1

Himzo. M. Skorupan

POHVALA GLUPOSTI

2

»Glupost je sama u sebe zaljubljena iNjeno je samoljublje bezgranièno.«

(M. Krleža)

3

T A K O J E

4

DOMIŠ LJATOST

Labirintiji, najveæoj, grofoviji prostranog kraljevstva bilo je, naravno, i najvišedvoraca. Sagraðeni u doba najveæeg procvata grofovije predstavljali su impozantnusliku o bogatstvu i moæi svojih vlasnika. Bilo ih je na stotine: gotovo da nije bilobrežuljka na èijem se vrhu nije uzditao zamak, a osobito pored rijeka i jezera.Vrijeme je, meðutim, uèinilo svoje: prijetila je opasnost da stoljeæa neke oddvoraca pretvore u ruine. Nasljednici. nisu imali dovoljno sredstava ni za njihovoodržavanje, a kamoli za popravke.Najstariji meðu vlasnicima tih dvoraca, lord Eduard XIX prvi se dosjetio kako danamakne sredstva za adaptaciju i održavanje svoga zamka. Jedno jutro nanjegovom dvorcu osvanu velika mramorna spomen-ploèa na kojoj je stajalo da je unjemu, boraveæi u lovu u Labirintiji, sa svojom ljubavnicom, prenoæio kralj StjuartII. O tom dogaðaju od prije èetiri stoljeæa upozoravali su i preko noæi postavljeniputokazi. Lord Eduard XIX, nije dugo èekao na provjeru uèinka svoje zamisli. Veætreæeg dana nahrupiše turisti i iz najudaljenijih krajeva da svojim oèima videdvorac u kojem je prespavao kralj Stjuart II. Od prodanih ulaznica skupi se lijepasvota tako da se dvorac u potpunosti moglo adaptirati i popraviti. Ni vlasnicisusjednih dvoraca nisu sjedili skrštenih ruku. Na zamku jednog od njih, nekogPitera, takoðer preko noæi, osvanu spomen-obilježje kojim se prolaznikeobavještava, o tome kako je upravo tu, u tom dvorcu, Stjuart II u slast pojeo obakrila jerebice ubijene njegovom strijelom.Turisti nagrnuše da vide i taj dvorac i mjesto gdje je objedovao kralj Stjuart II te iPiter rekonstruira svoj zamak.Ne proðe dugo, vlasnici dvorca koji se uzdizao iznad rijeke, Harold i njegov sinisto tako pribiše na zid tablu s naznakom da je Stjuart II u jednom danu dva putapio vodu sa izvora u vrtu njihovog zamka.Turisti navališe u velikom broju te tako i Harold i sin mu od naplaæenih karata nesamo što su adaptirali dvorac, veæ dogradiše i jednu kulu.Ne èekajuæi ni èasa vlasnica jednog dvorca u blizini mora, udovica Dorotiy,postavi spomen-ploèu ne kojoj je stajalo da je kralj Stjuart II u tom zamku biootrovan.Redoznalca je bilo preko oèekivanja tako da se od prikupljenih para moglopopraviti i taj dvorac.Na slièan naèin svoje zamkove rekonstruiraše još mnogi njihovi vlasnici.To, meðutim, ne poðe za rukom jedino Erlu Stivenu èiji se dvorac nalazio unajzabaèenijem kraju Labirintije. Njegova brojna nastojanja da privuèeznatiželjnike ostala su uzaludna. Pokušaj sa spomen-ploèom na kojoj je stajalo daje kralj Stjuart II umro upravo u tom zamku, izazva i podsmijeh.Dvorac je bio u takvom stanju da se svakog trena mogao i srušiti. Erl Stiven je biooèajan i vjerovatno bi, od sramote što je nemoæan popraviti svoj dvorac, poèinio isamoubojstvo da mu na um ne pade spasonosna ideja.

5

Erl Stiven na zid dvorca koji se najbolje držao prikuca drugu spomen-ploèu nakojoj je pisalo krupnim slovima: U OVOM DVORCU KRALJ STJUART II NIJENIKAD BORAVIO!Bilo je to ravno senzaciji: u cijeloj kraljevini nije bilo nikoga ko nije htio posjetitito mjesto i taj zamak. Poèeše dolaziti i starci, djeca, bogalji…Erl Stiven je zadovoljno trljao ruke.Nakon što je popravio gotovo srušeni dvorac, do njega sagradi još jedan, znatnoveæi.

6

BLAGOSTANJE

Veæ rano, zorom, na ulice okiæene parolama i transparentima u Zoviku iziðe i staroi mlado. Muškarci napustiše i pomisao da i tog jutra krenu u svoje vinograde, nanjive i livade, a žene ostaviše sve kuæanske poslove i svi zajedno krenuše premaZadružnom domu koji je bio ograðen visokom bodljikavom žicom, iz opreznostida koji crijep ili èak cijeli zid ne pedne kome na glavu ili ga zatrpa.U zakazano vrijeme i uèitelji izvedoše ðake iz škole i u povorci krenuše premaZadružnom domu. Veæ ranije nauèena pjesma složno je odjekivala.Svi su bili sveèano odjeveni.Kod kuæa su ostali samo bolesni i iznemogli, ali i oni pored ukljuèenih radio-prijemnika nestrpljivo oèekujuæi najavljeni prijenos tog dogaðaja.Buduæi da se otprije znalo da æe slavlju u Zoviku prisustvovati i specijalnadelegacija iz Velike Varoši èiji æe jedan èlan održati i prigodan govor, nestrpljivosu je oèekivali.Taèno u 11 sati pred Zadružni dom stiže crna limuzina. Djevojke u narodnimnošnjama okitiše goste vezenim peškirima i posadiše ih za bogatu trpezu.Nakon što se malo odmoriše, jedan od èlanova delegacije iz Velike Varoši pope sena veliku binu.- Drugarice i drugovi, vaš samoprijegoran rad ponovo je, evo, urodio plodom. Ovoje, smatram, veliki dan za sve radne ljude i graðane Zovika pa i šire društvenezajednice. Osvanuo je, evo, dan kad više neæete trebati gaziti blato do VelikeVaroši i dangubiti kako biste ostvarili svoja prava i mogli ravnopravno sa ostalimsudjelovati u igrama na sreæu: uplaæujuæi loto i sportsku prognozu i kupujuæisreæke državne lutrije. Ovaj kiosk stoji od danas svima na raspolaganju…Pljesak prekide govornika i on siðe s bine i nakon što presjeèe vrpcu ne vratimanovog kioska, uðe u njega i sveèano uplati tiket sa osam kombinacija lota.

7

ISKOPINA

Glas o tome kako je neki seljak na svojoj njivi, na Gornjem brdu, pronašao kamenuploèu s nekim èudnim brojevima i oznakama stiže veoma brzo i u Veliku Varoš. Otome nekako saznaše i u Muzeju.Kustosi posumnjaše u Mezeje.- Niko drugi veæ Mezeji. Oni su nastanjivali ove krajeve - zakljuèi direktor Muzeja.Domišljati seljak, nakon što otkopa ploèu, oèisti je i postavi na jedan stol u svomedvorištu te poèe naplaæivati njeno razgledanje. U Gornje brdo poèeše stizati ðaèkeekskurzije, te seljak zaposli jednog mledog nezaposlenog arheologa koji jeznatiželjnim objašnjavao važnost iskopine.U Muzeju donesoše odluku o tome da i oni posjete Gornje brdo i pobliže oznaèelokalitet na kojem je ploèa pronaðena.- To su tragovi Mezeja - zakljuèiše i kustosi.Direktor Muzeja predloži da se ploèa prebaci u Veliku Varoš, u zavièajnu zbirku.Seljak se, meðutim, usprotivi:- Od èega æemo ja i ovaj moj arheolog živjeti? A kako æe i ðaci bez oèiglednenastave iz povijesti i zemljopisa.Vraæajuæi se u Veliku Varoš direktor Muzeja odluèi da organizira simpozij na temu“Mezeji - naši preci”Znanstvenici, meðutim, na tom simpoziju zakljuèiše kako Mezeji nikada nisunastanjivali te krajeve.

***

Jedne noæi kuæi - direktora Muzeja doðe jedan starac.- Došao sam - poèe on s vrata - da vam kažem za onu ploèu. Radi se - nastavi onšapatom - o kamenu temeljcu za tvornicu vještaèkog. ðubriva koju je onomadtrebao graditi na Velikom brdu.

8

POHLEPA

U Donjoj Labirintiji su tekli med i mlijeko. Pored slavina za toplu i hladnu voduimali su Labirinšæani i dvije druge: jednu za mlijeko, drugu za med.Blagostanje svima ubrzo dosadi. Narod od dosade nije znao šta da radi.Jednog dana vladar Donje Labirintije sazva izvanrednu sjednicu i pozva svojenajvažnije savjetnike, njih oko 520.- Pred name je,gospodo, neodgodiv zadatak, te ga do sljedeæeg praznika, do danakad nam je veliki vraè predskazao još bolju buduænost, moramo u potpunostiostvariti. Donio sam, naime, odluku o tome da za ovo blagostanje odlikujem svesvoje podanike: svih trideset milijuna žitelja. Nareðujem, dakle, da naše kovaènice,od danas pa do tog praznika, moraju iskovati èetrdeset milijuna medalja: tridesetmilijuna za nas, a ostatak za naše cijenjene prijatelje i poslovne goste.Savjetnici se jednoglasno složiše, a šef teške industrije naredi da se za potrebekovanja medalja i ordenda pretope sve kovine u Donjoj Labirintiji.Od lupe æekiæa po nakovnju nije se moglo izdržati: prijetila je opasnost dastanovnici ogluve. Vladar zbog toga naredi da svi podanici moraju u ušima nositivatu.Buduæi da zalihe vate nisu bile dovoljne uvezoše dvije tisuæe tona, ali se i to brzopotroši te sva polja zasijaše pamukom. U tom kraju pamuk, meðutim, nijeuspijevao te ga ponovo uvezoše i napraviše dovoljno tampona za sve uši u DonjojLabirintiji. Kovaèi nastaviše posao i ubrzo iskovaše dovoljan broj ordenja.Osvanu i dan slavlja.Povjerljivi vladarevi ljudi obiðoše prostranu zemlju i svakom njenom stanovnikuobjesiše medalju na grudi.

***

Ne proðe dugo, a vladar ponovo pozva svoje savjetnike.Odluèio sam uvesti porez od pet aspri po medalji - reèe kratko.Najtužniji su bili oni koji su u pohlepi, kad su se dijelile medalje, stajali dva puta uredu.

9

ZAHVALNOST

U povodu godišnjice doseljavanja Južnih Slavena u pitomu i plodnu dolinuLabirintije stanovnici uprilièiše brojne prigodne sveèanosti. Meðu ostalim, unajveæoj sojenici bi održan i simpozij na temu “Od Starih Slavena do novihvremena”. Uvodnu rijeè održa jedan sijedi starac.- Da vas ne gnjavim podacima, vi dobro znate kad su poèela doseljavanja StarihSlavena, odnosno naših predaka, u ove lijepe krajeve. Mi svoju zahvalnost njimane možemo iskazati samo rijeèima. Šta bi se dogodilo, da su, recimo, umjesto danasele dolinu Labirintije, otišli u neke druge krajeve? Šta bi s nama danas bilo dasu naselili neke zabite predjele? Posljedice bi bile nesagledive! Mi bismo se sada,jednom rijeèju, patili i zlopatili. A to se, priznat æete, moglo dogoditi. Samo jednanjihova nepromišljenost mogla nas je skupo stajati. Zamislite da mi sad živimo unekom bezvodnom i neplodnom kraju, bez šuma. Promatrajuæi to s današnje taèkegledišta, mi o svemu tome možemo samo nagaðati. Bili su naši preci itekakorazboriti te je naš dug prema njima, ogroman. Bilo je raznih prijedloga o tomekako da im se odužimo. Prevladalo je mišljenje da im u znak zahvalnostipodignemo spomenik. Veæ ranije je odluèeno da ga podignemo na mjestu zgradenove škole. Za sada nije naðeno bolje rješenje. Školu æemo morati srušiti, ali æemosagraditi novu i još veæu.

***

Još istog dana nova školska zgrada je propisno minirana i na njenom mjestu urekordnom roku podignut spomenik zahvalnosti Starim Slavenim.Akcija na prikupljnju doprinosa za gradnju nove škole još je u toku.

10

ZABRINUTOST

Sudjelujuæi u anketi nekog lista, na pitanje “Šta biste najviše željeli u Novojgodini”?, jedan od èitetelja odgovori u dahu, kao da je samo to èekao.“Prije svega, želio bih da se smanji zategnutost na relaciji Zapad - Istok. To mepitanje muèi godinama tako da razmišljajuæi o tome ne mogu zaspati te na posaodolazim umoran zbog èega izostaje i moj oèekivani radni uèinak. Ja noæimapokušavam naèi odgovor na to pitanje, pronaæi adekvatno rješenje…Nadalje, moja je želja da u iduæoj godini doðe do smanjenja razlike izmeðu Sjeverai Juga. Mislim na razliku u bogastvu, odnosno u siromaštvu. Ja takoðer podržavamprijedlog premakojem bi i oni na Jugu živjeli bilje i za to se zalažem svim svojimsnagama.Želio bih, zatim, da latinoamerièke zemlje prevaziðu svoju ekonomsku krizu - dašto prije otplate dugove i inflaciju svedu u realne okvire. Meni je tog naroda žao ija s njim iskreno soosjeæam.Pa onda ovaj plemenski rat u Africi. To je èista besmislica. Narod tih zemalja zapotrebe naoružanja odvaja od svojih usta. O tome bi trebalo zauzeti energièan stavi poduzeti odgovarajuæe mjere. Tom narodu treba nesebièno pomoæi.I, na kraju, dodao bih još samo to da naša pomoæ gladnom i napaæenom naroduAfrike, toj našoj crnoj braæi, bude još izdašnija”.

11

ZNAMENITOST

U Donjoj Liabirintiji donesoše odluku o tome da neke dotralajale zgrade u gradumoraju obavezno i što prije srušiti. Odgovorni se zamisliše jedino nad pitanjem koje u cijelom kraju najzaslužniji da sa jedne stare zgrade prvi skine prvi crijep što bibio znak poèetka radova.Nakon kraæeg dogovor o tome ko je najpodobniji zakljuèiše da je to drug Ferid.Na dan oznaèen za sveèanost rušenja stare kuæice grad osvanu sveèano ukrašen.Sve je bilo spremno, samo ne doðe Ferid. Ubrzo se pronese vijest kako ga je stegaoišijas i sveèanost odgodiše za drugu priliku, a Ferida poslaše u banju.Kad se nakon tri mjeseca vrati dogovoriše da s rušenjem poènu odmah, što prije.- U nedjelju je sveèanost - rekoše mu kratko.Ferid se jedva prisjeti o èemu se radi te samo dodade da ne bude previše rano.- Oko podne - reèe. - Sutradan oko podne - ponovi im.Sutradan grad osvanu ponovo okiæen.Ferid se pope na krov i premda so od njega oèekivalo da samo skine jedan crijep,za tu priliku posebno obilježen crnom bojom, on iznenada poèe govor.Dugo je govorio o prošlosti Donje Labirintije i napretku njenog naroda. Osvrnu sezatim i na neprijatelje te zamahnu rukom di im zaprijeti, ali se okliznu i pade teslomi dva rebra.Ferida opet poslaše u banju, a cijeli kvart starih kuæa, umjesto da sruše, struènjacikonzerviraše. Kuæu s koje je pao proglasiše znamenitošæu Donje Labirintije i nanjoj postaviše spomen-ploèu.

12

OTMICA

Iz skupine putnika koja je u gradski autobus broj tri ušla kod stadiona, dvojica se,nakon što uredno platiše karte, izdvojiše malo u stranu. Niko na njih i ne obratipažnju sve dok preko lica ne staviše maske i izvadiše pištolje.- Ima da postupaš kako ti naredimo. Vozit æeš kud ti mi kažemo - reèe jedan odmaskiranih i uperi pištolj vozaèu u leða. - A vi - obrati se sad putnicima - nijepotrebno de stvarate paniku i nikome se neæe ništa dogoditi. U protivnom - zna se!- Oprostite, a gdje æemo aterirati? - upita jedna žena.- Nije ovo avion i ne postavljajte glupa pitanja - odgovori joj drugi maskirani. -Ima li još neko nešto da pita? - dodade.- Imam ja - javi se jedan starac. - Pošao sam k lijeèniku, pa ako biste me moglipustiti da uhvatim red.- Slabi su ti razlozi. Kasno je. Ionako ne bi stigao - odgovori mu, a zatim seprodera na vozaèa. - Pravo u “Progres”! Jesi l´ razumio?Nakon poduže vožnje stigoše u krug tvornice “Progres” te otmièari pozvašeputnike da iziðu iz autobusa i pokazaše im rukom na jednu prostoriju.Putnici poslušaše i u redu po dvoje, držeæi se za ruke uðoše u jednu dvoranu gdjezatekoše desetak ljudi.- Evo, gospodine predsjedavajuæi. Kvorum je tu, pa možemo nastaviti sjednicu -rekoše maskirani uglas, a jedan sjede za zapisnièarski stol.

13

APROKSIMATIVNO PROMATRANO

Na sastanku o raspodjeli dohodka i osobnog dohotka, u poduzeæu “Napredak”, snamjerom da podnese kraæe uvodne napomene, za rijeè se javi drug Adam, šefAnalitièko-planskog sektora.- Pred nama su, evo, tek aproksimativni pokazatelji. Da.doðemo do egzaktnihrezultata nismo još ni uz najbolju volju uspjeli, nije bilo vremena. Evidentno je,naime, da je naša solventnost došla u pitanje iz èege treba izvuæi i relevantnekonzekvence. Mi smo rebalansom plana, za ovu poslovnu godinu aklamacijomrekli kako se moramo oslanjati na vlastite resurse i sad, šta je tu je. Mi kontinuitetmoramo nastaviti. Bez toga nema ni akumulativnosti koja æe biti valorizirana nakraju, a ne ad hoc. Naš novi proizvod temeljen je na analizama širokog spektra oèemu svjedoèe i grafikoni u elaboratu. Na bazi koordinacije i subordinacije svakoæe moæi dati svoj puni obol, a posebnu ulogu u svemu tome imat æe niko drugi veæ- radni èovjek - reèe Adam.- Ima li možda kome nešto nejasno? Da li se neko javlja ze rijeè? - upitapredsjedavajuæi.- Ma ja bih - javi se majstor Franjo. - Mene zanima šta znaèi taj pojam “radnièovjek”?

14

BRODOLOMNIK

Sluèaj je tako htio. Putnik iz kabine broj 3, na brodu koji je krstario od otoka dootoka, našao se nakon brodoloma sam na kopnu.Ernest, kako se brodolomnik zvao, nije, meðutim, klonuo duhom. Iako vveæ umirovini bio je još u snazi i dobrog zdravlja te èvrsto odluèi da se nadmudruje sprirodom, da so bori i ne predaje.No, bio je suviše oprezan: nije se previše udaljavao od mjesta na kojem se idokopao obale. Odluèio je de dalje ne izaziva sudbinu.Od pruæa, granja i kamena Ernest sagradi kolibu, na jedno obližnje stablo maslineizvjesi svoju košulju nadajuæi se da æe tako svratiti pozornost putnika s brodovakoji eventualno budu prolazili pored tog kopna.Hranio se loveæi ribu i sitne životinje te ubirajuæi plodove šumskog voæa. U blizinije pronašao i izvor pitke vode.Pouèen iskustvom svojih prethodnika, Ernest poèe voditi i svojevrstan dnevnik.Jednog jutra, nakon više od dva mjeseca poslije brodoloma iz sna ga probudibrodska sirena. Ernest prvo pomisli da sanja, ali ubrzo doðe sebi: protrlja oèi iugleda brod na èijoj je palubi vrvjelo od razdraganih putnika. Buduæi da odiznenadne sreæe nije mogao progovoriti kako bi dozvao u pomoæ, Ernest poèemahati rukama smatrajuæi da je i to dovoljno.Putnici na palubi primijetiše Ernesta i stadoše mu veselo odmahivati, ali brod neskrenu prema njemu veæ nastavi svojim smjerom.Ne mogavši doæi sebi od iznenadne sreæe koja mu se prvo bila ukazala, a zatim gamimoišla, Ernest procijeni da se od sudbine ne može pobjeæi; objesi se o jednomaslinovo drvo.

***

Sedam dana kasnije na obješenog Ernesta naiðe jedna èetveroèlana obitelj koja jena tom dijelu poluotoka imala svoj vinograd. Prvo ga, naravno, ugledeše djeca.

15

ODUŠ EVLJENJE

U dvorac vladara Labirintije, opasan visokim bedemom i okružen dubokimprokopom s vodom, svakodnevno su stizali glasnici s izvještajima o blagostanjukoje vlada u zemlji. Stražari su na pokretnom mostu primali poklone namijenjenevladaru i malo je ko mogao uæi u dvorac.Iz svoga dobro utvrðenog zamka, vladar nikud nije izlazio. Ponekad bi se, udokolici, raspitao za život svojih podanika, a dvorjani su ga redovno obavještavalikako narod živi u izobilju. Razloga za sumnju nije bilo: vladar im je vjerovaopromatrajuæi njihova ozarena i razdragana lica.U znak zadovoljstva vladar bi ih ponovo odlikovao, a oni bi uzvraæaliprireðivanjem raznih zabava i novim poklonima, oslovljavajuæi ga iz dana u dannovim titulama i promièuæi ga u nova zvanja.U dvorac se, meðutim, nije moglo uæi.Vladar Labirintije je èak i strane delegacije primao u jednom bunkeru koji je sdvorcem bio povezan tajnim podzemnim hodnicima.Pokušaj jednog podanika da neprimijeæen dopre do vladara i da mu se osobnopožali na porez, završio je tragièno: stražari ga baciše lavovima. Jednog dana naddvorcem bi primijeèen i golub sa ceduljom u kljunu, ali ga dvorjani uhvatiše iispekoše, a cedulju, nakon što proèitaše, spališe. Vladar je u slast pojeo peèenoggoluba hvaleæi pritom svoje podaanike. Bilo mu je, naime, reèeno da je golubnjihov poklon.Jednog dana vladar ustade vidno raspoložen. Sazva dvorjane i naredi im da poLabirintiji puste glas o tome kako je vladar postao nesnosan i da je smijenjen svlasti.U Labirintiji nastade veselje.Ne proðe dugo, a vojnici privedoše desetak najoduševljenijih.Svakom od njih vladar je osobno namakao omèu na vrat.

16

MEMOART (ulomak)

19. rujan (jutro)

Kiša je padala cijelu noæ. Odmora, meðutim, nije bilo. Do zore je trebalo prevalitiviše od trideset kilometara. Komandir je naredio usiljeni marš i mene postevio naèelo kolone. Zadatak sam, naravno, shvatio krajnje ozbiljno i nisam se osvrtao namolbe pojedinaca da usporim korak. Premda je meðu njima bilo i znatno mlaðih odmene, nisam im mnogo zamjerio. Bili su veoma umorni.Ponoæ. Gluho doba. Marširemo kroz stoljetnu hrastovu šumu i napredujemo premaVukovcu gdje je, kako mi je komandir osobno rekao, opkoljena jedna našajedinica. Snijeg do koljena. Cièa zima. Srce puca od hladnoæe. Prolazeæi tako kroztaj šljivik primijetim kako su se grane savile od ploda, ali energièno izbjegnem svaiskušenja. Iza sebe se nisam osvrtao, pa ne znam da li su i ostali postupili premavažeæim propisima. To je, uostalom, bila dužnost komandira.Negdje oko dva sata poslije podne ja se iznenada okronem, kad imam šta i vidjeti:nigdje nikoga. Kad sam to ustvrdio, propisno se okrenem “nalijevo krug” i vratimse nazad. Ne proðe od toga ni dobar sat - dva, kad eto ti kolone. Nisu, vele, nigdjeodmarali veæ samo malo usporili hod. Komandir me pohvali pred cijelomjedinicom i krenusmo. Ja zatim povedoh i pjesmu, ali sad se ne mogu pouzdanosjetiti da li ju je ko prihvatio.Nešto prije zore, vidim ja, mnogima se prispavalo. Ne pitajuæi komandira jakomandovah odmor. Dvojica mi u taj mah priðoše i cjelivaše me u znakzahvalnosti. Ja se, meðutim, na to nisam mnogo obazirao.Kad ustanovih da su se svi dobro odmorili, zapovijedim polazak. Poèe i mrak, aèuše se i prvi pijetlovi. Okrenem se i vidim a borci gladni. Šesti je dan iza nas kakomarširamo bez odmora. Ja u svoj ranac, pa svakom po šaku jabuka iz onog šljivikakroz koji smo neki dan prošli. Ja istom zagrizoh krušku, kad nešto zapuca.Tu sam i poginuo… .

17

GOVORNIK

Vladimir je u ratu bio kod topova i vratio se ošteæena sluha. U svoje selo i svojojkuæi stigao je oko podne. Žena ga je prepoznala tek uveèe i dva puta se zaklelakako je bila vjerna.Onda su zaspali.I Vladimirova je zemlja bila zapuštena: polja su bila neorana, živina podivljala, apsi više nisu lajali, veæ zavijali po cijelu noæ.Vraæajuæi se jednom s njive Vladimir se dosjeti da sazove narodni zbor na kojembi narod upoznao s onim što je bilo i što ih èeka.S pripremama poèe veæ sutradan i zakljuèavši se u kuæu uvježbavao je kad i gdjetreba podiæi glas, kad napraviti dulju stanku, u kojem se trenutku napiti vode…Zakazanom zboru niko se nije smio usprotiviti. Jedan starac predloži da sa zboromprièekaju do zime, kad nema puno posla, ali mu Vladimir odgovori da njegaslušajuæi neæe više uopæe trebati raditi.To se ubrzo proèu i narod je zadovoljno trljao ruke.Osvanu prva nedjelja. Lijep i sunèan dan.Na èetiri velike livade obrasle gustom travom sjati se cijelo selo, a potajno doðošei neki iz susjednih mjesta.Neko predloži da bi prvo trebalo pokositi travu i nahraniti krave, ali se na to nikone osvrnu.Govornica je bila od orahovine, prekrivena èohom i zastrta svilom.Vladimir je govorio više od tri sata prekidajuæi samo da se napije vode i èujepljesak.Završavajuæi prvi zbor, Vladimir naredni zakaza za sedam dana.I druge nedjelje bilo je gotovo sve isto samo je Vladimir pio sve više vode. Kadpredloži novi zbor ponovo za sedam dana, narod se pobuni.- Hoæemo i sutra! - reèe narod.Govornik pristade pod uvjetom da mu nabave vodu iz najdubljeg bunara, onunajhladniju.Pristadoše.Sutradan se ništa ne promijeni osim što Vladimir popi dvije kante vode.Istog dana uveèe Vladimira posjetiše njemu neki nepoznati ljudi i predložiše daVladimir za govornicom pije iskljuèivo mineralnu vodu “Dva pikova asa” iisplatiše mu akontaciju.Drugog dana Vladimir prvi put zakasni na zbor. Narod je bio nestrpljiv i govornikpožuri. Više je pio vodu nego što je govorio. Na novi zbor Vladimir i ne doðe.Narod k`o narod raspita se i saznade da je Vladimir u bolnici, da ima vodu ukoljenu.Narodu bi žao.

18

ISPOVIJED

Kad je mislio da mu je došao kraj, da njegovoj bolesti nema lijeka, dugogodišnjiaktivista Nedžad, ležeæi u postelji, dohvati papir i olovku.“Buduæi da mi se prije nije ukazala prilika, a nisam imao ni vremena, hoæu, evo,sad da se samokritièki osvrnem na svoj preðeni put, na svoj rad i svoju aktivnost.Griješio sam mnogo. Puno sam griješio pa me grize savjest. S obzirom na to kakomislim da nikad nije kasno neke stvari iznijeti na vidjelo odluèio sam da sve kažemiskreno i da mi izreknete odgovarajuæu presudu i zasluženu kaznu.Poèet æu od onog dogaðaja od prije dvadeset šest godina kad je došlo dopronevjere s onim nesretnim crijepom. Sadik je na pravdi Boga odležao petgodina! Te pare sam ja pronevjerio. Nadalje, ja sam bio protiv gradnje onog mostajer mi je bilo žao da moj daidža Murat ostane bez posla. Reæi æu vam takoðer i zaone zadružne ovce koje se i dan-danas knjiže pod stavkom “ubio ih grom”. Nije,tog ljeta, pravo æu vam reæi u cijelom našem kraju ni sijevnulo, kamoli zagrmjelo.Te sam ovce ja prodao nakupcu Smailu. Ja sam isto tako kriv i za pokušajpodizanja one nesretne plantaže kokosovih oraha zbog èega smo se zadužili i kodmeðunarodne banke pa sad grcamo u dugovima i smije nam se cijeli kraj.”

***

Tri dana kasnije Nedžad se malo pridiže, bi mu bolje. Èetvrtog dana ustade izkreveta, a petog iziðe i iz kuæe i ode na posao.Šestog dana Nedžad pocijepa svoju oporuku.

19

NATJEÈAJ

Èim je saznao da su dvorske lude ponovo u modi i da njegov najbolji neprijatelj,vladar jedne susjedne carevine, ima èak dvojicu, kralj Gornje Lebirintije naredi dase raspiše natjeèaj za upražnjeno mjesto dvorske lude koje je i sistematizacijombilo predviðeno.Telal obiðe zemlju i proèita uvjete natjeèaja koje je dosta teško bilo ispuniti.Kralj je izabranom kandidatu nudio dobru apanažu, trosoban dvorac, dvije žene zaženu, u starosti dobru mirovinu i još neke privilegije koje je striktno propisivaonepisani ustav.Nedugo iza toga stigoše i prve molbe. Iz Zavoda za zapošljavanje poslaše listu simenima i kraæim biografskim podacima 146 mladih i školovanih ljudi koji bi,prema njihovom uvjerenju dolazili u obzir za upražnjeno mjesto dvorske lude.Kralj naredi da se postupi po pravdi.Tajnim glasanjem izabraše jednog kojeg predloži kraljica.Kralj Gornje Labirintije bio je zadovoljan, a posebno vicevima o drugimvladarima.Kralju koji nikad nije ustajao sa svoga trona dvorska je luda pomagala i urješavanju križaljki.- Kako se zove glavni grad Donje Labirintije, ima pet slova i poèinje slovom “K”?- upita kralj jednog dana ludu.- Kanil - odgovori luda.- Divno ime! - uskliknu kralj. Idem veæ sutra da ga posjetim. U zakazano vrijemekralj se oprosti od svojih podanika i okružen odabranom svitom otputova u Kanil,a prije toga naredi dvorskoj ludi da zabavlja kraljicu koja zbog iznenadneglavobolje ostade na dvoru. Dvorskoj ludi bez kralja bi veoma dosadno. Jednom, u dokolici sjede i na tron štodvorjani protumaèiše kao državni udar i ne poduzeše nikakve mjere.Kralju u Kanil neko posla obavijest o nastaloj situaciji i on požuri nazad. Stižeupravo u vrijeme kad je novi vladar birao novu dvorsku ludu.Kralj se i sam prijavi za upražnjeno mjesto, ali bi odbijen sa obrazloženjem: “Vašumolbu za mjesto dvorske lude primili smo i razmotrili te Vas obavještavamo da steodbijeni jer ne ispunjavate tražene uvjete…”.

20

MEMOALI

Pouzdano se sjeæam, kao da je bilo juèe jutlo je bilo kišovito i sunèano, a hladnoæanesnosna tako de se Edin koji je klenuo u klatkim hlaèama gotovo smlznuo. Jasam, meðutim, na sebi imao bundicu, a na glavi šubalu, a na lukama lukavice; nesjeæam se šta sam imao na nogama - èizme ili obiène plitke cipele.I sa ove vlemenske distance znam kaoda se sad dogodilo: bilo je to poèetkom lujnaili klajem listopeda. Te godine smo pošli u vltiæ. Edin je, iako nešto staliji odmene, plakao i otimao se iz luku svoje mame. Ja nisam dopustio da me vodeloditelji, veæ sam klenuo sam. Moja upozolenja Edinu da plestane plakati nisuulodila plodom. Nije pomoglo ni to što mu je njegova mati ukazivala na mojedlžanje. Svojim glasnim plaèem Edin je cijelim putem svlaèao pozolnostplolaznika. Uvidjevši da savjeti ne pomažu zaplakala je i njegova mama. Ništadlugaèije nije bilo ni u samom vltiæu: Edin nije htio ostati tako da su odgojiteljicebile na velikim mukama. Mene su, naravno, zavoljele od plvog tlenutka, ali to sadnije važno. Znaèajnije je ono što se u vltiæu desilo uplavo tog plvog jutla. Plije nošto smo dobili doluèak, odgojiteljice su nas postlojile i izvlšile plozivku, a zatim seplistupilo izbolu savjeta odjeljenja našeg uzlasta. Ja ni u jednom tlenutku nisamposumnjao u svoj izbol za pledsjednika što se na klaju i obistinilo. Tajnimglasanjem pomoæu laznobojnih kuglica postao sam pledsjednik savjeta odjeljenjamlaðeg uzlasta i nakon sveèane obveze poèeo sam obavljati tu odgovolnu dužnost.Posla je bilo pleko glave. Uz sve ostalo, pledstojao mi je odgovolan posao napleodgoju dluga Edina. Tih plvih dana gotovo nisam ni izlazio iz uleda uplaviteljanašeg vltiæa. Veæ u lanim jutalnjim satima, neposledno nakon dolaska u vltiæ,uplavitelj mi je plepuštao svoj uled.U poèetku nije išlo lako. Moja nastojanja da dluga Edina ulazumim i odvlatim odplakanja i da mu objasnim svu neophodnost bolavka u vltiæu, nisu u samompoèetku ulodila plodom. Nisu pomogle ni plijetnje ni podmiæivanje. Bezuspješni suostali i svi moji pokušaji da naš bolavak u vltiæu osvijetlim i sa sociološkogstajališta. Nije pomoglo ni to što sam mu davao do znanja da mi svojim bolavkomu vltiæu omoguæavamo našim loditeljima da bezbližno odlaze na posao i da takodoplinosimo našoj boljoj sutlašnjici. Moj tlud je bio uzaludan, Edin nije popuštao.Štaviše, reklo bi se da je u svome stavu da ne dolazi u vltiæ bio i enelgièniji. Da nebi dolazio u vltiæ izmišljao je lazne lazloge, pletvalao se da je i bolestan.Uvidjevši bezizlaznost situacije i svoju nemoæ da dluga Edina plivolim da dolazi uvltiæ, podnio sam ostavku na mjesto pledsjednika savjeta odjeljenja mlaðeg uzlasta.Plilikom lazmatlanja moje ostavke, ne mogu gliješiti dušu, Edin je bio uzdlžan, alije tom mom zahtjevu veæinom glasova udovoljeno.Sutladan se plistupilo izbolu novog pledsjednika odjeljenja mlaðeg uzlasta.Ta dužnost je jednoglasno povjerena dlugu Edinu.

21

PRVA PAROLA

U prohladno zimsko jutro, rano zorom, gradonaèelnik jednog veoma stranog gradasazva svoje glavne ministre, njih oko 38 i ukratko im preprièa svoj sinoænji san.Mene san nikad ne vara - poèe on. - A evo i vi prosudite.Sanjam ja tako kako mi ne velièamo dovoljno svoje uspjehe, ni one u prošlosti nione buduæe. Vidjeh u snu kako moj narod i ne zna u kakvom izobilju živi i kakvogdobrog ima vladara. Gdje su nama, molim vas lijepo, parole i transparenti o našimdostignuæima? Naše ulice i trgovi nisu okiæeni, a i fasade onih novih baraka, vidiosam u snu, zvrje prazne. Ako smo mi nepismeni dajte da naruèimo, da uvezemostanovit broj parola i transparenata pa nek' naš svijet vidi u kakvoj sreæi živi.Nemojte da vam ja to ovako star moram govoriti. A šta bi kome smetalo da se imoje ime spomene na nekom manjem transparentu?! Ako smo se dogovorili, da sei raziðemo - dade im rukom znak da je sjednica zevršena.Ministri shvatiše ozbiljnost situacije i ubrzo uvezoše dovoljan broj parola itransparenata u raznim velièinama i bojama.Jednog dana grad osvanu sveèano okiæen i gradonaèelnik ga obiðe u oklopnomvozilu.Na jednom trgu ugleda veliki transparent sa svojom slikom i od ushiæenja pade unesvijest. Poliše ga vodom i on doðe sebi, a zatim mu jedan odvažni starac izpratnje prevede i tekst na transparentu i gradonaèelnik ponovo pade u nesvijest.Ne transparentu je krupnim slovima pisalo: DOLJE GRADONAÈELNIK.

22

B I T Æ E B O LJ E

23

24

PREDSTAVNIŠ TVO

Nakon što položiše temeljni kamen buduæoj tvornici žarulja, rukovodioci sepovukoše u obližnji motel, na sastanak koji je iman samo jednu taèku dnevnogreda.“Otvaranje predstavništva u nekoj stranoj državi”.Najmlaði èlan uprave tvornice žarulja u izgradnji predloži da o tome neraspravljaju dok ne poènu s proizvodnjom, ali ga opomenu generalni direktor, èakmu i zeprijeti.Prijedloga o tome u kojoj državi da otvore predstavništvo bilo je više i buduæi dase nikako nisu mogli složiti, odluèiše da to riješe kockom.U jedan poveæi šešir staviše ceduljice sa nazivom èetrnaest država i tajnica izvuèejednu na kojoj je stajalo “Prekija” ime jedne od susjednih država.Generalni direktor predloži zatim da specijalna delegacija s njim na èelu što prijeotputuje u Prekiju i otvori predstavništvo. U Prekiju specijalnim avionom stigošejoš istog dana i nakon što svojim domaæinima uruèiše prigodne poklone, objasnišerazlog posjeta.- Sve je to lijepo - rekoše im u Prekiji. - Nemamo ništa protiv otvaranjapredstavništva. Samo, znate, mi još nismo uveli ni struju.

25

DEMOSTRANTI

Na sastanku kuænog savjeta na kojem se raspravljalo o iznalaženju moguænosti zapopravku krova koji je prokišnjavao veæ tri godine, za rijeè se javi i stanar izpotkrovlja, neki Ivan.- Predlažem da sa ovog skupa uputimo protestno pismo vladi jedne države u južnojhemisferi kojoj se sad ne mogu sjetiti imena. U toj su državi, èuo sam, cijene takveda to niko ne može izdržati.Uzalud ga je predsjedavajuæi prekidao i opominjao da se drži dnevnog reda, Ivannije odustajao.- Predlažem, dakle, da organiziramo demonstracije koje bi znaèile našu punupodršku narodu te napaæene zemlje. Mislim da bismo im trebali uputiti i novèanupomoæ. Iziðimo na ulice i povedimo mase. - Ko se ne pridruži taj je protivniknaprednog èovjeèanstva. Za mnom! - krenu premg vratima.Prisutni se samo pogledaše i iziðoše za Ivanom.Dva dana i dvije noæi obilazili su glavni trg, nosili transparente i uzvikivali paroleosuðujuæi vlastodršce i nedemokratska ponašanja u cijelom svijetu. Treæeg danapromukli i umorni vratiše se kuæama.

***

Krov stambene zgrade u kojoj stanuje i Ivan neæe moæi izdržati novu zimu.

26

HIDROCENTRALA

Kad je saznao da mještani njegovog bivšeg rodnog kraja nikako ne uspijevaju doæido elektriène energije, Ibrahim odluèi da im pomogne.Iz rodnog sela Gornje Brdo Ibrahim se otisnuo u svijet poodavno, najviše zbognadimka kojeg nije pristojno ni spominjati. U gradu je postao uvažena osoba i nasvoj je zavièaj bio u potpunosti zaboravio na što ga podsjeti jedan prijatelj izdjetinjstva koji je u istom gradu radio kao dimnjaèar.Ibrahim požuri u Gornje Brdo.- Èuo sam o vašim nevoljama i odluèio sam pomoæi vam. Sagradit æemohidrocentralu i neæete više živjeti u mraku - reèe kratko.Jedan seljak zausti da mu kaže kako je to nemoguæe, kako kroz njihov kraj neprotjeèe ni potok, a kamoli rijeka, ali ga prekinuše.- Hvala vam, Ibrahime! - povikaše uglas.- Ne trebate zahvaljivati. To je moj dug - reèe Ibrahim. - Trebat æete samo prikupitinešto para za izradu elaborata - dodade.Seljaci slijegoše ramenima, ispratiše Ibrahima i pristupiše akciji prikupljanjanovèanih priloga za izradu elaborata buduæe hidrocentrale.Kad u Institutu za gradnju hidrocentrala prebrojiše pare i ustvrdiše da je dovoljno,prihvatiše se posla.Nakon dvije godine elaborat stiže u Gornje Brdo, ali s nepovoljnom ocjenom.Projektanti su, naime, javljali da od hidrocentrale nema ništa; u blizini, kako se isumnjalo, nije bilo rijeke!Na izvanrednom sastanku Odbora za gradnju hidrocentrale u Gornjem Brdu zarijeè se opet javi onaj što je Ibrahimu htio objasniti da kroz njihov kraj ne protjeèeni potoka, a kamoli rijeka, da je to bezvodan predio, ali ga ponovo prekinuše uzoptužbu da djeluje destruktivno.- Nemojte ljudi griješiti duše - uze rijeè Ramiz. - Imao je Ibrahim najbolju želju inamjeru. Kroz naš je kraj nekad protjecala jedna rijeka. Nije on kriv što jepresušila.

27

SASTANAK

Rukovodioci su u “Progresu” zadovoljno trljali ruke. Te se godine proizvodnjaspajalica udvostruèi. “Progres” postade ogledna tvornica i uèestaše posjete stranihdelegacija.Ne proðe dugo, a tvornica se i proširi: otvoriše još dva pogona i zaposliše novihstotinu radnika.Iznenada, meðutim, u “Progres” kao da puèe grom.Prvo su se vrijeme, naime, svi sastanci održavali u jednoj omanjoj prostoriji ionako gotovo “s nogu”. Buduæi da je “Progres” prerastao u kombinat, i zbogugleda, sastancima je trebalo pridavati sve veæe znaèenje.Sjednice poèeše održavati u iznajmljenoj kongresnoj dvorani jednog motelaudaljenog dvadesetak kilometara. Prijevoz radnika taksijem nije bio nimalo jeftinte nabaviše dva autobusa i zaposliše èetiri vozaèa.U poèetku su sastanci bili održavani svakih sedam dana, petkom popodne, ali da nebi zaostajali za drugima, donesoše odluku o tome da sjednice održavaju prvo svakitreæi dan, a zatim i svakodnevno.Nakon jedne sjednice potukoše se oko pravilnika o radnom vremenu, porazbijašesva vrata i prozore te im uprava motela otkaza gostoprimstvo.Direktor naredi da jedan novi pogon preurede u dvoranu za sastanke: da izbacestrojeve i otvore manji buffet.- A šta æe biti sa radnicima? - upita portir.- I o tome smo vodili raèuna - odgovori direktor. - Nek' se prijave zavodu zazapošljavanje!

28

EUREKA

Ne proðe ni pet godina otkako i u Labirintiji saznaše da je izumljen toèak i odmahdonesoše odluku da ga oprezno poènu primjenjivati.Prednosti primjene tog izuma ubrzo iziðoše na vidjelo: uvedoše cestovni promet,proradi graðevna industrija… I oni koji su u poèetku sumnjièavo vrtjeli glavamadoðoše do saznanja da bez primjene suvremene tehnologije i znanstvenihdostignuæa nema ni napretka. Poèeše razmišljati i o vlastitom doprinosu znanosti idoniješe odluku o otvaranju znanstvenog instituta.Poèeše graditi zgradu.Projekat je predviðao neboder od osam katova i kad veæ više od pola posla bigotovo, iznenede umrije direktor instituta. Njegovom nasljedniku zgrada se nijedopadala i on naredi da se sruši i da se na njenom mjestu gradi nova, u drugomstilu. U meðuvremenu brojne mlade matematièare, i kemièare poslaše na razneseminare i teèajeve.Kad zgrada instituta bi završena i poèe useljenje, jedan mladi struènjak primijetikako u njoj osim ureda za administrativno osoblje nema drugih prostorija, kakonema kabineta i laboratorija i kako nisu nabavljena znanstveno-struèna pomagala.Direktor priznade svoj propust i naredi da se u istom dvorištu pored te upravnezgrade, sagradi i jedna baraka i da u njoj otvore kabinet i laboratorij.- Neka se u dogledno vrijeme nabavi i jedna školska tabla i dva raèunala - dodadevelikodušno.

29

SVEÈANOST

Drugi je mjesec kako je u tvornici “Razvitak” sve na nogama. Pripreme za velikusveèanost uspješno su bile privoðene kraju, a pozivi na slavlje upuæeni na stotineadresa; mnogi su bili pozvani telefonom, telefaxom…Niko, meðutim, nije znao o kakvoj je sveèanosti rijeè. Èak i oni koji su dobilipismene pozivnice, u zlatotisku i u kuvertama uvezanim vrpcama, nisu znali povodslavlju.Osvanu i taj dan.Pred “Razvitkom” se okupi mnoštvo svijeta. Mnogi doðoše i iz udaljenih krajeva.Odnekud se pojaviše i ðaci s transparentima. Zasvira i orkestar limene glazbe.Sveèano odjeven, u novom fraku za govornicu iziðe direktor “Razvitka”.- Štovana gospodo i dragi gosti - poèe suznih oèiju. - Mi, evo, veæ šest godinagrcamo u velikim gubicima, ali na razumijevanje za naše teškoæe nismo naišli. Onopara što smo dobili za sanaciju nije bilo dovoljno. Odluèili smo da “Razvitak”prestane raditi. Steèajni postupak je završen i danas zatvaramo našu tvornicu - reèei zaplaka te uze škare i presijeèe vrpcu što je bio simbolièan naèin obznanjivanjaprisutnima kako “Razvitak” prestaje s radom.Slavlje se otegnu do duboko u noæ.

30

REFORMATOR

Na novom radnom mjestu višeg savjetnika za školstvo, bivšem komunalnominspektoru Dževadu, veæ treæeg dana postade dosadno. Buduæi da se nije imaoèime baviti, poèe razmišljati o tome kako bi i on mogao pridonijeti boljemorganiziranju školstva.Jednog dana podnese i kraæi ekspoze:“U ovom datom trenutku reforma školstva je više nego neophodna. Nastava kojase izvodi u osnovnom, srednjem i visokom školstvu potpuno je preveziðena. Mi,na žalost, još uvijek robujemo tradicijama i veoma jakom starom utjecaju, kojih se,meðutim, moramo otarasiti. Naše djeca još u osnovnoj školi, za sada, nauèe svaslova i sve raspoložive brojeve. S pedagoške strane gledano to nije preporuèljivo.Nadalje, ime ðaka koji brže misle, bolje i dulje pamte pa se toj pojavi energiènomoramo suprotstaviti, jer razlike ne smije biti. Ukoliko se ne može postiæi daslabiji ðaci stignu bolje, može obrnuto.Što se tièe srednjih škola, stanje je takoðer zabrinjavajuæe. Još se, naime, dešava dase ponekog uèenika pošalje na popravni ispit, dok je pojava da se neki ðaciupuæuju na ponavljanje razreda blagovremeno uoèena i iskorijenjena. Grupicaprofesora koja je zagovarala takve nepedagoške i metode neprimjerene našemdruštvu, oštro je osuðena i udaljena iz nastavnog procesa. Kad je rijeè o visokomškolstvu, ne treba prenapregnuti èinjenicu da su nam fakultetski obrazovani ljudi uovom povijesnom trenutku više nego neophodni. Do kraja ovog razdoblja potrebnoje, pored ostalog, proizvesti još oko deset tisuæa magistara i pet tisuæa doktoraznanosti...”.Dževadov prijedlog bi usvojen po kratkom postupku.

***

Èetiri godine kasnije u cijelom kraju nije bilo nikoga ko bi znao popraviti bravu nakuænim vratima.

31

STAKLORESCI

Dvojica vrsnih majstora, stakloresci Junuz i Ramiz otvoriše u gradu D. obrtnièkeradionice nekako u isto vrijeme i u istoj zgradi, vrata do vrata.Buduæi da su se vritili sa višegodišnjeg privremenog rada u inozemstvu svojeobrtnièke radionice dobro opremiše najsuvremenijim strojevima i alatom oèekujuæida æe im se uložena sredstva, uz njihov trud i zalaganje višestruko vratiti.S obzirom na to de ništa nisu prepuštali sluèaju, veæ na samom poèetku sedogovoriše da posao strogo podijele smatrajuæi da æe za obojicu kruha biti idovoljno i podjednako.Ramizovu ponudu da izrbere izmeðu posla koji je predviðao samo zastakljivanjevrata i prozora i onoga koji se odnosio iskljuèivo na uramljivanje zahvalnica,diploma, i drugih javnih priznanja, Junuz primi polaskan èinjenicom što kao starijimože da bira. Protvarajuæi se da razmišlja, ali istovremeno odajuæi i izrazravnodušnosti, on se, ipak, nedvosmisleno izjasni za onu specijalizaciju na kojoj jei poèivao staklorezaèki obrt: odluèi se za zastakljivanje prozora i vrata.Nakon što na svojim radionicama istaknuše obavijesti o tome kojim æe sedjelatnostima baviti, poèeše nestrpljivo oèekivati prve narudžbe.Buduæi da je cijeli kraj u kojem se nalazio i gradiæ D. bio nerazvijen i da se malotoga gradilo nije bilo potrebe ni za novim vratima i prozorima te je Junuz po cijelidan sjedio skrštenih ruku. S druge strane, Ramiz nije stigao ni predahnuti.Ne proðe dugo, a Junuz svoju redionicu zatvori i kao pomæni radnik se zaposli kodmajstora Ramiza.

32

NACIONALNA ŽALOST

Kad je lijevi braniè lokalnog tima “Univerzum”, Pepi, u drugom poluvremenu,pred sam kraj susreta sa mjesnim rivalom, nespretno se okliznuvši, pao, posljedicese u tom trenutku nisu mogle ni naslutiti. Dok su jedni pretpostavljali da je rijeèsamo o uganuæu, drugi su tvrdili da se radi o prijelomu noge. Pale su èak i oklede.Nakon što su Pepija na nosilima iznijela èetvorica najutjecajnijih graðana varošiR., preko razglasa se oglasi i službeni spiker:“Stanje gospodina lijevog branièa, štovnani gledatelji, nije nimalo ružièasto. On je,kako ste vidjeli, prevezen u bolnicu”.Kraj utakmice veæina posjetilaca doèeka suznih oèiju. Pepi je bio pouzdan igraè, apredstojao je revanš-susret za ulazak u viši rang.Sutradan se pred bolnicom okupi mnoštvo svijeta. Mnogi doðoše i iz udaljenihkrajeva i ponudiše svoju pomoæ. Stigoše i novinari i fotoreporteri.Ravnatelj bolnice iziðe oko podne na jedan balkon i izdade kratko saopæenje.- Pepi je.narode, teško ozlijeðen. Uganuo je desnu nogu - reèe.U upravi “Univerzuma”, na izvanrednoj sjednici donesoše odluku prema kojoj jePepija trebalo poslati u neku veæu kliniku. Donesoše i odluku o organiziranjumemorijalnog turnira u Pepijevu èast.Mještani zatim raspisaše doprinos za Pepijevo lijeèenje i specijalnim helikopteromprevezoše ga u kliniku.Na klinici Pepi ne ostade ni tri mjeseca i prevezoše ga u jedne poznate toplice.Delegacija varoši R. posjeti Pepija u toplicama. Saopæenje lijeènièkog konzilija dese Pepi dobro oporavlja i da je samo malo neuhranjen, ohrabri ih i vratiše sezadovoljni.Po povratku predložiše da osnuju poseban fond za Pepijevu pojaèanu ishranu štosvi jednoglasno prihvatiše.Nakon èetiri mjeseca Pepija posjeti delegacija kluba “Univerzum” koju veæ navratima doèeka direktor toplica.Mislim da je Pepi izgubljen za nogomet. On veæ sada ima preko 120 kilograma -reèe kratko.U varoši R. proglasiše nacionalnu žalost.

33

NOVA Š KOLSKA ZGRADA

Dotrajala zgrada osnovne škole u bogatom i pitomom Malinovcu nije više moglaudovoljiti potrebama sela poznatog po velikom priraštaju stanovništva. Svadbe,sijela i veselja trajali su od jeseni do ranog proljeæa. Ljeti su žene i na njivamaraðale.Selo se zabrinu.Napredni ljudi, meðutim, odluèiše graditi novu školsku zgradu: raspisaše narodnizajam i zatražiše pomoæ od opæine.Iz Prosvjetnog zavoda nekako doturiše obavijest kako nemaju sredstava, alivrijedne mještane to ne pokoleba. Odluèiše da s radovima poènu za vrijemeškolskog raspusta i poèeše dovoziti graðevni materijal, trasirati zemljište i prilazniput. Na dan oznaèen za poèetak radova svi se odazvaše i temelj novoj školskojzgradi ubrzo bi gotov.Neka djeca ugledaše automobil, ali tome niko nije pridavao važnost sve dok nestiže do njih i iz njega iziðoše èetiri sveèano odjevena èovjeka.- Mi smo po zadatku - reèe najstariji. Vi znate da treba sveèano položiti temeljnikamen i održati prigodan govor, dok banket nije obavezan.- Pa temelj je veæ gotov! - odgovori mu uèitelj.- Ništa za to. Srušit æemo ga pa ponovo - uze lopatu iz ruku jednog seljake i sasumalo pijeska, a zatim izvadi i referat.Dugo je govorio o razvoju školstva, o broju nepismenih o znaèenju opismenjavanjaodraslih, o veèernjim školama.Kad prisutni pomisliše kako nikad neæe prestati, poèe i kiša pa svi utrkaše u staruškolsku zgradu. On ostade sam i kad dovrši svoj govor prikljuèi se ostalima koji suveæ sjedili za bogatom trpezom. Poèe narodno veselje, zaigra se kolo i zaèu pjesmakoja se otegnu do ponoæi. Refren pjesme još se èuje.Nova je školska gadina, meðutim, poèela u staroj školskoj zgradi.

34

VODOVOD

Strahovanja su se pokazala neopravdanim i od televizije u selo Kupinovac stiženaèelan pristanak o dolasku TV ekipe na veliko narodno slavlje i predaju nakorištenje upravo izgraðenog vodovoda.U Kupinovcu proglasiše izvanredno stanje.U Odbork za doèek TV ekipe izabraše najviðenije mještane, a meðu njima inovoizabranu seosku miss. Lokalni orkestar je puna dva mjeseca uvježbavaopjesmu kojom æe doèekati novinara i snimatelja. Najpouzdaniji dobiše zadatak daprovjere šta novinar i snimatelj najviše vole jest i piti. Od velikih dvokrilnih vratazgrade osnovne škole naèiniše stol i dvije stolice i postaviše pod jedan dobrorazgranat orah. I moguènost da baš na dan slavlja padne kiša bila je predviðena:razapeše i šator. Buduæi da u selu nije postojala telefonska linija izdvojišepozamašna sredstva tako da je novinaru na raspolaganju stajao i upravo uvedentelefon. Pet dana prije narodnog slavlja i predaje vodovoda na korištenje,delegacija Kupinovca ponovo posjeti televiziju gdje im potvrdiše kako æe novinar isnimatelj sigurno doæi. Po njega je, kako rekoše, trebalo samo poslati automobil ina vrijeme ga podsjetiti.Osvanu i dan slavlja. Sve je bilo spremno samo ne stiže TV ekipa.Predsjednik Odbora naredi okupljenom narodu da se raziðe i da od slavlja nemaništa.- A šta æemo sa vodovodom? - upita jedna starica sa praznom kantom u ruci.- Kako šta æemo?! - odbrusi joj predsjednik. - Pa i to se odgaða. Èekat æemo novupriliku. Zar da vodovod predamo na korištenje tek tako, bez TV kamera?! - ljutitoæe on.

35

TEHNIKA

U novosagraðenoj tvornici nakovanja “Buduænost veæ prvog dana poèe raditi taènostotinu službenika i stotinu kovaèa.Istog se dana pokaza da nešto ne valja: tarifni pravilnik o nagraðivanju nikako nijemogao biti usvojen. Radnici su, naimem, bili za jedan, a službenici za drugiprijedlog.Dugo je iza toga direktor razmišljao kako riješiti taj problem, a onda se dosjeti i uradni odnos primiše još jednu daktilografkinju.Na novom sastanku usvojiš ne samo tarifni pravilnik veæ i prijedloge odluka ootvaranju službenièkog restorana društvene ishrane i o nabavci dva putnièkavozila.Radnici nisu bili zadovoljni odnosom prema njima i poèeše polako napuštatitvornicu. U jednom trenutku ostade ih svega desetak, a niko se ne javi ni naraspisani natjeèaj za upražnjena kovaèka mjesta.Proizvodnja nakovanja gotovo stade i buka iz pogona utihnu.Da odagna sumnje prolaznika koji su pored “Buduænosti” i zastajkivali. Napinjuæiiši ne bi li èuli buku iz kovaènice, direktor naredi da se nabavi magnetofonskavrpca na kojoj je snimljena buka i lupa iz neke kovaènice.Kad se uvjeri da je ta lupa besprijekorna, direktor dade otkaz i preostalimradnicima.

36

MOST

Na svom radnom mjestu Mate godinama nije ništa radio. Njegova funkcija višegsavjetnika referenta za dodjelu dotacija poduzeæima koja posluju s gubicima odavno jebila ukinuta, ali ga niko nije tjerao iz kabineta niti mu ukidao plaæu. Mate se jedinopribojavao da ga ne pošalju u mirovinu, jer je imao preko 50 godina radnog staža.Na posao bi dolazio uredovno i sav se predade statistici. Danonoæno je, i u kabinetu i usvojoj vili, na osnovu statistièkih podataka usporeðivao sadašnji sa životom od prijejednog stoljeæa. Bio je. nepopravljivi protivnik svega prošlog i ushiæeni zagovorniknovog. I u spavaæoj sobi i u radnom kabinetu Mate je bio okružen transparentima.Meðu njim, su se isticali oni na kojima je stajalo: “Dolje mraèna prošlost!”,“Raskrstimo sa precima!”, “Živjela sadašnjost!”, “Naprijed u svijetli buduænost”.Jednog dana Mate odluèi da doktorira i poèe pisati disertaciju pod naslovom “Nekiaspekti o zaostalosti naših predaka”. U nastojanju da sazna kako æe na njegov stavreagirati okolina odluèi to provjeriti na jednom od sastanaka mjesne zajednice.Dnevni red jedne sjednice na kojoj se raspravljalo o podizanju parka u blizini starogmosta uèini mu se dobrom prilikom i on se javi za rijeè.- Park, nego šta - zagrmi Mate. - Kad nam ga veæ ne ostaviše iza sebe naši tobožnjipreci, podignut æemo mi sami. Nisu oni ni zaslužili da imaju potomke poput nas. Bili sunazadni do te mjere da nisu ni znali za bolju buduænost, za život dostojan radnogèovjeka. Bili su neuki i nepismeni. Polja su obraðivali na primitivan naèin, obiènomralicom. Nisu znali ni za automobil, ni ze kuæanske aparate, za telefon, televizor… Štasu oni znali o parkovima? Ništa. Pogledajte naše današnje stadione, djeèija igrališta,parkove i mostove… Njihov most treba srušiti. Narušavao bi izgled novog parka!- Nemojte tako, gospodine Mate - prekinuše ga uglas svi prisutni. - Mosta kakvog sunaši preci iza sebe ostavili nama prije gotovo punih stotinu godina nema nadaleko. Mina njih trebamo biti ponosni.Mate ljutito napusti sastanak i donese odluku da se osveti. I ne proðe dugo, a on svojunakanu i ostvari. Prvo iz nekog arhiva izvadi podatak da je most sagraðen prilozimanekog austrougarskog oficira kojeg je nerod zapamtio po zlu, a zatim mu poðe zarukom nagovoriti i najutjecajnije da most sruše.Taèno na godišnjicu graðenja mosta srušiše ga uz obeæanje da æe na njegovom mjestupodiæi novi. Graðani su se bili usprotivili, ali ih rastjeraše suzavcem.

***

Gradnja novog mosta zaista i poèe. Udariše i temelje, ali onda ponestade para.Sredstvima doprinosa nabaviše jedan splav, ali se oko izbora splavara nikako ne složiše.Narod više nikako nije mogao preæi na drugu stranu.

37

TVORNICA

Pune èetiri godine mještani Grabovca su samo nagaðali o tome šta æe proizvodititvornica koju su gradili u njihovom selu. Jedni su govorili de je rijeè, o tvornici zaproizvodnju spajalica, drugi da æe to biti tvornica indiga, treæi… Ništa pouzdanijenisu znali ni radnici koji su tvornicu podizali.Kad se rok za otvaranje tvornice primaèe, komisija ustvrdi da zgrada još nijezavršena: nedostajao je krov.Ta èinjenica, meðutim, ne pokoleba najodgovornije. Sveèanost otvaranja novetvornice nije se mogla odgaðati.Osvanu lijep, sunèan dan.Na sveèanost stiže mnoštvo svijeta. O tome šta æe tvornica proizvoditi padoše iprve oklade.Kad generalni direktor tvornice presjeèe vrpcu saletješe ga novinari s pitanjem otome šta æe tvornica proizvoditi.- Još nismo odluèili. Bit æete blagovremeno obaviješteni - odgovori im on.

38

OVÈARI

Od ovèarske farme u selu Gornji Srednjaci mnogo se oèekivalo. Prekidom radovana gradnji tvornice eksera prijetila je, naime, opasnost da taj kraj potpuno opusti.Narod se veæ bio poèeo seliti.Poèelo se taèno sa stotinu ovaca, ali su tri zaklane i ispeèene prilikom sveèanostiotvaranja farme. Dok su te tri uhvaæene, jedna se prosto izgubila u susjednojšumici. Niko je, meðutim, nije ni tražio. Kad doðe vrijeme za prvo šišanje ovaca,ponovo jednu zaklaše i ispekoše na ražnju u èast tog dogaðaja. Nakon toga ufarmu, iz lova, navrati i veterinarski inspektor, ali on ne dopusti da ovcu kolju.Potjera je ispred sebe kuæi.- Nek` se djeca igraju - reèe kratko.Ne proðe dugo, kad u Gornje Srednjake stiže jedna meðunarodna delegacija. Da sene bi osramotili, rukovodioci farme narediše da se zakolju i na ražnju ispeku èetiriovce.Doðe zatim vrijeme da se ovce prebroje, inventarišu. Komisiji koja obavi taj posaoispekoše jednu poveæu ovcu. Dvije odoše vukovima. Kad viši rukovodioci saznašeda je ovaca sve manje pohitaše u Gornje Srednjake da ustvrde prave razloge. I onipojedoše dvije peèene ovce.Pred zimu u toru ostadoše samo dvije ovce - crna i bijela, ali bijelu zaklaše.Kad na farmi ostade samo crna ovca rukovodioci sazvaše izvrnredan sastanak.- Da nabavimo ovna i krenemo ispoèetka - predložiše ovèari.- Ne dolazi u obzir - usprotivi se direktor. Predlažem da farmu preimenujemo uzoološki vrt. I od ulaznica se može lijepo živjeti. Uostalom, izrada elaborata oekonomskoj opravdanosti otvaranja zoološkog vrta je veæ pri kraju.

39

PRIPREME

Pripreme ekipe “Zadrugar” u hokeju na travi za nastup u novom prvenstvu poèelesu te godine znatno ranije. Klub se nalazio pred sedmom godišnjicom osnutka i tajje jubilej trebalo obilježiti sa što boljim rezultatima.Nakon što je jedna poveèa njiva èetiri godine bila pod ugarom, preurediše je unovo igralište za hokej na travi. Specilalno za tu priliku jedna je delegacijaputovala u Englesku i donijela dvije vreæe engleske trave. Druga je delegacija dvamjeseca boravila u Pakistanu stjeèuæi iskustva o tome kako se engleska travaodržava i kosi.Za trenera momèadi dovedoše, struènjaka iz Indije. Da bi se bolje sporazumijevaosa igraèima i klupskim blagajnikom, angažiraše i dva prevodioca: jednog daprevodi sa hindu na njihov jezika, a drugog obratno - s njihovog jezika na hindu.Prijedlog indijskog trenera da ekipu odvede na pripreme na Novi Zeland biprihvaæen sa oduševljenjem.Tog ljeta niko ništa nije radio.Veæ u rano jutro pred zadružnim domom bi se okupilo i staro i mlado, muško ižensko, djeca i starci. Prognoze o tome kako æe “Zadrugar” startati u novomprvenstvu smjenjivale su se jedna za drugom.Jednog dana starac Martin predloži da pažanju pšenicu.- Vrijeme je za žetvu, ljudi - reèe.Niko se, meðutim, ni ne obazre.Mještani se zabrinuše tek u zimu, kad se zalihe prošlogodišnjeg uroda pšenicepotpuno istrošiše.

41

42

I T D

43

44

POPULARNOST

Veæ na promociji svoje druge ploèe mladi pjevaè Nikola P. Filipoviè istuèe dvojicufotoreportera i pljunu jednog glazbenog kritièara. Njihovu namjeru da ga tuženjegov producent preduhitri tako što im dade po jednu ploèu sa pjevaèevimautogramom.Na svojoj prvoj konferenciji za novinare Nikola P. Filipoviæ naredi da novinariplate ulaznice. Kad se jedan novinar usprotivi, tjelohranitelji mu prebiše lijevunogu i desnu ruku.Nikoli popularnost naglo poraste. Zbog njega se otrovaše uèenice cijelog jednograzreda, IIIa.Njegove tajnice saopæiše uskoro i cjenik usluga: najjeftiniji je bio intervju. Zarazgledanje mladog pjevaèa ðaci i vojnici su imali popust.Nikola P. Filipoviæ u meðuvremenu promijeni ime u Nik Filip i nabavi dvojiculivrejisanih slugu. Svome osobnom vozaèu izdade specijalno odobrenje o tome dapraznikom može nositi svoje civilno odijelo. Ne proðe dugo, a Nik Filip objavi iodluku o imenovanju svojih glazbenih kritièara.Buduæi da pozivi za gostovanje uèestaše mladi pjevaè kupi manji helikopter teunajmi pilota i stjuardesu.U jednom trenutku pozivi za gostovanja malo urijediše.Nik zatim isprebija jednu novinarku i popularnost mu naglo skoèi.Uoèi turistièke sezone Nik dobi ponude za angažman od èetiri hotela na moru ikako svima nije mogao udovoljiti, odluèi se za jedan.- Pristajem - odgovori Nik upravi tog hotela. - Pjevat æu u vašem hotelu, ali poduvjetom da svaku veèer specijalnim autobusima dovozite goste drugih hotela kakobi me i oni slušali.Na moru proglasiše izvanredno stanje.

45

DOSJETLJIVOST

Neked strastveni èitatelj, Fadil naglo se razoèara u domaæu literaturu i još više upisce. Èitao je ranije gotovo sve književne vrste, od poezije do dramskih tekstova.Znao je biografije svih pisaca pa èak dosta toga i o njihovom privatnom životu.Znao je njihove navike, podosta o njihovom karakteru, o tome kad pišu, šta piju ijedu, s kim su u lošim odnosima. Raznim, samo njemu znanim kanalima, saznaveoje i najintimnije pojedinosti iz života gotovo svakog pisca. Imao je meðu piscima isvoje intimne simpatije i u polemikama koje su vodili, bio na njihovoj strani.Takvih je, meðutim, bilo malo - prevagnuše pisci s negativnim karakterima i Fadilse razoèara, prestade èitati njihova djela.Navika za èitanjem bila je, meðutim, veoma izražena i Fadil se poèe dosaðivati,uvuèe se u sebe.Dugo je razmišljao na koji naèin da utoli žeð za literaturom, da udovolji svojojstrasti, a onda se dosjeti.Kad god bi osjetio potrebu da nešto proèita, sjeo bi i pisao, a zatim to i èitao.

46

DOGOVOR

Neposredno uoèi poèetka utakmice izmeðu Donjeg i Gornjeg Grabika, usvlaèionici domaæina nikako se nisu mogli složiti o tome koja æe jedanaestoricaistrèati na teren.Natezanja su poèela veæ sa golmanom. Dok su šestorica èlanova uprave predlagalada mrežu na tom susretu èuva Enes, treneri su bili za to da dres s brojem jedantreba povjeriti Mati. Nakon pola sata dogovaranja složiše se da gol brani Sulejman.Kao najvažniji razlog iznesoše èinjenicu da je Enes odavno promijenio klub, a daMate ima dva crvena kartona.Kad doðoše do mjesta desnog branièa sedmi potpredsjedinik kluba predloži da tomjesto povjere Hilmiji, koji, kako reèe, ima veliku želju da zaigra jer æe utakmicugledati i njegova punica sa svastikom. Za mjesto lijevog branièa prvih šest treneranadglasaše ostale i dres s brojem tri povjeriše Zvonku. Prevagnu njihovoobrazloženje da je Zvonko proteklog tjedna trenirao dosta redovito i da je zakasniosvega dva puta. Pitanje desnog halfa zamalo ne dovede do veæih razmirica izmeðupredsjednika i blagajnika kluba. Predsjednik je zahtijevao da se to mjesto povjerimladom i talentiranom Ivici koji je svoj potpis na produženje ugovora uvjetovaoupravo tim nastupom. Klupski blagajnik je predlagao da zaigra Muradif koji jenedavno unaprijed uzeo dvije premije, pa mu se sad u sluèaju pobjede, ukazalaprilika da jednu oduži. Glasaše za Muradifa.U sred diskusije oko toga ko æe igrati na mjestu lijevog halfa, u svlaèionicu uðejedno dijete.- Poslala me nana i poruèila vam da njezin Ibrica danas mora zaigrati - reèe i izleti.- Ja sam za to - reèe jedan èlan uprave. - To je prvi put kako nana nešto od nas tražipa je red da joj udovoljimo.Složiše se.Protivnièki igraèi u meðuvremenu istrèaše na teren.U svlaèionici domaæina nastaviše sa sastavljanjem momèadi i kako se nikako nisumogi složiti o tome ko æe igrati na mjestu centarhalfa donesoše odluku da momèadistrèi sa deset igraèa. O desnom krilu nisu ni raspravljali - to je mjesto bilorezerevirano za predsjednikova sina. Mjesto desne polutke se takoðer unaprijedznalo: iako veæ duže vrijeme nije bio u formi kapetan ekipe Jozo nastupao jeredovno. Zape, meðutim, kod centarfora.- Mislim da je za to mjesto najozbiljniji kandidat mali Krešo - reèe treæi pomoænikdrugog kondicionog trenera.- Ne bih se složio - prekide ga maser i uze digitron, šestar, lenjir i šiber i poèe natabli crtati i objašnjavati.- Neosporno je da Krešo posjeduje sve predispozicije vrsnog strijelca i napadaèaveæeg formata, ali mu je radijus kretanja u odnosu na protivnièkog centarhalfanedovoljan. Predlažem da centarfor bude Joško.Kad èuše suèevu pištaljku bez dalje diskusije usvojiše maserov prijedlog i preðošena izbor lijeve polutke.

47

Bojeæi se da æe neko biti protiv nastupa njegova sina, potpredsjednik je biospreman na sve, pa i na ostavku, ali prijedlog prihvatiše jednoglasno.Doðe red i na izbor lijevog krila.- Predlažem Igora - reèe direktor kluba.- Pa, Igor je prošle nedjelje slomio nogu - odgovori mu lijeènik ekipe.- Koju? - upita direktor.- Pa desnu.- Ništa zato. On je ljevak - povikaše svi.U taj se èas ponovo zaèu suèev poziv da ekipe istrèe na teren.

***

Desetak minuta iza toga svoja mjesta na tribinama zauzeše èlanovi upravenogometnog kluba Donji Grabik.Momèad iz Gornjeg Grabika vodila je sa 2:0.

48

ŠTEDNJA

Tih se godina o štednji i stezanju kaiša govorilo na sve strane.U tu se akciju ukljuèi i èasopis “Bolja buduènost” i pod naslovom “Racionalnoraspolaganje osnovnim živežnim namirnicama s posebnim osvrtom na kruh”donese èlanak svoje urednice.“S obzirom na alarmantne statistièke podatke o tome koliko starog kruha bacamo,predlažemo jedan od naèina na koji se on može svrsishodno iskoristiti.Ako vam je, dakle, ostao stari kruh, nemojte ga bacati pticama ili ribama,iskoristite ga! Naèin je veoma jednostavan: taj stari kruh izrežite na kriške i svakuposebno premažite tankim slojem kavijara ili topljenim sirom te uvijte u tankonarezane listiæe pršuta. Kad ste s tim gotovi, uzmite jedno manje pile i jednu guskuili patku pa sve stavite jedno u drugo, odnosno u treæe i pecite na laganoj vatri 37minuta i devet sekundi. Na kraju prelijte vinom i kušajte. Dobar tek”.

***

Nakon nekoliko dana uredništvu “Bolje buduènosti” stiže pismo jedne èitateljke sasamo jednim pitanjem: “A može li i crni kruh”?

49

UMJETNICA

Nakon treæe snimljene ploèe, pjevaèica narodnih pjesama Marta N. dobi statuszaslužnog umjetnika i povuèe se u svoj dvorac. Uzalud su je molili i nagovarali dasnimi još koju ploèu i da se pojavi na koncertu, podsjeæajuæi je i na to kako je tonjen dug i obaveza prema narodu, nije pristalajala.Èvrsto odluèi da se više ne pojavljuje u javnosti i odluæi napisati svoje memoare.Dvojica uèitelja u mirovini, koji je na brzinu opismeniše, odbiše primitiodgovarajuæu novèanu nagradu i zadovoljiše se njenom fotografijom saautogramom.Marta N. se zatim, s molbom za prijem, obrati i Akademiji znanosti i umjetnosti.Primiše je za dopisnog èlana.Kad izdavaèi saznaše da Marta N. piše memoare poèeše je salijetati i on sveponude , preko svoga atašea za štampu, odbi.Ni znatiželja novinara da saznaju nešto više o tome kako napreduje pisanjememoara, ne urodi plodom. Uporni da saznaju nešto više bili su i prethodniMartini muževi i njene kolegice sa estrade, a najviše obožavatelji.“Strpite se - stizale su obavijesti iz njezina ureda za veze sa javnošæu.No, obožavatelji se pobuniše i poèeše svakodnevno dolaziti pred njezin dvorac izahtijevati da osobno od ne èuju kad æe memoari biti objavljeni.Pjevaèica za to nije marila, veæ naredi da se pojaèaju stražarska mjesta i da se nanajistureniji toranj postavi top veæeg kalibra.Obožavatelji ne uzmakoše, veæ pred dvorcem Marte N. razapeše šatore s namjeromda tu i ostanu dok ne saznaju barem bilo šta o memoarima. U cijelom kraju biobustavljen svaki rad: polja ostaše zapuštena, a strojeve u tvornièkim halamaprekri prašina.Strahujuæi od još veæih posljedica i od opæeg narodnog gnjeva, najodgovorniji utom kraju odlikovaše Martu N. najvišim odlikovanjem, i odobrovoljiše je da sepojavi pred javnošæu i saopæi taèan datum objavljivanja memoara.U zakazano vrijeme èetvorica livrejisanih sluga iznesoše na rukama Martu N. najednu od terasa njena dvorca.Unjezino ime okupljenom narodu se obrati njen ataše za štampu.- Budite strpljivi. Umjetnica još radi na naslovu.

50

SLUÈAJ PJESNIKA MIRALEMA

Na poslu nepriznat, u gradu neshvaæen, od obitelji odgurnut, Miralem je pomišljaona najgore. Od samoubojstva ga je dijelio gotovo samo jedan korak. Da zauvijeknestane sa ovoga svijeta tražio je ustvari samo pogodnu priliku i naèin smrti.Miralemove nevolje poèele su zapravo objavljivanjem prve knjige poezije. Usredini u kojoj je živio nije ni mogao oèekivati ništa drugo osim prezira ipodsmjeha.Ne obziruæi se, meðutim, u poèetku na okolinu, Miralem nastavi pisati. Objavljeneknjige poezije i proze smjenjivale su jedna drugu, ali se on nad svojom sudbinomkao pisca zamisli tek nakon šeste i ustvrdi da se bavi uzaludnim poslom. O tomedonese i konaèan sud kad ustanovi da se u njegovom životu malo šta promijenilo nabolje. Štaviše, u mnogim je stvarima i nazadovao: na poslu je bio premješten naslabije plaæeno radno mjesto, žena ga je veæ bila napustila, a od davno obeæanastana nije bilo ništa. Nevolje su dostigle vrhunac nakon što je pustio bradu. Upoèetku su pokude dolazile od starijih, ali ih onda pruzeše i djeca. Nema šta sve zanjim nisu vikali.Jednog popodneva, Miralema posjeti njegov daljnji roðak vodeæi za ruku svogasina.- Tvoje je da mali ispravi jedinicu iz maternjeg jezika, a moje sve ostalo. Ja paraimam i ne žalim - reèe pružajuæi Miralemu novac.Miralem se u poèetku zbuni, ne snaðe se; stojeæi na sred sobe ne nudeæi gostima dasjednu, odbijao je prihvatiti ponuðeni novac.- Ja ne bježim id pomoæi, ali novac neæu. Mali neka ostane - odgovori Miralem.Roðak, kako je veæ ranije planirao, ostavi novac na stol i iziðe iz kuæe.Miralem svojski prionu na posao i djeèak nakon dva mjeseca donese iz škole prvupeticu iz maternjeg jezika.Ne proðe dugo, a Miralema posjeti još jedan uèenik i zamoli ga da mu on pregledaneke pjesme koje namjerava poslati na jedan nagradni literarni natjeèaj.I novu obavezu Miralem shvati krajnje ozbiljno: prepravi djeèakove pjesme idopisa više stihova.Rezultat natjeèaja bio je iznad oèekivanja: djeèak osvoji prvo mjesto i stjeèe pravona objavljivanje zbirke poezija.Nedugo ize toga, jedne noæi Miralema posjeti jedan povratnik sa rada u inozemstvui zamoli ga da mu pomogne u objavljivanju zbirke pripovjedaka.- Ovo je za akontaciju - izvadi on iz ðepa desetak novèanica u stranoj valuti i staviih pred Miralema.S krajnjom ozbiljnošæu Miralem se prihvati i novog posla. Mnoge od pripovjedakaonaj što ih je pisao nije mogao ni prepoznati; uèini mu se da su druge, tuðe.Rukopis je bio spreman za objavljivanje.Pojavu te knjige proze kritika doèeka raširenih ruku; uslijediše priznanja i nagrade.

51

O Miralemu se nadaleko proèu. Poèeše mu dolaziti i oni koji se još nisu ni okušaliu pisanju. Jedni su tražili da ih samo poduæi toj vještini, a drugi su jednostavnozahtijevali da umjesto njih, u njihovo ime, i napiše književno djelo.Neki su naruèivali roman, neki zbirku rodoljubive poezije, neki su tražili knjiguepigrama.Ne treba griješiti dušu - niko ništa nije tražio badava!Miralem je bio zadovoljan: zarade je bilo toliko da on uskoro napusti i svoje stalnoradno mjesto.U nastojanju da sistematizira svoj rad, Miralem istaknu i obavijest o tome kadprima koje stranke, odnosno naruðbe i cijenu svojih usluga. Najskuplje je, naravno,bilo pisanje romana, a djeca i vojnici su imali popust.Meðu korisnicima njegovih usluga bilo ih je raznih zvanja i zanimanja, anajupornija je bila jedna djevojka koja je iza sebe veæ imala zbirku ljubavnepoezije. S njom je bilo i problema: bila se zaljubila u Miralema i nudila mu brakoèekujuæi da æe Miralem kao njezin suprug pisati samo u njeno ime i tako višepridonijeti njenoj pjesnièkoj afirmaciji.Jednog dana Miralem se iznenada razboli i otkaza sve posjete. U nastojanju dabude sam istaknu i obavijest o tome kako je njegova bolest zarazna, ali stranke tekonda nagrnuše. Jedni su dovodili travare, drugi lijeènike specijaliste, ali Miralemnikoga ne primi.Dva dana iza toga gradom se pronese vijest kako je Miralem umro. Pogreb kakavmu prirediše njegovi sugraðani taj grad nije zapamtio.

52

ANKETA

U nastojanju da uoèi Dana žena objavi mišljenje svojih èitatelja “O ulozi i položajužene te o, njenoj ravnopravnosti u datim povijesnim trenucima”, redakcijski kolegijlista “Naša radost” odredi pripravnika Karla da anketira prolaznike.Odgovore èitatelja zabilježila je prvo magnetofonska vrpca:Radnik: “Mnogo toga se promijenilo. Naravno, na bolje. Žene su sada u svimpravima izjednaèene s muškarcima. Jedino još, mislim, nisu ravnoprevne meðusobom. Jedne nose bunde, a druge kapute kupljene ne kredit. Jedne i na tržnicuodlaze automobilom, a druge ne idu nikako. Ja osobno ne branim svojoj da buderavnopravna sa mnom. To sam govorio i prvoj. Èak sam je zbog toga i tukao, ali tonije pomoglo pa smo se razveli”.Povratnik iz inozemstva: “Gut! Dobro, da i ja kažem koju, kako rekoste, o tojravnopravnosti spolova. Ja sam dvadeset godina radio u inozemstvu, ovdje imemkuæu, dobra kola i nešto ušteðevine. Oprostite, gdje ste vi kupili taj magnetofon? Jaimam isti takav. Kupio sam ga u Münchenu i dobro me služi. Nego, ako bi neko odtvojih kolega htio, ja bih ga rado prodao. Za cijenu æemo lako, svoji smo”.Kuæanica: “Molim vas malo tiše, muž mi spava. Malo prije je stigao. Bio je noæasna nekoj zabavi. Nezgodan je kad se probudi. Ja i djeca cijeli život hodamo naprstima, k`o balerine. Eh, otkad je on obeæao da æe nam nabaviti i one trikoe! Maloje zaboravan, a mi ga ne smijemo podsjeæati. Jednom sam mu rekla kako nam jenestalo brašna u kuæi pa se razgoropadio. Kaže, ravnopravna si pa nabavljaj”!Funkcioner: “Mi smo u tom pravcu poduzeli odgovarajuæe korake i smatram dasmo postigli dobre rezultate. Baza se pozitivno izjasnila i o tom pitanju. Mi, inaèe,ništa ne radimo bez prethodnog konzultiranja sa radnim ljudima i graðanima. Našstav je poznat i tu nema odstupanja: ravnopravnost æemo provoditi milom ili silom!Naše žene imaja u nas puno povjerenje, a mi ih redovno izvještavamo oeventualnim promjenama”.Umirovljenik: “Pitanje je na mjestu. Osobno mislim da smo ja i ona moja potpunoravnopravni. Niti ja imam za cigarete i novine, niti ona za frizuru. U tom pogleduima još ravnopravnijih. Znam neke koji zajedno nemaju ni za kruh! Moja žena i jasmo ravnopravni i kad je rijeè o zdravlju: nju steg`o išijas, a mene, evo, uhvationovi napad astme…”.Uèenica: Moj tata je ravnopravniji od mame. Oboje su zaposleni i oboje dolaze sposla gotovo u isto vrijeme - tata autom, a mama tramvajem. Kad doðu kuæi otacèita novine, a mama sprema ruèak i èisti kuæ. Na veèer tata gleda televiziju, amama pere i pegla. Ja joj ne mogu pomoæi: još sam mala, a spremam i diplomski.Mama je s ocem ravnopravna jedino kad se razboli pa ne radi ništa. Ja se osobnone mislim udavati”.

53

PREVODILAC

Stellu su svi odvraæali od udaje ze mladog prevodioca Stjepana. Govorili su joj daje njegov kruh nesiguran, da æe se s njim u životu samo napatiti.U poèetku je nekako i išlo. Nisu imali ni djece, a u prvo se vrijeme od ljubavimoglo sasvim pristojno živjeti. Prve dvije godine braka proðoše i dosta idilièno.Stjepan je svako veèe Stelli na uho kazivao stihove Prevera, Bloka, Lorke… .Kad se, meðutim, rodi prvo dijete, Stella se zabrinu.- Od èega æemo mi, Stjepane, živjeti? - upita ga jedne noæi.- Strpi se, draga. Imam na umu jedan veliki projekat i ne brini. Nego, mislim da binajbolje bilo da se ti za sada zaposliš, a poslije… - odgovori joj Stjepan.Stella ga, nemajuæi kuda, posluša i naðe posao, a djete smjesti u vrtiæ. Od prveplaæe kupi Stjepanu nekoliko stranih rjeènika.Stjepan se zakljuèavao u svojoj sobi i Stella se obradova, ali on jednog danapredloži da presele u drugi stan jer mu je, kako reèe, smetala buka koja je dopiralasa jednog obližnjeg djeèijeg igrališta.Naðoše jedan manji stan u mirnom dijelu grada i Stjepan useli u sobu, a Stella sesa djetetom smjesti u kuhinju.Obavljajuæi sve kuæanske poslove sama, Stella mu se jedan dan požali.- Strpi se još malo. Stvari su krenule nabolje - odgovori joj suprug.Jednog dana, pri kraju druge godine, Stjepan pozva Stellu u svoju sobu.Stella uspava dijete i uðe na prstima.- Završio sam - reèe Stjepan.- Šta? - upita Stella.- Preveo sam “Rat i mir” sa našeg na ruski jezik - odgovori Stjepan.

54

SREÈA

Sve je poèelo bezazleno. Kad je Antin najbolji prijatelj Tomislav, u poveæemdruštvu i u povjerenju rekao kako je Ante na sportskoj prognozi dobio prvizgoditak, niko nije mogao naslutiti kako - æe sve to završiti.- Nije šala danas imati u ðepu deset milijuna - završi Tomislav svoju prièu. - Samo,on to ne da reæi. Krije i od žene - dodade na kraju.Nakon što napustiše kavanu i svako krenu na svoju stranu, Vlatko se uputi Antinojkuæi.Kad vidje da su svjetla pogašena htjede se vratiti, ali ipak pozvoni.- Ko je? - proviri Ante kroz prozor.- Ja sam, ne boj se - odgovori mu Vlatko. Ja neæu nikome ni rijeèi, budi siguran umene. U neprilici sam pa sam došao da mi posudiš jedan milijun. Tebi se sreæaosmjehnula, pa imaš, hvala bogu. Nije mala stvar imati trinaest pogodaka. Velikesu to pare.- To se, moj Vlatko, s tobom neko grdno našalio, prevario te - zagonetno senasmiješi Ante.- Ako ne daš, reci otvoreno pa da idem - tiho æe Vlatko. - Meni osim tebe niko nemože pomoæi.Ante se sažali:- Dobro. Èekaj me sutra ujutro u kavani.Sutradan se Ante lijepo obuèe i iz kuæe prvo svrati u banku te sa štedne knjižicepodignu dva milijuna dugogodišnje ušteðvine namijenjene gradnji obiteljske kuæe,a zatim se uputi u kavanu.Na posao nije ni pomišljao otiæi.- Evo - sjede do Vlatka i ispod stola mu pruži svežanj novèanica. - Taèno koliko sitražio - dodede i naruèi piæe. - I molim te da o ovome nikom ništa ne govoriš.Poslije podne Antinoj kuæi doðoše predstavnici mjesne zajednice.- Èestitamo Ante, èestitamo. Nije šala. Ne dobivaju se tolike pare svaki dan. Mi,evo, došli do tebe da daš koliko možeš za popravku puta - reèe jedan.Ante im ništa ne odgovori veæ dade nekoliko krupnih novèanica.Iste noæi Antu vidješe u hotelu kako sve èasti i naruèuje pjesmu za pjesmom, kakomu pjevaèica pjeva na uho i podvoruju ga dva konobara i šef sale.Èaršijom se ubrzo pronese glas o tome kako je Ante na njemaèkom lotu dobio polamilijuna maraka.- Je l` istina. Ante? - pitaju ga prijatelji, roðaci i susjedi.Ante se samo zagonetno smješkao.Jednog jutra ga žena probudi i opomenu da požuri na posao, da ne zakasni, ali jojAnte osorno odgovori.- Šta je tebi, ženo? Kakav posao? Šta bi mi èaršija rekla?

55

PAZI, SNIMA SE

U varoš K. iznenada stiže filmska ekipa i zauze oba hotela. U onaj noviji i ljepšismjesti se režiser sa svojom najnovijom zaruènicom, a drugi zauzeše njegovipomoænici i snimatelji, glumci i ostalo pomoæno osoblje.Gostima iste noæi prirediše prijem i ponudiše svoju pomoæ smatrajuæi sepoèašæenim što æe novi film biti snimljen upravo u njihovom gradu.U ime filmske ekipe na dobrodošlici se zahvali treæi pomoænik drugog režisera:- Film koji mi, sineasti namjeravamo realizirati upravo u vašoj sredini nije ništadrugo veæ remek-djelo svjetske kinematografije - reèe kratka.Nakon toga potpisaše ugovor prema kojem se domaæin obavezuje da æe za potrebesnimanja filma srušiti jednu stambenu èetvrt, dva mosta i razvaliti gradski stadion.Pade i prva klapa.Prema zahtjevu scenarija u jednom je prizoru trebalo da se nosioci glavne muške iženske uloge zagrle i poljube, ali buduæi da su glumac i glumica bili muž i žena,oni to energièno odbiše te se snimanje prekinu. Za tu scenu zatim angažirašedvojnike i posao se nastavi, ali ne zadugo. Režiserovoj vjerenici bilo je, naime,veoma dosadno i ona zatraži jednu ulogu koju ubrzo i dopisaše. Kad èetirikaskadera poginuše, ostali se pobuniše zahtjevajuæi veæe honorare pa i njimaudovoljiše. Snimanje zatim prekinuše i zbog novog prijema koji je trajao tri dana idvije noæi.Nedugo iza toga režiser donese odluku da umjesto ljubavnog filma snimi povijesnispektakl o zlodjelima èuvenog janjièara Orhana koji je u tom kraju bio strah itrepet prije više od èetiri stoljeæa, i s tim upozna svoju vjerenicu i još neke.Poèe i snimanje filma “Janjièar Orhan”.Nekako pred zimu ekipi nestade para pa se i raziðe.

***

Pogled na srušenu stambenu èetvrt, na uništene mostove i razvaljen stadion bio jetužan. Od tog su pogleda mještani varoši K. zaklanjali oèi.

56

POŠ AST

Jednog dana skupina zanesenjaka iz R. odluèi pokrenuti književni èasopis. Razlogaje bilo više, a najvažniji je bio taj što je u tom mjestu svojedobno službovao jedanuèitelj koji je pisao pjesme.Novèanu pomoæ pruži im zemljoradnièka zadruga “Prva brazda” i uskoro je svebilo spremno za izlaženje prvog broja.Nedostajalo mu je još samo ime.Na respisani natjeèaj za naziv lista stiže više prijedloga. Jedni su predlagali da se.književni èasopis zove “Kukurijek”, drugi “Krijesta”, treæi su nudili naziv“Oranica”, neki, opet, “Pogledi”. Tajnim glasanjem odrediše da se èasopis zove“Nada” i njegovom predlagaèu isplatiše ugovorenu nagradu.Doðe zatim vrijeme na izbor glavnog i odgovornog urednika, èlanova redakcijskogkolegija.To riješiše kockom.Uskoro iziðe i prvi brojèasopisa.Od prve do zadnje strpaice u njemu sa bile pjesme glavnog i odgovornog urednika.

57

SVAÐA

I sud je imao posla. Ni advokati nisu sjedili skrštenih ruku. Dva puta jeintervenirala i milicija.Veæ roðenjem prvog djeteta, sina, braèni par Nusret i Zinka zapoèeše svaðu. Èimse Zinka vratila iz porodilišta, Nusret joj saopæi kako je odluèio da mu sin, kadodraste bude - profesor!- Pa, rano je još o tome - tiho æe Zinka. - Prvo da mu damo ime i da mu poželimodug život i zdravlje.Oko imena se nekako i složiše, ali je u izboru zanimanja djeteta Nusret bioneumoljiv.- Profesor. Samo profesor! - povisi on glas.- A što ne bi prvo završio za uèitelja, pa onda? - upita supruga.- Nema tu ništa “pa onda”. Ima da odmah postane profesor - prodera se suprug.- Mislila sam - nestavi Zinka - da prvo završi za uèitelja, pa onda za nastavnika, aonda…- Ne! Ne! - kategorièki æe Nusret. - Ima da odmah uèi za profesora.Svaðu prekinu dijete svojim plaèem, a Nusret zaprijeti Zinki razvodam brakaukoliko se bude protivila njegovom prijedlogu i iziðe iz kuæe.Vrati se tek pred veèer noseæi u rukame okvir poput onoga za sliku. Nakon što najednom od zidova stana naðe prigodno mjesto, prikuca na njega prazan okvir ipobjedonosno se okrenu Zinki.- Ovdje ima da za dvadeset dvije godine stoji diploma profesora, a upisat æu ga i umuzièku.- Nemoj, Nusrete, smijat æe nam se susjedi. Rano je još. Bože njemu zdravlja -skrušeno æe Zinka.- Ti opet zapoèinješ svaðu - ljutito æe Nusret. Hoæeš da podnesem brakorazvodnuparnicu? To hoæeš!

***

Ni prve sinovljeve slabe ocjene u školi ne pokolebaše Nusreta. Naðe mu iinstruktora, ali ne bi koristi te Nusret sve više poèe posveæivati pažnju sinovljevomuspjehu u muzièkoj školi. Djeèak se tu, za èudo, poèe isticati. Zaredaše i prvinastupi na školskim priredbama i stigoše prva priznanja.Nusret, meðutim, nije bio zadovoljan.- Donio sam odluku da maloga ispišem iz muzièke - reèe.- Pa, zašto, Nusrete, kad mu dobro ide? - upita Zinka.- Upravo zbog toga. Neæu dozvoliti da postane muzièar, hoæu da bude pjevaè -odgovori Nusret.

58

VOÐA PUTA

Nekako pred sam kraj priprema za novo prvenstvo u nogometnom klubu “Sloga”poðe sve naopako. Prvo se naglo razboli centarfor te jedva angažiraše dvojicu izjedne strane zemlje. Iza toga prvi trener zaprijeti odlasko u drugi klub, ali na brzinus njim sklopiše novi ugovor i kupiše mu vilu koju je tražio. Ne proðe dugo, advojica prvotimaca dobiše pozive za odsluženje vojnog roka, ali i to se riješi -umjesto njih poslaše èetvoricu iz rezervnog sastava.Do novog šampionata ostade još svega desetak dana i bilo je krajnje vrijeme da setaj posljednji dio priprema provede negdje kraj nekog jezera, uz rijeku, kraj moraili na nekoj planini.Direktor kluba odluèi, meðutim, da se ide na Grenland.Doðe red i na izbor voðe puta.Ja mislim da je najpogodniji Ivan - reèe predsjednik.A zašto baš on? - upita tajnik kluba.Zato što Ivan ne zna nijedan strani jezik. Sjetite se samo naših ranijih priprema ivodstva puta. Svi su znali i po dva svjetska jezika pa ipak su nam se u prosjekugubila i po dvojica-trojica igraèa - odgovori predsjednik.

59

MOLBA

“Obraæam se naslovu s Molbom da me Primi u udruženje Pisaca jerbo sam jedanod tih. Pisati sam poèeo takoreæi od malih Nogu. Poèevo sam sa debelim kosim itankim Uspravnim, a zatim sam nauèijo i sva raspoloživa slova. Moje pismenezadaæe iz maternjeg Jezika preprièavale su se i u razredu i u Zbornici. Prve pjesmepoèevo sam pisati krajem osnovne škole, a nastavio u Vojski gdje sam bijo i èetnipisar. Moje starješine nisu imali zamjerki na moj Rad.Iako imam dvije hrpe poezije i proze svoju prvu knjigu još nisam objavijo samozbogtoga što kod izdavaèa nisam naišao na razumijevanje. Možda je u pitanju izavist, ljubomora?!Ali to me nije obeshrabrilo i ja pišem i dalje, danju noæu. Ja za Inspiraciju nebrinem - meni muze pomažu povasdan. Èuo sam da ima kolega književnika koji stim imaju grdnih muka.!Ja mislim da bi mogo mlogo više postiæi kad bi me vi primili u svoje udruženje jerbi dobijo novi podstrek i zaèepijo usta mojim sugraðanima koji me za sada puno nepriznaju kao pisca jer ispravno misle da su svi Pisci Èlanovi dotiènog udruženja.Ja neæu prejudicirati vašu odluku ali bih volio da me primite.Jedan više-manje. Ionako, èuo sam, ima vas previše”.

60

SADRŽAJ

TAKO JE 5

Domišljatost 6Blagostanje 8Iskopina 9Pohlepa 10Zahvalnost 11Zabrinutost 12Znamenitost 13Otmica 14Aproksimativno promatrano 15Brodolomnik 16Oduševljenje 17Memoari 18Govornik 19Ispovijed 20Natjeèaj 21Memoali 22Prrva parola 23

BIT ÆE BOLJE 24

Predstavništvo 25Demonstranti 26Hidrocentrala 27Sastanak 28Eureka 29Sveèanost 30Reformator 31Stakloresci 32Nacionalna žalost 33Nova školska zgrada 34Vodovod 35Tehnika 36Most 37Tvornica 38Ovèari 39Pripreme 40Berba 41

61

ITD 42

Popularnost 43Dosjetljivost 44Dogovor 45Štednja 47Umjetnica 48Sluèaj pjesnika Miralema 49Anketa 51Prevodilac 52Sreæa 53Pazi, snima se! 54Pošast 55Svaða 56Voða puta 57Molba 58