OBAVIJESTI HRVATSKOG ARHEOLOŠKOG DRUŠTVAGod. XLIX., 2017.

UDK: 902/904ISSN: 0352-177X

NAKLADNIKHrvatsko arheološko društvo

ZA NAKLADNIKAJacqueline Balen

NAKLADNIČKO VIJEĆESanja Ivčević (Split), Iva Kaić (Zagreb), Tatjana Kolak (Gospić), Ondina Krnjak (Pula), Daria Ložnjak Dizdar (Zagreb)

UREDNIKDomagoj Tončinić (Zagreb)

UREDNIŠTVOJacqueline Balen, Hrvoje Potrebica, Jana Škrgulja

OBLIKOVANJE I PRIPREMA ZA TISAKSrećko Škrinjarić

TISAKTiskara Zelina d.o.o.

NAKLADA300 primjeraka

OBAV

IJES

TIH

RV

AT

SK

OG

AR

HE

OL

OŠ

KO

G D

RU

ŠT

VA

Zagreb, 2017.

www.hrvatskoarheoloskodrustvo.hr

Obavijest o članarinama

Članarina za redovite i pridružene članove iznosi 200 kn, 250 kn za inozemne članove te 100 kn za članove pripravnike i umirovljenike.

Članarina se može uplatiti na žiro račun Hrvatskog ar-heološkog Društva: IBAN HR 3023600001101512624 (općom uplatni-com ili putem Internet bankarstva) uz napomenu da se pod poziv na broj upiše članski broj koji se nalazi na članskoj iskaznici, a pod model: 06.

Za sva pitanja može se obratiti na službenu e-mail adresu: hrvatsko.arheolosko.drustvo@zg.t-com.hr.

Nakon uplate članarine za tekuću 2018. godinu, do-staviti će se naljepnica za člansku iskaznicu. Također, obavještavamo sve koji su zagubili člansku iskaznicu da o tome obavijeste Društvo, kako bi im se mogla izraditi nova iskaznica.

SADRŽAJ

7

9

17

24

28

32

35

41

Riječ uredništva

METODOLOGIJA

Anja Bertol StipetićArheološki parkovi i prezentirani lokaliteti in situ u Hrvatskoj

REKOGNOSCIRANJE I ISKOPAVANJE

Katarina Gerometta, Robert MatijašićUpotreba laserskog skeniranja iz zraka u istraživanju arheološkog krajolika Općine Vrsar

OCJENE I PRIKAZI

Iva Kaić Mirjana Sanader: Ranokršćanska arheologija. Od početaka do konstantinskog obrata (Biblioteka Lucius. Knjiga 14), Školska knjiga, Zagreb, 2016., 181 str.

ZNANSTVENI SKUPOVI

Mirna Vukov2. okrugli stol u okviru bilateralnog hrvatsko-srpskog istraživačkog projekta „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“, Viminacium, 12. – 13. prosinca 2016.

Jelena JovanovićTreći okrugli stol u okviru bilateralnog hrvatsko-srpskog istraživačkog projekta „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“, Arheološki muzej u Splitu, 3. srpnja 2017.

Iva Kaić4th International Conference on the Roman Danubian Provinces: Traian and the Danubian Prov-inces - the political, economic and religious life in the Danubian Provinces, Zagreb, Croatia, 15th – 17th November 2017

Mirjana SanaderAustrijski arheološki institut iz Beča obilježava 120. obljetnicu osnutka i znanstvenim skupom Roman Croatia

SADRŽAJ

IZLOŽBE

Anka Krstić-LegovićDie Schwaben zwischen Mythos und Marke (Švabe između mita i marke), Landesmuseum Württemberg, Stuttgart (Muzej pokrajine Württemberg), 22. 10. 2016. – 23. 4. 2017.

VARIA

Anja Bertol Stipetić, Marta RakvinProjekt Iron-Age-DanubeArheološki kamp Hrvatska u Požegi i Kaptolu

Saša Kovačević, Martina JurišićProjekt akronima “Iron-Age-Danube” Interreg DTP (DTP1-1-248-2.2) Arheološki kamp Hrvatska u Jalžabetu

Iva KaićTriljski kraj = arheološki raj! Upoznajmo arheološku baštinu svoga kraja

PERSONALIJA

Sveučilište u Zadru u 2016. godini

Sveučilište u Zagrebu u 2016. godini

46

60

69

76

81

84

7

RIJEČ UREDNIŠTVA

Dragi članovi Hrvatskog arheološkog društva,

poštovane kolegice i kolege, pred nama je XLIX. broj Obavijesti, kojima je i dalje osnovni cilj in-formiranje članova Društva i praćenje stručnog i znanstvenog rada na polju arheologije. Uz to u sve većoj mjeri zaprimamo i objavljujemo priloge vezane ne samo uz popularizaciju arheologije, nego i ulogu arheologije u zajednici i za zajednicu.

Tako je u ovom broju Obavijesti metodološke teme vezane uz terenski rad i dokumentaciju zamijenio prilog o arheološkim parkovima i lokalitetima koji su u Hrvatskoj prezentirani in situ. Slijedi prilog, koji u jednakoj mjeri prikazuje metodologiju istra-živanja i dokumentiranja, kao i rezultate istraži-vanja na jednom od arheoloških projekata koje financira Hrvatska zaklada za znanost. Upravo taj „novi“ način financiranja, kroz Europske projekte, i/ili formalno vrlo slične projekte Hrvatske zaklade za znanost, pred arheologe i arheologiju stavljaju nova očekivanja. Od nas se puno većoj mjeri nego do sada očekuje da zajednici predstavljamo svoj rad, i da zajednicu podučavamo o značenju kul-turne ostavštine koju istražujemo javnim novcem. U rubrici Varia donosimo dva primjera takvih ak-tivnosti, koje su dio međunarodnog projekta u sklopu programa EU, Interreg “Program tran-snacionalne suradnje Dunav 2014. – 2020.”, i jedan primjer, koji je financiran u sklopu Programa za popularizaciju znanosti u 2017. god. Ministar-stva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Drago nam je da i u ovom broju nastavljamo s ru-brikom Ocjene i prikazi, te da u rubrici Znanstveni skupovi slijede prikazi dvaju bilateralnih okruglih stolova i jednog međunarodnog znanstvenog skupa s velikom zatupljenošću hrvatskih arheo-loga i tema. Posebno nas veseli što je hrvatska arheologija bila tema znanstvenog skupa Roman Croatia u organizaciji Austrijskog arheološkog instituta u Beču. Nakon dužeg vremena ponov-no smo u prilici aktualizirati i rubriku Izložbe. U rubrici Personalia donosimo popis svih koji su u prošloj godini na Sveučilištu u Zadru i Sveučilištu u Zagrebu stekli titule sveučilišnog prvostupnika (univ. bacc. archeol.), diplomiranog arheologa (dipl. arheo.), magistra arheologija (mag. arche-ol.), doktora znanosti (dr. sc.) ili su promaknuti u viša zvanja.

Pozivamo sve članove da prate web-stranicu Hr-vatskog arheološkog društva (http://www.hrvat-skoarheoloskodrustvo.hr/), stranicu Društva na Academia.edu, koju smo nastavili popunjavati s novim aktivnostima, ali istovremeno i sa digitali-ziranim starim Izdanjima Društva, te Newsletter HAD-a. Posebno bi nas veselilo da članovi svojim prilozima u još većoj mjeri sudjeluju u stvaranju našeg časopisa.

9

METODOLOGIJA

Arheološki parkovi i prezentirani lokaliteti in situ u Hrvatskoj*

Anja Bertol Stipetić

Arheološki muzej u ZagrebuTrg Nikole Šubića Zrinskog 19

HR –10000 Zagrebabertol@amz.hr

UDK 902/904:712.2(497.5)Stručni rad

Primljeno: 6. 12. 2017.

S obzirom da u Hrvatskoj zasad još ne postoji zakonska ili stručna definicija arheološkog parka i prezentiranog lokaliteta in situ, ukazala se po-treba za raspravom o ovom problemu. Sukladno tome, u ovom radu dat je kratak pregled i osvrt na neka već postojeća razmatranja o ovoj temi.

Isto tako, ovdje su navedeni i opisani neki arheo-loški lokaliteti koji se opravdano ili neopravdano u literaturi navode kao primjeri hrvatskih arheološ-kih parkova i prezentiranih lokaliteta in situ.

Ključne riječi: Arheološki parkovi, prezentirani lo-kaliteti in situ, Andautonija, Budinjak

* Ovaj rad nastao je u sklopu međunarodnog projekta “Monumentalni krajolici starijeg željeznog doba na prostoru Podunavlja”, akronima “Iron-Age-Danube” koji se provodi u sklopu programa Europske unije, Interreg Program transnacionalne suradnje Dunav 2014. – 2020. i djelomično je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

10

U Hrvatskoj za sada ne raspolažemo sa zakon-skom ili općeprihvaćenom stručnom definicijom arheološkog parka. Međutim, arheološki park bi-smo mogli opisati kao oblik muzeja na otvorenom, po mogućnosti na mjestu izvornog arheološkog lokaliteta ili uz njega, koji kroz prezentirane arhe-ološke nalaze, rekonstrukcije, prikaz arheoloških aktivnosti, radionice, korištenje eksperimentalne arheologije, etnoarheologije te izložbeni postav, pruža mogućnost upoznavanja i učenja o povije-sti i arheologiji određenog kraja i vremena. Osim obrazovnog i znanstvenog aspekta, arheološki parkovi imaju i naglašenu turističku dimenziju te tako pravi, kvalitetno uređeni parkovi, imaju ulogu pravih kulturno-turističkih destinacija.1

Međutim, stručna definicija arheološkog parka nedostaje i u drugim državama. Paulette M. Mc-Manus u svom radu Archaeological parks: what are they? objavljenom u časopisu Archaeology In-ternational bavi se razjašnjavanjem termina arhe-ološkog parka. Ona smatra da se većina konzervi-ranih i arheoloških lokaliteta prezentiranih in situ fokusira više na nepokretna i pokretna kulturna dobra, nego na krajolik čijim su dijelom. Također smatra kako bi arheološki park trebao nadilaziti ova ograničenja te bi trebao biti dobro održa-van, pokazivati tragove upravljanja krajolikom te uključivati dobro osmišljene staze za posjetitelje. Uz to, trebao bi sadržavati ugodan kafić i čiste toalete.2

Arheološki park trebao bi sadržavati nepokretno kulturno dobro s lako prepoznatljivim drugačijim profilom. Nepokretno kulturno dobro u arheo-loškom parku trebalo bi biti autentično, a nikako rekonstruirano, translocirano ili nerealano jer upravo ta različitost i originalnost izaziva divljenje kod publike, kao i njihovu želju za posjetom istog. Također, nepokretna kulturna dobra moraju biti

1 Mihelić 2011, str. 83–84.2 McManus 1999, str. 57.

vrijedna gledanja (i fotografiranja) od strane ne-stručnjaka. Arheološki park trebao bi imati jasno određene granice i obično jednu ulaznu točku za posjetitelje. Također, u samoj blizini nepokretnog kulturnog dobra ne bi smjelo biti parkirališta jer bi ona narušila i drastično promijenila prirodni kra-jolik. Uz to, arheološki parkovi trebali bi posjeti-teljima pružati mogućnost raspršivanja po cijelom prostoru kako bi se što je više moguće smanjio fokus s glavnog nepokretnog kulturnog dobra. Također moraju biti promovirani, a posjetitelji i turizam ih moraju podržavati kako bi stimulirali infrastrukturu potrebnu u njihovom održavanju i vođenju.3

Za razliku od arheološkog parka gdje bi promatrač trebao obuhvatiti čitav krajolik zajedno s nepo-kretnim i pokretnim kulturnim dobrima, u prezen-tiranom lokalitetu in situ primarni fokus upravo bi bio na nepokretna i pokretna kulturna dobra, a ne na krajolik čijim su dijelom.

U svojoj knjizi Uvod u muzeologiju, Ivo Maroević ponudio je definiciju prezentiranog lokaliteta in situ. On kaže da prezentirani lokalitet in situ ima karakter stalnog muzejskog postava u kome je nužno prikazati osnovni vrijednosni sklop lokalite-ta, koji se proširivanjem lokaliteta i novim sazna-njima može dopunjavati i mijenjati. Prateći sadr-žaji, poput informativnog ili orijentacijskog centra ili muzejske zbirke predmeta nađenih na lokalite-tu, dopunjavaju dojam i osmišljavaju tematiku koja se na lokalitetu izlaže. Samim činom prezentiranja i stvaranjem novog zbiljskog identiteta lokaliteta u kojemu se primarni kontekst života kompleksa može tek naslutiti. Tom prilikom sva muzeograf-ska pomagala služe da posjetitelju dočaramo vi-ziju stvarnosti u kojoj su određeni slojevi takvog lokaliteta živjeli punim funkcionalnim i društvenim životom. I u tom je kontekstu svaka prezentacija,

3 McManus 1999, str. 57.

11

bez obzira na to koliko bila utemeljena i elabori-rana, zapravo interpretacija vremena u kome se dogodila nova društvena afirmacija lokaliteta.4

Prema svemu navedenom, vrlo je teško precizno definirati sadržaj prezentiranih lokaliteta in situ. Znači li da je samo jedno muzeografsko pomagalo (npr. informativna ploča ili muzejska zbirka) po-stavljeno uz arheološke ostatke dovoljno kako bi se taj lokalitet svrstao u skupinu prezentiranih lokaliteta in situ. Ako je tako, onda bismo u ovu grupu trebali ubrojiti i prezentirane lokalitete u gradovima (Pula, Dioklecijanova palača u Splitu, Zadar, Nin, Vid, Tarsatički principij, Varaždinske Toplice i sl.), ali i izvan njih (Salona, Vučedol, Burnum i sl.).

U knjizi Arheologija i turizam u Hrvatskoj dat je popis svih arheoloških parkova i prezentiranih ar-heoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Prvi na popisu arheoloških parkova u Hrvatskoj nalazi se Sopot kraj Vinkovaca. U Sopotu se može posjetiti šest novo sagrađenih neolitičkih kuća po uzoru na one koje su otkrivene tijekom sustavnog arheološkog istraživanja.5

Međutim, u Sopotu nedostaje jedna ulazna točka za posjetitelje te bilo kakva infrastruktura koja bi se bavila održavanjem i prezentacijom lokaliteta što bi jedan arheološki park svakako trebao imati. Iz tog razloga, Sopot je možda sličniji prezentira-nom lokalitetu in situ.

Osim Sopota, kao istarski arheološki parkovi nabrojeni su Nezakcij, Brijuni (iako nije izrijekom rečeno da je to arheološki park, ali je pribrojen u skupinu istarskih arheoloških parkova), Peličeti, Vižula i Červar Porat.

Međutim, ove lokalitete bismo teško mogli na-zvati arheološkim parkovima jer su to samo ar-heološki ostaci koji su sastavni dio nenarušenog

4 Maroević 1993, str. 252.5 Krznarić Škrivanko 2011, str. 95.

prirodnog krajolika, ali osim toga nemaju ostale odrednice koje čine arheološki park.

Nezakcij je bio predrimsko političko i vjersko sre-dište Histra koji je izgubio svoj primat pred rim-skim osvajanjima nakon kojih postaje samostalni municipij. Kršćanstvo se na području Nezakcija vjerojatno pojavilo u u 4. st., dok paralelno s ava-ro-slavenskim prodorima početkom 7. st. život u gradskom naselju prestaje.6

Na lokalitetu Nezakciju mogu se posjetiti kon-zervirani arhitektonski ostaci rimskog i kasno-antičkog doba. Lokalitet je okružen s više pojasa prapovijesnih bedema te rimskim bedemima. Na samom lokalitetu nalazi se muzejski objekt s in-formativnom zbirkom i suvenirnicom.

Na otočnom arhipelagu, Brijunima nalazi se neko-liko arheoloških lokaliteta iz pretpovijesnog, rim-skog i kasnoantičkog razdoblja7. Duž uvale Verige na zapadnoj obali Velikog Brijuna mogu se razgle-dati ostaci rimske ladanjske vile (villa rustica) čija je gradnja započela u 1. st. pr. Kr., najveći sjaj dosegla je u 1. st. dok su se pojedini dijelovi vile koristili sve do 6. st. Ovaj lokalitet dio je Europske kulturne rute – Rute rimskih careva.

Nedaleko Stancije Peličeti nalaze se ostaci mo-numentalne gospodarske vile. To je rimska vila rustika koje je doživljavala brojne arhitektonske i funkcionalne promjene od 1. do 6. st. U blizini tog gospodarsko-stambenog kompleksa prolazila je rimska cesta koja je povezivala koloniju Polu i municipij Nesactium.8

Na arheološkom lokalitetu Vižula sačuvani su ostaci rimske vile u kojoj se može razlikovati neko-liko faza gradnje i namjene ostataka arhitekture od 1. do 5./6. st.9

6 Girardi Jukić – Džin 2011, str. 186–189.7 Girardi Jurkić 2011, str. 190–192.8 Džin 2011, str. 193–194.9 Girardi Jurkić – Džin 2011, str. 195–196.

12

Gospodarsko-stambeni kompleks na lokalitetu Červar Porat izgrađen je na građevini čija je grad-nja započeta u 1. st. pr. Kr. te je kao kerami-čarsko, rezidencijsko-stambeno i poljoprivredno-prerađivačko središte, proizvodio i živio od 1. do 6. stoljeća.10

Iako nedostaje mnogo podataka prema kojima bi-smo navedene istarske lokalitete mogli prozvati arheološkim parkovima (Imaju li jasno određene granice prostiranja? Imaju li jednu ulaznu točku za posjetitelje? Imaju li vizualni identitet, ikakve

10 Girardi Jurkić 2011, str. 197–199.

dodatne sadržaje?...), prema svemu se čini da se ovdje ipak radi o arheološkim lokalitetima in situ.

Idući lokalitet koji se naziva arheološkim parkom je Andautonija (Slika 1-3). Ono što ga prvenstve-no čini arheološkim parkom je to što su sačuvani dijelovi rimske arhitekture smješteni u gotovo ne-dirnutom pejzažu zagrebačke Posavine. Nadalje, uređen je ulazni prostor s uvodnim informativnim pločama te prostor za odmor s odljevima kamenih spomenika. Postavljanjem montažnih stuba preko pojedinih zidova omogućen je oblizak istraženih objekata gdje su pojedini zanimljivi elementi obilje-

Slika. 1. Arheološki park Andautonija – pogled iz zraka (foto Miroslav Vuković).

13

Slika. 2. Arheološki park Andautonija (foto Arheološki muzej u Zagrebu).

Slika. 3. Arheološki park Andautonija (foto Igor Krajcar).

14

ženi manjim pločama - legendama. Na taj se način posjetiteljima omogućilo razgledavanje istraženog dijela rimskog grada (1. – 4. st.) te upoznavanje s raznim aspektima života Andautonije, od obilježja pojedinih građevinskih struktura do raznih tema iz svakodnevnog života s ovog prostora prije 2000 godina. Budući da se muzeološka prezentacija neprestano nadopunjuje i obogaćuje novim sadr-žajima, na lokalitetu je također moguće kupiti i raznovrsne suvenire, a organiziran je i prostor za radionice i igraonice te postavljen niz didaktičkih rekonstrukcija i sadržaja (rimska kuhinja, žrvanj, dizalica i slično) kojima se predstavlja svakodnevni život i proizvodnja u rimskom gradu (rimska odje-ća, obuća, hrana, alati).

U rješavanju muzeološke prezentacije ovoga di-jela rimskoga grada nastojale su se izbjegavati konstrukcije i materijali koji bi konkurirali rimskoj arhitekturi, današnjemu naselju ili pejzažu, odno-sno želio se očuvati postojeći odnos rimske arhi-tekture i okoline te ujedno spriječiti izolacija od današnjeg naselja. Također se nastojalo da sve nužne intervencije budu u skladu s konzervator-skim i muzeološkim principima te da se osigura jasnoća i objektivnost u prezentaciji. Za bolje ra-zumijevanje prezentirane arhitekture postavljeno je više informativnih ploča i legendi na kojima su korištene fotografije nađenog stanja, tlocrti, kar-te, ali i kompjutorske rekonstrukcije – 3D modeli i crteži na kojima je prikazan život u rimsko doba.

Arheološki park Andautonija sudjeluje u projektu vlastitog vizualnog identiteta u sklopu kojeg se svake godine predstavljaju novi sadržaji (suveni-ri, publikacije i informativne ploče). U okviru tog projekta uvedeni su crtani likovi Rimljana – Mar-ko Juncije Primigenije i Julije Viktorin – nazvani prema stvarnim osobama koje su živjele u Andau-toniji, a čija su imena sačuvana na kamenim spo-menicima. Ovi se likovi pojavljuju na informativnim pločama i iz prve ruke pričaju o životu u ovom

rimskom gradu, a iskorišteni su i za različite su-venire na kojima se pojavljuju predstavljajući la-tinske poslovice. Zbog popularizacije ovog arheo-loškog parka, velika se pozornost daje kvaliteti i raznolikosti suvenira. Tako se uz seriju suvenira s likovima Rimljana Markusa i Julijusa (majice, ša-lice, igre, privjesci, magneti, kalendari i drugo), razvija i serija koja obuhvaća kopije rimskih pred-meta nađenih u Ščitarjevu (nakit, staklo, kerami-ka i drugo).

Među aktivnostima u Arheološkom parku poseb-no treba istaknuti projekt „Arheologija za djecu“. Radi se o sadržajima namijenjenim djeci predškol-ske i školske dobi kojima se putem stručnih vod-stava i edukativnih radionica želi potaknuti njihov interes za povijest i arheologiju, a time i razvijanje brige za kulturnu baštinu, kao i navike obilaska kulturno-turističkih destinacija. Svake godine or-ganiziraju se „Dani Andautonije“, manifestacija povodom proljetnog otvorenja arheološkog par-ka. Arheološka istraživanja Andautonije započeta su još krajem 19. st., a intenzivno se provode od 1969. godine do danas.11

Prema svim ovim odrednicama (smještaj u krajo-liku koji nije narušen s naknadnim intervencijama, jasno određene granice rasprostiranja parka, jed-na ulazna točka za posjetitelje, info ploče, izložbe-ni prostor na samom lokalitetu, vlastiti vizualni identitet i bogat program popularizacije i prezen-tacije), lokalitet Andautonija ima zastupljene sve kategorije koje ga čine arheološkim parkom te ga se može prozvati pravim arheološkim parkom.

Još se jedan lokalitet naziva arheološkim parkom, a to je Budinjak. Budinjak je stariježeljeznodobno nalazište s kraja 10. do 6. st. pr. Kr. Kulturna pripadnost budinjačke populacije obilježena je definiranjem nove halštatske grupe na području sjeverozapadne Hrvatske – grupe Budinjak. Zbog 11 Kušan Špalj – Nemeth Ehrlich 2011, str. 206–218.

15

izuzetne očuvanosti, kao i bogatstva pronađenih ostataka materijalne kulture, ovo kompleksno nalazište u svom punom opsegu obuhvaća oba aspekta stariježeljeznodobne zajednice (naseo-binski i grobišni). Nedaleko Budinjaka, u Brate-ljima istraženo je antičko groblje romaniziranog keltskog plemena Latobika. Ukopi na groblju dati-rani su od polovice 1. st. do polovice 2. st.

Zbog bogate i značajne arheološke baštine, „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje“ 2004. godine otvorio je „Arheološki park Budinjak“ s pri-padajućim „Eko-centrom Budinjak“ i pješačko po-učnom „Stazom kneževa“. Kao ishodišna točka u obilasku „Staze kneževa“, „Eko-centar Budinjak“ opremljen je izložbenim prostorom, sadržajno po-svećenim ukupnoj arheološkoj baštini Žumberka i Samoborskog gorja.

„Staza kneževa“ dugačka je 4,2 km i obuhvaća naselje i groblje stariježeljeznodobne populacije u Budinjaku, kao i nedaleko groblje Latobika u Brateljima. Prilikom izrade staze, uz navedene arheološke značajke prostora, u obzir su uze-te i etnografske, geološke, zoološke i botaničke karaktiristike ovog područja. Izvedena „Staza kneževa“ mješovitog je sadržaja, a označena je standardiziranim drvenim stupovima na kojima se nalaze pločice s obavijestima o smjeru kretanja i točkama na stazi, te je na taj način posjetiteljima omogućen samostalan obilazak.

Oba arheološka nalazišta na pristupnim su toč-kama uvodno označenim interpretativnim ploča-ma (hrvatski/engleski) s tekstom koji sadrži opće podatke o nalazištu te fotografskom dokumenta-cijom arheoloških istraživanja i crtežima rekon-strukcija.

Tiskan je i vodič po „Stazi kneževa“, a organizira-na je i vodička služba javne ustanove „Park pri-rode Žumberak – Samoborsko gorje“. Na groblju u Brateljima konzervirane su tri kamene grobne

konstrukcije. U konzerviranu grobnu arhitekturu odložene su kopije keramičkih nalaza iz antičkih grobova te je tako prezentirani sadržaj potom za-štićen pokrovom od pleksiglasa.

Na nalazištu u Budinjaku mogu se razgledati oču-vane i u konfiguraciji terena i danas prepoznatlji-ve građevne strukture nastale u vrijeme starijeg željeznog doba, poput tumula ili pojedinih dijelova obrambenog sustava naselja. Na mjestu repre-zentativnog kneževskog tumula 139 koji danas više ne postoji, nalazi se interpretacijska ploča na kojoj je prezentirano idejno rješenje njegove rekonstrukcije i prezentacije.12

Prema svemu navedenom, Budinjak uz Andauto-niju, možemo smatrati još jednim hrvatskim arhe-ološkim parkom.

U Hrvatskoj se u ovom trenutku tek manji broj lokaliteta približava opisanom modelu arheološ-kog parka (Andautonija i Budinjak), no velik broj kvalitetnih projekata, kao i znatan napredak u javnom poimanju vrijednosti i atraktivnosti naše arheološke baštine, čvrsto su jamstvo da će u budućnosti broj arheoloških parkova samo rasti.

12 Želle 2011, str. 392–399.

16

LITERATURA

Džin 2011K. Džin, Arheološki park Peličeti (villa rustica), in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvat-skoj, Zagreb 2011, 193–194.

Girardi Jurkić 2011V. Girardi Jurkić, Brijuni, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011, 190–192.

Girardi Jurkić 2011V. Girardi Jurkić, Červar Porat (villa rustica). Arheološki park kod Poreča, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011, 197–199.

Girardi Jurkić 2011V. Girardi Jurkić – K. Džin, Arheološki park Ne-zakcij, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011, 186–189.

Maroević 1993I. Maroević, Uvod u muzeologiju. Zagreb, 1993.

Krznarić Škrivanko 2011M. Krznarić Škrivanko, Arheološki park Sopot, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvat-skoj, Zagreb 2011, 86–97.

Kušan Špalj – Nemeth Ehrlich 2011D. Kušan Špalj – D. Nemeth Ehrlich, Arheološki park Andautonija, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011, 206–218.

McManus 1999P. McManus, Archaeological parks: what are they?. Archaeology International 3, 1999, 57–59.

Mihelić 2011S. Mihelić, Arheološki parkovi i prezentirani arhe-ološki lokaliteti, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011.

Želle 2011M. Želle, Staza kneževa i arheološki park u Budi-njaku, in: S. Mihelić (ur.), Arheologija i turizam u Hrvatskoj, Zagreb 2011, 392–399.

REKOGNOSCIRANJE I ISKOPAVANJE

Krajem veljače 2017. godine učinjena je LiDAR i aerofotogrametrijska izmjera šireg područja Op-ćine Vrsar na zapadnoj obali Istre koja je otkrila postojanje brojnih arheoloških značajki koje pret-hodno nisu bile vidljive zbog gustog sredozemnog šumskog pokrova.

Upotreba laserskog skeniranja iz zraka u istraživanju arheološkog krajolika Općine Vrsar

Katarina GeromettaRobert Matijašić

UDK 528.8.044.6:902(497.5 Vrsar)Stručni rad

Primljeno: 19. 12. 2017.

Centar za interdisciplinarna arheološka istraživanja krajolikaFilozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

Ivana Matetića Ronjgova 1HR – 52100 Pula

katarina.gerometta@unipu.hrrobert.matijasic@unipu.hr

Među brojnim strukturama koje su otkrivene uz pomoć LiDAR-a valja istaknuti prethodno nepo-znate tragove rimske centurijacijske mreže te nekoliko mogućih novih prapovijesnih gradinskih naselja.

Ključne riječi: lasersko skeniranje iz zraka, Općina Vrsar, rimska centurijacija, prapovijesne gradine

18

Posljednjih petnaestak godina u arheologiji se sve više koristi tehnologija prostornog laserskog ske-niranja – LiDAR (akronim od engl. Light Detection and Ranging). Ovisno o potrebi, koristi se teh-nologija prostornog laserskog skeniranja iz zraka (engl. Airborne Laser Scanning – ALS) ili laser-skog skeniranja sa zemlje (engl. Terrestial Laser Scanning - TLS). Potonji se u arheologiju najčešće koristi radi dokumentiranja, prezentacije (3D mo-deli) i analize artefakata i struktura, dok ALS služi za prikupljanje velike količine prostornih podataka određenog područja, što je posebno pogodno za identifikaciju nalazišta i istraživanje arheološkog krajolika.1

1 Crutchley – Crow 2009; Gajski 2007.

Laserski skener pričvršćen na letjelice (zrakoplov, helikopter ili bespilotna letjelica) skeniranjem mje-ri udaljenost do Zemljine površine (udaljenost od senzora do mjerene točke određuje se na osnovu mjerenja vremena koje je potrebno da laserski impuls stigne do objekta i reflektira se natrag), a geografski položaj letjelice mjeri se pomoću GPS tehnologije.2 Područje se skenira u nizovima tako da se susjedni nizovi djelomično preklapaju da bi se osiguralo pokrivanje cjelokupnog područja.3 Za potrebe arheološke analize, informatičkom se obradom podataka nakon laserskog skeniranja uklanjaju suvremeni objekti i vegetacija koji se na-laze na površini te izrađuju razne vizualizacije; naj-2 Toševski 2013; Gajski 2007.3 Gajski 2007.

Slika 1. Aerofotogrametrijska snimka područja Vrsara i Limskog zaljeva na zapadnoj obali Istre (© Sveučilište Jurja Dobrile u Puli).

19

češća među njima jest karta osjenčanog terena (engl. hillshade) koja se izvodi iz modela reljefa.4

Krajem veljače 2017. izrađena je aerofotograme-trijska i LiDAR izmjera iz zraka područja Vrsara i Limskog zaljeva na zapadnoj obali Istre (Slika 1). Skenirano je područje površine približno 50km² s visine od 400 m iznad terena. Prosječna gustoća točaka jest 30 točaka po m². Izmjeru i preliminar-nu obradu podataka izradila je varaždinska tvrtka Vektra d.o.o., a projekt je financirala Općina Vr-sar – Orsera. Na temelju prikupljenih podataka dobiven je georeferencirani 3D model navedenog područja u obliku oblaka točaka u boji, koji je filtri-ran kako bi se oblikovali digitalni površinski model 4 Grammer et al. 2017.

(engl. DSM – Digital Surface Model) i digitalni model terena (engl. DTM – Digital Terrain Model) te je izrađena karta koja prikazuje osjenčani reljef (engl. hillshade).5

LiDAR izmjera provedena je s ciljem dokumenti-ranja poznatih i pronalaska novih arheoloških na-lazišta te buduće interpretacije i rekonstrukcije arheološkog krajolika. U istočnom dijelu Općine Vrsar otkriveni su ranije nepoznati tragovi rimske centurijacijske mreže (Slika 2). Postojanje rimske podjele zemljišta odavno je bilo poznato u Istri, ali je njeno prepoznavanje i rekonstrukcija na području općine Vrsar bilo ograničenog dometa

5 Novak 2017.

Slika 2. Karta osjenčanog terena s tragovima rimske centurijacijske mreže u istočnom dijelu Općine Vrsar (© Sve-učilište Jurja Dobrile u Puli).

20

Slika 3. Kamene gomile, vjerojatno suvremene rimskoj centurijaciji (foto: Robert Matijašić, 2017.).

zbog gustog šumskog pokrova i makije.6 Analizom podataka dobivenih laserskim skeniranjem iz zra-ka prepoznaju se pravilne ortogonalne linije koje se poklapaju sa smjerom centurijacije porečkog agera. One su najvidljivije u istočnom dijelu Opći-ne Vrsar, na području sela Marasi. Linije centuri-jacije čine pravilni raster s kvadratima od približ-no 706 m x 706 m, što predstavlja modularnu veličinu jedne centurije. Terenskim pregledom ustanovljeno je da su ortogonalne linije oblikova-ne dugačkim kamenim nasipima, a unutar kvadra-ta vidljive su kamene gomile (Slika 3) približnog promjera 10 m, često raspoređene u pravilnim razmacima te paralelne s linijama centurijacije. 6 Bulić 2012.

Razdaljina između središta dviju kamenih gomila iznosi približno 35 m, što predstavlja dužinu od 120 rimskih stopa. Kameni nasipi i kamene go-mile nastale su čišćenjem obradive površine od kamenja.7

Iz literature je poznato postojanje drugog tipa ka-menih gomila – grobnih humaka8, kao i gradinskih naselja na području Općine Vrsar9, no prethodna istraživanja bila su ograničena na ciljano reko-gnosciranje terena, dok su arheološka sondiranja i iskopavanja izostala. Preliminarna analiza karte

7 Matijašić 1990.8 Sadrić 2013.9 Buršić-Matijašić 2007.

21

osjenčanog terena otkrila je dimenzije, rasprosti-ranje i neke nove elemente poznatih prapovijesnih gradina, te niz potencijalnih grobnih humaka i ne-koliko do sada nepoznatih gradina (Slika 4 i 5).

Podaci dobiveni laserskim skeniranjem iz zraka pokazali su se iznimno korisnim za identifikaciju i dokumentiranje arheoloških nalazišta pokrivenih

gustom sredozemnom vegetacijom, te su otkrili složeni arheološki krajolik proučavanog područ-ja. Istraživanje vrsarskog područja započelo je u sklopu projekta “Roman Age Transformations and Reuse of Prehistoric Hillforts in Istria – Analysis and Case Study (RAT-ROPH)” (Hrvatska zaklada za znanost, HRZZ-IP-11-2013-2370, voditeljica

Slika 4. Karta osjenčanog terena s mogućom novom identificiranom gradinom (© Sveučilište Jurja Dobrile u Puli).

22

Slika 5. Karta osjenčanog terena s mogućom novom identificiranom gradinom (© Sveučilište Jurja Dobrile u Puli).

Klara Buršić-Matijašić), a nastavit će se novim trogodišnjim projektom “Arheološki krajolik u održivom razvoju kulturnog turizma Općine Vrsar (ArchaeoCulTour)” 2018.-2021. (projekt finan-ciraju Hrvatska zaklada za znanost, Općina Vrsar-Orsera, Turistička zajednica Općine Vrsar i Mai-stra d.d). Cilj projekta je oblikovati što cjelovitiju interpretaciju arheološkog i povijesnog krajolika

općine Vrsar analizom aerofotogrametrijske i Li-DAR izmjere iz zraka, raznovrsnim vizualizacijama podataka, izradom interpretativnih karata, pro-vjerom podataka terenskim pregledom, probnim sondiranjem i integracijom svih tako dobivenih podataka u jednu cjelinu.

23

LITERATURA

Bulić 2012D. Bulić, Rimska centurijacija Istre. Tabula 10, 2012, 50–74.

Buršić-Matijašić 2007K. Buršić-Matijašić, Gradine Istre. Povijest prije povijesti. ZN “Žakan Juri”, Pula 2007.

Crutchley – Crow 2009S. Crutchley, P. Crow, The Light Fantastic: Using airborne laser scanning in archaeological survey. English Heritage, Swindon 2009.

Gajski 2007D. Gajski, Osnove laserskog skeniranja iz zraka. Ekscentar 10, 2007, 16–22.

Grammer et al. 2017B. Grammer, E. Draganits, M. Gretscher, U. Muss, LiDAR-guided Archaeological Survey of a Mediterranean Landscape: Lessons from the Ancient Greek Polis of Kolophon (Ionia, Western Anatolia). Archaeological Prospection 24 (4), 2017, 311–333. doi: 10.1002/arp.1572.

Matijašić 1990R. Matijašić, Gromače kod sela Peruški (Pula), ostaci “fosiliziranog” antičkog pejsaža, Arheološki vestnik 41, 1990, 297–308.

Novak 2007Z. Novak, Geodetski elaborat: LiDAR i aerofoto-grametrijska izmjera područja Općine Vrsar, Va-raždin 2017.

Sadrić 2013T. Sadrić, Scoperta di tumuli dell’età del bronzo nei dintorni di Geroldia (Gradina presso Orsera), Atti del Centro di ricerche storiche 43, 2013, 9–23.

Toševski 2013A. Toševski, Inventar klizišta u slivu rijeke Du-bračine. Rudarsko-geološko-naftni zbornik 27, 2013, 1–16.

24

OCJENE I PRIKAZI

U 2016. godini izdavač “Školska knjiga” u svojem je cijenjenom nakladničkom nizu Biblioteka Lucius, posvećenom u najvećoj mjeri djelima s područ-ja povijesti i arheologije, izdao još jednu knjigu, četrnaestu po redu. Tako je knjiga Ranokršćan-ska arheologija. Od početaka do konstantinskog obrata autorice Mirjane Sanader, redovite pro-fesorice u trajnom zvanju na Odsjeku za arheo-logiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, upotpunila čitavu biblioteku izdanjem koje se bavi ranokršćanskom arheologijom, granom arheolo-gije koja do sada nije bila zastupljena unutar ovog nakladničkog niza. Dodajmo još i kako je ova knji-ga ujedno i sveučilišni udžbenik, ocijenjen takvim od strane Senata Sveučilišta u Zagrebu. Naime,

Odsjek za arheologijuFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 3HR – 10000 Zagrebikaic@ffzg.hr

Mirjana Sanader: Ranokršćanska arheologija. Od početaka do konstantin-skog obrata (Biblioteka Lucius. Knjiga 14)Školska knjiga, Zagreb, 2016., 181 str.

kako saznajemo od same autorice u Predgovoru (str. 5), upravo su priprema za nastavu i dugo-godišnja predavanja u sklopu kolegija posvećenih ranokršćanskoj arheologiji bili značajan poticaj za pisanje ovog vrijednog djela. Jednako važnim po-kazao se i nedostatak knjiga s ovom tematikom u domaćoj znanstvenoj i stručnoj literaturi.

Autorica u svojoj knjizi obrađuje, dakle, rano kr-šćanstvo kroz prizmu arheologije ali i povijesnih i društvenih prilika koje su pratile razvoj kršćan-stva, i to od same pojave kršćanstva pa sve do početka 4. stoljeća i objave Milanskog edikta u 313. godini, kada je ono izjednačeno s ostalim religijama u Rimskom Carstvu.

Iva Kaić

25

Slika 1. Mirjana Sanader: Ranokršćanska arheologija. Od početaka do konstantinskog obrata.

Glavna odlika ove knjige jest da je prvenstveno pi-sana za točno određenu kategoriju čitatelja, koju čine studenti. Knjiga je stoga pisana pitko, jasno i razumljivo, s težnjom da se njezin sadržaj lako usvoji. Tiskana je u boji, te je opremljena brojnim ilustracijama, zemljopisnim kartama i tlocrtima. Poglavlja su pisana na zanimljiv i inovativan na-čin, tako da se uz glavni tekst javlja još i dodatni tekst, nazvan “Posebni komentar”, koji je otisnut u drugačijoj boji od osnovnog teksta. Svaki po-sebni komentar brojkom je naznačen u glavnom tekstu pojedinog poglavlja, dok se sadržajno nalazi bilo u sklopu glavnog teksta, bilo na kraju poglavlja,a od glavnog je teksta vizualno odijeljen drugom bojom. Time je autorica na jednostavan način omogućila čitatelju da prati glavni sadržaj poglavlja bez prekidanja, te da potom sam odluči hoće li pročitati naznačene “Posebne komentare” ili pak ne. Dakle, svako se poglavlje bez problema čita kao cjelina, koja se može naknadno proširiti tekstom u “Posebnom komentaru”, koji je zapra-vo namijenjen svima onima “koji žele znati više”.

To nam se čini kao vrlo prikladan način za postu-pno svladavanje gradiva, koji ujedno omogućuje čitatelju da sam sebi diktira ritam čitanja knjige, bilo ovisno o svojem prethodnom znanju, bilo o interesima ili (ne)strpljivosti. Ovakvim postupkom razrade sadržaja knjiga ima potencijal da stekne mnogo čitatelja, ne samo među studentima i stručnjacima koji se bave ranokršćanskom arhe-ologijom, već i među širokom publikom. Naime, pravo je umijeće, često podcijenjeno, napisati stručnu literaturu koju s jednakim interesom, pa-žnjom i razumijevanjem mogu pratiti i stručnjaci i oni koji to nisu. Upravo autorica ovom knjigom iskazuje takvu sposobnost pitkog i direktnog pi-sanja kojim opsežnu, počesto i vrlo kompliciranu tematiku čitatelju razlaže na jednostavan, jasan i pamtljiv način.

Autorica u već spomenutom Predgovoru (str. 5–7) navodi razloge koji su je potaknuli da napiše ovo djelo, dotiče se osnovnih tema kojima će se baviti u knjizi, te čitatelja upućuje kako koristiti knjigu s obzirom na osnovni i na dodani sadržaj unutar svakog poglavlja. Ujedno autorica daje i važnu napomenu da joj nije bila namjera da ova knjiga bude svojevrsni katalog ranokršćanskih na-laza, već da je prvenstveno u knjigu uvrstila one nalaze koji su najznačajniji za temu svakog pojedi-nog poglavlja.

26

U prvom poglavlju Domovina kršćanstva (str. 8–14) autorica donosi kratki pregled geograf-skog područja na kojem se javilo kršćanstvo kao i povijesnih prilika u Judeji koje su prethodile pojavi kršćanstva. U dva posebna komentara autorica obrađuje pojam “mesija” te donosi podatke o kra-lju Herodu.

U drugom poglavlju, naslovljenom Rano kršćan-stvo i arheologija (str. 14–20), autorica vre-menski i sadržajno definira pojam ranokršćanska arheologija, te donosi periodizaciju ranokršćanske arheologije, dok u posebnom komentaru uz pojam ranokršćanske arheologije detaljno razlaže i raz-graničava srodne pojmove kasnoantička i rano-bizantska arheologija. Drugi je posebni komentar posvećen don Frani Buliću, ocu ranokršćanske arheologije u Hrvatskoj.

Opsežno treće poglavlje Konstituiranje kršćan-stva (str. 21–88) podijeljeno je na trinaest potpoglavlja, koja su dodatno obogaćena brojnim posebnim komentarima. Između ostalog, autorica donosi niz podataka o razvoju kršćanstva i najra-nije Crkve, o literarnim izvorima važnima za prou-čavanje razvoja Crkve i liturgije, o razvoju crkve-ne hijerarhije, o djelovanju apostolskih i crkvenih otaca, te o raskolima unutar rane Crkve. Premda materijalnih dokaza i nalaza vezanih uz kršćanstvo ne nalazimo prije kraja 2. stoljeća, odnosno pri-je početka 3. stoljeća, razvoj kršćanstva nakon Kristove smrti poznat nam je iz literarnih izvora kao što su Djela apostolska, Didache i Traditio apostolica. Iz izvora saznajemo i o razvoju crkve-ne hijerarhije. Autorica osobito opsežno obrađuje temu apostolskih i crkvenih otaca (poglavlje III.8), s brojnim posebnim komentarima posvećenima pojedinima od njih. Autorica također jedno potpo-glavlje (III.5) posvećuje danas vrlo aktualnoj temi uloge žena u ranoj Crkvi, donoseći ne samo po-datke iz literarnih izvora, već i s epigrafskih spo-menika. Ništa manje nije intrigantno niti poglavlje

(III.6) posvećeno pitanju robovlasništva u ranom kršćanstvu i odnosa kršćana prema robovima. U trećem poglavlju autorica se bavi problemom progona kršćana u Rimskom Carstvu (III.10), te razvojem kulta mučenika koji je nastao kao poslje-dica tih progona (III.11), a čije tragove pratimo i na području Hrvatske u antici, poglavito u Saloni te u Cibalama (III.12).

Četvrto se poglavlje, naslovljeno Kršćanska arhe-ologija pretkonstantinskog doba (str. 88–148), bavi upravo materijalnim ostacima ranokršćan-skog razdoblja do početka 4. stoljeća. Iznimno je opširno i bogato slikovnim materijalom te je, kao i prethodno poglavlje, podijeljeno na pet glavnih potpoglavlja, koja se potom dijele u niz manjih cje-lina. U potpoglavlju Simboli (IV.1) autorica obra-đuje simbole i motive koje su u vizualnoj kulturi koristili prvi kršćani, a koji su često imali kripto-kršćanski karakter (kristogram, riba, sidro, janje, prikaz Dobrog pastira) te scene iz Starog Zavjeta (prikazi proroka Jone i Danijela te prikaz Noe u korablji). U potpoglavlju Arhitektura (IV.2) auto-rica donosi pregled razvoja sakralnih građevina pretkonstantinskog razdoblja, koji je bio vezan uz adaptaciju privatne stambene arhitekture u ar-hitekturu s namjenom za izvođenje liturgije, i koji se očitovao u nastanku tzv. kuće crkve (domus ecclesiae), koja nam je do danas arheološki po-tvrđena jedino na lokalitetu Dura Europos u Siriji. Autorica također donosi podatke o mogućim gra-đevinskim sklopovima namijenjenima održavanju bogoslužja kršćanskih zajednica Salone, Parencija i Jadera u pretkonstantinskom razdoblju. Tako-đer spominje i rezultate recentnih revizijskih ar-heoloških istraživanja u Saloni, koji desetljećima uvriježenu atribuciju tih građevina kao onih nami-jenjenih liturgiji dovode u pitanje.

U potpoglavlju Slikarstvo (IV. 3) autorica obra-đuje možda najpoznatiji vid ranokršćanske umjet-nosti, sačuvan u freskama iz kuće crkve u Dura

27

Europosu te u rimskim katakombama. Autorica daje iscrpne podatke ne samo o slikarstvu u ka-takombama, već i o nastanku i gradnji katakombi, o vrsti ukopa i grobova u njima, te o povijesti nji-hova istraživanja.

U potpoglavlju Mozaik iz grobnice Julija (IV.4) autorica predstavlja taj najstariji ranokršćanski mozaik, na kojem je Krist prikazan kao grčko-rim-ski bog sunca Helije, dok u posebnom komentaru daje osnovne podatke o mozaicima u rimskom razdoblju.

Posljednje potpoglavlje, naslovljeno Plastika (IV.5), obrađuje ranokršćansku skulpturu i sar-kofage s figuralnim i vegetabilnim ukrasima pret-konstantinskog razdoblja, kao i najreprezenta-tivniji takav nalaz iz Hrvatske, sarkofag Dobrog pastira iz Salone.

Autorica završava svoju knjigu petim poglavljem, prigodno naslovljenim Epilog (str. 149–154), u kojem privodi kraju uzbudljivo putovanje kroz ar-heologiju i povijest ranog kršćanstva u pretkon-stantinskom razdoblju s opisom povijesnih prilika u Rimskom Carstvu krajem 3. stoljeća, dolaskom cara Konstantina na vlast te proglasom Milan-skog edikta 313. godine, kojim je kršćanstvo ušlo u jednu novu eru.

Knjiga također sadrži i tzv. Tehnički aparat (str. 155–169), koji čine Popis kratica (str. 155), Popis izvora (str. 156), iznimno bogat popis relevantne literature (str. 157–168) te popis internetskih adresa (str. 169), koje je autorica koristila pri pisanju ovog djela.

Slijede Kazalo (str. 170–177), te biografska i bibliografska bilješka o autorici (str. 179). Knji-ga završava sadržajem (str. 180–181), za koji bi bilo prikladnije da se nalazi na samom početku knjige, radi lakšeg snalaženja u brojnim potpo-glavljima.

Možemo zaključiti kako je ova knjiga prijeko potre-ban udžbenik koji će s veseljem, ali i olakšanjem, dočekati brojni studenti, koji su dobili pregledan, stručan te precizno ali razumljivo pisan udžbenik, koji će im otvoriti vrata u svijet ranokršćanske arheologije do početka 4. stoljeća. Rezultati re-centnih znanstvenih istraživanja u ranokršćanskoj arheologiji pretkonstantinskog razdoblja, koje au-torica brižljivo donosi u ovoj knjizi, od velike su pomoći i stručnjacima, dok neposredan i jasan stil pisanja autorice svakako može privući i sve one čitatelje koji žele ponešto naučiti o tom intrigan-tnom razdoblju najranijeg formiranja kršćanskih zajednica i prve Crkve iz pera etablirane hrvatske znanstvenice i autorice.

28

ZNANSTVENI SKUPOVI

Bilateralni hrvatsko-srpski istraživački projekt „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“ započeo je 2016. godine. Voditelji projekta su doc. dr. sc. Domagoj Tončinić s Odsjeka za arheologiju Filo-zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Miomir Korać s Arheološkog instituta u Beogra-du. Istraživačku skupinu s hrvatske strane čine prof. dr. sc. Mirjana Sanader, dr. sc. Iva Kaić, dr. sc. Vinka Matijević i mag. arhaeol. Mirna Vukov (Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu), a sa srpske dr. sc. Nemanja Mrđić, dr. sc. Saša Redžić, mr. Mladen Jovičić i mr. Ljubomir Jevtović (Arheološki institut Be-ograd). Projekt je financiran sredstvima Mini-starstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske te Ministarstva prosvete, nauke i teh-nološkog razvoja Republike Srbije.1

1 O projektu vidi http://arheo.ffzg.unizg.hr/provincijalna/?page_id=2054

2. okrugli stol u okviru bilateralnog hrvatsko-srpskog istraživačkog projekta „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“Viminacium, 12. – 13. prosinca 2016.

Odsjek za arheologijuFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 3HR – 10000 Zagrebmvukov@ffzg.hr

Mirna Vukov

Glavni cilj projekta je provedba komparativne ana-lize pokretnog arheološkog materijala iz legijskih logora Tilurium (u selu Gardun kod Trilja u Hr-vatskoj) i Viminacium (u blizini grada Kostolca u Srbiji), koje povezuje VII. legija Claudia pia fidelis. Kako bi se omogućio izravan uvid u lokalitete i spomenike, razmijenila iskustva i rezultati najno-vijih istraživanja, tijekom dvije godine trajanja pro-jekta, predviđena su po dva istraživačka boravka u Hrvatskoj i Srbiji, kao i organizacija okruglih stolova.2

Prvi okrugli stol organiziran je 28. lipnja 2016. god. u Arheološkom muzeju u Splitu.3 Članovi srp-ske istraživačke skupine tada su posjetili legijski

2 Okrugli stolovi ujedno se provode u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost 6505 Between the Danube and the Mediter-ranean. Exploring the role of Roman military in the mobility of people and goods in Croatia during the Roman Era (RoMiCRO).3 Jovanović 2016, 37–40.

29

logor Tilurij te pregledali spomenike VII. legije po-hranjene u Muzeju triljskog kraja kao i u Arheološ-kom muzeju u Splitu.

Drugi okrugli stol organiziran je 12. i 13. prosin-ca 2016. god. tijekom boravka članova hrvatske istraživačke skupine na arheološkim istraživanji-ma u Viminaciju. Tijekom boravka u Srbiji članovi istraživačke skupine boravili su u istraživačkom centru na lokalitetu Viminacij gdje su imali priliku vidjeti rezultate dosadašnjih istraživanja legijskog logora i rimskog grada Viminacija, kao i posjetiti lokalitete i muzeje u kojima su pohranjeni spome-nici VII. legije te pokretni nalazi iz Viminacija kao što su primjerice Muzej u Požarevcu, Beogradska tvrđava i Muzej Srema.

Okrugli stol su pozdravnim riječima otvorili vodi-telji projekta dr. sc. Miomir Korać i doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, nakon čega su uslijedila preda-vanja posvećena nalazima iz Viminacija i Tilurija. Prvo predavanje, pod nazivom „Izabrani primje-ri gospodarskog potencijala rimskih legionara iz Tilurija: keramički, metalni i stakleni nalazi“, odr-žala je prof. dr. sc. Mirjana Sanader, ujedno i vo-diteljica arheoloških istraživanja legijskog logora Tilurija. Predavanjem na prvom okruglog stolu u Splitu predstavila je lokalitet i rezultate dvadese-togodišnjih istraživanja, dok je na drugom okru-glom stolu prikazala tipološku raznolikost sitnih pokretnih nalaza iz Tilurija. Uslijedilo je predavanje dr. sc. Miomira Koraća i dr. sc. Nemanje Mrđića pod nazivom „Viminacium, legijski logor – istorijat i multidisciplinarna istraživanja“ u kojem su au-tori predstavili povijest istraživanja logora kao i rezultate suvremenih interdisciplinarnih istraži-vanja. Doc. dr. sc. Domagoj Tončinić je izlaganjem „Izabrani primjeri gospodarskog potencijala rim-skih legionara iz Tilurija: natpisi vojnika VII legije“ nastavio s iscrpnim istraživanjem natpisa vojnika VII. legije i provedbom komparativne analize spo-menika iz Dalmacije i Mezije.

Drugi dan okruglog stola započeo je predavanjem dr. sc. Saše Redžića pod nazivom „Oslikana grob-nica iz Viminaciuma“ u kojem je autor prikazao fresko oslikanu grobnicu iz 2./3. stoljeća prona-đenu na lokalitetu Nad Klepečkom na istočnoj ne-kropoli Viminacija. Topografiju vila rustika prona-đenih na području cijelog Viminacija te datiranih od 2. do 4. stoljeća predstavio je Mladen Jovičić u predavanju pod naslovom „Antičke vile rustike na Viminaciumu“. Dr. sc. Iva Kaić i dr. sc. Vinka Bubić su u predavanju „Izabrani primjeri gospo-darskog potencijala rimskih legionara iz Tilurija: rimska gliptika“ prikazale ikonografiju i kronologiju rimskih intaglija, njih preko 250, pronađenih na području Tilurija. Ljubomir Jevtović je u preda-vanju „Legio VII Claudia u kasnoj antici“ pokazao kako se na osnovu podataka iz Notitia Dignitatum i opekarskih pečata može odrediti da su pojedine veksilacije VII. legije u kasnoj antici bile raspore-đene u utvrđenjima duž limesa od Viminacija do Talijate. Posljednje predavanje pod nazivom „Iza-brani primjeri mobilnosti i gospodarskog poten-cijala rimskih legionara iz Tilurija: rimski zavjetni žrtvenici“ održala je Mirna Vukov tijekom kojeg je predstavila pregled zavjetnih žrtvenika pronađe-nih na području Tilurija.

Zaključno možemo reći kako su oba okrugla sto-la organizirana u sklopu projekta „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“ rezultirala zanimljivim predavanjima i konstruktivnim raspravama koje su sudionicima i slušateljima pružile uvid u recen-tna istraživanja i komparativni materijal spome-nika VII. legije u Dalmaciji i Meziji. Ne sumnjamo da će i sljedeći stolovi biti plodonosni kao što su bila prva dva!

30

Slika 1. Sudionici 2. okruglog stola, Viminacij, 12. prosinca 2016. (foto Angelina Raičković Savić).

31

LITERATURA

Jovanović 2016J. Jovanović, 1. okrugli stol u okviru bilateralnog hrvatsko-srpskog istraživačkog projekta „Spo-menici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XLVIII, Zagreb 2016, 37 – 40.

Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Mezijihttp://arheo.ffzg.unizg.hr/provincijalna/?page_id=2054

32

ZNANSTVENI SKUPOVI

Drugu godinu za redom Arheološki muzeju u Spli-tu ugostio je znanstvenike iz Hrvatske i Srbije koji se bave problematikom VII. legije u rimskim provincijama Dalmaciji i Meziji. Platforma za raz-mjenu njihovih istraživačkih spoznaja i ideja je hrvatsko-srpsko znanstvenoistraživački projekt „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“1. Uku-

1 Projekt je pokrenut u 2016. g. pod vodstvom doc. dr. sc. Domagoja Tončinića (Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulte-ta u Zagrebu) i dr. sc. Miomira Koraća (Arheološki institut u Beogradu). Sufinanciran je sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Ministarstva prosvje-te, znanosti i tehnološkog razvoja Republike Srbije, a projektni okrugli stolovi organizirani su u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost 6505 „Between the Danube and the Mediterra-nean. Exploring the role of Roman military in the mobility of people and goods in Croatia during the Roman Era“ (RoMiCRO) /„Između Dunava i Mediterana. Uloga rimske vojske u mobilnosti ljudi i roba na tlu Hrvatske u antici“.Više o projektu „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“ vidi na: http://arheo.ffzg.unizg.hr/provincijalna/?page_id=2054.

pno osam izlagača je sudjelovalo na istoimenom, trećem po redu okruglom stolu, a svi predavači ujedno su istraživači rimskog vojnog logora Tilurij (Tilurium - Gardun, Hrvatska) s Odsjeka za arhe-ologiju Filozofskog Fakulteta u Zagrebu, ili rimskog vojnog logora Viminacij (Viminacium - Kostolac, Srbija) s Arheološkog instituta u Beogradu.

Nakon pozdravnog govora mr. sc. Damira Kliški-ća, ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, prof. dr. sc. M. Sanader započela je moderiranje prvog bloka predavanja.

U prvom izlaganju „Spomenici XI. legije u provin-ciji Dalmaciji“ doc. dr. sc. Domagoj Tončinić je sabrao spomenike XI. legije pronađene u rimskoj provinciji Dalmaciji. Analizirao ih je u odnosu na spomenike VII. legije s istog područja, sustavno nadograđujući spoznaje o rimskoj vojsci u rimskoj provinciji Dalmaciji.

Treći okrugli stol u okviru bilateralnog hrvatsko-srpskog istraživačkog projekta „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“Arheološki muzej u Splitu, 3. srpnja 2017.

Arheološki muzej u SplituZrinsko-Frankopanska 25HR – 21000 Splitjelena.jovanovic@armus.hr

Jelena Jovanović

33

Slika 1. Pozivnica na Treći okrugli stol.

Dr. sc. Iva Kaić je u svojoj prezentaciji „Rimsko-dobne geme iz Tilurija s prikazima vojnika“ ista-knula odabrane intaglie na kojima su prikazani ratnici, konjanici i mitološki heroji. Svi primjerci pronađeni su na području rimskog vojnog logora Tilurium, a čuvaju se u gliptičkim zbirkama Arhe-ološkog muzeja u Splitu i Arheološkog muzeja u Zagrebu. U izlaganju „Salonitanski olovni sarko-fazi“ dr. sc. Vinka Matijević je predstavila svoja razmišljanja o olovnim sarkofazima iz 5.-6. st. po. Kr., koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, a pronađeni su u Saloni, mahom na loka-litetu Manastirine. Doktorandica Mirna Vukov i doc. dr. sc. Domagoj Tončinić su načinili pregled raznih antičkih spolija, preciznije ulomaka rimskih nadgrobnih spomenika (stela i žrtvenika) te arhi-

tektonskih fragmenata, ugrađenih u seoske kuće na Gardunu i njihovoj okolici, u prezentaciji „Od Tilurija do Trilja. Antičke spolije u triljskom kraju“.

Drugi blok izlaganja vezanih uz rimski legionar-ski logor Viminacium, započeo je s predavanjem „Specifične sahrane vojnika sa viminacijumskih nekropola“ dr. sc. Nemanje Mrđića, s osvrtom na ukop u grobu 152 na istočnoj nekropoli (loka-litet Pirivoj), te onaj u grobu 2427 na lokalitetu Pećine. U izlaganju “Rimska ciglarska peć na teri-toriji istočne nekropole Viminacijuma”, doktorand Mladen Jovičić je iznio pregled nalaza rimskih ke-ramičarskih peći na širem području Viminacija, s naglaskom na novi nalaz peći za opeke, pronađene na lokalitetu Pirivoj. U zanimljivoj prezentaciji “Pi-

34

štaljke za dresiranje i dozivanje pasa tokom lova?” dr. sc. Saša Redžić je pokazao nalaze obrađenih i probušenih parožaka jelenjih rogova, ukazujući na njihove tehnološke, funkcionalne i kulturološke aspekte, uz zaključak kako se najvjerojatnije radi o pištaljkama za dozivanje i dresuru pasa. Dokto-rand Ljubomir Jevtović je prezentirao nalaze dviju peći za opeke na lokalitetu Provalije uz Dunavac, od kojih je jedna pravokutnog oblika s dva kanala, u izlaganju “Novi nalazi rimskih opekarskih peći na lokalitetu Provalije - TEKO A Viminacijum”.

U ugodnoj atmosferi, uz prigodni domjenak i stručno vodstvo po Muzeju, završio je treći i pretposljednji okrugli stol „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“, u okviru bilateralnog hrvat-sko-srpskog istoimenog znanstveno-istraživačkog projekta.

Kolegama s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fa-kulteta u Zagrebu i Arheološkog instituta u Beo-gradu želimo puno uspjeha u daljnjem radu!

Slika 2. Treći okrugli stol „Spomenici VII. legije u Dalmaciji i Meziji“ u Arheološkom muzeju u Splitu (foto: T. Seser).

35

ZNANSTVENI SKUPOVI

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 15. do 17. studenog 2017. godine održan je četvrti po redu međunarodni znanstveni skup 4th International Conference on the Roman Danu-bian Provinces, koji je ovoga puta bio posvećen caru Trajanu i njegovom djelovanju u podunavskim provincijama. Ovim je skupom ujedno obilježena i 1900-ta obljetnica Trajanove smrti.

Skup su zajednički organizirali Laboratorio di stu-di e ricerche sulle Antiche province Danubiane (LAD) Sveučilišta u Ferrari i Odsjek za arheolo-giju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Skup je financiran iz sredstava projekta Hrvat-ske zaklade za znanost Between the Danube and the Mediterranean. Exploring the role of Roman

4th International Conference on the Roman Danubian Provinces: Traian and the Danubian Provinces – the political, economic and religious life in the Danubian ProvincesZagreb, Croatia, 15th – 17th November 2017

military in the mobility of people and goods in Croatia during the Roman Era (RoMiCRO) i Fi-lozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Orga-nizacijski odbor skupa činili su dr. sc. Domagoj Tončinić, doc. (Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i dr. sc. Livio Zerbini (ravnatelj LAD-a).

Skup je u srijedu, 15. studenog, svečano otvorila prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, dekanica Filo-zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prethod-no se skupu u ime organizacijskog odbora obratio doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, zaželjevši svima okupljenima dobrodošlicu. Sudionicima se obra-tila i Stefania Del Bravo, direktorica Talijanskog

Iva Kaić

Odsjek za arheologijuFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 3HR – 10000 Zagrebikaic@ffzg.hr

36

instituta za kulturu u Zagrebu, naglasivši važnost suradnje Hrvatske i Italije na svim poljima kulture i znanosti, pa tako i arheologije.

Nakon otvaranja skupa uslijedila su predavanja u prvoj sesiji. Inače su sva predavanja na skupu bila organizirana u osam sesija, a nakon svakog izlaganja, za koje je bilo predviđeno 15 minuta, uslijedila bi rasprava. Prvo je izlaganje, naslov-ljeno “Northern Moesia Inferior during the early Roman times - the archaeological perspective”, održala Cristina-Georgeta Alexandrescu, koja je prikazala arheološka istraživanja i epigrafske spomenike lokaliteta Troesmis iz ranog rimskog

perioda. Lucretiu Birliba održao je drugo po redu predavanje, naslovljeno “L’installation à Troesmis de la Legio V Macedonica: reflexions sur l’origine des militaires”. Uslijedilo je predavanje Zdravka Dimitrova “Building programs of the Roman em-perors – Trajan and the Lower Danube: the mo-numental architecture of Oescus and Ratiaria”, u kojem se autor bavio Trajanovim građevinskim programom u rimskim kolonijama Oescus, Ratia-ria i Sarmizegetusa. Zadnje predavanje u prvoj sesiji, naslovljeno “Novae as compared to Oescus in terms of Trajan’s construction policies in the Danubian lands” održao je Michał Duch, dotičući se slične tematike kao i prethodno predavanje, s namjerom da prikaže politički program u pozadini građevinskih zahvata cara Trajana u Donjoj Meziji.

U drugoj sesiji održano je šest predavanja. Cla-udio Farre održao je izlaganje “Dinamiche di urbanizzazione nelle province danubiane in età traianea” u kojem se osvrnuo na Trajanov pro-gram urbanizacije Mezije. Naser Ferri je u izla-ganju “L’odierno Kosovo durante il 2. secolo d. C.” govorio o rimskim gradovima Ulpiana i Mu-nicipium Dardanorum na Kosovu, koji su status municipija mogli steći za cara Trajana. Snežana Golubović održala je predavanje “The cult of the skull in Moesia Superior” u kojem je predstavila kult lubanje na području Donje Mezije kao fuziju običaja domaćeg stanovništva i rimskih pridošlica kao i sve hipoteze o korijenima i nastanku toga kulta. Emil Jęczmienowski održao je izlaganje, naslovljeno “Streets of Novae (Moesia Inferior) during the reign of Trajan”, o izgradnji ulica u Novama, koje je poduzela legio I Italica tijekom Trajanove vladavine. Nemanja Mrđić i Miomir Ko-rać u izlaganju “Danube limes and strategy of the frontier defense in Pannonia and Moesia from 1st to 7th century” prikazali su razvoj i gradnju legij-skih logora i kastela duž podunavskog limesa na prostoru današnje Srbije. Tadeusz Sarnowski je izlaganjem “Novae in Lower Moesia under Trajan

Slika 1. 4th International Conference on the Roman Danubian Provinces: Traian and the Danubian Provin-ces - the political, economic and religious life in the Danubian Provinces.

37

and Hadrian” dao pregled arheoloških i epigraf-skih nalaza iz prve četvrtine 2. stoljeća, vezanih uz Prvu italsku legiju, koja je bila stacionirana u Novama.

U posljednjoj sesiji prvog dana skupa održano je pet predavanja, uglavnom posvećenih Trajanovom razdoblju u rimskoj provinciji Dakiji, uz iznimku pr-vog. Piotr Zakrzewski je tako u izlaganju “New information about construction and development of stone fortifications of the legionary fortress at Novae (Lower Moesia)” govorio o revizijskim iskopavanjima u Novama i upotrebi suvremenih arheoloških metoda i fotogrametrije u izradi re-konstrukcije legijskog logora u Novama pomoću 3D modela. Adrian Ardet je u izlaganju “Trade of Roman Dacia during Trajan’s reign” govorio o rimskoj trgovini u Dakiji na primjeru amfora iz prve polovice 2. stoljeća poslije Krista. Radu Ar-devan pokazao je u izlaganju “Alcune osservazioni sul numerario circolante in età traianea” kako je u Dakiji dulje vrijeme nakon rimskog osvajanja u 106. godini u opticaju bio raniji novac iz razdo-blja Flavijevaca, dok arheološki slojevi iz razdoblja Severa pokazuju velike količine Trajanovog novca, koji je očito na tome lokalnome tržištu cirkulirao sve do monetarnih reformi Septimija Severa. Lo-renzo F. G. Boragno je u izlaganju “Iron is coming. Bracing the war and preparing for it along the “li-mes Porolissensis” (Dacia, 106 – 270 AD) izla-gao o rudnicima željeza u Karpatima, radionicama i distribuciji željeza u vojne svrhe u Daciji Poroli-ssensis. Posljednje izlaganje, naslovljeno “Redis-covery of the so-called “praetorium” in Ratiaria, Dacia Ripensis”, održao je Ivo Topalilov prikazavši rezultate recentnih revizijskih iskopavanja polo-žaja pretorija u Ratijariji, kojeg su desetljećima devastirali pljačkaši arheoloških nalazišta.

Tijekom drugog dana skupa održane su tri sesi-je, koje su ponudile izlaganja šarolike tematike. U prvoj sesiji održano je šest predavanja. Anca

Cezarina Fulger i Mihai Munteanu su u izlaganju “Tropaeum Traiani – estetica e propaganda im-periale nella provincia” analizirali Trajanov stup sa stajališta carske propagande namijenjene lo-kalnom, osvojenom stanovništvu.

U izlaganju “Traces of Thracians - the case of Maximinus Thrax” Maria Federica Petraccia ra-spravljala je o sačuvanim tragovima etničkog po-drijetla Tračana i Dačana nakon rimskih osvajanja na primjeru Maksimina Tračana, kao i o novim čitanjima epigrafskih spomenika, koja bacaju novo svjetlo na podrijetlo tog vojničkog cara.

David Soria Molina održao je izlaganje “Strategy and naval warfare in the Danube during Trajan Dacian Wars (101-106 AD)” u kojem je proble-matizirao strateške i taktične operacije na Duna-vu tijekom Dačkih ratova, kao i moguća mjesta na kojima su se bitke mogle odvijati.

Ioan Piso je izlaganjem “Colonia Sarmizegetusa, the first Roman town north of the Danube” pri-kazao Trajanovo intenzivno koloniziranje područ-ja nekadašnjeg Dačkog kraljevstva na primjeru kolonije Sarmizegetuze. Antonio Ibba u izlaganju „Ad lapidem vicensim[um et secundum qui est in flexu”: riflessioni sull’organizzazione delle campa-gne nella Moesia Inferior fra Nerone e Traiano” tematizirao je rimsku vojnu, ekonomsku i druš-tvenu strategiju u Donjoj Meziji, poglavito na prostoru Dobrudže, od razdoblja cara Nerona do Trajanovih Dačkih ratova.

U izlaganju “Ufficiali di rango senatorio ed eque-stre coinvolti nelle guerre daciche” Davide Reda-elli analizirao je karijere časnika iz senatorskog i viteškog reda, koji su sudjelovali u Dačkim rato-vima, a koji su nam poznati iz antičkih literarnih i epigrafskih izvora. Tim je predavanjem završila prva sesija drugog dana skupa.

38

Sljedeća je sesija započela izlaganjem Agnieszke Tomas “Trajan and the Lower Danubian cana-bae legionis” o trgovini i životu u kanabama uz legijske logore duž donjeg Dunava. M. Ángeles Alonso Alonso održala je izlaganje “Traiano, crito e i medici di corte nelle province del Danubio” o carskim liječnicima u podunavskim provincijama, posebice o Titu Statiliju Kritonu, Trajanovom li-ječniku kao i o kasnijim liječnicima iz roda Statilija, koji su djelovali u Herakleji Salbace. U izlaganju “Traiano e il reclutamento di soldati di origine danubiana nelle milizie urbane” Chiara Cenati analizirala je epigrafske spomenike koji spominju one equites singulares Augusti koji su bili porije-klom iz podunavskih provincija. Leszek Mrozewicz je održao izlaganje naslovljeno “Conditor urbium. Trajans Urbanisierungspolitik in den Donauprovin-zen” u kojem je analizirao razvoj kolonija Poeto-vio, Ratiaria, Oescus i Sarmizegetusa u urbane i administrativne centre za Trajanove vladavine kao i njegov program zbrinjavanja veterana na-kon Dačkih ratova. Sesiju je zatvorilo predavanje Dénesa Gablera „Archaeologische Zeugnisse der Markomannenkriege (166-180) in Pannonien“ o arheološkim tragovima Markomanskih ratova.

U zadnjoj sesiji drugog dana skupa, posvećenoj provinciji Panoniji u Trajanovo doba, održana su četiri predavanja. Prvo izlaganje, naslovlje-no „Fullers and Roman textile production as an example of the romanization in Pannonia”, odr-žala je Zofia Kaczmarek, povezavši pritom pojavu i razvoj fulonika u Panoniji s intenzivnom romani-zacijom te regije. Tino Leleković ocrtao je u izla-ganju “Trajan and Southeastern Pannonia” ulogu južnopanonskog podunavskog limesa u Trajanovoj pripremi Dačkih ratova. Anja Ragolič je u izlaganju “The Ulpii – epigraphic evidence for the urbaniza-tion in Pannonia under Trajan” prikazala geograf-sku rasprostranjenost epigrafskih natpisa iz Gor-nje i Donje Panonije, koji spominju rod Ulpijevaca.

Posljednje predavanje u sesiji, naslovljeno “Le etichette plumbee di eta’ traianea: nuovi scenari commerciali nel nord Italia”, održala je Federica Maria Riso prikazavši 21 olovnu teseru iz Manto-ve, datiranu u Trajanovo razdoblje.

Nakon predavanja sudionici skupa bili su pozva-ni na organizirani posjet Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Treći i posljednji dan skupa ponudio je dvije sesi-je, jednu prijepodnevnu, a drugu poslijepodnevnu. U prvoj sesiji održana su četiri predavanja. Prvo je izlaganje, naslovljeno “Quale ruolo per Traiano nel culto imperiale in Dalmazia?”, održao Mattia Vitelli Casella, pozabavivši se carskim kultom u doba Trajana u rimskoj provinciji Dalmaciji. Dino Demicheli je u izlaganju “Sextus Iulius Severus - an example of extraordinary military career under Trajan and Hadrian” obradio vojni put i napredovanje u karijeri Seksta Julija Severa, po-rijeklom iz Ekva u Dalmaciji. Ioana i Lucian-Mircea Mureșan u izlaganju “Dying in the line of duty – aspects concerning the legal framework re-garding the transport of deceased military per-sonnel stationed on the Danubian limes” predočili su epigrafske natpise koji svjedoče o praksi pre-nošenja kostiju pokojnika od mjesta preminuća do njihovog doma, često u udaljenim provincijama, koja se u rimskom društvu prakticirala iznimno ri-jetko. Silvia Ripà, održala je izlaganje, naslovljeno “Luigi Ferdinando Marsigli e la documentazione delle inscriptiones submersae”, o Marsilijevom dokumentiranju rimskih epigrafskih spomenika iz Albe Julije, koji su otkriveni 1687. godine dok je Marsili boravio u Transilvaniji.

Nakon jutarnje sesije organizatori skupa dr. sc. Livio Zerbini i dr. sc. Domagoj Tončinić najavili su sudionicima da će se idući skup, peti po redu, održati u rumunjskom gradu Jašiju. Profesor Lucretiu Mihailescu-Birliba sa Sveučilišta Alexan-

39

Slika 2. Sudionici 4th International Conference on the Roman Danubian Provinces (Arhiv skupa).

dru Ioan Cuza u Jašiju održao je kratko predstav-ljanje grada Jašija kao domaćina idućeg skupa.

Posljednja sesija zadnjeg dana skupa bila je po-svećena temama iz Hrvatske. Domagoj Perkić održao je izlaganje “Prilog plovidbi istočnojadran-skom obalom krajem 3. i početkom 2. st. pr. Kr.” u kojem je prikazao nalaze amfora s dva lokali-teta - Slano, Gornji rt i Šipan, rt Tiha – koje je doveo u vezu s nalazom luterija iz privatne zbirke u Slanom.

Sanja Ivčević u izlaganju „Roman military equipment in Dalmatia from the time of Trajan: some representational and archaeological evi-

dence” prikazala je nalaze rimske vojne opreme s kraja 1. i početka 2. stoljeća u Dalmaciji. Mirjana Sanader i Miroslav Vuković su u izlaganju “Einige Betrachtungen zu Trajan’s Tor von Asseria” uz upotrebu 3D modela predočili kako su mogla u prostoru izgledati Trajanova vrata u Aseriji i time ponudili objašnjenje za njihov neobičan kut u od-nosu na bedeme. Marina Milićević Bradač i Ana Pavlović u izlaganju „Trajan and the Senate. Ico-nographic messages on monuments and coins“ predočile su spomenike s prikazima personifikaci-je Senata iz razdoblja Trajanove vladavine, vezane uz Trajanov san i želju da održi dobre odnose sa Senatom. Zrinka Buljević u izlaganju «Glass fin-

40

ds from Dalmatia in the emperor Trajan’s time» prikazala je nalaze staklenog posuđa iz Dalmacije, od kojih su neki mogli pripadati i domaćim sta-klarskim radionicama, a koji se mogu datirati u razdoblje kraja 1. stoljeća i početka 2. stoljeća. Zrinka Šimić-Kanaet izdvojila je u izlaganju “Ve-ssels, baskets and barrels on Trajan’s column” 24 scene s Trajanovog stupa koje prikazuju ra-zličite tipove posuda, košara i bačava, a koje je potom usporedila s nalazima takvih predmeta na vojnim lokalitetima. Iva Kaić je u izlaganju “Power of magic. Several notes on two engraved gems from Mursa” prikazala dva intaglija iz Murse, koji se radi urezanih prikaza mogu svrstati u grupu magijskih gema. Domagoj Tončinić održao je izlaganje, naslovljeno “Die Entwicklung des Li-mes im Illyricum”, u kojem je iznio promišljanja o rimskim vojnim granicama u Hrvatskoj. Posljednje izlaganje sesije održale su Vinka Matijević i Mir-na Vukov. Njihovo izlaganje „Field survey of the Danube limes“ prikazalo je rezultate dvije sezone terenskih pregleda odabranih položaja duž Podu-navskog limesa u Hrvatskoj, provedenih u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost Between the Danube and the Mediterranean. Exploring the role of Roman military in the mobility of pe-ople and goods in Croatia during the Roman Era (RoMiCRO).

Po završetku sesije završnu pozdravnu riječ odr-žao je doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, zahvalivši svim sudionicima skupa, te je najavio objavu zbor-nika radova skupa.

Možemo zaključiti da je četvrti međunarodni znanstveni skup 4th International Conference on the Roman Danubian Provinces: Traian and the Danubian Provinces - the political, economic and religious life in the Danubian Provinces, Zagreb, Croatia, 15th – 17th November 2017 bio iznimno uspješan, da je ponudio mnoštvo zanimljivih izla-ganja, kao i da su ga karakterizirale poticajne ra-sprave koje su slijedile nakon izlaganja. Stoga sa zadovoljstvom očekujemo izdanje zbornika radova ovoga skupa te održavanje sljedećeg, petog po redu skupa posvećenog podunavskim provincija-ma, koji se treba održati 2019. godine u Jašiju u Rumunjskoj.

41

ZNANSTVENI SKUPOVI

Sljedeće, 2018. godine jedna od najslavnijih eu-ropskih arheoloških institucija Österreichisches Archäologisches Institut (ÖAI) iz Beča proslaviti će sto dvadeset godina uspješnog istraživačkog i publicističkog djelovanja. Inače, prije dvadeset godina, u sklopu proslave stote godišnjice posto-janja, M. Kandler i G. Wlach uredili su i objavili monografiju te ustanove u kojoj je, među osta-lim, opisana njezina povijest.1 Institut je osnovan 1898. godine kao Kaiserliches und Königliches Österreichisches Archäologisches Institut nakon što je dvije godine ranije, car i kralj Austro-ugar-ske monarhije, Franjo Josip I. dao suglasnost za njegovo osnivanje. Prvi ravnatelj Instituta bio je slavni istraživač i profesor Otto Berndorf koji je

* Ovaj rad je napisan uz sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost 1478.1 Kandler –Wlach 1998.

Austrijski arheološki institut iz Beča obilježava 120. obljetnicu osnutka i znanstvenim skupom Roman Croatia*

Mirjana Sanader

Odsjek za arheologijuFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 3HR – 10000 Zagrebmsanader@ffzg.hr

1895. godine započeo važna istraživanja antič-koga grada Efeza u Maloj Aziji. Pod ingerencijom Instituta, odnosno KK Ministarstva kulture i pro-svjete, bile su ne samo arheološke istraživačke institucije, nego i muzeji (Akvileja, Pula, Zadar, Split) kao i istraživanja KK podružnica koje se djelovale na istoku Mediterana (Istanbul, Izmir, Atena).2

Istovremeno s osnivanjem Instituta osniva se i znanstveni časopis Jahreshefte des Österreic-hischen Archäologischen Instituts (ÖJh). U ča-sopisu se od samog početka objavljuju radovi posvećeni određenim antičkim spomenicima ili lokalitetima te rezultati arheoloških istraživanja.3

2 Podružnice u Istanbulu i Izmiru se kasnije zatvaraju, ali se 1973. godine otvara ona u Kairu.3 Austrijski su arheolozi radi i na području Hrvatske. O njihovim istraživanjima u Hrvatskoj vidi: Sanader 1997, str. 456–478.

42

U njemu nisu surađivali samo austrijski arheolozi nego i drugi, pa je tako don Frane Bulić već u pr-vom broju ÖJh objavio rad o jednoj salonitanskoj cisterni.4

Danas i Österreichisches Archäologisches Insti-tut i Jahreshefte des Österreichischen Archäo-logischen Instituts djeluju u sklopu znanstveno istraživačke institucije Österreichische Akademie der Wissenschaften (ÖAW).

Iako je proslava 120. obljetnice, a koju upriličuje ÖAI i njegova ravnateljica dr. Sabine Ladstätter,

4 Bulić 1898, str. 36–42. Vidi i Sanader 1985, str. 759–762.

pomućena novim uvjetima istraživanja Efeza od strane turskih vlasti, neće nedostajati prigodnih događanja.5

Jedno od tih je i organizacija simpozija Roman Croatia (slika 1). Jednodnevni se simpozij održao 30. studenog ove godine u prostoru Povijesno umjetničkog muzeja u Beču (KHM), opet u or-ganizaciji Austrijskog arheološkog instituta (ÖIA) uz potporu spomenutog muzeja i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču. Sudionike simpozija pozdravili su i uspješan rad zaželjeli organizator i predstavnici institucija od kojih je simpozij dobio potporu: ravnatelj Zbirke grčkih i rimskih starina u KHM, Dr. Georg Plattner; suradnik ÖIA, PD Mag. Dr. Christoph Hinker; zamjenik ravnatelja KHM, Dr. Franz Pichorner; veleposlanica Republi-ke Hrvatske u Austriji, dr. sc. Vesna Cvjetković te ravnateljica ÖAI, PD Dr. Sabine Ladstätter (Slika 2–3).

Na simpozij o rimskoj Hrvatskoj je pozvano sedam hrvatskih znanstvenika. Oni su predstavili svoja istraživanja kao i neke znamenite antičke lokalite-te. Tako su o dvadeset godina istraživanja Tilurija (1997. – 2017.) govorili prof. dr. sc. Mirjana Sanader i doc. dr. sc. Domagoj Tončinić. Prof. dr. sc. Robert Matijašić dao je pregled rimskog gos-podarstva u Istri s posebnom osvrtom na proi-zvodnju vina i ulja. Naslovna profesorica dr. sc. Branka Migotti, prikazala je stanje arheoloških istraživanja u hrvatskom dijelu južne Panonije. O rimskoj vojnoj opremi s naglaskom na nalazima iz Siska govorio je dr. sc. Ivan Radman Livaja. Rav-natelj Arheološkog muzeja u Vidu Toni Glučina go-vorio je o muzeju i istraživanjima u Naroni. Dr. sc. Ivo Fadić, dr. sc. Berislav Štefanec i doktorandica Anamarija Eterović Borzić donijeli su analizu sta-

5 http://orf.at/stories/2356654/2356653/; https://kurier.at/wissen/archaeologin-sabine-ladstaetter-der-grabungsstopp-in-ephesos-ist-fatal/271.592.989

Slika 1. Pozivnica na simpozij Roman Croatia.

43

Slika 2. i 3. Simpozij Roman Croatia.

44

nja istraživanja rimskog stakla u Hrvatskoj kroz prikaz radionica, mediteranskog uvoza i važnijih nalaza. Prof. dr. sc. Emilio Marin je u večernjim satima u iznimnoj zgradi hrvatskog veleposlan-stva u Beču zaokružio simpozij prigodnim sveča-nim predavanjem o rimskoj Saloni s fokusom na njezino ranokršćansko središte.

Iako ovako mali broj predavača (u izboru sudionika simpozija iz Hrvatske nisu sudjelovali naši znan-stvenici) nije mogao prikazati sve aspekte hrvat-ske arheološke baštine iz rimskog razdoblja, po-

zvani su predavači svojim marljivim pripremama i odličnim izlaganjima učinili sve da simpozij bude uspješan i zanimljiv te da ostali gosti i predava-či budu iscrpno i dobro obaviješteni o temama o kojima su hrvatski predavači govorili. Bečki je skup još jedna dobrodošla prilika u kojoj se moglo predstaviti veliko arheološko blago naše zemlje i, dakako, zgodna prigoda da naši znanstvenici s kolegama iz inozemstva razmijene iskustva iz ar-heoloških istraživanja.

45

IZVORI

http://orf.at/stories/ 2356654/2356 653/

https://kurier.at/wissen/archaeologin-sabine-lad-staetter-der-grabungsstopp-in-ephesos-ist-fa-tal/271.592.989

LITERATURA

Bulić 1898F. Bulić, Römische Zisterne in Salona, Jahreshef-te des Österreichischen Archäologischen Insti-tuts 1, 1898, 36–42.

Kandler – Wlach 1998M. Kandler – G. Wlach, 100 Jahre Österreichi-sches Archäologisches Institut. 1898–1998, Wien 1998.

Sanader 1985M. Sanader, O radovima don Frane Bulića na njemačkom jeziku, Mogućnosti 6–7, 1985, 759–762.

Sanader 1997M. Sanader, Forschungen österreichischer Ar-chäologen in Kroatien im 19. und 20. Jh. Ein bibliographischer Versuch, Jahreshefte des Ös-terreichischen Archäologischen Instituts (ÖJh). 66, 1997, Beiblatt, 456–478.

46

I Z LOŽBE

Švabe prati glas da su škrti i nepristupačni, isto-dobno genijalni i otvoreni, da obožavaju svoje švapske špagete (Spätzle) te svoju sagrađenu i besprijekorno održavanu kućicu. Svijet ih prepo-znaje kao marljive, štedljive, uredne, prilagodljive određenoj situaciji, vjerne nadređenima, ali, po potrebi, i buntovne. Uspješni su i disciplinirani, kreativni, ali i tvrdoglavi, liberalni i pobožni te vole ostaviti iza sebe materijalnu ostavštinu, kao do-kaz da nisu svoje vrijeme utrošili uzalud.

Uz potporu brojnih kuratora i savjeta, izložbu je otvorio Winfried Kretschmann, ministar pred-sjednik pokrajine Baden-Württemberg. Direkto-rica Muzeja pokrajine Württemberg, prof. dr. Cornelia Ewigleben, pri otvaranju izložbe je nagla-sila da cilj izložbe nije otklanjanje ili potkrijeplje-nje predrasuda o Švabama već otkrivanje važnih

DE – 70173 StuttgartAnakatarina2002@yahoo.de

fenomena iz povijesti ove pokrajine, obuhvaćanje što većeg broja posjetitelja, otkrivanje skrivenog švapskog identiteta, onoga što je tipično švap-sko, no također podrazumijeva i raspravu o tomu, tko se sve i u kojoj se mjeri može približiti ili se pak dijelomično poistovjetiti sa Švabama?

Pet velikih tematskih cjelina, smještenih u deset međusobno povezanih prostorija, čine ovu izložbu megaformata nesvakidašnjom. Ukupna površina izložbenog prostora iznosi 1.200 m2. Kružnom šetnjom kroz izložbu, posjetitelju je omogućeno upoznavanje kulture kraja i osobitosti švapskog mentaliteta. Prvo je to vidljivo u prologu, gdje se pojavljuju nezaboravne medijske zvijezde Willi Reichert i Oscar Seiler, humoristi iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Anka Krstic-Legovic

Die Schwaben zwischen Mythos und Marke (Švabe između mita i marke)Landesmuseum Württemberg Stuttgart (Muzej pokrajine Württemberg), 22. 10. 2016. – 23. 4. 2017.

47

Zatim se nižu kronološki obrađene cjeline: Mit o porijeklu Švaba ili zašto su Švabe zagonetni; Kon-stanz, centar moći u srednjem vijeku ili o marlji-vosti Švaba; Bogati grad Ulm u kasnom srednjem vijeku ili o slobodnim Švabama; Augsburg kao metropola ranog Novog vijeka ili o bogatim Šva-bama; Württemberg u vrijeme nacionalizma ili o Velikim Švabama; Stuttgart kao “Trendsetter“ u 20. stoljeću ili o modernim Švabama.

Posebne su još dodane cjeline o švapskom dijalek-tu, o klišejima, o švapskim markama i kulinarskim osobitostima. U dijelu izložbe za mlade i djecu “Junge Schloss“ smještena je izložba „Sedmorica Švaba, junaci i izumitelji“. Riječ je o izložbi-radio-nici za djecu i obitelji. U prizemlju muzeja, u okviru izložbe i projekta “Moje švapsko ja“, umjetnice Gabriele Oberkofler, može se vidjeti video film na temu slobode koju umjetnica doživljava među Švabama, a sama je doseljenica iz Turske u kojoj ne može ostvariti željenu slobodu.

Ova opsežna izložba predstavila je tristotinjak izložaka. Jednim dijelom su to vlastiti eksponati, a dijelom je riječ o eksponatima posuđenim iz drugih gradova, među kojima su Dresden (Städtische Galerie – Kunstsammlung), Fulda (Hochschul- und Landesbibliothek), München (Bayerische Staatsgemäldesammlungen), Augsburg (Städ-tische Kunstsammlungen), St. Gallen (Stiftsbibli-othek), Chur (Domschatz), London (Victoria and Albert Museum) i drugi.

Ovu izložbu obogaćuju važna politička, religijska, ekonomska i umjetnička događanja kod Švaba, posebno u kraju oko Bodenskog jezera, St. Galle-na, Konstanza, Ulma, Augsburga, nekadašnjeg kraljevstva Württemberg, Bavarske i Badena. Izložene su i mnoge zemljopisne karte i grafike, koje su dopuna određenih cjelina. Čitava izložba može se pratiti uz stručno vodstvo te poseban audio-program.

Zašto je ova tema u žiži interesa?

Pitanje kulturnog identiteta ponovno je vrlo ak-tualno. Često se pitamo odakle smo, što se krije u nekom identitetu, gdje su skriveni korijeni? U kontekstu globalizacije i europeiziranja, regional-ni identiteti “dobivaju na težini“. Tako Švabe iz južnonjemačkog područja zastupaju prepoznatlji-ve marke u filmskoj, elektroničkoj i propagandnoj industriji. Također je regionalna literatura vezana uz “švapske teme” posljednjih godina jače zastu-pljena, posebno na sajmovima knjiga.

Dok su se izložbe “Bajuvari“ 1996., “Fran-ci”1997. ili “Alamani” 1989. bavile naslovljenim narodima, ova izložba se ne bavi ranosrednjovje-kovnim “narodom” Švaba već im se približava kroz širinu njihove kulturne povijesti.

Zagonetni Švabe

Prva velika izložbena prostorija obuhvaća pod-ručje oko Bodenskog jezera i istočne Švicarske, koje je u kasnoj antici/ranom srednjem vijeku bilo nastanjeno Svevima i Alamanima. To da su an-tički Svevi prapreci današnjih Švaba velik je mit koji se održava sve do danas, a traži uporište u srednjovjekovnim izvorima i humanističkim napisi-ma iz 1500. god., što se nastavlja sve do u 19. stoljeće. Veliki mit o porijeklu Švaba se održao unatoč istraživanjima koja to nisu potvrdila. Ono što je sasvim sigurno, današnji Švabe naslijedili su samo ime „Švabe“, odnosno ime svojih davnih predaka dok je sve ostalo nedovoljno istraženo. Kako su se germanski narodi često selili, bilo ih je jako teško slijediti.

Naziv “Suebi“ ili „Svevi“ potječe još od starih Ri-mljana koji su smatrali da se taj germanski narod nastanio između Sjevernog mora i Schwarzwalda, uključujući Švicarsku i Alpe. Rimski povjesničar Tacit (58. – 120.) piše da su jedino Svevi nosili

48

kosu smotanu u čvor na desnoj strani lica, što dokazuje nalaz lubanje iz 1.stoljeća iz Osterby u Schleswig-Hollstein-u, na sjeveru Njemačke.

Daljnji dokaz da su Svevi početkom trećeg sto-ljeća bili nastanjeni u dolini Neckara brončani je stupić koji spominje naselje civitas Ulpia Suebo-rum Nicrensium, nađen u Lopodunu, današnjem Ladenburgu blizu Triera (Slika 1).

Arheološki nalazi potkrepljuju tvrdnju da su Svevi iz južne Njemačke i Švicarske i dalje održavali veze sa starom domovinom na sjeveru Njemačke. Do-kaz je i prsten iz Kemnata, koji potječe s područja srednje Labe i Saale. Stari nazivi Svevi i Alamani postali su Švabe i Alamani, a taj sinonim upotre-bljava i pisac Walahfrid Strabo u Životopisu sv. Gala (Gallus) iz godine 890. Sveti Gal patron je Alamanije i grada Gallena u Švicarskoj.

Ujedinjenim Svevima i Alamanima do 5. stoljeća vlada dinastija Merovinga, a od 6. do 8. stolje-ća Karolinzi. Godine 746. Karolinzi Alamaniju, do tada kneževinu, dijele na manje grofovije. Supruga Karla Velikog bila je alamanskog porijekla, a njezin je brat Gerold poginuo u borbi s Hunima i slavljen je kao heroj.

U 7. stoljeću irski redovnici pokrštavaju Alama-ne. Sveti Columban (540. – 615.) i malo kasnije sv. Gal (Gallus), osnivaju samostan St. Gallen u Švicarskoj i samostan Reichenau. Na izložbi je pri-kazan “Evangelium longum”, evangelijar sv. Gala, s koricama od bjelokosti, obrubljen pozlaćenim ornamentom, djelo Tuotilla i Sintrama, irskih re-dovnika iz pratnje sv. Gala (Slika 2). Evangelijar i životopis sv. Gala (rukopis) iz 9. stoljeća posuđeni su iz Švicarske i predstavljaju prvoklasne kulturne i umjetničke vrijednosti.

Centar moći Konstanz u srednjem vijeku ili marljivi Švabe

Konstanz i okolica Bodenskog jezera su od 915. godine kneževina kojom moćni Štauferi vladaju do 1268. godine kada nestaju s povijesne pozornice. To je vrijeme velikih političkih previranja. Vodeću ulogu imaju i biskupije Augsburg, Konstanz i Chur (Švicarska), koje su bile jezgre kulturnih događa-nja i djelovanja putujućih umjetnika. Svaku od ovih biskupija predstavljaju izloženi sakralni predmeti, npr. relikvijar sv. Lucijana iz Chura iz 13. stoljeća ili dvostruki relikvijar s križem iz Augsburga iz 12. stoljeća te relikvijar-bursa iz Konstanza datiran u 13. stoljeće. Ostali eksponati u prostoriji upućuju na tri vladajuće i ujedno konkurirajuće dinastije tog vremena, Staufere, Welfe i Zähringere.

Marljivost i dostignuća ovog naroda, kroz bogat-stvo izloženih dijela, dolaze u ovom dijelu izložbe posebno do izražaja. Blještavilo predstavljenog potamnjuju priče o prevratima i ratovima, koji se

Slika 1. Rimski brončani stupić iz 3. stoljeća na kojem se spominju Suebi Nicrenses, Suebi sa Neckara (foto Thomas Zühner, Rheinisches Landesmuseum, Trier, L-W Stuttgart©).

49

odigravaju na ovom području tromeđe današnje Švicarske, gornje i donje Rajne, a posebno u 11. stoljeću.

Prepirka među kraljevima i papom, tzv. “borba za investituru”, izdigla je Rudolfa Reinfeldskog (1057. – 1080.) kao predstavnika dinastije Zähringera, koji postaje protukralj u prvom redu moćnim Štauferima.

On je osporavao Henriku IV (1056. – 1105.), koji je vodio Saliere, kandidiranje na prijestolje. Na-kon što je Rudolf Reinfeldski poginuo u ratu kod Höhenmölsena, Stauferi i Zähringeri su podijelili sve posjede. Zähringeri su dobili područja uz Gor-nju Rajnu i u današnjoj Švicarskoj, dok su Štauferi ostali vladari istočnog dijela kneževine.

Slika 2. Evangelium longum iz 895. godine iz St. Gallena omot od bjelokosti ukrasio redovnik Tuotillo, manuskript: Sintram (foto Stiftsbibliothek St. Galen, Švicarska, L-W Stuttgart©).

Slika 3. Welfska kronika iz Weingartena iz 1185. godi-ne sa Friedrichom I Barbarossom i sinovima. Rukopis na pergamentu (foto W. Habermehl Hochschul- und Landesbibliothek Fulda, L-W Stuttgart©).

50

Car Fridrik I Barbarossa (1152. – 1190.), nasli-jedio je i južnonjemačke Welfe, po majci Judith, koja je bila izdanak kuće Welfen. Tako je proširio moć Štaufera, i postao je rimsko-njemački car. Švabe su ostali podanici Štaufera, kojima su služi-li sve do u 13. stoljeće, kada Štauferi nakon smrti Konradina, ostaju bez muškog potomka i nestaju sa europske scene događanja.

Poseban izložak je u ovoj prostoriji Welfska kro-nika (Slika 3), u kojoj je i prikaz cara Barbarosse i njegova dva sina, Henrika VI (1191. – 1197.) i Fridrika V (1170. – 1191.), koji je zajedno s ocem izgubio život na povratku iz Jeruzalema. Slikovni prilozi u Welfskoj kronici potječu iz Wein-gartena kod Ravensburga, gdje se nalazio i stari samostan obitelji Welfen. U kronici se nalaze osli-kani relikviji Svete Krvi, koji se i danas čuvaju u Weingartenu.

Biskupski je grad Konstanz bio od 10. do 13. sto-ljeća važan centar i stjecište umjetnika, zlatara, staklara, pismoslikara i drugih. Građevine podi-gnute u to doba u Konstanzu slijedile su stilom i raskoši slične građevine u Rimu. Po raskoši se Konstanz uspoređivao s Rimom.

Brojni, posebno ženski cistercitski i benediktinski samostani ukrašeni su kontemplativnom skul-pturom sa temama iz Kristova i Marijina života. Umjetnički utjecaji su tada dolazili iz nedaleke Francuske, tako da se i ovdje na Bodenskom jeze-ru u samostanima osjećao utjecaj tog finog gotič-kog stila. Drvena plastika puna je spiritualnosti, unutarnje povezanosti likova. Ta unutarnja veza, koja je očita u skulpturama Krista i njegovih uče-nika, značila je oko 1300. godine povezanost ljud-ske duše sa Bogom. Mnoga djela iz tog vremena u Konstanzu pripisuju se majstoru Heinrichu i njegovoj školi.

Grad Ulm u kasnom srednjem vijeku ili slobodni Švabe

Grad Ulm u kasnom srednjem vijeku, kao i mnogi drugi bogati gradovi, a bilo ih je oko pedesetak, bili su direktno podređeni caru i kroz to uživali mnoge privilegije. Ovaj je dio Njemačke pod vr-hovnom vlašću Habsburgovaca, odnosno pod ca-rem Maksimilijanom I. (1486. – 1519.).

Gradu je glavni pečat dala gradnja velike crkve (Ulmer Münster), koja se počela graditi već 1377. godine, ali je gradnja zaustavljena 1543. godine. Iako je crkva dovršena tek u 19. stoljeću, bila je svojevrstan rekord i za 15. i 16. stoljeće. U crkvu se moglo smjestiti više od 15.000 ljudi, upravo koliko je Ulm imao stanovnika u to vrije-me. Glavne građevinske radove izveli su pripadnici obitelji Parler, posebno Heinrich Parler, angaži-ran na objektu sve do svoje smrti 1386. godine, bio je glavni graditelj ulmske katedrale. Njega je kasnije naslijedio Ulrich von Ensingen i Burkhart Engelberg.

Pri gradnji crkve bilo je zaposleno mnoštvo lju-di, udruženih u cehove. Posebno su brojni bili umjetnici koji su oslikavali drvene oltare, kojih je u glavnoj crkvi bilo pedesetak. Kada je reformacija stupila na snagu, sredinom 15. stoljeća, drveni oltari su uklonjeni iz crkava, a putujući umjetnici su morali tražiti posla u drugim gradovima.

Dotadašnji gotički “mekani stil” koji dominira skulpturom, posebno aktualan na Bodenskom jezeru, sada u Ulmu i okolici, prelazi u jedan novi, realistični kasnogotički stil, a predvodi ga nizozemsko-francuski autor Hans Multscher, uz njega, Jörg Syrlin stariji i Michel Erhart. Mnogi umjetnici- slikari, među njima i Erhart, bit će ka-snije zaposleni u Augsburgu, koji će preuzeti slavu Ulma u 17. stoljeću.

Kako su udruženi švapski gradovi i plemićke obite-lji na čelu sa Maksimilijanom I. Habsburškim, sklo-

51

pili savez da bi se zajednički branili u slučaju rata, istodobno su i švicarski gradovi i narod sklopili ta-kođer suprotni savez. Dakle, Švicarci, nekadašnji stanovnici Alamanije i porijeklom Švabe, sada su na suprotnoj strani i nisu nikada više bili članovi istog saveza sa susjedima Austrijancima i Švaba-ma izvan Švicarske. Maksimilijan I. na čelu Švap-skog saveza sukobio se 1499. godine sa Švicar-cima kod Dornacha (Slika 4). Austrijska i švapska vojska pretrpjele su velike gubitke, ali i Švicarska pa ova bitka ostaje kao jedna od strašnih bitaka u povijesti ovog dijela Europe. Tadašnji biskup iz Konstanza Hugo von Hohenlandenberg pokušao je posredovati u tom ratu, nažalost bez uspjeha i pod prijetnjom za svoj biskupski položaj (Slika 5). Otada Švicarci njeguju svoj vlastiti identitet, koji se također zasniva na mitu, poput onom o Wilhelmu Tellu, zastupljen na izložbi perforiranim koricama noža, na kojem je prikazan navedeni mit.

Slika 4. Bitka kod Dornacha 1499, Basel, 1500. drvorez (foto Staatliche Kunsthalle Karlsruhe, L-W Stuttgart©).

Slika 5. Hugo von Hohenlandenberg, biskup u Kon-stanzu, rad slikara Springinklee Stariji, Konstanz 1502. godine (foto Staatliche Kunsthalle Karlsruhe, L-W Stuttgart©).

52

Augsburg kao metropola ranog novog vijeka ili bogati Švabe

Mnogostrukost života u slobodnom gradu Au-gsburgu, uočit će posjetitelj u ovoj bogato opre-mljenoj izložbenoj prostoriji. Grafika grada sa veli-kom vijećnicom (toranj Parlach u obliku lukovice, tri renesansna izvora: Merkurov, Herkulov i Au-gustov) na priloženoj grafici (Slika 6).

Augsburg je u 16. stoljeću postao privredni i umjetnički centar, ovdje se on pokazuje kao centar reformacije, centar trgovine (posebno platnom tipa barchent i dragocjenim metalima), centar umjetnosti i Švapskog velikog saveza te na kraju centar iseljavanja Švaba u 17. i 18. sto-ljeću.

Za vrijeme reformacije dolazi do ustanaka siro-mašnog pučanstva (Armer Konrad) 1514. go-

dine u Württembergu i na Gornjoj Rajni. 1525. godine nemiri se šire među seljacima u Allgäuu, koji traže ukidanje raznih nameta. Ovi religiozni i socijalni sukobi, izbili su za vrijeme vladavine Karla V. Habsburškog, koji je održavao veze s bogatim augsburškim trgovačkim obiteljima Fuggerima i Welserima. U Augsburgu je održao i 10 zasjeda-nja Kraljevskog saveza. Vladavina obitelji Fuggera i Welsera je bila očita, a trgovalo se tekstilom, plemenitim metalima, začinima, no najvažniji do-met ove moćne obitelji bilo je osnivanje banaka i ulaganje u rudnike. Fuggeri su novcem bili na usluzi i samom caru najprije Maksimilijanu I., koji je trebao investirati u veze, kako bi njegov unuk Karlo V. postao vladar. Za uzvrat, kao protuuslu-gu, ove trgovačke obitelji dobile su plemićki na-slov i posjede u prekooceanskim zemljama.

Slika 6. Augsburg 1711. godine, bakropis, centar sa Parlachovim tornjem (foto Kunstsammlungen- und Museen Augsburg, L-W Stuttgart©).

53

Godine 1555. stupio je na snagu Augsburški vjer-ski mir, koji je formalno izjednačio obje većinske religije.

Kao ranije Ulm u kasnom srednjem vijeku sada je Augsburg u vrijeme renesanse i kasnije prosvjeti-teljstva, bio stjecište poznatih umjetnika. Najpo-znatiji slikar i kipar je Hans Holbein Stariji (1465. – 1524.), Adolf Daucher (1465. – 1523.) i Gre-gor Erhart (1470. – 1540.).

Upravo tu izložena je srebrna skulptura Sv. Se-bastijana (Slika 7), rađena po nacrtu Hansa Hol-beina i u izvedbi lokalnog majstora zlatara, a po-suđena je iz Londona (Vicotia & Albert Museum). Sastavljena je od mnogih sitnih srebrenih i zlatnih djelova. Sv. Sebastijan je podnio mučeništvo za vrijeme cara Dioklecijana, a u šesnaestom sto-ljeću je zazivan kao zaštitnik od kuge koja je i kod Švaba pokosila čitave generacije.

Reljef Adolfa Dauchera prikazuje Bogorodicu među anđelima i ima dürerovski karakter, preci-znost i savršenost izraza.

Ta djela kao i mnoga druga u ovom krugu, nose pečat talijanskih renesansnih utjecaja, koji su preko veza augsburških patricijskih obitelji sa Ita-lijom, po prvi put prisutni u ovom dijelu Njemačke. Obitelji Fuggeri i Welseri grade palače i privatne kapele u renesansnom stilu, nekadašnji oltarni retabli, sada se sasvim gube iz opticaja. Novo vri-jeme donosi raskoš srebrene skulpture, a najbolji primjer tome je antependium (trodijelni oltar od srebra), koji je u Augsburgu naručila bratovština sveučilišta iz Freiburga za svoje profesore, prav-nike, teologe i lječnike. Oltar je iz 17. stoljeća, centralni prikaz je lik Bogorodice sa Isusom, dok se u lijevom dijelu antependija nalazi lik sv. Luke, u centralnom dijelu je uz Bogorodicu lijevo sv. Toma Akvinski, desno sv. Ivo, a sasvim desno sv. Franjo Ksaverski (Slika 8).

Iznad ovog srebrenog trodjelnog oltara nalaze se kipovi od srebra u gotovo prirodnoj veličini i to sv. Konrada i sv. Pelagija, koji su zaštitnici grada Konstanza. Ova dva rada izvanredne kvalitete na-ručio je na vlastiti trošak biskup Jakob Fugger iz istoimene obitelji u Augsburgu, dok je bio biskup u Konstanzu. Augsburg je bio u 16. i 17. stoljeću, centar za izradu satova i znanstvenih instrumena-ta, pa su u ovoj prostoriji izloženi radovi Philippa

Slika 7. Srebreni relikvijar - statua sv. Sebatijana, Au-gsburg 1497. godine po nacrtu Hansa Hollbeina Stari-jeg, (Victoria & Albert Mueum), London (foto Victoria and Albert Museum London, L-W Stuttgart©).

54

Matthäusa Hahna, njegov astrolab i ekvatorijal-ni sunčani sat. Johann Albrecht Bengel, pietist i izumitelj je prvog računala, preteče današnjeg kompjutora i tisućugodišnjeg Salemskog sata.

Ova prostorija na samom kraju sadržava neko-liko važnih naglasaka koji ilustriraju postojanje i djelovanje tzv. Švapskog saveza, kojeg je uteme-ljio Maksimilijan I., austrijski vladar, a od 1508. rimsko-njemački car. Čitavo je područje tadašnje Njemačke od Neckara do Lecha i od Bodenskoj jezera do Alpa bilo podjeljeno u 10 jedinica. Savez je bio na snazi oko 300 godina, pod nadzorom württemberškog vojvode, a sačinjavalo ga je za-pravo 100 manjih jedinica. Na čelu su bili duhov-ni i svjetovni vođe, prelati, plemići i 31 slobod-ni grad. Njihovi izaslanici bi se sastajali jednom godišnje u vijećnici u Ulmu. Zadaci ovog saveza bili su čuvanje unutarnjeg mira, odnosno grani-

ca, nadgledavanje presuda, upravljanje vojskom i nadgledavanje kovanja novca. Savez se raspao proglašenjem Württemberga kraljevstvom 1806. godine.

Iako su se većina bogatih kraljevskih gradova priklonila reformaciji, postojali su i tzv. paritetski gradovi, kao Ravensburg, Biberach i Augsburg, u kojima je pripadnost religijama bila pod posebnim odredbama, religije su bile naoko ravnopravne, ali su podlijegale raznim pravilima koja su ograniča-vala ravnopravnost.

Sedamnaesto stoljeće je ujedno i vrijeme veli-kih seoba Švaba na jug, Dunavom, u Mađarsku, balkanske zemlje, Rusiju itd. Smatra se da se u to doba iselilo oko 500.000 Švaba. U drugom smjeru, došlo je do naseljavanja hugenota iz Fran-cuske i to ne samo u Prusiji i Hessenu, nego i

Slika 8. Trodjelni srebreni antipendium, naručen u Augsburgu 1736.godine, za stari Univerzitet u Freiburgu, sa likovima Bogorodice, sv. Luke, sv. Tome Aquinskog, sv. Ive i sv. Franza Xaverskog (foto Peter Trenkle, Bildarchiv Erzbischoefliches Ordinariat Freiburg i. Br., L-W Stuttgart©).

55

u Württembergu. Francuski kralj Luj XIV. u go-dinama od 1643. do 1715. godine protjerao je protestantske hugenote, koji su se naselili oko Stuttgarta 1598. godine, dozvolom tadašnjeg kneza Christopha. Oni su sa sobom donijeli svoja imena, svoj dijalekt, nazive mjesta i običaje.

Ovaj dio izložbe donosi i nekoliko grafika koje doku-mentiraju rat s Turcima Osmanlijama u 17. sto-ljeću i njihovo protjerivanje iz tog dijela Europe.

Na područjima koja su opustošena osmanlijskim osvajanjima doseljavaju Švabe iz njemačkih zema-lja, posebno iz okolice Ulma. Oni brodovima odlaze na jug, neki se ubrzo vraćaju natrag razočarani uvjetima u novonaseljenim krajevima. Ostatak će ostati do u 20. stoljeće na jugu u istočnoj i sred-njoj Europi, sve do ponovnog protjerivanja nakon Drugog svjetskog rata.

Württemberg u vrijeme nacionalizma ili Veliki Švabe

Sljedeći prostor donosi reminiscencije na vrijeme Bidermeiera, bavi se 19. stoljećem, od 1806. godine kada definitivno prestaje postojati Sveto Rimsko Carstva, koje se raspada na zemlje Rajn-skog Saveza. U ovom dijelu susrećemo velikane njemačkog duha, otkrivamo švapske nacionalno-romantičarske pisce i pjesnike i doživljujemo ulaz u modernu.

Između romantike s jedne strane i tehničkog na-pretka s druge, 19. stoljeće ostaje obilježeno i valom iseljavanja ne samo na jugoistok, nego i u prekomorske zemlje.

U tijeku ratova koje je vodio Napoleon došlo je do stvaranja novih samostalnih kraljevstava, Bavarske i Württemberga, te kneževine Baden.

Slika 9. Daimlerov četvorokotač iz 1889 godine, izložen u Parizu na Svjetskoj izložbi (foto Daimler AG Stuttgart, L-W Stuttgart©).

56

Württemberški kralj Fridrik I. udvostručio je Württemberg, bio je dobro osposobljen stra-teg za upravljenje starim i novim Württember-gom, koji su se konfesionalno razlikovali. Novi Württemberg bio je pretežno katolički, a sam vladar protestantske vjere.

Vodeće pjesničko ime toga vremena je Friedrich Schilller (1759. – 1805.). Već je 1782. godine morao bježati iz Württemberga, proslavio se u Weimaru, gdje je postao njemačkim klasiča-rom, ali su mu djela nakon smrti postala pravi württemberški kult. Veliku Schillerovu bistu u sredini dvorane izradio je njegov prijatelj, klasicist Heinrich Dannecker. Uz Schillera, poznato ime je Ludwig Uhland (1787. – 1862.), pisac, političar i sveučilišni profesor u Tübingenu. Uz njega su, Gustav Schwab, Wilhelm Hauff, Eduard Mörike i Heinrich Heine. Visoku vojnu školu u Stuttgartu završili su Schiller, Mörike, Hölderlin i Hegel.

Pisci, povjesničari, slikari i arhitekti 19. stoljeća u Württembergu često su, u traganju za svojim švapskim identitetom, proučavali važna povijesna mjesta, krajobraze, staru liriku, a nova saznanja postaju izvor novih kreacija. Među njima su se po-sebno proslavili Wilhelm Hauff (1802. – 1879.) romanom “Lichtenstein“ i Gustav Schwab svo-jim povijesnim temama koje su nadahnule mnoge umjetnike, kao i njegove priče o Štauferima koji su prvi vladali Württembergom i širim područjem.

Dio ovog prostora odnosi se na industrijsku re-voluciju, koja je ovu zemlju duboko izmijenila. Württemberg je njegovao izumiteljski duh, tu su još u 16. stoljeću bili poznati protestantski izu-mitelji, a sada imamo Gottlieba Daimlera (1834. – 1900.) i Wilhelma Maybacha (1846. – 1929.) te njihov rani izum, četverotaktni motor, koji su izložili na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine (Slika 9).

Prosječni je građanin 1848/49. godin, bio neza-dovoljan konzervativnom vladom pa je izbila tzv. liberalna revolucija koja nije uspjela. Budući da je 1816. godine ukinut zakon o iseljavanju, dolazi do novog, enormnog vala iseljavanja iz ekonomskih i političkih razloga, pa sveukupni broj iseljenja iz Njemacke u 19. stoljeću iznosi oko sedam mili-juna.

Stuttgart kao postavljač trendova u 20. stoljeću i moderni Švabe

Pretposljednja izložbena cjelina tretira Stuttgart kao mjesto odvijanja moderne, između dva rata i nakon Drugog svjetskog rata, i to ne samo u ekonomskom, nego i u političkom i umjetničkom smislu. Godine 1956. otvoren je televizijski toranj Leonharda Kerna, a 1922. godine iznad Bonatzo-vog glavnog kolodvora montirana je Mercedesova pokretna zvijezda, simboli Stuttgarta. U ovoj se prostoriji dakle nalazi mit modernih i posebno ino-vativnih Švaba. Već je propaganda Prvog svjet-skog rata pokušavala povezivati likove ovih sta-novnika Njemačke uz srednjovjekovne Štaufere koji su bili hrabri i izdržljivi. U nacionalsocijalizmu Švabe su promatrani kao skupina koja predstavlja idealnu sliku njemačkih kreposti i time je ujedno činila i najvjernije pogovornike tadašnjeg režima. Primjer je Adolf Hildebrand (rad iz 1938., Bibe-rach) i njegova slika Triptihon na temu predindu-strijske idile.

Između dva svjetska rata, pokušali su Konstantin Bertele i Otto Feger definirati švapski prostor u novom smislu pa je Bertele predlagao da se unutar „Weimara“ ujedine sve Švabe s juga pod naziv „Grosschwaben“ (Veliki Švabe). Otto Feger nakon 1945. predlaže osnivanje jedne autonomne švapsko-alamanske demokracije, čemu su se na-ravno odupirali stanovnici Badena.

57

Nakon 1990. godine Stuttgart se razvio u mo-deran veliki grad i postao važan umjetnički i indu-strijski centar, a već nakon 1910. godine smatran je ishodištem moderne u umjetnosti, posebno u arhitekturi. Zahvaljujući Adolfu Hölzelu (1853. – 1934.), profesoru s Umjetničke akademije, ute-meljuje se njemačka umjetnička avangarda. U nju su u prvom redu bili uključeni učenici Adolfa Höl-zela, kasnije svjetska imena u umjetnosti, Oskar Schlemmer (1888. – 1943.), Willi Baumeister (1889. – 1955.), Ida Kerkovius (1879. - 1970.) i Max Ackermann. Oni su djelomično pripadali i apstrakciji, bili su u vezi s Walterom Gropiusom (1883. – 1969.) i grupom Bauhaus iz Weimara.

Godine 1927. osnovano je naselje “Weisenhofsi-edlung“ u Stuttgartu, a imalo je zadatak izložbu “die Wohnung“ (stan) predstaviti na raznim mje-stima i tako utjecati svojim sadržajem na razvoj moderne arhitekture. U okviru projekta „Weisen-

Slika 10. Model dvostruke kuće od le Corbusier-a iz 1927. za Weissenhofsiedlung u Stuttgartu (foto Hans-Joachim Heyer, Werkstatt für Photographie, Universität Stuttgart, L-W Stuttgart©).

hofsiedlung“ u Stuttgartu realiziran je poznati projekt “Dvostruka kuća“, koji je zasnovao Le Corbusier (Slika 10). Na čitavom projektu radili su Mies van der Rohe, Hans Scharoun, Pierre Jeanneret, Peter Behrens i drugi.

U zlatnim dvadesetima Stuttgart je postao mo-derna metropola automobilske industrije, s ra-stućim brojem novih modela automobila, sve do egzaltacije u „privrednom čudu“. I danas postoji mit o švapskim markama, i to ne samo automo-bila, nego i odjeće, igračaka, hotelskog posuđa, papira i kućnih potrepština... Serija fotografija Andyja Wahrhola, naručena za stoti rođendan Daimlerova koncerna, postala je svojevrsna ikona moderne. Ne smiju se zaboraviti ni političari pa je među vrlo zaslužnima i prvi njemački predsjednik Theodor Heuss. Na slici 11. njegova je brončana bista u stilu stuttgartske secesije.

58

Švapski dijalekt

Govoru kod Švaba posvećena je jedna dvorana u kuli Starog dvorca koja je pretvorena u svoje-vrtan laboratorij. Švapski je dijalekt bez sumnje jedna od najvažnijih i najinteresantnijih osobitosti ovog naroda. U dvorani su uočljivi različiti pristupi istraživanju i doživljavanju dijalekta, kako za same Švabe, tako i za posjetitelje koji nisu Švabe. Osim

informacija o dijalektu, tu su i školske ploče, me-diji i programi za idividualnu suradnju. Na tabla-ma koje poučavaju o dijalektu i njegovu razvoju iz srednjovjekovnog njemačkog, jasno se upozo-rava o promjenama u jeziku koji se preobražava, ali kroz duži vremenski period. Karte s jezičnim promjenama upućuju na veze sa drugim jezičnim cjelinama. Na primjer, riječ krumpir će u jednoj švapskoj regiji biti „Ebbiara“ u drugoj „Gromm-bira“.

U sredini prostorije nalazi se okrugli stol sa zvuč-nim atlasom koji upućuje na razne primjere odre-đenog dijalekta vezanog za alamanski, bavarski ili badenski prostor. Te nekadašnje jezične granice ne podudaraju se sa današnjima pa se dijalekti danas dijele na središnju, južnu, istočnu i zapadnu varijantu švapskog prostora (Slika 12).

“Klišeji“: odlike ili nešto drugo?

Službenica jedne stuttgartske banke tvrdi da su Švabe još i danas jako štedljivi, da se ta tradicija nastavlja na ovom tlu. Radinost, odnosno marlji-vost Švaba, štedljivost, sklonost urednosti i odr-žavanja čistoće u kući i oko nje, gradnja kuće kao životnog ostvarenja, dakle stvaranje i radišnost glavne su oznake švapske kreposti. Ovdje je uvijek bilo časno pokazati se ljubiteljem rada, nositi rad-no odijelo po potrebi, ali i najmarljiviji Švaba zaslu-žio je odmor na kraju dana i to je rado pokazivao.

Štedljivost je druga švapska krepost. Ovaj čovjek se rado odriče i potrošnje radi nekog važnijeg ci-lja, to je ujedno i njegova taktika. On će kupiti Mercedes ili „blaženi plehle“ – kako se kaže – i to ne radi luksuza, nego radi marke, odnosno kvalitete, koja se pokazala kao dobra, iako skupa, gledajući na duže vrijeme čak povoljna.

Švapska štedljivost nešto se malo promijenila za vrijeme privrednog čuda nakon Drugog svjetskog

Slika 11. Brončana bista Theodora Heussa, prvog njemačkog predsjednika, Alfred Lörcher, 1950. (foto BPK - Staatsgalerie Stuttgart, L-W Stuttgart©).

59

rata jer je potrošnja postala privredni motor, no Švabe su u pravilu ostali vjerni kreposti štedlji-vosti, shvaćajući je ozbiljno i računajući da ona dovodi do blagostanja.

Uvođenjem poznate “manije“ čišćenja oko kuće (Kehrwoche) pokušalo se već krajem 15. stolje-ća riješiti problem zagađivanja okoline, i to je bilo uspješno riješeno te traje sve do danas. Dok je u Finskoj čišćenje oko kuće posao kućnog majstora, Švabe su kroz zakonik koji je krajem 15. stoljeća donio grof Eberhard im Barte, sami čistili svo-je kuće, stanove, ulice i podrume. To je bila ne samo obaveza, nego i izjednačavanje sa susjedom koji nije bio pošteđen, već je u određenom ritmu obavljao isti posao. Tako su svi u tom poslu bili izjednačeni.

Švabe su vjerni svojim vladarima i pretpostavlje-nima, ali se znaju i usprotiviti, osjete li se preva-renima, pa se bore i protestiraju na razne načine. U 17. i 18. stoljeću protestiralo se tzv. mačjom glasbom (Katzenmusik), odnosno stvranjem buke u određeno vrijeme. To se ponovilo kod projekta Stuttgart 21 tako da su svakodnevni protesti na Glavnom kolodvoru u 19 sati doveli do pada vlade i do raznih nereda. Na temelju toga može se zaključiti da Švabe imaju u sebi prirođen ot-por u danoj situaciji. Tu se možemo sjetiti pokre-ta i pobuna u povijesti, npr. ustanka siromaha, tzv. “Arme Konrad“, ustanka seljaka i revolucije 1848. godine. Tu se pojavljuju i pojedinci poput braće Stauffenberg pa sve do Helmuta Palmera. Tako nastaju novi mitovi i marke.

Postoje osobitosti koje su postale švapski zaštitni znakovi. Ako se bolje promotri, one ne vrijede za sve Švabe, ali se njima rado koristimo kao proto-tipima jer nam njihova emocionalna komponenta daje orijentaciju, profil i habitus, i tako mogućnost boljeg snalaženja u traženju pravih osobitosti.

Francuski sociolog Pierre Bourdieu (1930. – 2002.) naglasio je da u klišeju uvijek do izražaja dolaze kolektivne vrijednosti koje prirodno stoje uz određene osobe i skupine, da je oduvijek tako bilo. Kroz povijesnu obradu postojećih klišeja kod Švaba postignut je cilj izmijene „glasa“ Švaba kroz stoljeća, razumijevanja prirodnosti fenomena i važnosti pomaka kroz vrijeme i prostor.

Slika 12. Karta (foto Hubert Klausmann Tübingen, L-W Stuttgart©).

60

VARIA

O projektu Iron-Age-Danube

Arheološki kamp u Požegi i Kaptolu dio je me-đunarodnog projekta Monumentalni krajolici starijeg željeznog doba na prostoru Podunavlja, akronima Iron-Age-Danube koji se provodi u sklo-pu programa Europske unije, Interreg Programa transnacionalne suradnje Dunav 2014. – 2020. te je djelomično financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

U projektu, uz vodećeg partnera, (Muzej Joanne-um iz Graza) sudjeluje deset projektnih partnera te devet strateških pridruženih partnera iz pet zemalja: Austrije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske i Slovačke. Kao projektni partneri iz Hrvatske, na projektu sudjeluju Arheološki muzej u Zagrebu s pridruženim strateškim partnerom Centrom za prapovijesna istraživanja te Institut za arheologi-ju sa svojim pridruženim strateškim partnerima: Ministarstvom kulture Republike Hrvatske i Turi-stičkom zajednicom Varaždinske županije.

Arheološki muzej u ZagrebuTrg Nikole Šubića Zrinskog 19HR –10000 Zagrebabertol@amz.hr mrakvin@amz.hr

Anja Bertol StipetićMarta Rakvin

Projekt Iron-Age-DanubeArheološki kamp Hrvatska u Požegi i Kaptolu

Djelatnosti institucija okupljenih oko projekta Iron-Age-Danube međusobno su komplemen-tarne u polju zaštite kulturne baštine i razvoja kulturnog turizma, čime je stvorena jaka međuna-rodna mreža stručnjaka u svrhu što uspješnijeg ostvarenja ciljeva projekta.

U fokusu projekta Iron-Age-Danube nalaze se kulturni krajolici starijeg željeznog doba koje obilježavaju visinska utvrđena naselja te groblja pod tumulima nastala između 8. i 4. st. pr. Kr., kada su zajednice koje su živjele na prostoru po-dunavske regije bile dijelom kulturne pojave koju nazivamo istočni halštatski krug. Impozantni, iako fragilni te djelomično skriveni u prostoru, prapo-vijesni krajolici obuhvaćeni ovim projektom ostaju nedovoljno integrirani u regionalnu kulturno-turi-stičku ponudu.

61

Glavna projektna inovacija leži u metodološkom pomaku koji se temelji na partnerskom istraži-vanju prapovijesnih krajolika, za razliku od dosa-dašnjeg individualnog pristupa. U sklopu projekta planiran je razvoj novih strategija i metodoloških alata za zaštitu, prezentaciju i promociju prapo-vijesnih krajolika. Zadani projektni ciljevi bit će testirani te implementirani u devet mikroregija iz četiri partnerske zemlje: Grossklein i Strettweg (Austrija), Jalžabet i Kaptol (Hrvatska), Poštela i Dolenjske Toplice (Slovenija) te Szazhalombatta, Sutto i Sopron (Mađarska).

U okviru projekta Iron-Age-Danube jedna od za-daća Arheološkog muzeja u Zagrebu, zajedno s pridruženim strateškim partnerom Centrom za prapovijesna istraživanja, je da zadane projek-tne ciljeve testira i implementira na području Kaptola, dok istu zadaću na području Jalžabeta ima Institut za arheologiju sa svojim pridruženim strateškim partnerima, Ministarstvom kulture Republike Hrvatske i Turističkom zajednicom Va-raždinske županije.

Kaptol se pokazao kao idealni poligon za provo-đenje projektnih aktivnosti u okviru međunarod-nog projekta Iron-Age-Danube jer su dosadašnja istraživanja pokazala da je bio jak gospodarski centar i kneževsko sjedište tijekom starijeg že-ljeznog doba te vrlo dobro uklopljen u mrežu ko-munikacijskih puteva s ostalim središtima svog vremena.

Tijekom starijeg željeznog doba (od 8. do 4. st. pr. Kr.) kaptolskim krajolikom dominiralo je utvr-đeno visinsko naselje Kaptol-Gradci podno kojeg su se nalazila dva velika groblja pod tumulima Kaptol-Čemernica i Kaptol-Gradci. Prema arhe-ološkoj vrijednosti grobnog inventara, kneževski

tumuli IV i X slove kao najbogatiji na području jugozapadnog djela Karpatske kotline. Postojanje monumentalnih grobnih konstrukcija te komplek-snih pogrebnih običaja utvrđeno je na oba kaptol-ska groblja, dok su istraživanja tumula III otkrila ostatke rijetke grobne konstrukcije s prilaznim hodnikom (dromosom).

U svrhu testiranja i implementacije zadanih pro-jektnih ciljeva, organiziraju se arheološki kampovi. U 2017. godini to su bili Arheološki kamp Austrija i Arheološki kamp Hrvatska, dok će tijekom 2018. biti oragnizirani Arheološki kampovi u Sloveniji i Mađarskoj.

Arheološki kampovi usko povezuju istraživačke dijelove programa sa širokim spektrom javnih događanja te novih programa posebno kreiranih za djecu školskog uzrasta, popularnih programa za posjetitelje, stručne suradnike i studente. Cilj ovih programa je razvoj metodoloških alata za istraživanje i zaštitu prapovijesnih krajolika kao i predstavljanje te popularizacija željeznog doba i arheologije kao znanosti. Nakon istraživanja, sve prikupljene spoznaje bit će objavljene u studijama o krajoliku. Također, nove spoznaje poslužit će kao temelj pri razvoju aplikacije koja će omogućiti nov način digitalne vizualizacije krajolika. Četiri nova programa revitalizacije postojećih infrastruktura zajedno s investicijama manjeg opsega, omogu-ćit će zainteresiranoj javnosti da doživi kulturne krajolike na nove i inovativne načine čime će se nastojati osigurati održivost rezultata projekta. Na ovaj će način monumentalni krajolici postati središnje točke inovativnih, multidisciplinarnih i integrativnih istraživanja, kao i atraktivna kultur-no-turistička odredišta na prostoru Podunavlja.

62

Aktivnosti tijekom Arheološkog kampa u Požegi i Kaptolu

Arheološki kamp u Požegi i Kaptolu trajao je od 4. rujna do 14. listopada 2017. godine, a orga-nizirao ga je Arheološki muzej u Zagrebu s mre-žom dionika. Tom prigodom održan je niz javnih događanja i popularnih programa za posjetitelje, stručne suradnike i studente, poput predavanja, radionica, dana otvorenih vrata, okruglog stola te edukativnih radionica posebno kreiranih za djecu školskog uzrasta u kojima se predstavilo i populariziralo razdoblje starijeg željeznog doba i arheologija kao znanost, kao i metodološki alati za istraživanje i zaštitu prapovijesnih krajolika.

Jedna od prvih aktivnosti prilikom realizacije Ar-heološkog kampa u Požegi i Kaptolu bila je edu-kativna radionica “Škola arheologije” održana u

Osnovnoj školi “Vilim Korajac” u Kaptolu namije-njena učenicima viših razreda (Slika 1). Radioni-ca je trajala pet uzastopnih dana, svaki dan po četiri sata. Glavni cilj ove radionice bio je da se učenicima prezentira rad arheologa te da ih se poduči praktičnom iskustvu kako bi naučili čitav proces arheološkog istraživanja po svim pravili-ma struke. Program radionice uključivao je: pre-zentaciju o arheologiji i arheološkom istraživanju, postavljanje izložbe od pet samostojećih postera o arheologiji, arheološkom istraživanju, dokumen-taciji i poslijeterenskoj obradi koja je u učionici stajala kroz cijelo trajanje radionice, postavljanje rubova zamišljene sonde, mreže s kvadrantima i ulomcima gipsanih replika kaptolskih posuda, rad s totalnom stanicom, metodologiju arheološkog iskopavanja, ispunjavanje terenske dokumenta-cije i dnevnika istraživanja, ispisivanje signatura,

Slika 1. Radionica “Škola arheologije” u OŠ “Vilim Korajac” u Kaptolu (foto K. Rupert).

63

terensko fotografiranje, lijepljenje i signiranje ulomaka keramike, rad s ručnim 3D skenerom i Dinoliteom te crtanje i fotografiranje arheoloških nalaza. U navedene segmente glavnog radionič-kog programa inkorporirane su bile i kraće radi-onice poput: „Obuci halštatskog ratnika“ u kojoj su učenici izrezivali i lijepili dijelove opreme stari-ježeljeznodobnog ratnika, “Izradi svoj bookmark” u kojoj su učenici unaprijed pripremljene podloge za bookmarkove ukrašavali stariježeljeznodobnim motivima koji su im bili prezentirani na deplijanu posebno tiskanim za ovu prigodu te radionicu u kojoj su učenici nakon održane im prezentacije o željeznom dobu općenito, a posebno s naglaskom na stariježeljeznodobne lokalitete u okolici Kapto-la, izrađivali vlastiti pojmovnik. Osim navedenog, učenici su ispunjavali i “Dnevnik iskopavanja”, od-nosno arheološku knjižicu s mnogobrojnim infor-

macijama i zadacima koja je bila unaprijed tiskana za potrebe ove radionice. Zadnji dan radionice iskoristili smo za posjet arheološkim lokalitetima Rudine i Stari grad u Kaptolu. Učenicima su na kraju podijeljene diplome kreirane upravo za njih.

Druga radionica „Škola arheologije“ održavala se u Osnovnoj školi “Antun Kanižlić” u Požegi, također za učenike viših razreda. Međutim, ova radionica trajala je samo dva dana, ali s istim ra-dioničkim programom koji nije uključivao izlet.

U sklopu Arheološkog kampa u Gradskom muzeju Požega u dva navrata održane su radionice otvo-renog tipa namijenjene svim posjetiteljima (Slika 2). Radionički program trajao je po jedan sat, a posjetitelji su imali priliku izrezivati i lijepiti dijelo-ve opreme stariježeljeznodobnog ratnika u radio-nici „Obuci halštatskog ratnika“, zatim unaprijed

Slika 2. Radionice u Gradskom muzeju Požega (foto K. Rupert).

64

pripremljene podloge za bookmarkove ukrašava-ti stariježeljeznodobnim motivima koji su im bili prezentirani na deplijanu u radionici “Izradi svoj bookmark”, dok su u radionici “Šareno platno” sudionici otiskivali stariježeljeznodobne motive na platnenim vrećama koje su kasnije mogli ponijeti kao suvenire.

Osim edukativnih radionica, u sklopu Arheološkog kampa u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega odr-žana su i dva predavanja za širu publiku. Preda-vanje “Željezno doba Požeške kotline” održao je prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica s Filozofskog fa-kulteta u Zagrebu, a predavanje “The Heuneburg on the Upper Danube: Rise and Fall of an Early Iron Age Centre of Power” održao je dr. Manuel Fernández-Götz sa Sveučilišta Edinburgh.

Među ostalim događanjima za širu publiku odr-žali su se Dani otvorenih vrata u Kaptolu te Dan otvorenih vrata u Požegi, organizirani u sklopu Arheološkog kampa. Dani otvorenih vrata u Kap-tolu trajali su dva uzastopna dana, a odvijali su se na otvorenom prostoru, točnije na kaptol-skom trgu (Slika 3). Program, koji je prvog dana trajao šest, a drugog četiri sata, uključivao je: promociju projekta Iron-Age-Danube, izložbu od pet samostojećih postera o arheologiji, arheološ-kom istraživanju, dokumentaciji i poslijeterenskoj obradi, edukativne radionice „Obuci halštatskog ratnika“, „Šareno platno“, zatim podučavanje u korištenju ručnog 3D skenera te razglede ar-heološkog lokaliteta Gradina. Paralelno s doga-đanjima u Kaptolu, u restoranu “Stari fenjeri”, održana je radionica na kojoj su pripremana jela s

Slika 3. Dani otvorenih vrata u Kaptolu (foto S. Marinković).

65

Slika 4. Radionica o stariježeljeznodobnim jelima u restoranu “Stari fenjeri” (foto S. Marinković).

namirnicama koje su se koristile tijekom starijeg željeznog doba. Prisutnost namirnica korištenih na toj radionici dokazana je paleobotaničkim i pa-leozoološkim analizama. Hrana je pripremana na otvorenoj vatri na kamenu amfibolitu (Slika 4). To je vrsta kamena s Papuka koja se ujedno koristila za izradu kamenih konstrukcija tumula na nalazi-štu Kaptol. Pripremljena je kaša od prosa, boba, ječma, slanine, koprive i vlasca. Zatim su pripre-mljena jela od pečenih jetrica i pečenih jabuka te kruh od pšenice, lana i soli s fermentiranim ječ-mom kao prirodnim kvasom. Pripremljena su jela od gljiva, jaja i slanine te dimljene pastrve na žaru. Sva mesna jela na radionici bila su spravljena od mesa crne slavonske svinje. Posluženi su bili i lješnjaci s medom iz drveta koji se zove medunac. Udruga pivara Požega za ovu prigodu darovala je

pivo koje se posluživalo uz jelo. Pivo je bilo na-pravljeno od ječma, hmelja i pivskog kvasca, bez aditiva. Jedan od važnijih rezultata ove radionice svakako je izrada stariježeljeznodobne kuharice sa svim receptima isprobanih jela.

Dan otvorenih vrata u Požegi održavao se ispred Gradskog muzeja Požega u trajanju od šest sati (Slika 5). Navedeno događanje uključivalo je: promociju projekta Iron-Age-Danube, pet samo-stojećih postera o arheologiji, arheološkom istra-živanju, dokumentaciji i poslijeterenskoj obradi, četiri edukativne radionice: „Obuci halštatskog ratnika“, „Šareno platno“, „Izradi svoj bookmark“ i skeniranje kopija kaptolskih posuda pomoću ruč-nog 3D skenera. Osim toga, posjetitelji su kao nagradu za sudjelovanje u Programu dobili na poklon magnete, gipsane suvenire, olovke i bloki-

66

Slika 5. Dan otvorenih vrata u Požegi (foto A. Bertol Stipetić).

će koje su nam darovali Gradski muzej Požega te Turistička zajednica Požeško-slavonske županije.

Jedna od aktivnosti Arheološkog kampa bila je i radionica “Snimanje keramičkih posuda u svrhu izrade 3D modela” koju je u Požegi održao mag. archaeol. Miroslav Vuković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za potrebe te radionice sudionicima je prikazan proces izrade 3D modela keramičkih posuda starijeg željeznog doba.

Osim te radionice, u Kaptolu je održana i radioni-ca “Interpretacija kulturnog krajolika” sa svrhom izrade arheološko – turističke poučne staze na području Parka prirode Papuk, a koja obuhvaća stariježeljeznodobna nalazišta. Nakon prezentaci-

je i zajedničke rasprave, sudionici radionice zajed-no su krenuli predloženom stazom kako bi utvrdili je li ostvariva. Predložene točke na toj stazi su prihvaćene te je u sklopu navedene radionice izra-đena i karta u digitalnom obliku sa svim točkama gdje će se postaviti info ploče.

U sklopu Arheološkog kampa, u Kaptolu je bio organiziran i okrugli stol na temu “Mogućnosti prezentacije i popularizacije arheološke baštine” u kojem je uvodno predavanje održala dr. sc. Jacqueline Balen (Slika 6).

Svečano zatvaranje istraživačkog dijela kampa odvilo se u Požegi. Program svečanog zatvaranja kampa uključivao je popularno predavanje Rujane

67

Jeger “Željezno doba u našim krajevima (a i šire) – što, kako, zašto, kada, protiv koga i ostalo”, premijeru dokumentarnog filma Slovenske radi-otelevizije “Forenzika željeznog doba” u kojoj su stručni suradnici ujedno i partneri projekta Iron-Age-Danube, prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica i doc. dr. Matija Črešnar te domjenak na kojem su se posluživala jela pripremljena od namirnica koje su se koristile u starije željezno doba (slika 7).

Slika 6. Okrugli stol “Mogućnosti prezentacije i popularizacije arheološke baštine” u Kaptolu (foto A. Bertol Stipetić)

Slika 7. Svečano zatvaranje istraživačkog dijela kam-pa u Požegi (Foto J. Balen).

68

Zaključak

Po uspješnom završetku Arheološkog kampa u Požegi i Kaptolu, može se zaključiti kako je ar-heološko nalazište Kaptol jedinstven i dragocjen primjer kulturnog dobra s velikim potencijalom za održivi razvoj kulturnog turizma na prostoru Po-žeške kotline. S obzirom na to, aktivnosti kampa bile su usmjerene na popularizaciju i prezentaciju stariježeljeznodobnih lokaliteta na području Kap-tola. S druge strane, aktivnosti projekta Iron-Age-Danube usmjerene su na razvoj strategije za očuvanje, istraživanje te održivi razvoj arhe-oloških krajolika na regionalnoj razini te njihovu međunarodnu promociju.

Drugi dio projektnih aktivnosti uključivat će re-vitalizaciju arheološke baštine in situ i kreiranje poučne staze na Papuku. Također, planiran je na-stavak arheološkog istraživanja krajolika u sklopu međunarodnih istraživačkih kampova te stvaranje novih digitalnih i analognih alata za turističku upo-rabu.

69

VARIA

Institut za arheologiju u Zagrebu i Arheološki muzej Zagreb kao partneri na projektu Monu-mentalni krajolici starijega željeznog doba na prostoru Podunavlja, akronima Iron-Age-Danube, organizirali su 6. rujna 2017. godine svečano otvaranje Arheološkog kampa Hrvatska, održano u palači Herzer, Gradskog muzeja Varaždin (Slika 1). Svečano otvaranje Arheološkog kampa Hr-vatska provelo se pod visokim pokroviteljstvom Ministrice kulture Republike Hrvatske dr. sc. Nine Obuljen Koržinek i veleposlanika Republike Austrije u Republici Hrvatskoj Nj. E. dr. Andera-sa Wiedenhoffa. Svečano otvaranje i provedba Arheološkog kampa Hrvatska Jalžabet, aktivno-sti su u sklopu projekta Monumentalni krajolici starijega željeznog doba na prostoru Podunavlja. Projekt se provodi u sklopu programa Europske unije - Program transnacionalne suradnje Dunav 2014. – 2020.

Događaj koji je obilježio početak Arheološkog kam-pa Hrvatska, bilo je predavanje Clothing and Iden-tity in the Bronze and Iron Age in Central Europe i prapovijesna modna revija, organizirana od stra-ne jedne od najistaknutijih svjetskih stručnjakinja na području tekstilne arheologije, dr. sc. Karine Grömer iz Prirodoslovnog muzeja u Beču. Ispred palače Herzer u večernjim su satima arheolozi i studenti arheologije, te modeli, u kreativnoj režiji dr. sc. Grömer, na crvenom tepihu zainteresira-noj publici predstavili prapovijesnu svakodnevicu noseći replike prapovijesne odjeće, obuće, oružja i nakita, iz bogatog depoa Prirodoslovnog muzeja u Beču (Slika 2 i 3). Replike su izrađene prema pokretnim nalazima i prikazima (sa situla, pojase-va itd.) s arheoloških lokaliteta datiranih u peri-od Brončanog i Željeznog doba Europe. Pokretni nalazi kojima možemo zahvaliti izradu navedenih

Saša KovačevićMartina Jurišić

Institut za arheologijuGajeva ulica 32HR – 10000 Zagrebsasa.kovacevic@iarh.hr mjurisic@iarh.hr

Projekt akronima "Iron-Age-Danube" Interreg DTP (DTP1-1-248-2.2) Arheološki kamp Hrvatska u Jalžabetu

70

replika pronađeni su na arheološkim nalazištima u Franzhausenu, Austrija (2000 pr. Kr.); Egtved, Danska (1370 pr. Kr.); Trindhøj, Danska (1300 pr. Kr.); Hallstatt, Austrija (800-400 pr. Kr.); Winklarn, Austrija (1500 pr. Kr.); Vače, Slovenija 500-400 pr. Kr. i mnogim drugim prapovijesnim nalazištima. Nakon životopisne prapovijesne mod-ne revije sudionici svečanog otvorenja, kao i mno-gi varaždinski prolaznici, počastili su se replikom prapovijesne hrane čiju je recepturu za „Suhodol-sku kašu“ i „Zbelavske žgance“ osmislio i prezen-tirao viši znanstveni suradnik i voditelj projekta Iron-Age-Danube Instituta za arheologiju, dr. sc. Saša Kovačević.

Međunarodni Arheološki kamp Hrvatska odvijao se u periodu od 4. do 30. rujna 2017. godine, istovremeno na arheološkim lokalitetima Jalža-bet, u Varaždinskoj, i Kaptol, u Požeško-slavon-skoj županiji u sklopu projekta akronima Iron-Age-Danube. Na navedenim arheološkim lokalitetima provodili su se različiti programi i radionice za posjetitelje, s ciljem da se arheologija i period starijeg željeznog doba predstavi široj javnosti, ali i znanstvenoj zajednici kao važan dio hrvatske i međunarodne kulturne baštine te kao zanimljiv turistički potencijal.

Slika 1. Svečano otvaranje Arheološkog kampa Hrvatska u Gradskom muzeju Varaždin (foto A. Švoger).

71

Glavni partner projekta akronima Iron-Age-Da-nube, Muzej Joanneum iz Graza odgovoran je za provedbu projekta na kojem sudjeluje deset partnera i devet pridruženih partnera, iz redova vodećih, europskih znanstvenih, turističkih i kul-turnih ustanova s područja Austrije, Mađarske, Slovenije, Slovačke i Hrvatske. Prezentacija i promocija navedenih arheoloških lokaliteta provo-di se uz podršku relevantnih institucija, lokalnih samouprava i zajednica, koje svojom podrškom pružaju poticaj razvoju kulturnog turizma u Va-raždinskoj i Požeško-slavonskoj županiji, ali i diljem kontinentalne Hrvatske i središnje Europe.

Institut za arheologiju jedan je od hrvatskih pro-jektnih partnera projekta akronima Iron-Age-Da-nube, a centar istraživanja i prezentaciju aktiv-nosti usmjerio je na svjetski poznati arheološki

krajolik starijega željeznog doba, prapovijesno naselje i groblje s grobnim humkom „Gomila“, smještenim na arheološkom lokalitetu Jalžabet-Bistričak, u Varaždinskoj županiji. Grobni humak (tumul) „Gomila“ jedan je od najvećih, grobnih humaka u Srednjoj Europi, promjera od oko 70 m, a sačuvane visine više od 8 m (Slika 4).

Iz navedenog razloga Arheološki kamp Hrvatska u organizaciji Instituta za arheologiju, bio je smje-šten na lokalitetu Jalžabet-Bistričak. Za vrijeme trajanja kampa, na lokalitetu Jalžabet-Bistričak provodila su se arheološka istraživanja pod struč-nim vodstvom voditelja projekta dr. sc. Saše Ko-vačevića. Na istraživanju su također sudjelovali arheologinja Martina Jurišić, asistent na projektu i zamjenica voditelja istraživanja, te arheolozi Ma-rina Šimek, kustosica Muzeja Āakovštine Jelena

Slika 2. Svečano otvaranje Arheološkog kampa Hrvatska ispred Gradskog muzeja Varaždin (foto A. Švoger).

72

Boras, Marin Mađerić, Josip Zorić, Denis Blaže-vić, te studenti Martin Keretić, Luka Bogdanić i Matija Kovačević.

U svrhu prezentacije kulturne baštine lokalnog kraja i popularizacije arheologije tijekom istraži-vanja su se provodile školske radionice u lokalnim osnovnim školama „Petar Zrinski“ u Jalžabetu i „Martijanec“ u Martijancu. Arheolozi i studenti arheologije koji su sudjelovali na istraživanju lo-kaliteta Jalžabet-Bistričak, pripremili su materi-jale za provedbu radionica te uz pomoć profesora povijesti Milivoja Dretara (OŠ „Petar Zrinski Jal-žabet“ ) i Aleksandre Kmetić (OŠ „Martijanec“), predstavili popularna predavanja „Uvod u arheo-logiju“ te proveli radionice: „Izrada prapovijesnog metalnog nakita“, „Mala škola tkanja“ i „Kako preživjeti prapovijest u kući starijega željeznog doba“, prilagođene za školski uzrast (Slika 5 i 6). Učenici su na radionici „Izrada prapovijesnog

Slika 3. Svečano otvaranje Arheološkog kampa Hrvat-ska ispred Gradskog muzeja Varaždin (foto A. Švoger).

Slika 4. Grobni humak Gomila na arheološkom lokalitetu Jalžabet Bistričak za vrijeme istraživanja.

73

metalnog nakita“ tehnikom iskucavanja izrađivali motive karakteristične za starije željezno doba na bakrenim pločicama. Nakon što su izradili motive, napravili su značku, ogrlicu ili magnet i odnijeli kući kao suvenire. Radionica „Mala škola tkanja“ je omogućila učenicima da na mini tkalač-kim stanovima isprobaju tehniku tkanja. Dok su se na smanjenoj, nedovršenoj replici prapovijesne kuće na radionici „Kako preživjeti prapovijest u kući starijega željeznog doba“ učili graditi pra-povijesnu kuću prevlačeći šiblje kroz drvenu kon-strukciju kuće te su krovnu konstrukciju pokrivali trstikom. Učenici su pokazali izuzetan interes za sve radio-nice i ocijenili ih pozitivnim komentarima koje su upisali u „Upitnike“ nakon završetka radionica. Time možemo zaključiti da je popularizacija ar-heologije i prezentacija kulturne baštine lokalnog kraja i arheološkog krajolika Jalžabet-Martijanec, bila izuzetno uspješna.

Slika 5. Provedba radionice u OŠ Martijanec (foto S.Kovačević).

Slika 6. Provedba radionice u OŠ Petar Zrinski Jalžabet (foto M.Jurišić).

74

Tijekom provedbe Arheološkog kampa Hrvatska u Gradskom muzeju Varaždin i Domu kulture Jalža-bet organizirana su znanstveno-popularna preda-vanja i dva Okrugla stola.

U Gradskom muzeju Varaždin u palači Herzer, održana su predavanja 25. rujna 2017. godine. Predavanja su održale bivša kustosica Gradskog muzeja Varaždin, arheologinja u mirovini, Marina Šimek, pod nazivom: “Arheologija varaždinske re-gije”, te viša stručna savjetnica – konzervatorica za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kultu-re, uprava za zaštitu kulturne baštine Konzerva-torski odjel u Varaždinu dr. sc. Marijane Korunek, pod nazivom: “Izazovi zaštite arheoloških nalazi-šta i spomenika u Varaždinskoj županiji”.

U varaždinskom muzeju također je održan i Okru-gli stol „Mogućnosti, prednosti i izazovi neinva-zivnih metoda u istraživanju arheoloških krajolika” na kojemu su predstavnici projektnih partnera projekta akronima Iron-Age-Danube, koji se bave neinvazivnim metodama istraživanja, održali pre-davanja te podijelili svoja dugogodišnja radna iskustva.

Program Okruglog stola održanog u Gradskom muzeju Varaždin, 26. rujna 2017. godine bio je sljedeći:

1. dr. sc. Zoltán Czajlik (Eötvös Loránd Univer-sity, Faculty of Humanities, Institute of Archae-ological Sciences-“ELTEFHIAS“,Budapest): “Ar-heološko mapiranje Mađarske uz pomoć zračne fotografije: napredak i nedavni rezultati“ / “Aerial Archaeological Mapping of Hungary: advances and recent results“,

2. dr. sc. Bartul Šiljeg/dr. sc. Hrvoje Kalafa-tić (Institut za arheologiju Zagreb): “Pogled s neba: korištenje zračnih, satelitskih i slika sni-mljenih uz pomoć drona, u istraživanju povijesnih krajolika”/“View from the sky: usage of aerial,

satellite and drone images in research of past landscapes“

3. dr. sc. Michael Doneus (University of Vienna, Institute of Prehistoric and Historical Archaeology “UNIVIE“,Wien): “Razumijevanje arheoloških kra-jolika kroz neinvazivne pristupe”/“Understanding archaeological landscapes through non-invasive approaches“

4. dr. sc. Branko Mušič (University of Ljublja-na, Faculty of Arts, Department of Archaeo-logy): „Geofizička istraživanja u složenim arhe-ološkim i okolišnim postavkama prapovijesnih gradina”/“Geophysical prospection in complex archaeological and environmental settings of prehistoric hillforts”

5. Igor Medarić (University of Ljubljana, Faculty of Arts, Department of Archaeology): „Kvanti-tativna analiza arheoloških struktura s 2D i 3D magnetnim modeliranjem”/“Quantitative analysis of archaeological structures with 2D and 3D ma-gnetic modeling”

6. Barbara Horn (University of Ljubljana, Faculty of Arts, Department of Archaeology): „Modelira-nje (geo)arheoloških struktura s geoelektričnom tomografijom (ERT)”/ ):”Modelling of (geo)ar-chaeological structures with electrical resistivity tomography (ERT)”.

U Domu kulture Jalžabet, 27. rujna 2017. godine, održano je predavanje ravnateljice Matrica Mu-zeja u Százhalombatti (Mađarska) dr. sc. Mag-dolne Vicze, s temom „Studija arheološkog parka Százhalombatta“ na kojem su predstavljeni boga-ti sadržaji i aktivnosti za posjetitelje koji se odvi-jaju u sklopu arheološkog parka Százhalombatta u susjednoj Mađarskoj. Nakon predavanja održan je Okrugli stol: „Turistička, obrazovna i arheološka staza u Jalžabetu”, gdje je dr. sc. Marko Rukavi-na iz Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu održao

75

prezentaciju „Arheološka staza u Jalžabetu”, a Marko Cmrečak iz Turističke zajednice Varaždin-ske županije, koja je ujedno i pridruženi partner projekta akronima Iron-Age-Danube, održao pre-zentaciju “Turističke staze Varaždinske županije”. Navedena predavanja i prezentacije održale su se u svrhu predstavljanja primjera dobre prakse u vođenju arheoloških parkova, kao i mogućnosti prezentacije kulturne baštine lokalnoga kraja kroz popularizaciju arheologije i arheoloških lokaliteta te najava provedbe projektnih aktivnosti izrade turističko-arheološke staze u Jalžabetu.

Projekt akronima Iron-Age-Danube jedan je od najvećih i najznačajnijih projekata s područja arheologije i kulturnog turizma koji se trenutno provode na području središnje Europe. Glavni ci-ljevi projekta su istraživanje, zaštita i turistička uporaba najvažnijih kulturnih arheoloških krajolika

iz razdoblja starijega željeznog doba u srednjoj i istočnoj Europi. Uz navedeno jedna od najvažnijih zadaća projekta je izrada i implementacija zajed-ničke strategiju za održivo korištenje arheološ-ke kulturne baštine, kako bi se povećala svijest javnosti o značaju i atraktivnosti prapovijesnih lokaliteta, s posebnim naglaskom na lokalitete iz starijega željeznog doba. Projekt je usredotočen na monumentalne arheološke krajolike starijega željeznog doba, koje karakteriziraju atraktivni spomenici, poput visinskih utvrđenih naselja i ve-likih grobnih humaka/tumula iz razdoblja od 9. do 4. st. prije Krista. U to vrijeme, Podunavlje je bilo dio halštatske kulture, i dio istog kulturnog kru-ga, istočnog halštatskog kruga. Kako zapadni hal-štatski krug obuhvaća veliki dio srednje i zapadne Europe, halštatska kultura s pravom je prozvana „ranim oblikom europskog jedinstva“.

76

VARIA

Lokalitet Gardun kod Trilja našoj stručnoj javnosti već je desetljećima poznat kao mjesto na kojem se u antici nalazio rimski legijski logor Tilurij (Tilu-rium). Na tome lokalitetu od 1997. godine Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom dr. sc. Mirjane Sanader, red. prof., vrši sustavna arheološka iskopavanja. Zahvaljujući tim istraživanjima i redovitim obja-vama u znanstvenoj literaturi, lokalitet Gardun zauzeo je važno mjesto na karti rimskih legijskih logora te je njegov značaj prepoznat ne samo od strane domaće već i inozemne stručne javnosti.

Međutim, osim znanstvene prepoznatljivosti legij-skog logora Tilurija, istraživači su sustavno radili i na popularizaciji rezultata istraživanja u želji da s njima bude upoznata i šira javnost, s posebnim naglaskom na lokalnu zajednicu. Naime, sa sta-jališta arheološke baštine, grad Trilj postao je u javnosti najpoznatiji upravo po rimskom legijskom

Iva Kaić

Triljski kraj = arheološki raj ! Upoznajmo arheološku baštinu svoga kraja

Odsjek za arheologijuFilozofski fakultetSveučilište u ZagrebuIvana Lučića 3HR – 10000 Zagrebikaic@ffzg.hr

logoru Tiluriju. Stoga je od presudne važnosti za budućnost arheoloških istraživanja, ali i za održa-vanje arheološkog lokaliteta, da lokalnu zajednicu sustavno upoznajemo sa značajem toga lokalite-ta. U tom smislu, neizmjerno je važna podrška koju Grad Trilj od samog početka na svim razina-ma pruža arheološkim istraživanjima na Gardunu.

Uspjeh dugogodišnjih istraživanja potaknuo je osmišljavanje vizualnog identiteta arheološkog lokaliteta Tilurija kroz izradu loga i maskote lo-kaliteta, kako bi se on mogao brendirati i postati vizualno prepoznatljiv širokoj javnosti.

Sve te ideje pretočene su u program nazvan Trilj-ski kraj = arheološki raj! Upoznajmo arheološku baštinu svoga kraja, kojeg je u sklopu Programa za popularizaciju znanosti u 2017. godini financi-ralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republi-ke Hrvatske.

77

Slika 1. Žabac-legionar Tilurijanus Krektus, masko-ta lokaliteta Tilurija (Dizajn: Iva Kaić i Lidija Bilić - Obtego d.o.o.).

Voditeljica programa bila je dr. sc. Zrinka Ši-mić-Kanaet (Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), a suradnice na programu bile su Vinka Matijević, Mirna Vukov i Iva Kaić (sve s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), te suradnica iz partnerske institucije Muzeja triljskog kraja, ku-stosica Mara Radan.

U sklopu programa 26. i 27. rujna 2017. u Osnovnoj školi Trilj, te u područnim školama Ča-porice, Ugljane, Jabuka i Vedrine održane su tri radionice.

Prva radionica, nazvana Hrabri žabac Tilurijanus Krektus vodi vas u rimski logor Tilurij, osmišljena je kako bi se djeca upoznala sa životom rimskih

Slika 2. Učenici Područne škole Čaporice kod Trilja s majicama osvojenima u nagradnoj igri (foto Mara Radan).

78

vojnika u legijskom logoru Tiluriju. Rimski vojnici – legionari djeci su predstavljeni kroz crtani lik Tilurijana Krekta, žapca-legionara. Naime, Tiluri-jan Krekto (Tilurianus Crectus) zamišljen je kao crtani lik koji u sebi spaja dva prepoznatljiva sim-bola grada Trilja – žabe, koje su poznati triljski gastronomski specijalitet - i rimskog vojnika, koji simbolizira rimski legijski logor Tilurij kod Trilja (Slika 1). Simpatičan crtani lik osmišljen je kao dio vizualnog identiteta arheološkog lokaliteta Tilurij, kroz koji su se na neposredan i jednostavan način željele spojiti triljska arheološka i tradicijska ba-ština na način prikladan djeci. Na kraju radionice održana je i nagradna igra na izvlačenje u sklopu koje su djeca, čije je ime izvučeno, osvojila majice s otisnutom slikom žapca-legionara na prednjici i loga Tilurija na rukavu (Slika 2). Vizualno rješe-nje, kao i odabir imena maskote žapca-legionara pokazali su se vrlo uspješnima, jer su djeca svih uzrasta (od prvog do četvrtog razreda osnovne škole) jako dobro reagirala kad bi vidjela crtani lik

te su bez poteškoća povezivali ime i izgled ma-skote s Tilurijem i rimskim vojnicima. Posebno je to bilo vidljivo kad smo djecu zamolili da nacrtaju maskotu žapca-legionara. Djeca su ga mahom gotovo iz glave nacrtala sa svim detaljima, što je važno za daljnju primjenjivost ove maskote u edu-kativne ali i turističke svrhe (Slika 3). Maskota je time zadovoljila željene kriterije da bude prikladna za popularizaciju arheološkog lokaliteta Tilurija ali i rimskih vojnika kod djece. Maskotu žapca-legio-nara i logo lokaliteta Tilurija osmislile su Iva Kaić i dizajnerica Lidija Bilić (Obtego d.o.o.). Trenutno je u postupku izrada žiga za maskotu i logo pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo (Sli-ka 4).

Druga radionica nazvana je Arheološka bašti-na pod mikroskopom. Na njoj smo djeci pokazali ulomke keramike pronađene na arheološkim isko-pavanjima legijskog logora Tilurija, od kojih ih je najviše oduševio ulomak tzv. face pot posude.

Slika 3. Crtež Tilurijana Krekta koji je nacrtala Pe-tra Pančić iz 3 b razreda Osnovne škole Trilj (foto Iva Kaić).

Slika 4. Logo legijskog logora Tilurija (dizajn Iva Kaić i Lidija Bilić, Obtego d.o.o.).

79

Djeca su na radionici proučavala ulomke keramike uz pomoć ne samo klasičnog mikroskopa nego i digitalnog USB mikroskopa Dino-Lite, a potom su iz glinamola oblikovala “rimske” keramičke posude (Slika 5).

Na trećoj radionici, nazvanoj Što je nosio rimski vojnik?, djeci smo kroz PowerPoint prezentaciju pokazali dijelove rimske vojne opreme a potom su djeca igrala edukativne igre u svrhu prepoznava-nja te opreme.

Javno predstavljanje programa Triljski kraj = ar-heološki raj! Upoznajmo svoju arheološku baštinu održano je 26. rujna 2017. u 19.00 h u Muzeju

triljskog kraja, ustanovi-partneru navedenog pro-grama. Program je predstavila voditeljica dr. sc. Zrinka Šimić-Kanaet zajedno s Marom Radan, ku-stosicom Muzeja triljskog kraja.

Potom je, u sklopu kulturno-sportske manifesta-cije “Dani svetog Mihovila – Trilj 2017.”, dr. sc. Vinka Matijević održala javno predavanje pod na-slovom Pogrebni običaji u rimskom svijetu.

Cilj programa bio je popularizirati znanstvena istraživanja legijskog logora Tilurija među lokal-nom zajednicom, a posebno među djecom triljskog kraja. Stoga je bilo osobito važno predstaviti ovaj program lokalnoj zajednici grada Trilja i okolice i

Slika 5. Radionica Arheološka baština pod mikroskopom (foto Mara Radan).

80

dobiti njenu potporu za provedbu programa. Že-limo zahvaliti ravnateljima, učiteljicama i razred-nicama svih osnovnih škola u kojima smo održali radionice jer bez njihovog pristanka i dobre volje provedba našeg programa ne bi niti bila moguća, kao i kustosici Mari Radan koja je pomogla da svi tehnički aspekti provedbe programa na terenu prođu bez teškoća.

Možemo zaključiti da je provedbom ovog progra-ma uspješno ostvaren zadani cilj programa. Pri-tom je naglasak stavljen ne samo na znanstvene spoznaje nego i na mogućnosti koje lokalitet Tilu-rij pruža u vidu kulturnog turizma, nastojeći kroz maskotu žapca-legionara Tilurijana Krekta ukazati na sva blaga koja triljski kraj ima i po kojima je poznat, od rijeke Cetine preko gastronomske do arheološke baštine.

Vjerujemo da upoznavanje lokalne arheološke ba-štine ali i razvijanje svijesti o toj baštini kod djece može pomoći da ona odrastu s osjećajem da nji-hov kraj ima kulturnu vrijednost s kojom se ona mogu identificirati i ponositi. Lokalna zajednica tu arheološku baštinu treba poznavati i čuvati, ali i spoznati da se ona može iskoristiti za razvitak kul-turnog turizma u triljskom kraju. Stoga maskota žapca-legionara Tilurijana Krekta i logo lokaliteta mogu poslužiti u brendiranju ne samo lokaliteta Tilurija nego i grada Trilja te se mogu iskoristiti za osmišljavanje različitih projekata u svrhu obo-gaćivanja kulturno-turističke ponude toga kraja.

81

PERSONALIA

SVEUČIL IŠTE U ZADRU

Ivan ANIĆ, Paula BEHIN, Biljana BURAZER, Martina

ČAIĆ, Marko URANOVIĆ, Anika URKAN, Marko GAŠIĆ,

Iris HASAN, Antonela KLOBUČAR, Karla KRISTIĆ, Fi-

lip LUKAČEVIĆ, Lara MIKLOBUŠEC, Marina MILOVAC,

Leona MIŠIĆ, Noemi MONTEDURO, Ines PETRIČEVIĆ,

Katarina PODUNAJEC, Ante PURUŠIĆ, Luce ŠARIĆ,

Krešimir VACEK, Bruno ŽIVKOVIĆ.

Sandra ANIĆ obranila je 31. 3. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Glazirana keramika s utvrde Nečven.Mentor: doc. dr. sc. Karla GusarPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Mato Ilkić, doc. dr. sc. Karla Gusar (mentor), doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić.

Petra DUMENČIĆ obranila je 31. 3. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Arheološka baština Cresa i Lošinja u antičkom razdoblju.Mentor: doc. dr. sc. Mato IlkićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Igor Borzić, doc. dr. sc. Mato Ilkić (mentor), prof. dr. sc. Dražen Maršić.

Kristian HAZOŠ obranio je 28. 11. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Ikonografija na predromaničkoj kamenoj plastici u Dalmaciji.Mentor: prof. dr. sc. Ante UglešićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić, prof. dr. sc. Ante Uglešić (mentor), doc. dr. sc. Karla Gusar.

MAGISTRI ARHEOLOGIJE (mag. archeol.) NA STUDIJU ARHEOLOGIJE

SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) NA STUDIJU ARHEOLOGIJE

82

Marija IVIĆ obranila je 30. 9. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Brončanodobno naselje Krnjice 1.Mentor: doc. dr. sc. Mate ParicaPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Martina Čelhar, doc. dr. sc. Mate Parica (mentor), doc. dr. sc. Dario Vujević.

Lovre LUČIĆ obranio je 8. 7. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Područje današnje općine Novigrad od kasne antike do novog vijeka u svjetlu arheoloških istraživanja.Mentor: prof. dr. sc. Ante UglešićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica, prof. dr. sc. Ante Uglešić (men-tor), doc. dr. sc. Karla Gusar.

Anamarija MARIČIĆ obranila je 28. 11. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Predromanika u Dalmaciji - osnovni tipovi i vanjski utjecaji na arhitekturu.Mentor: prof. dr. sc. Ante UglešićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić, prof. dr. sc. Ante Uglešić (mentor), doc. dr. sc. Karla Gusar.

Anika MIJANOVIĆ obranila je 21. 12. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Rezultati zaštitnih arheološ-kih istraživanja Savudrije (2012.-2013.).Mentor: doc. dr. sc. Igor BorzićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić, doc. dr. sc. Igor Borzić (mentor), dr. sc. Silvia Bekavac.

Rafaela PEĆARINA obranila je 31. 3. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Arheološki tragovi rimskih keramičarskih radionica na području Istre, Kvarnera i Dalmacije.Mentor: doc. dr. sc. Mato IlkićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Igor Borzić, doc. dr. sc. Mato Ilkić (mentor), izv. prof. dr. sc. Željko Miletić.

Nina RADINOVIĆ obranila je 20. 10. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Antičko kultno posuđe na istočnoj obali Jadrana.Mentor: doc. dr. sc. Igor Borzić Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić, doc. dr. sc. Igor Borzić (mentor), dr. sc. Silvia Bekavac.

Ana STOJANOV obranila je 31. 6. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Srednjovjekovni i ranonovovje-kovni novac na širem području Pakoštana.Mentor: doc. dr. sc. Mato IlkićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica, doc. dr. sc. Mato Ilkić (men-tor), doc. dr. sc. Karla Gusar.

Anamarija ŠOKČEVIĆ obranila je 31. 10. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Keramički nalazi s gradine Vrčevo-Gorica.Mentor: doc. dr. sc. Martina ČelharPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: prof. dr. sc. Brunislav Marijanović, doc. dr. sc. Martina Čelhar (mentor), doc. dr. sc. Mate Parica.

Šime VUČKOVIĆ obranio je 31. 10. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Ključevi iz rimskog legijskog logora u Burnumu.Mentor: doc. dr. sc. Igor BorzićPovjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Željko Miletić, doc. dr. sc. Igor Borzić (mentor), prof. dr. sc. Miroslav Glavičić.

Ivana JERKOVIĆ, konzervator-restaurator Hrvatskog restauratorskog zavoda (Odsjek za zidno slikarstvo, mozaik i štuko, Split), obranila je 11. 11. 2016. god. magistarski znanstveni rad pod naslovom Starokr-šćanski mozaici na području Salone. Mentor: akademik Nenad CambiPovjerenstvo za obranu doktorskog rada: dr. sc. Bran-ka Migotti (Odsjek za arheologiju HAZU), akademik Ne-nad Cambi (mentor), prof. dr. sc. Dražen Maršić.

MAGISTRIRALI (mr. sc.)

83

DOKTORIRALI (dr. sc.)

Ana JORDAN KNEŽEVIĆ obranila je 14. 4. 2016. god. doktorski rad pod naslovom Arheološka slika ranokr-šćanskih crkava s kontinuitetom u predromanici na zadarskom području.Mentor: prof. dr. sc. Ante UglešićKomentor: akademik Nenad CambiPovjerenstvo za obranu doktorskog rada: izv. prof. dr. sc. Mirja Jarak, akademik Nenad Cambi (komentor), prof. dr. sc. Dražen Maršić.

Ana KONESTRA, znanstvena novakinja na Institutu za arheologiju u Zagrebu, obranila je 11. 5. 2016. god. doktorski rad pod naslovom Italska terra sigillata i ke-ramika tankih stijenki na području sjeverne Liburnije: tipologija, kronologija i distribucija.Mentor: dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan (Institut za arheologiju, Zagreb)Komentor: doc. dr. sc. Mato IlkićPovjerenstvo za obranu doktorskog rada: doc. dr. sc. Igor Borzić, dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan (Institut za arheologiju, Zagreb; mentor), izv. prof. dr. sc. Željko Miletić.

Vinka MARINKOVIĆ, konzervatorica Hrvatskog resta-uratorskog zavoda (Restauratorski odjel Split), obra-nila je 20. 09. 2016. god. doktorski rad pod naslovom Dekoracija Dioklecijanove palače u Splitu.Mentor: prof. dr. sc. Dražen Maršić Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: akademik Nenad Cambi, prof. dr. sc. Dražen Maršić (mentor), prof. dr. sc. Branko Matulić (Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija).

Poslijediplomski znanstveni doktorski studij Arheologija istočnog Jadrana

Katarina BATUR, mag. archeol., izabrana je za surad-nika (doktoranda) na radno mjesto asistenta na Odje-lu za arheologiju (rad na projektu AdriaS. Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje Hrvatske zaklade za znanost – voditeljica: doc. dr. sc. Irena Radić Rossi).

Podatke prikupili: Sanja Tutić i Tomislav Fabijanić

ZAPOSLENI

84

SVEUČIL IŠTE U ZAGREBU

DIPLOMIRNI ARHEOLOZI (dipl. arheo.)DVOPREDMETNOG STUDIJA ARHEOLOGIJE - STARI PROGRAM STUDIJA

SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) JEDNOPREDMETNOG STUDIJA ARHEOLOGIJE

SVEUČILIŠNI PRVOSTUPNICI (univ. bacc. archeol.) DVOPREDMETNOG STUDIJA ARHEOLOGIJE U GODINI 2015.

PERSONALIA

Ivana VLADOVIĆ obranila je 5. 5. 2016. god. diplomski rad na studiju anglistike.

Jasna JURKOVIĆ diplomirala je 5. 9. 2016. god., obranila je diplomski rad na studiju etnologije.

Roza PODRUG obranila je 28. 9. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Medicina u rimskoj vojsci.

Danijel LONČAR diplomirao je 30. 9. 2016. god., obra-nio je diplomski rad na studiju antropologije.

Tihana DOMINIKOVIĆ diplomirala je 30. 9. 2016. god., obranila je diplomski rad na studiju povijesti umjetno-sti.

Matea ANĀELOVIĆ, Marko BANDA, Marina DANIČIĆ,

Ante DIDOVIĆ, Marija DOMINKO, Željka EZGETA, Pe-

tra JERŠEK, Martina JONJIĆ, Paula KNEGO, Barbara

KRILETIĆ, Pavla MAČKIĆ, Melani PODGORELEC, Anto-

nija PODOBNIK, Mia SENKO, Karlo SRDOČ, Ana SVA-

LINA, Natalija ŠAGUD, Filip VUKOJA, Nikolina VUKOVIĆ

Izabela ANDRAŠIĆ, Marko BABELI, Uroš BILA, Marti-

na BRDARIĆ, Ilija CIKAČ, Ivana CUGOVČAN, Katarina

FRANUŠIĆ, Jana FRDELJA, Josip GALIOT, Ivana Ida

RADANOVIĆ, Luka ŠTEFAN, Ivan VIDULIĆ

85

MAGISTRI ARHEOLOGIJE (mag. archeol.) NA JEDNOPREDMETNOM STUDIJU ARHEOLOGIJE - NOVI PROGRAM STUDIJA

DIPLOMSKI STUDIJU ARHEOLOGIJE – SMJER PRAPOVIJESNA ARHEOLOGIJA

Nera MEŠTROVIĆ obranila je 2. 3. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Neolitizacija sjeverne Hrvatske i pojava starčevačke kulture.Mentor: dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Marcel Burić, v. asist. dr. sc. Nikola Vukosavljević, red. prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl.

Tea ŠUĆUR obranila je 11. 3. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Prijelaz srednjega u gornji paleolitik na gorju Altaj.Mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: red. prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, v. asist. dr. sc. Nikola Vukosavljević, red. prof. dr. sc. Ivor Karavanić.

Andrej SABLJIĆ obranio je 23. 3. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Utjecaj metala na religiju u prapo-vijesti s naglaskom na područje današnje Rumunjske i Hrvatske.Mentor: dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.Komentor: dr. sc. Castilia Manea-Grgin, doc.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Marcel Burić, red. prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, doc. dr. sc. Castilia Manea-Grgin.

Katarina ŠPREM obranila je 5. 4. 2016. god. diplom-ski rad pod Litički materijal iz Mujine pećine.Mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Rajna Šošić-Klindžić, v. asist. dr. sc. Nikola Vukosav-ljević, red. prof. dr. sc. Ivor Karavanić.

Petar PANZA obranio je 23. 6. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Metalurgija rane bronce na prosto-ru Hrvatske.Mentor: dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Marcel Burić, red. prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. dr. sc. Aleksandar Durman.

Mia ČUJKEVIĆ-PLEČKO obranila je 21. 9. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Crteži na nalazima iz Šan-dalje II.: Mogućnost simboličnog izričaja.Mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Rajna Šošić-Klindžić, v. asist. dr. sc. Nikola Vukosav-ljević, red. prof. dr. sc. Ivor Karavanić.

Luka REP obranio je 29. 9. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Analiza eneolitičkog litičkog skupa nalaza s lokaliteta Ivandvor.Mentor: dr. sc. Rajna Šošić-Klindžić, doc.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: v. asist. dr. sc. Nikola Vukosavljević, red. prof. dr. sc. Ivor Karava-nić, doc. dr. sc. Rajna Šošić-Klindžić.

Margareta MIKIĆ obranila je 18. 11. 2016. god. di-plomski rad pod Kasno brončano doba na novogradiš-kom području.Mentor: dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: v. asist. dr. sc. Nikola Vukosavljević, dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica.

DIPLOMSKI STUDIJ ARHEOLOGIJE – SMJER ANTIČKA ARHEOLOGIJA

Željka GRGURIĆ obranila je 27. 1. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Prikazi žena na etruščanskim urnama i sarkofazima. Mentor: dr. sc. Iva Kaić, v. asist.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Zrin-ka Šimić-Kanaet, zn. suradnica, v. asist. dr. sc. Iva Kaić, v. asist. dr. sc. Ana Pavlović.

Nikolina KORDIĆ obranila je 28. 1. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Prstenje od 4.-6. stoljeća na prostoru Hrvatske. Mentor: dr. sc. Iva Kaić, v. asist.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Zrin-ka Šimić-Kanaet, zn. suradnica, v. asist. dr. sc. Iva Kaić, v. asist. dr. sc. Ana Pavlović.

86

DOKTORIRALI (dr. sc.)

Jurica TRIPLAT obranio je 13. 4. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Obavještajni sustavi i službe u an-tičkom Rimu. Mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, doc. dr. sc. Dino Demicheli, prof. dr. sc. Mirjana Sanader.

Filip BUDIĆ obranio je 17. 6. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Ženska božanstva na Jadranu u odnosu prema grčkim mitovima o Jadranu. Mentor: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Dino Demicheli, v. asist. dr. sc. Janja Mavrović Mo-kos, red. prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač.

Andrea IDŽAKOVIĆ obranila je 29. 9. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Nezakcij u antici.Mentor: dr. sc. Iva Kaić, v. asist.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: dr. sc. Zrin-ka Šimić-Kanaet, zn. suradnica, asist. dr. sc. Vinka Bubić, v. asist. dr. sc. Iva Kaić.

Merita DRESHAJ obranila je 4. 11. 2016. god. di-plomski rad pod naslovom Komparativna analiza epi-grafskih zavjetnih spomenika na području Liburna i Delmata.Mentor: dr. sc. Dino Demicheli, doc.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: doc. dr. sc. Ana Pavlović, v. asist. dr. sc. Iva Kaić, doc. dr. sc. Dino Demicheli.

DIPLOMSKI STUDIJ ARHEOLOGIJE – SMJER SREDNJOVJEKOVNA ARHEOLOGIJA

Marijana KLASNIĆ obranila je 3. 2. 2016. god. diplom-ski rad pod naslovom Ranosrednjovjekovna fortifikacij-ska arhitektura u gradovima bizantske Dalmacije.Mentor: dr. sc. Mirja Jarak, izv. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Krešimir Filipec, dr. sc. Tatjana Tkalčec, v. zn. suradnica (Institut za arheologiju), izv. prof. dr. sc. Mirja Jarak.

Sanda VUČIČIĆ obranila je 2. 3. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Ranosrednjovjekovni lokalitet Vačani (Laluše) - bioarheološka analiza osteološkog materijala i arheološki kontekst.

Mentor: dr. sc. Mirja Jarak, izv. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Zdravka Hincak, prof. dr. sc. Mario Šlaus (Antro-pološki centar HAZU), izv. prof. dr. sc. Mirja Jarak.

Eva ŽILE obranila je 7. 9. 2016. god. diplomski rad pod naslovom Ranosrednjovjekovna arhitektura i skulptura s područja dubrovačke Pustijerne - stilsko-kronološka i prostorna analiza.Mentor: dr. sc. Mirja Jarak, izv. prof.Povjerenstvo za obranu diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Krešimir Filipec, dr. sc. Tatjana Tkalčec, v. zn. suradnica (Institut za arheologiju), izv. prof. dr. sc. Mirja Jarak.

Hrvoje MANENICA obranio je 3. 2. 2016. god. doktor-ski rad pod naslovom Urbanizacija između Raše i Krke u vrijeme ranog principata.Mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: zn. suradnik dr. sc. Dino Demicheli, doc. dr. sc. Igor Borzić (Sve-učilište u Zadru), red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader.

Vinka BUBIĆ obranila je 15. 6. 2016. god. doktorski rad pod naslovom Tipologija i topografija kasnoantičkih grobova u arheološkom krajoliku srednje Dalmacije. Mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, zn. suradnik dr. sc. Jakov Vučić (Arheološki muzej Zadar), red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader.

Zrinka PREMUŽIĆ obranila je 27. 6. 2016. god. dok-torski rad pod naslovom Antropološka perspektiva pogrebnih običaja početka kasnoga brončanoga doba u sjevernoj Hrvatskoj. Mentori: dr. sc. Petra Rajić Šikanjić, viša znanstve-na suradnica (Institut za antropologiju), dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, znanstvena suradnica (Institut za ar-heologiju)Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: red. prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica, v. zn. suradnica dr. sc. Petra Rajić Šikanjić (Institut za antropologiju).

87

PROMAKNUTI U VIŠA ZVANJA

Zrinka BULJEVIĆ obranila je 11. 7. 2016. god. doktor-ski rad pod naslovom Ranorimsko salonitansko i tilu-rijsko stakleno posuđe u kontekstu nalaza staklenog posuđa s područja provincije Dalmacije.Mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, prof. dr. sc. Irena Lazar (Univerza na Primorskem, Fakulteta za humanistične študije, Oddelek za arheologijo in dediščino), red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader.

Sanja IVČEVIĆ obranila je 18. 7. 2016. god. doktorski rad pod naslovom Tipologija i kronologija rimske vojne opreme u doba principata na području između rijeka Krke i Cetine.Mentor: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. Povjerenstvo za obranu doktorskog rada: doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, zn. suradnik dr. sc. Ivan Radman (Arheološki muzej u Zagrebu), red. prof. dr. sc. Mari-na Milićević-Bradač.

Dr. sc. Ina Miloglav, dr. sc. Dino Demicheli i dr. sc. Ana Pavlović, dosadašnji viši asistenti na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, promaknuti su u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Podatke prikupile: Željka Vukelić i Mirna Vukov

www.hrvatskoarheoloskodrustvo.hr

Prilozima za idući broj Obavijesti uz tekst isključivo u txt, doc ili rtf formatu može se priložiti i ilus-trativna građa (crteži, crno-bijele ili fotografije u boji) u jednom od sljedećih digitalnih forma-ta: jpg, tif, eps ili pdf - u što boljoj razlučivosti (min. 300 dpi). Priloge valja poslati na CD/DVD mediju, a tekst u ispisu (dvostruki prored) na adresu Društva ili putem e-pošte na jednu od sljedećih e-mail adresa:

dtoncinic@ffzg.hrhrvatsko.arheolosko.drustvo@zg.t-com.hr