Nacionalni kurikulum za

rani i predškolski odgoj i

obrazovanje - Hrvatskaizv. prof. dr. sc. Lidija Vujičić

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska

Centar za istraživanje djetinjstva

https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=224251

lidija.vujicic@uniri.hr

Beograd, 23. svibnja 2017.

Projekti

Suradnik na znanstvenom projektu – Nova paradigma ranog odgoja (130-

1301761-1772) Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Suradnik na znanstvenom projektu– Ostvarivanje organizacije koja uči u

obrazovanju učitelja i odgajatelja (009-2271694-1326) Ministarstva znanosti,

obrazovanja i sporta.

Članica radne skupine IPA projekta „Razvoj nacionalnog standarda

kvalifikacije za učitelje kao podloge za uvođenje sustava licenciranja

učitelja“ (2014.-2015.)

Voditeljica projekta “Kultura odgojno-obrazovne ustanove kao čimbenik

(su)konstrukcije znanja” - [13.10.2.2.01] Sveučilište u Rijeci od 2013. do 2017.

„Može li bit drugačije? Kako to istražuju djeca?! (Udruga „Babin pas”,

Centar za istraživanje djetinjstva, „Prirodopolis” Zagreb, Zaklada za civilno

društvo; Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta).

HKO- Standardi kvalifikacija i unapređivanje kvalitete studijskih programa

odgajatelja i učitelja” – 2015-2016. voditeljica radne skupine RPOO

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje Hrvatska

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje te skrb o djeci

dio su sustava odgoja i obrazovanja Republike

Hrvatske, namijenjenoga djeci u dobi od navršenih šest

mjeseci do polaska u osnovnu školu. Godina prije

polaska u školu je obvezna godina predškolskog

odgoja i obrazovanja za svu djecu u Republici

Hrvatskoj.

U razvoju kurikuluma kao teorijskog

modela Hrvatska je prošla 5 etapa

1971. „Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću“, kao državni

dokument i kao njegova implementacija kroz “zajednička zanimanja” u

praksi – nosio je sva obilježja biheviorističkog, tradicionalnog kurikuluma, orijentiranog na pripremu djece za školu, za neki drugi, budući život, a ne

za življenje “ovdje i sada”.

1983. „Osnove programa za odgojno-obrazovni rad sa djecom

predškolskog uzrasta”,

1991. „Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece“,

2010. „Nacionalni okvirni kurikulum“ za čitavu vertikalu odgojno-obrazovnog sustava

2014. „Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja”

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije

(2014)Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i

obrazovanje će sadržavati opće ciljeve, načela i smjernice razvoja institucijskog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja,

ostavljajući prostor za pluralizam pedagoških ideja i koncepcija

temeljenih na razvojno-primjerenoj praksi te promicanju autonomije i odgovornosti svake ustanove

ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za unapređenje kvalitete.

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje poći će od sljedećih načela(Strategija):

poticanje cjelovitog razvoja, odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi

primjerenim oblicima podrške razvoju različitih kompetencija djece, usklađenih s njihovim individualnim posebnostima i različitim razvojnim značajkama;

individualiziran i fleksibilan odgojno-obrazovni pristup koji omogućuje

zadovoljenje različitih potreba djece (tjelesnih, emocionalnih, spoznajnih,

socijalnih, komunikacijskih i sl.);

u skladu s trenutnim znanstvenim spoznajama važno je naglasiti važnost igre kao

modela učenja i cjelovitog razvoja djece rane i predškolske dobi;

kurikularnim rješenjima potrebno je izbjeći „školifikaciju” odgojno-obrazovnog procesa u odgojno-obrazovnim ustanovama ranog i predškolskog odgoja i

obrazovanja.

Strategija RH (2014, str. 29)

„…inicirati i osigurati uvjete za razvoj odgojno-

obrazovnih ustanova u organizacije koje

kontinuirano i odgovorno skrbe o svojoj kvaliteti

(između ostaloga i kreiranjem i iskušavanjem novih

oblika rada). Stoga je nužno osjetno smanjiti

normiranost njihova rada radi postizanja optimalne

razine autonomije, odnosno davanja većih ovlasti

odgojno-obrazovnim radnicima i ustanovama u

odlučivanju o kurikulumu, ali i o organizacijipoučavanja, učenja i rada škole (odgojno-obrazovne institucije) u cjelini“.

1. Polazišta

2. Načela

3. Vrijednosti

4. Ciljevi

5. Odnos NK za RPOO i kurikuluma vrtića te kurikuluma predškole

6. Osiguranje kvalitete

7. Profesionalni razvoj stručnih djelatnika vrtića

Sastavnice Nacionalnog kurikuluma za RPOO

Okosnica oblikovanja

odgojno-obrazovnog procesa

i kurikuluma svakog vrtića

Orijentiranost na ključne kompetencije – one

predstavljaju temeljni kompetencijski okvir,

istodobno dovoljno jasan i fleksibilan kako bi

pomirio individualnu i društvenu dimenziju odgoja

i obrazovanja djece.

Pretpostavke za realizaciju: osobna i

profesionalna odgovornost za kvalitetu odgojno-

obrazovnoga procesa; zajednička usmjerenost

prema jasnoj viziji predškolske odgojno-

obrazovne ustanove; otvorenost prema djetetu.

Nacionalni kurikulum za RPOO

Polazišta, vrijednosti, načela i ciljevi – ZAŠTO?

Kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu i kurikulum vrtića izgrađuju djelatnici vrtića u skladu sa svojim profesionalnim znanjem i razumijevanjem vlastite odgojno-obrazovne prakse te osobne motiviranosti za proces njezina unapređivanja. Razvoj odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma vrtića događa se paralelno s razvojem novih vrijednosti, razumijevanja i znanja odgajatelja i drugih djelatnika vrtića.

Ne postoji gotova, univerzalno primjenjiva receptura.

Svaki vrtić treba tražiti vlastiti put razvoja prema svojim

specifičnim uvjetima, kadrovskim i prostornim

mogućnostima te socijalnom kontekstu u kojem

djeluje.

HOLISTIČKI

KURIKULUM

Integrirani

Razvojni

Humanistički

Konstruktivistički

Sociokonstuktivistički

USMJEREN NA ODNOSE

pitanja vrijednosti, participacije,

moći, proaktivnosti,

suradnje, dobrobiti, učenja

kao (su)konstrukcije u zajednici prakse

SOCIOKULTURNA TE0RIJA RAZVOJA I

UČENJA

SOCIOLOGIJA DJETINJSTVA

POSTMODERNIZAM

USMJEREN NA DIJETE

KONSTRUKTIVISTIČKA TEORIJA

(RAZVOJNA PSIHOLOGIJA)

Institucijsko djetinjstvo

Može li se danas sa sigurnošću znati što će djeci nove

generacije trebati sutra?

Trebamo li djecu rane i predškolske dobi prenošenjem znanja pripremati za neki budući život?

Ili je važnije usmjeriti se na kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa?

Osigurati im da „žive život”!

Na koji način organizirati odgojno-obrazovni sustav u kojem svako dijete piše vlastiti scenarij? – Personalizirani pristup

Tko je dijete?

•Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi (1991.);

•Konvencija o pravima djeteta (2001.);

•Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.)

•Smjernice za strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije RH (2012.)

•Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (2012.)

•Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.)

Postojeći dokumenti

•Svjedoče da je NK za RPOO u hrvatskoj praksi ostvariv

•Temelj implementacije NK – sinergija teoretičara i praktičara ranog i predškolskog odgoja u procesu višegodišnjega zajedničkog istraživanja i razvoja odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma vrtića (akcijska istraživanja)

•CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE DJETINJSTVA (Učiteljski fakultet u Rijeci) potiče razmjenu primjera kvalitetne odgojno-obrazovne prakse – poligon za razvoj „zajednice teorijskog i praktičnog rada“ i omogućuje trajni pristup praktičara akademskoj zajednici

Primjeri kvalitetne

prakse

• Polaze od NOVE PARADIGME DJETINJSTVA:

• Dijete je osobnost već od rođenja i treba ga ozbiljno shvaćati i poštovati.

• Dijete nije objekt u odgojnom procesu, već je socijalni subjekt koji participira, konstruira i određuje svoj vlastiti život i razvoj.

• Djetinjstvo nije samo pripremna faza za budući život, već je životno razdoblje koje ima svoje vrijednosti i svoju kulturu.

• Djetinjstvo je proces koji se kontekstualizira uvijek u relaciji s određenim prostorom, vremenom i kulturom - kao što ne postoji univerzalno dijete, ne postoji ni univerzalno djetinjstvo.

Znanstvene studije iz područja

RPOO, kurikuluma ranog odgoja i

inicijalnog obrazovanja i profesionalnog

razvoja odgajatelja

1. POLAZIŠTA

Suvremena shvaćanja djeteta i

organizacija odgojno-obrazovnoga procesa vrtića

Dijete je cjelovito biće Vrtić je mjesto cjelovitog razvoja, odgoja

i učenja

Dijete je istraživač i aktivni stvaratelj znanja

Vrtić je mjesto istraživanja, otkrivanja i aktivnog učenja

Dijete je socijalni subjekt sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom

Vrtić je mjesto kvalitetnih odnosa,

suradnje i tolerancije

Dijete je kreativno biće sa specifičnim

stvaralačkim i izražajnim potencijalima

Vrtić je mjesto stvaranja i izražavanja u različitim izražajnim formama

Dijete je aktivni građanin zajednice Vrtić je mjesto demokratičnog življenja,

aktivnog sudjelovanja i suodlučivanja djeteta

Kultura vrtića

• u svjetlu tvrdnje o 21. stoljeću kao stoljeću

institucijskog djetinjstva, pitanje kulture nužno

se povezuje sa propitivanjem kvalitete utjecaja

iste na institucijski kontekst življenja

Perspektivu implementacije Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u velikoj mjeri određuje kultura svakog vrtića. Zato svaki vrtić treba kontinuirano raditi na upoznavanju i unapređenju vlastite kulture.

Kultura odgojno-obrazovne ustanove utječe na način kako ljudi razmišljaju, osjećaju i rade, kako organiziraju, oblikuju te podržavaju procese učenja odgajatelja i djece.

KURIKULUM

od implementacije do istraživanja i obrnuto

Nacionalni kurikulum

Kurikulum vrtića

Kultura vrtića

• službeni – obvezujući

• dinamičan

• interaktivan dokument

• njegovo čitanje- dinamičan proces

• razumijevanje praktičara

Kultura vrtića uključuje određene kontekstualne čimbenike (prostorno-

materijalno i socijalno okruženje vrtića) te vođenje vrtića.

Implementacija: traganje za odgovorima

Kako razviti suvremene strateške pristupe koji se odnose

na integrativno učenje djece i odgajatelja:

na (su)konstruiranje realnih procesa učenja i stvaranja

znanja u izravnome zajedničkom istraživanju odgojno-

obrazovnoga procesa

u suglasju s realnim institucijskim kontekstom, kulturom

vrtića u kojoj svakodnevno žive djeca i odrasli?

Kako pedagoška dokumentacija treba pomoći

odgajatelju da na što bolji način razumije svoju odgojno-

obrazovnu praksu te svoje i dječje procese učenja?

VRTIĆ – mjesto stvaranja kulture

Dahlberg i sur., (2007) posebnu kritiku upućuju onima koji

identificiraju instituciju za rano djetinjstvo s „tvornicom za

proizvodnju predodređenih, normativnih ishoda i stvaranje

buduće generacije radnika“.

Alternativu vide u konceptualizaciji ustanova za rani i

predškolski odgoj i obrazovanje kao „mjesta za djecu“,

„foruma“ ili „prostora za okupljanje i povezivanje“ djece i

odraslih čija vrijednost nije u samom fizičkom prostoru, kako

bi se dalo naslutiti, već u „društvenom prostoru i prostoru

odnosa“, mjestu stvaranja kulture.

Mogu li uobičajeni oblici stručnoga usavršavanja kroz

seminare i radionice biti učinkoviti u tome procesu?

Je li informacijska razina znanja o mogućim,

potrebnim ili poželjnim promjenama dostatna za

transformacijsku razinu?

Hoće li izlaganja stručnjaka o suvremenim zbivanjima

i inovacijama u odgojno-obrazovnome procesu

mijenjati praksu odgajatelja u konkretnoj ustanovi?

Kultura vrtića

Strukturalne promjene (zakoni, regulative, broj djece, resursi)

Folk-uvjerenja odgajatelja i

ostalih stručnjaka

Promjene u odnosu na percepciju djece i

djetinjstva

Promjene u odnosu

razumijevanja procesa učenja

i prenošenja znanja

Dokumentiranje – pedagoška

dokumentacija

strategija koja omogućuje da bolje razumijemo

djecu, razvijamo smislen plan i program, vodimo

”istragu“ te razvijamo uvide u vlastito obrazovanje

od dokumentiranja aktivnosti prema

dokumentiranju značenja koje te aktivnosti imaju za

djecu i odgajatelja

od dokumentiranja individualnih karakteristika djece

prema dokumentiranju situacija kao cjeline

Izravno istraživanje odgojno-obrazovne

prakse: kontinuirana i odgovorna briga o

kvaliteti razvoja vrtića u cjelini

Kultura profesionalnoga razvoja ili kultura

profesionalnoga učenja

implementacija kurikuluma ne znači

njegovu standardizaciju jer je to nemoguće,

već istraživanje, raspravljanje i uvažavanje

različitosti: sociološke, kulturološke,

pedagoške, psihološke i ine.

Implementacija = istraživanje

poticanjem razvoja profesionalnih zajednica koje uče, u kojima se kurikulum propituje i (su)konstruira s drugim odgojiteljima, djecom, roditeljima, ali i zainteresiranim članovima jedne umrežene zajednice;

povezivanjem praktičara, nositelja obrazovne politike i znanstveno-istraživačkih institucija iniciranjem projekata.

napuštanje administrativnih, kontrolnih, birokratskih i ekspertskih pozicija te razvijanje suradničkoga učenja istraživača, praktičara i kreatora obrazovne politike,

rekulturaciju i restrukturiranje dječjega vrtića u skladu s vrijednostima, načelima i temeljnim polazištima Nacionalnoga kurikuluma.

I za kraj

Draga profesorice,šaljemo crtež Patricka, a njegov opis je sljedeći:- zubić pored njegovog imena označava datum, tj. to je da znamo da je to nacrtao onaj dan kada mu je pao zub- auto je nacrtan zato što smo razgovarali o tome kako bi mogli od starih drvenih paleta izraditi nekakav automobil, pa je Patrick nacrtao što bi taj auto sve trebao imati- „šare" pored automobila odnose se na boju kose onih koji će čuvati taj auto (teta Gabi, Nikola, teta Sara - naša asistentica, teta Mari, i Dora).

Lijep pozdrav!

Hvala na pažnji!

Sova daje smjernice

Stonoga je sovu pitala za savjet kako da se oslobodi bolova u svojim nogama.

Reče sova: ”Imaš previše nogu! Da postaneš miš, imala bi samo četiri noge – i samo 25% bolova”.

“To je dobra zamisao”, reče stonoga. Uputi me kako da postanem miš”.

“Nemoj mi dosađivati s detaljima provedbe odgovori sova. “Ja ovdje dajem samo smjernice”.