoo.com/multinational-corporations-their-
effects-developing-385313.html?cat=3 )
24. HNB: U zadnja tri mjeseca bez stranih ulaganja, pregledano 21.05.2012.
(http://voices.yahoo.com/multinational-corporations-their-effects-developing-
385313.html?cat=3 )
25. HNB, pregledano 25.05.2012
(www.hnb.hr)
26. Inozemna izravna ulaganja, pregledano 21.05.2012.
(http://www.icpr3.org/hr/inozemna-izravna-ulaganja/)
27. Globalization and Multinational Companies: What Are the Questions, and How Well
Are We Doing in Answering Them?, pregledano 22.052012,
(http://www.bea.gov/papers/pdf/Globalization.pdf)
28. Dnevnik.hr, pregledano 18.05.2012.
(www.dnevnik.hr)
52
29. CNN Money, pregledano 15.05.2012.
( www.money.cnn.com)
30. Forbs, pregledano 15.05.2012.
(www.forbs.com)
31. http://www.corporateinformation.com
32. Usporedba zemalja i multinacionalnih kompanija, pregledano 10.05.2012.
http://www.deloitte.com/
33. World Envestment Report 2012, pregledano 20.05.2012.
(unctad.org/en/PublicationsLibrary/wir2012_embargoed_en.pdf)
53
POPIS ILUSTRACIJA
POPIS SLIKA
1. Tri vala globalizacije ......................................................................................................9
2. Vlasnička struktura multinacionalne kompanije ..........................................................20
POPIS GRAFKONA
1. 10 najvećih multinacionalnih kompanija (prema profitu i prihodu) ............................27
2. 10 najvećih multinacionalnih kompanija (prema tržišnoj vrijednosti) .........................29
3. 10 vodećih multinacionalnih kompanija prema rangiranih prema veličini imovine,
profitu, prihodu i tržišnoj vrijednosti ...........................................................................30
4. Priljevi inozemnih izravnih ulaganja u RH od 1997. do 2012. Godine
(u milijunima €) ..........................................................................................................40
5. Priljevi inozemnih izravnih ulaganja prema zemljama investitorima (1993. – 2012.
godina) .........................................................................................................................41
POPIS TABLICA
1. Geografska raspodjela svjetskog dohotka (u postocima od svjetskog totala) ..............12
2. Najveće svjetske ekonomije (uključujući zemlje i korporacije) ..................................25
3. 10 najveće kompanija prema ostvarenom prihodu od prodaje i ukupnom profitu u
2012. godini .................................................................................................................27
4. 10 najveće kompanija prema tržišnoj vrijednosti u milijardama USD, 2012. godina
.......................................................................................................................................28
5. 10 vodećih multinacionalnih kompanija prema veličini imovine ................................29
6. 10 najvećih multinacionalnih kompanija po veličini kapitala u 2012. godini .............30
7. 15 najvećih multinacionalnih kompanija prema broju zaposlenih u 2012. godini .......31
8. Usporedba industrijskih lidera po sektorima u 2010. i 2012. godini ...........................32
9. Ukupne pregled 2000 multinacionalnih kompanijama prema ostvarenim pokazateljima
u razdoblju 2008. – 2012. godine (u milijardama USD) ............................................34
10. Najbrže rastuće industrije u 2012. Godini ....................................................................35
11. Vodeće Europske multinacionalne kompanije .............................................................36
54
12. Inozemna izravna ulaganja prema djelatnostima za razdoblje od 1993 do 2012
godine............................................................................................................................42
55
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom MULTINACIONALNE KOMPANIJE
– NOSITELJ PROCESA GLOBALIZACIJE izradila samostalno pod voditeljstvom prof.
dr.sc. Dragoljuba Stojanova. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog
rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,
zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu
na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama.
Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Studentica
Tonja Tomulić