osmijeh o desno rame 7.pdf · naši stari prijatelji iz trebinja su večeras izveli komad ljubomira...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 1

45. Teatarski festival FEDRA BiH BILTEN BR. 7 srijeda, 19.07.2017.

OSMIJEH O DESNO RAME

Mali Fedraši odigraše „Kontrolni“.

Lijepo, dječije razigrano. Svi su poslije predstave imali osmijehe na licima.

Kako je lijepo vidjeti osmijeh na licu čovjeka.

Kako je lijepo čuti glasan smijeh.

Smijeh.

Osmijeh, osmijeh. Vjerovali ili ne, upravo imam osmijeh na licu.

Započeti jutro osmijehom.

Ako si tmuran, neveseo, „pokisao“ zbog nečega, probaj izgovoriti nekoliko lijepih riječi.

Sreća.

Osmijeh. Ruža.

Sunce. Poljubac. Ljubav.

Zaljubljenost. Majka...

Meni pomaže. Uvijek mi prozrači dušu. Vrijeme kao da ima dogovor sa Festivalom.

Lijepo je, sunce, vjetrić...

Kad sam pročitao sastav Trebinjaca, sjeo sam da uživam. Kaže jedan gledalac: „E, što mi je žao onog Igora u kolicima, mislio sam da će se

oduzeti do kraja, da će ga stići nenadna. Uh, teške, mučne uloge.“

Baš nam je lijepo na Festivalu. Hvala malim Fedrašima.

Hvala Trebinju.

Mislim da im je naša publika rekla sve aplauzom.

Večeras Travničani. Anto Bilić sa ekipom. Hajde da nastavimo uživati.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 2


OKRUGLI STO... “PISAC PORODIČNE ISTORIJE” SLOBODAN MARUNOVIĆ Strajo Krsmanović je izrazio zadovoljstvo što nam se Trebinje vratilo na FEDRU u

starom sjaju. Željko Milošević je govorio o dugogodišnjoj tradiji Gradskog pozorišta Trebinje. Pozorište je zvanično osnovano 2009. godine. Međutim, pozorišni rad je počeo

godinama unazad. Trebinje je imalo pozorište Marina Držića, a pedesetih godina i profesionalno Narodno pozorište. Pozorišno stvaralaštvo, sa redovnim radom,

nastavlja se pod okriljem KUD-a „Vaso Miskin Crni“ sve do 1992. godine. Tokom predratnih i ratnih godina aktivno radi pozorišna trupa „Pozorište Slovo“, a u stvaralaštvu se pridružuje i Kulturna scena Male stvari, koja do osnivanja Gradskog

pozorišta preuzima vodeću ulogu. Osamdesetih i devedesetih godina u Trebinju je djelovalo otprilike šest pozorišnih trupa, koje su godišnje izbacivale i po tri

predstave, stoga taj period predstavlja zlatno doba trebinjske pozorišne umjetnosti. Na sve ovo nadogradilo se Gradsko pozorište Trebinje koje je djelovalo pri JU Centru za informisanje i kulturu, a nakon podjele pripalo je JU Kulturni centar Trebinje.

Strajo Krsmanović nije iznenađen što je na Festival došla jedna ovakva produkcija, jer smo to i očekivali od Trebinja. Predstava je zahtjevna na svim nivoima, ne sreće

se često nešto ovoliko kompleksno, a istovremeno i kompletno. „Đurkovićeva drama je priča o usudu balkanskih društava koja uporno i permanentno žive i nastavljaju da žive živote u kojim je važnija slika života, nego sam život, svejedno o kojem

društvu se radi.“, smatra moderator. Jedno društvo iznova biva obilježeno arhaičnim pogledom na život, uz uporno nastojanje da proizvede pozitivnu sliku o sebi kroz

porodične historije. Kada dublje analiziram, vidimo priču o raspadanju porodice, u kojoj možemo naći i uzroke stvari koje su nas zadesile zadnjih dvadesetak godina. Nametnulo mu se pitanje da li je rediteljski postavljena kao kritički osvrt ili dio

formiranja slike o samom sebi. Pošto je kraj ostavljen kao opcija, on se odlučio za sliku koja nagovještava optimizam. Trebinjci su i večeras dokazali da su moćan

ansambl koji se može nositi sa težinom psihološkog realizma, iako ne podržava

šekspirovski kraj.

Emina Karamehić je čestitala ansamblu na fantastičnoj izvedbi. Znajući da se radi o predstavi u deset činova, očekivala je da će ih brojati do kraja, ali ostala je i više

nego pozitivno iznenađena. Budući da je po struci ljekar, posebno joj je bio zanimljiv lik Slobodana kojeg je igrao Igor Svrdlin. Nikada prije nije vidjela nekoga ko sa toliko tačnosti i prirodnosti igra ovakvu ulogu, sa čime se složio i Krsmanović,

dodavši da su sve uloge temeljito urađene.

Milošević je pojasnio da su uložili vrijeme u vjerodostojnost svakog lika, te da su za Igorovu ulogu kontaktirali tri ljekara. Đenu Arifović je oduševila večerašnja izvedba. Predstava je sve vrijeme držala

cjelokupnu pažnju. Daske koje život znače su sretne što po njima hodaju dva mlada talentovana glumca iz Trebinja, jer su večeras ravnopravno parirali starijim i

iskusnijim kolegama.

Slađana Zrnić se pridružila čestitkama na precizno urađenim likovima. Smatra da

su dobro koristili dramsko vrijeme, pauze su tačne i prirodne. Rediteljski joj se

dopada „kontrapunkt“ lika balerine koji unosi dašak radosti u ovu tešku priču.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 3


OKRUGLI STO...

Međutim, kraj joj je prebrzo došao, očekivala je da će iz dramske situacije prerasti u sliku, te im sugerisala da povedu računa o stabilnosti vrata. Za razliku od Straje,

njoj predstava ne budi nadu, jer i nova porodica nastaje na razrušenim temeljima, ali i to joj je uredu. Posebno je čestitala mladom Mitru Miličeviću koji, bez obzira na

godine, jako lijepo donosi tekstualno najzahtjevniji lik. Pohvalila je i izbor muzike, za koju je Milošević rekao da je autorska. Nedžadu Fejziću je posebno zanimljiva zastupljenost tematike porodičnih odnosa u

predstavama na ovogodišnjem Festivalu. Ovaj model predstave večeras je očigledno korespondirao sa dramom. Funkcije likova su tačne i precizne, što se odnosi i na

rediteljska, i na glumačka rješenja. Scenografiju smatra tačnom, pa mu ni vrata nisu smetala, jer svi elementi su autorski i imaju svoju funkciju u predstavi. Muzika etno karaktera tačno i precizno pravi rezove. Tarantinovski završetak je žestok, ali

pridonosi spektakularnosti, uostalom, to i nije pravi kraj jer nam prikazuju porodičnu fotografiju iz koje trebamo vidjeti da li će se historija ponoviti. Kontekst predstave je

stalni društveni sukob između mitosa i logosa, tačnije mitologije i onoga što je stvarnost. Po aristotelovskom viđenju taj mitos nije mitologija, nego objektivno ispričana priča, jer je u ontološkom smislu umjetnost značajnija od historije, a

večeras je to aristotelovsko bilo jasno podvučeno. Vidjeli smo da je porodica jača od njene mitologije, u koju bi trebala vjerovati.

Senada Milanović je također uputila pohvale ansamblu na preciznoj glumačkoj igri, što je podržala i Jelena Trepetova- Kostić, kojoj se posebno dopao način na koji su se glumci dopunjavali.

Dragan Komadina je izrazio želju da i ostala pozorišta slijede Trebinje i dostignu njihov nivo. Smatra da sa pravom zaslužuju biti profesionalno pozorište.

Milošević je pojasnio da je problem sa vratima tehničke prirode i za kraj izdvojio

Mirjanu koja se u ovoj predstavi prvi put susrela sa pozorištem.

Mirjana Golub Bokun je rekla da se tek sad uvjerila u istinost izreke da nikada nije kasno ako nešto volite. Zahvaljujući pozorištu otkrila je novu dimenziju sebe, ni

sama nije mogla vjerovati da je to ona. Zahvalila se ansamblu što su je prihvatili i

pružili priliku da uči od njih.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 4


KNJIGA UTISAKA...

“PISAC PORODIČNE ISTORIJE”

Najbolja predstava do sad!

Najbolji ste.

Definitivno najbolja predstava na festivalu. Neviđeno.

Pobjednička predstava!

Predstava je savršena.

Odlični glumci, jako dobra predstava. :)

Trebinje nikada nije razočaralo Bugojansku publiku! Svaka čast ! Vernesa

Odlična predstava.Uzivala sam!

Extra!

Predstava je na profesionalnom nivou.

Predstava je bila odlična! Nakon dugo godina gledam gospodina Željka na daskama

koje život znače i oduševila sam se njegovom perfektnom glumom.

Medina

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 5


GLAS PUBLIKE...

“PISAC PORODIČNE ISTORIJE”

Predstava je što se mene tiče je definitivno najbolja. Po mom mišljenju ovo je pobjednička predstava na ovogodišnjoj „Fedri“. Cjelokupna ekipa je fenomenalna. Najviše me dojmio mali Nino. Vidim ga kao budućeg Dragana Bjelogrlića.

Đ.A.

Predstava je predivna. Čitava mi se predstava dojmila. Svidjela mi se priča razorene porodice. Glumačka ekipa je savršena. Emina

Predstava kao predstava je izvanredna. U poređenju sa onom jučerašnjom razlika je

kao nebo i zemlja. Čupo

Predivna je predstava. Predstava je izuzetna.I s obzirom da svake godine njihove predstave gledam, čak sam bila u Žiriju nekoliko godina, uvijek Trebinje pobjeđuje,

i nije nimalo iznenađujuće Šeherzada Behić

Poprilično sumorna i teška, ali izvrsna. Glumci su bili izvrsni. Ovo nam je četvrta i do sada najbolja predstava.

Marijana Vrkić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 6


PREDSTAVLJAMO...

MIRJANA BOKUN

Zovem se Mirjana Bokun, debitant sam, nećete vjerovati, već godinama. Ovo nam je treće

izvođenje. Predstavu smo spremali intenzivno nekoliko mjeseci. Gospodin Marunović reditelj iz

Podgorice se družio s nama. Mene je jako lijepo dočekala mlada ekipa, jer ja sam, kažem, debitant, tako da me čak i mali Nino učio svemu i

nastojala sam da dam maksimum i nadam se da sam vas koliko-toliko obradovala. Zaista, svi su

mi pomagali, te sam uz njihovu pomoć uspjela odigrati svoj lik najbolje što sam mogla. Iskreno, radeći na ovom liku saznala sam neke stvari o

sebi koje su me iznenadile, i vjerujte, naučila sam nešto: “Nikad nije kasno.“ :)

IGOR SVRDLIN

Zovem se Igor Svrdlin, glumac sam predstave „Pisac porodične istorije“ Gradskog pozorišta Trebinje, igram lik Slobodana Čobe Milošića. Ovo

nam je treće igranje, imali smo dva igranja u Trebinju. 23. maja je odigrana premijera.

Predstavu je postavio crnogorski reditelj i glumac Slobodan Marunović. U suštini je to jedna predstava koja je, možemo reći, stacionirana u

vrijeme 70-tih i 80-tih, ali se, po svemu prikazanom, može posmatrati kao nešto što se

dešava i dan danas. Dakle jedna propast porodice koja neminovno dovodi do propasti kako porodice, tako i društva. Kad porodica kao jedna ćelija ne

funkcioniše, kada je ona maligna, a mi jesmo nažalost vidjeli da je ova naša porodica potpuno

maligna ćelija. Lik Čobe me opsjeo u smislu da sam dugo vremena razmišljao o njemu, da sam negdje u svojoj glavi slagao kako funkcioniše taj lik. Onda

sam negdje našao neku poveznicu da je Čobe zapravo velika većina nas, koji nisu bukvalno fizički

hendikepirani zbog ovih i onih, ali su hendikepirani kao, recimo, što nam je sloboda kretanja ograničena nažalost, financijski i teritorijalno. Tako sam na jednoj probi kada mi odvežu ruku razmišljao o tome šta to

Čobe može bez jedne ruke koja je oduzeta i druge koja je zavezana pa odvezana.

On može da se vrti u krug. To je bukvalno tako.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 7


RAZGOVOR SA... ŽELJKO MILOŠEVIĆ Naši stari prijatelji iz Trebinja su večeras izveli komad Ljubomira

Đurkovića „ Pisac porodične istorije“ u režiji Slobodana Marunovića. Gospodin Marunović,

iz opravdanih razloga, nije prisustvovao na Festivalu pa smo

zamolili Željka Miloševića, koga ne treba posebno predstavljati bugojanskoj publici, a koji je na

ovom projektu asistent režije i igra u predstavi, da nam kaže nešto o

samom projektu i o tome kako je bilo sarađivati sa Slobodanom Marunovićem?

Slobodan Marunović je prvak crnogorskog Narodnog pozorišta,

čovjek koji je na filmu, serijama pozorištu ostvario gotovo stotinu uloga. Ono čime se mali broj glumaca može

pohvaliti je to da on ima monodramu „Potonja ura“ koju je do sada izveo

hiljadu i petsto puta. Igrao je na svim kontinentima u svim značajnijim

pozorišnim centrima. Mislim da ovih nekoliko podataka dovoljno govori o tome o kakvom se umjetniku radi. Što

se tiče samoga rada, Slobodan je imao jasan koncept svega onoga što je htio da prikaže ovom predstavom, naravno mi smo ansambl koji je sastavljen od ljudi koji

puno vole da pričaju o pozorištu, da analiziraju sve te stvari sa proba tako da smo uslovno rečeno Slobodanu pravili te slatke probleme, tako da je “morao“ da se zaista posveti predstavi, zdušno smo se posvetili radu na ovom projektu. Ono što je nama

posebno zadovoljstvo je to što je Slobodan vrlo brzo stekao povjerenje u nas, vidio je da se radi o ljudima koji dosta dobro poznaju pozorište, da tu ima glumaca sa već

popriličnim iskustvom, tako da smo našli tu neku koheziju i stvari su funcionisale. Kakvi su planovi za budućnost?

Ima tu dosta nekih planova, ja neke stvari unaprijed planiram i po dvije, tri godine nešto se realizira odmah, nešto kasnije, jednostavno to kod nas tako ide. Živimo na

području gdje je kultura poprilično marginizovana. Problemi su posebno izraženi kada govorimo o pozorištu iz prostog razloga što je pozorište kolektivni čin gdje se puno stvari treba poklopiti da bi se došlo do određenog cilja, odnosno pozorišne

predstave. Planovi u svakom slučaju postoje, već smo i kroz ovaj proces rada na ovom projektu već imali ideje i razgovore o nekom novom projektu, nekoj sljedećoj

predstavi. Radim i sa omladinskom scenom u sklopu „ Malih stvari“, ove godine smo realizirali pet predstava, između ostalih i predstavu „Mala princeza“ koju je ove godine vidjela i bugojanska publika, što mi zbog značaja ovoga Festivala predstavlja

izuzetno zadovoljstvo tim prije što je predstava odlično primljena i što je to mladim

glumcima i glumicama sigurno veliki podstrek za njihov budući rad.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 8


STRUČNI ŽIRI...

DRAGAN KOMADINA

Kako se osjećate u Bugojnu? Kakvi smo domaćini? U Bugojnu sam kao gost festivala FEDRA treći put.

Prvi put još 2009. Bez imalo kurtoazije mogu reći kako je gostoprimstvo ljudi iz organizacije FEDRE

postalo jedan od zaštitnih amblema festivala. Ovdje se osjećam uistinu kao kod kuće, jer sam okružen jednom pozitivnom energijom koja ne blijedi svih

ovih godina.

Kako vam se sviđa naš festival, da li ste zadovoljni repertoarom predstava koje smo do sada pogledali?

U našim produkcijskim uvjetima iznimno je zahtjevna stvar uopće imati dovoljno amaterskih predstava za

selekciju. Dakle, nekad smo, što se odnosi i na profesionalna kazališta, ograničeni i kvantitetom. No, amaterizam je očito vrlo žilav. Petnaest prijavljenih

je pristojan broj za mogućnost selekcije. Stoga, vjerujem kako je selektor Nedžad Ibrahimović uspio

izvući najbolje što smo trenutačno imali na amaterskim pozornicama u BiH. Ovo što sam vidio u prvih šest festivalskih večeri pokazuje dvije tendencije. Prvo, na

tematskoj razini dominira raspad obitelji. Taj mikro rasap uvjetovan je skladnim djelovanjem centripetalnih sila kao nusprodukta ratnih i poratnih previranja, a

sinoćnja predstava iz Trebinja „Pisac porodične istorije“ sugerira kako nas taj povijesni usud i prokletvstvo pogubnog djelovanja na relaciji sustav-pojedinac prati kroz generacije. Naime, ova drama Ljube Đurkovića napisana još početkom

osamdesetih godina 20. stoljeća na vrlo sugestivan način zapravo predstavlja jedno scensko podsjećanje da je na ovim prostorima, pucalo se ili ne, jedno sigurno: rat se

u nekim glavama i domovima još uvijek vodi, a nažalost i priziva. Druga tendencija jest uvjetno kazano stilske naravi. Naime, ako se i složimo da nam

je amaterske družine tematski okupiralo crnilo obiteljskog raskola kao opsesivne scenske alagorije spram makro društvenog raspada, onda treba istaknuti kako će se uz predstave nastale na tekstovima pishološkog realizma, ovogodišnje izdanje

FEDRE pamtiti i po redateljskim postupcima koji su inklinirali farsično-satiričnom rješenjima s elementima groteske i teatra apsurda, što svjedoči o zrelosti naše

amaterske scene i sposobnosti da se koristi širokim registrom stilskih i žanrovskih postupaka. Iznimno mi je drago što se i ove godine srećem nove amaterske družine na FEDRI.

Ovaj put to je Cleuna iz Livna, koja postoji svega dvije godine a s izborom naslova i predanošću malog ansmbla obećava početak još jedne bogate i sjajne amaterske

priče čije ćemo rezultati sigurno pratiti sljedećih godina i u Bugojnu. Da li ste čitali naš bilten? Kakvi su utisci? Imate li neke sugestije kako bisno

bili još bolji?

Bilten je nazaobilazni dio FEDRE. Čestitam brojnoj ekipi koja ga pravi sve ove

godine. Samo izdržite. Na papiru ili bez njega. Čak i kada se u skoroj budućnosti

budete izdavali isključivo u virtualnom izdanju.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 9


ŠESTI DAN FESTIVALA...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 10


JUČER...

Jučer je u Maloj sali u 11 sati odigrana predstava „Kontrolni“, Dječije scene FEDRA. Predstava je nastala je po motivima srbijanske književnice Milene Depolo, a

rediteljica Senada Milanović ju je adaptirala i prilagodila mlađem uzrastu.

Postavku čini 14 glumaca, koji su na sebi svojstven način ispričali priču o

problemima u porodici, a predstava ima sretan kraj.

IZ KNJIGE UTISAKA...

Malci su vrh vrhova!

Najbolja predstava na festivala.

Režija

Sviđa mi se predstava. Zana, Hana, Tajra i Nina

Gledao sam ih X-puta i opet ću!

Najbolja dječija predstava, malci genijalni.

Medina najbolja.

Med

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 11


VEČERAS...

Pozorišna dvorana

20, 30 sati

HRVATSKO KAZALIŠTE TRAVNIK

POBUNA U KOKOŠINJCU

REDATELJ:

Anto Bilić

Igraju:

GINGER: Renata Ignjić

ROCKY: Matej Baškarad

FOWLER: Darko Smodek

BUNTY: Danijela Lovrić

BABS: Petra Bilić

DUCKY: Barbara Mačić

MAC: Ana Eldić

EDWINA: Gabrijela Ninić

MIŠ 1: Stjepan Markunović

MIŠ 2: Antonio Bilić

GLASOVI:

GOSP. TWEEDY: Anto Bilić

GOSPODIČNA MELISHA TWEEDY: Vanja Džambas

RAVNATELJ CIRKUSA: Alojz Čakarić

TEHNIČARI PREDSTAVE:

Valentina Mačić

Zoran Lučić

Nikola Babić

SVJETLO I TEHNIČKO VODSTVO: Miroslav Matošević

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 12


O PREDSTAVI...

RIJEČ REDITELJA...

Ograda, žica je uvijek oko nas... Ona je gotovo uvijek u današnjem življenju

ispred nas neprijelazna i predtavlja veliku prepreku. U kokošinjcu– kao i u današnjem svijetu, problem predstavlja kokošji– ljudski um koji ne može prihvatiti da se može živjeti bolje. Predstava “Pobuna u kokošinjcu” je, ustvari,

predstavljanje današnjeg vremena u kojem živimo. Kokošinjac, ma koliko izgledao zapušten, prljav, kvaran pojam predstavlja sadašnjost čovječanstva, odnosno sve

ono što je životinjsko u nama , sastavljen od naizgled besmislica, ali vrlo bitnih stvari kao i ljudski um, pa može maštati, snivati, samo ne živjeti. Pobuna u kokošinjcu je današnja stvarnost gdje se pojedine stvari opet postavljaju

onakvim kakve su bile i sve se vrti u krug. To je, ustvari, život onakav kakav mi živimo: pun gluposti, zavisti, neiskrenosti, prožet pokojom iskrenom ljubavi, lošim

međuljudskim odnosima, a na kraju nas u svakom od navedenih slučajeva čeka smrt, bez obzira na trenutačnu sreću i uspjeh. Bijeg iz kokošinjca i spašavanje glave u potrazi za srećom i “zelenijom” travom je

loše, baš kao i narod, organiziran i uvijek i zbog istih pogreški ne uspijeva. Nada se pojavljuje u pomoći izvana koja sasvim slučajno dolazi jedne večeri preko ograde,

kao što i mi u svom životu vjerujemo da će neko drugi za nas riješiti naše probleme i stoga se predajemo unatoč što je zajedničkim naporom i spremnošću na sve poteškoće moguće, barem i kratkoročno, izgraditi nešto bolje društvo nego ovo u

kojemu živimo. Svi mislimo i vjerujemo da je “trava” zelenija negdje drugdje, ali kada dođeš na to

drugo mjesto vidiš da je ona smeđa i zgažena, i nije onakva kakvom si je ti zamišljao, kao i sve u životu...

Za gledatelje +16 ovo je istina o današnjici, a za djecu je ovo samo bajka, meni se osobno više sviđa bajka.

O REDITELJU I POZORIŠTU... ANTO BILIĆ rođen je 1972. godine u Travniku. Magistar je ekonomije,

intendant, utemeljitelj i osnivač Hrvatskog amaterskog kazališta Travnik 1993.

godine u Novoj Biloj. S kazalištem se sureće od svoje sedme godine. 1999. godine u Jankovićima u Travniku uz pomoć prijatelja i glumaca iz kazališta započinje izgradnju zgrade Hrvatskog amaterskog kazališta Travnik, koja je danas postala

dom kulture za kazališta i mlade umjetnike koji gostuju na sceni kazališta i svojim radom doprinose kulturi društva u kojem živimo. Kao reditelj režirao je veliko broj

predstava u matičnom kazalištu i drugom kazalištima (izvan BiH), te neformalnim, amaterskim, profesionalnim kazališnim skupinama. Hrvatsko amatersko kazalište Travnik je zahvaljujući reditelju i glumcu, intendantu Anti Biliću nagrađeno s gotovo

svim nagradama na amaterskim festivalima u BiH i Hrvatskoj.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 13


SUTRA...

Pozorišna dvorana

19, 30 sati

NE IZLAZI BEZ ČARAPA

KAZALIŠNA DRUŽINA ŠTOLCER-ČAKOVEC

REDITELJ: Dejan Buvač

SCENOGRAF: Kristina Štebih i Dejan Buvač

KOSTIMOGRAF: Članovi družine i Dragica Jagec

KOREOGRAF: Nikolina Makovec

GLAZBA: Željko Grahovec

Igraju:

kapelnik MIHAEL: Dejan Buvač

učiteljica VIŠNJA - SLAVICA: Anja Zanjko

došljak UDO VON HEIMLICH: Dino Pavleković

BOGEC: Ivan-Goran Herman

FIJOLIČNI NACEK: Ivica Mikolaj

FIJOLIČNA TREZA: Kristina Štebih

družbenica LOLA LENDER: Iva Korunek

milostiva FRIDA ZAMPT: Majka Baksa

CILA - CECILIA: Melani Počekaj

JELA - JELENA: Samanta Grahovec

narator: Dejan Buvač

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 14


SUTRA...

Sutra u 12:30 sati u Maloj sali će biti održana prezentacija radionica pod nazivom “Gluma” koje je vodila glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Slađana Zrnić.

Dobrodošli! :)

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 15


O PREDSTAVI... Članovi družine Štolcer u novoj se predstavi igraju, smiju, kupaju, pjevaju i plešu te

pomalo plaču. Njihovi likovi nisu ništa drugačiji od njih samih, ništa drugačiji od svakog čovjeka čiji mir odjednom prekidaju tajanstveni i neočekivani susreti. Što je

zajedničko najlon čarapama, padu jednog društvenog sloja, pozivu na oružje, nevinoj ljubavi i vizijama o budućnosti koja je, sretna ili nesretna, ionako neizbježna? Je li Međimurje oduvijek bilo tuđe ili oduvijek samo svoje? Jesu li sretni

trenuci dovoljno jaki da bi nastavili trajati do kraja? Ima li kraja? Ako netko sve to zna, to su onda zasigurno glumci! Uživajte u predstavi!

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 16


O KAZALIŠNOJ SKUPINI...

Kazališna družina “Štolcer“osnovana je 2009. godine kao sastavni dio Pjevačkog

zbora Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca, a osnivači su bili Kristina Štebih i Dejan Buvač. Svoju prvu predstavu (Pismo z Galicije) izvela je 2010. godine na Festivalu

kazališnih amatera Međimurje - KAM odmah postala apsolutni pobjednik. Osvojene su nagrade za najbolju predstavu, najbolji dramski tekst Kristina Štebih i najbolju režiju Dejan Buvač. Na 50. Festivalu kazališnih amatera Hrvatske na Hvaru

predstava ponavlja uspjeh iz Preloga i ponovo osvaja 3 najvrjednije nagrade , što još nikom nije uspjelo u povijesti Festivala. Kao predstavnik Hrvatske, kazališna

družina s predstavom gostuje u Sloveniji i Srbiji, te bilježi mnoge nastupe u Hrvatskoj. Na KAM-u 2011. godine izveli su predstavu REQUIEM ZA ŽIVE, te bili nominirani za najbolju predstavu, a Dejan Buvač dobio je nagradu za režiju

predstave, na KAM-u 2012 predstavili su se predstavom IDU ZRINSKI koja je dobila nagradu za najbolju režiju i najbolju žensku ulogu, a predstava je zabilježila

i međunarodna gostovanja u Švicarskoj i Sloveniji. 2013. godine predstava „TARZAN I SVINJA NA POSLJEDNJOJ VEČERI“ proglašena je najboljom na KAM-u, dobila je nagradu za najbolji tekst, najbolju režiju, te najbolju mušku ulogu. Na

državnom festivalu kazališnih amatera predstava je dobila nagradu publike u Slavonskom Brodu, te nagradu za najbolji tekst Kristina Štebih i najbolju sporednu

žensku ulogu Željka Grahovec, a Dejan Buvač bio je nominiran za najbolju režiju. Na KAM-u 2014. izvode predstavu „Se bu dobro mamika“ , a Dejan Buvač dobio je nagradu za režiju istoimene predstave. Na državom festivalu u Vodicama Kristina

Štebih dobija nagradu za najbolji dramski tekst, a Željka Grahovec nagradu za sporednu žensku ulogu. 2014. godine Štolceri izvode i dvije čakovečke legende

Vesne Kalšan u dramatizaciji Kristine Štebih „ Povelja Slobode „ i „Tajni tunel“. 2015. godine izvedene su dvije premijere predstava „O MAČKAMA I LJUDIMA NA PASJI NAČIN“ i „A ŽIVOT JE……“ .

Na KAM-u 2016. predstava „ NE IZLAZI BEZ ČARAPA“ proglašena je za najbolju

predstavu Festivala, Kristina Štebih dobila je nagradu za najbolju žensku ulogu, a Dejan Buvač za najbolju režiju. Uz ove tri nagrade istaknute su i tri nominacije

Kristina Štebih za tekst, Samanta Grahovec i Ivan-Goran Herman za sporedne uloge. Na 56. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama za predstavu NE IZLAZI

BEZ ČARAPA Kristina Štebih dobila je nagradu za najbolji dramski tekst, Dejan Buvač za režiju, dok je predstava bila nominirana među tri najbolje. Kristina Štebih

bila je nominirana u kategoriji glavne ženske uloge, a Ivan-Goran Herman u kategoriji sporedne muške uloge. Na 7. Međunarodnom kazališnom festivalu – Beli Manastir, predstava je od strane žirija proglašena za najbolju predstavu a Kristina

Štebih i Dejan Buvač dobili su nagrade za tekst i režiju. Na 9. Međunarodnom Repassage Festivalu na Ubu (Srbija) Dijana Kirić dobila je nagradu za najbolju

žensku ulogu, a Kristina Štebih i Dejan Buvač za scenografiju. Kazališna družina Štolcer do sada je ubilježila 56 izvedbi navedenih predstava, te osvojila 33 nagrade i ostvarila 22 nominacije. Kazališna družina „Štolcer“ ovime je potvrdila da

spada u sam vrh hrvatskog amaterskog dramskog stvaralaštva.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 17


POZORIŠNA KRITIKA...

PORODICA I PROŠLOST U POZORIŠNOM SADA I OVDJE

Gradsko pozorište Trebinje na ovogodišnji festival FEDRA došlo je sa predstavom

Pisac porodične istorije, u režiji Slobodana Marunovića, a po drami Ljubomira Đurkovića. Radi se o porodičnoj drami u kojoj se preko nekoliko generacija oslikava

nešto što bi se moglo smatrati zlom sudbinom jedne porodice. Tom permanentnom uzroku nemira ne može se odrediti porijeklo, niti trajanje, samo se može potvrditi da je tu i da traje, i po svemu sudeći, neće prestati uskoro. Priča o porodici ne

zaustavlja se na likovima koji su generacijski bliski i žive u istoj kući, već se ona na dva kraja otvara prema vremenu koje nije scensko, ali je itekako prisutno u onome

što komad nosi. Naime, na jednoj strani stoji takozvana slavna prošlost, publici posredovana pričom o sticu Antoniju i medaljama, a na drugoj strani jeste dijete u utrobi majke, koje će na svijet doći da bi postalo dio ove priče. Spomenuta

prošlost, koja je ipak samo priča (kao i svaka istorija), ni po čemu se ne da naslutiti na sceni, osim po nimalo slučajno odsutnom liku Antonija. Ona je, takva

kakva jeste, ipak teret pod kojim pucaju odnosi među braćom i drugim članovima porodice. Pričati o slavi, a živjeti sa poniženjem koje se mora gledati svaki dan, izbor je koji ne može sa sobom donijeti mir. Poniženje ove porodice okupljeno je u

onome što na sceni predstavlja lik brata Slobodana, šlagiranog čovjeka, koji može samo da posmatra šta se oko njega događa. Njegovo stanje, njegova bijeda,

direktna je posljedica djelovanja njegovog brata Blaža. Ovaj odnos između dva brata koji je vidljiv na sceni, zapravo funkcionira, u smislu dramskog vremena, kao paradigma bratskog odnosa koji je upisan u sudbinu jedne porodice. Sličan se da

naslutiti u prošlosti, ali i pretpostaviti u budućnosti, ako je sudeći po tome kakav je odnos među braćom čiji je otac Blažo.

Ovo je složen dramski tekst, dobro struktuiran i dramaturški utegnut i glumci su ga iskoristili na najbolji mogući način tako što su uspjeli da naprave uvjerljive likove koji priču nose vrlo jasno, sa dobrim osjećajem za sredstva kojima će usmjeriti

emocije prema publici, a ipak izbjeći patetiku, koja je u nekoliko navrata umalo došla na scenu, kao ona koja prisvaja predstave i čini ih svojim. Na sreću, do toga

nije došlo, pa se ova melodrama ostvarila kao vrlo pristojan pozorišni čin, kojeg se ne bi postidila ni naša profesionalna pozorišta, na čijim se scenama i repertoarima mogu vidjeti, u svakom smislu, mnogo slabije predstave.

Cijeli ansambl trebinjskog pozorišta odigrao je dobro i to na onaj način koji je najbolji za pozorište kao umjetnost. Naime, oni su zaista bili ansambl koji je igrao

za predstavu, a ne za sebe. Oni su vjerno gradili odnose jedni prema drugima, ali i prema prostoru u kojem igraju, u čemu im sasvim sigurno osjećaj sigurnosti i

povjerenja u ono što rade daje i vrlo dobro riješena scenografija. Rediteljski posao je bio je vrlo korektan i ovo je žanrovski prilično čista režija, bez previše pokušaja suvišnih eksperimentiranja i uvođenja elemenata koji ovakvoj vrsti pozorišta zaista

ne trebaju. Zbog svega ovoga valja reći da se radi o predstavi koja od početka do kraja funkcionira kao cjelina, pozorišni vrlo stabilna i što je od toga važnije, vrlo

jasno artikulirana u svakom svom elementu.

Kemal Bašić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 18


KLOŠARENILO...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 19


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO...

VRT RUŽA

Što se crnim mastilom napiše Kapljicama vode mogu da izbrišu.

U duši zapisano uzalud ćeš trčati, nikada ničim nećeš izbrisati.

(Vrt lotosa)

Ima jedan vrt u kojem više ništa ne raste, A svaki prolaznik reći će

bio je to vrt ruža.

VRIJEME

Neko vrijeme ima sve

Neko vrijeme

nema ništa

A neko vrijeme ima snove sretne

za nekog koga nema

pored tebe.

ČOVJEK KOJI JE SREĆU VAGAO NA VAGI

Došli vrazi, prste upetljali,

i ukrali vagu.

Budi važe, sad mu za nju

dušu traže.

ISTINA O ZELENOM ALPSKOM KONJU

Nije bio zelen, bio je sin pustinje.

OBLAČNO NEBO

Gdje padaju danas sve tužne kapljice kiše, dok se spušta hladna večer

da ne drhte niz tvoj obraz

u moje srce.

BUDILNIK Imao sam pticu, koja me je svako jutro

budila. Imao sam mačku

koja je kavez otvorila, pticu koja je odletjela u raj, a to nije bio kraj.

Sada imam psa

koji se budi s pticom i cijelu noć laje za mačkom.

BIO JEDNOM JEDAN ČOVJEK OD RIJEČI I PERA

S tijelom od perja i dušom od kristala, koji je svaki dantrčao na posao,

kao da ga goni gomila bijesnih pasa, kuda trči ovaj čovjek ludi svako jutro,

zapita se gomila bijesnih pasa i zastade umorna,

čovjek od pera i riječi sa tijelom od perja nije stao

trčao je još brže.

EDIN VON KORJENIĆ VON

BUGOJNO

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 20


BUGOJNO U SRCU...

SJEĆANJE NA PRVI RADIO PRENOS

Kako se ove godine navršilo sedamdeset godina od osnivanja Nogometnog kluba Iskra, u posljednje vrijeme sve češće se kroz stare novinske isječke i fotografije

podsjetim na brojne događaje i generacije koje su proteklih sedam decenija branile boje ovog kluba. Među fotografijama pronašao sam i snimak od 10.3.1974. godine,

napravljen na stadionu na Hendeku, uoči početka radio prenosa utakmice između Iskre i Rijeke. Bio je to prvi radio prenos jedne nogometne utakmice iz Bugojna. Susret je za Radio Zagreb prenosio banjalučki novinar Idriz Saltagić. Tehnička ekipa

bugojanske Pošte, koja se danima pripremala za iskušenje ovakve vrste, sa kojim se prvi put susrela besprijekorno je odradila posao. Kasnije, sa Hendeka su išla dva

direktna radio prenosa. Prvo utakmice Iskra- Borac u septembru 1974. godine, za Radio Banja Luku, te susreta između Iskre i Čelika u maju 1983. godine, za talase Radio Sarajeva. Ulaskom Iskre u prvoligaško društvo 1984. godine radio prenosi sa

Jaklića, pa i kasnije nakon njenog povratka u Drugu ligu, postali su uobičajena praksa.

Spomenuta utakmica između Iskre i Rijeke bila je derbi prvog proljetnog kola Druge lige- Zapad, u prvenstvu 1973./74. godine. Gostovanje jesenjeg prvaka Rijeke

privuklo je na Hendek preko 6000 gledalaca, jer je i Iskra prezimila u vrhu tabele, na petom mjestu, sa tri boda zaostatka. Poslije velike borbe i Iskrine nadmoćnosti

tokom svih devedeset minuta gosti su se na kraju provukli kroz „iglene uši“. Bilo je 1:1.

Nekoliko kola kasnije, 14. aprila, u Bugojnu je gostovao Osijek, najozbiljniji konkurent Riječanima u borbi za prvo mjesto. Pred ovu utakmicu Iskrinim igračima

stigla je razglednica od nogometaša Rijeke koji ih mole da protiv Osječana, kao i protiv njih, odigraju korektan i borben meč. Naravno, tako je i bilo i Iskra je slavila

pobjedu od 2:0. Na kraju prvenstva Rijeka je bila prva i izborila plasman u Prvu ligu. Druga pozicija

pripala je Osijeku, treća Kozari iz Bosanske Gradiške dok je Iskra osvojila četvrto mjesto. Bio je to veliki uspjeh Bugojanaca u njihovoj drugoj godii drugoligaškog

staža. Uz dobre rezultate stvoren je kostur tima, koji je u nekoliko narednih godina bio oslonac Iskrine igre i nastavka uspješnih rezultata.

Nakbolji igrač Iskre u toj takmičarskoj godini bio je kapiten Edin Bajramović koji je jedini i odigrao sve 34 utakmice. Iako je igrao u odbrani sa 11 golova ponio je epitet

najuspješnijeg Iskrinog strijelca. Njegove dobre igre nisu mogle ostati nezapažene, pa je u ljeto 1974. godine dobio poziv selektora olimpijske reprezentacije Jugoslavije, što je bilo posebno priznanje za jednog nogometaša iz drugoligaške

sredine. Te godine Bajramovića je u svojim redovima željelo vidjeti nekoliko prvoligaških klubova, a najuporniji je bio Čelik iz njegove rodne Zenice. Sve ponude

je odbio i ostao u Iskri čiji je dres uspješno nosio još niz godina. Za najboljeg sportistu Bugojna proglašen je 1973. i 1975. godine. Po završetku igračke karijere ostao je u klubu, gdje je obavljao funkcije sekretara i direktora, ali i trenera.

Obrad Kisić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 21


RAZOTKRIVANJE POSLOVICE...

STAR KONJ SE NE UČI DA VUČE

Mislim da svako dijete u određenoj dobi želi da ima konja. Konji su tako lijepi. Nema

ružnog konja bar ga čovjek i ne zapamti. Eh, ima i konja da te Bog sačuva, da ti se život ogadi. Ali, to nisu konji, to su konjine

one prave. Ma, ja bih ih nazvao rage. O njima ćemo drugom prilikom.

Dječak je imao plavu kosu, pa su mu dali nadimak Bjelko. Trčao je prostranim livadama, brao poljsko cvijeće, mirisao ga,

mirisao. Pleo vijence od njega pa ga poklanjao djevojčicama koje su ih stavljale

u kosu. Roditelji su ga gledali kako odrasta i ispunjavali mu svaku želju, mada je Bjelko

bio skroman. Zaljubio se u jednu djevojčicu koja je nosila nadimak Srna. Bjelko i Srna. Čovjek bi pomislio da se radi o jagnjetu i

srni. Tog dana su sjedili ispod visoke bijele olistale breze čiji su zeleni listovi lagano

treperili na vjetru, šapućući samo njima znane priče. Srna se zagledala u njegove krupne zaljubljene oči i uzdahnula: „Što bih ja voljela imati konja.“

Kad je došao kući, rekao je roditeljima kako bi htio da ima konja. Otac se po prvi put naljutio.

„Znaš li ti pošto je konj, šta ako te spuca kopitom u zube, hoćeš li cijeli život krezav hodat, hoćeš li da te neće cure.“ Dječak se zainatio, hoće konja pa hoće.

Majka ga je ubjeđivala: „Sine, konja treba hraniti, timariti, a ako te kopitom udari u trbuh pa ti izbije vazduh, valjat ćeš se od bolova okolo.“

Ništa, hoće konja pa hoće. Otac pozva majku u drugu sobu. Izvade sav novac što su imali i kako god sračunaju, mogu mu kupiti nekog starog konja. Nemaju dovoljno para za nekog dobog, rasnog konja. Pozovu sina u sobu i sve mu

ispričaju. „Pa šta ako je star, hoću konja ili ću se popeti na najveće brdo, uzverat ću se na

najviše drvo i nikad neću sići, samo ću sjediti u krošnji drveta neka me sunce prži, kiše zalijevaju, neka me šibaju nemilosrdni vjetrovim, neka dane i dane provodim gladan uz zvuke zavijanja mojih crijeva.“

Odu roditelji i nađu jednog starog isluženog konja. Dovedu ga, a Bjelko se obradova. Otrča po Srnu i reče joj da ima konja. Kad je Srna došla, zastala je

pomalo razočarano, ali je ipak bila sretna. „Jahat ćemo travnatim cvijetnim livadama“, uzviknu. Popeše se na konja, ali on ni da se pomakne, ko kad star, istrošen. „Hija, konjo“,

uzvikivali su Bjelko i Srna uglas. To gledao jedan ribar pa reče: „Star se konj ne uči da vuče.“

Ova rečenica postade narodna poslovica, a danas se koristi kad neki dječak sa

djevojčicom uzjaše starog konja, govore hija, a on ni mukajet.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 22


OBAZIRANJA...

FEDRO: Znao sam da će se poubijat na kraju.

FEDRINICA: Ne znam šta bih ti rekla.

FEDRO: Nemoj ništa ni govorit, šuti.

FEDRINICA: Svi ste vi muški isti.

FEDRO: To ti imala stotinu prije mene, pa znaš.

FEDRINICA: Nisam imala, ali vidjela sam sinoć u predstavi. FEDRO: Šta si vidjela?

FEDRINICA: Eno onaj policajac odvratni, bez razloga istjera ženu.

FEDRO: Nije bez razloga, zvoca stalno nešto.

FEDRINICA: Daj, nemoj zezat, prava robinja u kući.

FEDRO: To je ženski poso, nisam joj ja kriv što je žena. FEDRINICA: Zato kažem da ste svi isti.

FEDRO: Meni žao onog im brata u kolicima.

FEDRINICA: I meni je.

FEDRO: Mislim, kako mu je bilo gledat kad mu onaj burazer pundri onu žensku.

FEDRINICA: Bože, aj Bože, kod onakve tragedije on govori o pundrenju. FEDRO: Onaj brat ga samo pokri po glavi, ko da je televizor.

FEDRINICA: I ona im djeca, brte, naopaka.

FEDRO: Ja bih hljeb ubio u onom malom.

FEDRINICA: Dobro da nisi reko da bi prvo ubio ženu.

FEDRO: To se podrazumijeva, ona ih je odgajala.

FEDRINICA: Pa ja, žena kriva, a nije on što sloka kišu Božiju, što osakati brata, što razbuca porodicu... niko... samo žena... ženu i život i sve...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 23


DIREKTOR FESTIVALA:

Vahid Duraković

KOORDINATOR FESTIVALA:

Sanel Ugarak

PR FESTIVALA:

Edna Supur

REDAKCIJA BILTENA:

Nedžad Milanović, urednik

Vedrana Kisić, tehnički urednik

Suad Velagić

Medina Spahić

Amel Ugarak

Mirzet Ždralović, fotograf

Kemal Bašić, kritika

SARADNICI:

Jasmina Mlaćo Durek

Samir Nuhić

Almir Mujagić

Ermina Musić

Senada Milanović

Hamira Sultanović

Ajla Kurtović

Mirza Idrizović

Anes Telbiz

Edvin Supur

Maida Čehaja

Adisa Sejfić

SELEKTOR:

Prof. dr. Nedžad Ibrahimović

STRUČNI ŽIRI:

Jelena Trepetova-Kostić

Nedžad Fejzić

Dragan Komadina

MODERATOR OKRUGLIH

STOLOVA:

Strajo Krsmanović

ORGANIZACIONI ODBOR:

Hasan Ajkunić-predsjednik

Senada Milanović

Suad Velagić

Edin Ćatić Bato

Ermina Musić

Sanel Ugarak

Nedžad Milanović

Sead Karahodžić

Antonio Džolan

Samir Nuhić

Vahid Duraković

UREDNIK INTERNET STRANICE:

Edin Ćatić Bato

VANJSKI SARADNICI:

Maida May

Edo Korjenić

Obrad Kisić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:

POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA 030/251-789-MOTEL GENEX

030/254-023-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877– KOORDINATOR FESTIVALA 061/639-647

Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

TEHNIČKA EKIPA:

Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Jusuf Hozić Caci

ŽIRI PUBLIKE:

Alma Jusufbegović

Sanela Kolovrat

Ratko Kolovrat

Aida Bešlagić

Edin Korjenić

Dubravka Vukadin

Demir Džaferović

Vanda Herceg

Mirsada Hadžiabulić

Elma Bevrnja

UMJETNIČKO VIJEĆE FESTIVALA:

Vahid Duraković

Jesenko Muzaferija

Željko Milošević

Suad Velagić

Senada Milanović

Aleksandar Pejaković

Saša Grabovac

Dragana Đedović

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

osmijeh o desno rame 7.pdf · naši stari prijatelji iz trebinja su večeras izveli komad ljubomira...

Documents