ODGOVORI NA ISPITNA PITANJA Kontrola i osiguranje kvalitete

1. Što propisuje ISO12647 standard i koji je cilj standardizacije procesa tiska? ISO12647 je familija standarda koji propisuju ciljane vrijednosti i tolerancije procesnih boja te sekundarnih boja i propisuju ciljane vrijednosti i tolerancije prirasta za procesne boje. Cilj: ujednačavanje različitih procesa, tj. usklađivanje sa standardom kako bi se različiti procesi ponašali slično. Time se pojednostavljuje posao marketinškim agencijama jer u pripremi mogu koristiti standardni ICC profil i dobivaju se ujednačeni rezultati na različitim mjestima (tiskarama).

2. Što je po ISO 12647 devijacija, a što varijacija? Devijacija je odstupanje vrijednosti postignute u procesu od ciljane tj.propisane standardom. Devijacija je odstupanje najboljih rezultata u procesu od standarom propisanih vrijednosti. Varijacija je odstupanje vrijednosti u procesu od ciljane za taj proces (tokom procesa kako se mijenja gustoća obojenja) tj.odstupanje vrijednosti od najbliže koju nađemo u procesu.

3. Opišite postupak standardizacije procesa tiska.

Želimo postići vrijednosti koje su propisane standardom, a to su kolorimetrijske vrijednosti. Ne možemo direktno utjecati na kolorimetrijske vrijednosti nego nam je parametar za kontrolu procesa gustoća obojenja. Postupak se provodi otiskivanjem test forme s malim nanosima boje, a oni (nanosi) se postepeno povećavaju. Tijekom postupka se izuzimaju arci i mjere nanosi, gustoća obojenja. Nakon sušenja otisaka mjere se kolorimettrijske vrijednosti i nalazi se ona najbliža vrijednosti propisanoj standardom. Na arku se mjere klinovi prirasta. Nakon toga se krivuljama u ripu korigiraju razlike. Nakon korekcije rade se nova mjerenja kako bi se utvrdilo jesu li krivulje prirasta korigirane te se po potrebi dodatno korigiraju.

4. Što propisuje ISO2846 standard i zbog čega je važna sukladnost tom standardu?

ISO2846 je standard za tiskarske boje. Propisuje kolorimetrijske vrijednosti i transparencije procesnih boja otisnutih labaratorijskom metodom na specijalnim labaratorijskim podlogama. Opisuje IGT metodu određivanja podesnosti za tisak kao jednu mogućnost. Specijalna podloga ima definirane kolorimetrijske vrijednosti i sjaj. Crna podloga služi za određivanje transparencije. Sukladnost je važna jer je ona preduvjet da bi se zadovoljio ISO12647. Ukoliko nema sukladnosti, u proizvodnom procesu će doći do pomaka srednje vrijednosti od ciljane što će razultirati većim udjelom nesukladnih jedinica.

5. Koja se metoda izrade uzoraka koristi pri utvrđivanju sukladnosti ISO2846 standardu i na koji se način provodi?

Pri utvrđivanju sukladnosti ISO2846 koristi se IGT metoda utvrđivanja podesnosti za tisak. Na definiranu bijelu podlogu otiskuju se različite debljine nanosa boje; nađemo uzorak s najmanjim odstupanjem od one propisane standardom i utvrđujemo je li taj iznos odstupanja unutar dozvoljenih granica. Proba zadovoljava standard ako je odstupanje manje i ako je debljina nanosa boje unutar granica tolerancije. Boja se otiskuje na crnoj podlozi i tu se utvrđuje deltaE odstupanje; kolorimetrijske vrijednosti boje na otisnutoj podlozi u odnosu na neotisnutu podlogu. Izmjerimo prije i kasnije vrijednosti i izračunamo deltaE. Izmjerenim vrijednostima se prilagođava pravac u smislu najmanjih kvadratnih odstupanja i recipročna vrijednost koeficijenta smjera tog pravca je vrijednost transparencije boje.

6. Kojom se metodom služimo pri utvrđivanju transparencije tiskarske boje? Navesti i

objasniti analitičku definiciju transparencije. Prilikom utvrđivanja transparencije tiskarske boje koristimo se IGT metodom određivanja podesnosti za tisak. Boja se otiskuje na crnoj podlozi i tu se utvrđuje deltaE odstupanje; kolorimetrijske vrijednosti boje na otisnutoj podlozi u odnosu na neotisnutu podlogu. Izmjerimo prije i kasnije vrijednosti i uzračunamo deltaE. Izmjerenim vrijednostima se prilagođava pravac u smislu najmanjih kvadratnih odstupanja i recipročna vrijednost koeficijenta smjera tog pravca je vrijednost transparencije boje. Analitička definicija transparencije T=1/K => transparencija je recipročna vrijednost koeficijenta smjera pravca k

7. Koje su najvažnije podatkovne strukture koje mora sadržavati ICC profil uređaja i što one opisuju?

Najvažnije podatkovne strukture koje moraju sadržavati ICC profili su: A2B0, A2B1, A2B2 te B2A0, B2A1 i B2A2. To su strukture koje opisuju transformacije iz prostora boje uređaja u prostor boja neovisan o uređaju i obrnuto. A2B - opisuju transformacije iz prostora boja ovisnog o uređaju (CMYK, RGB, DeviceN) u LAB B2A – opisuju transformacije boja iz LAB (neovisan o uređaju) u prostor uređaja. Brojevi 0, 1 i 2 opisuju razlike s obzirom za različito mapiranje gamuta, a mapiranje može biti percepcijsko, relativno kolorimetrijsko i mapiranje s maksimalnim zasićenjem. GamutTag je podatkovna struktura koja opisuje gamut uređaja. 8 bitna je struktura i može se reći da nije najprecizniji. Lista vrijednosti za L je od 0 do 100, a i b (-128,127), (-128, 127). Boja ili postoji ili ne postoji za neki uređaj što je u tablici označeno nulom (ne postoji) ili brojem većim od nule (postoji).

8. Skicirajte transformacijski model po ICC specifikaciji i opišite njegove dijelove.

PCS (profile conection space) – boja za koju tražimo pripradajuće vrijednosti u prostoru boja ovisnom o uređaju A i B krivulje su jednodimenzionalne krivulje koje služe tome da bi se linearizirala centralna tablica boje, krivulje LABu pripisuju neke nove vrijednosti; a', b' i L' CLUT (color lookup table) – transformacija iz jednog prostora u drugi

9. Navedite metode modeliranja uređaja i njihove prednosti i nedostatke. Gdje se one koriste?

Metode modeliranja uređaja su transformacijske tablice koje koriste interpolaciju, regresijski modeli i spline interpolacija. Tablice s interpolacijom (trilinearna interpolacija) ima prednost što je jednostavna. Nedostatak je taj što izlazni uređaji, a pritom mislimo na printere ili neke tiskarske uređaje) nisu linearni. Za prihvatljivu preciznost zahtijevaju nekoliko tisuća mjerenja, a koriste se u color management modulu za određivanje vrijednosti koje nisu sadržane u tablici profila. Regresijski modeli koriste tzv.metodu malih kvadrata. Prednost im je jednostavnost impelentacije, a nedostatak im je preciznost kod modela nižih redova i problem pretjerane prilagodbe modela kod modela viših redova. Spline interpolacija ima nedostatak što je implementacija vrlo složena, no prednost toga je što je prisutna maksimalna preciznost te nema problema pretjerane prilagodbe. Sve metode mogu se koristiti u softverima za izradu ICC profila. U komercijalnim softverima za izradu ICC profila koristi se spline interpolacija zbog preciznosti. U CMMu (Color Management Module) koristi se trilinearna (ili neka izvedena linearna, npr. tetraedarska) interpolacija za određivanje onih vrijednosti koje nisu sadržane u tablicama profila.

10. Što je PDF/X? Navedite prva dva i objasnite razliku među njima. PDF/X je ISO standard koji propisuje tehnička ograničenja i pravila za izradu i upotrebu PDF zapisa za potrebe grafičke proizvodnje. Prva dva objevaljena bila su PDF/X-1 i PDF/X-3. (PDF/X-2 – problem potpunog prijenosa podataka) PDF/X – 1 – razvila ga je američka radna skupina CGATS (ANSI), ta verzija je podržavala samo procesne i spotne boje. PDF/X – 3 – je razvio TC130 (ISO) i ta je verzija standarda podržavala Color management

11. Navedite najvažnije stavke koje se provjeravaju pri utvrđivanju sukladnosti s PDF/X-3 standardom. Koji se alati mogu koristiti za utvrđivanje sukladnosti?

Najvažnije stavke pri utvrđivanju sukladnosti s PDF/X-3 standardom su:

1. Da li su priloženi svi fontovi koji se koriste 2. Geometrija stranice – mora imati točno definiranu geometriju (trimbox – obrezivanje,

bleedbox – napust, mediabox – format medija) 3. Transparencije 4. RGB podaci

Postoji čitav niz stavki, ali one nisu toliko bitne. Transparencije nisu podržane u verziji PDF 1.3 koji je osnova PDF/X-3. RGB podaci nisu dozvoljeni. Sve te stavke se odnose na samu datoteku, a ako provjeravamo da li je sustav sukladan s PDF/X – 3, onda se provjerava i overprint. Sustav se na overprint provjerava s testnom kartom. Alat koji se koristi za provjeru overprinta je Altona Test Suite Technical.

12. Što je Altona Test Suite? Navedite i opišite njezine dijelove. Altona Test Suite je skup alata za kontrolu kvalitete nekog sustava. Njezini dijelovi su:

1. Altona mesaure – to je alat koji se koristi za standardizaciju procesa. Sadrži CMYK trake za mjerenje procesnih boja paralelno osi cilindra (ujednačenost nanosa boje po zonama), okomito na os cilindra (ujednačenost nanosa – podešenost dotoka boje)

2. Altona technical – za utvrđivanje sukladnosti sustava PDF/X standradu; to je PDF file koji se pusti na rip i otisne (stroj) / ispiše (proofer) kako bi se provjerilo interpretira li sustav overprint sukladno PDF/X standardu.

3. Altona visual – vizualna inspekcija različitih parametara kvalitete otisaka – reprodukcija tamnih i svijetlih tonova, rezolucija i finoća linija, overprint i spotne boje.

(BVDM – njemačka udruga tiskara koja izrađuje otiske s kojima možemo uspoređivati naše)

13. Što propisuje G7 specifikacija i što joj je cilj? G7 specifikacija definira skalu sivih tonova i tonalitet. Sivu definira kao lineranu funkciju boje podloge. Tonalitet određuje kao funkciju raspona reprodukcije (gustoće obojenja) uređaja na način da komprimira tamne tonove, a nastoji sačuvati srednje i svijetele. Cilje je postizanje vizualno ujednačene reprodukcije neovisno o uređaju te bojama i podlogama.

14. Kako su definirane reprodukcijske krivulje po G7 specifikaciji? Iz čega je i kako izvedena njihova definicija? Koju vezu opisuju te krivulje (između kojih vrijednosti).

Reprodukcijske krivulje po G7 specifikaciji definirane su pomoću eksperimentalno utvrđenih jednadžbi. Metodom pokušaja i pogreške su određeni koeficijenti složene sinus i kosinus funkcije kako bi se ovisno o rasponu reprodukcije uređaja postigao zadovoljavajući rezultat kod većine promatrača. Rezultat funkcija su krivulje različitih nagiba. Njihova definicija je izvedena iz empirijskih podataka određenog broja procesa. Krivulje opisuju vezu između rastertonskih vrijednosti i gustoće obojenja.

15. Navedite tradicionalne definicije „sivog“, G7 definiciju i objasnite razliku. Tradicionalna definicija sivog odnosi se na CMY. Definicije su:

1. Postoci CMY koji odgovaraju K iste gustoće 2. To je rezultat tiska jednakim CMY TVI vrijednostima 3. Usklađivanje s bojom a* i b* podloge

G7 definira sivu kao funkciju boje podloge. Ni jedna od tradicionalnih definicija ne daje neutralnu sivu. Međutim, ni G7 ne rezultira neutralnom sivom, ali daje dojam neutralne sive u odnosu na podlogu.

16. Na koje se načine prema G7 metodi uspostavlja sivi balans i koji se alat koristi za evaluaciju?

Sivi balans se uspostavlja na način da se target otisne bez prethodnih intervencija na krivuljama RIP-a, čak se ne radi linearizacija, i onda se pomoću targeta utvrđuju potrebne korekcije na M i Y kanalu.Koristi se alat Gray Finder Target.

17. Koje parametre za kontrolu procesa definira G7 specifikacija? Navedite i objasnite ih.

G7 specifikacija definira HR – highlight range, HC – highlight contrast i SC – shadow contrast. To su polja od 25, 50 i 75% vrijednosti CMY, a služe nam kao parametri za kontrolu procesa, odnosno za praćenje reprodukcijske krivulje. Svaki od njih ima određene ciljane vrijednsoti gustoće obojenja. Zamjenjuju klasičnu kontrolu mjerenja prirasta za svaku kromatsku boju C M Y posebno.

18. Kako se evaluira preciznost reprodukcijskog sustava? Koji se alati i koje mjere koriste u tu svrhu?

Preciznost repordukcijskog sustava evaulira se ispisom karte boja i mjerenjem vrijednosti na karti. Dakle, koriste se karte boja; poželjno je da se koriste karte s vrijednostima različitim od onih s kojima je izrađen profil; karte bi trebale biti neovisan skup podataka. Koristi se kolorimetrijsko odstupanje deltaE (min, max, mean (srednja vrijednost), median (medijan)).

19. Zadatak – trilinearna interpolacija 20. Zadatak – linearna regresija