poljoprivredni tečaj (ga 327)

127
Rudolf Steiner Poljoprivredni tečaj Duhovnoznanstvene osnove za napredak poljoprivrede Osam predavanja, uvodni govor i razgovori održani u Koberwitzu kraj Breslaua od 7. do 16. lipnja 1924. i predavanje u Dornachu održano 20. lipnja 1924.

Upload: sinisa-munjas

Post on 13-Apr-2015

58 views

Category:

Documents


10 download

DESCRIPTION

Poljoprivredni tečaj (GA 327)rudolf steiner

TRANSCRIPT

Page 1: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Rudolf Steiner

Poljoprivredni tečaj

Duhovnoznanstvene osnove

za napredak poljoprivrede

Osam predavanja, uvodni govor i razgovori

održani u Koberwitzu kraj Breslaua

od 7. do 16. lipnja 1924.

i predavanje u Dornachu

održano 20. lipnja 1924.

Page 2: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ČETVRTO PREDAVANJE, 12. lipnja 1924. 91

Snage i supstancije koje ulaze u duhovno: Pitanje gnojidbe

Gnojidba u domaćinstvu prirode — Način djelovanja tvarnog, snaga i način djelovanja duhovnog — Biće drveta u usporedbi s jednogodišnjom biljkom — Ispupčena zemlja — Bit pognojene zemlje — Osobni odnos p r e m a gnojivu — Djelovanje snaga u nutrini organskog — Oživl javanje samog zemljanog

Kompost — Stvaranje r o g o v a i rogovl ja — Obični stajski gnoj — Bakterije i kakvoća gnojiva — Koncentrirana, oživljava�juća gnojidbena snaga u sadržaju kravljeg roga — Razrjedivanje i miješanje gnojiva iz kravljeg roga — Ostavljanje kvarca ili g l inenca u zemlji tijekom ljeta

Odgovori na pitanja, 12. lipnja 1924 110

Razrjedivanje, miješanje i razd ioba gnojiva iz kravljeg roga — Čuvanje i upotreba kravljih r o g o v a — Tjeranje sjemena u kaos — Reprodukt ivna sposobnost i hranjivost žitarica

Promatranje makrokozmičkog kao zadaća duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE, 13. lipnja 1924 125

Pravilna supstancijalizacija gnojiva

O b r a d a anorganskim tvarima — Izravno oživljavanje zemlje organskim — Homeopatsko doziranje iz zemaljskog okružja — Supstancijalne, životne i zračeće snage — Stolisnik u prirod-nom procesu rasta biljaka — Plemenita divljač i snage svemira — Djelovanje kalcija i Chamomilla officinalis — Kopriva, najveća b lagotvorka u bi l jnom svijetu — Urazumlj ivanje tla — Priroda biljke i biljne bolesti — Hrast — Zemljino upijanje kremene kiseline — Uzajamni odnos kvaliteta u organskim procesima — Uzajamno djelovanje kremene kiseline i kalija — Maslačak — Valeriana officinalis

Odgovori na pitanja, 13. lipnja 1924 146

Općenito o gnojidbi — Pojedinosti o pripravcima za gnojidbu — Uzimanje hrane iz atmosfere

Individualizacija mjera u poljoprivredi

ŠESTO PREDAVANJE, 14. lipnja 1924 156

Bit korova, štetnika i takozvanih biljnih bolesti pred forumom pr i rode

Djelovanje v a p n a i kremena u zemlji — Djelovanje planeta

Page 3: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

— Utjecaj Mjeseca i klijanje u zemlji — Snage koje potiču stvaranje p l o d a — O b u z d a v a n j e Mjesečeva djelovanja na korov — Pepeo — Planetni sustav i zodijak — Djelovanje Mjeseca i V e n e r e u životinjskom carstvu — Karakterističan primjer: poljski miš — Kozmički utjecaji kod kukaca i nižih životinja — Repina nematoda — Sunce u zodijaku — Normalno stanje i bolesti bil jaka i životinja — Djelovanje Mjeseca i stvaranje glj ivica�nametnica — Equisetum arvense

Odgovori na pitanja, 14. lipnja 1924 178

O v o d e n o m korovu, kupusnoj kili, gljivičnim obol jenj ima vinove loze, plamenjači — Pitanje konstelacija — Minera lno gnojivo

Intimnija uzajamna djelovanja u pr irodi : Odnos izme�u ratarstva, voćarstva i stočarstva

D r v o u c je lokupnom domaćinstvu pr irode — Zeljaste biljke i žitarice — Kambij — Miris bil jaka na zemlji i miris drveta — Biće korijena — Srodnost biljaka i životinja — Kišne gliste — Svijet ptica — Me�uovisnost šuma, polja i livade: regulacija šume — Unutarn ja srodnost grmol ikog raslinja i životinja sisavaca — Prisan odnos gljiva i nižih životinja

Odnos biljnog prema životinjskom, životinjskog prema biljnom — Davanje i uzimanje u pr i rod i

Bit hranidbe

Dioba u životinjskom o r g a n i z m u — Zemaljska i kozmička tvarnost — Zemaljske i kozmičke snage — Pol jopr ivredno gospodarstvo kao organ izam — Zametak Ja u gnojivu — Ja��snaga u zemlji

Poljoprivredno gospodarstvo kao individualnost — Zajedničko djelovanje snaga i tvari kod mliječnih, radnih i tovnih životinja — Korijenska hrana — Sjemenke lana — Sijeno — Vrste djeteli-ne — Kuhanje živežnih namirnica — Sol — Rajčica i krumpir

Pol jopr ivreda u najdubl joj vezi s društvenim životom

Odgovori na pitanja, 16. lipnja 1924 228

Gnoj i gnojnica — Pitanje konstelacije zvi jež�a — Značenje elektriciteta u pr i rodi — Kiseljenje stočne hrane — Zelena gnojidba — Upotreba ljudskoga gnojiva — Moralnost i uvjerenje

SEDMO PREDAVANJE, 15. lipnja 1924. 186

OSMO PREDAVANJE, 16. lipnja 1924. 204

UVODNI GOVOR, 11. lipnja 1924. 239

Napomena švicarskog izdavača: 251

Praktična primjena smjernica danih u poljoprivrednom tečaju

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Sve se više i više javlja u svijesti ljudi nepobitna

činjenica da je danas uobičajeni način obrade tla

i uzgoja biljaka i životinja došao u slijepu ulicu.

Kako bi se osigurali visoki prinosi, potrebna je sve

veća količina kemijskih sredstava. Zbog toga tlo po-

staje sve lošije, a visoki prinosi ne znače istovremeno

i dobru kakvoću proizvoda. Biljke koje se uzgajaju

uz primjenu kemijskih sredstava postaju sve neot�

pornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih

proizvoda sve više raste, a njihova količina u raz-

vijenim zemljama Zapada daleko nadilazi potrebe

stanovništva. Ti se viškovi zbog visoke cijene proiz-

vodnje ne mogu nikome prodati već se ili uništavaju

ili poklanjaju u obliku tzv. "humanitarne pomoći"

trećem svijetu što u biti nije ništa drugo nego samo

jedan od oblika rješavanja nagomilanih zaliha.

S druge strane taj način poljoprivrede ima još

čitav niz popratnih štetnih posljedica od kojih neke

ozbiljno ugrožavaju ekološku ravnotežu sredine u

kojoj živimo. Ne samo da se smanjuje količina plodnog

humusa i da dolazi do erozije tla nego se u tlo ulažu

razne kemikalije, a naročito teški metali, koji tamo

ostaju godinama. Ta sredstva postupno prodiru u

dubinu i ulaze u podzemne vode čime ih često čine

neupotrebljivim za piće. Pa i sama proizvodnja pes-

ticida i kemijskih gnojiva ima čitav niz ekološki štetnih

popratnih pojava. Osim toga, za proizvodnju tih sred-

stava potrebna je velika količina energije.

I sam način poljoprivredne proizvodnje u o�

bliku monokulture i držanja velikog broja životinja

koje su stalno u zatvorenim prostorima čini i jed-

ne i druge naročito osjetljivima na bolest. To opet

9

Page 4: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

zahtijeva povećanu upotrebu pesticida kod uzgoja

biljaka i antibiotika kod uzgoja životinja. Poseban

je problem neprirodna hrana stoke (koštano brašno)

koja je uzrokom pojave tzv. "kravljeg ludila" kod

životinja i ljudi.

Konačno treba postaviti pitanje nije li utrošena

količina energije u konvencionalnoj proizvodnji hra-

ne veća od one koju tako proizvedenom hranom

dobivamo?

Konvencionalna poljoprivreda svjesna je slijepe

ulice u kojoj se našla i održava se nizom palija-

tivnih mjera kao ograničavanjem poljoprivrednih

površina za pojedine kulture te visokim državnim

subvencijama. Negativna strana primjene kemije u

poljoprivredi pokušava se u posljednje vrijeme uklo-

niti genetikom koja sa svoje strane nije jeftina i

čije su posljedice, kako na biljke tako i na ljude,

danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu

donijeti trajno rješenje, ne mogu popraviti kakvoću

proizvoda niti mogu uzgoju biljaka i stoke pružiti

sigurnu budućnost.

Ovaj samo letimični pregled današnjeg stanja

u poljoprivredi i stočarstvu jasno ukazuje da se na

tim područjima nešto korjenito mora mijenjati jer

ćemo se inače u budućnosti stalno susretati s novim

problemima od kojih je tzv. kravlje ludilo samo jedan

od njih. Potreba da se nešto mijenja polako ulazi

u svijest ljudi, kako potrošača tako i proizvo�ača.

Ima sve više potrošača koji traže zdravu hranu, a

na svim kontinentima postupno raste i broj pro-

izvo�ača koji takvu hranu proizvode. Što će više

ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hra-

nu to će po zakonu ponude i potražnje nužno rasti

i broj proizvo�ača koji se ne služe tim načinom

10

proizvodnje. Nema sumnje da su tzv. "zdravi proiz-

vodi" skuplji, ali i kad kupujemo cipele nećemo kupiti

one, makar bile jeftinije, koje će se raspasti kod

prve jače kiše nego one, makar bile skuplje, koje

ćemo moći nositi godinama.

Na rješenje svih ovih problema već je davno

ukazao Rudolf Steiner koji je 1924. održao niz preda-

vanja u dvorcu Koberwitz (tada u Njemačkoj, a danas

u Poljskoj) pred skupinom intelektualaca i poljo-

privrednika u kojima je iznio načela nove biološko�

�dinamičke poljoprivrede, načela koja vrijede još i

danas. To je bio ujedno i prvi zokruženi prikaz novog

načina uzgoja biljaka i stoke i svi današnji različiti

pravci ekološke poljoprivrede proizlaze manje ili

više iz tih poticaja.

Rudolf Steiner (1861�1925) roden u Donjem

Kraljevcu u Me�imurju, utemeljitelj antropozofije,

bio je filozof i duhovni istraživač koji je ustanovio

i ustvrdio da iza svake fizičke pojave postoji i

duhovna pozadina i da je bez spoznaje te duhovne

pozadine naše znanje o čovjeku, Zemlji i svemiru

samo djelomično i nepotpuno. Na temelju svojih

duhovno�znanstvenih istraživanja on je iznio novu

spoznaju o razvoju čovjeka, Zemlje i kozmosa te

novu spoznaju o kršćanstvu smatrajući da obja-

va kako je dos lovno čitamo u Svetom pismu nije

završena već da se ona obnavlja ovisno o stupnju

svijesti i sposobnosti spoznavanja ljudi u pojedinim

vremenima. Na temelju toga on stvara nov pristup

u pedagogiji (waldorfska škola) u kojem se svakom

�aku nastoji pristupiti individualno i poticati ne

toliko količinu znanja koliko osobnu kreativnost.

Dao je i osnove rješavanja socijalnih suprotnosti

u svojoj teoriji o tročlanosti, te konačno čitav

11

Page 5: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

niz poticaja u umjetnosti: u drami, slikarstvu, arhi-

tekturi, oblikovanju govora i euritmiji.

Na temelju tog svestranog duhovnog iskustva

on pred kraj života drži osam predavanja o poljo-

privredi (Poljoprivredni tečaj) u kojima odgovara

na pet osnovnih pitanja koja su mu tom prilikom

bila postavljena:

1. Kako spriječiti sve veći nestanak broja so-

rata kultiviranih biljaka i kako poboljšati njihovu

hranidbenu kakvoću?

2. Na koji način poboljšati plodnost domaćih

životinja i njihovu otpornost?

3. Kako izbjeći opasnost kemijske gnojidbe i

je li moguće uvesti gnojidbu koja oživljuje tlo?

4. Na koji se način mogu dokazati djelovanja

stvaralačke životne snage, djelotvornost homeopatskih

pripravaka i kozmičkih ritmova?

5. Postoji li mogućnost socijalne obnove u poljo-

privredi?

Odgovori na ta pitanja i danas su, nakon sedam-

deset sedam godina, jednako suvremeni i aktualni.

Na temelju svojih osnovnih spoznaja iz područja

duhovne znanosti (Steiner nije bio poljoprivrednik)

on daje poticaje za nov način proizvodnje zdrave

hrane.

Iz Steinerovih predavanja jasno proizlazi da

on Zemlju smatra živim organizmom na koji djeluju

snage i ritmovi iz svemira. Svako poljoprivredno

imanje mora biti zaokružen i sam sebi dostatan or-

ganizam. Prema tome, mora postojati odre�en u�

ravnotežen odnos izme�u broja životinja na imanju

i poljoprivrednih površina. Mora postojati odre�en

plodored i raznolikost kultura. Potpuno zabacuje

monokulturu. Gnojidba ima zadaću da oživi humus

12

i time stvori zdravu i otpornu biljku. Štetočine koje

se jave treba uklanjati prirodnim sredstvima. Uzgoj

stoke mora biti što više na otvorenom, a broj stoke

mora odgovarati veličini dobra.

Način izlaganja i izražavanja u ovoj knjizi možda

će dijelu poljoprivrednika na prvi pogled biti stran

i neobičan. Naročito onima koji nisu upućeni u osnov-

na načela antropozofije. Pa ipak, pažljivo, polagano

i uporno iščitavanje ovog teksta pojedincu će omo-

gućit da stekne sposobnost stvaralačkog djelovanja

u uzgoju stoke i bilja. Nema sumnje da će mu u

praktičnoj provedbi mnogo pomoći dodatni tečajevi

jer će mu to omogućiti da u pojedinosti svlada neke

tehnološke procese. Kako, me�utim, nema gotovih

rješenja za svaki slučaj, a svako zemljište i svaka

kultura zaseban su organizam, ovaj će mu tekst omo-

gućiti da, pošto stekne stanovita iskustva, sam stvara

rješenja za svoje specifične potrebe.

U našoj zemlji biološko�dinamički način poljo-

privrede još je u začetku. Nadamo se da će ova knjiga

nekima biti poticaj da se tim načinom uzgoja stoke

i biljaka počinju ozbiljno baviti.

Zagreb, 9. kolovoza 2001.

Prof. dr. Radovan Subotić

Predsjednik Antropozofskog društva

"Marija Sofija" Zagreb

13

Page 6: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Društvo je u Koberwitz stizalo obično oko jedana-

est sati. U Koberwitzu ljudi nisu mogli stanovati,

onamo su dolazili iz Breslaua. Potom je najprije poči-

njalo predavanje koje je trajalo do jedan sat. Ubrzo

potom predavanje se pretvorilo u doručak, pri čemu

su gosti mogli koristiti gotovo cijeli dvorac i sve

ostalo, a što je vrlo zanimljivo. To je onda otprilike

trajalo do pola ili do tri četvrt dva. Zatim je slijedio

razgovor o pitanjima u vezi s poljoprivredom do

tri sata. Dakle, to je bio udio Koberwitza u čitavom

skupu. To je trajalo deset dana.

Stoga vidite kako smo velikodušno primljeni.

Moram svakako reći da grofici i grofu Keyserlingku

nije bilo lako prirediti taj tečaj, jer on je već odavno

obećan, ali ja nikako nisam mogao doći. Zato je ovdje

u Dornachu na Božičnom zasjedanju bio nećak grofa

Keyserlingka kojemu je prije puta bilo rečeno: Ili

ćeš mi donijeti sasvim konkretno obećanje da će

se tečaj održati još sljedeće polugodište ili mi uopće

ne dolazi kući. Nećak kojemu su u životu za rukom

pošle i druge neobične stvari, s tom se namjerom

pojavio ovdje i zaista je tako odlučno govorio da

sam mu rekao kako će se tečaj održati čim god to

bude moguće.

I kako nije mogao biti ranije, održao se o Duho-

vima. To je bila lijepa svetkovina o Duhovima, doista

prava antropozofska svetkovina o Duhovima.

Nešto je posebno na tom dobru Koberwitzu i

u njegovoj okolici. Dobro Koberwitz obuhvaća tri-

deset tisuća jutara zemlje. To je jedno od najve-

ćih dobara. Prema tome, tamo se može vidjeti vr lo

mnogo poljoprivredne djelatnosti. A i vidjeli smo

vrlo mnogo, jer sve su nam pokazali uz iznimnu

susretljivost.

Kad čovjek stigne u Koberwitz i najprije želi

oprati ruke, odmah zapazi da je u umivaoniku želje-

zo. Naime, tlo u Koberwitzu bogato je željezom. I

stvarno mislim da bi se to tlo moglo iskoristiti na

najraznovrsniji način budući da je izuzetno bogato

željezom.

Željezo uistinu susrećemo na svakom koraku.

Zboga toga sam prilikom prvog ručka, pozdravljajući

osoblje kuće, rekao kako ponajprije upada u oči

da je u Koberwitzu sve od željeza: da je već nećak

bio od željeza u svojim zahtjevima kad se pojavio

o Božiću; da je tlo natopljeno željezom i da tamo

vlada nešto svjesno cilja i energično, tako da nisam

mogao reći drugo doli: željezna grofica i željezni

grof. I u moralnom držanju uistinu je bilo nečeg

posve željeznog.

U poljoprivrednom tečaju najprije je trebalo

razraditi koji su preduvjeti napretka u različitim

poljoprivrednim granama. Tu dakako postoje izuzetno

zanimljive grane: ratarstvo, stočarstvo, šumarstvo,

vrtlarstvo i tako dalje. Zatim jednu od najzanimljivijih

stvari, tajne gnojidbe, koje su stvarno istinske tajne.

Za sve to najprije su postavljena načela, veze

koje u današnje doba izgledaju izuzetno značajnima

zato što se, vjerovali ili ne, upravo poljoprivreda

pod utjecajem materijalističkog nazora udaljila od

razumskih načela. I vrlo malo ljudi zna da su tijekom

posljednjih desetljeća degenerirali svi proizvodi od

kojih čovjek zapravo živi te da oni i dalje izuzetno

brzo degeneriraju.

Ne samo da na prijelazu iz kaliyuge u svijetlo

doba degenerira sadašnji moralni razvoj čovječanstva

već naglo degenerira i ono što je čovjek svojim postup-

cima učinio od zemlje i od onoga što je neposredno

17

Page 7: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

iznad nje. To je danas statistički utvr�eno, o tome

se, na primjer, raspravlja u poljoprivrednim udru-

ženjima i govori se da su ljudi protiv toga nemoćni.

Danas stoga čak i materijalistički poljoprivrednik,

ako ne traje tupo, nego razmišlja o stvarima s kojima

se suočava svakoga dana ili barem jednom u godini,

može otprilike izračunati da će za nekoliko desetljeća

proizvodi biti toliko degenerirani da više neće moći

poslužiti za ljudsku ishranu.

Dakle, pritom se doista radi o pitanju koje je

u najeminentnijem smislu kozmičko�zemaljsko pitanje.

Upravo kod poljoprivrede pokazuje se da se iz duha

moraju crpiti snage koje su danas potpuno nepoz-

nate i čije značenje nije samo u tome da se malo

poboljša poljoprivreda nego i u tome da se čovjekov

život na Zemlji — ta čovjek mora živjeti od onoga

što zemlja donosi — u fizičkom smislu uopće može

nastaviti.

Radi se, dakle, o iznimno bitnoj temi. I načela

koja su tamo zadana kako bi pokazala pod kojim

se uvjetima razvijaju biljke najrazličitijih vrsta, ži-

votinje, načela prema kojima se treba gnojiti, pre-

ma kojima se suzbija korov, uništavaju štetnici i

nametnici, prema kojima se suzbijaju biljne bolesti,

sve su to danas na području poljoprivrede goruća

pitanja.

Nakon što je raspravljeno o tim pitanjima, prešlo

se na ono što je prijeko potrebno učiniti kako bi

se stvorili preduvjeti za reformu gnojidbe, reformu

u suzbijanju korova i štetočina na bilju, nametni-

ka te u borbi protiv biljnih bolesti. I svakoga da-

na na tečaj i razgovore koji su uslijedili za njim

nadovezao se krug, kako ga je nazvao grof Keyser�

lingk, što su ga sastavili okupljeni antropozofski

18

poljoprivrednici koji ovdje žele tijesno sura�ivati

s Prirodoznanstvenim odsjekom na Goetheanumu.

Zato Prirodoznanstveni odsjek treba izraditi načela

prema dobivenim osnovama, počevši od geoloških

svojstava tla, mogućnosti hranidbe i gnojidbe, od

svih činjenica koje dolaze u obzir: blizina šuma,

klimatski uvjeti i tako dalje. Pošto poljoprivredni

stručnjaci prikupe odgovarajuće podatke, ovdje će

biti razra�ena načela prema kojima se trebaju izvoditi

daljnji pokusi kako bi se doista iskušale praktične

upute dane na tečaju ili ono što je tako�er navedeno

u raspravama, tako da onda svatko može kazati,

premda se danas nešto od toga još može činiti čudnim:

Iskušali smo, to ide.

To je, dakle, svrha toga kruga poljoprivrednika

koji usko sura�uje s Prirodoznanstvenim odsjekom

i gospo�icom dr. Vreede, jer za to su potrebni i

astronomski podaci.

Jasno je da će u tome na najrazličitije načine

sudjelovati cijela Visoka škola, a osobito Medicinski

odsjek. Tako da će upravo prema nastojanjima koja

su na tečaju razradili naši prijatelji, osobito naši

prijatelji grof Keyserlingk i gospodin Stegemann,

stvar, nadajmo se, i u praksi zaživjeti bolje od onoga

što su neki poduzimali pod drugim pretpostavkama,

pod ne baš primjerenim pretpostavkama.

No, uvjet uspjeha sastoji se u sljedećem, i strogo

se naglašavalo te stalno i neprekidno ponavljalo da

ono što je bio sadržaj toga tečaja isprva bude du-

hovna svojina kruga poljoprivrednika, praktičnih

poljoprivrednika. Tamo je bilo i ljudi koji se zani-

maju za poljoprivredu, ali koji nisu mogli ući u krug,

od njih je izričito zatraženo da na dobro poznat

antropozofski način sve odmah ne izbrbljaju svakome,

19

Page 8: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

jer stvari mogu zadobiti svoje praktično značenje

samo onda ako ono što je bio sadržaj tečaja, ostane

u krugu stručnjaka, ako to provjere poljoprivrednici.

Neke stvari trebat će iskušavati četiri godine. Tijekom

tog razdoblja praktične upute koje su dane neće

izići iz kruga poljoprivredne zajednice jer nema ni-

kakva smisla da se o stvarima samo govori, nego

stvari postoje upravo zato da udu u životnu praksu.

I pogriješio bi svatko tko bi izbrbljao stvari koje

je čuo.

To su stvari koje se ponajprije, vjerujem, odnose

na plodni poljoprivredni tečaj.

U Breslauu se na duhovski ponedjeljak održala

i euritmijska predstava koja je bila izuzetno dobro

posjećena i koja je izuzetno dobro primljena.

Osim toga, održane su i brojne druge priredbe.

Najprije su prijepodne trajale rasprave o poljopri-

vredi, otprilike od jedanaest i petnaest do tri sa-

ta popodne. To je, kao što sam rekao, bilo vani, u

Koberwitzu. Druge stvari bile su u Breslauu unutra

— o onome što se doga�alo izme�u govorit ću kasni-

je — i svaki je dan završio jednim antropozofskim

predavanjem za članove Antropozofskog društva,

koje je ponajviše razmatralo karmička pitanja što

su ovdje već tjednima predmetom razmatranja. Ona

su bila sažeta u deset predavanja. Kratak izvještaj

o cijeloj stvari već sam dao u listu s priopćenjima,

prilogu "Goetheanumu" koji je upravo danas izišao.

Tamo je izvještaj o cijelom breslauskom skupu. I

ovom prilikom ujedno opet mogu naglasiti: Iz onoga

što je iskušano na različitm mjestima, u Pragu, Bernu,

Parizu, sada i u Breslauu, mogu reći da ono što je

proizišlo iz Božičnog zasjedanja, ona ezoterična struja

koja prožima čitavo Antropozofsko društvo, koja

20

je novost, moglo bi se reći, ustvari ono što je nakon

pravog osnutka Antropozofskog društva sada tu,

a prije nije bilo, da to srca posvuda primaju ne sa-

mo na uistinu zadovoljavajući nego i na izvanredno

duševan način, tako da postoji opravdana nada da

se sada, nakon što je Antropozofsko društvo Božičnim

zasjedanjem steklo duhovnost, pošto već u Dornachu

svjesno spiritualno djeluje ezoterično predsjedništvo,

da se sada doista posvuda može primijetiti ne samo

strujanje prema van nego i da srca sudionika posve

izlaze ususret tom strujanju.

Na večernjim predavanjima, na predavanjima

članovima navečer, to se vrlo, vrlo jasno vidi. Osim

toga, srdačnost s kojom su ta predavanja dočekana

u Breslauu i Kobervvitzu doista se očitovala na spiri�

tualno�organizatorski način, jer to je bilo duboko

antropozofsko razumijevanje, a našlo je i svoju primje-

nu, ostvarilo se u materiji. Moram samo pripomenuti

da je posljednje večeri, u ponedjeljak navečer, u

Breslauu umjesto predavanjem sve zaokruženo pris-

nim druženjem. Mnogi članovi doputovali su uistinu

izdaleka, već dugo članovi iz njemačkih krajeva nisu

doživjeli nešto takvo, članovi su doputovali iz južne

Njemačke, iz zapadne Njemačke, naravno, i iz obliž-

njih krajeva, tako da su dvorane bile prepune članova.

Posljednje večeri, prigodom prisnog druženja, po-

što je u ponedjeljak mnogo njih ili većina morala

otputovati, bilo je još prisutno oko tristo sedamdeset

članova koje je u Breslauu večerom počastila kuća

Keyserlingk.

Morate zamisliti da je u Breslau u jednu gosti-

onicu teretnim automobilima dopremljeno sve što

je bilo neophodno za podvorbu tristo sedamdeset

antropozofa koji su te večeri, što sam primijetio

21

Page 9: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

obilazeći ih, imali izvanredno dobar apetit. — Da,

to se doga�a i prilikom promatranja slika, čovjek

nikad nije toliko gladan kao kad obilazi galerije;

očigledno je da se isto doga�a i kod antropozofskih

predavanja. To se skupilo za tih nekoliko dana. Ali

najljepše je bilo što su antropozofi imali velik apetit,

bilo ih je tristo sedamdeset, a mnogo toga još je

ostalo.

Tim predavanjima završavao je dan, tako da

su poljoprivredni tečaj i skup članova Antropozofskog

društva zaokružili cijelu priredbu.

Izme�u toga gospo�a dr. Steiner održala je tečaj

umjetničkog oblikovanja govora; bila su dva sastanka

breslauske omladinske grupe i dva razredna sata".

A posljednje nedjelje zbilo se još nešto. Nastupio

je gospodin Kugelmann sa svojom glumačkom dru-

žinom koja je na poticaj govornog tečaja što se održao

prije dvije godine ovdje u Goetheanumu razvila nov

umjetnički kazališni izraz, te su nam izveli "Ifigeniju".

Uzimajući u obzir sve ono što je proizišlo iz govornog

tečaja, to doista mnogo obećava.

Vrijeme je bilo bogato, vrlo bogato ispunjeno,

ali tako�er je bilo moguće pružiti nešto članovima

koji dugo nisu imali prilike sudjelovati na nekoj

antropozofskoj priredbi.

Izme�u tih doga�anja obilazilo se imanje. Ljudi

su razgledavali ono što se moglo vidjeti na dobru,

pri čemu danas u srednjoj Europi na sve to utječe

ono što je tako očito u potpunom gospodarskom

slomu. Mislim na gospodarski život u cjelini. Na

imanju Koberwitz izvrsno se gospodari, poljoprivre-

da naravno mora napredovati, ali gospodarski život

" Razredni sat Visoke škole za duhovnu znanost (op. prev.).

u Njemačkoj u užasnom je stanju. I tako, u ponedje-

ljak, mislim oko jedanaest sati navečer, priredbe

su završile.

Potom sam u utorak stigao u Lauenstein kod

Jene, gdje nekoliko naših mladih prijatelja s gospo-

�icom dr. Ilse Knauer osniva lječilište i odgajalište

ne samo za slabije nadarene nego i za stvarno tjelesno

bolesnu djecu koju odgajaju i razvijaju onoliko koliko

je to moguće. Taj je institut, kao što sam rekao, u

osnutku. Ja sam ga inaugurirao i vidio prvu primljenu

djecu. Tako smo projekt u Lauensteinu, nedaleko

od Jene, takoreći postavili na noge.

Potom sam preko Stuttgarta stigao ovamo. Zar

ne, pogotovo u Stuttgartu danas dolazi do izražaja

— izuzmemo li ostalo — ono što izuzetno tišti, činje-

nica da je u waldorfskoj školi, koja u pedagoško�

�didaktičkom i duhovnom smislu postiže izvanredan

uspjeh, gospodarsko stanje upravo očajno. Zamislite

samo, jutros sam, na primjer, peti razred morao

tako razdijeliti da su od dva razreda nastala tri,

stoga sada imamo 5. a razred, 5. b razred, 5. c raz-

red. I šesti razred razdijeljen je na tri odjeljenja.

Većina razreda ima dva odjeljenja, čak i viši razredi.

U waldorfskoj školi imamo više od osamsto učenika.

Stvar izvanredno napreduje u pedagoško�didaktič�

kom i duhovnom smislu, ali gospodarska je strana

u waldorfskoj školi upravo očajna, uistinu, u naj-

dubljem smislu očajna!

Zamislite samo, u tjedne prije Božića, recimo,

u waldorfskoj školi još smo imali mjesečni proračun

od oko 6000—8000 maraka, što sada, zbog vrtoglavog

rasta cijena živežnih namirnica, odgovara mjesečnom

proračunu od 25.000—27.000 maraka. To su dakako

užasne stvari. I nedavno smo se našli u situaciji

23

Page 10: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

da od tih 25.000—27.000 maraka mjesečnog prora-

čuna nije bilo pokriveno otprilike 15.000—17.000

maraka, tako da ćemo u idućem razdoblju morati

računati s manjkom od 15.000—17.000 maraka na

mjesec.

To zbilja tišti, to je vrlo teško breme, jer sve

je pripremljeno, tu je učiteljski kolegij kojeg čini

preko četrdeset učitelja, tu je više od osamsto učenika.

Dakako, iznimno je teško sve to i dalje financirati

uz takve gospodarske pretpostavke, a pogotovo će

biti teško s obzirom na gospodarske perspektive u

Njemačkoj.

No požrtvovnošću antropozofskih prijatelja po-

stalo je moguće najprije sljedeća tri, četiri ili pet

mjeseci od tog nedostatka pokriti 10.000 maraka

na mjesec, tako da će posljednjih mjeseci trebati

pokriti još samo oko 6000—7000 maraka na mjesec.

To je moguće pokriti, ali je istina, dragi moji prijatelji,

da je upravo u Antropozofskom društvu, kad je riječ

o stvarima gdje je potreban praktičan pristup, na

djelu nepraktično ponašanje.

Nedavno sam na skupu udruga waldorfskih škola

— što će se, nadajmo se, posvuda iznijeti u javnost;

jer mnogo je važnije iznijeti u javnost to nego ono

što antropozofi ponekad iznose u javnost — rekao

sljedeće: Samo treba promisliti, u Njemačkoj ima-

mo u najmanju ruku 10.000 antropozofa. Kad bi

se posvuda svaki tjedan skupljao novac, kad bi svaki

tjedan svatko dao samo 50 pfenniga, to bi u tjedan

dana iznosilo 5000 maraka, a to bi se lako moglo

ostvariti samo kad bi se učinilo. Stoga sam rekao:

U Antropozofskom društvu često se doga�a da su

naše ustanove vrlo slabo fundirane, a ljudi koji bi

vrlo rado dali novac — to govorim iz iskustva —

24

uopće ne znaju kamo bi s njime. Da, to stanje u

waldorfskoj školi i dalje je vrlo teško podnošljivo,

i ovom bih prilikom napomenuo da je upravo požrt�

vovnošću švicarskih prijatelja u posljednje vrijeme

svaki mjesec prikupljena značajna svota, djelomice

u vidu izravne pomoći, ali poglavito preuzimanjem

kumstva za djecu — kum je onaj koji za jedno dijete

u waldorfskoj školi plaća 25—27 maraka na mjesec.

No izgledi su i dalje loši, a stanje u waldorfskoj

školi još jako, jako tišti.

Kad bi se našlo još oko 250—300 kumova i kad

bi članarina bolje pristizala, kad bi se prikupljao

novac, to onda uopće ne bi bilo tako teško. Mora

se naravno tako�er reći da trenutno u Njemačkoj

vlada neopisiva nestašica novca. Nije riječ o tome

da ne bi bilo dobara, ali svejedno vlada takva nesta-

šica novca da uopće nije moguć optjecaj. Gospodarski

život u Srednjoj Europi uistinu je u lošem stanju.

O tome sam vas, dakle, htio izvijestiti. Sve to

pokazuje da se danas vrlo snažnim iskazuje sve što

je na antropozofskom polju proizišlo iz samog antro�

pozofskog pokreta. Oblik koji je poprimila waldorfska

škola odlikuje se velikom, velikom snagom koja je

svojstvena antropozofskom biću. A to se iskazuje i

drugdje.

Pokazuje se potreba za onime što antropozofija

može dati. Bio je prire�en govorni tečaj, dakle, tečaj

za umjetnički pristup jeziku, koji se morao apsolvirati

u nekoliko sati jer uopće nije bilo vremena za tako

mnogo toga. Ali na njega se prijavilo, čini mi se,

oko 160 ljudi. Ne može se u pet sati podučiti 160

ljudi, pa je stvar organizirana tako da je sprijeda

sjedilo otprilike 30 ljudi, oni su doista primili poduku;

drugi su samo mogli slušati. Potreba je nesumnjivo

2 5

Page 11: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

prisutna, duboka, intenzivna, velika potreba. Samo

bismo morali biti u stanju zaista oživiti postojeće

snage i svakako bismo morali unaprijediti antro-

pozofsko djelovanje.

Zasluge za ostvarenje ovoga što je prire�eno

u Breslauu svakako pripadaju, kao što sam već rekao,

željeznom grofu i željeznoj grofici Keyserlingk i našem

starom prijatelju, ravnatelju Barschu koji djeluje

gotovo toliko dugo koliko i sam antropozofski po-

kret, koji je kao mladić postao antropozof, a sada

je umirovljeni ravnatelj škole, ali se zajedno s osta-

lima još osjeća vrlo mladim, tako da me je u svom

pozdravnom govoru koji je održao prve večeri skupa

nazvao ocem, zbog čega se strašno kajao svih deset

dana!

O tome sam vas htio izvijestiti, dragi moji prija-

telji, o priredbi koja vas nedvojbeno mora zanimati

već samo zato će možda ipak na jednom odre�enom

području, polazeći od antropozofskog, uspjeti uni-

jeti nešto u neposredan život. Jer vidi se da se na

antropozofskom području može uzajamno djelovati

s obiju strana, s visoko duhovne i s potpuno praktične.

A pravo će se djelovati zapravo tek onda kad se

obadvije strane budu preplitale i kad budu savršeno

uskla�ene.

Pogreške, koje se vrlo lako mogu dogoditi u

antropozofskom djelovanju, nastaju upravo zbog toga

što s jedne strane duhovno ne prelazi u stvarni život,

što ono ostaje neka vrst teorije, ili jedna vrst, rekao

bih, vjerovanja riječima, ono čak nije ni vjerovanje

mislima, nego ostaje vjerovanje riječima, a s druge

pak strane zato što se ne može valjano pružiti u�

vid da bi duhovno moglo zahvatiti u neposredno

praktično postupanje.

26

Zamislite samo, dragi moji prijatelji, da danas

nitko ne razumije bit gnojidbe. Sigurno, to se radi

instiktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali

bit same gnojidbe, to danas nitko ne razumije. Nijedan

čovjek zapravo ne zna — osim onih koji to mogu

saznati iz duhovnog — što gnoj zapravo znači za

njivu i zašto je u nekim krajevima nezaobilazan i

neophodan te kako se s njime postupa. Na primjer,

nitko ne zna da upravo sva mineralna gnojiva po-

najviše uzrokuju degeneraciju o kojoj sam govorio,

kvarenje poljoprivrednih proizvoda. Jer danas svatko

jednostavno misli: no dobro, za rast biljaka potrebna

je odre�ena količina dušika i ljudima je jednostavno

potpuno svejedno kako se taj dušik spravlja, odakle

potječe. Ali nije svejedno odakle on potječe jer postoji

velika razlika izme�u dušika i dušika, izme�u dušika

koji je u zraku povezan s kisikom, izme�u toga mrtvog

dušika i jednoga drugog dušika. Ne možete poreći,

dragi moji prijatelji, da postoji razlika izme�u živog

čovjeka koji hoda okolo i leša, ljudskog leša. Jedan

je mrtav, drugi je živ i produševljen.

Ista je stvar, na primjer, s dušikom i drugim

tvarima. Postoji mrtvi dušik. To je onaj koji se nalazi

u zraku što nas okružuje, koji je pomiješan s kisikom

i koji ima ulogu u cjelokupnom procesu našeg disanja

i u procesu zajedničkog života sa zrakom. On ne

smije biti živ jednostavno zato što bismo neprekidno

bili bez svijesti kad bismo bili u živom zraku. Zrak

je mrtav, kisik je mrtav, dušik je mrtav; to su uvjeti

zraka u kojem ljudi trebaju tako disati da mogu

svjesno i razborito misliti.

Dušik koji je u zemlji, koji s gnojivom mora

ući u nju, koji se stvara pod utjecajem cijelog neba,

takav dušik mora biti živ.

27

Page 12: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

To su dva različita dušika: dušik koji je iznad

površine zemlje i dušik koji je ispod površine zemlje;

jedan je mrtvi dušik; drugi je živi dušik.

I tako je sa svime. Tijekom materijalističkog

doba potpuno je potisnuto u zaborav ono što je

neophodno za održavanje prirode. Ljudi ne znaju

najvažnije stvari. Postupa se po starome, zacijelo

na temelju jako dobrog instinkta, ali on se postupno

gubi. Tradicije nestaju. Ljudi će njive gnojiti znanošću.

Krumpiri, žitarice, sve će biti sve lošije.

A ljudi znaju da biva sve gore, to utvr�uju sta-

tistički. Oni se najprije naroguše na praktične mjere

koje polaze od onoga što se može postići duhovnim

promatranjem.

Izuzetno je značajno da se te stvari pravilno

promatraju, pravilno sagledavaju. I ovdje sam često

rekao: Ako netko ima magnetsku iglu koja uvijek

pokazuje u odre�enom smjeru, čiji je vršak usmjeren

prema magnetskom sjevernom polu, smatrali bi ga

djetinjastim kad bi tvrdio da je u magnetskoj igli

razlog zbog kojeg jedan vršak uvijek pokazuje prema

sjeveru, a drugi prema jugu. Kaže se: ovdje je Zemlja,

tu je magnetska igla; zašto magnetska igla jednim

vrškom pokazuje prema sjeveru, a drugim prema

jugu? Zato što je ovdje magnetski sjeverni pol, a

ovdje magnetski južni pol; on usmjerava pravac ma-

gnetske igle prema jednoj i prema drugoj strani.

Kao pomoć uzima se cijela Zemlja kako bi se objasnio

pravac magnetske igle. Polazi se od magnetske igle.

Onoga koji bi tvrdio da je razlog tome u magnetskoj

igli smatrali bi djetinjastim.

No tako je djetinjast onaj koji vjeruje da ono

što današnja znanost nalazi u neposrednoj blizi-

ni biljaka ili u neposrednoj okolini ovisi o onome

28

što se gleda. Na rast biljaka utječe cijelo nebo sa

zvijezdama! To se mora znati. To napokon mora

ući u glave. Mora se reći da je isto tako djetinjasto

baviti se botanikom onako kako je danas uobičajeno,

kao što bi bilo djetinjasto kad bi se o magnetskoj

igli govorilo onako kako sam danas spomenuo.

Svaki obrazovan čovjek može usvojiti odre�ene

stvari, samo ako ima smisla za najjednostavnije uvjete

antropozofskog života.

Izuzetno je važno ono što sam prošle godine

prvi put navijestio u Penmaenmawru. Ljudi danas

čak ne znaju ni kako se hrane čovjek i životinja, a

kamoli biljka. Ljudi vjeruju kako je bit ishrane u

tome da čovjek jede supstancije iz svoje okoline.

Stavlja ih u usta; one zatim dospijevaju u želudac.

Od toga se jedan dio zadržava, drugi dio odlazi.

Potom se potroši onaj dio koji je zadržan. Zatim i

on odlazi. Onda se ponovno zamjenjuje. Danas čovjek

ishranu zamišlja na potpuno izvanjski način. No ži-

vežnim namirnicama koje čovjek prima kroz želudac

ne izgra�uju se kosti, mišići, ostala tkiva; to izričito

vrijedi samo za čovječju glavu. I od onoga što se

daljnom preradom posredno širi organima za pro-

bavu, izgra�uje se samo tvarni materijal za glavu

i za sve ono što se odlaže u živčano�osjetilnom sustavu

te u onome što tome pripada, dok se, primjerice,

supstancije za sustav udova ili za same organe izmjene

tvari, koje su potrebne, recimo, za stvaranje šupljih

kostiju nogu ili ruku ili za stvaranje crijeva u kojima

se obavlja izmjena tvari, za probavu, ne stvaraju

od hrane uzete kroz usta ili želudac, već se one

uzimaju iz čitave okoline disanjem ili osjetilnim or-

ganima. Taj se proces u čovjeku zbiva neprestano:

ono što je primljeno želucem struji u glavu i tamo

29

Page 13: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se prera�uje, a ono pak što se prima glavom odnosno

živčano�osjetilnim sustavom iz zraka i ostale okoline

struji nadolje te iz toga nastaju organi izmjene tvari

i udovi.

Prema tome, želite li saznati od čega se sastoji

supstancija vašega nožnog palca, ne morate se oba-

zirati na živežne namirnice. Pitate li svoj mozak:

Odakle dolazi supstancija? onda se morate osvrnuti

na živežne namirnice. No ako želite upoznati sup-

stanciju vašega nožnog palca, ukoliko ona nije osjetil�

na supstancija, dakle, obavijena toplinom i tako dalje

— u tom slučaju i nju hrani želudac — nego je kostur�

na supstancija (Gerüstesubstanz) i tako dalje, onda

je ona primljena disanjem, osjetilnim organima, djelo-

mice čak i očima. I kao što sam to ovdje često razlagao,

to u sedmogodišnjem ciklusu ulazi u organe, tako

da je čovjek s obzirom na sustav svojih udova i

izmjene tvari izgra�en od kozmičke supstancije. Sa-

mo je živčano�osjetilni sustav izgra�en od telurske,

zemaljske supstancije. Vidite, to je tako fundamen-

talno značajna činjenica da se o čovjekovu i životinj-

skom fizičkom životu jedino može rasu�ivati ako

se to zna. I ništa, čak ni način da se takvo nešto

sazna, ne postoji u današnjoj znanosti. Uz današ-

nju znanost to se uopće ne može saznati. To uopće

nije moguće, jer radeći na svoj način, današnja zna-

nost do nečega takvog uopće ne može doći. To je

nemoguće, bezizgledno.

To su stvari o kojima se svakako mora razmisliti.

Zbog toga danas imamo podjelu na teoriju i praksu.

Današnja je praksa bez duha, ona je puka rutina.

Ali ono što dolazi iz duha prestaje biti neprak-

tično ako stvarno dolazi iz duha. Tada u najemi�

nentnijem smislu postaje praktično.

30

PRVO PREDAVANJE

Koberwitz, 7. lipnja 1924.

Predgovor i uvod u tečaj

Emancipacija ljudskog i životinjskog života

od vanjskog svijeta

S dubokom zahvalnošću osvrnuo bih se na riječi

koje je upravo izgovorio grof Keyserlingk. Jer ne

radi se samo o opravdanom osjećaju zahvalnosti

onih koji iz antropozofije mogu nešto preuzeti nego

se takoreći stvarno radi i o zahvalnosti antropozofske

stvari koja se u današnjim teškim vremenima mora

iskazati svima onima koji zastupaju antropozofske

interese, o osjećaju duboke zahvalnosti. Stoga bih

se upravo iz duha antropozofskog uvjerenja želio

najsrdačnije zahvaliti za netom izgovorene riječi.

Uistinu je veliko zadovoljstvo što je ovaj poljo-

privredni tečaj moguće održati upravo ovdje u kući

grofa i grofice Keyserlingk. Iz svojih ranijih posjeta

znam kakvo divno ozračje vlada ovdje u Koberwitzu,

ponajprije mislim na duhovno�duševno ozračje, i

kako je baš to duhovno�duševno ozračje što ovdje

vlada najljepši preduvjet za ono što se treba reći

u okviru ovog tečaja.

Dok je grof upozorio na to da bi se neki možda

mogli osjećati neugodno — u ovom slučaju riječ je

0 damama euritmisticama, no to bi se moglo odnositi

i na druge posjetitelje izvana — s druge strane, s

obzirom na ono zbog čega smo se ustvari okupili,

mora se reći: Ne vjerujem da bismo za ovaj poljo-

privredni tečaj igdje bili smješteni bolje nego upravo

31

Page 14: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

na ovom izvrsno i uzorno vo�enom gospodarstvu.

Za sve što se danas pojavljuje na antropozofskom

polju potrebno je da se čovjek takoreći nalazi i u

neophodnoj osjećajnoj okolini. A ovdje će za poljo-

privredu to sigurno biti tako.

Zato me sve ovo navodi da se najdublje zahvalim

kući grofa Keyserlingka, čemu će se sigurno pridružiti

i gospoda dr. Steiner, što ćemo upravo ovdje moći

proživjeti ove svečane, a mislim i radne dane. Pri-

tom smatram da će, rekao bih, upravo stoga što

se nalazimo ovdje u Koberwitzu, ovih svečanih dana

vladati poljoprivredni duh povezan s antropozof�

skim pokretom. Upravo je grof Keyserlingk svojom

riječju i djelom otpočetka požrtvovno podupirao

ova nastojanja koja su potekla od "Dolazećeg dana"*

u Stuttgartu, i svojim je duhom, izraslim iz njegove

čvrste sraslosti s poljoprivredom, zavladao u onome

što smo mogli učiniti za poljoprivredu. Rekao bih

da su nas snage koje vladaju u dubini našeg pokreta

nekako samorazumljivo privukle ovamo u Koberwitz

u trenutku kad je grof to želio. Stoga mogu potvrdi-

ti kako vjerujem da je svatko rado došao na ovaj

tečaj u Kobervvitzu. Zato mi koji smo došli ovamo

izražavamo svoju duboku zahvalnost, vrlo je rado

izražavamo, što je kuća Keyserlingk bila spremna

da ovih dana primi nas i naša nastojanja.

Moja pak zahvala izvire iz dubine srca i molim

kuću Keyserlingk da je osobito primi. Znam što znači

na takav način kao što osjećam da će se zbiti, primiti

toliko posjetitelja te vjerujem da stoga mogu svojoj

zahvali pridodati tu nužnu nijansu i tako�er molim

" Dioničko društvo za promicanje gospodarskih i duhovnih

vrijednosti (op. prev.) .

32

da je se tako prihvati, jer svakako mogu zamisliti

poteškoće što se javljaju prilikom održavanja takvog

skupa u kući poprilično udaljenoj od grada. Uvjeren

sam da će bez obzira na one neizbježne neugodnosti

o kojima je grof Keyserlingk govorio kao predstavnik

dakako ne vanjske, nego unutarnje politike ovdašnje

organizacije predavanja, svatko od nas otići zado-

voljan s obzirom na ugošćenje i prijam.

No hoćete li tako zadovoljni otići i sa samog

tečaja, to je naravno pitanje koje će vjerojatno biti

sve diskutabilnije. Unatoč tome sve ćemo učiniti

kako bismo se sljedećih dana u svim raspravama

sporazumjeli o rečenome. Jer morate uzeti u obzir

da prvi put preuzimam ovakav tečaj iz krila antropo�

zofskih težnji, iako je na mnogim stranama dugo

postojala želja za takvim tečajem. Jedan takav tečaj

zahtijeva mnogo toga, jer on će nam sam pokazati

kako su interesi poljoprivrede na svim stranama

srasli s najširim okružjem ljudskog života i kako

gotovo nema životnog područja koje ne pripada poljo-

privredi. S bilo koje strane, iz bilo kojeg kuta, svi

interesi ljudskog života uviru u poljoprivredu. Dakako,

mi ovdje možemo dotaci samo središnje područje

poljoprivrede. Doduše, to će nas kao samo od sebe

izvesti na pokoji sporedni put koji se nameće kao

neophodan možda upravo zbog ovoga što je ovdje

rečeno, što valja reći baš na antropozofskom tlu.

Osobito ćete mi morati oprostiti ako će današnji

uvod zahvatiti vr lo široko, pa možda neće svatko

odmah uvidjeti vezu izme�u uvoda i onoga što po-

sebno moramo razmotriti s obzirom na poljopri-

vredu. Ali ipak, sve što treba nadograditi mora po-

čivati na onome što će se danas reći, a naizgled je

udaljeno.

33

Page 15: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Upravo je i poljoprivreda na stanovit način po-

go�ena, ozbiljno je pogo�ena cijelokupnim ovovreme�

nim duhovnim životom. Vidite, čitav ovovremeni

duhovni život poprimio je razorne oblike u odnosu

na karakter gospodarstva, a to razorno značenje

danas mnogi ljudi gotovo i ne slute. A tome se svojim

djelovanjem željelo suprotstaviti ono što počiva u

nakanama gospodarskih poduzeća proisteklih iz našeg

antropozofskog pokreta. Ta gospodarska poduzeća

osnovali su gospodarstvenici i komercijalisti; samo

oni nisu posvuda uspjeli ostvariti prvobitna htijenja,

jednostavno već i zato što je u našem društvu previ-

še protivnih snaga da bi se pobudilo pravo razu-

mijevanje za takav pothvat. Čovjek je kao pojedinac

pred takvim djelotvornim snagama često nemoćan

i zbog toga se čak nije počelo ni raspravljati o onom

najiskonskijem u tim nastojanjima koja su proiza�

šla iz krila antropozofskog pokreta. Jer o čemu se

praktično radi?

Htio bih to razložiti na primjeru poljoprivrede,

tako da ne govorimo općenito, nego konkretno. Danas,

primjerice, postoje svakojake knjige i predavanja

0 nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o

poljoprivredi s društveno�ekonomskog stajališta. Raz-

matra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda

polazeći od društveno�ekonomskih načela. Postoje

spisi u kojima se iznose društveno�ekonomske za-

misli kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda. Sve

to, održavanje društveno�ekonomskih predavanja

i pisanje takvih knjiga, očigledna je besmislica. Ali

očigledne besmislice vladaju najširim krugovima.

Jer jasno je da bi svatko trebao uvidjeti kako se o

poljoprivredi jedino može govoriti — i u njenom

društvenom ustrojstvu — ako je ishodište sama

34

poljoprivreda, ako se doista zna što je uzgoj repe,

krumpira, žitarica. Bez toga se ne može ni govoriti

o nacionalno�ekonomskim načelima. Ona se moraju

utvrditi polazeći od same stvari, a ne nekakvim teo-

retskim razglabanjima. Ako se danas takvo nešto

govori pred ljudima koji su na sveučilištu odslušali

nekoliko kolegija o nacionalnoj ekonomiji s osvrtom

na poljoprivredu, njima to izgleda potpuno apsurdnim

jer im se stvar čini čvrstom. Ali to nije tako; o poljo-

privredi može prosu�ivati samo onaj čija prosud-

ba dolazi s polja, iz šume, iz stočarstva. Trebalo

bi prestati sve naklapanje o nacionalnoj ekonomiji

koje ne dolazi iz same stvari. Sve dok se ne uvidi

da je ono što se mutno govori s obzirom na nacio-

nalnu ekonomiju puko naklapanje, tako dugo neće

se dospjeti ni do čega izglednog, ni na poljoprivred-

nom ni na drugim područjima.

Uzrok vjerovanju da se o stvarima može govoriti

s različitih polazišta, iako ih se uopće ne razumije,

jest u tome što se unutar pojedinih životnih područja

ljudi ne mogu vratiti osnovama. Može se reći da

se repu svakako može smatrati repom, ona izgleda

tako i tako, može je se lakše ili teže rezati, ovakve

je ili onakve boje i sadrži ovakve ili onakve sastojke.

Ali repu se tada još izdaleka ne razumije, a prven-

stveno se ne shvaća njen zajednički život s njivom,

s godišnjim dobom u kojem zrije i tako dalje, nego

mora biti jasno sljedeće.

Često sam koristio jednu usporedbu kako bih

to razjasnio na drugim životnim područjima. Rekao

sam: Pogledamo li magnetsku iglu, otkrit ćemo da

ta igla jednim svojim krajem približno pokazuje na

sjever, a drugim na jug. Razmišljamo li zašto je to

tako, nemojmo razloge tražiti u magnetskoj igli nego

3 5

Page 16: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

u čitavoj Zemlji tako što jednoj njenoj strani pridru�

zimo magnetski sjeverni pol, a drugoj magnetski

južni pol. Ako bi netko tražio uzrok u samoj mag�

netskoj igli i tvrdio da je ona tako svojeglava, bila

bi to besmislica. Jer položaj magnetske igle može

se razumjeti samo ako se zna u kakvom je ona odnosu

prema cijeloj Zemlji.

Sve što kod magnetske igle izgleda glupim, čov�

jeku u mnogim drugim stvarima izgleda pametnim.

Ako bismo repu koja raste u zemlji uzeli takvom

kakva jest, u njezinim uskim granicama, to bi bila

besmislica jer repa je tijekom rasta ovisna o nebro-

jenim okolnostima koje nisu prisutne na Zemlji, nego

u kozmičkoj okolini Zemlje. I tako se danas objašnjava

mnogo toga, tako se ureduje mnogo toga u praktičnom

životu, kao da se radi o usko ograničenim stvarima

a ne o djelovanjima koja dopiru iz cijelog svijeta.

Zbog toga su pojedina životna područja strašno trpje-

la, a trpjela bi i više da još ne postoji, rekao bih,

usprkos svekolikoj znanosti novijeg vremena, stanovit

instinkt iz onih vremena kad se radilo po instinktu,

a ne znanošću, da oni ljudi* kojima liječnici propisuju

koliko grama mesa trebaju jesti, koliko kupusa, kako

bi se to poklapalo s pravilnom ljudskom fizionomijom

— neki ljudi uza se imaju vagu i važu sve što stavljaju

na tanjur; to je u redu, o tome treba nešto znati,

ali ja uvijek pritom mislim: Pa dobro je što dotični

čovjek osjeća glad ako mu ono što je odvagano nije

dovoljno, dobro je što postoji taj instinkt.

Tako je ustvari, prije no što se pojavila znanost,

polazište za sve što su ljudi trebali činiti bio instinkt.

' Budući da je riječ o predavanju, rečenica je sintaktički

nepotpuna (op . prev.) .

A ti instinkti kadšto su v r lo sigurno djelovali te

se čovjek i danas može jako iznenaditi, kad u tak-

vim starim seljačkim kalendarima čita seljačka

pravila, kako je nevjerojatno mudro i razumljivo

ono o čemu govore . Jer instinktivno sigurnom

čovjeku u takvim stvarima ne treba praznovjerje.

Isto kao što ima izuzetno pronicavih izreka koje

se odnose na sjetvu i berbu, tu i tamo nadu se

izreke kako bi se spriječile sve moguće ludorije:

"Zakukuriče li pijetao na gnojištu, padat će kiša

ili će ostati kako jest." Neophodan humor posvuda

je prisutan u instinktivnom kako bi se spriječilo

praznovjerje.

Govoreći s antropozofskog stajališta, ovdje se

uistinu ne radi o povratku starim instinktima, nego

0 tome da se iz dubokog duhovnog uvida prona�e

ono što današnji nesigurni instinkti sve manje mogu

dati. Zbog toga je nužno da se oslonimo na jako

prošireno promatranje života biljaka, životinja, ali

1 života same Zemlje, jako prošireno promatranje

prema kozmičkoj strani.

Sigurno je s jedne strane sasvim točno da se

kiša ne može na trivijalan način dovoditi u vezu s

Mjesečevim mijenama, ali s druge pak strane postoji

i nešto što se jednom desilo. Često sam u drugim

krugovima pričao da su u Leipzigu predavala dva

profesora, od kojih jedan, Gustav Theodor Fechner,

čovjek koji je prilično sigurno rasu�ivao o duhovnim

stvarima, polazeći od vanjskih promatranja, nije baš

samo praznovjerno uvidio da odre�ena kišna i nekišna

razdoblja ovise o Mjesecu i i njegovu kretanju oko

Zemlje. To je za njega postala činjenica proistekla

iz statističkih istraživanja. Ali njegov kolega, poznati

profesor Schleiden, sve je to osporavao iz znanstvenih

37

Page 17: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

razumskih razloga u vrijeme kad se nije obaziralo

na takve stvari. No obojica profesora lajpciškog sve-

učilišta imali su i žene. Gustav Theodor Fechner,

čovjek koji je bio sklon humoru, rekao je: Neka odluče

naše žene. U Leipzigu je tada vladao jedan običaj.

Voda koja je bila potrebna za pranje rublja nije

bilo lako dostupna. Po nju je trebalo daleko ići. Zbog

toga su van stavljani bokali i kace za skupljanje

kišnice. To je činila i gospoda profesor Schleiden

i gospoda profesor Fechner. Ali nije bilo dovolj-

no mjesta da bokale stave istovremeno. Tada reče

profesor Fechner: Ako je to potpuno svejedno, ako

moj poštovani kolega ima pravo, neka onda gospoda

profesor Schleiden iznese bokale onda kad prema

mojim podacima s obzirom na Mjesečeve mijene pada

manje kiše, a moja će žena iznijeti bokal onda kad

je prema mojim izračunima kišnica obilnija. Ako

je sve to besmislica, gospoda profesor Schleiden to

će zacijelo rado učiniti. — Kad ono, gospoda profesor

Schleiden nije pristala na to, već se radije ravnala

prema podacima profesora Fechnera nego prema

tvrdnjama svoga supruga.

Tako je to. Znanost može biti točna, ali praksa

se ne može osloniti na tu znanstvenu točnost. Mi

ne želimo tako govoriti, mi želimo govoriti ozbiljno.

Ovo je bilo rečeno samo zato da bi se upozorilo

na to kako se treba gledati nešto šire nego što je

danas uobičajeno, ako se promatra ono što omo-

gućuje čovjekov fizički život na Zemlji, a to je ipak

poljoprivreda.

Ne mogu znati hoće li nas posve zadovoljiti

ono što se već danas može govoriti iz antropozofije.

Ali treba pokušati reći ono što se iz antropozofije

može dati poljoprivredi.

38

Time bih uvodno započeo, ukazao na ono što

je u našem zemaljskom bivanju za poljoprivredu

najvažnije. Kad danas govorimo o nečemu, imamo

običaj da najveću vrijednost pridajemo kemijsko�

�fizikalnim sastojcima. Ovaj put ne bismo pošli od

kemijsko�fizikalnih sastojaka, nego bismo pošli od

nečega što se krije iza kemijsko�fizikalnih sastojaka,

a ipak je izuzetno važno za život biljaka na jednoj

strani i životinja na drugoj strani. Vidite, promotrimo

li ljudski život, a u odre�enoj mjeri i životinjski

život, opazit ćemo veliku emancipaciju ljudskog i

životinjskog života od vanjskog svijeta. Što se više

uzdižemo prema čovjeku, to veću emancipaciju opa-

žamo. U ljudskom i životinjskom životu pronala-

zimo pojave koja se danas isprva doimaju potpuno

neovisnima o atmosferskim i sličnim izvanzemaljskim

utjecajima ili tako�er o utjecajima koji neposredno

okružuju Zemlju. To ne izgleda samo tako, nego je

s obzirom na štošta u ljudskom životu čak iznimno

važno. Znamo naravno da se zbog odre�enih atmosfer-

skih utjecaja pojačavaju bolovi kod nekih bolesti.

No već manje znamo da u čovjeku odre�ene bolesti

ili druge životne pojave tako protječu da se u njihovim

vremenskim odnosima oslikavaju vanjska prirodna

zbivanja. Ali one se na početku i na kraju ne podu-

daraju s tim prirodnim zbivanjima. Sjetimo se sa-

mo da je tijek jedne od najvažnijih pojava, ženske

menstruacije, vremenski odraz tijeka Mjesečevih mi-

jena, no oni se na početku i na kraju ne podudaraju.

Postoje i brojne druge istančanije pojave, kako u

muškom, tako u ženskom organizmu, koje su odraz

prirodnih ritmova.

Ako bismo se stvarima posvetili mnogo intimnije,

onda bismo, na primjer, kad bismo ispravno shvatili

39

Page 18: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

periodičnost Sunčevih pjega, mnogo bolje razumjeli

štošta što se odvija u društvenom životu. Ali ljudi

se ne obaziru na to jer ono što se u ljudskom društve-

nom životu podudara s periodičnošću Sunčevih pjega

ne počinje onda kad počinju Sunčeve pjege i ne

prestaje onda kad prestaju Sunčeve pjege, već se

od toga emancipiralo. Ono očituje istu periodičnost,

isti ritam, ali ne i vremensku podudarnost. Ono u

sebi zadržava periodičnost i ritam, ali tu periodičnost

i taj ritam osamostaljuje, emancipira se od njih.

Svatko kome se kaže: Ljudski je život mikrokozmos,

on oponaša makrokozmos, može reći: Pa to je glupost.

Ako se pak ustvrdi da kod odre�enih bolesti postoji

sedmodnevna vrućica, on bi mogao prigovoriti: Ako

se pojave neki vanjski znaci, onda bi se morala po-

javiti i vrućica i teći paralelno s vanjskim znacima

te prestati s nestankom vanjskih znakova. — To vrući-

ca doduše ne čini, ali ona čvrsto zadržava unutarnji

ritam, premda se vremenski početak i vremenski

kraj ne poklapaju.

U kozmosu je ta emancipacija za čovječji život

gotovo sasvim provedena. Za životinjski već nešto

manje, a biljni se svijet svakako još u velikoj mje-

ri nalazi u svekolikom životu prirode, i izvanjskog

zemaljskog. I stoga se uopće ne može razumjeti život

biljaka ako se ne uzme u obzir da je sve ono što je

na Zemlji zapravo tek odsjaj onoga što se zbiva u

kozmosu. To je kod čovjeka samo prikriveno, budući

da se on emancipirao. On u sebi nosi samo unutar-

nji ritam. U biljnom svijetu to je još tako u najemi�

nentnijem smislu. Ovim uvodnim riječima želio bih

ukazati na to.

Vidite, Zemlja je u nebeskom prostranstvu prvo

okružena Mjesecom, a zatim i drugim planetima našeg

4 0

planetnog sustava. U staroj instinktivnoj znanosti,

koja je Sunce ubrajala u planete, bio je sljedeći redo-

slijed: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupi-

ter, Saturn. Ne sučeljavajući se s astronomijom, htio

bih ukazati na planetni život, na ono što je u tom

planetnom životu povezano sa zemaljskim. Pogledamo

li zemaljski život u cjelini, najprije moramo u obzir

uzeti činjenicu kako u tom zemaljskom životu u cjelini

najveću zamislivu ulogu ima ono što bih nazvao

životom kremene supstancije u svijetu. Kremenu

supstanciju možete naći, na primjer, u našem lijepom

kvarcu, u obliku prizme i piramide. Tu kremenu

supstanciju spojenu s kisikom možete pronaći u našim

kristalima kvarca; ako zanemarimo kisik koji je u

kvarcu spojen s kremenom, takozvanim silicijem.

Tako imamo supstanciju koju kemija danas ubraja

u elemente — kisik, dušik, vodik, sumpor i tako

dalje — taj silicij koji se spaja s kisikom, tako ima-

mo kremen kao kemijski element. Ali ne smijemo

zaboraviti da je ono što u kvarcu živi kao silicij,

na površini naše Zemlje prošireno od dvadeset sedam

do dvadeset osam posto. Sve druge supstancije nalaze

se u manjim postocima, samo kisika ima četrdeset

sedam do četrdeset osam posto. Silicija ima izuzetno

puno.

No sigurno, taj silicij, ako se nade u stijeni kao

što je kvare, pojavljuje se u takvom obliku koji nema

veliko značenje promatra li se vanjski materijalni

svijet, tlo s raslinstvom — a upravo to se zaboravlja.

Jer on nije topiv u vodi. On ne propušta vodu. Dakle,

izgleda da nema mnogo veze s općim, banalnim,

trivijalnim životnim okolnostima. Ako pak uzmete

poljsku preslicu, Equisetum, u njoj imate do devedeset

posto kremene kiseline, ono isto što je u kvarcu,

41

Page 19: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

vrlo fino raspore�ene. Iz svega toga možete uvidjeti

kakvo silno značenje ima kremen, silicij. Gotovo polo-

vina onoga što susrećemo na Zemlji sastoji se od

kremena.

No čudno je što se kremen tako malo primjećuje,

da je danas prilično isključen iz stvari u kojima bi

mogao djelovati izuzetno blagotvorno. U medicini

proizišloj iz antropozofije kremena supstancija bitan

je sastojak mnogih lijekova. Čitav niz bolesti liječi

se uzimanjem slicijeve kiseline na usta ili kupanjem

u njoj, jer gotovo na sve ono što se u bolestima

izražava u abnormalnim osjetilnim stanjima, a što

ne ovisi o samim osjetilima, nego se kroz osjetila

očituje, tako�er u unutarnjim osjetilima, što ponegdje

u organima izaziva bolove, jer na sve to začudno

utječe silicij. Silicij ima najveću zamislivu ulogu u

onome što se starinski kaže domaćinstvo prirode.

Jer silicij se ne nalazi samo ondje gdje ga mi nalazimo,

u kremenu ili nekoj drugoj stijeni, silicij je izuzetno

fino raspore�en u atmosferi, zapravo se nalazi posvu-

da. Polovina raspoložive Zemlje ustvari je kremen,

ima ga oko četrdeset osam posto*. Vidite: Što čini

taj kremen? Da, to se moramo hipotetički upitati.

Pretpostavimo da je u našoj okolini samo polo-

vina kremena. Tada bi sve biljke bile manje�više

piramidalnog oblika. Cvjetovi bi kržljavih i sve bi

biljke izgledale poput kaktusa. Žitarice bi izgledale

vr lo čudno: stabljike bi se prema dolje širile, čak

bi postajale mesnate, klasovi bi kržljavih, uopće ne

bi bilo punog klasja.

* U petrografskoj literaturi navodi se da Zemljina kora

sadrži 45—50% kremena (kremene kiseline = Si02) odnosno

kvarca. (Izdavač.)

42

Eto vidite, to je na jednoj strani. Na drugoj

strani nalazimo da posvuda na Zemlji mora biti vap�

nene supstancije i sličnoga, vapna, kalija, natrijeve

supstancije, premda ne u tolikoj mjeri kao kremene

supstancije. Ako bi pak njih bilo manje nego što

ih ima, tada bismo imali biljke s isključivo tankim

stabljikama, biljke koje bi većinom imale zavijene

stabljike, imali bismo same puzavice. Cvjetovi bi

se doduše otvarali, ali bili bi jalovi, ne bi davali

osobito hranjive tvari. Samo u ravnoteži, u zajed-

ničkom djelovanju obiju ovih snaga — izažmem li

dvije supstancije — u uzajamnom djelovanju kreme�

nastih i vapnenastih supstancija biljni život napreduje

u obliku kakav danas vidimo.

No po�imo dalje. Vidite, sve što živi u kremenom,

posjeduje snage koje ne potječu sa Zemlje, već s

takozvanih planeta dalekima Suncu: Marsa, Jupitera,

Saturna. Ono što dolazi s tih planeta, posredno kroz

kremen i slične tvari djeluje na život biljaka. A sa

svih onih planeta koji su bliski Zemlji: Mjesec, Merkur,

Venera, posredno kroz vapno djeluju snage na život

biljaka i životinja na Zemlji. Stoga za svaku obra�enu

njivu možemo reći: u njoj djeluju kremen i vapno.

U kremenu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u vapnu

Mjesec, Venera, Merkur.

Pogledajmo sada same biljke. U njihovu životu

moramo promatrati dvije stvari. Prvo je da čitav

biljni svijet, a i svaka pojedina biljna vrsta samu

sebe održava, razvija svoju reproduktivnu moć, moć

razmnožavanja, da, prema tome, iz biljke može nastati

njoj jednaka i tako dalje. To je jedno. Drugo je da

biljka kao biće jednog razmjerno nižeg prirodnog

carstva višim prirodnim carstvima služi kao hrana.

Te dvije struje u nastanku biljke isprva malo djeluju

43

Page 20: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

jedna na drugu. Jer u odnosu na proces razvoja

od biljke majke do biljke kćeri, unuke i tako dalje

oblikotvornim snagama prirode potpuno je svejedno

jedemo li mi biljku i tako se hranimo ili ne. U tome

se očituju dva različita interesa, no ipak u vezi prirod-

nih snaga stvari djeluju tako da sve ono što je u

vezi s unutarnjom reproduktivnom moći, s rastom

— što pridonosi da jedna generacija biljaka slijedi

drugu — djeluje u onom što iz svemira, s Mjeseca,

Venere, Merkura posredno, pomoću vapna djeluje

na Zemlju. Pogledamo li jednostavno što izlazi na

vidjelo kod biljaka koje ne jedemo, koje se jedno-

stavno stalno obnavljaju, promatramo ih kao da nas

jedino zanima kozmičko djelovanje snaga Venere,

Merkura, Mjeseca, koji sudjeluju u onome što se

reproducira u biljnom biću na Zemlji.

Ali kad biljke postanu živežnim namirnicama u

najeminentnijem smislu, kad se tako razvijaju da se u

njima stvaraju hranjive supstancije za ljude i životinje,

onda u tome posredno kroz kremen sudjeluju Mars,

Jupiter, Saturn. Kremeno otvara biljno biće u svemirska

prostranstva i osjetila biljnog bića otvara tako da iz

čitavog svemirskog okružja ono prima ono što stvaraju

vanjski planeti Sunčeva sustava; u tome sudjeluju Mars,

Jupiter, Saturn. Nasuprot tome, iz okružja Mjeseca, Venere,

Merkura prima se ono što biljkama omogućuje razmno-

žavanje. To u prvi mah izgleda samo kao predmet sazna-

nja. Ali takve stvari koje su preuzete iz nešto udaljenijeg

obzora, same od saznanja vode i k praksi.

Vidite, budući da s Mjeseca, Venere, Merkura

na Zemlju dopiru snage i te snage djeluju u životu

biljaka, moramo se upitati: Što to potiče ili manje�

�više sprečava? Što potiče da Mjesec ili Saturn djeluju

na život biljaka i što to sprečava?

44

Pogledamo li godišnji tijek, vidjet ćemo da

u njemu ima kišnih i nekišnih dana. S obz i rom

na kišu, današnji fizičar proučava samo to da prili-

kom kiše padne više v o d e na Zemlju nego kad

kiše nema. A voda je njemu apstraktna tvar koja

se sastoji od vodika i kisika, on poznaje vodu samo

kao nešto što se sastoji od kisika i vodika. Razdvoji

li se voda e lektrol izom, ona se podijel i na dvije

tvari, od kojih se jedna ponaša ovako, druga onako.

Ali time se o vodi još nije reklo ništa obuhvatnije.

Voda u sebi krije mnogo više od onoga što se ke-

mijski javlja kao kisik i vodik. Voda je u najemi�

nentnijem smislu prikladna da onim snagama ko-

je potječu s Mjeseca pokaže putove u zemaljska

područja, pa tako ona raspore�uje Mjesečeve snage

na zemaljskim područjima. Izme�u Mjeseca i vode

na Zemlji postoji neka vrst povezanosti. Pretpostavi-

mo, dakle, da su minuli kišni dani, nakon tih kišnih

dana slijedi pun Mjesec. Da, sa snagama koje dolaze

s Mjeseca u danima puna Mjeseca na Zemlji se

zbiva nešto veličanstveno. One nadiru u sve bilje.

One ne bi mogle nadirati u nj da im nisu prethodili

kišni dani. Mi ćemo, dakle, govor i t i o tome ima

li značenja ako posijemo sjeme pošto je u stano-

vitom smislu pala kiša i potom uslijedio pun Mjesec,

ili pak se može sijati bez razmišljanja u bilo koje

vrijeme. Svakako, nešto će i tada niknuti, ali postav-

lja se pitanje: Je li dobro ravnati se prema kiši i

punu Mjesecu kad je u pitanju sjetva? — budući

da je djelovanje puna Mjeseca kod odre�enih bilja-

ka silno i jako nakon kišnih dana, a slabo i oskudno

nakon sunčanih dana. Takvih je stvari bi lo u sta-

rim seljačkim pravil ima. Izgovori la bi se jedna

izreka i znalo bi se što treba činiti. Izreke su danas

45

Page 21: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

staro praznovjerje, a znanost o tim stvarima još

ne postoji, na nju se još ne želi prionuti .

Nadalje, oko naše Zemlje nalazimo atmosferu.

Da, osim toga što je zračna, atmosferi je ponajprije

svojstveno da je ponekad toplija, ponekad hladni-

ja. U odre�enim razdobljima u njoj je nagomilano

podosta topline koja se prazni u olujama kad je

napetost prevelika. Ali što se doga�a s toplinom?

Duhovno promatranje pokazuje da je za razliku od

vode toplina snažno povezana s kremenom, ona oso-

bito potiče na djelovanje one snage koje djeluju

kroz kremen, a to su snage koje dolaze od Saturna,

Jupitera, Marsa. Te snage koje dolaze od Saturna,

Jupitera, Marsa valja sasvim drugačije promatrati

od Mjesečevih snaga. Jer trebamo imati na umu:

Saturnu je potrebno trideset godina da bi obišao

Sunce, Mjesecu za njegove mijene trideset ili dvadeset

osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest

godina. On mora potpuno drugačije biti povezan

s rastom biljaka. Ali on svakako nije samo djelatan

dok sjaji na Zemlju, on je tako�er djelatan kad njegove

zrake prolaze kroza Zemlju.

Ako se Saturn u trideset godina tako sporo giba,

onda ćemo, ako to nacrtamo (crtež), imati njegovu

putanju i uvidjeti da on katkad sjaji na predio Zemlje;

ali onda taj predio kroza Zemlju i obraduje. Koliko

će jako Saturnove snage moći utjecati na život biljaka

na Zemlji, uvijek ovisi o toplinskim uvjetima u zraku.

Kad je zrak hladan, one ne mogu utjecati, kad je

zrak topao, onda mogu utjecati. A u čemu se očituje

to što vidimo u životu biljaka? To ne vidimo kad

nastaju jednogodišnje biljke koje niču tijekom godine

i nestaju, ostavljaju samo sjeme, već to vidimo kad

nastaju trajnice, kad Saturn djeluje na Zemlju pomoću

46

toplinske snage. Jer te snage koje posredno toplinom

ulaze u bilje, njihovo djelovanje vidimo u kori drveta,

u svemu što biljku čini trajnom.

Tome je uzrok povezanost jednogodišnjeg života

biljke i njenog kratkog životnog vijeka s planetima

koji imaju kratko ophodno vrijeme. Nasuprot tome,

ono što se otima iz tog prolaznog, ono što stabla

obavija lubom, korom, što ih čini trajnima povezano

je s planetnim snagama koje djeluju posredno sa

snagama topline i hladnoće i imaju dugo ophodno

vrijeme, kao što je Saturnu potrebno trideset, Jupiteru

dvanaest godina. Zato je dakako važno ako se netko

tko želi posaditi hrast razumije u Marsovo razdoblje.

Jer hrast koji je pravilno posa�en u Marsovu raz-

doblju drugačije će uspijevati nego kad bi ga se

stavilo u zemlju bez razmišljanja, onda kad to nekome

odgovara. Ili uzmite nasade igličastog drveća, gdje

veliku ulogu imaju Saturnove snage, bit će sasvim

drugačije sadi li se u Saturnovu uzlaznom razdoblju

ili u kojem drugom razdoblju. A onaj koji se razumije

u takve stvari moći će s obzirom na ono što dobro

ili slabo raste reći je li sve učinjeno uz razumijevanje

povezanosti snaga ili nije. Jer ono što baš i nije

tako očito, u intimnim životnim okolnostima itekako

izlazi na vidjelo.

47

Page 22: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Pretpostavimo, na primjer, da za loženje ko-

ristimo drvo od stabala koja su posa�ena bez ra-

zumijevanja svjetskih razdoblja, ono nam tada neće

pružiti zdravu toplinu kakvu bi nam pružilo drveće

koje je posa�eno s razumijevanjem. Upravo u intim-

nim okolnostima svakodnevnog života, u kojem takve

stvari igraju ulogu, upravo se u njima očituje silno

veliko značenje nečeg takvog, ali danas ljudi žive

gotovo bez razmišljanja. Čovjek je sretan ako o takvim

stvarima ne treba razmišljati. Misli da to funkcionira

kao stroj; postoje odre�ene naprave, stroj se navije

i krene. Čovjek zamišlja da prema materijalističkom

načinu u prirodi sve tako funkcionira. Ali to dovodi

do stvari koje u praktičnom životu imaju nevjerojatan

učinak. Tada se pojavljuju velike zagonetke. Zašto

danas ne možemo jesti onakve krumpire kakve sam

ja jeo u svojoj mladosti? To je istina, posvuda sam

ih kušao. Više se ne mogu jesti onakvi krumpiri,

pa ni ondje gdje sam ih nekad jeo. Tijekom vremena

ponešto je svakako nazadovalo u svojoj unutarnjoj

hranjivosti. To je osobito vidljivo posljednjih deset-

ljeća. Zato što se više uopće ne razumiju intimnija

djelovanja koja su djelatna u svemiru i koja se opet

moraju potražiti onako kako sam vam uvodno samo

napomenuo. Želio sam samo ukazati na to gdje su

pitanja koja uvelike nadmašuju današnji vidokrug.

To nećemo samo nastaviti nego i produbljeno primi-

jeniti u praksi.

48

Uvjeti za napredak poljoprivrede

DRUGO PREDAVANJE

Koberwitz, 10. lipnja 1924.

Snage Zemlje i svemira

Na prvim ćemo satovima iz spoznaje uvjeta za napre-

dak poljoprivrede prikupiti ono što je u toj spoznaji

neophodno da bi se iz toga potom izvukli stvarni

praktični zaključci koji se trebaju ostvariti u nepo-

srednoj primjeni i koji imaju značenje samo u toj

neposrednoj primjeni. Dakle, već ćete na prvim sato-

vima pogled morati usmjeriti na to kako ustvari

nastaje ono što poljoprivreda daje i kako to živi u

cjelokupnom svjetskom okružju. Poljoprivredno go-

spodarstvo svoju bit ostvaruje u najboljem smislu

te riječi ako se shvati kao neka vrst zasebne individu-

alnosti, doista u sebi zatvorene individualnosti. I

svako gospodarstvo zapravo bi se moralo približavati

— to se ne može potpuno ostvariti — ali ono bi se

moralo približavati stanju u kojem bi bilo individu-

alnost zatvorena u sebi. To jest, trebala bi postojati

mogućnost da sve ono što je potrebno za proizvodnju

bude raspoloživo na samom gospodarstvu, a k tome

se dakako mora pridodati i odgovarajući stočni fond.

Ono što se na gospodarstvo donosi izvana, gnojivo

i slično, to bi se zapravo na idealno ustrojenom

gospodarstvu već trebalo smatrati lijekom za oboljelo

gospodarstvo.

Zdravo poljoprivredno gospodarstvo samo bi

trebalo proizvesti ono što mu je potrebno. Vidjet

ćemo zašto je to prirodno. Sve dok se stvari ne

49

Page 23: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

sagledaju u svojoj biti i stvarnosti, nego samo izvanj-

ski, materijalno, može se opravdano postaviti pita-

nje: Zar nije svejedno doprema li se stajski gnoj iz

susjedstva ili ga se uzima s vlastitog imanja? Kao

što sam rekao, to se na taj način ne može strogo

provesti, ali ipak treba izgraditi predodžbu o nu-

žnoj zatvorenosti gospodarstva ako se stvari žele

primjereno urediti.

Da ova upravo iznesena tvrdnja ima odre�eno

opravdanje, uvidjet ćete s jedne strane iz promatranja

zemlje iz koje izrasta naša poljoprivreda, a s druge

strane iz promatranja onoga što izvan naše Zemlje

djeluje na nju. Danas se o stvarima koje izvana djeluju

na Zemlju većinom govori podosta apstraktno. Ljudi

su svjesni da Sunčeva svjetlost i toplina i sve ono

što je meteorološki povezano sa Sunčevom svjetlošću

i toplinom na odre�en način utječe na tvorbu tla

obraslog biljem. Po�imo danas od gledišta — stvari

ćemo promatrati i s drugih gledišta — koje se najprije

osvrće na to da je osnova poljoprivrede tlo.

To tlo — ovdje ću ga shematski naznačiti crtom

(crtež) — obično se smatra nečim potpuno materijal-

nim, u što ulazi nešto organsko samo utoliko što

se stvara humus ili time što se u njega unosi gnojivo,

tako da tlo kao takvo sadrži u sebi ne samo stanovit

život, da ono samo krije u sebi nešto biljno te da

je u njemu djelatno čak i nešto astralno. O tome

se danas i ne razmišlja, a kamoli da bi se priznalo.

A kad se krene dalje i pogleda kako je taj unutarnji

život tla, da tako kažem, u finoj dozi sasvim druga-

čiji ljeti nego zimi, dopire se do područja koja su

doduše za praksu od golemog značenja, ali koja se

danas uopće ne uzimaju u obzir. Ako se polazi od

promatranja tla, mora se obratiti pozornost na to

50

da je ono neka vrst organa u organizmu koji se po-

svuda iskazuje u prirodnom rastu, gdje god takav

prirodni rast jest.

Tlo je pravi organ, ono je organ koji bismo,

ako hoćemo, otprilike mogli usporediti s čovjekovom

dijafragmom. Najbolju predodžbu o tome o čemu

se zapravo radi — to nije sasvim jednako, ali treba

samo pojasniti i to je dovoljno — stvorit ćemo ako

kažemo: kod čovjeka su iznad dijafragme odre�eni

organi, ponajprije glava i ono što ga opskrbljuje

disanjem i cirkulacijom, a ispod dijafragme nalaze

se drugi organi. Ako s toga gledišta takoreći uspo-

redimo tlo s čovjekovom dijafragmom, onda moramo

reći: Individualnost o kojoj se ovdje radi ima glavu

ispod tla, a mi, zajedno sa svim životinjama, živimo

u trbuhu te individualnosti. Ono što je iznad zemlje,

zapravo je ono što pripada utrobi — kratko rečeno

— individualnosti poljoprivrednoga gospodarstva.

Na gospodarstvu hodamo ustvari u njegovu trbu-

hu, a biljke rastu gore u trbuh gospodarstva. Dakle,

Page 24: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

svakako se radi o individualnosti koja stoji na glavi

i koju ispravno promatramo samo ako je motrimo

kao da je postavljena na glavu, postavljena na glavu

i u odnosu na čovjeka. S obzirom na životinju, vidjet

ćemo tijekom predavanja, to je nešto drugačije. No

zašto govorim da individualnost gospodarstva stoji

na glavi?

To kažem zato što sve ono što je u neposrednoj

blizini zemlje: zrak, vodena para, toplina, ono u

čemu se nalazimo, u čemu dišemo, odakle biljke,

a i mi dobivamo vanjsku toplinu, vanjski zrak te

vanjsku vodu, doista odgovara onome što je kod

čovjeka organ u donjem dijelu tijela. Nasuprot tome,

sve ono što se zbiva u utrobi Zemlje, ispod Zemljine

površine djeluje na svekoliki rast biljaka onako kako

naša glava djeluje posebice u djetinjstvu, ali i tijekom

čitavog života. Imamo neprekidno, vrlo živo uzajamno

djelovanje iznad�zemlje i ispod�zemlje, a djelovanje

koje se odvija iznad zemlje ujedno je neposredno

ovisno — smatrajte to isprva kao lokalizaciju djelo-

vanja — o Mjesecu, Merkuru, Veneri, koji potpomažu

i modificiraju Sunčevo djelovanje, pa, prema tome,

takozvani unutarnji planeti Sunčeva sustava protežu

svoje djelovanje u odnosu na sve ono što je iznad

zemlje, dok daleki planeti koji se gibaju izvan Sunče-

va kruga djeluju na sve ono što je ispod zemlje i

potpomažu Sunce u onim djelatnostima koje ono

vrši pod zemljom. Tako da s obzirom na rast biljaka

pod zemljom trebamo tražiti djelovanje dalekog neba,

a iznad zemlje djelovanje bližeg Zemljina okružja.

Dakle, sve ono što iz svemirskih daljina djeluje

na rast biljaka ne djeluje izravno, ne djeluje nepo-

srednim zračenjem, nego tako da Zemlja to djelo-

vanje najprije prima i zračeći ga vraća prema gore.

52

Blagotvorno ili štetno djelovanje tla na rast biljaka

jest ustvari odozdo vraćeno kozmičko zračenje. Ono

što neposredno djeluje u zraku i vodi koji su iznad

zemlje, izravno zračenje, tu se odlaže i otuda djeluje.

S time je onda u vezi kako tlo, s obzirom na svoj

unutarnji sastav, najprije djeluje na rast biljaka.

To moramo zatim proširiti i na životinje.

Pogledamo li tlo, u njemu kao djelovanje naj-

prije imamo sve ono što ovisi o dalekim svemirskim

prostranstvima koja utječu na Zemlju. To je ono

što se obično naziva pijesak i stijene. Pijesak i stijene,

ono što ne propušta vodu, ono što, kao što se kaže

u svakodnevnom životu, ne sadrži nikakve hranjive

tvari, ali što za razvitak rasta nije ništa manje važ-

no od ostaloga što dolazi u obzir, to posve ovisi o

djelovanjima najudaljenijih kozmičkih snaga. I vidimo

da posredno, pomoću pijeska koji sadrži kremen

— kako god to isprva izgledalo nevjerojatno — u

tlo ulazi ono što bismo mogli nazvati životno eterskim

tla i kemijsko djelatnim tla, da bi potom zračeći

povratno djelovalo. O onome što sadrži pjeskoviti

dio tla ovisi kako će samo tlo unutra zaživjeti, kako

tlo provodi vlastiti kemizam. I ono što korijenje biljaka

doživljava u tlu nemalo ovisi o tome u kojoj mjeri

se posredno pomoću stijena — a to stoga može biti

i u odre�enim dubinama — prima kozmički život i

kozmički kemizam. Prilikom proučavanja rasta biljaka

trebali bismo u svakoj prilici biti svjesni geoloških

osnova nad kojima se uzdižu biljke i ni u kom slučaju

ne bismo smjeli ispustiti iz vida da se biljke kod

kojih je u prvom planu biće korijena ne smiju lišiti

kremenog tla, makar ono bilo i u dubinama.

Kremen je, moglo bi se reći, hvala Bogu, u kreme�

noj kiselini i drugim kremenim spojevima proširen

53

Page 25: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

na Zemlji četrdeset sedam do četrdeset osam posto

i gotovo posvuda može se računati na njegovo djelo-

vanje u količini koja je potrebna. Ali radi se i o

tome da ono što je na taj način pomoću kremena

povezano s korijenjem, da to biljka sprovede i prema

gore. To mora strujiti prema gore, mora postojati

neprekidno uzajamno djelovanje onoga što kremen

u zemlju unosi iz svemira i onoga što se odigrava

gore — oprostite — u "trbuhu" i čime se dolje mora

opskrbiti "glava". Ono što se dolje prima iz svemira,

mora moći strujiti uvis. A da bi moglo strujiti uvis,

za to je u tlu glina. Sva glina u tlu zapravo je poticajno

sredstvo za djelovanje svemirskih entiteta odozdo

prema gore.

To će nam onda, kad prije�emo na praktične

stvari, poslužiti kao pokazatelj kako trebamo postupati

s glinovitim, a kako s kremenim tlom, s obzirom

na to koju biljnu vrstu uzgajamo na glinovitom ili

kremenom tlu. Ali najprije se mora znati što se tu

zapravo doga�a. Kako se inače opisuje glina, kako

se inače treba obra�ivati da bi bila plodonosna, sve

je to tako�er vrlo važno. Ali najprije se mora znati

da je ona poticatelj kozmičkog strujanja uvis.

No ne samo da mora postojati to strujanje koz-

mičkih snaga uvis nego tako�er mora postojati —

to drugo nazvao bih terestričkim, zemaljskim — mora

postojati i ono što je u trbuhu na odre�en način

podložno vanjskoj probavi, što se zimi i ljeti zbi-

va iznad tla, za rast biljaka to je upravo neka vrst

probave — sve što se na taj način zbiva u nekoj

vrsti probave ponovno mora biti upijeno u tlo, tako

da doista postoji uzajamno djelovanje. One snage

koje se stvaraju pomoću vode, zraka, koji se nala-

ze iznad zemlje, kao i fine homeopatski oblikovane

54

supstancije, to biva uvučeno u zemlju zahvaljujući

manjoj ili većoj količini vapna u tlu. Količina vap-

na u tlu i raspršenost vapnenih supstancija u

homeopatskim dozama neposredno iznad tla, sve

to postoji kako bi se opet tlu privelo neposredno

terestričko.

Vidite, jednom će se te stvari, kad postanu pred-

metom prave znanosti, a ne samo znanstvenog na-

klapanja, doimati sasvim drugačijima. O tome će

se moći pružiti sasvim egzaktni podaci. Tada će se,

na primjer, znati da postoji velika, silna razlika izme-

�u topline koja je iznad tla, dakle, topline koja se

nalazi u sferi Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca, i

one topline koja vlada u samom tlu, koja je, dakle,

pod utjecajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dvije

topline, od kojih jednu možemo označiti kao cvjetnu

i lisnu toplinu biljaka, a drugu korijensku toplinu

biljaka, te dvije topline posve se razlikuju, tako da

toplinu iznad zemlje slobodno možemo nazvati mrt-

vom, a toplinu pod zemljom živom. Toplina ispod

zemlje u sebi svakako ima nešto, i to ponajviše zi-

mi, od onoga što je unutarnje životno načelo, nešto

životno. Kad bismo mi ljudi morali doživjeti tu toplinu

koja djeluje u zemlji, svi bismo postali strašno glupi

jer, da bismo bili razboriti, svojim tijelima moramo

prinijeti mrtvu toplinu. Ali u trenutku kad se pomo-

ću kremena u zemlju uvlači toplina, kad se drugim

supstancijalnostima uvlači toplina u zemlju, gdje

zapravo vanjska toplina prelazi u unutarnju, toplina

prelazi u odre�eno stanje tihe životnosti. Danas se

zna da postoji razlika izme�u zraka koji je iznad

zemlje i zraka koji je pod zemljom. Ali ne uzima

se obzir da postoji razlika izme�u topline iznad zemlje

i topline pod zemljom. Zna se da zrak pod zemljom

55

Page 26: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

sadrži više ugljične kiseline*, a zrak iznad zemlje

više kisika. Ali opet se ne zna što je tome razlog.

Razlog je to što se zrak opet prožima daškom život-

nosti kad biva usisan u zemlju i apsorbiran. Tako

je s toplinom i zrakom. Oni primaju dašak životnosti

kad dospiju u zemlju.

Drugačije je s vodom i sa zemljanim, samim

krutim. Oni u zemlji postaju još mrtvijima nego što

su vani. Oni gube nešto od svog vanjskog života,

ali upravo zbog toga postoje sposobni za izlaga-

nje najudaljenijim kozmičkim snagama. A mineralne

supstancije moraju se emancipirati od onoga što

se nalazi neposredno iznad zemlje ako žele biti izlo-

žene najudaljenijim kozmičkim snagama. One se u

naše današnje doba najlakše mogu emancipirati od

zemaljske blizine i u zemlji doći pod utjecaj najuda-

ljenijih kozmičkih snaga, moglo bi se reći, u vrijeme

izme�u 15. siječnja i 15. veljače, dakle, u zimskom

razdoblju. Upravo su to stvari koje će jednom biti

priznate kao egzaktni podaci. I to je vrijeme u kojem

se u zemlji razvija najveća moć kristalizacije, najveća

oblikotvorna moć za mineralne supstancije. To je

usred zime. Tada je nutrini Zemlje svojstveno da

je u svojim mineralnim masama najmanje ovisna

o sebi i da može doći pod utjecaj kristalizacijskih

snaga koje se nalaze u svemirskim daljinama.

Predočite si sljedeće: Na izmaku siječnja mine-

ralne supstancije u zemlji najviše žude za kristalizaci-

jom, i što se dublje prodire, ta je žudnja za kristalnom

čistoćom u domaćinstvu prirode veća. Za rast biljaka

uglavnom je svejedno što se doga�a s mineralima.

Tada su biljke u zemlji uglavnom predane samima

* Tj . ugljičnog dioksida (op.prev . ) .

56

sebi, najmanje su izložene mineralnim supstancijama;

nasuprot tome, u vrijeme prije i poslije toga, kad

se minerali takoreći pripremaju — pogotovo prije

— da se oblikuju, kristaliziraju, tada su posebno

značajni za rast biljaka. Tada zrače snage koje su

osobito značajne za rast biljaka. Tako da možemo

reći: otprilike u razdoblju izme�u studenog i prosinca

pod površinom zemlje postoji osobita djelatnost za

rast biljaka. Tu se nameće pitanje: Kako to možemo

uistinu iskoristiti za rast biljaka? Jer vidjet će se

kako je posebno važno da se takve stvari iskoriste

kako bi se upravljalo rastom biljaka.

Ovdje bih odmah napomenuo: ako se radi o

tlu koje samo ne može lako prenositi gore ono što

u zimsko razdoblje treba djelovati prema gore, onda

je dobro tom tlu dodati odgovarajuću dozu gline

— nju ću kasnije navesti. Time se omogućuje da

tlo kristalizacijsku snagu, koja se već može vidjeti

ako se jednostavno baci pogled na kristaliziran sni-

jeg — ali ta je kristalizacijska snaga to intenzivnija,

jača, što se dublje prodire u unutrašnjost zemlje

— da ono što još nije okončano — to će biti tek u

siječnju, veljači — da ono što je ispočetka u zemlji,

sada iznese na zemlju, tako da bude korisno za rast

biljaka.

Vidite, tako upravo iz naizgled najzabačenijih

spoznaja proizlaze najpozitivniji znaci koji čovjeku

izvanredno pomažu, dok inače sve ostaje pri pu-

kom iskušavanju. Svakako nam mora biti jasno da

je poljoprivredno područje, zajedno s onime što le-

ži ispod tla, individualnost koja svakako živi i u

vremenskom tijeku te da zemlja posebno jako živi

u zimsko razdoblje, dok u ljetno razdoblje na stanovit

način zamire.

57

Page 27: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Važno je da se upravo za obradu tla uvidi ono

najvažnije. Vidite, to najvažnije — to sam medu antro�

pozofima često spominjao — sastoji se u tome da

se zna pod kojim uvjetima svemir sa svojim snagama

djeluje na Zemlju. Da bismo to shvatili, po�imo od

oblikovanja sjemena. Sjeme, iz kojeg se razvija embrij,

obično se promatra kao izuzetno složena molekularna

tvorevina. I smatra se jako važnim da se to obli-

kovanje sjemena shvati u njegovoj složenoj molekular-

noj strukturi. Govori se: Molekule imaju odre�enu

strukturu, jednostavne molekule jednostavnu; onda

postaju sve složenije sve dok se ne dospije do iznimno

složene strukture molekule bjelančevine. I tako čovjek

zadivljeno i začu�eno stoji pred onime što se smatra

složenom strukturom bjelančevine u sjemenu jer

misli sljedeće:

Zamislimo, ako je ovo molekula bjelančevine,

onda mora da je ona strašno složena. Jer iz te složeno-

sti izrasta sljedeći organizam. A taj sljedeći organizam

strašno je zamršen, tako je bio odre�en i u zametku,

dakle, ta mikroskopska i hipermikroskopska supstan-

cija tako�er mora biti strašno složene grade. To je

ispočetka tako do odre�enog stupnja. Izgra�ivanjem

zemaljske bjelančevine, i molekularna struktura zado-

bila je najveću složenost. Ali iz te složenosti nikad

ne bi proizišao nov organizam, nikada.

Jer organizam nikad ne izrasta iz sjemena tako

da se ono što se iz biljke majke ili životinje majke

oblikovalo kao sjeme, samo nastavlja u onome što

nastaje kao biljka potomak ili životinja potomak.

To nikako nije istina. Mnogo je više istina da se

ono što je dovedeno do najvišeg stupnja raspada,

i da naposljetku, ono što je na području zemaljskog

dovedeno do krajnje složenosti, postaje mali kaos.

58

Raspada se, moglo bi se reći, u svjetski prah, i ako

se to raspadne u svjetski prah jer je sjeme dove-

deno do krajnje složenosti te tako nastaje kaos, tada

na sjeme počinje djelovati i u njemu se odražava

sav okolni svemir te iz maloga kaosa gradi ono što

sa svih strana tim djelovanjem u njemu može biti

izgra�eno (cr tež) . I u sjemenu tako imamo odraz

svemira. Zemaljski organizacijski proces oblikovanja

sjemena svaki put dovodi se do kaosa. U sjemenskom

kaosu svaki se put iz cijeloga svemira oblikuje novi

organizam. Stari organizam ima samo tendenciju

da dovede sjeme do onog svjetskog stanja — svojim

afinitetom prema tom svjetskom stanju — kako bi

iz ispravnih smjerova djelovale snage i kako bi iz

maslačka opet nastao maslačak, a ne šimšir.

Ali u pojedinoj biljci uvijek se odražava neka

svemirska konstelacija, ona se izgra�uje iz svemira.

Želimo li kozmičke snage uopće potaknuti na djelo-

vanje unutar našeg zemaljskog, potrebno je da to

zemaljsko što više natjeramo u kaos. Svugdje gdje

svemir potičemo na djelovanje moramo zemaljsko

što više natjerati u kaos. Kod rasta biljaka za to se

u odre�enom smislu brine sama priroda. Ali, budući

59

Page 28: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

da se svaki novi organizam izgra�uje iz kozmosa,

svakako je značajno da u organizmu tako dugo čuva-

mo to kozmičko dok se ponovno ne počne oblikovati

sjeme.

Recimo da sjeme neke biljke posadimo u zemlju;

u tom sjemenu sadržan je odraz i izraz čitavog svemi-

ra iz bilo kojeg svjetskog pravca. U njemu djeluje

konstelacija, time ono zadobiva odre�en oblik. I u

trenutku kad se posadi u zemlju, na njega počinje

vrlo snažno djelovati vanjski svijet i ono je u svakom

trenutku prožeto žudnjom da se odrekne kozmičkoga,

da se razbuja, razraste u svim mogućim smjerovima,

jer ono što djeluje iznad zemlje zapravo ne želi zadr-

žati taj oblik. Neophodno je da se nasuprot tjeranja

sjemena u kaos — sjeme moramo tjerati u kaos ako

se iz njega već razvila prva naznaka biljke i ostale

klice — da se nasuprot kozmičkome, koje kao oblik

biljke živi u sjemenu, u biljku unese zemaljsko. Biljku

u njenom rastu trebamo približiti zemlji. No to se

jedino može postići tako da život koji već postoji

na zemlji, koji dakle još nije dospio u potpuni kaos,

koji nije dopro do oblikovanja sjemena, nego je u

organizaciji biljke prekinut prije nego što se poče-

lo oblikovati sjeme, da život koji postoji na zem-

lji unesemo u biljku. I u krajevima kojima je sreća

osobito naklonjena, ljudima tu osobito koristi obi-

lan humus. Jer čovjek ustvari teško može umjetno

nadomjestiti plodnost koju zemlja postiže prirodnim

stvaranjem humusa.

Ali na čemu počiva stvaranje humusa? Ono po-

čiva na tome što prirodni proces prima ono što dolazi

iz biljnog života. Ono što još nije dospjelo do kaosa,

to na neki način odvraća kozmičko. Ako se to iskoristi

u rastu biljaka, onda zapravo u biljci zadržavamo

60

zemaljsko, a kozmičko djeluje samo u struji koja

onda ponovno teče do oblikovanja sjemena. Nasuprot

tome, zemaljsko djeluje u razvoju cvjetova i lišća

i tako dalje. U sve to kozmičko samo zrači svoja

djelovanja. To se može doista dobro pratiti.

Zamislite biljku koja raste iz korijena. Na kraju

stabljike stvara se sjemeno zrnce. Šire se listovi,

cvjetovi. Vidite: U listu i cvijetu zemaljsko je ono

što je oblik, što je i ispunjenost zemaljskom tvari,

tako da je razlog zbog kojeg list ili zrno odeblja,

preuzima unutarnje supstancijalnosti, u onom zemalj-

skom što ga dodajemo biljci, što još nije dospjelo

do kaosa. Nasuprot tome — sjeme, koje svu svoju

snagu razvija kroza stabljiku, u okomitom smjeru,

ne u okružju, zračeći prožima list i cvijet biljke sna-

gom svemira. To je neposredno vidljivo.

Jer, pogledajte zelene listove biljke (crtež). Zeleni

listovi biljke u svom obliku, u svojoj krupnoći, u

svojoj zelenoj boji nose zemaljsko. Ali oni ne bi bili

zeleni da u njima ne živi i kozmička snaga Sunca.

Do�ete li do obojenog cvijeta, onda u njemu ne živi

samo kozmička snaga Sunca nego i ona pripomoć

koju kozmičke snage Sunca dobivaju od dalekih pla-

neta: Marsa, Jupitera, Saturna. Samo ako se tako

61

Page 29: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

promotri rast biljaka, kad se pogleda ruža, u njezinoj

će se crvenoj boji vidjeti snaga Marsa. Pogleda li

se žuti suncokret: on se ne zove baš s pravom sunco-

kret (Sonnenblume = sunčev cvijet, op. prev.) , tako

je nazvan samo zbog svojeg oblika, zbog svojeg žutila

zapravo bi se trebao zvati Jupiterov cvijet (Jupi-

terblume) jer snaga Jupitera, koja podupire Sunčevu

snagu, proizvodi u cvijetu bijelu i žutu boju. Nai�

demo li na vodopiju, cikoriju, koja je plave boje,

u toj plavoj boji trebali bismo naslutiti Saturnovu

djelatnost, koja podupire Sunčevo djelovanje. Dakle,

u crvenom cvijetu možemo vidjeti Mars, u bijelom,

žutom cvijetu možemo vidjeti Jupiter, u plavom cvi-

jetu vidimo Saturn, a u zelenom listu pravo Sunce.

No ono što se pojavljuje u obojenosti cvijeta,

to kao snaga osobito snažno djeluje u korijenu. Jer

tu u tlo ponovno iz dalekih planeta djeluje ono što

oživljuje i snaži. Uistinu si moramo reći: Iščupamo

li biljku iz zemlje, dolje imamo korijen, tako je u

korijenu ono kozmičko, u cvijetu je većinom zemalj-

sko, samo u najistančanijim nijansama boja bilo bi

kozmičko.

Ako bi pak u korijenu živjelo zemaljsko, ako

bi u korijenu snažno živjelo zemaljsko, onda bi ono

62

izbilo kao oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga

što može nastati na zemaljskom području. Oblik širi

zemaljsko. No kad se korijen razdijeli, razgrana kao

korijen, oblikuje, u tome djeluje zemaljsko prema

dolje, kao što u boji kozmičko djeluje prema gore.

Tako da upravo imamo kozmičko korijenje u korijenju

koje je jedinstveno oblikovano. Nasuprot tome, u

razgranatom korijenju imamo djelovanje zemaljskog

u tlu, kao što u obojenosti imamo uzlazno djelovanje

kozmičkog u cvjetove, a sunčano se nalazi u sredini.

Sunčano djeluje prvenstveno u zelenom listu i u

uzajamnom odnosu izme�u cvijeta i korijena sa svim

onim što se nalazi izme�u. Dakle, sunčano je ustvari

ono što je kao dijafragma pridodano samom tlu,

dok je kozmičko pridodano unutrašnjosti Zemlje i

uzlazno djeluje u gornjem dijelu biljke. No zemaljsko

iznad tla tako�er djeluje nadolje, a u biljku ga uvlači

vapno. Pogledajte stoga biljku kod koje vapno snažno

uvlači zemaljsko do u korijenje: to su biljke kod

koje se korijenje grana na sve strane kao, primjerice,

kod jestivog bilja — ne kod repe — primjerice, kod

grahorke (esparzete); tako da možemo reći kako se

mora pogledati oblik biljke ako je se želi shvatiti,

mora se pogledati oblik i boja cvijeta biljke, koliko

u njoj djeluju kozmičke, a koliko zemaljske snage.

A sada pretpostavite da nam nekako po�e za

rukom da u biljci zadržimo kozmičko, čvrsto zadr-

žimo; ono se onda neće osobito očitovati, izbiti u

cvijet, već će se iživjeti u stabljici. U čemu, prema

iznesenim podacima, u biljci živi kozmičko? Ono

živi u kremenom. Pogledajte preslicu: njeno je obiljež-

je da privlači upravo kozmičko, prožima se kremenim.

U njoj je čak osamdeset posto kremene kiseline. Ta

preslica sadrži takoreći silno prekomjernu količinu

63

Page 30: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

kozmičkog, ali ono se ne objavljuje u cvijetu, već

do izražaja dolazi u rastu donjeg dijela biljke. Uzmimo

nešto drugo.

Pretpostavimo da ono što u biljci teži prema

gore, što kroz stabljiku želi prodrijeti uvis želimo

zadržati u korijenu. Zar ne, u naše današnje vrijeme

to nije toliko neophodno jer smo različitim okol-

nostima već ustalili različite biljne vrste. Prije, u

davnini, to je bilo drugačije i jednu biljku lako se

moglo preobraziti u drugu. Tada je to još bilo itekako

neophodno. I danas je to neophodno jer se moraju

potražiti uvjeti koji pogoduju odre�enoj biljci.

Na što trebamo danas obratiti pozornost, kako

trebamo promatrati biljku kod koje želimo da koz-

mička snaga ne šikne posve u cvjetno i plodovito,

nego da se zadrži dolje, da se stvaranje stabljike i

lista u neku ruku zadrži u oblikovanju korijena,

što trebamo onda učiniti? Takvu biljku moramo staviti

u pjeskovito tlo. Jer u vapnenom tlu kozmičko se

zadržava, upravo se hvata. Krumpir, kod kojeg mora-

mo postići da u njemu dolje zauzdamo stvaranje

cvijeta, da ga zadržimo — jer krumpir je podanak,

on sam zauzdava snagu koja stvara lišće i stabljiku,

krumpir nije korijen, već zauzdana stabljika, krumpir

se stoga mora staviti u pjeskovito tlo, inače nećemo

uspjeti u njemu zadržati kozmičku snagu.

Iz svega ovoga proizlazi da je za prosudbu cjelo-

kupnog rasta biljaka takoreći abeceda to da se uvijek

možemo upitati: što je u biljci kozmičko, a što te�

restričko, zemaljsko? Kako da se u tlu s obzirom

na njegova svojstva razvije sklonost da ono, da tako

kažem, zgušnjava kozmičko i tako ga više vezuje

uz korijen i list. Kako da se kozmičko razrijedi da

bi u svojoj razrije�enosti bilo usisano do u cvijet i

64

njegovu boju ili do u plod i proželo ga ugodnim

okusom. Jer kad imate marelice ili šljive ugodna

okusa, tada je taj ugodan okus, isto kao i boja cvjeto-

va, kozmičko koje se uzdiglo do u sam plod. U jabuci

doista jedete Jupiter, u šljivi doista jedete Saturn.

I kad bi se čovječanstvo sa svojim današnjim spozna-

jama našlo pred nuždom da iz nekih, malobrojnih

biljaka iz pradavnine proizvede raznovrsne sorte

voća, ono ne bi dospjelo daleko da oblici naših sorta

voća već nisu naslije�eni i stvoreni u doba kad su

ljudi iz instinktivne pramudrosti još ponešto znali

o stvaranju sorti voća iz tadašnjih primitivnih sorti.

Kad bi se ljudi s današnjom pameću našli u jednakoj

situaciji i kad bi trebali ponoviti isto, s obzirom

na proizvodnju voćnih sorti ne bi postigli mnogo

da te sorte već nisu postojale i da ih se nije razmno-

žavalo. Jer sve se postiže iskušavanjem, u taj proces

ne može se prodrijeti razumom. I to je osnovni uvjet

koji se postavlja ukoliko i dalje na Zemlji uopće

želimo privre�ivati.

Izuzetno je točno ono što je rekao naš prijatelj

Stegemann, da je izvjestan pad kakvoće proizvoda.

Taj pad kakvoće, naime — svejedno hoćete li mi

zamjeriti primjedbu ili nećete — isto kao i preobrazba

ljudske duše povezan je s tijekom kaliyuge u cijelom

svemiru posljednjih desetljeća i u desetljećima koja

će uslijediti. Tako�er se nalazimo pred preobrazbom

nutrine prirode. Ono što je stiglo do nas iz starih

vremena, ono što smo stalno prenosili, bilo prirodne

sklonosti, prirodom naslije�ene spoznaje i slično,

bilo lijekovi što smo ih preuzeli, gubi svoje značenje.

Ponovno moramo steći nove spoznaje kako bismo

mogli prodrijeti u prirodne me�uovisnosti. Čovje-

čanstvu ne preostaje drugo nego da ponovno uči

Page 31: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

iz me�uovisnosti u prirodi, me�uovisnosti u svijetu

ili da prirodu kao i ljudski život prepusti izumiranju,

degeneraciji. Kao što je u stara vremena bilo neop-

hodno posjedovati spoznaje koje su doista pronicale

u ustrojstvo prirode, tako i danas trebamo spoznaje

koje doista proniču u ustrojstvo prirode.

Čovjek danas ponešto zna o tome kako se zrak

— o tome sam već govorio — ponaša u unutrašnjosti

Zemlje, ali on gotovo ništa ne zna o tome kako se

ponaša svjetlo u unutrašnjosti Zemlje. On ne zna

da ono što je upravo kozmička stijena, kremen, upi-

ja svjetlo u Zemlju i tamo ga stavlja u djelovanje.

Nausprot tome, ono što je blisko zemaljsko�životnom,

humusna tvorba, ne upija svjetlo, ne aktivira ga u

Zemlji i tako izaziva djelovanje bez svjetla. Ali to

su stvari koje će se spoznati, u koje će se proniknuti.

No bilje nije sve što postoji na Zemlji, odre�enom

zemaljskom području isto tako pripada i životinjski

svijet. Iz razloga o kojima će još biti govora, na

ljude se nećemo osvrtati. Ali životinje ne možemo

ostaviti po strani jer značajno je da se najbolja,

ako tako mogu reći, kozmička kvalitativna analiza

odvija u zajedničkom životu površine obrasle biljem

i životinja koje žive na tom području. To je značajno

— i bio bih sretan kad bi se to ispitalo jer bi ispitivanje

to zacijelo potvrdilo, u tome postoji veza: ako na

gospodarstvu imamo odgovarajući broj krava, konja

i drugih životinja, sve te životinje zajedno daju upravo

onoliko gnoja koliko je gospodarstvu potrebno, koliko

je potrebno kao dodatak onome što je postalo kaos.

Naime, imamo li odgovarajući broj konja, krava,

svinja, onda je i točan omjer u gnoju. To je povezano

s činjenicom da životinje jedu odgovarajuću količinu

raspoloživih biljaka, da jedu bilje koje je zemlja

66

dala. Zato tijekom organskih procesa u njima nastaje

onoliko gnoja koliko je potrebno da bi se zemlji

uzvratilo. Ako smo prisiljeni gnoj nabaviti izvana,

valjalo bi ga koristiti, upotrijebiti kao lijek za oboljelo

gospodarstvo — to se ne može dokraja provesti, ali

u idealnom je smislu to ispravno. Ono je zdravo

jedino ako svojim stočnim fondom samo sebi stvara

gnoj. Zato je naravno neophodno da se razradi odgo-

varajuća znanost o tome koliko je na odre�enom

imanju potrebno životinja odre�ene vrste.

Ali do toga će se doći čim se ponovno steknu

spoznaje o unutarnjim snagama koje su tu na djelu.

Jer uz ono što smo naveli o trbuhu iznad tla, o glavi

iznad tla, ide i razumijevanje životinjskog organizma.

Životinjski organizam živi u sveukupnoj uzajamnosti

domaćinstva prirode. Tako da s obzirom na oblik

i boju njegova tijela, a tako�er u odnosu na strukturu

i konzistenciju njegove supstancije od naprijed prema

natrag, dakle od njuške do srca, u njemu djeluju

Saturn, Jupiter, Mars, u srcu djeluje Sunce, a iza

srca, prema repu, u njemu djeluju Venera, Merkur,

Mjesec (crtež) . S obzirom na to, oni koji se za takvo

nešto zanimaju ubuduće bi svoje spoznaje trebali

graditi na promatranju oblika.

67

Page 32: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Jer izuzetno je bitno graditi spoznaje polazeći

od oblika, polazeći od promatranja oblika. Po�ite

jednom u muzej i pogledajte kostur nekog sisavca,

oti�ite tamo s mišlju: Sunčevo zračenje poglavito

je djelatno pri oblikovanju glave, dok tako struji

u njušku, izravno strujanje Sunčeva djelovanja; i

s obzirom na to — zbog razloga koje ćemo ovdje

tako�er raspraviti — kako se životinja izlaže suncu,

s obzirom na to oblikovana je glava i ono što se

neposredno nadovezuje na nju. Tako na prednjoj

strani životinje imamo na djelu izravno zračenje

Sunca i time oblikovanje glave.

Imajte u vidu da Sunčevo svjetlo ulazi u Zemljino

okružje i na drugačiji način, tako što se zrcali s

Mjeseca. Tako da nije riječ samo o Sunčevu svjetlu,

nego i o Sunčevu svjetlu koje se zrcali s Mjeseca.

To Sunčevo svjetlo koje se zrcali s Mjeseca posve

je nedjelotvorno kad obasjava glavu životinje. Tu

se ne razvija nikakvo djelovanje. Te stvari osobito

vrijede za embrionalni život. Ali svjetlo koje se zrcali

s Mjeseca postiže najveći učinak kad pada na straž-

nji dio životinje. I pogledajte gra�u kostura na straž-

njem dijelu, njegov osobit odnos prema obliku gla-

ve. Razvijte u sebi osjećaj za oblik u pogledu te

suprotnosti, u pogledu načina kako se nadovezuju

stegna, kako je oblikovan završetak probavnog trak-

ta nasuprot onome što se kao sasvim suprotni pol

oblikuje počev od glave. Tada kod prednjeg i straž-

njeg dijela životinje imate suprotnost izme�u Sunca

i Mjeseca. I krenete li dalje, vidjet ćete da Sunčevo

djelovanje dopire do srca, zaustavlja se pred sr-

cem, da kod stvaranja glave i krvi djeluju Mars,

Jupiter, Saturn, da zatim od srca nadalje Mjesečevo

djelovanje podupiru djelovanja Merkura i Venere,

68

tako da, kad životinju tako okrenete i uspravite da

joj se glava nalazi u zemlji, a stražnji joj je dio u

zraku, imate nevidljiv položaj u kojem se nalazi poljo-

privredna individualnost.

Time imate mogućnost da iz tog oblika životinje

uspostavite odnos, na primjer, izme�u gnoja što ga

životinja stvara i onoga što je potrebno zemlji, čijim

biljem se životinja hrani. Jer morate znati da prema

gore bivaju vodena, na primjer, kozmička djelovanja

koja dolaze do izražaja u biljci, koja dopiru iz unu-

trašnjosti Zemlje. Prema tome, ako biljka obiluje

takvim kozmičkim djelovanjima i životinja je pojede,

a ona pak sa svoje strane iz svoje organizacije na

temelju takve hrane stvara gnoj, onda je taj gnoj

osobito prikladan za to tlo na kojem biljka raste.

Dakle, vidite, ako se stvari sagledaju s obzi-

rom na njihov oblik, onda će se doći do svega što

je potrebno toj individualnosti zatvorenoj u sebe

koja je poljoprivredno gospodarstvo. A tome se mora

pridodati i stočni fond.

69

Page 33: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

TREĆE PREDAVANJE

Koberwitz, 11. lipnju 1924.

Iskorak u djelatnost prirode:

Djelovanje duha u prirodi

Snage Zemlje i svemira o kojima sam vam govorio, u

poljoprivredi djeluju kroza zemaljske tvari. I stoga će

se sljedećih dana prijelaz k svim praktičnim pitanji-

ma moći ostvariti jedino ako se danas pobliže poza-

bavimo i pitanjem: Kako kroz zemaljske tvari djeluju

snage o kojima smo govorili? Stoga ćemo na neki način

morati napraviti iskorak u samu djelatnost prirode.

Jedno od najznačajnijih pitanja koje se može

postaviti kad je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji,

odnosi se na značenje i utjecaj dušika na cjelokupnu

poljoprivrednu proizvodnju. Upravo je u tom pitanju

0 biti djelotvornosti dušika došlo do velike pomutnje.

Takoreći posvuda gdje djeluje dušik vide se samo

izdanci njegova djelovanja, ono najpovršnije u čemu

se očituje. A ne gledaju se me�uovisnosti u prirodi

u kojima dušik djeluje, no to i nije moguće ako se

ostane unutar jednog prirodnog područja; to je mogu-

će samo ako se zagleda u širinu prirodnog područja

i ako se ima u vidu aktivnost dušika u svemiru.

Čak se može i reći — a to će proizići iz mojih izlaganja

— dušik po sebi možda i nema najveće značenje u

životu biljaka; no spoznavanje njegova značenja ipak

je prijeko potrebno za razumijevanje života biljaka.

No dušik, time što djeluje u biću prirode, ima,

da tako kažem, četvero braće čija se djelovanja tako-

�er moraju upoznati ako se žele shvatiti njegove

70

funkcije, njegovo značenje u domaćinstvu prirode.

I to četvero braće s njime je povezano na način

koji je današnjoj izvanjskoj znanosti još tajanstven,

oni su povezani u biljnim i životinjskim bjelančevi-

nama. Ta su braća: ugljik, kisik, vodik i sumpor.

Ako se želi spoznati potpuno značenje bjelan-

čevine, onda, naime, kao njezine važne sastojke ne

valja navoditi samo vodik, kisik, dušik i ugljik, nego

se njima mora pridodati i sumpor, čija je djelatnost

u bjelančevini silno bitna. Jer u bjelančevini je upravo

sumpor posrednik izme�u duhovnog koje se prostire

cijelim svijetom, izme�u oblikotvorne snage duhovnog

i fizičkog. I može se dabome reći da onaj tko u materi-

jalnom svijetu želi slijediti tragove koje ostavlja duh,

taj mora pratiti djelovanje sumpora. Iako ta djelat-

nost i nije tako očita kao djelatnost drugih tvari,

ona zato sigurno ima najveće značenje jer na putu

sumpora duh djeluje u fizički svijet prirode, upravo

je sumpor nositelj duhovnoga. Njegovo je staro ime

sulfur koje je srodno imenu fosfor; njegovo je staro

ime sulfur jer su ljudi u stara vremena u svjetlu,

u svjetlu što se širi, u solarnom svjetlu vidjeli i šire-

nje duhovnog. Zbog toga su tvari koje su u vezi s

djelovanjem svjetla u materiju, poput sumpora i

fosfora, nositelji svjetla.

No budući da je djelatnost sumpora u domaćin-

stvu prirode tako suptilna, promotrimo li i doista

naučimo razumijevati ostalu braću: ugljik, vodik,

dušik, kisik, upravo tako najbolje ćemo shvatiti što

su zapravo te tvari u čitavom biću svijeta. Jer ke-

mičar danas ne zna mnogo o tim tvarima. On zna

kako one izgledaju izvana kad se nadu u njegovu

laboratoriju, ali on ustvari ništa ne zna o unutar-

njem značenju tih tvari u cjelini djelatnosti svijeta.

71

Page 34: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

A znanje koje danas postoji o tim tvarima zapravo

nije mnogo veće od znanja o čovjeku kojega smo

u prolazu vidjeli na ulici, kojega smo možda foto-

grafirali i sjećamo ga se zahvaljujući fotografskom

aparatu. Jer način na koji se znanost odnosi prema

tim tvarima čije se unutarnje biće mora poznava-

ti ne razlikuje se mnogo od okidanja fotografskim

aparatom, te ono što piše u našim knjigama i ono

o čemu se govori na našim predavanjima zapravo

ne sadrži mnogo više od toga.

Po�imo stoga — do primjene na biljno doći ćemo

kasnije — najprije od ugljika. Vidite, taj se ugljik

u novije vrijeme spustio s vrlo visoke aristokratske

pozicije — Bože, taj put kasnije su prošla mnoga

druga svjetska bića — na jako, jako plebejsku poziciju.

U ugljiku se vidi ono čime se piše, grafit. Jedna

odre�ena modifikacija ugljika još se cijeni kao aristo-

kratska, dijamant; ali njega se više ne može jako

cijeniti jer se ne može kupiti. I zato je ono što se

o ugljiku zna neznatno s obzirom na njegovo golemo

značenje u svemiru. Taj je, nazovimo ga "crni mo-

mak", ne tako davno, do prije nekoliko stoljeća zvan

vrlo plemenitim imenom, imenom "kamena mudraca".

Mnogo se naklapalo o tome što je zapravo kamen

mudraca, ali iz tog naklapanja nije proizišlo bogzna

što. Jer kad su stari alkemičari i slični ljudi govorili

o kamenu mudraca, mislili su na ugljik u njegovim

različitim pojavama. Oni su njegovo ime čuvali kao

veliku tajnu jer bi inače, da ga nisu čuvali, svatko

naravno posjedovao kamen mudraca. Ali to je doista

bio ugljik. A zašto je to bio ugljik?

Jedno staro shvaćanje govori nam tako�er što bi

danas trebalo znati o ugljiku. Vidite, zanemari li se u�

sitnjeni oblik u kojem ga u prirodi, kao učinak odre�enih

72

procesa kroz koje je prošao, zatječemo kao ugljen, ako

ugljik shvatimo u njegovoj živoj djelatnosti, kako prola-

zi kroz čovjeka, kroz životinjsko tijelo, kako na temelju

vlastitih odnosa izgra�uje tijelo biljke, tada nam ono

amorfno, bezoblično, kako se ugljik zamišlja, izgleda

kao posljednji izdanak, kao leš onoga što ugljen, ug-

ljik u domaćinstvu prirode ustvari jest.

Naime, ugljik je nosilac svih oblikovnih procesa

u prirodi. Što se god oblikuje, bilo da je to razmjerno

kratkovjeki oblik biljke, bilo da se pogleda oblik

životinjskog organizma shvaćen u vječnoj mijeni,

ugljik je pritom veliki modelar koji u sebi ne nosi

samo svoju supstancijalnost nego, kad se nalazi u

punoj djelatnosti, u unutarnjoj pokretljivosti, u se-

bi nosi oblikotvorne svjetske slike, velike svjetske

imaginacije iz kojih mora proizići sve ono što se u

prirodi oblikuje. U ugljiku vlada tajni kipar i taj

kipar, dok u prirodi gradi najrazličitije oblike koji

se trebaju izgraditi, pritom se služi sumporom. Zbog

toga, ukoliko na pravilan način želimo promotriti

ugljik u prirodi, moramo imati u vidu kako se duhov-

na djelatnost takoreći navlažuje sumporom, kako

je djelatna kao kipar i pomoću ugljika gradi čvršći

oblik biljke, a onda opet kako gradi već u nastajanju

prolazni oblik čovjeka, koji je čovjek, a ne biljka,

baš zato što oblik koji upravo nastaje uvijek može

odmah uništiti izlučujući ugljik koji je u ugljičnoj

kiselini vezan uz kisik. Upravo zato što ugljik čovječje

tijelo previše kruto, prečvrsto oblikuje, čini ga poput

palme — svojstveno mu je da nas tako skrućuje —

disanje ga odmah razgra�uje, čupa ga iz čvrstoće,

povezuje ga s kisikom, šalje ga van, a mi se oblikujemo

u takvoj pokretljivosti kakva nam je kao ljudima

potrebna.

73

Page 35: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Ali u biljci on je na neki način, i kod jednogodiš-

njih biljaka, u stanovitoj mjeri zadržan u čvrstom

obliku. Jedna stara izreka što se odnosi na čovjeka

govori: "krv je sasvim osobit sok", i mora se s pravom

reći da u krvi pulsira ljudsko Ja, da se fizički očituje.

Ali, točnije govoreći, u ugljiku koji tka, vlada, koji

se oblikuje i opet rastvara svoj oblik, na njegovim

se putovima, navlaženo sumporom, u krvi kreće ono

duhovno u čovjeku koje nazivamo Ja, te kao što u

ugljiku živi ljudsko Ja kao stvarni čovjekov duh,

tako na odre�en način, posredovanjem sumpora,

u ugljiku koji se oblikuje i stalno rastvara živi svjetsko

Ja u svjetskom duhu.

U ranijim epohama razvoja naše Zemlje ugljik

je općenito izlučivan. Tek kasnije pojavilo se, na

primjer, i vapneno, što čovjek koristi da bi kao pod-

logu stvorio nešto čvršće, kako bi sebi stvorio čvr-

šću okosnicu (Gerüst). Da bi ono što živi u ugljiku

bilo pokretljivo, čovjek svojim vapnenim skeletom

(Knochengerüst) stvara čvrstu podlogu, životinja

tako�er, barem viša životinja. Time čovjek svojom

gipkom ugljičnom tvorbom nadilazi puku mineral-

nu, čvrstu vapnenu tvorbu koja je u zemlji, a koju

ugra�uje i u sebe kako bi u sebi imao čvrstu zem-

lju. U vapnu u koštanoj tvorbi on u sebi ima čvrstu

zemlju.

Iz toga vidite da sve živo počiva na više ili manje

čvrstom ili više ili manje fluktuirajućem ugljikovu

kosturu, čijim se putovima svijetom kreće duhovno.

Dopustite mi da to samo shematski nacrtam, tako

da stvar uistinu imamo pred očima. Ovako bih nacrtao

kostur koji duh bilo gdje gradi pomoću sumpora

(crtež). Dakle, to je ili stalno promjenjivi ugljik koji

se u vrlo finoj dozi kreće u sumporu ili manje�više

74

Vidite: promatramo li čovjeka ili pak neko drugo

živo biće — to je prilikom naših druženja često istak-

nuto — to živo biće mora biti prožeto eterskim, koje

je pravi nosilac života. Prema tome, ovo što pred-

stavlja ugljičast kostur nekog živog bića mora biti

prožeto eterskim, pa se stoga etersko na toj kosturnoj

potpori uglavnom mirno drži ili je manje�više pokret-

ljivo. Ali etersko se mora prostirati cijelom površinom

kostura. Dakle, možemo reći: etersko mora biti svugdje

gdje je taj kostur.

No kad bi to etersko postojalo samo za sebe,

bilo bi nešto što unutar našeg fizičkog zemaljskog

svijeta kao etersko ne bi moglo opstojati. Ono bi

takoreći kao nekakvo Ništa kroza sve propadalo,

ne bi moglo zahvatiti ono što u fizičko�zemaljskom

svijetu treba zahvatiti kad ne bi imalo fizičkog nosi-

oca. Za sve što postoji na Zemlji vrijedi da duhovno

75

skrutnuti, stvrdnuti ugljikov kostur (Kohlenstoff-

gerüst) pomiješan s drugim supstancijama, sastojcima

— kakav je i u biljkama.

Page 36: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

uvijek mora imati fizičke nosioce. Materijalisti onda

uzimaju u obzir samo fizičke nosioce i zaboravljaju

duhovno. Oni su uvijek u pravu jer najbliži nam

je upravo fizički nosilac. Ali oni ispuštaju iz vida

da duhovno posvuda mora imati fizičkog nosioca.

A taj fizički nosilac duhovnog koje djeluje u eter�

skom — mogli bismo reći da u eterskom djeluje niže

duhovno — taj fizički nosilac koji je prožet eterskim,

dakle, tako prožet da se eter na neki način navlažuje

sumporom i u fizičko uvodi ono što u to kosturno

biće treba uvesti ne kao oblikovanje, ne kao gradnju

kostura, nego kao vječnu pokretljivost, životnost;

to fizičko koje iz etera pomoću sumpora unosi život-

na djelovanja, to je kisik. Tako da ovo što sam skicirao

zelenom bojom možete i zamisliti ako ga promatrate

kao fizički aspekt, da to predstavlja kisik i na putu

kisika biće eterskog koje vrije, vibrira, tka.

Na tom putu kisika etersko se giba uz pomoć

sumpora. Tek tada proces disanja postaje svrhovit.

Procesom disanja uzimamo kisik. Današnji materia-

list govori samo o onom kisiku koji ima u retorti

kad izvodi elektrolizu vode. Ali u tom kisiku posvuda

živi najniže nadosjetilno, etersko, ako nije u njemu

ubijeno, kao što mora biti ubijeno u zraku koji nas

okružuje. U zraku što ga udišemo u kisiku je ubijeno

životno kako se ne bismo onesvijestili udišući živi

kisik. Kad bi u nas dospjela viša životnost, mi bismo

se onesvijestili. Već i obična izraslina koja izbija

na mjestu gdje ne bi smjela baca nas u nesvijest i

još mnogo više od toga. I kad bismo bili okruženi

živim zrakom u kojem je živi kisik, tumarali bismo

kao omamljeni. Kisik oko nas mora biti ubijen. Ali

on je od ro�enja nosilac života, eterskog. On i ovdje

odmah postaje nosiocem života kad izi�e iz sfere

76

zadaća koje su mu dodijeljene zato da bi okruživao

ljude i njihova osjetila. Dospije li disanjem u nas

tamo gdje smije biti živ, tada ponovno zaživljuje.

Kisik koji kola u nama nije isti kao onaj koji nas

izvana okružuje. U nama je on živi kisik, a životnim

tako�er postaje odmah čim iz zraka koji se udiše

prodre u zemlju, premda je njegov život tamo na

nižem stupnju nego što je u nama ljudima ili životi-

njama. Ali tamo on postaje živim kisikom. Kisik u

zemlji nije isti kao onaj koji je iznad zemlje.

O tim stvarima teško se sporazumjeti s fizi-

čarima, kemičarima. Jer prema metodama koje oni

koriste, kisik uvijek već mora biti izvučen iz ze-

maljskog, tako da pred sobom imaju samo mrtvi

kisik. To i ne može biti drugačije. No tome je pre-

puštena svaka znanost koja polazi samo od fizičkog.

Ona može razumjeti samo leš. Kisik je u stvarnosti

nosilac životnog etera, a taj životni eter pomoću

sumpora zadobiva moć nad kisikom, njime posredno

ovladava.

Sada pak imam — na stanovit način još jedno

kraj drugog — na jednoj strani ugljikov kostur u

kojem svoje djelovanje iskazuje najveće na Zemlji

dostupno duhovno, čovječje Ja, ili svjetski duh koji

djeluje u biljkama i, pogledamo li proces u čovjeku,

disanje, živi kisik koji se pojavljuje u čovjeku kao

nosilac etera; i onda imamo kostur od ugljika koji

ga podržava i u čovjeku je pokretan. Oni moraju

jedan k drugome. Kisik mora krenuti putovima koji

su označeni kosturom i mora poteći onamo gdje

je ugljik, duh ugljika naznačio neku liniju ili slično,

i posvuda u prirodi eterično�kisično mora pronaći

put do duhovno�ugljičnog. Kako mu to uspijeva. Tko

posreduje u tome?

77

Page 37: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

U tome posreduje dušik. Dušik vodi život u oblik

koji je utjelovljen u ugljiku. Svugdje gdje se pojavljuje,

dušik ima zadaću da život poveže s duhovnim koje

je isprva oblikovano u ugljiku. Dušik je svugdje u

životinjskom i biljnom svijetu, tako�er u unutrašnjosti

Zemlje, most izme�u kisika i ugljika. A duhovnost

koja uz pomoć sumpora posluje u dušiku, ista je

ona duhovnost koju označavamo kao astralnu. To

je astralna duhovnost u čovječjem astralnom tijelu,

to je astralna duhovnost u zemaljskom okružju, gdje

u životu biljaka, životinja i tako dalje tako�er djeluje

astralno.

I tako je, govoreći duhovno, izme�u kisika i

ugljika postavljeno astralno, ali to astralno izražava

se u fizičkom time što koristi dušik da bi u fizičkom

moglo djelovati. Posvuda gdje ima dušika širi se

astralno. Jer etersko�životno svuda bi strujalo poput

oblaka, uopće ne bi zamjećivalo ugljikov kostur kad

on ne bi tako silno privlačio dušik. Posvuda u ugljiku

gdje su označene linije i putovi dušik vuče kisik,

astralno u dušiku vuče etersko. Dušik je veliki tegljač

životnog prema duhovnom. Zbog toga je dušik u

čovjeku ono najhitnije za duševno u čovjeku koje

je posrednik izme�u pukog života i duha.

Dušik je zapravo nešto jako čudesno. Pratimo

li njegov put u čovječjem organizmu, onda je i on

cijeli čovjek. Takav dušični čovjek postoji. Kad bismo

ga mogli odljuštiti, on bi bio najljepša sablast na

svijetu. Jer on potpuno odražava ono što je u čvrstom

čovječjem kosturu. S druge pak strane on odmah

ponovno otječe u život. Pogledajte proces disanja.

U procesu disanja čovjek u sebe uzima kisik, to jest

eterski život. Onda dolazi unutarnji dušik koji vuče

kisik posvuda gdje je ugljik, to jest ono oblikovano,

78

ono tkajuće, putujuće oblikovano; on tamo doprema

kisik kako bi ovaj uzeo ugljik i poslao ga van. Ali

upravo dušik posreduje u tome da iz kisika nastaje

ugljična kiselina, da se izdiše ugljična kiselina.

Dušik nas svuda okružuje. Oko nas je samo mali

dio kisika, to jest nosioca života, i veliki dio astralnog

nosioca duha, dušika. Danju nam je strašno važan

kisik, noću tako�er, kisik koji nas okružuje. Danju

i noću možda manje cijenimo dušik zato što misli-

mo — mislim na dušik u zraku koji udišemo — da

nam je manje potreban. Ali dušik prema nama ima

duhovan odnos. Možete napraviti sljedeći pokus.

Mogli biste napraviti pokus s čovjekom koji se

nalazi u odre�enoj prostoriji ispunjenoj zrakom,

pa iz te prostorije izvući djelić dušika, tako da zrak

oko čovjeka postane siromašniji njime nešto više

nego što je obično. Kad bi se pokus mogao izvesti

oprezno, uvjerili biste se da bi se dušik opet na-

domjestio, iako ne izvana, nego bi se pokazalo da

se nadomješta iz čovjekove nutrine. Čovjek mora

predati svoj dušik kako bi ponovno uspostavio ono

kvantitativno stanje na koje se navikao. Mi kao ljudi

moramo uspostavljati pravilan omjer izme�u svojega

cijelog unutarnjeg bića i dušika koji nas okružuje;

uopće nije moguće da vani bude manje dušika. On

bi doduše i dalje valjao, mi ne moramo udisati dušik,

i dalje bi ga bilo dovoljno, ali za duhovni odnos

koji je tu prisutan dostatna je samo ona količina

dušika koja je u zraku uobičajena.

Prema tome, vidite da dušik ima vrlo važno

mjesto u duhovnom, a sada ćete, rekao bih, moći

stvoriti predodžbu o tome da je dušik neophodan

i za život biljaka. Dok tako stoji na tlu, biljka ima

svoje fizičko i etersko tijelo, ona nema u sebi astralno

79

Page 38: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

tijelo kao životinja, ali izvana je posvuda mora okru-

živati astralno. Biljka ne bi cvjetala kad je izvana

ne bi dodirivalo astralno. Ona jedino ne uzima u

sebe astralno kao životinja i čovjek, ali ono je mora

izvana dodirivati.

Astralno je posvuda, i dušik, nosilac astralnog,

posvuda je, on traje u zraku kao leš, ali onda kad

dospije u zemlju ponovno oživljuje. Isto kao što oživ-

ljuje kisik, oživljava i dušik. Ne samo da dušik u

žemlji oživljuje, on je nešto — na što se posebna

pozornost mora obratiti u poljoprivredi — koliko

god to paradoksalno izgledalo današnjem umu, što

ne samo da postaje živim nego i osjetljivim. On uistinu

postaje nosilac tajanstvene osjetljivosti koja se izlijeva

na sav zemaljski život. Upravo on osjeća ako na

nekom području ima dovoljna količina vode. On to

osjeća kao simpatično, a kad je premalo vode, to

osjeća kao antipatično. On osjeća kao simpatično

kad su na nekom tlu prave biljke i tako dalje. I

tako dušik na sve izlijeva neku vrst osjetljivog života.

Može se reći: 0 svemu što sam ispričao jučer

i prošlih sati, da planeti Saturn, Sunce, Mjesec i

tako dalje imaju utjecaj na oblikovanje biljaka i njihov

život; o svemu tome ništa se ne zna. Da, vidite, što

se tiče svakodnevnog života, ljudi to ne znaju. Ali

dušik, koji je posvuda, on to zna, on to dobro zna.

Dušik je svjestan onoga što dolazi od zvijezda i na-

stavlja djelovati u životu biljaka i životu Zemlje.

On je osjetljivi posrednik, kao što je dušik u čovječjem

živčano�osjetilnom sustavu ono što posreduje osjećaj;

on je uistinu nosilac osjećaja.

I tako možete proniknuti u fini život prirode

ako posvuda obratite pozornost na dušik koji kruži

okolo poput fluktuirajućih osjećaja. Iz toga će proizići

80

da je za život biljaka izuzetno važno kako se postupa

upravo s dušikom. To će naravno biti predmet daljnjih

razmatranja. No sada valja napomenuti još nešto

drugo.

Dakle, vidite da u živom zajedničkom djelovanju

onoga što iz duha poprima oblik u ugljičnom s oni-

me što iz astralnog u dušičnom taj kostur prožima

životom i čini ga osjetljivim, da je tu djelatan život

u kisičnom.

Me�utim, sve to u zemaljskom djeluje zajedno

zato što se prožima s nečim drugim, s nečim što

fizički svijet povezuje sa svemirskim prostranstvima.

Jer za naše zemaljsko ne bi bilo dobro da Zemlja

kao čvrsto tijelo luta svemirom odvojena od ostalog

svijeta. Kad bi Zemlja to učinila, tada bi bila u stanju,

u kojem bi bio čovjek koji živi na poljoprivrednom

dobru, ali želi ostati samostalan, želi izvan sebe osta-

viti ono što raste na njivi. Budući da je razuman,

on to ne čini. Danas na njivama nešto nalazimo.

To onda ubrzo nalazimo u želucu poštovane gospode.

Tada se to opet na neki način vraća na njivu. Nikako

ne možemo reći da se kao ljudi možemo izdvojiti,

naprotiv, mi smo povezani s našom okolinom, kona-

čno, mi joj pripadamo. Isto kao što meni pripada

moj mali prst, tako naravno i cijelom čovjeku pri-

padaju stvari koje ga okružuju. Tu mora postojati

neprekidna izmjena tvari. Tako mora biti i izme�u

Zemlje sa svim njezinim bićima i cijelim svemirom.

Sve što na Zemlji živi u fizičkom obliku mora se

vratiti u svemir, na odre�en se način pročistiti i

oplemeniti u svemiru.

I tako imamo sljedeće (crtež na str. 75): Najprije

imamo ono što sam prije nacrtao plavom bojom:

ugljikov kostur; a ovo zeleno što vidite to je etersko

81

Page 39: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

biće kisika; i onda posvuda imamo ono što se, polazeći

od kisika, pomoću dušika prenosi prema različitim

linijama i uobličava kao astralno, što čini prijelaz

izme�u ugljičnog i kisičnog. Svugdje bih mogao po-

kazati kako u plave linije dušik unosi o vo što je

shematski naznačeno zelenim linijama.

Ali sve ono što je u živim bićima sasvim struktu-

ralno oblikovano u finom crtežu, to opet mora nestati.

Ne nestaje duh, nego ono što je duh ugradio u ugljik,

za što sebi privlači život iz kisika. Sve to ponov-

no mora nestati. Ne samo nestati na Zemlji, ono

mora nestati u svemir. To čini tvar koja je srodna

fizičkomu koliko je god to moguće i opet, srodna

duhovnom koliko je god to moguće, to čini vodik,

u kojem zapravo, ako ispravno govorimo — on je

ipak ono najfinije od svega fizičkog — potpuno ras-

pršeno fizičko nošeno sumporom kulja u nerazaz�

natljivost svemira.

Moglo bi se reći: duh je u takvim tvorevinama

postao fizičkim, on u tijelu živi astralno, u svom

odrazu kao duh, kao Ja. On tu na fizički način živi

kao duh preobražen u fizičko. To mu nakon stano-

vitog vremena nije po volji. On se želi rasplinuti.

Njemu je sada, dok se opet navlažuje sumporom,

opet potrebna tvar u kojoj napušta svaku odre�enost,

svaku strukturu i zapućuje se u sveopću neodre�e-

nost, kaotičnost svemira, gdje više ne postoji nikak-

va organizacija. A ono tvarno, koje je tako blizu

duhovnom na jednoj strani i tako blizu tvarnom

na drugoj strani, to je vodik. On sve ono što je na

neki način oblikovano, oživljeno astralno opet iznosi

u svemirska prostranstva, tako da ono bude takvim

da ga se iz svemira ponovno može preuzeti onako

kako smo to opisali. Vodik zapravo sve rasplinjuje.

82

I tako vidite, imamo tih pet tvari koje ustvari

najprije predstavljaju ono što djeluje i tka u životnom

i naizgled mrtvom, koje je samo privremeno mrtvo:

sumpor, ugljik, vodik, kisik, dušik — sve te tvari

nalaze se u prisnom odnosu s osobito sazdanim du-

hovnim, dakle, nisu ono o čemu govori naša kemija,

nego nešto sasvim drugo. Naša kemija govori samo

o leševima tvari. Ona ne govori o stvarnim tvarima.

Njih se treba upoznati kao osjetljive, žive. Jedino

je baš u vodiku, budući da je naizgled najrje�i i ima

najmanju atomsku težinu, ono što je najmanje duh.

Vidite — moram to dodati kako biste uočili da

se takve stvari ne mogu sagledati u magli duha —

što se ustvari čini kad se meditira? Istočnjak je to

činio na svoj način. Mi na srednjoeuropskom Zapadu

činimo to na svoj način. Mi izvodimo meditaciju

koja se tek posredno oslanja na proces disanja, mi

trajemo i živimo u koncentraciji i meditaciji. Ali

sve ono što činimo kad se predamo duševnim vježba-

ma, ima, premda sasvim nježnu, suptilnu, tjelesnu

protutežu. Meditiranjem se uvijek, makar i sasvim

suptilno, mijenja pravilan tijek disanja, ono što je

tako tijesno povezano s ljudskim životom. Dok medi-

tiramo, mi zadržavamo ugljičnu kiselinu uvijek nešto

duže nego za vrijeme običnog, budnog procesa svijesti.

U nama uvijek ostane nešto više ugljične kiseline.

Stoga ugljičnu kiselinu ne izbacujemo stalno svom

silinom kao što to činimo u običnom "bikovskom"

životu. Nešto od nje zadržavamo. Mi ne izbacujemo

ugljičnu kiselinu svom silinom van gdje nas posvuda

okružuje dušik. Nešto od toga zadržavamo.

Vidite, udarite li glavom u nešto kao, na primjer,

stol, bit ćete svjesni samo svojeg bola, ali ako nježno

protrljate stol, bit ćete svjesni njegove površine i

83

Page 40: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

tako dalje. Isto je tako kad meditirate. Postupno

urastate u doživljavanje dušika svuda oko vas. Takav

je proces meditiranja. Sve postaje spoznaja, i ono

što živi u dušiku. Jer on je vrlo pametan "momak",

on poučava o onome što čine Merkur, Venera i tako

dalje jer on to zna i doista osjeća. Sve te stvari poči-

vaju na sasvim stvarnim procesima. I tu je ono —

na ponešto od toga još ću se pobliže osvrnuti —

gdje duhovno u unutarnjem djelovanju doista počinje

uspostavljati odre�en odnos prema poljoprivredi.

Tu je ono što je uvijek osobito pobu�ivalo zanimanje

našega dragog prijatelja Stegemanna, to zajedničko

djelovanje duševno�duhovnog i onoga što nas okru-

žuje. Jer, vidite, ne bi bilo loše kad bi onaj koji se

se bavi poljoprivredom, meditirao. On bi time po-

stao osjetljiv za očitovanja dušika. On bi postao sve

osjetljiviji za očitovanja dušika. I pošto bi postao

osjetljiv za očitovanja dušika, čovjek bi se počeo

baviti poljoprivredom s potpuno drugačijim stilom

i na drugačiji način nego kad ne bi meditirao. Tada

bi odjednom štošta znao. To bi mu sinulo. Tada bi

štošta znao o tajnama koje vladaju na dobrima i

imanjima.

I vidite, ne mogu ponavljati ono što sam ovdje

rekao prije sat vremena, ali ipak to mogu na odre�en

način ponovno karakterizirati. Uzmimo, na primjer,

seljaka kojeg učenjak ne smatra učenim; on prolazi

svojom njivom. Da, učeni čovjek kaže da je seljak

glup, ali to ustvari nije istina, jednostavno zbog

toga što je seljak — oprostite, ali to je tako — ustva-

ri meditator. Ono što izmeditira u svojim zimskim

noćima, to je vrlo, vrlo mnogo. I on svakako usvaja

neku vrst duhovne spoznaje. On to jedino ne može

izraziti riječima. I to je tako, ono je odjednom tu.

84

Čovjek prolazi poljima i ono je najednom tu. Nešto

se zna i to kasnije iskuša. Barem sam to stalno doživ-

ljavao u svojoj mladosti kad sam živio sa seljacima,

to je uistinu tako.

I zapravo treba poći od takvih stvari. Puki inte�

lektualizam ništa ne koristi. On nas ne dovodi do

takvih dubina. Od takvih stvari treba poći. Napo-

sljetku, život i tkanje u prirodi tako su fini da se

ne mogu shvatiti grubim razumskim pojmovima. Te

je pogreške u novije vrijeme učinila znanost. Ona

takvim grubim razumskim pojmovima želi dokučiti

stvari koje su istkane svakako mnogo finije.

Vidite, u bjelančevini su sjedinjene sve te tvari:

sumpor, ugljik, kisik, dušik, vodik. Stoga ćemo sada

još bolje shvatiti kako se oblikuje sjeme nego što

smo to prije shvaćali. Vidite, ako se u listu, cvijetu,

časci, korijenu nekako nadu ugljik, vodik, dušik,

oni su na stanovit način svugdje povezani s dru-

gim tvarima. Oni su ovisni o tim drugim tvarima,

nisu samostalni. Oni se osamostaljuju na dva na-

čina: tako što vodik sve iznosi u svemirske dalji-

ne i stvarima oduzima, odnosi svaku osobitost, sve

raspršuje u sveopćem kaosu, ili tako što vodično

(Wasserstoffliche) u malu sjemensku tvorevinu nagoni

bjelančevinaste pratvari i tamo ih osamostaljuje,

tako da one mogu primati utjecaj iz svemira. U maloj

je sjemenskoj tvorevini kaos, a u cijelom okružju

tako�er je kaos. A kaos u sjemenu i kaos u najdaljem

svemirskom okružju moraju djelovati jedan na drugi.

Tada nastaje novi život.

A sada pogledajmo kako u prirodi dolazi do

djelovanja tih takozvanih tvari koje su zapravo nosioci

duha. Vidite, i ono što, recimo, u čovjekovoj nutrini

djeluje kao kisik ili pak kao dušik ponaša se dosta

85

Page 41: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

pristojno: unutra žive posebnosti kisika i dušika.

No obična znanost do toga ne dopire jer se to naoko

krije u unutrašnjosti prirode. Ali izdanci ugljičastog

(Kohlenstoffartige) i vodičastog (Wasserstoffartige)

ne ponašaju se tako pristojno. Uzmimo najprije uglji�

často kad u svom djelovanju prije�e iz biljnog carstva

u životinjsko i ljudsko carstvo, ono mora privremeno

postati pokretljivo. A da bi izgradilo čvrst oblik,

ono mora prionuti uz dublje smješten kostur (Gerüst),

a taj duboko smješten kostur nalazi se u našem vapna�

stom skeletu (Knochengerüst), no on se nalazi i u

kremenu što ga stalno nosimo u sebi, tako da ugljik

u čovjeku, a i životinji do odre�enog stupnja prikriva

svoju oblikovnu snagu. On se vije uz oblikovnu snagu

vapna i kremena. Vapno mu daje zemaljsku, a kremen

kozmičku oblikovnu snagu. I tako u samom čovjeku,

ali i životinji, on nije uvijek sam mjerodavan, nego

se oslanja na ono što oblikuju vapno i kremen.

Ali vapno i kremen nalazimo i kao osnovu za

rast biljaka. I zato moramo razviti spoznaju o tome

što ugljik u čitavom čovjekovu probavnom, dišnom

i cirkulacijskom procesu razvija s obzirom na koštanu

i kremenu tvorbu, o tome što se unutra zbiva, što

bismo na neki način vidjeli kad bismo se mogli uvući

unutra i kad bi nam cirkulacijski proces u čovjeku

mogao pokazati kako ugljikova djelatnost struji u

vapneno i kremeno. Tako trebamo gledati kad pro-

matramo površinu zemlje koja je obrasla biljem i

pod kojom su vapno i kremen. Ali u čovjekovu nutrinu

ne može se zagledati. No mora se razviti spoznaja,

mora se zadobiti uvid kako dušično preuzima kisično

i prenosi ga u ugljično, ali u takvo ugljično koje

se oslanja na vapneno i kremeno. Tako�er možemo

reći: Jer kroz ugljik samo prolazi. Tako�er možemo

86

reći: U zemlju se mora unijeti ono što živi u okolini,

što se oživljava kao kisično. To se mora uz pomoć

dušika unijeti u dubinu zemlje da bi se tamo oslonilo

na kremeno, oblikujući se u vapnenom.

A taj proces može se divno promatrati — ako

čovjek ima osjećaja i osjetljivosti za to — kod lepirnja�

ča, mahunarki, u svemu onome što se u poljoprivredi

može nazvati skupljačima dušika, koji su doista primo-

rani privlačiti dušik kako bi ga prenijeli onome što

je ispod njih. I pogledamo li te mahunarke, slobodno

možemo reći: Dolje je u zemlji nešto što je potrebito,

kao što je ljudskim plućima potrebit kisik, ali ovome

je potrebit dušik; a to je vapneno. Dolje u zemlji,

vapneno u zemlji doista je, rekli bismo, ovisno o

nekoj vrsti udisanja dušika, isto kao što su ljudska

pluća ovisna o udisanju kisika. I lepirnjače, te biljke

ustvari predstavljaju nešto slično onome što se odvija

na našim epitelnim stanicama. Ono što je udahnuto

odlazi dolje. I to su u biti jedine biljke te vrste.

Sve druge nisu bliske udisanju, nego izdisanju. I

tako se za naše promatranje rastvara cjelokupni orga-

nizam biljnog svijeta; ako se osvrnemo na dušično,

ako ga promatramo kao neku vrst dušičnog disanja,

rastvara se cjelokupni organizam biljnog svijeta. Jer

svugdje gdje se susrećemo s lepirnjačama na odre�en

način uočavamo dišne putove, a tamo gdje se susre-

ćemo s drugim biljkama, uočavamo druge organe

kod kojih je disanje mnogo prikrivenije i čija je zadaća

zapravo obavljanje drugih funkcija.

Ta se zadaća sastoji u tome da čovjek uči gledati

na biljno biće tako da svaku biljnu vrstu promatra

kao ugra�enu u cjelokupni organizam biljnog svi-

jeta, kao što je pojedini ljudski organ ugra�en u

čitav ljudski organizam. Pojedinačne biljke moraju

87

Page 42: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se promatrati kao dijelovi jedne cjeline. I kad se

stvar tako sagleda, tada će se uočiti veliko značenje

upravo lepirnjača. Do toga će se nesumnjivo doći,

te su stvari poznate, ali je neophodno spoznati ih

polazeći od tih duhovnih osnova jer inače postoji

velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija još

više izgubi, primjenom novoga dospije na sasvim

pogrešne putove.

Može se vidjeti kako lepirnjače zapravo djeluju:

Sve one imaju tendenciju da plodovito, koje kod

drugih biljaka više stremi prema gore, više ra�aju

na području listova. One žele dati plodove prije nego

što procvjetaju. Kod svih lepirnjača postoji težnja

za davanjem ploda prije cvjetanja. Tome je uzrok

što se kod tih biljaka mnogo više uza zemlju zadržava

ono što se iživljuje u dušičastom (Stickstoffmäßige)

— one dušičasto prinose zemlji — kod tih biljaka

sve dušičasto iživljuje se bliže zemlji nego kod drugih

biljaka, kod kojih se ono razvija podalje od zemlje.

Vidite kako su te biljke sklonije obojiti svoje listove

nešto tamnije, a ne uobičajenim zelenim. Vidite i

kako je kod tih biljaka plod nekako zakržljao, kako

je sjeme tih biljaka samo zakratko klijavo i potom

gubi klijavost. Naime, te su biljke organizirane tako

da osobito oblikuju ono što biljni svijet prima zimi,

a ne ljeti. Stoga bih rekao: U tim biljkama stalno

postoji tendencija čekanja zime, one zapravo nastoje

dočekati zimu s onime što razvijaju. Rast se uspo-

rava ako prona�u dovoljno onoga što im je ustvari

potrebno: dovoljno dušika u zraku koji na svoj način

sprovode prema dolje.

Da, vidite, to su načini na koje se može pro-

matrati postanak i život onoga što se zbiva u tlu i

iznad njega. A kad tome pridodate i to da je vapneno

88

ustvari čudesno povezano s ljudskim svijetom požuda,

tada vidite kako tu sve postaje organskim, živim.

Vapno, ako je još svoj element, kalcij, tada nikako

nema mira, svakako se želi ispuniti, postati vapnom,

povezati kalcij s kisikom; ali ono ni tada još nije

zadovoljno, žudi za svim mogućim, želi upiti sve

moguće kovinske kiseline, sve do nemineralnog bi-

tumena. Sve želi privući sebi; u tlu razvija pravu

prirodu žudnje. Tko ima osjećaja za to primijetit

će razliku u odnosu na neku drugu tvar. Vapno nas

doista posiše. Pritom se jasno osjeća da je ono što

iskazuje istinsku prirodu žudnje prošireno svuda

gdje je vapneno, što ustvari sebi privlači i biljno.

Jer sve ono što vapno želi imati, živi u biljnom.

Ono mu se stalno mora otimati. Kako mu se to otima?

Pomoću izuzetno otmjenog, koje više ništa ne želi.

Postoji takvo otmjeno koje više ništa ne želi,

koje počiva u sebi. To je kremeno. Ono se u sebi

smirilo. I kad ljudi vjeruju da kremeno mogu vidjeti

samo u onome što ima čvrste mineralne konture,

to nije tako. Kremeno je u homeopatskoj dozi svud

naokolo i ono počiva u sebi, nema nikakvih zahtjeva.

Vapno zahtijeva sve, kremeno više ništa ne zahtijeva.

Ono je poput naših osjetilnih organa koji ne opažaju

sebe, već opažaju vanjski svijet. Kremeno je općenito

vanjsko osjetilo u zemaljskom, vapneno je općenita

vanjska žudnja u zemaljskom, a glina u sebi nosi

oboje. Glina ima nešto više kremenog, ali svejedno

posjeduje i vapneno.

Vidite, to se mora tako sagledati kako bi se

došlo do osjećajne spoznaje. Vapno bi pak trebalo

osjećati kao požudno momče jer ono želi sve prigrabiti

za sebe, a kremen pak kao otmjenog gospodina koji

vapnu otima sve što je ono otelo, prenosi u atmosferu

89

Page 43: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

i izgra�uje biljne oblike. On živi tako što se ukopa

kao u nekoj utvrdi, kao u preslici, ili posvuda nježno

živi, premda je ponekad razasut u jako homeopati�

ziranim dozama, i vapnu otima ono što mu se mora

oteti. Vidite, tu se čovjek susreće s onim što postoji

kao izuzetno intimno djelovanje prirode.

Upravo ugljik oblikuje sve biljke, on oblikuje

kostur. Ali tijekom razvoja Zemlje to mu je bilo ote-

žavano. Ugljik bi mogao oblikovati sve biljke kad

bi ispod njega bila samo voda. Tada bi sve raslo,

ali pod njim je i vapno koje mu smeta, i zato se

povezuje s kremenom, a kremen i ugljik pak u zajed-

nici s glinom oblikuju zato što se mora nadjačati

otpor vapnenog. Pa kako unutra živi jedna takva

biljka?

Vapneno je dolje želi uhvatiti hvataljkama, gore

je kremeno nastoji učiniti sasvim finom i vitkom i

vlaknastom poput vodenih biljaka, ali izme�u toga

nalazi se ugljik, koji naše biljke oblikuje i sve to

ureduje. I isto kao što naše astralno tijelo uspo-

stavlja red izme�u Ja i eterskog tijela, tako i dušik,

kao astralno, djeluje izme�u. Mora se naučiti ra-

zumijevati kako dušik unutra posluje izme�u vapna,

gline i kremena te izme�u svega ostaloga što vapno

neprekidno nastoji privući dolje, a kremen odzračiti

prema gore.

Tu se postavlja pitanje: Kako se u biljni svijet

pravilno unosi dušik? Tim pitanjem bavit ćemo se

sutra i pritom prijeći na načine gnojidbe.

90

ČETVRTO PREDAVANJE

Koberwitz, 12. lipnja 1924.

Snage i supstancije koje ulaze u duhovno:

Pitanje gnojidbe

Vidjeli ste da se kod pronalaženja duhovnoznan�

stvenih metoda za poljoprivredu tako�er radi o tome

da se na neki način uoči priroda u cjelini i djelovanje

duha u prirodi, u njegovoj sveobuhvatnosti, dok

materijalistički obojena znanost sve više ulazi u male

krugove, u sitnice. Premda u nečem takvom kao što

je poljoprivreda nemamo odmah posla s najsitnijim,

s mikroskopski sitnim — čime se tako često bave

druge prirodne znanosti — ipak imamo posla s oni-

me što djeluje u malim krugovima i što proizlazi

iz djelovanja malih krugova. Ali svijet u kojem živi

čovjek i druga živa bića svakako nije nešto o čemu

se može suditi polazeći od malih krugova. Postu-

pati s onime što dolazi u obzir, na primjer, upravo

u poljoprivredi onako kako danas postupa obična

znanost bilo bi isto kao kad bi se cijelo čovjekovo

biće htjelo spoznati iz njegova malog prsta ili vr-

ška uha i kad bi se na osnovi toga htjelo izgraditi

ono što dolazi u obzir kao cjelina. Tome moramo

— a to je danas nužno u najvećoj mogućoj mjeri

— suprotstaviti pravu znanost koja uzima u obzir

velike me�uovisnosti u svijetu.

Koliko se znanost, kako se ona danas shvaća

ili kako se shvaćala prije nekoliko godina, mora sa-

ma ispraviti vidi se iz znanstvenih gluposti koje

su donedavno vladale u pogledu ljudske ishrane.

91

Page 44: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Stvari su bile potpuno znanstvene, bile su i znan-

stveno dokazane, i tim dokazima — ako se čovjek

usredotočio samo na ono što je uzeto u obzir —

nije se moglo ništa prigovoriti . Bilo je znanstveno

dokazano da čovjeku srednje tjelesne težine od se-

damdeset do sedamdeset pet kilograma, da takvom

čovjeku kao hrana treba otprilike sto dvadeset gra-

ma bjelančevina. Dakle, kao što sam rekao, to je

bilo znanstveno dokazano. Danas više nijedan čovjek

znanstvenih shvaćanja ne misli tako. Jer znanost

se sama ispravila. Danas svaki čovjek zna kako sto

dvadeset grama bjelančevina u hrani ne samo da

nije neophodno nego je upravo štetno i da čovjek

zapravo ostaje najzdraviji ako uzme samo pedeset

grama na dan. Tako se znanost sama ispravila. Danas

se zna kako je stvarno istina da bjelančevine, ako

se uzme prekomjerna količina, u crijevima stvaraju

nusprodukte koji imaju otrovno djelovanje. I ako

se proučavaju ne samo čovjekova neposredna životna

razdoblja u kojima on uzima bjelančevine nego cijeli

njegov život, uvidjet će se da je u starosti posljedica

tih otrovnih djelovanja viška bjelančevina arterio�

skleroza. Tako su znanstvena istraživanja koja se,

na primjer, odnose na čovjeka često u zabludi zato

što u obzir uzimaju samo trenutak. Ali ljudski život,

ako je normalan, ipak traje dulje od deset godi-

na, a štetna djelovanja tako priželjkivanih naizgled

povoljnih uzroka često na vidjelo izlaze vrlo kasno.

Manja je mogućnost da duhovna znanost počini

takvu pogrešku. Sigurno se neću upuštati u jeftinu

kritiku kakvoj se vrlo često pribjegava zbog toga

što običnu znanost treba ispravljati onako kako sam

to upravo spomenuo. Shvatljivo je da to ne može

biti drugačije i da je neophodno. Ali s druge strane

92

isto je tako jeftino napadati duhovnu znanost kad

ona želi zahvatiti u praktični život zato što je primo-

rana uzeti u obzir veće životne uzajamnosti i zato

što joj u oči upadaju one snage i supstancije koje

sežu u duhovno, a ne samo grube materijalne snage

i supstancije. To posve vrijedi i za poljoprivredu,

a osobito vrijedi kad je u poljoprivredi riječ o pitanju

gnojidbe.

Već način na koji, rekao bih, znanstvenici danas

često govore kad se radi o gnojidbi, već to govori

kako se ustvari malo shvaća što zapravo znači gnojid-

ba u domaćinstvu prirode. Danas se vrlo često čuje

fraza: Gnojivo sadrži hranjive tvari za biljku. No

dobro, tih nekoliko prethodnih rečenica rekao sam

zato da bih vam pokazao kako se u pogledu hrane

upravo u najnovije vrijeme, u neposrednoj sadašnjosti

znanost mora ispraviti. Ona se mora ispraviti jer

polazi od sasvim pogrešnog shvaćanja kad je riječ

o ishrani nekog bića.

Vidite, vjerovalo se, naime, da je u ishrani naj-

važnije — nemojte mi zamjeriti što govorim tako

prostodušno — ono što se svakodnevno jede. Dakako,

važno je ono što se svakodnevno jede. Ali najveći

dio onoga što se svakodnevno jede uopće ne postoji

zato da bi se u tijelo unijelo kao supstanciju i da

bi se u njega pohranilo. Najveći dio je tu zato da

tijelu preda snage koje u sebi sadrži, da u tijelu

pobudi živost. I najveći dio onoga što se na taj način

uzima zapravo se ponovno izlučuje, tako da se ne

radi poglavito o količinskom ustrojavanju u izmjeni

tvari, već se radi o tome možemo li živežnim namir-

nicama ispravno unijeti u sebe životnost snaga. Jer

tu životnost trebamo, na primjer, kad hodamo ili

kad radimo, uopće kad pokrećemo ruke.

93

Page 45: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Nasuprot tome, ono što tijelo na taj način treba

kako bi u sebi pohranilo supstancije, kako bi se

takoreći supstancijama obogatilo — onim supstan-

cijama koje se opet odbacuju kad se svakih sedam—

osam godina obnavlja tjelesna supstancija — to se

najvećim dijelom uzima putem osjetilnih organa,

kroz kožu, disanjem. Tako da ono supstancijalno

što tijelo zapravo mora unijeti u sebe, pohraniti,

to uzima u iznimno malim dozama, neprestano, i

zgušnjava tek u organizmu. Ono to prima iz zra-

ka, skrutnjuje i toliko zgušnjava da se najzad mora

odrezati u vidu nokata, kože i tako dalje. Sasvim

je pogrešno postaviti formulu: primljena hrana, prolaz

kroz tijelo, ljuštenje nokata i kože i slično, već se

treba formulirati: disanje, najfinije unošenje putem

osjetilnih organa, čak i očima, prolaz kroz organizam,

izbacivanje. Dok je ono što primamo želucem doista

važno zbog toga što ima unutarnju pokretljivost poput

goriva, zato što u tijelo unosi snage za volju koja

djeluje u njemu.

Vidite: čovjek pada u očaj kad se ovome što

je istina, što jednostavno proizlazi iz duhovnog istra-

živanja, suprotstavi današnja znanost koja zastupa

potpuno suprotna shvaćanja. Čovjek pada u očaj

zato što uvida kako je vrlo teško složiti se s današnjom

znanošću u najvažnijim pitanjima. A do slaganja

mora doći jer današnja bi nas znanost svakako odvela

u slijepu ulicu upravo u pogledu praktičnog živo-

ta. A ona na svojim putovima jednostavno ne može

razumjeti odre�ene stvari koje su joj gotovo pred

nosom. Uopće ne govorim o pokusima. Ono što zna-

nost o njima tvrdi u pravilu je istina. Pokusi mogu

biti vrlo korisni; loše je kako se zatim teoretizira.

Iz toga nažalost proistječu praktične upute za različita

94

životna područja. Kad se sve to sagleda, uvida se

kako je teško doći do suglasja. Ali s druge strane

mora doći do suglasja na najpraktičnijim životnim

područjima medu koja spada i poljoprivreda.

Vidite, na najrazličitijim područjima poljopri-

vrednog života doista treba imati uvid u način djelo-

vanja tvari, snaga i način djelovanja duhovnog ako

se želi pravilno postupati sa stvarima. Tako dugo

dok dijete ne zna čemu služi češalj, ono ga grize,

koristi ga na neprikladan, nemoguć način. A na isto

takav neprikladan i nemoguć način koriste se stva-

ri ako se ne poznaje njihova bit, kako se zapravo

ponašaju stvari o kojima se radi.

Promotrimo drvo da bismo stvorili predodžbu

o tome. Vidite, drvo se razlikuje od obične jedno-

godišnje biljke koja ostaje samo trava. Ono se obavija

korom, lubom i tako dalje. Pa u čemu je zapravo

bit toga drveta u odnosu na jednogodišnju biljku?

Usporedimo takvo drvo s nagrnutim humkom koji

je izuzetno bogat humusom, koji sadrži golemu koli-

činu manje ili više raspadnutih biljaka, a možda i

raspadnutih životinjskih tvari (cr tež) .

95

Page 46: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Pretpostavimo da u tom humku bogatom hu-

musom napravimo udubljenje (l i jevo) slično krate-

ru, a da je o v o drvo ( d e s n o ) . Izvana je manje ili

više tvrdo, a unutra raste ono ono što d o v o d i do

oblikovanja drveta. Učinit će vam se čudnim što

uspore�ujem to dvoje. Ali oni su srodniji nego

što mislite. Jer ono zemljano koje je onako kao

što sam opisao prožeto humusnim supstancija-

ma koje se raspadaju, to zemljano u sebi nosi

etersko�životno. O tome se radi. Imamo li takvo

zemljano koje nam svojim osobitim svojstvima ka-

zuje da u sebi nosi eterskoživotno, ono je zapravo

na putu da postane ovoj biljke. Ali ono takvim

ne ostaje, ne uspijeva postati ovoj biljke koji se

uvlači u koru, u lub stabla. Vidite da mu u prirodi

to ne uspijeva. Umjesto da se oblikuje takav humak

i da u njega ude humus koji zahvaljujući oso-

bitim svojstvima što proistječu od etersko životnog

djeluje u tlu, humak jednostavno u jednom višem

razvojnom obliku obavija biljku.

Ako se, naime, na nekom mjestu na Zemlji povr-

šina, gornji sloj zemlje odijeli od njene unutraš-

njosti, tada će sve ono što se uzdiglo iznad uobi-

čajene površine na odre�enom području imati osobitu

sklonost prema živom, imat će osobitu sklonost k

prožimanju s etersko�životnim. Stoga će vam biti

lakše običnu zemlju, anorgansku, mineralnu zem-

lju oplemeniti humusnom supstancijom ili uopće

otpadnom supstancijom u stanju raspadanja ako po-

dignete humak i onda ga prožmete tim supstan-

cijama. Tada će zemljano samo težiti da unutra oživi,

da bude srodno biljci. Isti se proces odvija kod rasta

drveta. Zemlja se ispupči, obavije biljku, okruži drvo

etersko�životnim. Zašto?

96

Vidite, sve ovo govorim zato da bih u vama

pobudio predodžbu da postoji prisna srodnost izme�u

onoga što se nalazi unutar kontura biljke i tla koje

okružuje biljku. Uopće nije istina da život presta-

je s konturom, s okružjem biljke. Život kao takav

nastavlja se osobito od korijenja biljke u zemlju i

kod mnogih biljaka uopće nema oštre granice izme�u

života u samoj biljci i života u okružju u kojem ona

živi. Prvenstveno moramo to nositi u sebi, to se mora

temeljito razumjeti kako bi se uistinu mogla shvatiti

bit pognojene zemlje ili bilo kojeg drugog slično

obra�enog tla.

Treba znati da se gnojidba mora sastojati u

oživljavanju zemlje kako biljka ne bi dospjela u mrt-

vu zemlju, te bi joj time bilo otežano da svojom

životnošću stvori ono što je neophodno za oblikovanje

ploda. Ona lakše uspijeva stvoriti ono što je potrebno

za oblikovanje ploda ako je već uronjena u život.

Zapravo sve bilje u sebi pomalo nosi to nametničko,

na živoj zemlji ustvari se razvija kao nametnik. I

to mora biti tako. Budući da u mnogim krajevima

svijeta ne možemo računati na to da će priroda sama

zemlji priskrbiti dovoljno organskog otpada, da će

zemlja uistinu biti dovoljno oživljena, u nekim kra-

jevima bilju moramo priteći u pomoć gnojidbom.

Najmanje na područjima gdje je takozvana crnica.

Jer tamo se priroda sama dovoljno pobrinula ka-

ko bi zemlja bila dovoljno živa, barem na nekim

područjima.

Vidite da se doista mora znati o čemu se radi.

No mora se znati i nešto drugo, mora se umjeti —

to je teška riječ — uspostaviti neku vrst osobnog

odnosa prema svemu što je u vezi s poljoprivredom,

ponajprije osobni odnos prema gnojivu i pogotovo

97

Page 47: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

prema radu s njim. To izgleda kao neugodna zadaća;

ali bez toga osobnog odnosa ne može se ništa postići.

Zašto? Vidite, to će vam odmah biti jasno ako se

uzmognete posvetiti biću nečega živućeg. Ako se

posvetite tom biću, živuće uvijek ima unutarnju i

vanjsku stranu. Unutarnja strana nalazi se unutar

neke kože, vanjska strana nalazi se izvan kože. Sada

pogledajte unutarnju stranu.

Unutarnja strana nema samo struje snage koje

izlaze prema van u smjeru strelice (crtež) nego unu-

tarnji život organskog bića ima i struje snage koje

od kože ulaze unutra, koje se potiskuju natrag. Tako

je organsko biće izvana okruženo svim mogućim

strujama snage. Postoji nešto u čemu se na vrlo eg-

zaktan, ali u neku ruku osoban način očituje kako

organsko biće mora uspostaviti odnos izme�u svoje

nutrine i vanjštine. Sva ona djelovanja snaga koja

se odvijaju u unutrašnjosti organskog bića i zapravo

u unutrašnjosti organizma, dakle unutar kontura

što ih čini njegova koža, što potiče i održava život,

sve to mora — oprostite ponovno zbog oštrog izraza

— mirisati u sebi, moglo bi se tako�er reći — smrdjeti.

98

I život se u biti sastoji u tome da se zadrži ono što

inače ispušta, širi miris, da stvari koje mirišu ne

zrače previše van, nego da se stvari koje mirišu zadrže

u unutrašnjosti. Organizam mora prema van živjeti

tako da kroz svoj omotač od kože ispusti što je moguće

manje onoga što u njemu stvara život koji izaziva

mirise, tako da bi se moglo reći da je organsko biće

to zdravije što više miriše u unutrašnjosti, a što

manje izvana (cr tež) .

Jer organizam je, pogotovo biljni organizam,

predodre�en da ne ispušta miris, nego da ga prima.

I sagleda li ono unapre�ujuće (Fördernde) livade

ugodnog mirisa koja je puna biljaka ugodnog mirisa,

čovjek počinje obraćati pozornost na ono što u životu

jedno drugom pruža podršku. Miomiris koji se tamo

širi drugačiji je od običnog životnog mirisa, ugodan

je iz razloga koje ćemo još navesti, i on na biljku

djeluje izvana. Sve te stvari moramo pred sobom

imati žive i prema njima razviti osobni odnos; onda

se nalazimo u stvarnoj prirodi.

Sada će se raditi o tome da se uvidi kako se

gnojidba i sve slično mora sastojati u tome da se

tlu podari odre�en stupanj životnosti, ali ne samo

da mu se podari jedan odre�en stupanj životnosti

99

Page 48: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

nego da mu se tako�er pruži prilika da se u njemu,

što sam jučer posebno napomenuo, tako�er omogući

širenje dušika tako da se na odre�ene silnice — kako

sam vam jučer nacrtao — ponese život upravo uz

njegovu pomoć. Dakle, prilikom gnojidbe u zemlju

moramo unijeti onoliko dušika da životno bude pone-

seno upravo prema strukturama u koje se u zemlju,

pod biljke, tamo gdje je podloga biljkama, mora

ponijeti. To je zadaća. No ta zadaća mora se obaviti

egzaktno i primjereno.

Dakle, vidite, već je dovoljno jasan znak da,

ako kao gnojivo upotrijebite mineralno, čisto mine-

ralno, nikad ustvari nećete dospjeti do zemljanog,

nego u krajnjem slučaju do vodenog u zemlji. Mineral-

nim gnojivom možete potaknuti djelovanje u vodenom

u zemlji, ali nećete uspjeti oživjeti samo zemljano.

Stoga će vam se biljke koje se nalaze pod utjecajem

nekog mineralnog gnojiva očitovati takvim rastom

iz kojeg je vidljivo da je on potpomognut potaknutom

vodenošću, a ne oživljenom zemnošću.

Želimo li stvari doista proučavati, najbolje bi

bilo da najprije potražimo najnezahtjevnije gnojivo,

kompost, koji se ponekad čak i prezire. To je takvo

sredstvo za oživljavanje zemlje u kojem su zapravo

pomiješani svi otpaci, o kojima se malo brine, koji

potječu od poljoprivredne proizvodnje, iz vrta; od

istrunule trave do otpalog lišća i sličnog, pa čak i

do onoga što je ostalo od uginulih životinja i tako

dalje. Vidite, takve stvari zapravo nikako ne bi trebalo

prezirati, one u sebi sadržavaju ne samo nešto od

eterskog, nego čak i od astralnog. To je važno. U

onome što se nalazi u kompostnoj hrpi ima doi-

sta svega: eterskog, etersko�djelatnog, živog, ali i

astralnog. Unutra imamo djelatno etersko i astralno,

100

doduše ne u tako velikoj količini kao u gnoju ili

gnojnici, ali ono je tu u neku ruku postojanije; ono

se unutra nastanjuje, unutra se pogotovo nastanjuje

astralno. I radi se samo o tome da na odgovarajući

način posvetimo pažnju toj nastanjenosti. Astralno

će smjesta svojim djelovanjem nauditi dušiku ako

postoji etersko koje se previše razbujalo. Previše

razbujani život u eterskom takoreći će onemogućiti

pojavu astralnog u kompostnoj hrpi.

U prirodi postoji nešto izvrsno o čemu sam već

govorio s različitih stajališta. To je vapneno. Stavite

li stoga vapneno, na primjer u obliku gašenog vapna,

u kompostnu hrpu, nastat će nešto osobito: ne utječući

posebno na hlapljenje astralnog, gašeno će vapno

preuzeti etersko, time će biti isisan i kisik, a astralno

će na lijep način biti potaknuto na djelovanje. Time

se postiže nešto sasvim odre�eno. Tlu se tako, gno-

jeći kompostom, pruža nešto što ima sklonost jakom

prožimanju astralnog sa zemljanim bez posredovanja

eterskog.

Dakle, zamislite, astralno će, zaobilazeći etersko,

vrlo jako prodrijeti u zemljano, tako da će se zemljano

time osobito, da tako kažem, astralizirati i posredno

pomoću astraliziranog prožeti se dušičnim na taj

način da će ono što nastaje biti doista vr lo slično

odre�enom procesu u ljudskom organizmu, koji je

pak sličan procesu u biljci, ali sličan procesu u biljci

na taj način da mu nije mnogo stalo dospjeti do

stvaranja ploda, pa se zadržava na stvaranju lista

i stabljike. Taj proces koji prenosimo zemlji mora-

mo imati u sebi ponajprije zato da bismo živežne

namirnice potakli na potrebnu radinost o kojoj sam

vam govorio. Ali na tu radinost potičemo i zem-

ljište ako ga obra�ujemo na opisani način. I time

101

Page 49: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

pripremamo tlo tako da nam može uroditi onime

što bi kao hrana osobito pogodovalo životinjama,

tako da bi zahvaljujući njegovu daljnjem djelovanju

razvile unutarnju živost, tijelo unutra oživile. To

drugim riječima znači: dobro ćemo učiniti ako tim

kompostom gnojimo naše livade i pašnjake te ćemo,

ako to strogo provodimo, upravo time uspjeti —

pogotovo onda ako izvršimo i ostale bitne postupke

— dobiti dobru pašu, takvu pašu koja će biti upo-

trebljiva i kad se pokosi, kao sijeno. Ali spomenuo

bih da se sve mora dobro sagledati kako bismo kod

takvih stvari postupili ispravno. Jer sve pojedinosti

koje se pritom moraju učiniti umnogome naravno

ovise o osjećaju. Ali taj će se osjećaj razviti ako se

ispravno promatra sva priroda tog procesa.

No ako se kompostna hrpa ostavi onako kako

sam to prije opisao, vr lo se lako može dogoditi da

svoje astralno rasprostre na sve strane. I radi se o

tome da sada valja razviti osobni odnos prema tim

stvarima, da se po mogućnosti takvu hrpu navede

da što manje miriše, što je lako postići ako se najprije

stave tanki slojevi, potom, recimo, nešto treseta,

zatim opet jedan sloj i tako dalje. Time se zadržava

ono što bi se inače isparavalo. Jer dušik zaista u

svim mogućim spojevima traži način da se raširi.

No tako se zadržava. Time poglavito želim napo-

menuti da se cjelokupnom poljoprivrednom biću

mora pristupiti s uvjerenjem da se posvuda mora

izliti život, pa čak i astralno kako bi cijela stvar

djelovala.

Me�utim, polazeći od toga, možete doći do ne-

čega drugog. Jeste li već razmišljali zašto krave imaju

rogove ili odre�ene životinje rogovlje? To je izuzetno

važno pitanje. Ali odgovor koji znanost na to pruža

102

izuzetno je jednostran i površan. Da odgovorimo

na pitanje zašto krave imaju rogove. Vidite, rekao

sam da organsko, životno ne mora uvijek struje snaga

imati usmjerene prema van, nego ih može imati i

usmjerene prema unutra. Zamislite sada organsko

biće grudasta oblika sa strujama snage koje teku

prema van i strujama snage koje teku prema unutra.

Stvar bi bila vrlo nepravilna i nastalo bi organsko—

grudasto, takvo grudasto biće. Kad bi bilo tako, imali

bismo krave vrlo čudnog izgleda. Sve one bile bi

grudaste, s malim batrljcima, onakve kakve su u

prvom embrionalnom stadiju. Takve bi ostale, izgle-

dale bi groteskno. Ali krava nije tako sazdana, nego

ima rogove, ima papke. Što se doga�a na mjestima

gdje rastu rogovi, papci? Na time se mjestima osobito

jako šalju struje prema unutra. Tu se vanjsko izuzetno

jako isključuje. Tu nije na djelu samo komunikacija

izme�u propusne kože ili dlake, već se i sasvim zatva-

raju vrata za strujanje prema van. Stoga je stvaranje

roga povezano s cijelim likom životinje. Stvaranje

rogova i papaka povezano je s oblikovanjem cijele

životinje.

Potpuno je drugačije kod stvaranja rogovlja.

Kod stvaranja rogovlja ne radi se o tome da se struje

vraćaju u organizam, nego da se odre�ena strujanja

malo puste van, tamo su ventili kroz koje se odre�ena

strujanja vani prazne — to ne moraju uvijek biti

tekuća ili zračna strujanja, nego mogu biti i strujanja

snage koja se nalaze u rogovlju. Jelen je lijep zbog

toga što snažno obavlja komunikaciju sa svojom oko-

linom time što svoja odre�ena strujanja šalje prema

van i živi s okolinom. Time preuzima sve ono što

organski djeluje u živcima i osjetilima. On postaje

nervozni jelen. Sve životinje koje imaju rogovlje na

103

Page 50: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

odre�en su način obuzete blagom nervozom, što

im se može vidjeti u očima.

Krava ima rogove kako bi u sebe poslala ono

što treba astralno�eterski oblikovati, što stremeći

treba prodrijeti sve do probavnog organizma, tako

da je probavnom organizmu stvoreno mnogo posla

upravo zbog zračenja koje dolazi iz rogova i papaka.

Tko stoga želi razumjeti slinavku i šap, dakle povratno

djelovanje perifernog na probavni trakt, mora sagle-

dati tu povezanost. A naše sredstvo protiv slinavke

i šapa spravljeno je na temelju shvaćanja te poveza-

nosti. Vidite, tako u rogu imate nešto što je zahvalju-

jući svojoj osobitoj prirodi i biti pogodno da životna

i astralna zračenja vraća u unutarnji život. U rogu

imate nešto što zrači život, što zrači čak i astralno.

Kad biste se mogli uvući u živi organizam krave i

kad biste se našli u njenom želucu, namirisali biste

kako iz rogova prema unutra struji astralno�životno.

Kod papaka je slično.

Vidite, to ukazuje na stvari koje možemo prepo-

ručiti kako bi se povećala učinkovitost onoga što

se koristi kao stajski gnoj. Obični stajski gnoj, što

je on zapravo? Obični stajski gnoj zapravo je ono

što je u životinju ušlo prehranom, što je organizam

do odre�enog stupnja, do odre�ene točke preuzeo,

što je potaknulo dinamično nastajanje djelatnih snaga,

ali ne služi prvenstveno povećanju supstancije, već

se izlučuje. Ali ono je bilo u organizmu, proželo

se astralnim i eterskim. U astralnom se proželo sna-

gama koje prenose dušik, u eterskom — snagama

što prenose kisik. Time se prožela masa koja se sada

pojavljuje kao gnoj.

Zamislite da uzmemo tu masu i u bilo kakvom

obliku predamo je zemlji — još se nećemo posvetiti

104

pojedinostima — zemlji zapravo dajemo etersko�

�astralno koje se oparavdano nalazi u trbuhu životinje

i u trbuhu životinje stvara snage biljne vrste. Jer

snage koje stvaramo u našem probavnom traktu biljne

su vrste. Mi ustvari trebamo biti strašno zahvalni

što nastaje gnoj jer on etersko i astralno iz unu-

trašnjosti organa iznosi na slobodno. Oni su povezani

s njime. Mi ih samo moramo zadržati na prikladan

način, tako da bismo u gnoju imali etersko i astralno.

Time će oni na zemljište, u zemljanom djelovati oživ�

ljavajuće i astralizirajuće. Ne samo u vodenom nego

osobito u zemljanom. Oni posjeduju snagu kojom

mogu nadvladati anorgansko u zemlji.

No, naravno, budući da ono što se predaje zemlji

mora proći unutarnji organski proces u sustavu iz-

mjene tvari, ono će izgubiti svoj prvobitni oblik

koji je imalo kao živežna namirnica. To će se na

neki način stati raspadati, rastvarati. Ali najbolje

je kad se nalazi upravo na točki kad se stane rastvarati

putem vlastitog eterskog i astralnog. Tada nastu-

paju nametnici, sićušna živa bića. Za njih je to vrlo

hranjivo tlo. Zbog toga se tako�er vjeruje da ta namet�

nička bića imaju udjela u dobrom gnojivu. No ona

su zapravo samo znak da se gnojivo nalazi u ovom

ili onom stanju. Njihovo je značenje u tome što to

pokazuju. Ali ako vjerujemo da bismo unosom tih

bakterija ili nečega sličnog gnojivo mogli bitno po-

boljšati, onda se varamo. To bi nam se na prvi pogled

moglo činiti točnim, ali ustvari nije tako. Još ću

govoriti o tome zašto to zapravo nije tako. Ali krenimo

sada dalje.

Uzmimo gnojivo kakvo smo ga dobili, napunimo

njime jedan kravlji rog i stavimo ga u zemlju na

odre�enu dubinu — recimo, od tričetvrt metra do

105

Page 51: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

pola metra duboko, ako se ne radi o previše glino�

vitom ili pjeskovitom tlu. Za to izaberimo dobro

tlo koje nije pjeskovito. Vidite, time što smo zakopali

kravlji rog ispunjen gnojivom, u kravljem rogu konzer-

viramo snage kojima je on navikao raspolagati u

samoj kravi, vraćajući, naime, oživljavajuća i astralna

zračenja. Time što je kravlji rog izvana okružen zem-

ljom, sva zračenja ulaze u njegovu šupljinu krećući

se u smislu eterizacije i astralizacije. I gnojivo u

kravljem rogu bit će oživljeno tim snagama koje

iz okolne zemlje privlače sve što je oživljavajuće i

astralno, sav sadržaj kravljeg roga bit će oživljen

tijekom cijele zime, dakle, onda kad je zemlja naj-

življa. Unutrašnjost zemlje najživlja je zimi. U tom

gnoju konzervirane su sve životne snage te se u

sadržaju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrirana,

oživljavajuća gnojidbena snaga.

Potom se kravlji rog iskopa; izvadi se gnojivo

koje je unutra. Prilikom naših posljednjih pokusa

u Dornachu gospoda su se sama uvjerila da gnoj,

pošto smo ga izvadili, više uopće nije smrdio. To

je bilo jako izraženo. Nije imao nikakav miris, ali,

naravno, počeo je pomalo mirisati čim je bio pomi-

ješan s vodom. U njemu je izuzetna astralna i eterska

snaga koju možete upotrijebiti tako da izvadite ono

što je bilo u kravljem rogu i u njemu prezimilo te

razrijedite običnom vodom koju bi možda treba-

lo malo zagrijati. Nakon što bih najprije pogledao

površinu koju je trebalo pognojiti — tako se stvara

predodžba o količini — uvijek se pokazalo, kad se

tim gnojivom htjelo prihraniti površinu koja je ot-

prilike velika kao prostor od trećeg prozora do možda

prvog poprečnog prolaza (oko 1200 m 2 ) , da je za

to potreban samo jedan kravlji rog čiji se sadržaj

106

razrijedi otprilike s pola kante vode. Cijeli sadržaj

kravljeg roga treba temeljito promiješati u vodi. Kad

se počne s miješanjem, treba brzo miješati uz rubo-

ve kante, sa strane, tako da u sredini gotovo do

dna nastane krater, tako da se sve uokolo doista

vrti rotirajući. Tada se brzo okrene, tako da se sve

zakovitla na suprotnu stranu. Ako se to radi jedan

sat, sve će se temeljito prožeti jedno drugim.

Zamislite samo kako je malo rada potrebno ulo-

žiti u to. Te stvari neće zahtijevati mnogo rada. Osim

toga, mogu zamisliti da će inače nezaposlenim člano-

vima na gospodarstvu upravo na taj način, barem

na početku, posebno zadovoljstvo činiti miješanje

gnoja. Ako to obave kćeri i sinovi u kući, oni će to

predivno obaviti. Jer izuzetno je ugodan osjećaj kad

se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija blagi miris.

Taj osobni odnos koji možete razviti prema ovome

izuzetno blagotvorno djeluje na čovjeka koji voli

uzeti u obzir prirodu u cjelini, a ne samo onako

kako to piše u Baedekeru*.

Vidite, onda će trebati poprskati obra�eno zem-

ljište — kod malih površina to se može učiniti obič-

nom prskalicom — tako da se sredstvo sjedini sa

zemljom. Samo se po sebi razumije da će za veće

površine biti neophodno konstruirati posebne stro-

jeve. Ali ako se već uspije obično gnojivo povezati

s ovom vrstom, rekao bih, "duhovnog gnojiva", onda

će se vidjeti kakav plod donose ove stvari. Pogotovo

će se vidjeti da se te stvari mogu razvijati na vrlo

osobit način. Jer na ovu mjeru koju sam opisao odmah

se može nadovezati iduća koja se sastoji u sljedećem:

'Turistički vodič, knjiga nazvana prema njezinu izdavaču

Karlu Baedekeru (1801�1859).

107

Page 52: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Opet se uzmu kravlji rogovi, no ovaj put se

ne napune gnojem, nego poput brašna usitnjenim

kvarcom ili kremenom ili glinencom i od toga se

napravi kaša koja je otprilike gusta kao vrlo rijetko

tijesto te se time napuni kravlji rog. Sada, umjesto

da se kravlji rog ostavi preko zime, on se ostavlja

preko ljeta i, pošto je odstajao cijelo ljeto, izvadi

tek u kasnu jesen. Sadržaj se sačuva do sljedećeg

proljeća, a potom se izvadi ono što je bilo izloženo

ljetnom životu u zemlji i slično se obraduje, samo

što su sada potrebne mnogo manje količine. Dakle,

komadić veličine zrna graška pomiješa se s jednom

kantom vode, možda čak i komadić veličine glave

pribadače. No to se tako�er mora miješati sat vre-

mena. Ako to upotrijebite za prskanje samih biljaka

— osobito će koristiti kod biljaka i sličnog — ne

za brutalno izlijevanje, nego prskanje, vidjet ćete

kako ovo potpomaže djelovanje koje s druge strane

zahvaljujući kravljem gnoju dopire iz zemlje.

I kad bi se ovaj postupak proširio i na polja,

što, da tako kažem, uopće ne bi bilo loše — zašto

ne bi tako�er bilo moguće imati strojeve, njih neće

biti tako teško napraviti, koji će blago poprskati

čitava polja, onoliko koliko to bude potrebno: onda

biste vidjeli kako kravlji gnoj izbija odozdo, a ostalo

odozgo privlači, ni preslabo ni prejako. I to bi mog-

lo sjajno djelovati, upravo kod sjetvenih plodova

(Saatfrüchte).

Vidite, ove stvari izdvojene su iz obuhvatnijega

kruga razmatranja, a ne iz trenutačne zaokupljenosti

jednom stvari, a što bi bilo potpuno isto kao kad

bi se iz jednog prsta teoretski željelo napraviti cijelog

čovjeka; i time će se zacijelo postići nešto što nika-

ko nije za potcjenjivanje. Vidite, ovo što se danas

108

pokušava, što za poljoprivrednika, kao što se kaže,

može biti produktivno, na kraju se ipak svodi samo

na iznalaženje načina na koji bi se proizvodnjom

mogla ostvariti najveća dobit. Samo na to. Zar ne,

čovjek sigurno ne misli stalno na to, ali je u podsvijesti

to uvijek prisutno — čovjek je kao poljoprivrednik

začu�en kad nekim mjerama smjesta ostvari velik

uspjeh, ima velike krumpire, ima nešto što je veliko,

što buja. Da, ali čovjek onda ne poduzima daljnja

istraživanja, jer sve to nije ono najvažnije u cijeloj

stvari.

Najvažnije je da čovjek dobiva ono što najbolje

služi njegovoj opstojnosti. Možete uzgojiti plodove

koji sjajno izgledaju, na polju ili u voćnjaku, ali

oni čovjeku možda samo napune želudac, a zapravo

organski ne unapre�uju njegovo unutarnje bivanje.

Ali ova znanost ne može dovesti do toga da čovjek

za svoj organizam dobije najbolju vrstu hrane jer

ona do toga uopće ne može naći put.

Ali vidite, ovo što se govori iz duhovne znanosti

počiva na cjelokupnom domaćinstvu prirode. Misli

se polazeći od cjeline; stoga je ono pojedinačno što

se mora reći, mjerodavno za cjelinu. Uz takvo bav-

ljenje poljoprivredom ne može se dogoditi drugo

nego da ona čovjeku i životinji daje najbolje. Svuda

se prilikom promatranja polazi od čovjeka, jer čovjek

je svemu osnova. Iz toga proizlaze upute koje se

daju zato da bi se čovjekova priroda najbolje potpo-

mogla. Upravo se po tome ovaj oblik promatranja

razlikuje od onog koji je danas uobičajen.

109

Page 53: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ODGOVORI NA PITANJA

12. lipnja 1924.

Razrjedivanje, miješanje i razdioba gnojiva iz kravljeg roga — Čuvanje i upotreba kravljih rogova — Tjeranje

sjemena u kaos — Reproduktivna sposobnost i hranjivost žitarica

Pitanje: Nastavlja li se razrjedivanje aritmetičkom

progresijom ?

Dr. Steiner. U tom pogledu mora se reći sljedeće.

Vjerojatno će za veće površine trebati veće količine

vode, a manje kravljih rogova, tako da će se s raz-

mjerno malo kravljih rogova moći pognojiti velike

površine. U Dornachu smo imali dvadeset pet kravljih

rogova i to smo privremeno podijelili na jedan veći

vrt. Pritom smo uzimali jedan rog na pola kante.

Onda smo u jednu punu kantu stavili dva kravlja

roga. Potom smo pognojili površinu koja je bila znatno

veća: sedam kravljih rogova na sedam kanti.

Smije li se prilikom miješanja gnoja za velike povr-

šine koristiti neka miješalica ili to nije dopušteno?

Toga se naravno možemo strogo pridržavati

ili odlučiti postupno skliznuti u surogatstvo. Ne-

sumnjivo je da miješanje rukom znači nešto drugo

nego miješanje strojem. To mehanicist naravno

neće priznati. Ali zamislite kakva je silna razlika

ako doista miješate rukom i pr i tom u miješanje

unosite sva ona fina gibanja; sve one stvari koje

možda unosite, možda i osjećaje, ako unosite sve

to ili ako se pak miješanje obavlja strojem. Naravno,

ljudi danas ne vjeruju da to ima utjecaja, ali to

110

je posve jasno i u medicini. Vjerujte da nije sasvim

svejedno ako se neki lijek spravlja rukom ili stro-

jem. Čovjek stvarima nešto dodaje ako ih sam obra-

duje — tome se ne trebate podsmjehivati. Često

su me pitali — neki od vas poznaju lijekove Marije

Ritter u medicini — što mislim o lijekovima Marije

Ritter. Možda znate da o tim lijekovima jedni pjeva-

ju hvalospjeve, drugi razglašuju da nisu osobito

djelotvorni. Oni svakako imaju djelovanje, ali čvrsto

sam uvjeren da će djelotvornost tih sredstava znat-

no opasti ako se ona masovno pojave na tržištu,

jer upravo kod tih sredstava nije svejedno posje-

duje li ih sam liječnik i neposredno ih daje paci-

jentima. Kad liječnik takvo nešto daje pacijentima,

kad se sve to zbiva samo u malim krugovima, on

tome pridodaje odre�eni entuzijazam. No, reći

ćete, entuzijazam se ne može procijeniti . No on

tako�er titra u tome i liječnici su oduševljeni kad

su puni entuzijazma. Na lijekove vrlo jako djeluje

svjetlo, zašto na njih ne bi djelovao i entuzijazam?

Ali on posreduje i snažno djeluje, tako da današnji

oduševljeni liječnici mogu izazvati snažna djelo-

vanja. Sredstvo Marije Ritter upravo zbog toga

vrlo jako djeluje. Oduševljenjem se mogu izazvati

jaka djelovanja. Ali ako to obavljate rutinski, djelo-

vanje će vjerojatno splasnuti. Kod takvih stvari

upravo je bitno služimo li se nečim što potječe

od čovjekove ruke — a mnogo toga potječe od

čovjekove ruke — ili pak se to radi pomoću stroja.

Ali s v remenom bi se moglo pokazati da to mije-

šanje može činiti vel iko zadovol jstvo, tako da se

na strojnu obradu, kad će biti potrebno mnogo

kravljih rogova, neće ni pomišljati. Jednom će

se taj posao obavljati nedjeljom kao poslastica.

111

Page 54: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Kad nedjeljom stignu brojni gosti i uz razgovor

prionu na to, pritom će se postići ono najbolje i

to bez mašina.

Razdioba pola kante vode na površinu od trećine

jutra izaziva male tehničke poteškoće. Ako se poveća koli-

čina kravljih rogova, onda sve ne poraste samo za broj

kravljih rogova, nego mnogo više. Prema tome, razdioba

će onda biti još teža. Može li se ta količina vode razri�

jediti s još više vode, ili je bitno da se taj odnos (od

pola kante) ostavi kakav jest? Dakle, da se uzme otprilike

pola kante na trećinu jutra?

To će biti moguće. Ali mislim da se onda mora

promijeniti naćin miješanja. To možete učiniti tako

da najprije jedan kravlji rog izmiješate s pola kante

vode, zatim to razrijedite, a potom opet miješate;

no mislim da bi ipak bilo bolje kad bi se izračunalo

koliko se manje supstancije treba izmiješati u pola

kante vode, premda je ima manje od jednoga krav-

ljeg roga. Strašno je bitno da se postigne potpuna

stopljenost. Pošto se supstancija uspe u vodu i pro-

miješa, potrebno je dugo dok se ne postigne prava

stopljenost. Mora se postići potpuna stopljenost, i

uvijek kad se uspu odeblje supstancije ili kad se

ne miješa dovoljno snažno, ne dobije se temeljita

izmiješanost. Vjerujem da je čovjeku lakše ako pola

kante miješa s manje supstancije nego ako ponovno

mora miješati ono što je već razmućeno.

Treba li procijediti tekućinu u kojoj su preostali

čvrsti sastojci kako bi se ona mogla bolje raspršiti?

Mislim da to neće biti potrebno jer, ako se snažno

vrti, dobiva se prilično mutna tekućina, te se onda

ne treba obazirati na strana tijela koja su unutra.

112

Gnojivo će se moći dobro razdijeliti. Čisti kravlji

gnoj je najbolji, ali ako unutra i jesu strana tijela,

ne mislim da je potrebno ulagati trud kako bi se

on pročistio. Ako unutra ima stranih tijela, ona će

pod odre�enim okolnostima moći povoljno djelovati,

a ne štetiti, jer prilikom koncentriranja i ponovnog

razrjedivanja ne djeluje ništa drugo nego zračenje,

više ne djeluju supstancije, već samo dinamičko zrače-

nje, tako da vam ne prijeti opasnost da ćete na mjestu

gdje će završiti takvo strano tijelo dobiti krumpire

s dugim klicama na kojima neće biti ništa. Takve

opasnosti nema.

Mislio sam samo na upotrebu prskalice.

Može se procijediti, to neće štetiti. Najbolje bi

bilo napraviti strojeve koji imaju cjedilo.

Nije rečeno treba li izmjeriti masu u rogu da bi se

dobio proporcionalni odnos. Je li pola kante švicarska

kanta ili se radi o litrama?

Koristio sam švicarsku kantu* — kantu za mužnju

u Švicarskoj — cijelu stvar iskušali smo neposred-

nim promatranjem. Sada bi trebalo odrediti težinske

odnose.

Mogu li se kravlji rogovi iskoristiti više puta ili uvijek

moraju biti od tek zaklanih životinja?

To nismo iskušali, ali mislim da se kravlji rogo-

vi mogu uspotrijebiti tri do četiri puta zaredom,

no nakon toga više neće biti baš pogodni. Moglo

bi se dogoditi da se pod odre�enim okolnostima

pruži mogućnost da se kravlji rogovi, nakon što su

* Kanta od 10 1 (op . prev . ) .

113

Page 55: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

korišteni tri do četiri godine, pohrane u štali i tako

iskoriste i sljedeće godine. No ne znam koliko kravljih

rogova jedno imanje ima na raspolaganju, treba li pritom

biti posebno štedljiv ili ne. O tome sada ne mogu odlučiti.

Gdje valja nabaviti kravlje rogove? Moraju li biti s

područja Istočne ili Srednje Europe?

Potpuno je svejedno gdje se kravlji rogovi nabav-

ljaju, samo da nisu sa strviništa, trebali bi, po moguć-

nosti, biti svježi. Čudno je, kako to god paradoksalno

zvučalo, da je zapadnjački život, život na zapadnoj

polukugli potpuno drugačiji nego život na istočnoj

polukugli. Život u Africi, Aziji, Europi znači nešto

drugo nego život u Americi. Tako će možda u odre-

�enim okolnostima s rogovima američke stoke trebati

postupati drugačije. Možda će se pokazati da će kod

tih rogova gnoj trebati biti nešto gušći, krući, zbijeniji.

Najbolje je uzeti rogove tamo gdje živimo. Postoji

strašno jaka srodnost medu snagama u kravljim rogo-

vima s nekog područja i snaga koje inače vladaju

na tom području, dok se strane snage u rogovima

mogu sukobiti sa stvarima koje su u zemlji. No tako�er

se mora uzeti u obzir, a to se često doga�a, da krave

od kojih potječu rogovi u nekom kraju, ne potječu

neposredno iz tog kraja. No ako se krava otprilike

tri do četiri godine hranila na odre�enom području,

dakle na njemu živjela, onda će se morati prihvatiti

da ona spada na to zemljište i zanemariti činjenica

što grlo ne potječe sa Zapada.

Koliko rogovi smiju biti stari? Trebaju li biti od stare

ili mlade krave?

Sve se to mora iskušati, s obzirom na bit stvari

najbolji bi bili rogovi krava srednje starosti.

114

Kako veliki trebaju biti rogovi?

(Dr. Steiner crta na ploči rog oko 30 do 40

cm dužine. To je uobičajena veličina kravljih rogova

u Allgäu.)

Da li je važno je li rog uzet od vola, muškog ili ženskog

goveda?

Vrlo je velika vjerojatnost da rog od vola uopće

neće djelovati, da će od bika djelovati razmjerno

slabo. Zboga toga stalno govorim kravlji rogovi, krave

su u pravilu ženskog roda! Mislim na žensku životinju.

Koje je najbolje vrijeme za sjetvu žitarica, krušarica?

Točan odgovor na ovo pitanje dobit ćete kad

u predavanju budem govorio o sjetvi. Sjetva je narav-

no izuzetno važna, i velika je razlika obavlja li se

bliže zimskim mjesecima ili dalje od njih. Kad se

sije bliže zimskim mjesecima, utjecat će se na veću

reproduktivnu sposobnost, kad se sije dalje od zimskih

mjeseci, utjecat će se na veću hranjivost žitarica.

Može li se gnoj iz kravljeg roga raspršiti s pijeskom?

Ima li pritom kiša neko značenje?

Što se tiče pijeska, to se može učiniti. To nismo

iskušali. Ništa ne govori protiv toga. Kako pak djeluje

kiša, to se tek mora provjeriti. Može se pretpostaviti

da kiša ne izaziva nikave promjene, možda bi čak

mogla utjecati na to da se učinak ojača. Ali s druge

strane ipak se radi o tako velikoj koncentraciji snaga

da bi se tako�er moglo pomisliti kako bi se pod

malim udarcima kišnih kapi one previše raspršile.

To je doista fino djelovanje i sve to mora se uzeti

u obzir. Stavljanju pijeska u kravlji gnoj ništa se

ne može prigovoriti.

115

Page 56: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Kako se prilikom pohranjivanja kravljeg roga i nje-

gova sadržaja otklanjaju neki štetni utjecaji?

Kod takvih stvari općenito vrijedi da uklanjanje

takozvanih štetnih utjecaja u pravilu izaziva više

štete nego kad bi ih se ostavilo. Zar ne, činjenica

je da se u novije vrijeme strašno pazi na to da se

posvuda dezinficira. Kod tih stvari nesumnjivo se

na svim područjima ide predaleko. Tako smo kod

naših lijekova uočili, hoteći apsolutno spriječiti svaku

mogućnost plijesni, da se onda moraju primijeniti

i metode koje sputavaju ljekovitu snagu. Ne brinem

posebno zbog štetnih pojava na rogu. One ne štete

mnogo. Najbolje je ako se previše ne trudimo primi-

jeniti metode čišćenja i stvari ostavimo onakvima

kakve jesu. Mi smo ih pokrivali svinjskim mjehurima

da u njih ne bi padala zemlja. Uopće se ne preporu-

čuje poduzimati bogzna kakvo čišćenje rogova. Mora

nam biti jasno da prljavština nije uvijek "prljavština".

Ako, na primjer, lice namažete tankim slojem zlata,

onda je to prljavština, ali zlato nije prljavština. Prema

tome, prljavština nije uvijek prljavština. Upravo pr-

ljavština ponekad djeluje konzervirajuće.

Treba li nekim mjerama poticati što dalje tjeranje sje-

mena u kaos? Zar ne bi bilo nužno učiniti nešto i za kozmič-

ke snage koje treba sačuvati do novog oblikovanja biljke?

Ono bi se moglo potaknuti, ali to neće biti nužno.

Kad se sjeme počinje oblikovati, tada je već doseg-

nut vrhunac stvaranja kaosa. To se neće trebati još

poticati. Poticaj će trebati upravo kod gnojidbe. Ali

ne vjerujem da će se kod stvaranja sjemena pokazati

potreba za stvaranjem kaosa — čim je tu oplo�eno

sjeme, onda je tu i potpuni kaos. To bi se naravno

moglo učiniti tako da se zemljištu doda više kremena.

116

Jer kroz kremen djeluje zapravo ono što se u zemlji

preuzima iz svemira. To bi se moglo tako učiniti,

ali ne mislim da je to nužno.

Koliko bi velika trebala biti pokušališta?

S obzirom na to pokusi bi se trebali obavljati

na sljedeći način. Kod takvih stvari uvijek se lako

mogu zadati smjernice, ali svrhovitu veličinu neke

stvari uvijek moramo sami iskušati. No s obzirom

na ovo pitanje razmjerno je lako izvesti pokuse.

Recimo, na dvije pokusne gredice posadite jednu

kraj druge pšenicu i grahorku (esparzetu). Ako primi-

jenite kremen, moći ćete ustanoviti da je kod biljke

koja zbog svojih sklonosti lako uspijeva oblikovati

sjeme, oblikovanje sjemena ometeno. Vidjet ćete da

je kod grahorke oblikovanje sjemena sasvim poti-

snuto, a i da je uslijedilo kasnije. Ako se te stvari

žele proučavati, uvijek se može uspore�ivati kakva

svojstva ima sjetveni plod, pšenica, a koja slična

svojstva imaju grahorka, mahunarke i tako izvesti

vrlo zanimljive pokuse o oblikovanju sjemena.

Je li svejedno kada se razrije�ene količine stavljaju

na njivu?

To sigurno nije svejedno ako kravlje rogove

želimo sačuvati kao kravlje rogove nakon što smo

ih izvadili iz zemlje. Ali u pravilu ih možemo ostaviti

unutra sve do upotrebe; ako trebaju prezimiti i unutra

ostati još neko vrijeme ljeti, neće se pokvariti. No

ako smo prisiljeni pohraniti ih negdje drugdje, treba-

mo pripremiti kutiju koju obložimo tresetom, tako

da je sa svih strana obloga od treseta. U to stavimo

kravlje rogove kako bi se zadržala jaka koncentracija.

Za razliku od toga, ni u kom slučaju ne bi trebali

117

Page 57: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

čuvati već razrije�enu tekućinu. Miješanju valja pri-

stupiti ako se gnojidba neće previše odlagati.

Ako se obra�uju ozimi usjevi, treba li rogove izvaditi

iz zemlje tri mjeseca ranije?

Najbolje bi bilo — to nije važno — ostaviti ih

u zemlji do upotrebe. Ako se koriste predstojeće

rane jeseni, ostave se dotada unutra. Gnoj zbog toga

neće biti lošiji.

Neće li se upotrebom finih raspršivača i njihovim

finim raspršivanjem tekućine izgubiti eterske i astralne

snage?

Sasvim sigurno neće. One su jako vezane. Ta-

ko�er se uopće ne treba bojati da će duhovno ute-

ći ako ga se ispočetka ne tjera, kao što je to kod

materijalnog.

Kako se postupa s kravljim rogovima i njihovim mine-

ralnim sastojcima koji su tijekom ljeta bili u zemlji?

Neće im škoditi ako ih izvadimo i negdje po-

hranimo. Možete ih bilo gdje baciti na neku hrpu.

Supstanciji koja je provela ljeto u zemlji ništa

neće škoditi. Na njih može sijati sunce. To im

čak može i koristiti.

Moraju li se rogovi zakopati na mjestu na polju gdje

se kasnije namjerava gnojiti ili se mogu zakopati jedan

do drugog na bilo kojem drugom mjestu?

U tome postoji tako mala razlika da se gotovo

ne traba obazirati na to. Najbolje je odabrati mjesto

na kojem je razmjerno dobra zemlja, ne baš jako

mineralna, nego humusna zemlja, i tamo se mogu

zakopati svi rogovi koji su potrebni.

118

Kako je ako se u poljoprivredi koriste strojevi? Rečeno

je da ne bi valjalo koristiti strojeve?

Da, naravno, vidite, to je pitanje na koje se

ustvari ne može odgovoriti s poljoprivrednoga gle-

dišta. Nema sumnje da je u našem današnjem društve-

nom životu prilično neaktualno pitanje smiju li se

upotrijebiti strojevi. Čovjek danas teško može biti

poljoprivrednik a da ne koristi strojeve. Dakako,

nisu svi procesi tako povezani s najintimnijim pri-

rodnim procesima, kao što je to upravo miješanje

i slično. Kao što u ovakav intimni prirodni proces

ne bi Valjalo uplitati stroj, tako u odnosu na ostale

spomenute elemente sama priroda brine o tome da

s onim što nije pogodno za strojnu obradu, stroj i

ne može nešto osobito napraviti. Kod oblikovanja

sjemena stroj ne može biti od osobite koristi, o tome

se brine sama priroda. Ipak vjerujem da stvar nije

osobito aktualna. Ali danas se ipak postavlja pitanje:

Kako obaviti posao bez stroja? Treba samo upozoriti

na to da u poljoprivredi ne valja biti opsjednut stro-

jevima. Sasvim sigurno če se pokazati da će onaj

onaj koji je opsjednut strojevima, u poljoprivredi

imati mnogo manje uspjeha, čak i ako novi stroj

poboljša odre�ene stvari, nego kad bi i dalje koristio

stari stroj dokle god on vrijedi. No to su stvari koje

se ne odnose strogo na poljoprivredu.

Može li se navedena količina gnojiva iz kravljeg roga

rastopljenog u vodi upotrijebiti za polovicu navedene

površine?

Tada ćete dobiti razbujane p lodove, tada će

se dogodi t i ono što sam napomenuo prije u vez i

s nečim drugim. Ako tako postupite, na primjer,

pri uzgoju krumpira ili nečeg drugog, dobit ćete

119

Page 58: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

razbujane p lodove, raširene stabljike, a nećete

dobit i ono što zapravo žel i te. Dobit ćete ono što

se naziva prebujnim mjestima. Prebujna mjesta

dobit ćete zato što ste uzeli previše gnojiva.

Kako je s krmnim biljem kod kojeg je bujnost poželjna,

kod špinata?

Mislim da ćemo i tu upotrijebiti samo pola kante

s jednim kravljim rogom, kao što smo učinili i u

Dornachu na površini koja je većim dijelom povrtnjak.

Za ono što se uzgaja na većim površinama trebat

će mnogo manje. Već je to optimum.

Je li svejedno koji se gnoj koristi: kravlji, konjski

ili ovčji?

Najbolji materijal za ovaj postupak svakako je

kravlji gnoj. Bilo bi važno i dalje istraživati može

li se za to koristiti i konjski gnoj. Tada bi bilo važno,

ako se konjski gnoj želi tako pripremati, da se rog

obavije dlakama iz grive kako bi se na taj način

potaknulo na djelovanje ono što kod konja, koji nema

rogova, počiva u grivi.

Treba li se gnojiti prije ili poslije sjetve?

Ispravno je ako se to učini prije sjetve. Vidjet

ćemo kako to djeluje jer ove smo godine kasnije

prionuli na posao te će se ponešto napraviti poslije

sjetve. Prema tome, vidjet ćemo da li to škodi. Ali

samo se po sebi razumije da to valja činiti prije

sjetve kako bi zemljište već bilo u doticaju s gnojivom.

Mogu li se kravlji rogovi za gnojidbu upotrijebiti i

za mineralno?

120

To se doduše može; ali ne mogu se upotrijebiti

više od tri ili četiri puta. Njihova snaga gubi se već

nakon trokratne ili četverokratne upotrebe.

Je li važno koje osobe obavljaju posao? Treba li to

činiti antropozof ili pak posao može obavljati bilo koja

druga osoba?

To je naravno pitanje. Postavljeno danas, ono

će izazvati podsmijeh. Podjećam vas da ima ljudi

kod kojih sjajno uspijeva cvijeće što ga uzgajaju

na prozorima. Kod drugih ljudi ono uopće ne uspijeva,

nego vene. Ima takvih slučajeva. Ali sve ono što

se na izvanjski neobjašnjiv, ali na unutrašnje vr lo

providan način doga�a zbog čovjekova utjecaja, to

se doga�a i time što čovjek, recimo, obavlja meditacije

i priprema se meditativnim životom — to sam objasnio

jučer. Čovjek s dušikom, koji sadrži imaginacije, živi

sasvim drugačije ako meditira. Time postaje sposoban

utjecati na to da sve bude bitno djelotvornije; takvu

sposobnost stječe u odnosu na svekoliki rast biljaka.

Jedino što stvar danas nije toliko jasna kao što je

bila u vremenima kad je takvo nešto bilo priznato.

A postojala su vremena kad su ljudi doista znali

da su odre�enim postupcima koje su poduzimali

postali sposobnima za njegovanje rasta biljaka. Danas,

kad se tome ne obraća pažnja, prevlast stječu drugi

ljudi i tako se gube ona fina suptilna djelovanja

ako se stalno krećemo me�u ljudima koji za to ne

mare. Zbog toga se vr lo lako može osporiti to što

se poduzima. Zato još nevoljko pred većim skupom

otvoreno govorim upravo o tim stvarima jer one

naravno vrlo lako mogu biti osporene ako se polazi

od današnjih životnih odnosa. Naš prijatelj Stegemann

na raspravi u Bockovoj dvorani nabacio je izuzetno

121

Page 59: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

škakljivo pitanje mogu li se nametnička bića suzbiti

na taj način, recimo, koncentracijom i sličnim. Uopće

nije upitno da je to moguće ukoliko se ispravno

postupa. Ako bi se u razdoblju od sredine siječnja

do sredine veljače, kad Zemlja razvija svoje najveće

snage koje su ponajviše koncentrirane u zemlji, ako

bi se tada odredilo, da tako kažem, svečano razdoblje

u kojem bi se poduzimala upravo takva koncentracija,

tada bi se pokazao i učinak. Kao što sam rekao, to

je škakljivo pitanje, ali pitanje na koje se može potvrd-

no odgovoriti. To se samo mora obavljati u suglasju

s prirodom. Mora se znati da je potpuno drugačije

izvodi li se vježba koncentracije usred zime ili usred

ljeta. U nekim narodnim izrekama sadržano je mnogo

toga što današnjem čovjeku može dati važne upute.

Vidite, jučer sam tako�er mogao navesti i to da sam

uz brojne stvari koje sam trebao učiniti u ovoj inkar-

naciji, a koje se nisu ostvarile, kao vrlo mlad čovjek

naumio napisati takozvanu seljačku filozofiju, popisati

pojmovni život seljaka u pogledu svih stvari s kojima

su u doticaju. Iz toga je moglo nastati nešto izuzetno

lijepo, time bi bila pobijena grofova tvrdnja da su

seljaci glupi. Na vidjelo bi izišla suptilna istina, filo-

zofija koja upravo grandiozno svjedoči o intimnostima

prirodnog života, već i u tvorbi riječi. Doista je začu-

dno što sve seljak ustvari zna o onome što se zbiva

u prirodi. Danas više nije moguće napisati jednu

takvu seljačku filozofiju; u naše vrijeme stvari su

se većinom sasvim promijenile. Danas više nije onako

kako je bilo prije četrdeset�pedeset godina. Da to

je bilo nešto izuzetno značajno, jer tada se od seljaka

moglo naučiti mnogo više nego na sveučilištu. Ali

to je bilo sasvim drugo vrijeme, živjelo se sa seljacima

na selu, a kad su stigli ljudi s kalabrezima koji su

122

bili preteče današnjega socijalističkog pokreta, to

su bile rijetkosti. Danas je svijet potpuno promijenjen.

Mlade dame i gospoda što su ovdje prisutni nemaju

pojma o tome koliko se svijet promijenio u posljednjih

dvadeset�trideset godina. I danas se izgubilo mnogo

od prave ljepote u narodnim govorima, a još se više

izgubilo od prave seljačke filozofije koja je bila neka

vrst kulturne filozofije. Čak i u seljačkim kalendarima

tada su se nalazile stvari kojih danas više u njima

nema. One su i izgledale drukčije, bile su prisne.

Poznavao sam seljačke kalendare za koje se koristio

loš papir, ali unutra su bili naslikani planeti, dok

je izvana, na naslovnoj stranici bio bombončič, njega

je čovjek najprije uočio i uvijek ga je mogao lizati

kad bi koristio knjigu. Tako je knjiga napravljena

i ukusnom. Ljudi su je koristili jedan za drugim.

Kad se gnoje veće površine, treba li to ćiniti čisto

prema vlastitom osjećaju s obzirom na količinu kravljih

rogova koji će se upotrijebiti?

Ne bih to savjetovao. Mislim da u tom slučaju čovjek

doista treba biti razuman. Savjetovao bih da se naj-

prije poduzme sve kako bi se pokusima utemeljenim

na vlastitom osjećaju postigli najpovoljniji rezultati i

da se potom počne, kako bi i svijet došao na svoje,

stvar pretočiti u brojeve, tako da se naprave prave tabele

i da ljudi onda mogu koristiti te tabele. Savjetovao bih:

Ako netko prema vlastitom uvjerenju ima dara da tome

pristupi po vlastitom osjećaju, nek tako uradi; ali s

obzirom na druge ljude nek se ne ponaša kao da ne

drži mnogo do tabela, već da ljudima pruži izračunljive

zbrojeve i tabele. Sve se uistinu mora preobraziti u

proračunljive brojeve i zbirove. Upravo je to danas nuž-

no. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo ovo ostvarili,

123

Page 60: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ali nisu nam potrebni bikovski rogovi da bismo bili

pobornici stvari. Upravo se zbog toga lako pojavljuju

otpori. Savjetovao bih da se postignu kompromisi kad

je god to moguće i da se po mogućnosti uzmu u obzir

i vanjske prosudbe.

Može li se za gnojidbu u kompostnu hrpu staviti

onaj postotak gašenog vapna koji se danas propisuje?

Stara praksa sigurno će se pokazati vrijednom.

Trebat će samo poseban pristup, s obzirom na to

radi li se o močvarnom ili pjeskovitom zemljištu;

kod pjeskovitog zemljišta bit će potrebno nešto manje

gašenog vapna, dok močvarno tlo zahtijeva veći udio

gašenog vapna zbog stvaranja kiseline.

Kako je s prekopavanjem kompostne hrpe?

To joj ne škodi. Naravno, pošto smo je prekopali,

važno je da je pokrijemo slojem zemlje koja je štiti,

da nakon što je prekopamo, na nju stavimo zemljani

pokrivač. Osobito je dobro u tu svrhu upotrijebiti treset.

Koju vrst kalija treba upotrijebiti u razdoblju pri-

jelazne poljoprivrede?

Patent�kalij.

Kako je najbolje iskoristiti preostalo gnojivo pošto

su kravlji rogovi napunjeni? Treba li ga najesen odnijeti

na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proljeća?

Morate biti svjesni da ta gnojidba kravljim ro-

govima ne zamjenjuje dokraja svu gnojidbu, da se

naravno i dalje mora gnojiti. Važno je da se nova

gnojidba promatra kao dodatna gnojidba koja do-

sadašnje postupke gnojidbe značajno unapre�uje.

Pritom i dalje ostaje druga gnojidba.

124

Promatranje makrokozmičkog kao zadaća duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE

Koberwitz, 13. lipnja 1924.

Pravilna supstäncijalizacija gnojiva

Ono što je jučer izloženo o poboljšanju našega gnojiva

u kravljim rogovima mišljeno je, naravno, kao pobolj-

šanje gnojidbe. Gnojidba se dakako zadržava i danas

ćemo govoriti o tome kako se treba odnositi prema

toj gnojidbi budući da treba poći od shvaćanja kako

se živo mora zadržati u živom.

Vidjeli smo da etersko�životno zapravo nikad

ne smije napustiti ono što je u regiji, u sferi rasta.

Zbog toga smo veliko značenje pridali spoznaji kako

je tlo iz kojega biljka raste, koje obuhvaća njezino

korijenje, neka vrst nastavka rasta u zemlji, samo

biljno�životno u zemlji, dakle, nešto živo. A jučer

sam čak i napomenuo kako možemo zamisliti prijelaz

izme�u zgrnutog humka s njegovom unutarnjom

živošću potaknutu sadržajem humusa, i onoga što

kao kora, kao lub obavija drvo i zatvara ga prema

van. Prirodno je što je čovjek tijekom novijeg vre-

mena, izgubivši svaki uvid, izgubio i uvid u velike

me�uovisnosti u prirodi, što je tako�er potpuno

izgubio uvid u zajednički život zemlje i biljaka ko-

ji se zatim nastavlja u izlučevinama života što se

pojavljuju u obliku gnoja, te kako djeluju snage toga

sveobuhvatnog života. 1 uvid u to morao se postupno

izgubiti.

125

Page 61: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

I kao što sam jučer rekao u raspravi, duhovna

znanost stvarno ne treba djelovati tako da se iz

odre�enog fanatizma kao nešto bučno, revolucio-

narno okomi na ono što je učinjeno na najrazli�

čitijim životnim područjima, nego treba dokraja

priznati sve što je postignuto. I, ako mogu tako

reći, trebaju se suzbiti samo one stvari koje počiva-

ju na potpuno pogrešnim pretpostavkama i koje

su povezane s materijalističkim svjetonazorom da-

našnjice; i to treba nadopuniti onime što proistječe

iz ž ivog sagledavanja svijeta na najrazličitijim ži-

votnim područjima. Zato neću osobitu pozornost

posvetit i opisivanju kako se od stajskoga gnoja,

gnojnice, komposta spravlja gnoj ivo. S obzi rom

na obradu gnoja i gnojnice već je štošta učinjeno.

I u tom pogledu možda se može nešto reći u današ-

njoj popodnevnoj raspravi. Napomenuo bih da

je neophodno uvidjeti kako se na našim gospo-

darstvima mora provoditi eksploatacija. Ta se eks-

ploatacija mora provodi t i jednostavno zbog toga

što svime onime što s gospodarstva šaljemo u svijet,

zemlji doista otimamo snage, čak i zraku otimamo

snage koje se moraju zamijeniti, tako da se s vre-

menom uistinu mora primjereno obraditi sadržaj

gnojiva koje je u svojoj vri jednosti povezano s

onime što je potrebno za osiromašenu zemlju da

bi je se pravilno oživjelo. No u posljednje vrijeme

u tom su pogledu iz materijalističkog svjetonazora

proizišla razna pogrešna mišljenja.

Prvo: Danas se pomno proučava kako djeluju

bakterije, najmanja živa bića; upravo se tim naj-

manjim živim bićima pripisuje da mogu pravilno

supstancijalizirati gnojivo. Baš se gleda što bakte-

rije čine u gnoju i računa se na njih. U tom smislu

126

obavljeni su doista domišljati, izuzetno logični, ali

u većini slučajeva nedovoljno trajni, nedovoljno ko-

risni pokusi cijepljenja zemljišta. I sve to poduzeto

je upravo na osnovi shvaćanja koje se otprilike može

usporediti s ovime: u jednoj sobi otkrijemo izuzetno

mnogo muha, te stoga pomislimo da je soba prljava

jer u njoj ima puno muha. Soba uopće nije prljava

zato što u njoj ima puno muha, nego u njoj ima

puno muha jer je prljava. I sobu nećemo učiniti

čišćom ako umujemo o metodama kojima bi se raz�

množile muhe jer mislimo da bi one trebale izjesti

prljavštinu, ili o metodama kojima bi se smanjio

broj muha i slično. Takvim metodama nećemo postići

mnogo, već ćemo svakako više postići time da izravno

krenemo na odstranjivanje prljavštine.

Kad se životinjske izlučevine koriste za gnojivo,

stvar je u tome da mala živa bića promatramo kao

nešto što se pojavljuje u procesima koji tu ili tamo

nastaju u supstanciji gnojiva, što, prema tome, može

biti izuzetno koristan pokazatelj za odre�ena sta-

nja supstancije gnojiva, ali veliko značenje ne može

imati njihov unos i uzgoj, prije će ga imati njihovo

suzbijanje.

Dakako, takvo nešto ne treba ni tvrdit i ako

se istodobno ne pokažu načini kako da se to učini.

Sigurno, o v o što sam dosad g o v o r i o ističe se na

različitim stranama; ali važno je da se zna ne samo

ono što je ispravno. Jer to ispravno često ne može

ničemu poslužiti ako ne postoje pravila kojima

bi se, ukoliko je ispravno negativno, ispravnome

suprotstavilo pozi t ivno. Posvuda je stvar u tome

da se negativno ne treba ni spominjati ako se

ne mogu ponuditi pozitivni prijedlozi jer to samo

izaziva ljutnju.

127

Page 62: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Drugo: ljudi, izazvani materijalistički obojenim

gledanjem, u novije vrijeme pridaju značenje treti-

ranju gnojiva svakakvim anorganskim supstancijal�

nim spojevima i elementima. Iskustvo je pokazalo

da ni to nema trajne vrijednosti. Naime, želimo li

gnojivo oplemeniti, poboljšati mineralima, treba nam

biti jasno da se time samo djeluje na oživljavanje

tekućeg, vode, no za dobro uspijevanje biljaka nije

dovoljno samo organizirati, oživjeti vodu. Jer voda

koja samo curi kroza zemlju, više ništa ne oživljava.

Zemlja se mora oživjeti izravno, a to nije moguće

ako se koristi mineralno, to je jedino moguće ako

se koristi organsko koje se dovodi u odgovarajuće

stanje u kojem ono organizirajući, oživljavajući samo

djeluje na čvrsto, zemljano. Sve to, davanje poticaja

baš gnoju ili gnojnici — svemu što djeluje na taj

način može se dati takav poticaj ako se ostane u

okviru oživljavajućeg — to je zadaća duhovnoznan�

stvenog poticaja koji se daje poljoprivredi. Duhovna

znanost svuda zagleda u velika djelovanja životnog,

a ne obazire se, budući da to nema najveće značenje,

na promatranje sitnog — tome pozornost posvećuje

mikroskop — ni na zaključke izvedene polazeći od

mikroskopskog. Zadaća duhovne znanosti jest pro-

matranje makrokozmičkog, širokih krugova prirodnog

djelovanja. Zato je naravno nužno da se zagleda u

ta prirodna djelovanja.

Ali vidite, postoji rečenica koju ćete u razno-

raznim oblicima pronaći svugdje u poljoprivrednoj

literaturi — ona proizlazi iz tobožnjih iskustava —

i koja glasi otprilike ovako: Dušik, fosforna kiselina,

vapno, kalijeva sol, klor i tako dalje, čak i željezo,

sve to ima veliko značenje za tlo na kojem bi trebale

uspijevati biljke. Ali kremena kiselina, olovo, arsen,

128

živa — tome se pridodaje čak i natron (soda) —

oni za pravo uspijevanje biljaka u najboljem slučaju

imaju podražajnu vrijednost, kako se kaže. Time

se biljke potiču.

Takva tvrdnja svjedoči da se zapravo tapka u

potpunom mraku i može biti samo dobro — sigurno

zahvaljujući starim tradicijama — ako se s biljkama

ne postupa tako bezumno kako bi se postupalo kad

bi se ravnalo po toj rečenici. Po njoj se i ne može

ravnati. Jer o čemu se radi?

Vidite, u stvarnosti je tako da velika priroda

ne napušta tako nemilosrdno nekoga tko se ne obazire

na njezinu kremenu kiselinu, olovo, živu, arsen, kao

što napušta nekoga tko pravilno ne cijeni kalijevu

sol, vapno ili fosfornu kiselinu. A da bi se u zemlji

pravilno imalo fosfornu kiselinu, kalijevu sol, vapno,

mora je se obraditi, mora je se pravilno gnojiti. To

ne pada s neba. Ali svakako, stalnom proizvodnjom

zemlju se može osiromašiti. Nju se doista neprekidno

osiromašuje. Zato je se mora gnojiti. I s vremenom,

kao što je to često kod proizvodnje, uravnoteživanje

gnojivom može biti nedovoljno. Tada se provodi

eksploatacija. Time se zemlja trajno osiromašuje.

Treba se pobrinuti da pravi prirodni proces

teče pravilno. Takozvana podražajna djelovanja jesu,

naime, najvažnija djelovanja. Oko cijele Zemlje djeluju

u najfinijim dozama upravo tvari koje se smatraju

nepotrebnima; a one su biljkama toliko neophodne

koliko i ono što biljke dobivaju od zemlje. One ih

upijaju iz zemaljskog okružja: živu, arsen, kremenu

kiselinu; iz tla ih upijaju pošto su oni zračenjem

dospjeli u nj.

Mi ljudi možemo posve onemogućit i da t lo

iz zemaljskog okružja pravi lno upija ono što je

129

Page 63: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

biljkama potrebno. Ako stalno neplanski gnojimo,

postupno možemo zemlju onemogućit i da upija

ono što je u najfinijim homeopatskim dozama dje-

lotvorno u kremenoj kiselini, olovu, živi, što, ako

tako mogu reći, dolazi iz zemaljskog okružja i

mora biti pr imljeno u rast biljaka kako bi biljka

— koja zapravo svoje tijelo što ga oblikuje ugljik

gradi uz pomoć onoga što u najfinijim dozama

dolazi iz zemaljskog okružja — uvijek u zemlji

imala ono što joj je potrebno.

Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako

kako sam jučer rekao nego i drugim našim gnoji-

vima. I pritom nije stvar u tome da gnojivu samo

pridodamo supstancije za koje vjerujemo da su mu

potrebne kako bi se potaknuo rast biljaka, nego se

radi o tome da mu pridodamo životne snage. Jer

biljci su mnogo važnije životne snage nego samo

Supstancijalne snage, nego samo supstancije. Kako

god tlo, koje bismo s vremenom dobili, bilo bogato

ovom ili onom supstancijom, ono ipak nimalo ne

bi koristilo rastu biljaka ako biljku gnojidbom ne

bismo osposobili da u vlastito tijelo preuzme ona

djelovanja koja to tlo sadrži. U tome je stvar.

No danas se uopće ne zna kako neznatne količine

izuzetno jako djeluju upravo kad je riječ o živom.

Me�utim, mislim da nakon istraživanja o djelovanju

najmanjih entiteta koja je obavila gda. dr. Kolisko

i koja su sve ono što je u homeopatiji dosad bilo

tapkanje i pipanje sjajno postavila na temeljitu znan-

stvenu osnovu, mislim da se nakon toga može smatrati

znanstveno utemeljenim da se u malim entitetima,

u malim količinama, odgovarajućom primjenom malih

količina osloba�aju upravo zračeće snage potrebne

u organskom svijetu.

130

Prilikom gnojidbe uopće nam neće biti teško

tako primijeniti najmanje količine. I vidjeli smo,

pošto prije ili poslije gnojidbe zgotovimo ono što

smo spremili u kravljim rogovima, kako time gnojivu

pridodajemo djelovanja, pridodajemo one snage koje

su potrebne da bismo gnojivu koje se upotrebljava

odvojeno od te homeopatske gnojidbe, koje se pravil-

no doprema na svoje mjesto, pomogli u njegovu

djelovanju. Ali mora se na raznorazne načine pokušati

gnojivu podariti pravu životnost, konzistenciju da

samo od sebe zadrži onoliko dušika, onoliko drugih

tvari koliko mu je potrebno, podariti mu težnju prema

životnosti koja ga zatim ponovno osposobljava da

zemlji pruži odgovarajuću životnost. I tu bih danas

dao neke smjernice koje upravo upućuju na to kako

bi se gnojivu čak i u malim količinama pridodalo

ono, uz ono što pridodajemo iz kravljih rogova, što

ga toliko oživljuje da svoju životnost može prenijeti

na tlo iz kojeg niču biljke.

Pritom ću napomenuti različite stvari, ali izričito

naglašavam da se ono što je zbog odre�enih okolnosti

u nekim krajevima teško izvedivo ipak slobodno

može zamijeniti nečim drugim. Samo u jednom jedi-

nom slučaju neće se moći naći zamjena jer je to

toliko osebujno da se na isti način neće moći susresti

ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti.

Prema onome što sam spomenuo, najprije se

mora paziti da ono što se u organskom tiče prven-

stveno svijeta: ugljik, kisik, dušik, vodik, sumpor;

da se to u organskom pravilno spaja s drugim supstan-

cijama, dakle, da se spaja, recimo, baš s kalijevim

solima. Ako pogledamo samo količinu kalijevih soli

koje su biljci potrebne za rast — sigurno, o tome

se nešto zna, zna se da kalijeve soli ili kalij uopće

131

Page 64: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

usmjeravaju rast biljke prema onim područjima bilj-

nog organizma koja u brojnim slučajevima postaju

kosturom, koja stvaraju ono što je čvrsto, snažno;

zna se da se kalijevim sadržajem obuzdava rast u

stabljici. Ali važno je da se kalijev sadržaj u onome

što se doga�a izme�u zemlje i biljaka preradi tako

da se on u organskom procesu ispravno odnosi prema

onome što ustvari tvori tijelo biljke, bjelančevinasto

(Eiweißartige). A tu se nešto može postići ako se

uradi sljedeće.

Uzmimo stolisnik, biljku koju je uglavnom lako

naći. Ako je slučajno u nekom kraju nema, može

se isto tako upotrijebiti i osušen. Taj je stolisnik

— a to je ustvari svaka biljka — čudo od biljke, ali

ako pak se pogleda neki drugi cvijet, onda čovjeka

osobito dirne kakvo je čudo od biljke taj stolisnik.

Govorio sam vam da u sebi nosi ono čime si duh

uvijek ovlažuje prste kad ugljik, dušik i tako dalje

želi poslati na njihova odgovarajuća organska mjesta.

Taj stolisnik objavljuje se u prirodi tako kao da je

neki tvorac biljaka kod njega imao model po kojem

je odredio točan omjer izme�u sumpora i drugih

biljnih supstancija. Reklo bi se da ni kod jedne druge

biljke duhovi prirode ne uspijevaju tako savršeno

iskoristiti sumpor kao kod stolisnika. I kad je čovjek

upoznat s djelovanjem stolisnika u životinjskom i

ljudskom organizmu, ako se zna kako taj stolinik,

ukoliko se pravilno unese u biološko, doista može

popraviti sve ono što proistječe iz slabosti astralnog

tijela, može se pratiti njegovo djelovanje u čitavom

prirodnom procesu rasta biljaka. On je blagotvoran

samim time ako na nekom području divlje raste na

rubovima oranica ili kraj puta, ondje gdje se uzgajaju

žitarice ili krumpiri ili neka druga kultura. Stolisnik

132

nikako ne bi smjelo iskorijeniti. Razumljivo je da

bi trebalo spriječiti da se stolisnik ukorijeni negdje

gdje bi mogao smetati — štetan nije ustvari nigdje,

ali može smetati — ali kao što neki simpatični ljudi

ne djeluju u društvu onime što govore, već samom

svojom pojavom, tako i stolisnik već i svojom prisut�

nošću povoljno djeluje na području gdje se razmnožio.

Upravo sa stolisnikom može se učiniti sljedeće:

Uzme se ono isto što se od stolisnika koristi u medicin-

ske svrhe — one cvatove gore, kišobranaste cvatove.

Ako imamo svježi stolisnik, najbolje je da ih uberemo

svježe i potom kratko sušimo. Zapravo ih uopće ne

treba puno sušiti. Ako nemamo svježi stolisnik, nego

samo osušeni, onda bismo prije upotrebe iz listova

trebali pokušati iscijediti sok koji se iskuhavanjem

može dobiti čak i iz suhih listova, i tim sokom malo

zalijemo cvat. Onda uzmemo mjehur neke plemenite

divljači — vidite kako se ovdje posvuda ostaje u

živućem — nakon što smo zgnječili jednu ili dvije

šake stolisnika, uvijemo tu supstanciju u mjehur

plemenite divljači, svežemo ga i u tom mjehuru dobi-

jemo tako prilično konzistentnu masu stolisnika.

Zatim tu masu stolisnika objesimo ondje gdje ljeti

po mogućnosti sja sunce. Kad stigne jesen, skinemo

je i ne odveć duboko stavimo u zemlju da prezimi.

Dakle, tijekom jedne godine cvjetovi stolisnika —

ne smeta ako su se već zametnuli plodovi — uvijeni

u mjehur plemenite divljači, dijelom iznad zemlje,

dijelom u zemlji izloženi su djelovanjima kojima

mogu biti izloženi. Vidjet ćemo da tijekom zime po-

primaju prilično neobičnu konzistenciju.

Ako onda tu supstanciju izva�enu iz mjehura

— sad je takvu možemo čuvati koliko dugo hoćemo

— stavimo u hrpu gnoja koja može biti velika kao

133

Page 65: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

kuća i u njoj je razdijelimo — u to se uopće ne

mora uložiti mnogo truda — ako je jednostavno razdi-

jelimo, djeluje zračenje. U njoj je izuzetna zračeća

snaga — a u zračeće snage materijalist će zacijelo

vjerovati budući da govori o radiju — samim ti-

me što je ta supstancija unesena, a čak i naširoko

razdijeljena, ona djeluje na gnoj i gnojnicu te na

kompostnu masu.

Ta masa dobivena od stolisnika djeluje tako

oživljavajuće, osvježavajuće ako se tako pripravljeno

gnojivo upotrijebi jednostavno onako kako se gnojiva

danas primijenjuju i tako popravi ono što je eksploa-

tirano. Gnojivu se vraća mogućnost da ponovno oživi

zemlju tako da ona može primiti druge kozmičke

tvari, ono što u najfinijim homeopatskim dozama

dolazi kao kremena kiselina, olovo i tako dalje. No

0 tome bi članovi poljoprivrednoga kružoka opet

trebali obaviti pokuse; uvjerit će se da će to uspjeti.

Vidite, sada je pitanje — jer treba raditi s uvi-

dom, a ne bez njega — stolisnik smo upoznali, njegov

jako homeopatski sadržaj sumpora koji je doista

uzorno spojen s kalijem, a i sam veličanstveno djeluje

iz�stolisnika, što stolisniku podaruje sposobnost da

svoja djelovanja raširi i u većim masama. Ali zašto

baš u mjehuru plemenite db/ljači?

To je povezano s uvidom u veliki proces koji

se odvija upravo u vezi s mjehurom. Plemenita divljač

je životinjski stvor koji je u posve intimnom odnosu

ne toliko sa Zemljom koliko sa zemaljskim okružjem,

s onime što je u zemaljskom okružju svemirsko; zbog

toga plemenita divljač ima rogove koji imaju zada-

ću što smo je jučer razložili. I upravo ono što je u

stolisniku, na osobit način konzervira se u čovječjem

i životinjskom organizmu procesom koji se odvija

134

izme�u bubrega i mjehura, a taj je proces opet ovisan

0 supstancijalnom ustrojstvu mjehura. Tako opet

u mjehuru plemenite divljači, premda mu je sup-

stancija tako tanka, ipak imamo snage koje nisu kao

kod goveda — one su opet potpuno drugačije —

povezane s nutrinom, nego sa snagama kozmosa,

mjehur plemenite divljači gotovo je odraz kozmosa.

Tada stolisniku pružamo mogućnost da znatno poveća

već postojeće snage za spajanje sumpora s drugim

supstancijama. U obradi stolisnika koju sam izložio

imamo nešto sasvim fundamentalno za poboljšanje

gnojiva i zadržavamo se u živućem, ne izlazimo iz

živućeg, ne ulazimo u anorgansku kemiju. To je važno.

Uzmimo drugi primjer. Ako gnojivu želimo pru-

žiti mogućnost da u sebe primi onoliko života da

ono taj život može prenijeti na zemlju iz koje raste

biljka, bitno je da gnojivo osposobimo kako bi ono

još više u sebi sjedinilo tvari koje su uz kalij tako�er

neophodne za rast biljaka — kalcij, kalcijeve spojeve.

U stolisniku se prvenstveno radi o djelovanjima kalija.

Želimo li obuhvatiti i kalcijeva djelovanja, ponovno

nam je potrebna biljka koja doduše ne pobu�uje

oduševljenje kao stolisnik, ali koja ipak tako�er, u

homeopatskim dozama, sadrži sumpor kako bi se

pomoću sumpora privukle ostale tvari potrebne biljci

i uvukle u organski proces. To je kamilica, Chamomilla

officinalis.

Ne bi valjalo samo reći da je kamilica obilježena

time što je bogata kalijem i kalcijem, nego je ovako:

u procesu stvaranja kalija stolisnik prvenstveno raz-

vija svoju sumpornu snagu. Zbog toga ima točno

onoliko sumpora koliko mu je potrebno da prera-

di kalij. No kamilica prera�uje i kalcij i time ono

što ponajprije pridonosi onemogućavanju štetnih

Page 66: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

fruktifikacijskih djelovanja, što pridonosi održavanju

biljke zdravom. No čudesno je što i kamilica u sebi

ima ponešto sumpora, ali u drugoj količini jer mora

preraditi i kalcij. Sada opet treba istraživati. Vidite,

ono što proizlazi iz duhovne znanosti uvijek uzima

u obzir velike krugove, kao što se kaže, makrokozmi�

čke, a ne mikrokozmičke razmjere.

Sada treba pratiti što se s kamilicom zbiva u

ljudskom i životinjskom organizmu. U svemu onome

što se s upotrijebljenom kamilicom zbiva u ljud-

skom ili životinjskom organizmu mjehur nema gotovo

nikakvo značenje, dok veće značenje ima supstan-

cija crijevne stijenke, važna je supstancija crijevne

stijenke. Ako stoga kamilicom želimo djelovati isto

kao sa stolisnikom, trebamo ubrati njezine nježne

bijelo�žute glavice, te glavice obraditi isto kao i stolis�

nikove kišobrančiće, ali ne stavljamo ih u mjehur,

nego u goveda crijeva.

Vidite, opet možete učiniti prekrasnu stvar, nije

potrebno mnogo, ali to je prekrasna stvar. Umjesto

da sve što postoji s te strane upotrijebite onako

kako je danas uobičajeno, umjesto da pravite kobasice,

pravite kobasice od gove�eg crijeva u kojima je nadjev

pripravak od kamilice. I time je ponovno dano nešto

što se mora izložiti djelovanju prirode — vidite, i

tu se ostaje u okviru živućeg. Sada te dragocjene

kobasice, budući da je stvar u tome da bi u zemljanom

po mogućnosti trebalo djelovati slično živuće, treba

tijekom cijele zime, ne preduboko, ostaviti u zemlji

po mogućnosti bogatoj humusom i to na mjestu gdje

se snijeg dulje zadržava i gdje je on dobro oba-

sjan suncem, tako da na mjesto gdje ste smjestili

te dragocjene kobasice djeluju kozmičko�astralna

djelovanja.

136

Zatim ih u proljeće izvadimo i pohranimo na

isti način te ih dodamo gnojivu isto kao i stolisnik,

i vidjet ćete da ćemo tako dobiti gnojivo koje, prvo,

bolje zadržava dušik nego druga gnojiva, kojemu

je uz to obilježje da tako oživljuje zemlju da ona

može izuzetno poticajno djelovati na rast biljaka.

Ako se tako gnoji, time će se ponajprije uzgojiti

zdravije biljke, doista zdravije biljke.

Zar ne, sve ovo danas izgleda kao ludo — to

mi je jasno — ali pomislite samo što je sve do danas

ljudima izgledalo kao ludo, a nakon nekoliko godi-

na uvedeno je u praksu. Trebali ste samo pročitati

švicarske novine kad je netko govorio o tome da

bi trebalo izgraditi brdske pruge, što mu je sve pred�

bacivano. Ali brdske pruge ubrzo su se pojavile i

danas ljudi ne misle da je onaj koji ih je izmislio

bio lu�ak. Prema tome, kod tih je stvari važno da

se otklone predrasude. Kao što sam rekao, ako je

ove dvije biljke teško nabaviti u nekom kraju, mogu

se zamijeniti nečim drugim; to ne bi bilo tako dobro,

ali može se koristiti i osušena biljka.

Nasuprot tome, u pogledu dobrog djelovanja

na našu gnojidbenu masu teško je zamijeniti bilj-

ku koju često ne vol imo, ne vol imo u tom smislu

da nešto što vol imo, rado pomilujemo. Tu biljku

ne milujemo rado: koprivu. To je doista najveća

blagotvorka za rast biljaka i gotovo je se ne može

nadomjestiti nijednom drugom biljkom. No ako negdje

nije dostupna, može se upotrijebiti i u suhom sta-

nju. Ali kopriva je doista "Katica za sve", ona može

neizmjerno mnogo. I kopriva nosi u sebi ono što

svuda ureduje i prera�uje duhovno, sumpor, čije

sam značenje izložio. Ali osim toga što kopriva dalje

prenosi zračenja i strujanja kalija i kalcija, ona ima

137

Page 67: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

i neku vrst željeznih zračenja koja su za prirodni

tijek povoljna gotovo kao i za nas vlastita željezna

zračenja u krvi. Zbog svojeg dobročinstva kopriva

uopće ne zaslužuje da vani u prirodi raste tako pre-

zrena. Ona bi ustvari trebala rasti oko čovjekova

srca jer ona je vani u prirodi po svojem veličan-

stvenom unutarnjem djelovanju, po svojoj unutarnjoj

organizaciji zaista slična onome što je srce u ljud-

skom organizmu. Riječ je o tome da se u koprivi

nalazi velika blagodat i tu bi se svakako moglo reći

— oprostite, gospodine grofe, što ću u ovom slučaju

biti toliko lokalan — da za rasterećivanje tla od

željeza, ukoliko je to potrebno, upravo pogoduje

sjetva koprive na nevinim mjestima. Ona na osobit

način gornji sloj tla osloba�a od djelovanja željeza

jer ga ona jako voli i privlači. Premda se ne otklanja

samo željezo, otklanja se njegovo djelovanje na rast

biljaka. Stoga bi sjetva koprive osobito bila značajna

u ovim krajevima. No to bih tek usput napomenuo.

Želio bih upozoriti na to da već sama prisutnost

koprive može biti značajna za cijeli okoliš u pogledu

rasta biljaka.

I tako, da bismo poboljšali gnojivo, uzmemo

onoliko koprive koliko možemo zahvatiti i pustimo

da malo uvene, malo je stisnemo i upotrijebimo je

ovaj put bez mjehura plemenite divljači, bez gove�eg

crijeva, jednostavno je zakopamo u zemlju posipavši

je, recimo, tankim slojem treseta, tako da je malo

odvojena od zemlje. To zakopamo izravno u zem-

lju, ali dobro zapamtimo to mjesto kako ne bismo

iskopali samo zemlju kad budemo htjeli iskopati

koprivu. Onda je ostavimo preko zime i preko ljeta

— mora biti zakopana godinu dana — i tako dobivamo

supstancijalnost iznimne djelotvornosti.

138

Sada to pomiješamo s gnoj ivom onako kao i

drugo o čemu sam g o v o r i o ; time post ižemo da

gnojivo unutra postane osjetljivo, stvarno postane

osjetljivo, tako da, kao da je time postalo razumno,

ne dopušta da se nešto nepravi lno rastvori i da

nešto nepravi lno ispušta dušik i slično. Upravo

se tim dodatkom gnojivo "urazumljuje", a pogotovo

osposobljuje da urazumljuje zemlju u kojoj djeluje,

tako da se ona individualizira prema onim biljkama

koje se tako žele uzgajati. To je uistinu nešto kao

urazumljivanje zemljišta, što se postiže dodatkom

Urtica dioica.

Vidite, današnje metode poboljšavanja gnojiva

— premda i sada katkad iznena�uju svojim vanjskim

djelovanjem — naposljetku se svode na to da se s

vremenom dobiju izvrsni poljoprivredni proizvodi

koji takoreći samo pune ljudske želuce. Oni u sebi

više neće imati hranjivosti. No ipak je stvar u tome

da se čovjek ne zavarava time što ima nešto ve-

liko i napuhano, nego da ima nešto što je u sebi

konzistentno i hranjivo.

Može se dogoditi da se u poljoprivrednoj proiz-

vodnji pojave biljne bolesti. Sada bih načelno govorio

o tome. Danas se ljudi rado specijaliziraju u svim

stvarima i govore o ovoj ili onoj bolesti. I to je sasvim

u redu; onaj tko se bavi znanošću mora znati kako

izgleda jedno, a kako drugo. Ali liječniku većinom

ne koristi mnogo ako neku bolest zna opisati, nego

je mnogo važnije ako je zna liječiti. Kod liječenja

dolaze u obzir potpuno drugačija gledišta od onih

koja danas postoje za opis bolesti. Može se steći

velika savršenost u opisivanju bolesti, prema pravi-

lima današnje fiziologije ili fiziološke kemije može

se točno znati što se zbiva u organizmu, ali ništa

139

Page 68: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se ne može liječiti. Ne mora se liječiti prema histo-

loškim ili mikroskopskim nalazima, treba se umjeti

liječiti polazeći od velikih me�uovisnosti. Tako je

i s obzirom na prirodu biljke. A budući da je priroda

biljke u tom pogledu jednostavnija od životinjske

ili ljudske prirode, tako je i liječenje, rekao bih,

nešto što protječe u općem, pa se stoga kod biljke

može primijeniti neka vrst univerzalnih lijekova.

Ako to ne bi bilo moguće, čovjek bi se našao u vrlo

neugodnoj situaciji u odnosu na biljni svijet, u kojoj

već i jest — o tome ćemo još govoriti — što se tiče

liječenja životinja, a u kojoj nije u pogledu liječenja

ljudi. Čovjek može reći što ga boli. Životinje i biljke

to ne mogu. Ali u tom slučaju liječenje protječe opće-

nitije. Stoga se razboritom provedbom gnojidbe doista

velik broj biljnih bolesti može otkloniti čim se one

primijete i to na sljedeći način.

Tlu se gnojidbom mora dodati kalcij. Ali ništa

ne bi pomoglo ako bismo kalcij dodali tlu zaobišavši

živuće, nego kalcij mora, ukoliko treba djelovati

ozdravljujuće, ostati u sferi živućeg. On ne smije

ispasti iz živućeg. Obično vapno ili slično neće vam

ničemu poslužiti.

I tako ima jedna biljka koja je bogata kalcijem,

sedamdeset sedam posto supstancije njezina pepela

čini kalcij, ali u finim spojevima — to je hrast. I

ono što sam vam izložio o srodnosti oživljenog zemlja-

nog s korom posebice se odnosi na hrastovu koru,

koja je neka vrst meduproizvoda s obilježjima bilj-

nog i životnog zemljanog. S obzirom na ono što se

pojavljuje kao kalcij, najidealnije je ono što se kao

kalcijeva struktura nalazi u hrastovoj kori. Kad je

u oživljenom stanju, a ne u mrtvom — u mrtvom

tako�er djeluje — kalcij tako ima ono što sam izložio.

140

On uspostavlja red kad etersko tijelo prejako djeluje,

tako da astralno ne može doprijeti do organskog.

On ubija (guši) etersko tijelo i time osloba�a put

djelovanju astralnog; to je tako kod svakog vapna.

Ali ako bismo htjeli da se razbujano etersko na vrlo

lijep način skuplja i to tako da je to skupljanje stvarno

pravilno, da u organskom ne izaziva šokove, onda

kalcij moramo iskoristiti upravo u onoj strukturi

u kojoj ga nalazimo u hrastovoj kori.

Skupimo tako onoliko hrastove kore koliko je

možemo prikupiti. Ne treba nam je mnogo, dovoljno

je onoliko koliko se lako može pribaviti. Skupimo

je i malo nasjeckamo tako da dobijemo razdrobljenu

konzistenciju, razdrobljenu strukturu. Potom uzmemo

lubanju, gornji dio lubanje — od bilo koje domaće

životinje — u nju saspemo tu nasjeckanu hrastovu

koru i zatvorimo je po mogućnosti koštanom ma-

som te to stavimo u zemlju, zakopamo ne previše

duboko i pospemo tresetom te pomoću nekog žlijeba

pokušamo osigurati što veći dotok kišnice. Moglo

bi se napraviti i ovako: u kacu u koju stalno utječe

voda i iz nje istječe mogli bismo staviti takvu biljnu

supstanciju koja jako potiče stvaranje biljnog mu-

lja. U taj biljni mulj stavimo tu koštanu posudu s

nasjeckanom hrastovom korom. To tako�er mora

prezimiti — sniježnica je isto tako dobra kao i kišnica

— mora po mogućnosti odstajati cijelu jesen i zimu.

Tom se masom tako našem gnojivu dodaje ono

što mu doista podaruje snage da preventivno suzbije,

zaustavi štetne biljne bolesti. Sada smo već pomije-

šali četiri stvari. Sve to svakako zahtijeva ponešto

posla, ali ako razmislite, sigurno ćete se složiti da

to traži manje rada od svih petljancija koje se izvode

u poljoprivrednim kemijskim laboratorijima i koje

141

Page 69: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se moraju platiti. Vidjet ćete, nacionalnoj privredi

više se isplati ovo što smo izložili.

No potrebno nam je još nešto što pravilno pri-

vlači kremenu kiselinu iz čitavoga svemirskog okružja.

Jer tu kremenu kiselinu moramo imati u biljci. I

upravo s obzirom na upijanje kremene kiseline zemlja

s vremenom gubi snagu. Gubi je polagano, pa se

stoga to tako ne primjećuje, ali vidite, ljudi koji

pogled upiru još samo u mikrokozmičko, a ne u

makrokozmičko, uopće ne mare zbog gubitka kre-

mene kiseline jer vjeruju da to nema nikakva značenja

za rast biljaka. Ali to ima najveće značenje za rast

biljaka. No o tim stvarima mora se nešto znati. To

danas učenjaku sigurno više nije znak velike konfu-

zije, kao što se to smatralo još prije nekog vremena,

jer danas se bez ustručavanja govori o preobrazbi

elemenata. Promatranje svakakvih elemenata u tom

je smislu pripitomilo materijalističkog lava.

Ali odre�ene stvari koje se neprestano zbivaju

oko nas, ljudi uopće ne poznaju. Kad bi ih poznavali,

lakše bi vjerovali u stvari koje sam sada izložio.

Znam vrlo dobro da će onaj koji je dovitljiv u da-

našnjem načinu mišljenja reći: Ali ti nam uopće ne

govoriš kako se povećava sadržaj dušika u gnojivu.

O tome sam stalno govorio, posebice kad sam govorio

o stolisniku, kamilici, koprivi, jer, naime, u organ-

skom se procesu krije tajna alkemija, koja, samo

ako u njemu ispravno djeluje, na primjer, kalij doista

pretvara u dušik, a tako�er, ako ispravno djeluje,

vapno doista pretvara u dušik. Znate da su u rastu

biljaka djelatna četiri elementa o kojima sam vam

govorio; osim sumpora tu je tako�er vodik. Naveo

sam vam značenje vodika. Izme�u vapna i vodika

postoji uzajamni kvalitativni odnos koji je sličan

142

kvalitativnom odnosu izme�u kisika i dušika u zraku.

I već bi to čisto izvanjski u kvantitativnoj kemijskoj

analizi otkrilo da postoji srodnost izme�u povezanosti

kisika i dušika u zraku te izme�u povezanosti vapna

i vodika u organskim procesima. Naime, pod utjecajem

vodika vapno i kalij neprestano se preobražavaju

u dušično i naposljetku u pravi dušik. A dušik koji

tako nastaje izuzetno je koristan za rast biljaka,

ali treba ga proizvesti metodama koje sam opisao.

Kremena kiselina sadrži silicij. Silicij pak u or-

ganizmu biva preobražen u tvar koja ima iznimnu

važnost, koja se danas uopće ne ubraja me�u kemijske

elemente, a upravo je kremena kiselina potrebna

da bi se privuklo kozmičko. I tako u biljci jednostavno

mora nastati pravilno uzajamno djelovanje izme�u

kremene kiseline i kalija, ne kalcija. Tlo moramo

oživjeti kako bi na temelju gnojidbe ono uspostavilo

taj pravilni uzajamni odnos. Moramo potražiti bilj-

ku koja je vlastitim posredovanjem izme�u kalija

i kremene kiseline — ponovno pridodana gnojivu

u nekoj vrsti homeopatske doze — u stanju tom

gnojivu podariti odgovarajuću snagu. Tu biljku doista

možemo naći. I ta je biljka opet, samim time što

raste na našem poljoprivrednom području, već u

tom smislu blagotvorna. To je Taraxacum, maslačak.

Nevini, žuti maslačak izuzetna je blagodat tamo gdje

raste. Jer on je posrednik izme�u kremene kiseline

fino raspore�ene u svemiru i potrebe koja za kreme-

nom kiselinom postoji na cijelom području. Maslačak

je stvarno neka vrst nebeskoga glasnika; ali ako se

radi o tome da ga treba upotrijebiti, ako ga želimo

učiniti djelotvornim u gnojivu, moramo ga ispravno

primijeniti. Naravno, u tu svrhu trebamo ga izlo-

žiti djelovanju zemlje, djelovanju zemlje u zimskom

143

Page 70: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

razdoblju. Ali stvar je u tome da se okolne snage

mogu privući tako da ga obradimo kao i ostalo.

Skupimo žute glavice maslačka, pustimo da malo

uvenu, zgnječimo, zašijemo u kravlju potrbušnicu

i tako�er ostavimo u zemlji tijekom zime. Kad na

proljeće izvadimo kuglice — možemo ih pohraniti

dok nam ne zatrebaju — one su stvarno potpuno

prožete kozmičkim djelovanjem. Supstanciju koja

je dobivena od njih opet možemo na sličan način

dodati gnojivu i ona će osposobiti zemljište da iz

atmosfere i svemira privuče upravo onoliko kremene

kiseline koliko je biljkama potrebno da bi postale

osjetljive za sve ono što djeluje u njihovu okružju,

a i da same privlače ono što im treba.

Jer da bi biljke doista mogle rasti, potrebna

im je neka vrst osjećaja. Kao što ja kao čovjek mogu

proći mimo nekog tupavka � on to ne osjeća, tako

naravno sve u tlu i iznad tla može prolaziti mimo

tupe biljke; ona to ne osjeća i ne može se poslužiti

njime za svoj rast. Ali ako je biljka na taj najfiniji

način prožeta, oživljena kremenom kiselinom, onda

ona za sve postaje osjetljiva i sve privlači. No vrlo

je lako postići da biljka koristi vr lo malo prostora

kojim je u zemlji okružena i iz kojeg crpi ono što

joj je potrebno. To naravno nije dobro. Ako se zem-

ljište obradi onako kako sam upravo opisao, tada

biljka može privlačiti stvari iz širokog okružja. Biljci

može dobro doći ne samo ono što je na njivi nego

i ono što se nalazi u tlu susjedne livade ako joj je

to potrebno. Biljci može dobro doći ono što je u

šumskom tlu koje je u blizini ako je se tako unutra

učini osjetljivom. I tako možemo potaknuti uzajamno

djelovanje u prirodi dajući biljkama snage koje im

pristižu zahvaljujući maslačku.

144

Mislim da bi trebalo pokušati napraviti takva

gnojiva kojima bi se doista na spomenut način pravil-

no dodalo tih pet sastojaka ili njihovih nadomjesta-

ka. U budućnosti se gnojivo, umjesto kemijskim tri-

čarijama, mora obra�ivati stolisnikom, kamilicom,

koprivom, hrastovom korom i maslačkom. Takvo

gnojivo uistinu će sadržavati mnogo toga što je za-

pravo potrebno.

Ako se čovjek potom svlada i prije nego što

upotrijebi tako pripremljeno gnojivo iscijedi cvjetove

odoljena, valerijane, i to što je iscije�eno jako razrijedi

— to se može bilo kad napraviti i onda pohraniti,

pogotovo ako se pri razrjedivanju koristi topla voda

— može se, ako se taj razrije�eni sok od cvjetova

odoljena vrlo pažljivo doda gnojivu, u njemu pobuditi

ono što ga potiče da se pravilno odnosi prema onome

što se naziva fosforna supstancija. Tako će se od

tih šest sastojaka moći proizvesti izvrsno gnojivo,

kako od gnojnice, tako i od stajnjaka te komposta.

145

Page 71: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ODGOVORI NA PITANJA

13. lipnja 1924.

Općenito o gnojidbi — Pojedinosti o pripravcima za gnojidbu — Uzimanje hrane iz atmosfere

Pitanje: Radi li se kod mjehura plemenite divljači

o mjehuru muške životinje, jelena?

Dr. Steiner: Mislio sam na mušku divljač.

Je li kod koprive riječ o jednogodišnjoj biljci ili trajnici?

Urtica dioica.

Je li ispravno ako se u krajevima gdje mnogo kiši

jama s gnojivom pokrije?

Gnojivo bi trebalo podnijeti uobičajene količine

kiše. I opet, kako mu ne pogoduje ako uopče ne

dobije kišnicu, tako mu i škodi ako je njome previše

natopljen. Te stvari ne mogu se sasvim općenito

odrediti. Kišnica je za gnojivo uglavnom dobra.

Treba li gnojište biti pokriveno da bi u njemu ostala

gnojnica?

U odre�enom smislu kišnica je gnojivu neop-

hodna. Pitanje je da li bi bilo dobro ako bismo trese-

tom gnojivo zaštitili od kiše. Ne bi imalo nekog smisla

ako bismo pokrovom zaštitili gnojivo od kiše. Gnojivo

bi zbog toga sigurno bilo lošije.

Ako se rast biljaka potiče navedenim načinom gno-

jidbe, koristi li to podjednako plemenitim biljkama i tako-

zvanom korovu, ili se moraju primijeniti posebne metode

da bi se suzbio korov?

146

Pitanje je, na prvi pogled, svakako opravdano.

O takozvanom suzbijanju korova govorit ću sljedećih

dana. Ono što sam govorio pogoduje svekolikom

bilinstvu i time se ne utječe na suzbijanje korova.

No biljka je mnogo otpornija na nametničke štetni-

ke koji je napadaju. Ali stvar izgleda ovako: Već

postoje sredstva protiv nametničkih štetnika u biljnom

carstvu. Suzbijanje korova nije nešto što je povezano

s načelima o kojima smo dosad razgovarali. Korov

je tako�er dio svekolikog bilinstva. O tome ćemo

još govoriti. Stvari su tako povezane da ne bilo dobro

kad bi se nešto izdvajalo.

Što mislite o postupku kapetana Krantza prema kojem

se labavim, slojevitim slaganjem gnoja i toplinom koja

se u njemu stvara tako�er dobiva gnojivo bez mirisa?

Namjerno nisam govorio o stvarima koje se danas

već razumno primjenjuju. Ono što može doći kao

poticaj od duhovne znanosti naveo sam u svrhu

poboljšanja svake takve metode. Postupak koji ste

spomenuli sigurno ima vrlo mnogo prednosti. Ali

mislim, taj je postupak općenito nov, on nije toliko

star, i može se pretpostaviti da spada u onu vrst

postupaka koji u početku zavaravaju i s vremenom

se pokaže da nisu toliko praktični koliko se ustvari

pretpostavljalo. Na početku, dok tlo još ima svoju

tradiciju, tada ga zapravo sve na neki način osvježava.

Ali kad se stvar primjenjuje dulje, tada se doga�a

isto što i s lijekovima koji prvi put dospiju u orga-

nizam. I najnevjerojatniji lijekovi prvi put pomognu;

potom ljekovito djelovanje prestane. I kod ovih stvari

uvijek traje dulje dok čovjek ne shvati da ipak nije

onako kako je vjerovao. Tu je osobito značajno stvara-

nje vlastite topline, i ta djelatnost koja je potrebna

147

Page 72: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

da bi se stvorila vlastita toplina sigurno je izuzetno

povoljna za gnojivo, tako da iz te djelatnosti mora

proizići nešto povoljno. Pritom bi moglo biti štetno

ako je gnojivo labavo naslagano, a i nisam siguran

je li ono doista sasvim bez mirisa. No dobro, ako

je gnojivo bez mirisa, to je znak da se radi o pogodnoj

stvari. Taj postupak nije iskušavan više godina.

Zar ne bi bilo bolje kad bi gnojište bilo na površini

zemlje, a ne ukopano u njoj?

U načelu je dobro ako se gnojište nalazi što

više. No pritom treba paziti da dno gnojišta nije

previsoko kako bi ostalo u odgovarajućem odnosu

sa snagama što su pod zemljom. Ne možemo ga posta-

viti na brežuljku, ali možemo ga postaviti u razini

sa zemljom i to će biti najpovoljnija visina.

Može li se za trs koji mnogo trpi kompost spraviti

na isti način?

Pripravlja se uz neke preinake. Kad budem govo-

rio o voćarstvu i vinogradarstvu, doći će do nekih

preinaka; ali ovo što sam danas rekao općenito vrijedi

za poboljšanje svake vrste gnojiva. Danas sam naveo

stvari koje općenito poboljšavaju gnojivo. Njegovu

prilagodbu livadama i pašnjacima, žitaricama, uzgoju

voća i vinove loze još ćemo obra�ivati.

Je li u redu ako je gnojište popločeno?

S obzirom na ono što se može znati o cjelokupnoj

strukturi zemlje i njezinoj povezanosti s gnojivom, svaka-

ko je čisti promašaj ako je gnojište popločeno. Tada

bi se oko samoga gnojišta trebalo ostaviti slobodan pro-

stor za uzajamno djelovanje gnojiva i zemlje. Zašto bismo

kvarili gnojivo time što ga odvajamo od zemlje?

148

Ima li podloga nekakav utjecaj, pjeskovita ili glino�

vita? Ponekad se dno gnojišta oblaže glinom da bi bilo

nepropusno.

U redu je to što stanovite vrste zemlje imaju

odre�en utjecaj. On naravno proizlazi iz svojstava

koja imaju te vrste tla. Ako je ispod gnojišta pjeskovito

tlo, bit će neophodno — budući da to pjeskovito

tlo stalno upija vodu, budući da propušta vodu —

da prije nego što stavimo gnojivo, dno obložimo

glinom. Imamo li, naprotiv, izrazito glinovito tlo,

trebali bismo ga razrahliti i posuti ga pijeskom. Da

bismo postigli neko srednje djelovanje, uvijek stav-

ljamo sloj pijeska pa sloj gline. Onda imamo oboje.

Onda imamo konzistenciju zemlje i imamo djelovanje

vode. Inače voda otječe. Osobito je pogodna mješavina

obiju vrsta. Iz tog razloga bilo bi važno, barem ako

se to može izbjeći, da pri postavljanju gnojišta ne

odaberemo laporasto tlo. Lapor i slično neće osobito

djelovati. U tom slučaju bilo bi bolje da postupno

napravimo umjetno dno za gnojište.

Što se tiče uzgoja navedenih biljaka: stolisnika, kami-

lice, koprive; je li moguće da se u kraju gdje tih biljaka

nema one jednostavno posiju? Smatrali smo da je u stolisnik

opasan u ispaši goveda, maslačak tako�er. U livadarstvu

smo nastojali odstraniti te biljke što je više moguće. Isto

tako i čičak. Upravo na tome radimo. No sada ih opet

moramo zasijati na poljskim medama, ali ne na livadama

i pašnjacima?

Da, ali kako one mogu biti štetne u ishrani

životinja?

Grof Keyserlingk: Govori se da stolisnik ima

otrovne tvari. Govori se da maslačak nije dobar za

ishranu goveda.

149

Page 73: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Dr. Steiner: Mora se paziti na to. Stoka to na

polju ne jede.

Grof Lerchenfeld: Kod nas se drugačije radi,

maslačak se smatra krmivom koje neposredno potiče

mliječnost stoke.

Dr. Steiner: Te su stvari katkad samo pretpo-

stavke. Ne zna se jesu li provjerene. Moguće je —

to se mora iskušati — da one u sijenu nisu štetne.

Ako bi one bile štetne, životinja sijeno ne bi ni pip�

nula; životinja ne jede ono što joj škodi.

Nije li stolisnik uslijed velike kalcifikacije jako prori-

je�en budući da mu je potrebno vlažno i kiselo zemljište?

Ako se koristi divlji stolisnik — radilo se o oso-

bitom homeopatskom doziranju — u tom slučaju

zbilja je dovoljna vrlo mala količina stolisnika za

posipanje velikog dobra. Stolisnik koji bi rastao ovdje

u vrtu bio bi dovoljan za cijelo dobro.

Na svojim pašnjacima vidio sam da su goveda rado

jela mladi mlasačak koji samo što nije procvjetao; me�utim,

kasnije, čim je maslačak počeo cvjetati, goveda ga više

nisu uzimala.

Valja imati na umu sljedeće: To je naravno opće

pravilo. Životinja ne jede maslačak ako joj on škodi,

životinja ima izuzetno dobar instinkt za ishranu.

No na umu morate imati nešto drugo. Mi tako�er

gotovo uvijek, ako hoćemo unaprijediti nešto što

se zasniva na nekom procesu, koristimo nešto što

samo ne bismo upotrijebili. Na primjer, nitko u svako-

dnevnoj ishrani ne bi jeo krušni kvasac, ali on se

ipak koristi kod pečenja kruha. Stvari stoje ovako:

Ono što pod odre�enim okolnostima djeluje otrovno

ako se konzumira u velikim količinama, to pod drugim

150

uvjetima djeluje kao prava blagodat. Stoga se radi

0 tome da je postupak odlučujući, a ne tvar. I zato

mislim da se mirne duše može prijeći preko sumnje

da maslačak može nauditi životinji. Ima toliko čudnih

shvaćanja; vrlo je neobično što s jedne strane grof

Keyserlingk naglašava štetnost maslačka, dok s druge

strane grof Lerchenfeld govori o tome da je upravo

on krma koja najbolje potiče mliječnost stoke. Nije

moguće da je djelovanje tako različito na dvama

područjima koja su tako blizu jedno drugome; jedno

od ta dva gledišta mora biti pogrešno.

Je li možda podloga odlučujuća? Osim toga, moja

tvrdnja oslanja se na gledišta veterinara. Treba li stolisnik

i maslačak još i sijati na pašnjacima i livadama.

Dovoljna je sasvim mala površina.

Je li važno koliko dugo moraju biti pohranjeni pri-

pravci s gnojivom pošto su izva�eni iz zemlje?

Ako su pomiješani s gnojivom, svejedno je koliko

dugo su unutra. Ali kad se gnojivo rasprostire po

polju, to treba prije učiniti.

Treba li pripravke za gnojidbu staviti u zemlju zajedno

ili svaki posebno?

To je ustvari bitno samo utoliko što je dobro

da tijekom tog uzajamnog djelovanja jedan pripra-

vak ne smeta drugom, tako da bi ih barem trebalo

zakopati na odre�enoj me�usobnoj udaljenosti. Kad

bih ja to trebao učiniti na nekom malom dobru,

na rubovima bih potražio najudaljenija mjesta i isko-

pao jame u velikim razmacima, tako da jedno ne

smeta drugome. Na velikom dobru razmaci se mogu

odrediti po volji.

151

Page 74: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Može li zemlja pod kojom su zakopani pripravci biti

obrasla nekim biljem?

Zemlja može činiti što joj drago. U takvim

je slučajevima čak jako dobro ako je zemlja obrasla

biljem. Ona može biti prekrivena i kultiviranim

biljkama.

Kako treba postupati s pripravcima u hrpi gnoja?

Savjetovao bih da se s njima postupi na sljedeći

način: stavite ih četvrt metra ili nešto dublje u veću

hrpu gnoja, tako da ih gnoj obavija. Pripravci ne

trebaju biti jako duboko, ali važno je da su obavijeni

gnojem. Jer stvari stoje ovako (cr tež) : Ako je ovo

hrpa gnoja i ovdje se nalaze komadići pripravka

— cijela stvar temelji se na zračenju — sve zrake

kreću se ovako; i kad su oni preblizu površine tla,

to nije dobro. Na samoj površini zračenje se lomi,

prelazi u zavoj, ono ne izlazi ako gnoj prekriva pripra-

vak. Dovoljno je pola metra dubine. Ako je preblizu

površini tla, gubi se velik dio zračećih snaga.

Je li dovoljno ako se napravi nekoliko rupa ili se

sve treba rasporediti?

Bolje je ako se rasporedi nego ako se na jednom

mjestu samo naprave rupe. Inače bi zračenja jedna

drugima smetala.

152

Treba li odmah sve pripravke staviti u gnoj?

Kad se pripravci stavljaju u gnoj, mogu se met-

nuti jedan kraj drugog. Oni ne utječu jedni na druge,

oni utječu na sam gnoj.

Mogu li se pripravci staviti u jednu rupu?

Teoretski bi se moglo pretpostaviti da pripravci

neće smetati jedni drugima ako se svi stave u jednu

rupu. Ali to ne bih tvrdio unaprijed. Mogu se staviti

jedan blizu drugog, ali bi se ipak moglo dogoditi

da bi ipak smetali jadan drugom kad bi svi zajedno

bili u jednoj rupi.

O kojem hrastu se radi?

Quercus robur. (Hrast lužnjak, op. prev.)

Treba li kora biti od živog ili srušenog stabla?

U ovom slučaju po mogućnosti od živog drveta,

dapače, od drveta kod kojeg se može pretpostaviti

da je hrastova smola još prilično djelatna.

Dolazi li u obzir cijela kora?

Zapravo samo površina. Vanjski sloj koji se ras-

pada kad ga se ljušti.

Moraju li se pripravci za gnojidbu zakopati baš isklju-

čivo unutar humusnog sloja ili se kravlji rogovi mogu i

dublje zakopati?

Bolje je ostaviti ih u humusnom sloju. Štoviše,

može se pretpostaviti da u podlozi, ispod humusnog

sloja, neće dati toliko plodan materijal. Trebalo bi

naravno tako�er uzeti u obzir da bi dublji humusni

sloj bio najpogodniji. Ako smo pronašli sloj koji je

najjači humusni sloj, to će sigurno biti najbolje mjesto.

153

Page 75: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Ali ispod humusnog sloja neće se postići nikakav

koristan učinak.

U humusnom sloju stvari bi uvijek bile izložene mrazu.

Zar to ne bi štetilo?

Ako su izložene mrazu, to je upravo vrijeme

kad se zemlja tim mrazom najjače izlaže kozmičkim

utjecajima.

Kako se usitnjava kvare i kremen? U nekom malom

mlincu ili mužaru?

U ovom slučaju najbolje je da se to prvo učini

u mužaru — za to je potreban željezni batić. U njemu

se to usitni dok ne postane poput brašna. Kod kvarca

će čak biti neophodno da ga se najprije što je više

moguće usitni ovako, a zatim na nekoj staklenoj

površini. Jer to mora biti jako fino brašno, a kod

kvarca to je jako teško postići.

Poljoprivredno iskustvo pokazuje da se u dobro uhra-

njenoj životinji nakupljaju i masne supstancije. Dakle,

treba postojati odnos izme�u hrane i uzimanja hrane iz

atmosfere?

Držite se samo onog što sam vam rekao. Rekao

sam: Prilikom uzimanja hrane najhitnije su snage

koje se razvijaju u tijelu. O pravilnom uzimanju hrane

ovisi hoće li životinja razviti dovoljno snaga kako

bi postala sposobnom uzimati tvari iz atmosfere i

preraditi ih. To se može usporediti sa sljedećim:

Ako netko treba na ruku navući usku rukavicu, to

neće uspjeti guranjem ruke u nju, nego je prije treba

napuniti drvom, proširiti je. Tako je i ovo fleksi�

biliziranje snaga koje su potrebne kako bi se iz atmo-

sfere preuzelo ono što se ne može dobiti hranom.

154

Živežnim namirnicama organizam se širi i time o�

sposobljava da iz atmosfere uzme više. Time čak

može doći i do hipertrofije ako se uzima previše.

To se onda plaća kraćim životnim vijekom. Tu postoji

nešto što se nalazi u sredini izme�u maksimuma i

minimuma.

155

Page 76: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Individualizacija mjera u poljoprivredi

ŠESTO PREDAVANJE

Koberwitz, 14. lipnja 1924.

Bit korova, štetnika i takozvanih biljnih bolesti

pred forumom prirode

U nastavku naših ramatranja oslonit ćemo se na nešto

od onoga što smo proteklih dana čuli o spoznajama u

pogledu rasta biljaka, a i životinjskim stvorovima. Nasto-

jat ćemo barem aforistički ocrtati duhovnoznanstvena

gledišta koja se tiču biljaka, biljnog, životinjskih šteto�

činja u poljoprivredi i onoga što se zove biljnim bolestima.

No te stvari moguće je promatrati samo u konkretnim

slučajevima. Stoga ću i ondje gdje se može reći malo

toga općenitog, budući da se stvari moraju specijali-

zirati, najprije navesti primjere koji onda, uzmu li se

kao polazište za pokuse, mogu voditi dalje. Najprije

bih pošao od bića korova ili kako se to kaže, promotrio

bih biljne štetočinje.

Vidite, nije toliko stvar u tome da damo defini-

ciju korova, već je stvar u tome da se stvore spoznaje

o tome kako se s odre�enog polja otklanjaju biljke

koje tamo ne želimo imati. Zar ne, čovjeka još pone-

kad spopadnu one čudne mušice zaostale iz studijskog

vremena. Zato sam pokušao, iako ne baš s previše

zadovoljstva, razmotriti jednu od takvih mušica i

u nekoliko koraka istražiti kakve definicije korova

postoje. I tako sam otkrio da većina autora koji nastoje

odrediti što je korov, kaže: "Korov je ono što raste

na mjestu na kojem nije poželjno." Vidite da to nije

156

definicija koja baš duboko ulazi u biće stvari. I čovjek

tako�er neće imati previše sreće želeći razmotriti

biće korova iz jednostavnog razloga što pred forumom

prirode korov ima isto onoliko prava na rast koliko

i ono što se smatra korisnim. Morat će se uvidjeti

da se stvari moraju promotriti s drugoga gledišta,

s gledišta kako s odre�enog polja odstraniti ono

što tamo nije predvi�eno, ali zbog opće prirodne

me�uovisnosti tamo raste. Na to pitanje ne može

se drugačije odgovorit i nego da se u obzir uzmu

stvari koje smo naveli proteklih dana.

Naveli smo kako bi trebalo strogo razlikovati

snage koje su djelatne pri rastu biljaka i koje doduše

potječu iz svemira, ali se iz svemira najprije preuzi-

maju u zemlju i iz zemlje djeluju na rast biljaka.

Te snage koje poglavito proistječu iz kozmičkih utje-

caja, kao što sam rekao, od Merkura, Venere i Mjeseca,

ali ne djeluju izravno s tih planeta, nego posredno

kroza zemlju. Te stvari moraju se uzeti u obzir ako

se želi pratiti što nakon biljke majke izvodi biljku

kći i tako dalje. Nasuprot tome, u svemu što biljka

preuzima iz okružja nadzemaljskog trebat će obratiti

pozornost na to kakve djelatne mogućnosti udaljeniji

planeti prenose zraku i što se na taj način preuzima.

A u širem smislu tako�er se može reći da na sve

one snage koje s bližih planeta djeluju na Zemlju

mnogo utječe djelovanje vapna u zemlji, dok na ono

što djeluje iz okružja utječe djelovanje kremena. I

stoga valja reći: ako djelovanje kremena potječe i

od same Zemlje, ono ipak prenosi ono što dopire

od Jupitera, Marsa, Saturna, a ne ono što dopire

od Mjeseca, Merkura i Venere.

No ljudi danas uopće nisu navikli da uistinu

uzmu u obzir te stvari. Ali zbog toga i ispaštaju.

157

Page 77: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Na primjer, u mnogim krajevima civiliziranoga svijeta

ljudi su morali ispaštati zbog nepoznavanja kozmičkog

utjecaja — bilo da je riječ o njegovu djelovanju pomo-

ću zraka posredno kroz ono što se nalazi iznad razine

tla, bilo da je riječ o njegovu djelovanju odozdo,

posredovanjem Zemlje — zbog toga što je poradi

te neuvidavnosti bilo iscrpljeno sve što je nekoć

zahvaljujući staroj instinktivnoj znanosti u tom po-

gledu ura�eno; svima vama sve to može biti svejedno,

ali mnogim ljudima to nije svejedno. Tlo je bilo iscrp-

ljeno, tradicije su tako�er bile iscrpljene — premda

su seljaci ponekad pripomogli — i tako je brojne

vinograde napala trsna uš (filoksera). Prema trsnoj

uši ljudi su bili prilično nemoćni. Mogao bih mnogo

toga ispričati o uredništvu jednoga poljoprivrednog

časopisa što je osamdesetih godina izlazio u Beču,

koje su sa svih strana salijetali zahtjevima da prona�e

sredstvo protiv lisne uši i koje je bilo potpuno nemoć-

no kad je nevolja s trsnom uši doista postala akutnom.

— Te stvari svakako se ne mogu cjelovito razraditi

znanošću koju danas imamo; one se jedino mogu

razraditi ukoliko se čovjek uistinu posveti onome

što se može spoznati na putovima koje smo naznačili.

Zamislite sljedeće — nacrtat ću to shematski

(cr tež) : Neka je ovo razina zemlje, a sve ovo jesu

djelovanja Venere, Merkura i Mjeseca što dopiru

iz svemira i zrače natrag, tako da se djeluje odozdo

prema gore. A ovo što na taj način postaje djelatno

u zemlji — opet ću to shematski nacrtati — to potiče

biljke na djelovanje tako da najprije oblikuju ono

što raste u jednoj godini, a da potom oblikuju sjeme.

Iz sjemena onda niče nova biljka, treća biljka i tako

dalje. Sve što dolazi ovim putem ulazi u reproduk-

tivnu snagu, u slijed naraštaja.

158

Nasuprot tome, sve ono što dolazi drugim putem

koji se nalazi iznad razine zemlje, dolazi od drugih

snaga, od dalekih planetnih snaga. To se shematski

može prikazati ovako: ovo se u biljci ostvaruje tako

da se ona širi u okolini, što je čini krupnom i sočnom,

što uzimamo kao hranu jer kontinuirana struja to

stalno gradi. Ono što odgrižemo od jabuke, breskve,

ono što zatim jedemo kao voćno meso, sve to potječe

od udaljenih planetnih djelovanja. I upravo iz tih

shvaćanja proizlazi kako treba postupati ako se na

bilo koji način želi utjecati na rast biljaka. Nikako

drugačije ne može se steći uvid u to kako se utječe

na rast biljaka nego time da se uzmu u obzir te

različite snage.

Na velik broj biljaka, a to su ponajprije one

biljke koje se u svakodnevnom životu ubrajaju u

korov, a koje su ponekad izuzetno jako ljekovito

bilje — upravo se medu korovom nalaze najljekovitije

biljke — na te biljke najveći utjecaj ima ono što se

može nazvati Mjesečevim djelovanjem.

O Mjesecu se u običnom životu zna da svojom

površinom prima Sunčeve zrake i baca ih na Zemlju.

Mi vidimo jer svojim očima primamo reflektirane

159

Page 78: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Sunčeve zrake a Zemlja tako�er prima te Mjesečeve

zrake; Dakle, to su Sunčeve zrake koje su na taj

način reflektirane, ali su prožete Mjesečevim snaga-

ma koje dopiru na Zemlju baš kao Mjesečeve snage

otkako se Mjesec odvojio od Zemlje. U svemiru upravo

ta Mjesečeva snaga pojačano djeluje na sve zemalj-

sko. — Kad je Mjesec još bio sjedinjen sa Zemljom,

zemaljsko je bilo mnogo životnije, mnogb plodo-

nosnije. Tako jaka mineralnost kakvu danas imamo

zapravo nije postojala u ono vrijeme kad je Mjesec

još bio sjedinjen sa Zemljom. Ali nakon što se odvojio

od Zemlje, Mjesec djeluje tako da pojačava uobi-

čajeno stanje Zemlje koje je dovoljno samo za poti-

canje rasta živih bića, pa se rast time uzdiže do

reprodukcije.

Kad biće raste, ono postaje veliko. Tu djeluje

ista snaga koja djeluje i kod razmnožavanja. Samo

što rast ne seže tako daleko da bi nastalo istovrsno

biće. Nastaje stanica za stanicom, to je oslabljeno

razmnožavanje koje ostaje unutar bića, a razmno-

žavanje je ojačan rast. Sama Zemlja jedva može posre-

dovati slabo razmnožavanje, rast, ali bez Mjeseca

bila bi nemoćna glede ojačanog rasta. Tu su joj jedno-

stavno potrebne kozmičke snage koje pomoću Mjese-

ca, a kod osobitih biljaka i pomoću Merkura i Venere,

sjaje na nju. Prije sam rekao da ljudi zamišljaju kako

Mjesec samo prima Sunčeve zrake i baca ih na Zemlju.

Prema tome, kod Mjesečeva djelovanja pozornost

se pridaje jedino Sunčevu svjetlu. Ali to nije jedino

što dolazi na Zemlju. S Mjesečevim zrakama na Zemlju

dolazi i cjelokupni reflektirani svemir. Sve što djeluje

na Mjesec, odsijava se dalje. Tako se i čitavo zvjezdano

nebo, što se današnjem čovjeku tako�er ne može

dokazati današnjim fizikalnim metodama, zrcali s

160

Mjeseca na Zemlju. To je svakako jaka i organizacijski

snažna kozmička snaga koja s Mjeseca struji u biljke

kako bi im mogla poslužiti i s obzirom na sjeme�

nitost da bi time snaga rasta mogla izrasti u snagu

razmnožavanja.

No na jednom kraju Zemlje sve to vrijedi samo

kad je nad tim područjem pun Mjesec. Ako je nad

njim mla�ak, ono ne uživa u blagodati Mjesečeva

utjecaja. Za vrijeme mla�aka u biljkama je zadr-

žano samo ono što su primile tijekom puna Mjeseca.

Značajni rezultati postigli bi se već samim time ako

bi se proučavalo kakav bi učinak bio kad bi se, recimo,

već prilikom sjetve kod prvih naznaka klijanja u

zemlji iskoristio Mjesec, kao što su to sve do u de-

vetnaesto stoljeće činili stari Indijci, koji su sijali

ravnajući se prema Mjesečevim mijenama. Ali priro-

da nije tako okrutna da bi čovjeka kaznila već i za

najmanju nepažnju i nepristojnost kojom je počastio

Mjesec prilikom sjetve, prilikom žetve. Dakle, pun

je Mjesec dvanaest puta u godini; to je dosta da

se prikupi dovoljno djelovanja puna Mjeseca, to jest

snaga koje potiču stvaranje ploda. I ako pak se jednom

nešto što pridonosi oplodnji umjesto za puna Mjeseca

poduzme za mla�aka, to će onda pričekati u zemlji

do nova puna Mjeseca, zanemariti ljudske zablude

i ravnati se prema prirodi. To je posve dovoljno

kad ljudi koriste Mjesec a da o tome nemaju ni pojma.

Ali ni to neće dovesti daleko.

Jer, vidite, uz takav postupak korov zahtijeva

svoje pravo isto kao i uzgajane biljke i sve će se

pobrkati budući da čovjek uopće ne stoji u snagama

koje upravljaju rastom. Čovjek se mora postaviti

u snage koje upravljaju rastom. Tu se zna: potpu-

no razvijenom Mjesečevom snagom djeluje se na

161

Page 79: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

reprodukciju, na razmnožavanje svega biljno�živućeg.

Prema tome, djeluje se na ono što iz korijenja izbija

u stvaranje ploda. I tako ćemo dobiti najbolji korov

ako blagotvorni Mjesec pustimo da djeluje na naš

korov, ako ničim ne spriječimo njegovo djelovanje.

Budući da ima i kišnih godina, kada Mjesečeve snage

bolje djeluju nego u sušnim, taj će se korov time

razmnožiti i proširiti. No ako čovjek računa na te

kozmičke snage, reći će si sljedeće:

Obuzda li se puno djelovanje Mjeseca na korov,

dopusti li se da na korov djeluje samo ono što djeluje

izvana i što stoga nije Mjesečevo djelovanje, ono

što izravno djeluje, njegovu se razmnožavanju tako

postavlja granica. On se tada više ne može razmno-

žavati. I stvar je u tome da se tlo obraduje — budući

da se Mjesec ne može isključiti — tako da zemlja

postane nesklona primanju Mjesečevih djelovanja,

i ne samo da zemlja postane nesklona primanju Mjese-

čevih djelovanja nego i biljke, taj korov, da počinju

zazirati od toga da rastu u zemlji koja je u stanovitom

smislu obra�ena. Ako to postignemo, imamo ono

što hoćemo.

Jedne godine primijetimo da se pojavio korov.

Tada moramo stvar uzeti u svoje ruke, zbog toga

se ne trebamo prepasti, nego sebi reći da treba neš-

to poduzeti. Trebamo prikupiti stanovitu količinu

sjemena toga korova, dakle, onoga u što se najzad

povukla snaga o kojoj sam govorio. Zapalimo vatru

— najbolje je zapaliti drvo — i spalimo to sjeme

te brižljivo skupimo sav pepeo. Na taj način priku-

pit ćemo razmjerno malo tog pepela. Me�utim, kod

biljaka s kojima smo postupili tako da smo njihovo

sjeme dali vatri, preobrazili u pepeo, u pepelu smo

koncentrirali snagu suprotnu onome što se razvija

162

u privlačenju Mjesečevih snaga. Pospimo sada —

tu ne trebamo biti osobito pažljivi budući da stvar

djeluje u širokom krugu — taj mali pripravak koji

smo tako napravili od različitoga korova po našoj

njivi i već ćemo sljedeće godine vidjeti kako je mnogo

manje one vrste korova koju smo tako obradili. On

više ne raste i, budući da za mnoge stvari u prirodi

vrijedi ciklus od četiri godine, vidjet ćemo da će

nakon četiri godine dotični korov koji obra�ujemo

posipajući ga pepelom nestati s te njive.

Vidite, tu je doista postignuto plodno djelovanje

najmanjih entiteta koje je sada i znanstveno dokazao

Biološki institut. Na taj bi se način zaista moglo

mnogo toga postići i ako se u svom radu poslužite

tim stvarima, ako doista uzmete u obzir djelovanja

koja su danas potpuno zanemarena, u ruci biste

mogli imati izuzetno mnogo. Sada zaista možete neg-

dje posijati maslačak koji vam je potreban za ono

što sam jučer izložio, no možete upotrijebiti i njegovo

sjeme, poduzeti onaj pokus sa spaljivanjem, skupiti

sitni prašak i njime posuti njivu. Tako ćete maslačak

moći imati tamo gdje želite, ali ona njiva koju ste

obradili spaljenim maslačkom ostat će pošte�ena

od njega.

To su stvari — danas se u to ne vjeruje — kojima

se nekoć vladalo na temelju instinktivne agrikulturne

mudrosti. Tada se na ograničenim područjima zajedno

moglo uzgajati sve što se htjelo budući da su se te

stvari radile instinktivno. Za sve te stvari mogao

bih dati naputke kod kojih biste se uvjerili da mogu

biti polazišta za pravu primjenu tih stvari u praksi,

u stvarnoj praksi. 1 kako danas već vlada mišljenje

— neću to nazvati predrasudom — da se sve mora

naknadno verificirati; dobro, nek se onda te stvari

163

Page 80: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

pokušaju verificirati. Vidjet će se, ako se pokusi

izvedu pravilno, one će se sigurno obistiniti. Me�utim,

kad bih sam imao imanje, ne bih čekao dokaze, nego

bih odmah krenuo na posao. Jer potpuno sam siguran

da stvar funkcionira. Jer po meni stvari stoje ovako:

duhovnoznanstvene istine same su po sebi istinite.

Njima ne treba dokazivanje pomoću drugih okolnosti,

izvanjskih metoda. Tu su grešku napravili svi naši

znanstvenici koji su se oslanjali na izvanjske metode,

izvanjskim metodama htjeli su verificirati te istine.

Oni su to učinili i unutar Antropozofskog društva:

no ti su ljudi trebali znati da te stvari mogu biti

istinite po sebi. Ali da bi se danas nešto postiglo,

to se prema van ipak mora verificirati, mora se pristati

na kompromis, tu je nužan kompromis. Ali u načelu

on nije nužan. Jer kako čovjek stvari zna u sebi?

Zna ih tako što su one u njemu jasne zbog svoje

kvalitete, jednako jasne kao što je otprilike jasno

da ću, kad mi nešto proizvodi pedeset ljudi, a onda

odlučim da želim proizvoditi triput toliko, uzeti sto

pedest ljudi. Tada bi jedino neki drznik mogao reći:

Ne vjerujem da stopedest ljudi može napraviti tri-

put toliko, to se tek mora iskušati. Pod odre�enim

okolnostima može se dogoditi da iskustvo pobije

naše pretpostavke ako se doista pristupi pokusu.

Recimo da nešto najprije proizvodi jedan, potom

dvojica, a zatim trojica. Sada se statistički ustanovi

što su ta trojica radila. No ako su ta trojica baš

brbljala, radili su manje nego jedan. Pretpostavka

od koje se pošlo bila je pogrešna. Pokus može doka-

zati suprotno. Ali još ništa nije riješeno ako pokus

dokaže suprotno. Ako se sasvim egzaktno postupa,

tada se posebnu pozornost mora posvetiti i protivnoj

instanci.

164

Tada će se ono što je istinito u sebi potvrditi

i u zbilji. — Prema tome, s obzirom na biljne štet-

nike na našim poljima većinom bi se moglo govoriti

općenito. Tako općenito neće se moći govoriti kad

bude riječi o štetnicima. Tu bih najprije naveo jedan

primjer koji može biti osobito znakovit prilikom

poduzimanja pokusa iz kojih se može vidjeti kako

se takve stvari i dokazuju.

Uzmimo stoga jednog osobito dobrog seljakova

prijatelja, poljskog miša. Taj poljski miš; što li se

sve ne snuje, što li se sve ne poduzima kako bi se

suzbio poljski miš! U poljoprivrednoj literaturi može

se pročitati da je dobro upotrijebiti svakojake fosforne

pripravke, da se koriste druge stvari, preparat od

strihnina i saharina. Pojavila se i nešto radikalnija

metoda kojom se poljskog miša nastoji zaraziti tifu�

som, što je moguće ako se neki bacili, koji su štetni

samo za glodavce, stave u pire od krumpira koji

se onda na odgovarajući način razdijeli. I takve su

stvari ra�ene, barem su preporučivane. Dakle, kad

se pojave ove životinjice koje zapravo izgledaju pri-

lično bezazleno, nastoji ih se potamaniti na sve mo-

guće načine mjerama koje zapravo ne izgledaju baš

čovječnima. Tja, mislim da se tu uključuje čak i država

jer u borbi protiv miševa koja se vodi na taj način,

ništa ne koristi ako isto ne poduzima i susjed. Oni

onda prije�u s jedne njive na drugu i tako se u

pomoć mora pozvati država kako bi svi bili prisiljeni

da na odre�en način istrijebe miševe. Država se ne

upušta u modifikacije; ona donosi propise ako neku

metodu smatra ispravnom, bez obzira na to je li

ona ispravna ili nije, i svatko je mora provoditi.

Mora je provoditi na uobičajen način: sve mora biti

uniformirano — uniforma je državni ideal.

165

Page 81: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Tja, dakle, vidite, sve je to izvanjsko isprobavanje

i nare�ivanje. I čovjek stalno ima osjećaj da eksperi�

mentatorima pritom nije baš ugodno, jer miševi se

stalno vraćaju. Nije im baš ugodno budući da se

miševi stalno vraćaju. No stvar je u nečemu što se

ne može baš isključivo primijeniti na jednom dobru,

ali što na neki način na jednom dobru može pomoći.

To se neće moći potpuno provesti, i tu će se uvidom

morati utjecati na susjede da i oni učine isto, ali

smatram da će se u budućnosti trebati mnogo više

pažnje posvećivati uvidu nego policijskim mjera-

ma. To će svakako biti istinski napredak u našem

društvenom životu.

Ako se uhvati prilično mladi miš, može mu se

skinuti koža, dakle uzme se koža prilično mladog

miša. No važno je da se ta koža — toliko miševa

ima uvijek, no ako se želi izvesti taj pokus, svakako

to moraju biti poljski miševi — pribavi u vrijeme

kad se Sunce nalazi u znaku Škorpiona. Vidite, oni

stari momci s instinktivnom znanošću uopće nisu

bili tako glupi. Tamo gdje od biljke prelazimo na

životinju, stižemo upravo do zodijaka. Jer taj zodijak

nije nazvan tako bez razloga*. Ako hoćemo nešto

postići u biljnom svijetu, možemo se zadržati kod

planetnog sustava. Kod životinje to više ne ide. Tu

već treba u obzir uzeti okolne zvijezde stajaćice,

pogotovo one zvijezde stajaćice koje se nalaze u

zodijaku.

Kod rasta biljaka Mjesečevo djelovanje gotovo

je sasvim dovoljno za ostvarenje reprodukcije. U

životinjskom carstvu Mjesečevo djelovanje mora biti

potpomognuto Venerinim djelovanjem. Kod zodijaka

"Njem. Tierkreis = životinjski krug (op. prev.) .

166

ne treba toliku pozornost pridavati Mjesečevu djelova-

nju jer zodijak Mjesečeve snage konzervira, zadržava

ih u sebi i emancipira se od Mjeseca. U životinjskom

carstvu Mjesečeva je snaga razvijena i onda kada

nije pun Mjesec. Životinja u sebi nosi snagu puna

Mjeseca, emancipira se od vremenskog odre�enja.

Ali to nije tako s obzirom na to što ovdje moramo

izvesti, nije tako s obzirom na ostale planetne snage.

Jer radi se o tome da s mišjom kožom moramo

izvesti nešto sasvim odre�eno. U vrijeme kad se Vene-

ra nalazi u znaku Škorpiona pribavimo tu mišju kožu

i zatim je spalimo te brižljivo skupimo pepeo i sve

što je preostalo — toga neće biti puno, ali ako se

uzme nekoliko miševa, to će biti dovoljno, bit će

dosta onoga što se na taj način dobije; i tako se

dobije pepeo od spaljene mišje kože u vrijeme kad

se Venera nalazi u znaku Škorpiona. U onome što

je vatra uništila sada ostaje negativna snaga, nasuprot

reproduktivnoj snazi poljskog miša. Ako sada prašak

dobiven na taj način — to će na nekim područjima

biti teško, pa stvar možete još više homeopatizirati,

ne treba nam pun tanjur takva praška — pospete

po polju, ako je on doista proveden kroz vatru tijekom

visoke konjunkcije Venere i Škorpiona, miševi će

to polje izbjegavati. No to su drske životinje i opet

će se pojaviti ako se neka mjesta ne pospu pepelom.

Tamo će se ponovno ugnijezditi. Drugim riječima,

delovanje je dalekosežno, ali se ipak može dogoditi

da se postupak ne provede dosljedno. Ali djelovanje

će sigurno biti radikalno ako svi susjedi učine isto.

Vjerujem da taj posao može priuštiti i mnogo zado-

voljstva. Zahvaljujući tim stvarima nekome bi poljo-

privreda mogla tako prijati kao što prija neko jelo

ako je malo začinjeno.

167

Page 82: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Stoga vidite, bitno je doći do toga da se računa

na djelovanje zvijezda ne bivajući time nimalo prazno-

vjernim. Obično se dogodi da se sve što je nekoć

bilo znanje, pretvori u puko praznovjerje. Naravno,

ne može se podgrijavati praznovjerje. Ponovno treba

krenuti od znanja; ali to znanje mora se steći na

duhovni način, a ne samo na fizičko�osjetilni. Tako

se postupa sa zemljom kad se vodi borba protiv

svih onih štetočina na polju koje u bilo kojem smislu

spadaju u više životinje. Miševi su glodavci, a oni

spadaju medu više životinje. Nasuprot tome, na taj

način nećemo se moći osloboditi kukaca jer kukci

potpadaju pod sasvim drugačije kozmičke utjecaje,

i sve ono što spada u niže životinje potpada pod

kozmičke utjecaje koji su drugačiji od utjecaja kojima

su izložene više životinje.

Sada bih stao na tanak led i u vezi s ovim što

smo izložili kao primjer naveo bih repinu nematodu

kako bismo imali nešto konkretno. Najprije uočavamo

poznato zadebljanje vlaknastog korijena te da je

lišće ujutro mlitavo. To je vanjski znak. No mora

nam biti jasno da to središnje — listovi, koje je zahva-

tila promjena — iz zraka prima kozmička djelovanja,

ali da korijenje crpi snage koje se u biljku kroza

zemlju vraćaju iz kozmosa. Što se doga�a kad se

pojavi nematoda? Kad se ona pojavi, proces primanja

kozmičkih snaga, koji bi zapravo trebao ostati u

području listova, biva potisnut u područje gdje se

nalazi korijenje.

Shematski nacrtano (cr tež) : Ako je ovo razina

zemlje, a ovo biljka, kozmičke snage koje bi trebale

djelovati gore, u biljci što su je napale nematode

djeluje ovdje dolje. O tome se ustvari ovdje radi.

Odre�ene kozmičke snage skliznu preduboko. To

168

utječe i na cjelokupni vanjski izgled biljke. Ali time

je životinji pružena mogućnost da u zemlji dode

do kozmičkih snaga koje su joj potrebne za život.

Inače bi morala živjeti gore u listovima — nematoda

je žičast crv — ali tamo ona ne može živjeti jer je

njezina životna sredina zemlja.

Nekim živim bićima, ustvari svim živim bićima

svojstveno je da mogu živjeti samo unutar odre�enih

granica opstanka. Pokušajte živjeti na zraku s tempe-

raturom od plus sedamdeset Celzijevih stupnjeva,

na zraku s temperaturom od minus sedamdeset Celzi-

jevih stupnjeva. Vi morate živjeti na jednoj odre�enoj

temperaturi. Iznad i ispod te razine više ne možete

živjeti. Nematoda to tako�er ne može. Ona ne može

živjeti ako nema zemlje, isto tako ako nema kozmičkih

snaga. Inače bi morala izumrijeti. Živa bića uvijek

zahtijevaju odre�ene uvjete. I čitav ljudski rod morao

bi izumrijeti kad ne bi imao odre�ene uvjete.

Upravo kod životinja koje se tako razvijaju važno

je da u zemlju ude kozmičko, ono kozmičko koje

bi se inače trebalo očitovati samo u zemaljskom o�

kružju. Ta se djelovanja pojavljuju svake četiri godine.

No kod nematode radi se o nečemu izuzetno abnor-

malnom što se, ako je nekome stalo do saznanja

— to su potpuno iste snage — može i proučavati

169

Page 83: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ako se obrati pozornost na ličinke koje se pojavljuju

svake četiri godine. To su iste one snage koje zemlji

podaruju sposobnost za razvijanje krumpirovih klica.

Zemlja dobiva potpuno iste snage za stvaranje ličinki

koje se zajedno s krumpirima pojavljuju svake četiri

godine. Kad se one pojave, iz toga proizlazi četvero-

godišnji ciklus; on se ne odnosi na nematodu, nego

na ono što moramo učiniti da bismo se suprotstavili

nematodi.

Sada ne morate uzeti neki dio kukca, kao kod

miša, nego ga morate uzeti cijelog. Jer takav kukac

koji čini štetu u korijenu zapravo je u cijelosti učinak

kozmičkih utjecaja. Samo mu je kao podloga potrebna

zemlja. Morate spaliti cijeloga kukca. Najbolje je

ako ga spalite. Tako se najprije stigne do cilja. Moglo

bi ga se pustiti i da istrune, ali teško je skupljati

istrunule ostatke — možda bi se time više postiglo

— ali željeno se sasvim sigurno može postići i spalji-

vanjem cijeloga kukca. Stvar je u tome da se izvede

to paljenje. Ako je moguće, kukca možemo negdje

pohraniti i onda ga spaliti osušenog. To spaljivanje

mora se izvesti kad se Sunce nalazi u znaku Bika.

Ta je konstelacija potpuno suprotna položaju u kojem

se mora nalaziti Venera kad se priprema prašak od

mišje kože. Jer svijet kukaca potpuno je povezan

sa snagama koje se razvijaju kad Sunce putuje od

Vodenjaka preko Riba, Ovna, Blizanaca pa do Raka;

tu su one sasvim slabe, a kod Vodenjaka su tako�er

slabe. Dok se Sunce giba tom regijom, ono zrači

snage koje su povezane sa svijetom kukaca.

Ljudi uopće ne znaju kakva je Sunce specijali-

zirana tvorevina. Sunce zapravo nije isto dok tijekom

godine ili dana sjaji na Zemlju iz Bika ili dok sjaji

iz Raka i tako dalje. Ono je uvijek nešto drugo. I

170

prilično je velika glupost, koja se, me�utim, mora

oprostiti, ako se o Suncu govori općenito. Trebalo

bi ustvari govoriti o Suncu�Ovnu, Suncu�Biku, Suncu�

�Raku, Suncu�Lavu i tako dalje. To je uvijek drugo

biće, što ovisi — iz toga proizlazi kombinirano djelo-

vanje — i prema dnevnom tijeku i prema godišnjem

tijeku koji se odre�uju položajem Sunca u proljetnoj

ravnodnevici. Vidite, kad to učinite i tako do�ete

do praška od kukaca, možete ga razasuti repištem

i nematode će postupno malaksati. Nakon četvrte

godine uvidjet će se djelotvornost te malaksalosti.

One više neće moći živjeti, one se boje života u zemlji

koja je na taj način oprašena.

Vidite, ovdje se na vrlo neobičan način susre-

ćemo s onime što je prije označavano kao zvjezdo�

znanstvo. Zvjezdoznanstvo koje danas imamo služi

još samo kao matematička orijentacija. Za nešto drugo

ustvari se ne može upotrijebiti. Ali zvjezdoznanstvo

nije bilo takvo oduvijek, nego se u zvijezdama vidje-

lo nešto premu čemu se čovjek mogao ravnati u

zemaljskom životu, činjenju i radu. Ta je znanost

potpuno iščeznula.

Vidite, i tako možemo odagnati životinje koje

nanose štetu i svakako je bitno uspostaviti takav

odnos sa zemljom da se zna kako je s jedne strane

ispravno da zemlja zadobije sposobnost da poglavito

djelovanjem Mjeseca i vode urodi biljem. Ali ono

što je u biljci, što je u svakom biću, u sebi tako�er

nosi klicu vlastitog uništenja. Kao što je na jednoj

strani voda neophodan zahtjev plodnoga, tako je

vatra zatornik plodnosti. Ona izjeda plodnost. Ako

stoga vatrom na odgovarajući način obradite ono

što se inače obraduje vodom u svrhu plodnosti —

ono biljno, u domaćinstvu prirode izazivate uništenje.

171

Page 84: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Upravo to treba imati na umu. Sjeme razvija plodnost

poglavito vodom što je prožeta Mjesecom. Sjeme

razvija razornu snagu vatrom prožetom Mjesecom

i uopće vatrom prožetom svemirom, kao što smo

to vidjeli u posljednjem primjeru.

Vidite, uopće nije neobično što se računa na

veliku snagu širenja, pri čemu treba posebno napo-

menuti da u tome ima udjela i vrijeme. Jer snaga

sjemena djeluje u smislu širenja. Njezin je doseg

stoga velik i u vidu snage uništavanja. Prema tome,

vidite da ono što počiva u sjemenu ima snagu širenja.

Njemu i njoj svojstvena je sposobnost širenja. Stoga

ono što smo pripremili kao prašak svakako ima snagu

širenja. To zovem praškom samo zbog njegova izgleda.

Te stvari većinom izgledaju kao prašak.

Još nam preostaje da razmotrimo takozvane

biljne bolesti. Vidite, tu dolazimo do poglavlja kod

kojeg se može reći da se u pravom smislu riječi ne

može govoriti o biljnim bolestima. Procesi nenormalne

naravi koji se objavljuju kao biljne bolesti nisu u

istom smislu bolesti kao kod životinja. Kad budemo

razmatrali životinjsko carstvo, još ćemo bolje shva-

titi tu razliku. To ponajprije nisu onakvi procesi

kakvi su u bolesnom čovjeku. Jer prava bolest nije

moguća bez prisutnosti astralnog tijela. Astralno

tijelo u ljudskom i životinjskom biću povezano je

pomoću eterskog tijela s fizičkim tijelom. I tu posto-

ji odre�ena normalnost. Normalna je jedna sasvim

odre�ena vrsta povezanosti. Ako je astralno tijelo

intenzivnije povezano s fizičkim tijelom ili bilo kojim

organom fizičkog tijela nego što bi obično trebalo

biti, ako, prema tome, etersko tijelo nije dovoljna

obloga te se astralno tijelo jače uvlači u fizičko,

tada nastaje većina bolesti. No biljka u sebi nema

172

pravoga astralnog tijela. Zbog toga se osebujan oblik

bolesti koji se javlja u životinjskom i ljudskom tijelu,

kod biljke ne pojavljuje. Toga svakako moramo biti

svjesni.

Stoga je bitno steći uvid u to kakve posljedice

zapravo može imati oboljenje biljke. Iz cijeloga

mojeg razlaganja vidjet ćete sljedeće: zemlja ko-

ja se nalazi u okružju biljke živi odre�enim ži-

votom, a uz taj ž ivot u zemlji — premda ne u

takvom intenzitetu da bi se pojavio biljni oblik,

ali ipak s odre�enim intenzitetom u okružju biljke

— tako�er postoje sve moguće snage rasta, lagano

naznačene snage razmnožavanja, a i sve ono što

na taj način u zemlji djeluje upravo pod utjecajem

snaga puna Mjeseca što ih prenosi voda.

Vidi te, tu imate cijeli niz značajnih me�u-

ovisnosti: imate Zemlju, imate Zemlju ispunjenu

v o d o m . Imate Mjesec. T ime što njegova zračenja

struje u Zemlju, on je na neki način u sebi čini

ž ivotnom, u njoj u eterskom budi lelujanje i pre-

pletanje. To mu je lakše činiti ako je Zemlja prožeta

vodom. To mu je teže činiti ako je ona suha. Zato

je voda ustvari tako�er samo posrednik. Ono što

se mora oživjeti, to je sama Zemlja, ono čvrsto,

mineralno. I voda je nešto mineralno. Tu nema

oštre granice. Dakle, u tlu moraju biti i Mjesečeva

djelovanja.

No Mjesečeva djelovanja mogu u tlu postati pre-

jaka. To se čak može dogoditi vrlo jednostavno. Zami-

slite doista vlažnu zimu za kojom slijedi i doista

vlažno proljeće. Tu će Mjesečeva snaga previše ući

u zemljano; zemlja će biti previše oživljena. Dakle,

riječ je o prejakoj oživljenosti zemlje. Crvenim ću

točkicama naznačiti zemlju koju je Mjesec previše

173

Page 85: Poljoprivredni tečaj (GA 327)
Page 86: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se može ispitati kako djeluje preslica pošto je se

pretvori u neku vrst čaja kojim se prska — za to

nisu potrebne nikakve naprave — i koji djeluje naši-

roko, iako se vrlo malo prska. I možemo se uvjeriti

da je to vrlo dobar lijek. To nije pravi lijek, jer

biljke zapravo ne mogu oboljeti. To nije pravi proces

liječenja, to je proces suprotan onome što sam prije

opisao. Ako se promotre prirodna djelovanja na naj�

različitijim područjima, tada se uistinu može ovladati

rastom biljaka, a, kasnije ćemo vidjeti, i životinjskim

rastom, životinjskim normalnostima i nenormalno-

stima. I to je ustvari tek prava znanost. Jer iskušavati

stvari onako kako se to danas čini, to nije nikakva

znanost, to je samo bilježenje pojedinačnih stvari,

pojedinačnih činjenica, to nije znanost. Prava znanost

počinje tek onda kad se ovlada snagama rasta.

Ali doista, biljke, životinje koje tu žive, a i sve

nametnike na biljkama nije moguće shvatiti polazeći

od njih samih. I točno je bilo što sam vam rekao

već na početku, naime, da govori glupost onaj koji

promatra magnetsku iglu i uzrok činjenice što ona

uvijek pokazuje prema sjeveru vidi u samoj mag-

netskoj igli. To se ne radi, uzima se cijela Zemlja,

Zemlji se da magnetski sjeverni pol, magnetski južni

pol, a prilikom objašnjavanja treba uzeti u obzir

cijelu Zemlju. Baš isto kao što se za objašnjenje svoj-

stava magnetske igle u pomoć mora prizvati cijelu

Zemlju, tako, kad se radi o biljci, ne valja gledati

samo na biljno, životinjsko, ljudsko nego u pomoć

176

treba prizvati čitav svemir. Jer iz svemira potječe

svekoliki život, ne samo iz onoga što nam Zemlja

ostavlja. Priroda je cjelina, snage djeluju odasvud.

Onaj čija su osjetila otvorena za očigledno djelovanje

snaga, taj razumije prirodu. Ali što znanost danas

čini? Ona uzima tanjurić, na njega stavi pripravak,

sve brižljivo razluči i gleda u to. Sa svih strana one-

mogućen je pristup onome što bi moglo djelovati

na to. To onda zove mikroskopom. To je prava suprot-

nost onome što bi zapravo trebalo činiti da bi se

steklo razumijevanje širina. Ljudi više nisu zadovoljni

time što se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te

cijevi i odvajaju od čitavoga divnog svijeta. Tu ne

smije biti ništa drugo osim onoga što ulazi u objek-

tiv. Ljudi su zato postupno, više ili manje prešli

na mikroskop. Me�utim, ako prona�emo put do ma�

krokozmosa, onda ćemo ponovno razumjeti nešto

o prirodi i koječemu drugom.

177

Page 87: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ODGOVORI NA PITANJA

14. lipnja 1924.

O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivičnim oboljenjima vinove loze, plamenjači — Pitanje

konstelacija — Mineralno gnojivo

Pitanje: Može li se metoda navedena za nematode

primijeniti i na druge kukce? Pritom mislim na gamad

svih vrsta. Smije li se na velikim površinama po svaku

cijenu uništiti životinjski i biljni život? To bi se moglo

izroditi u veliko bezumlje. Morala bi se postaviti granica

kako čovjek ne bi svud po svijeu uništavao.

Dr. Steiner: Na pitanje o dopuštenosti toga može

se odgovorit i ovako: Pretpostavimo da zastupamo

gledište — neću se odmah osvrtati na etička pitanja,

na okultno�etička pitanja — kako takve stvari nisu

dopustive. Tada bi se moralo dogoditi ono što sam

često puta napomenuo: naša poljoprivreda na civili-

ziranim područjima bivala bi sve lošija i ne samo

da bi se ponegdje pojavil, a glad i skupoća nego bi

one zavladale posvuda. Do toga će doći u ne tako

dalekoj budućnosti, tako da čovjek nema drugog

izbora nego da civilizaciju na Zemlji prepusti propa-

danju ili da se potrudi stvari urediti tako da one

uzmognu uroditi novom plodnošću. S obzirom na

nužnost, čovjek danas nema izbora raspravljati o

tome jesu li stvari dopustive ili nisu. Ali s nekog

drugog gledišta ipak se može postaviti to pitanje.

Radi se o tome da se doista mora misliti na to kako

bi se u vezi s time stvorio nekakav ventil protiv

zloupotrebe. Zar ne, kad stvar uzme maha, onda

nesumnjivo može doći do zloupotrebe. To je sasvim

178 179

jasno. I može se jedino ukazati na to da je na Zemlji

svakako bilo civilizacijskih epoha kad su se takve

stvari znale, da su se one primjenjivale u najširim

razmjerima i da je bilo moguće stvari toliko zadržati

medu ozbiljnim ljudima da nije došlo do zloupotrebe.

Do veće zloupotrebe kod tih stvari došlo je u vrijeme

kad su bile moguće mnogo veće zloupotrebe jer su

te snage bile općenito djelatne. To je bilo u odre�enim

kasnim razdobljima atlantskog razvoja kad je došlo

do veće zloupotrebe, što je dovelo do velikih kata-

strofa. Općenito se može reći samo ovo: Svakako

je opravdan običaj da se znanje o tim stvarima zadrži

u uskom krugu, da se ne dopušta njegovo širenje.

Ali u naše vrijeme to gotovo više nije moguće. U

naše vrijeme znanje se ne može zadržati u malom

krugu. Mali krugovi odmah teže tome da znanje na

neki način izi�e iz njih. Sve dok nije bilo tiska, to

je bilo lakše. Dok većina ljudi nije znala pisati, to

je bilo još lakše. Danas se prilikom svakog predavanja

koje se održava u tako malom krugu postavlja pitanje

kako doći do stenografa. Ja stenografa ne gledam

rado. Čovjek ga mora podnijeti. Bolje bi bilo da ga

nema. Mislim na stenografa, ne na osobu.

Ali vidite, zar onda na drugoj strani ne treba

računati na drugu nužnost, na nužnost moralnog

poboljšanja čitavog čovjekova života? To će biti pana�

ceja protiv svih nedjela, moralno poboljšanje čitavog

čovjekova života. Svakako, kad se danas pogledaju

odre�ene pojave, one mogu čovjeka obeshrabriti.

No, s obzirom na to moralno poboljšanje života za-

pravo se sve nikad ne bi smjelo svoditi samo na

puko promatranje nego bi ono trebalo navesti na

razmišljanja koja su prožeta voljnim impulsima i

valjalo bi misliti na to da se učini nešto za poboljšanje

Page 88: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

općega ljudskog bića. I to bi moglo proizići iz antro�

pozofije jer ona neće imati ništa protiv ako se stvori

takav krug koji bi bio neka vrst lijeka protiv nedjela

koje bi se moglo počiniti. I u prirodi dobro nesumnjivo

može postati štetnim. Jer pomislite: kad Mjesečeve

snage ne bismo imali za ono dolje, ne bismo ih imali

ni za ono gore, ali one svakako moraju biti tu, one

moraju djelovati, i nešto što je na nekom području

potrebno i nužno, to je na nekom drugom području

štetno. Ono što je na jednoj razini valjano, to je

na drugoj potpuno nevaljano. Ono što je u zemaljskoj

sferi ahrimansko, štetno je samo zato što je u zemalj-

skoj sferi. Nade li se ono u sferi koja je samo malo

više, ono djeluje sasvim povoljno.

Sto se tiče drugog pitanja, točno je da ono što

je navedeno za nematodu, svakako vrijedi za svijet

kukaca u cjelini. To vrijedi za sve niže životinje,

čije je glavno obilježje da imaju trbušnu moždinu,

a nemaju le�nu moždinu. Tamo gdje je le�na mož-

dina, mora se skinuti koža. Tamo gdje je trbušna

moždina, mora se spaliti cijela životinja.

Je li riječ o divljoj kamilici?

To je kamilica kod koje su listovi savijeni prema

dolje (cr tež) . Kod nje cvjetni listići nisu uzvijeni,

nego usmjereni nadolje. To je kamilica koja raste

uz putove, Chamomilla officinalis.

180

Uzima li se i cvijet od koprive?

Mogu se uzeti i listovi koprive; cijela biljka kad

cvjeta, ali bez korijena.

Može li se uzeti i pasja kamilica' koje ima po poljima?

Ta je vrsta srodnija pravoj nego ona koju se ovdje

posvuda prikazuje kao vrtnu kamilicu. Ona je neupo-

trebljiva. Ali ta, koja može poslužiti i za čaj, mnogo je

srodnija pravoj od ove. Nju se može upotrijebiti.

Ova kamilica što se može naći uz prugu, ona bi si-

gurno mogla biti prava?

To je prava.

Vrijedi li ono što je rečeno o uništavanju korova i

za vodeni korov, na primjer za vodenu kugu?

To vrijedi i za te stvari, one koje se nalaze u

mulju, a i za one koje se nalaze u vodi, tako�er za

vodeni korov. U tom slučaju mora se naravno obala

posuti praškom.

Mogu li se podzemni nametnici, na primjer kupusna

kila, suzbijati istim sredstvima kao i oni na zemlji?

Svakako.

Mogu li se sredstva protiv biljnih bolesti koristiti

i za vinovu lozu?

Svakako moram — iako to nije ispitano, ni ja

to nisam ispitao, u vezi s time nije ni okultno baš

mnogo učinjeno — izraziti svoje uvjerenje da se vino-

va loza mogla zaštititi, kao što sam napomenuo,

da se postupilo na spomenut način.

' Anthemis arvensis (op. prev . ) .

181

Page 89: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Kako je s bolešću opadanja lišća?

Nju se suzbija isto kao i bilo koju plamenjaču.

Smijemo li mi kao antropozofi podizati vinograde?

Vidite, danas antropozofija u mnogim stvarima

može biti samo zato tu da kaže što jest. Odgovor

na pitanje što bi trebalo, danas je još na brojnim

poljima uistinu težak. Poznavao sam jednog dobrog

antropozofskog prijatelja koji je imao velike vino-

grade. On je jedan, ne prevelik, ali velik dio zarade

od vinograda iskoristio za slanje dopisnica širom

svijeta kojima je zagovarao apstinenciju. S druge

strane, imao sam prijatelja koji je bio strog apstinent

i do kraja je života bio široke ruke prema antro�

pozofiji. Ali on je bio jedan od onih koji su posvuda

po tramvajima isticali plakate na kojima je pisalo:

Sternbergerov kabinet! Tu praktično pitanje postaje

čudnim. Danas se ne može sve provesti. Zato sam

rekao: Kravlje rogove zacijelo uzimamo od krava i

stavljamo ih u zemlju. Ali bikovski rogovi koje bismo

stavili na glavu kako bismo se poput bika protiv

svega borili, mogli bi antropozofiji nanijeti golemu

štetu.

Može li se mjehur plemenite divljači zamijeniti nečim

drugim?

Da, točno je da bi možda bilo teško doći do

mjehura plemenite divljači. Ali što sve nije u svijetu

otežano! Naravno, moglo bi se iskušati može li se

mjehur plemenite divljači zamijeniti nečim drugim.

Danas to ne bih mogao reći. Svakako bi bilo moguće

da postoji neka životinjska vrsta koja potječe s ogra-

ničenih teritorija u Australiji. To bi moglo biti. Ali

medu životinjama koje su se udomaćile u Europi

182

ne bih mogao zamisliti ništa drugo. Na nešto drugo

osim na životinjski mjehur uopće se ne može po-

mišljati. Ne bi bilo preporučljivo odmah posezati

za surogatima.

Treba li kod suzbijanja kukaca biti ista konstelacija

zvijezda ?

To se tek mora iskušati. Rekao sam da u obzir

dolazi cijeli niz, od Vodenjaka do Raka. I varijacija

u konstelaciji svakako je značajna za različite niže

životinje. To se mora iskušati.

Radi li se kod suzbijanja poljskog miša o astronomskoj

Veneri?

Da, o onome što nazivamo zvijezdom Danicom.

Konstelacija Venere sa Škorpionom?

Pod konstelacijom Venere sa Škorpionom pod-

razumijeva se svaka konstelacija kod koje je u

pitanju Venera, kad se vidi Venera na nebu, a

iza nje zvijež�e Škorpiona. Venera se mora nalaziti

iza Sunca.

Ima li spaljivanje krumpirove cime utjecaja na uspi-

jevanje krumpira?

Utjecaj je tako neznatan da je zapravo zanemariv.

Utjecaj postoji, uvijek postoji odre�en utjecaj kad

se s ostatkom nečeg organskog bilo što poduzima,

ne samo na pojedine biljke nego čak i na cijelu njivu;

ali on je tako neznatan da je praktički zanemariv.

Kako se pepeo rasipa po polju?

Htio sam napomenuti da se to može učiniti kao

kad sipamo papar u nešto. On ima tako velik opseg

183

Page 90: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

djelovanja da je ustvari zaista dovoljno ako se hoda

poljem i tako posipa.

Djeluju li pripravci isto tako i na voćke?

Općenito vrijedi da je sve ono što je rečeno

primjenjivo i na voćke. Još neke stvari koje treba

uzeti u obzir priopćit ćemo sutra.

U poljoprivredi je uobičajeno da se stajski gnoj dodaje

i okopavinama. Može li se spravljeno gnojivo koristiti i

za žitarice ili njih treba drukčije prihranjivati?

Postojeći običaji mogu se isprva zadržati. Stvar

je jedino u tome da se doda ono što sam rekao. Za

ostale običaje, kojih se nisam dotakao, vrijedi slje-

deće: Ne treba se odmah sve proglasiti lošim i sve

reformirati. Mislim da se svakako može nastaviti

sa stvarima koje su se dokazale i da se jedino može

dodati ono što sam naveo. Samo bih primijetio da

bi se vrlo jako izmijenio način djelovanja onoga

što sam naveo ako bi se upotrijebilo gnojivo bo-

gato ovčjim i svinjskim izmetom. Tada učinak ne

bi bio tako zoran kao onda kad bi se izbjegavalo

prekomjerno korištenje ovčjeg i svinjskog izmeta.

Ako se pak upotrijebe anorganska gnojiva, kako je

onda?

Tada će se samo pokazati da se mineralno gno-

jivo s vremenom treba napustiti. Jer svako mineralno

gnojivo utječe na to da nakon nekog vremena ono

što se proizvodi na poljima koja su njime pognojena

izgubi na hranjivosti. To je opći zakon. A ako se

slijedi upravo ono što sam zadao, pokazat će se da

nije nužno gnojiti češće od svake treće godine. Možda

će se trebati gnojiti svake četvrte ili šeste godine.

184

Jer umjetno gnojivo moći će se potpuno izbjeći. Jer

ako budu primjenjivali druge stvari, ljudi će odustati

od njega prvenstveno zbog uštede. Umjetno gnojivo

tada više neće biti potrebno, ono će nestati. Danas

se sve prosu�uje prema kratkim vremenskim od�

sječcima. Prilikom jedne rasprave o uzgoju pčela

jedan današnji pčelar osobito se zalagao za industrij-

ski uzgoj matica, matice bi se posvuda prodavale,

te se više ne bi uzgajale u pojedinom pčelinjaku.

Moram reći: Da, sigurno, imate pravo! Ali možda

ne nakon trideset ili četrdeset, ali jamačno nakon

četrdeset ili pedeset godina jasno će se vidjeti da

je cjelokupno pčelarstvo zbog toga osu�eno na pro-

past. Zbog toga se to mora uzeti u obzir. Danas se

sve mehanizira i mineralizira, ali nedvojbeno je da

bi mineralno trebalo djelovati samo onako kako samo

može djelovati u prirodi. Bez povezivanja mineral-

nog s nečim drugim, živu zemlju ne treba prožimati

nečim beživotnim, mineralnim. Sutra to još neće

ići, ali prekosutra će sigurno ići samo od sebe.

Kako uloviti kukce? Mogu li se upotrijebiti ličinke?

Mogu se upotrijebiti i ličinke kukaca i krilati

kukci. Može se dogoditi da se ponešto promijeni

konstelacija. Malo će se pomaknuti od Vodenjaka

do Raka ako od krilatoga kukca idemo prema ličinki.

Kukac će imati konstelaciju koja je bliža Vodenjaku.

185

Page 91: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

SEDMO PREDAVANJE

Koberwitz, 15. lipnja 1924.

Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi

Odnos izme�u ratarstva, voćarstva i stočarstva

U vremenu koje nam je ostalo na raspolaganju, pro-

matranjima koja smo poduzeli dodao bih ponešto

0 stočarstvu te uzgoju voća i povrća.

Naravno, za to nećemo imati previše vremena,

ali ovo područje poljoprivredne djelatnosti ne može

se promatrati s plodnoga gledišta ako se i ovdje

ponovno ne učini sve kako bi se omogućilo razumi-

jevanje dotičnih odnosa i uvid u njih. To bismo učinili

danas, a sutra bismo opet prešli na nekoliko praktič-

nih savjeta u primjeni.

Zamolio bih vas da danas pokušate sa mnom

slijediti stvari koje su, rekao bih, ponešto zabačene

jer su danas kao posve nepoznata zemlja, iako su

nekoć bile dobro poznate instinktivnijem poljopriv-

rednom shvaćanju. Bića, minerali, biljke, životinje

koje se javljaju u prirodi — čovjeka ćemo sada ispustiti

iz vida — bića koja se javljaju u prirodi, vrlo, vrlo

često promatraju se kao da su ona tu sama. Ljudi

su danas navikli neku biljku gledati zasebno i onda,

štoviše, polazeći od nje, zasebno promatrati biljnu

vrstu, a neku drugu biljnu vrstu opet zasebno. To

onda lijepo poredaju u kutijice, razvrstane u vrste

ove, u ono što se potom treba znati o tim stvarima.

Ali u prirodi nije tako. U prirodi, u biću svijeta sve

je me�usobno povezano. Uvijek jedno djeluje na drugo.

Danas, u razdoblju materijalizma, prate se samo gru-

ba djelovanja jednog na drugo; kad jedno proždire

186 187

drugo, probavlja ili kad životinski gnoj stigne na

njivu. Samo se prate ta gruba uzajamna djelovanja.

Osim tih grubih djelovanja, postoje i stalna

uzajamna djelovanja finijih snaga i finijih supstan-

cija, topl ine, kemijsko�eterskog koje neprekidno

djeluje u atmosferi, ž ivotnog etera. Bez uzimanja

u obzir tih finijih uzajamnih djelovanja neće biti

napretka u odre�enim segmentima poljoprivredne

proizvodnje . Kad je riječ o suživotu životinje i

biljke na pol joprivrednom gospodarstvu, osobito

moramo posvetiti pozornost intimnijim prirodnim

uzajamnim djelovanjima. I ne samo da moramo

posvetiti pozornost onim životinjama koje su nam

nesumnjivo bliske: govedima, konjima, ovcama

i tako dalje, nego s razumijevanjem moramo gledati

na, recimo, šareni svijet kukaca koji oblijeće oko

biljaka u odre�eno doba godine. Da, čak moramo

umjeti s razumijevanjem gledati na svijet ptica.

Danas čovječanstvo nije dovol jno svjesno kakav

utjecaj na cjelokupan pol jopr ivredni i šumarski

ž ivot ima protjerivanje odre�enih vrsta ptica iz

nekih krajeva uslijed modernih životnih okolnosti.

Te se stvari ponovno moraju osvijetliti duhovno�

znanstvenim, moglo bi se tako�er reći, makro�

kozmičkim promatranjem. Sada možemo primijeniti

nešto od onoga čijem smo se djelovanju prepustili

kako bismo došli do daljnjih uvida.

Pogledate li neku voćku, krušku, jabuku ili šljivu,

ona je zapravo nešto sasvim drugo, svako stablo

izvana je ustvari sasvim drugačije od zeljaste biljke

ili žitarice. I mora se sasvim stručno razložiti u kojem

je pogledu stablo drukčije, inače se nikad neće ra-

zumjeti funkcija voća u domaćinstvu prirode. Sada

naravno najprije govorim o voću koje raste na drveću.

Page 92: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Pogledajmo sada drvo. Što je ono zapravo u

svekolikom domaćinstvu prirode? Kad ga, naime,

pogledamo s razumijevanjem, isprva kod njega u

pravo biljno možemo svrstati samo ono što izrasta

kao tanke peteljke, zelene drške lista, cvjetovi, plo-

dovi. To raste iz drveta isto kao što zeljasta biljka

raste iz zemlje. Naime, drvo je onome što raste na

granama uistinu zemlja. Ono je zemlja što je postala

brežuljkastom, samo nešto životnija zemlja od one

iz koje rastu naše zeljaste biljke i žitarice.

Prema tome, želimo li pojmiti drvo, moramo

reći: Dobro, ovo je krupno deblo drveta, u stanovitom

smislu tu tako�er spadaju grane i ogranci. Dakle,

prvenstveno odatle raste prava biljka, iz toga raste

lišće i cvjetovi. To je biljka koja je u deblu i granama

drveta ukorijenjena onako kako su zeljaste biljke

i žitarice ukorijenjene u zemlji. Tu se odmah postav-

lja pitanje: Je li onda ta biljka na drvetu, koja se

manje�više može nazvati nametnikom, je li onda ona

i stvarno ukorijenjena?

Pravi korijen na drvetu ne možemo otkriti. I

želimo li to ispravno razumjeti, moramo reći: Da,

biljka koja tu raste, koja gore razvija svoje listove

i cvjetove, i svoje peteljke, ona je izgubila korijenje

time što je zasjela na drvo. Ali ona nije dokraja

biljka budući da nema korijenje. Dakle, moramo se

upitati: Gdje je zapravo korijen te biljke?

Vidite, korijen nije vidljiv samo grubom izvanj-

skom promatranju. Korijen se u ovom slučaju ne

mora samo htjeti vidjeti nego i razumjeti. Mora ga

se razumjeti, što to znači? Zamislite — da odemo

korak dalje stvarnom usporedbom — da na nekom

zemljištu posadim jednu do druge same zeljaste biljke

tako blizu da im korijenje me�usobno sraste, da

188

jedan korijen obavija drugi i sve se pretvori u neku

vrst kaše od korijenja koje se me�usobno prepleće.

Možete zamisliti da ta kaša od korijenja ne bi do-

pustila da postane nešto nepravilno, organizirala

bi se u jedinstvo i sokovi bi dolje tekli jedni u druge.

To bi bila organizirana kaša od korijenja u kojoj

se ne bi moglo razlučiti gdje korijenje počinje ili

prestaje (cr tež) .

Tako bi izgledalo to što zasad uopće ne treba

postojati, ali što nam nešto može razjasniti: Tu bi

bilo tlo. Posadim li sada sve svoje biljke — tako!

— i evo, dolje korijenje raste jedno u drugo. Pritom

nastaje vodoravan sloj korijenja. Ne zna se gdje jedno

prestaje, a drugo počinje. I tako, ovo što sam vam

nacrtao kao hipotezu doista je prisutno u drvetu.

Biljka koja raste na drvetu izgubila je korijenje, ona

se, štoviše, relativno odvojila od njega i s njime je

povezana, rekao bih, više eterski. I ovo što sam nacr-

tao kao hipotezu, to je unutra u drvetu kambij, tako

da korijenje te biljke ne možemo drugačije proma-

trati nego tako da je ono zamijenjeno kambijem.

Kambij ne izgleda kao korijenje. To je obliko�

tvorni sloj koji stalno stvara nove stanice iz kojih

se neprekidno grana rast, kao što bi se odozdo iz

korijena granao život zeljaste biljke. Tada dobro

možemo vidjeti kako se u drvetu s njegovim slojem

189

Page 93: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

kambija, koji je ustvari oblikotvorni sloj i koji stvara

biljne stanice — drugi slojevi drveta ne bi mogli

stvarati svježe stanice — zemljano doista ispupčilo,

kako se razraslo u zračno i stoga mu je potrebno

više pounutarnjenog života nego što ga zemlja inače

ima, a to postiže time što u sebi posjeduje i obični

korijen. I tako počinjemo shvaćati drvo. Ispočetka

razumijevamo drvo kao neobično biće, kao biće koje

postoji zato da bi "biljke" koje rastu na njemu: petelj-

ke, cvjetove, plod i njihovo korijenje me�usobno

odijelilo i udaljilo jedne od drugih i povezalo ih

samo u duhu, odnosno da bi ih povezalo u eterskom.

Tako se s makrokozmičkim razumijevanjem treba

promatrati rast. Ali to seže još mnogo dalje. Sto

se zbiva time što nastaje drvo? Zbiva se sljedeće:

Ono što raste gore na drvetu, to je u zraku i vanjskoj

toplini drugačije biljno od onog što raste u zraku

i toplini neposredno na tlu i iz čega se stvara zeljasta

biljka što izrasta iz tog tla (crtež). To je jedan drugi

biljni svijet, to je biljni svijet koji ima mnogo prisniji

190

odnos prema okolnoj astralnosti što je izlučena u

zraku i toplini da bi zrak i toplina bili mineralni,

kako je to onda potrebno čovjeku i životinji. I kad

pogledamo biljku koja raste na tlu, oko nje tako

lebdi oblak astralnog. No ovdje, na drvetu, astralnost

je mnogo gušća. Tu je ona gušća, tako da je naše

drveće očito sakupljač astralne supstancije.

Na ovom polju zapravo je najlakše, rekao bih,

dospjeti do višeg razvoja. Ako se čovjek na ovim

poljima potrudi, na ovim poljima vrlo lako može

postati ezoteričnim. Ne može se baš postati bistro�

vidim (hellsichtig), ali se može postati bistronju�

him (hellriechend) ako se, naime stekne odre�eno

osjetilo mirisa za različite miomirise koje ispuštaju

biljke koje su na zemlji i koje ispuštaju voćke, i

onda kad tek procvjetaju, a čak i šuma. Tada će se

moći osjetiti razlika izme�u biljne atmosfere koja

je siromašnija astralnošću, čiji se miris može osjetiti

kod zeljastih biljaka što rastu na zemlji, i biljnog

svijeta bogatog astralnošću koja se može namirisati

ako njušimo ono što/<ako lijepo dopire od krošnje

drveća. I naviknite se tako odrediti, razlikovati mirise,

individualizirati mirise biljaka na zemlji i miris drveta;

u prvom slučaju imat ćete "bistronjuhost" za rje�u

astralnost, a u drugom slučaju bistronjuhost za gušću

astralnost. — Vidite, poljoprivrednik lako može postati

bistronjuhim. On se u posljednje vrijeme time nije

koristio onako kako se to činilo u staro instinktivno

bistrovido doba. Kao što sam rekao, poljoprivrednik

može postati bistronjuhim.

Ako sada obrat imo pozornost na ono kamo

nas to dalje vodi , moramo se upitati: Pa kako je

onda s onime što je na odre�en način dijametralno

suprotno astralnosti u okružju drveta koju oblikuje

191

Page 94: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

biljka�nametnica što raste na drvetu? Kakvo je

djelovanje kambija, što čini on?

Vidite, širom oko sebe drvo obogaćuje duhovno

ozračje astralnošću. Što se ustvari doga�a kad gore

na drvetu raste zeljasto? Time drvo zadobiva odre-

�enu vitalnost, eteričnost, snažan život. No kambij

prigušuje taj život i potiskuje ga nadolje, tako da

on postaje sličniji mineralnome. Time, dakle, kambij

djeluje ovako: Dok gore oko drveta nastaje bogata

astralnost, zbog kambija je unutrašnjost siromašnija

eterskim nego inače, u drvetu s obzirom na biljku

nastaje oskudica etera. Ovdje nastaje oskudica etera.

Ali to što zbog kambija u drvetu nastaje oskudica

etera opet utječe i na korijen. Korijen u drvetu postaje

mineral, mnogo mineralnijim nego što je korijenje

zeljastih biljaka.

No time što biva mineraliziraniji, sada oduzima

tlu dio eteričnosti tamo gdje se nalazi ono živuće.

On u okolini drveta tlo umrtvljuje više nego što bi

ono bilo u okolini zeljaste biljke. Na to se mora

pomno paziti. Ali ono što u prirodi tako nastaje,

to će uvijek i u domaćinstvu prirode imati bitno

unutarnje značenje za prirodu. Stoga to unutarnje

značenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu

moramo potražiti u okolini drveta, a oskudicu eter�

skog u području korijena drveta.

I ako se osvrnemo oko sebe, otkrit ćemo kako

se sada dalje odvijaju stvari u domaćinstvu prirode.

Razvijen kukac živi od onoga što kao bogata astralnost

prolazi kroz drveće. A ono čemu dolje u tlu nedostaje

eterskog i što se naravno kao eterska oskudica proteže

cijelim drvetom — kao što duhovno uvijek djeluje

na cjelinu, kako sam to jučer izložio u odnosu na

čovjekovu karmu — ono što djeluje dolje, djeluje

192

pomoću ličinaka, te stoga, kad na Zemlji ne bi bilo

drveća, na njoj uopće ne bi bilo kukaca. Jer drveće

omogućuje kukcima postojanje. Kukci koji oblijeću

oko nadzemnih dijelova drveća, dakle, kukci koji

tako oblijeću oko cijele šume, žive zahvaljujući to-

me što postoji šuma, a njihove ličinke tako�er žive

zahvaljujući tome što postoji šuma.

Vidite, to je sljedeći pokazatelj prisnijeg odnosa

svekolikog bića korijena prema podzemno�zemaljskom

svijetu. Jer, rekao bih, na drvetu se osobito može

učiti ovo što smo sada izložili. Tu ono postaje jasno.

Ali značajno je da ono što na drvetu biva očiglednim

i jasnim, da je to opet u čitavom biljnom svijetu

iznijansirano, tako da u svakoj biljci živi nešto što

bi htjelo postati drvenastim. U svakoj biljci korijen

ustvari nastoji ispustiti eter, a ono što u svakoj biljci

raste prema gore teži da što više privuče astralno.

Htijenje da postane drvetom svojstveno je zapravo

svakoj biljci. Zbog toga kod svake biljke do izražaja

dolazi srodnost sa svijetom kukaca, koju sam osobito

karakterizirao kod drveta. Ali ta srodnost sa svijetom

kukaca razrasta se u srodnost s čitavim životinjskim

svijetom. Ličinke kukaca, koje na Zemlji ispočetka

mogu živjeti samo zahvaljujući postojanju korijenja

drveća, razvile su se u druge životinjske vrste koje

su im slične, koje cijeli svoj život manje�više provode

u nekoj vrsti stanja ličinke i koje se onda na odre-

�en način emancipiraju od "korijenskosti drveća"

(Baumwurzelhaftigkeit) kako bi se prilagodile i kori-

jenju zeljastih biljaka i zajedno s njime živjele.

Pritom na vidjelo izlazi neobična činjenica da

podzemne životinje, svakako već vrlo daleko od bića

ličinke, imaju sposobnost regulacije eterične životnosti

u tlu kad ona postane prevelika. Kad bi tlo postalo

193

Page 95: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

takoreći odveć živo i kad bi se u njemu razbujala

životnost, tada se te podzemne životinje brinu da

se iz tla ispusti ta prejaka vitalnost. One time postaju

sjajni ventili i regulatori za vitalnost u zemlji. Te

divne životinje koje su zato osobito važne za tlo,

to su kišne gliste. Kišne gliste trebalo bi ustvari

proučavati u njihovu zajedničkom životu s tlom.

Jer baš te sjajne životinje ostavljaju zemlji upravo

onoliko eteričnosti koliko joj je potrebno za rast

biljaka.

Tako imamo pod zemljom te kišne gliste i slične

životinjice koje još samo podsjećaju na ličinke. I

čak bi zapravo trebalo brinuti o povoljnom uzgoju

kišnih glista u tlima kojima je to potrebno. Tada

bi se uvidjelo kako ovladavanje tim podzemnim živo-

tinjskim svijetom blagotvorno djeluje i na vegeta-

ciju, a time opet — na što ćemo još upozoriti —

na životinjski svijet.

A opet postoji daljnja sličnost izme�u životinja

i svijeta kukaca kad su ti kukci razvijeni i lete. To

je svijet ptica. Poznato je da se tijekom razvoja Zemlje

izme�u kukaca i ptica zbilo nešto čudesno. Ono što

se dogodilo opisat ću što slikovitije mogu. Naime,

kukci su jednog dana rekli: Ne osjećamo se dovoljno

jakima da bismo pravilno preradili astralnost koja

pršti oko drveća. Mi stoga koristimo "htijenje da

se postane drvenastim" drugih biljaka i oblijećemo

ih, a vama pticama prepuštamo poglavito ono što

kao astralnost okružuje drveće. I tako je u prirodi

izvršena prava podjela rada izme�u ptica i leptira

i te leteće životinje zajedno ponovno čudesno djeluju

tako da pravilno šire astralnost svuda gdje je ona

potrebna, na površini zemlje, u zraku. Kad bismo

uklonili te leteće životinje, astralnost bi zakazala

194

u svojoj redovitoj službi, a to bi se očitovalo u nekoj

vrsti kržljanja vegetacije. Leteće životinje i ono što

iz zemlje izrasta u zrak pripadaju zajedno. U krajnjoj

liniji, jedno uopće nije zamislivo bez drugog. Zato

bi u poljoprivredi tako�er trebalo voditi računa o

tome da se kukcima i pticama na pravi način omo-

gući oblijetanje. Poljoprivrednik bi istodobno tako-

�er trebao nešto znati o uzgoju kukaca i ptica. Jer

u prirodi — to stalno napominjem — doista je sve

povezano.

Te su stvari posebno važne za uvid u predmet,

stoga ćemo ga pred sebe postaviti sasvim točno.

Može se reći: Leteći svijet kukaca uspostavlja pra-

vilnu astralizaciju zraka. Astralizacija zraka nalazi

se u uzajamnom odnosu sa šumom, koja astralnost

pravilno usmjerava, kao što u našem tijelu odre�ene

snage pravilno usmjeravaju krv. Ono što šuma u

svom širem susjedstvu — stvari djeluju na velikim

prostorima — čini u tom pravcu, to se tamo gdje

šume nema mora učiniti na druge načine. I treba

znati da je raslinstvo na područjima gdje se izmje-

njuju šume, polja i livade podre�eno sasvim druga-

čijim zakonima nego u krajevima koji su nadaleko

bez šuma.

Na Zemlji postoje odre�eni krajevi gdje se una-

prijed vidi da obiluju šumom bez čovjekova utjecaja

— jer u nekim stvarima priroda je i dalje pametnija

od čovjeka — i ako je šuma na stanovitom predjelu

nastala prirodno, slobodno se može pretpostaviti

da je to korisno za okolnu poljoprivredu, za okolnu

zeljastu i žitnu vegetaciju. Stoga treba uvidjeti da

šume ne valja iskorjenjivati, već dobro njegovati.

A budući da se Zemlja zbog svakakvih klimatskih i

kozmičkih utjecaja postupno mijenja, kad se uoči

195

Page 96: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

da vegetacija kržlja, treba ponešto proširiti obližnje

šumske površine, a ne samo obavljati svakojake po-

kuse na poljima i za polja. A kad se primijeti da

biljke bujaju i da nemaju dovoljno sjemenske snage,

onda svakako treba poduzeti korake da se šumske

površine smanje, da se šuma prorijedi. Regulacija

šuma u krajevima koja su odre�ena za pošumlja�

vanje tako�er spada u poljoprivredu i njezin cjelo-

kupni domet mora se zapravo promatrati s duhovne

strane.

Tada ponovno možemo reći da se svijet crva

i učinaka tako�er nalazi u uzajamnom odnosu s vap-

nom u zemlji, dakle prema mineralnom; svijet kukaca

i ptica, sve ono što leprša i leti nalazi se u uzajamnom

odnosu s astralnim. Ono što je ispod zemlje, svijet

crva i ličinaka, nalazi se u uzajamnom odnosu s

mineralnim i posebice s vapnenim bićima i tako

se pravilno odvodi etersko, što sam vam s jednog

drugog gledišta rekao prije nekoliko dana. To je

zadaća vapna, ali ono tu zadaću obavlja u uzajamnom

djelovanju sa svijetom Učinaka i crva.

Vidite — ako se ono što sam naveo više speci-

jalizira, doći će se i do drugih stvari koje su jednom

svakako — ja ih se ne bih usudio izvoditi s takvom

sigurnošću — u doba instinktivne vidovitosti prema

osjećaju sasvim ispravno primjenjivane. No instinkt

za to izgubljen je. Intelekt je izgubio baš sve instin-

kte, intelekt je iskorijenio sve instinkte. Krivica je

materijalizma što su ljudi postali tako pametni, tako

intelektualni. U vrijeme kad su bili manje intelektu-

alni, nisu bili toliko pametni, ali su bili mnogo mu-

driji i prema vlastitom osjećaju znali su postupati

sa stvarima onako kako mi opet moramo svjesno

postupati ako se pomoću onog što opet nije pametno

196

— antropozofija nije pametna, ona više teži prema

istini — ako se stoga istini za sve stvari uzmog�

nemo približiti na taj način, a ne samo apstraktnim

verglanjem rečenice "čovjek se sastoji od fizičkog

tijela, eterskog tijela i tako dalje", koja se može naučiti

napamet i odverglati kao kuharica. Ali o tome se

ne radi, već se radi o tome da se spoznaja o tim

stvarima doista unese u sve, da je se vidi svugdje,

i čovjek će onda biti upućen u to da u prirodi doista

raspoznaje kakve su stvari — pogotovo ako stvarno

postane vidovit onako kako sam vam izložio.

I tada se uvida da ptičji svijet postaje štetan

ako uza se nema četinarsku šumu koja ono što ptice

stvaraju pretvara u korisno. I sada se pak pogled

još više izoštrava, iz čega proistječe jedna druga

srodnost. Ako smo otkrili tu neobičnu srodnost ptica

baš s četinarskim šumama, to će rezultirati jednom

drugom srodnošću koja se jasno vidi, koja je isprva

fina srodnost, ona je takve finoće kao ona srodnost

što sam je već naveo, ali koja se može preobraziti

i u grublju. Naime, sa svime onime što, doduše, neće

postati drvetom, ali neće ni ostati malom biljkom,

sa žbunjem, na primjer, lijeskom, sisavci su prisno

povezani, pa je stoga dobro ako ljudi za pobolj-

šanje bića svojih sisavaca na nekom zemljištu posade

grmoliko raslinje. Grmoliko raslinje povoljno djeluje

samom svojom prisutnošću. Jer u prirodi sve djeluje

jedno na drugo.

Ali da po�emo dalje. Životinje nisu tako glupave

kao ljudi, one, naime, vrlo brzo primijete da postoji

ta srodnost. I kad primijete da vole grm, da im je

uro�ena ljubav prema njemu, onda taj grm vole

jesti i počinju jesti ono što im je od toga potrebno,

što izuzetno djeluje na regulaciju druge hrane. Ali

197

Page 97: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ako se prati ta prisna srodnost u prirodi, može se

steći uvid i u biće štetnoga.

Kao što se četinarska šuma nalazi u prisnom

odnosu s pticama, kao što se grmlje nalazi u pris-

nom odnosu sa sisavcima, tako se opet sve gljivasto

(Pilzige) nalazi u prisnom odnosu sa svijetom nižih

životinja, s bakterijama i drugim životinjicama, naime,

sa štetnim nametnicima. I štetni nametnici drže se

zajedno s gljivastim, oni se razvijaju tamo gdje su

se gljive rasprostrle. I time nastaju biljne bolesti,

nastaju i veće štete kod biljaka. No ako nam uspije

da negdje u blizini gospodarstva imamo ne samo

šume nego i vlažne livade, te vlažne livade osobito

će djelovati na gospodarstvo jer one sadrže dobro

tlo za gljive. I trebalo bi nastojati da površina livada

bude obrasla gljivama. I onda će se opaziti nešto

neobično: tamo gdje je u blizini gospodarstva vlažna

livada, gdje je vlažna livada bogata gljivama, čak

i ako nije osobito velika, tamo će onda te gljive

zbog svoje srodnosti s bakterijama i drugim namet�

ničkim životinjicama te životinjice držati podalje

od ostaloga. Jer gljive se s tim životinjicama drže

zajedno više nego druge biljke. Osim drugih nave-

denih stvari za suzbijanje takvih štetnika, postoji

i mogućnost da se stvaranjem vlažnih livada štetne

životinjice, mali štetni napasnici naveliko drže podalje

od imanja.

Bit probitačne poljoprivrede toliko počiva na

pravilnom rasporedu šume, nasada voćaka, grmlja,

vlažnih livada s odre�enom prirodnom kulturom

gljiva da se više postiže čak i ako se moraju smanjiti

korisne površine poljoprivrednog zemljišta. U svakom

slučaju, ne gospodari se ekonomično ako se površina

zemljišta toliko iskorištava da nestaje sve o čemu

198 199

sam govorio i spekulira da se tako može više toga

uzgajati. To čega se može više uzgajati biva u većoj

mjeri lošije od onoga što se može dobiti poveća-

njem površina nauštrb ostalih stvari. Zapravo se

uopće ne može djelovati u proizvodnji koja je u

tolikoj mjeri prirodna kao što je to poljoprivredna

proizvodnja ako se na taj način ne stekne uvid u

me�uovisnosti u prirodnoj proizvodnji, u uzajamna

djelovanja u prirodnoj proizvodnji.

Sada je vri jeme da našem uvidu pr idodamo

gledišta koja nam općenito otkrivaju odnos biljnog

prema životinjskom i obratno, životinjskog prema

bil jnom. Što je zapravo životinja i što je zapravo

biljni svijet?

Kod biljnog svijeta više se mora govor i t i o

čitavom biljnom svijetu. Što je zapravo životinja

i što je zapravo biljni svijet? Da se to mora shvatiti

kao odnos, proizlazi iz toga da se — ako se o

tome nešto zna — treba nešto znati i o hranidbi

životinja. Jer pravilna ishrana životinja mogu-

ća je samo ako se zasniva na ispravnom odnosu

izme�u biljke i ž ivotinje. Što su životinje?

Da, ljudi tako promatraju životinje, a i seciraju

ih, imaju onda kostur čijem se obliku mogu diviti,

koji se tako�er može proučavati onako kako sam

to naveo. Naravno, tako�er se proučava mišićje, živ�

čevlje, ali polazeći od toga ipak se ne može dokučiti

što su životinje ustvari u cjeloupnom domaćinstvu

prirode. To se može dokučiti samo ako se pogled

usmjeri na ono s čime se životinja u svojoj oko-

lini nalazi u izravnom, prisnom uzajamnom odnosu.

Vidite, stvari stoje ovako: životinja svojim živčano�

�osjetilnim sustavom i dijelom svog dišnog sustava

neposredno prera�uje sve ono što najprije struji

Page 98: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

zrakom i toplinom. Životinja je, ukoliko je ona sa-

mosvojno biće, svojim živčano�osjetilnim sustavom

neposredni prera�ivač zraka i topline.

Tako da životinju shematski možemo nacrtati

ovako (crtež). U svemu onome što se nalazi u njezinu

okružju, u njezinoj okolini, u svom živčano�osjetilnom

sustavu i dijelu svog dišnog sustava životinja je samo-

svojno biće koje neposredno živi u zraku i toplini.

Životinja se nalazi u neposrednom odnosu prema

zraku i toplini i njezin je koštani sustav oblikovan

iz topline, time što toplina prenosi Mjesečeva i Sun-

čeva djelovanja. Njezin mišićni sustav oblikovan je

iz zraka, čijim posredovanjem ponovno djeluju snage

Sunca i Mjeseca.

200

Nasuprot tome, životinja se ne može nepo-

sredno odnositi prema zemljanom i v o d e n o m i

ne može ih neposredno prera�ivati. Ona mora ze-

mlju i vodu primiti u sebe, mora, dakle, imati

probavni kanal koji teče izvana prema unutra, i

onda u sebi sve prera�uje s onime što je nastalo

djelovanjem topline i zraka, zemlju i vodu pre-

ra�uje sustavom izmjene tvari i di jelom dišnog

sustava. Dišni sustav tada prelazi u sustav izmjene

tvari. Dijelom dišnog sustava i di jelom sustava

izmjene tvari životinja prera�uje zemlju i vodu.

Prema tome, životinja več mora postojati od zraka

i topline da bi prera�ivala zemlju i vodu. Tako

životinja živi na području zemlje i na području

v o d e . Naravno, prerada, kako sam je naznačio,

odvija se više u smislu snage nego u supstanci�

jalnom. Upitajmo se, nasuprot tome, a što je biljka?

Vidite, biljka se nalazi u neposrednom odnosu

prema vodi i zemlji, kao životinja prema zraku

i toplini; tako da i biljka nekom vrstom disanja

i nečim što ima daleke sličnosti s osjetilnim su-

stavom neposredno u sebe uzima — kao što živo-

tinja neposredno uzima zrak i toplinu — sve ono

što je zemlja i voda. Dakle, biljka živi neposredno

sa zemljom i v o d o m .

Sada ćete reći: No dobro, sada se već može

pretpostavit i — nakon što se uvidjelo da biljka

živi neposredno sa zemljom i vodom kao što živo-

tinja živi sa zrakom i topl inom — da sada biljka

u sebi prera�uje zrak i toplinu kao što životinja

prera�uje zemlju i vodu.

Ali nije tako. Na temelju onoga što se već zna

ne može se zaključivati po analogiji ako se želi dos-

pjeti do duhovnih istina. Ovako je: dok životinja

201

Page 99: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

uzima zemaljsko i vodeno te ih u sebi prera�uje,

biljka baš ispušta zrak i toplinu doživljavajući ih

zajedno s tlom. Prema tome, zrak i toplina ne ulaze

u nju — ili barem nisu osobito daleko ušli — nego

zrak i toplina izlaze i umjesto da ih biljka upija,

ona ih ispušta.

I upravo je stvar u tom procesu ispuštanja. U

odnosu na organsko biljka je u svakom pogledu su-

protnost životinji, prava suprotnost. Kod životinje

važnost ima uzimanje hrane, a kod biljke ispuštanje

zraka i topline, pa kao što životinja živi od uzimanja

hrane, tako biljka u tom smislu živi od ispuštanja

zraka i topline. To je ono, da tako kažem, djevičan-

sko kod biljke: ona svojom biti ne želi nešto pohlepno

uzeti, već zapravo daje ono što životinja uzima iz

svijeta i zahvaljujući tome živi. Tako biljka daje i

živi od davanja.

Ako usmjerite pogled na to davanje i uzimanje,

opet ste otkrili nešto što je u vezi s tim imalo veliko

značenje u staroj instinktivnoj spoznaji. Rečenica

koja proistječe iz antropozofskog promatranja: "Biljka

daje, a životinja uzima u domaćinstvu prirode", ne-

koć je bila uvriježena u instinktivnom vidovitom

uvidu u prirodu. A kod ljudi osobito senzibilnih

za te stvari zadržalo se nešto od toga do u kasnija

vremena i upravo kod Goethea još često ćete naići

na ovu rečenicu: "U prirodi sve živi od davanja i

primanja". Prolistate li Goetheova djela, sigurno ćete

je naći. On je više nije pravilno razumio, ali preuzeo

ju je iz starih običaja, predaje, i osjećao je da se

tom rečenicom označava nešto istinsko u prirodi.

Oni koji su došli poslije njega više ništa od toga

nisu razumjeli, a ne razumiju ni što je Goethe mislio

govoreći o davanju i uzimanju. On govori i o disanju,

202 203

ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu s

izmjenom tvari, o uzimanju i davanju. On je tu riječ

primijenio jasno — nejasno.

I tako vidite da su šume i voćnjaci te grmlje

na zemlji na odre�en način regulatori pravilnog vo-

�enja rasta biljaka. A pod zemljom su opet, zajedno

s vapnom, sličan regulator niže ličinke, crvolike i

druge životinje. Tako se treba sagledati odnos izme�u

ratarstva, voćarstva i stočarstva te polazeći od toga

stupiti u praksu. To ćemo u posljednjem satu koji

nam je ostao na raspolaganju pokušati dovesti do

stupnja kako bi se nakon pokusnoga kruga stvari

doista mogle dalje razraditi.

Page 100: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

OSMO PREDAVANJE

Koberwitz, 16. lipnja 1924.

Bit hranidbe

U posljednjem satu predavanja koje će se s obzirom

na vaše potrebe možda nadopuniti u razgovoru koji

će potom uslijediti, vol io bih, koliko je to moguće

u kratko vrijeme, dodati neke nadopune i još nekoliko

praktičnih uputa. Danas će se raditi upravo o tom

praktičnom djelovanju koje se izuzetno teško može

uopćeno dati u formulama i sličnom jer ono u velikoj

mjeri podliježe individualizaciji i osobnom postupa-

nju. I upravo zbog toga bit će neophodno da se na

tom području osobito steknu uvidi, uvidi koji potom

na razumljiv način mogu voditi k individualizaciji

u pogledu poduzetih mjera.

Pomislite kako danas postoji malo uvida baš

na jednom od najvažnijih područja: na području

hranidbe naših poljoprivrednih životinja. To se i

ne može mnogo poboljšati čak i da se dade ne znam

koliko savjeta u tom pravcu. Kako treba hraniti?

Ali to se po mojem uvjerenju može znatno poboljšati

ako će poljoprivredna poduka biti sve više usmje-

ravana na to da se stekne uvid u to u čemu se zapravo

sastoji bit hranidbe. Danas bih najprije iznio nešto

što se toga tiče.

Vidite — to sam već napomenuo — uvijek se

pogrešno razumijeva što hrana znači za životinju,

a i za čovjeka. Nije stvar u tome da se odvija grubi

proces, da se izvana uzimaju hranjive tvari i zatim

se — kao što se više�manje uvijek zamišlja — uzmu

li se u obzir i brojne pretvorbe, odlažu u organizmu.

204

Čovjek ipak sirovo, grubo zamišlja: Dobro, vani su

živežne namirnice; životinja ih jede, ono što joj je

potrebno odlaže u sebi, izbacuje ono što joj ne treba.

I mora se na štošta paziti, na primjer da se životinja

ne prejede, da po mogućnosti dobije hranjivo krmivo,

tako da može iskoristiti mnogo onoga što sadrže

hranjive tvari. I jasno se uočava razlika — budući

da se stvari na ovom području vrlo rado razlučuju

i materijalistički — izme�u pravih živežnih namir-

nica i tvari koje u organizmu, kako se kaže, potiču

procese izgaranja; i na tome se grade svakojake teorije

koje se onda i praktično primjenjuju, pri čemu se

naravno uvijek mora konstatirati da nešto valja, a

nešto baš i ne valja ili ne valja nakon nekog vremena

ili pak se ovim ili onim modificira. A što bi se drugo

i očekivalo!?

Jer vidite: govori se o procesima izgaranja u

organizmu. U organizmu dakako ne postoji nika-

kav proces izgaranja, a spoj neke tvari s kisikom

u organizmu ne znači proces izgaranja, nego neš-

to sasvim drugo. Izgaranje je proces u mineralnoj,

neživoj prirodi. No, osim toga, kao što organizam

nije kristal kvarca nego nešto drugo, tako i ono što

se označava procesom izgaranja u organizmu nije

mrtvi proces izgaranja koji se odvija u izvanjskom,

nego je nešto živuće, on je čak nešto što osjeća.

Upravo time što se čovjek izražava na netom

spomenut način i pritom usmjerava misli u odre�e-

nom pravcu, upravo se time radi najveća zbrka. Jer

kad netko govori o izgaranju u organizmu, govori

samo zbrkano. Ali ako ima u vidu pravu stvar, onda

nije važno ako govori zbrkano i stvari donekle dobro

čini prema instinktu ili tradiciji. Me�utim, kad to

zbrkano govorenje s vremenom zahvati psihopatia

205

Page 101: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

profesoralis — taj sam izraz već mnogo puta upo-

trijebio — onda ona to što je samo zbrkano rečeno

pretvara u duhovite — stvarno to mislim — duhovite

teorije. I onda se djeluje polazeći od tih teorija,

ali stvar se potpuno promašuje. Ono o čemu se govori

sasvim je drugačije od onog što se zbiva u biljkama

i životinjama. To je danas tipična pojava: čini se

nešto sasvim drugačije od onoga što bi odgovaralo

zbivanjima u prirodi. Zbog toga se upravo na ovom

području mora obratiti pozornost na ono o čemu

se zapravo radi.

Promotrimo sada stvari na koje su se odnosila

naša jučerašnja razmatranja: biljka ima fizičko

i etersko ti jelo, a gore je manje�više obavijena

astralnim. Biljka ne doseže do astralnog, ali oko

nje kao da lebdi astralno. Stupi li u sasvim odre-

�enu vezu s astralnim, kao što je to kod stvaranja

voća, tada pretvara u hranu ono što potpomaže

astralno u životinjskom i čovjekovu organizmu.

Zagleda li se u sam proces, po nekoj biljci ili bi lo

čemu drugom jednostavno će se prepoznati treba

li ona nešto u životinjskom organizmu potpomagati

ili ne. Ali mislim da treba pogledati i suprotni

pol. Naime, tu se nalazi nešto što je izuzetno važ-

no. Toga sam se već dotakao, ali ovdje gdje treba

postaviti osnove za način hranidbe, to se mora

još jednom posebno iz loži t i .

Budući da se radi o hranidbi, po�imo od živo-

tinje. Kod životinje nemamo tako oštru trodiobu

organizma kao kod čovjeka. I kod životinje imamo

izraziti živčano osjetilni organizam te organizam

udova i izmjene tvari. Oni su me�usobno oštro odi-

jeljeni, ali srednji, ritmički organizam kod mnogih

je životinja neodre�en. U ritmički organizam ulazi

206

nešto što potječe iz osjetilnog organizma i nešto

što potječe iz organizma izmjene tvari, tako da bi

se kod životinje ustvari trebalo drugačije govoriti

nego kod čovjeka. Kod čovjeka se sasvim egzaktno

govori o toj trodiobi organizma. Ali kod životinje

trebalo bi govoriti o živčano�osjetilnoj organizaciji

pretežito smještenoj u glavi i organizaciji izmjene

tvari i udova organiziranoj u stražnjem dijelu tijela

i u udovima, ali koja opet prožima cijeli organizam.

A u sredini — tu je izmjena tvari ritmičnija nego

kod čovjeka, a ritmičnija je i živčano�osjetilna organi-

zacija — one se obje pretapaju, tako da kod životinje

ritmičko ne postaje toliko samostalno. To je više

nejasno suzvučje dvaju krajnjih polova (crtež). Kod

životinje trebalo bi ustvari govoriti o diobi organizma,

no tako da se oba dijela u sredini me�usobno miješaju

i time nastaje takozvana životinjska organizacija.

Dakle, sve one supstancije koje su u organizaciji

glave — kod čovjeka je isto tako, ali ostanimo kod životi-

nje — ono što je u organizaciji glave od zemaljske je

tvari. Materija koja je u glavi, zemaljska je materija.

Već na embrionalnom stupnju zemaljska se materija

uvodi u organizaciju glave. Embrij mora biti tako orga-

niziran da glava svoje tvari dobiva od zemlje. Prema

207

Page 102: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

tome, u njoj se nalazi zemaljsko�tvarno. Nasuprot tome,

sva tvarnost koju imamo u organizaciji izmjene tvari

i udova, ono što prožima naša crijeva, udove, mišiće,

kosti i tako dalje ne potječe od zemlje, nego potječe

od onoga što se uzima iz zraka i topline iznad zemlje.

To je kozmička tvarnost. Važno je da ne mislite kako

se kandže oblikuju tako da fizička tvar koju životinja

jede dopire do nje i tamo se taloži. To nikako nije isti-

na; istina je u tome da se osjetilima i disanjem prima

kozmička tvar.

I ono što životinja jede služi samo za razvitak

njezinih snaga za kretanje kako bi se kozmičko oda�

slalo u organizaciju izmjene tvari i udova, dakle,

do kandže, tako da je tu posvuda kozmička tvarnost.

Za razliku od toga, sa snagama je drugačije. U glavi,

upravo zato što su tu ponajprije smještena osjetila,

a osjetila opažaju iz kozmosa, susrećemo kozmičke

snage. U organizaciji izmjene tvari i udova — pomisli-

te samo, kad čovjek hoda, neprekidno se spaja sa

Zemljinom težom, i tako je sve što se čini s udovima

vezano uz zemaljsko — susrećemo se sa zemljanim,

zemaljskim snagama, dakle, s kozmičkim tvarima

i zemaljskim tvarima.

Ako krava sa svojim udovima koji su joj potrebni

pri radu treba postati radna životinja, ili ako vol

treba postati radna životinja, doista je važno da

se hrane tako kako bi u sebe primili što više kozmičke

tvarnosti i da hrana koja prolazi kroz želudac bude

pripremljena tako da razvije mnogo snage kako bi

se ta kozmička tvarnost provela posvuda u udove,

mišiće, kosti. Isto se tako mora znati da se supstancije

koje mogu biti potrebne u glavi moraju crpsti upravo

iz hrane i da se u glavu mora dovesti prera�ena i

želucem vodena hrana. I u tom pogledu, upravo

208

je glava ovisna o želucu, a ne nožni palac; i treba

nam biti jasno da glava tu hranu koju dobiva iz

tijela može preraditi samo ako na odgovarajući na-

čin može crpsti snage iz svemira. Da, prema tome,

životinje ne valja zatvarati u zagušljive staje gdje

im ne mogu strujati kozmičke snage, nego ih va-

lja izvoditi na pašnjake i uopće im dati priliku da

osjetilno�opažajno stupe u odnos s okolišem. Vidite,

tu se, na primjer, mora paziti na sljedeće:

Zamislite životinju koja u zagušljivoj staji stoji

uz jasle dobivši ono što joj je odmjerila i u te jasle

stavila čovjekova mudrost. Da, ako ta životinja nema

promjene — nju može imati samo na otvorenom

— ona se uvelike razlikuje od druge životinje koja

se služi svojim osjetilima, na primjer, svojim orga-

nom njuha, koja vani na slobodnom sama traži svoju

hranu, slijedi svoj organ njuha, ravnajući se prema

njemu, slijedi kozmičke snage, sebi traži hranu i

sama je uzima, u tom uzimanju hrane razvija svu

svoju aktivnost.

Životinja koja je stavljena uz jasle neće odmah

pokazati — stvari se dakako nasljeduju — da u sebi

nema kozmičkih snaga; još ima onih naslije�enih,

ali s vremenom stvara potomke kojima kozmičke

snage više nisu na taj način uro�ene, kojih više nema-

ju. I životinja slabi počev od glave, to znači da više

ne može hraniti tijelo jer ne može uzimati kozmičke

snage koje ponovno trebaju dospjeti u tijelo. Te vam

stvari sigurno pokazuju da se jednostavno ne može

govoriti uopćeno: "U ovom slučaju hranite ovime,

u onom slučaju onime", nego da se treba stvoriti

predodžba o tome kakvu vrijednost odre�ene meto-

de hranidbe imaju za cjelokupno biće životinjske

organizacije.

209

Page 103: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

No krenimo dalje. Što ustvari sadrži glava? Ze-

maljsku tvarnost. Odreže li se, dakle, životinji njezin

najplemenitiji dio, mozak, u njemu će se naći zemalj-

ska tvarnost. U čovjekovu mozgu nalazi se zemaljska

tvarnost, no snage su u njemu kozmičke, a tvarnost

je zemaljska. Čemu služi taj mozak? On služi kao

podloga za Ja. Životinja još nema Ja. Utvrdimo to

sasvim točno: Mozak služi kao podloga za Ja, životinja

još nema Ja, njezin je mozak tek na putu do stvaranja

Ja. Kod čovjeka taj put vodi dalje do stvaranja Ja.

Dakle, životinja ima mozak; kako je on nastao?

Uzmite u obzir čitav organski proces. Sve ono

što se tu zbiva, ono što se u mozgu pojavljuje kao

zemaljsko�materijalno jednostavno je izlučeno, to

je izlučevina iz organskog procesa. Tu se izlučuje

zemaljska tvar kako bi poslužila kao osnova za Ja.

Odre�ena količina zemaljske tvari, na osnovi procesa

u sustavu izmjene tvari i udova koji nakon uzimanja

hrane nastaje probavnom razdiobom, u stanju je

otuda provoditi zemaljsku hranu u glavu i mozak;

odre�ena količina zemaljske tvarnosti prevaljuje taj

put i biva odložena u mozgu. Ali ta hranjiva tvarnost

ne odlaže se samo u mozgu, nego već na putu u

crijevima. Ono što se ne može više preraditi odlaže

se u crijevima i tu ćete opaziti srodnost koja će

vam se učiniti izuzetno paradoksalnom, ali koja se

ne smije previdjeti ako se želi shvatiti životinjska

i čovječja organizacija. Što je moždana masa? Moždana

masa jednostavno je do kraja dovedena crijevna masa.

Preuranjena moždana izlučevina (Gehirnabscheidung)

prolazi kroz crijeva. Sadržaj crijeva, s obzirom na

procese u njemu, posve je srodan sadržaju mozga.

Kad bih govorio groteskno, rekao bih da je u

mozgu raširena uznapredovala hrpa gnojiva; ali to

210

je objektivno sasvim točno. Baš je gnojivo, zahvalju-

jući organskim procesima u njemu, pretvoreno u

plemenitu moždanu masu i tamo postaje osnovom

za razvoj Ja. Kod čovjeka se trbušno gnojivo u najvećoj

mogućoj mjeri pretvara u moždano gnojivo jer čovjek

zemljom pronosi svoje Ja; kod životinje u manjoj

mjeri, stoga u trbušnom gnojivu ostaje više toga,

a ono se zatim koristi kao pravo gnojivo. Tu Ja ostaje

više u zametku. Budući da životinja ne doseže do

Ja, u njoj Ja pretežito ostaje u zametku. Zbog toga

su životinjski izmet i ljudski izmet dvije sasvim razli-

čite stvari. Životinjski izmet još sadrži zametak Ja.

I kad gnojimo, kad gnojivo izvana stavimo uz korijen,

uz biljke, ako nacrtamo cijelu biljku (crtež), vidimo

da ovdje dolje onda imamo korijen, gore listove i

cvjetove u razvoju, astralno koje se razvija u me�u-

odnosu sa zrakom, ovdje se u me�uodnosu s gnojivom

razvija zametak Ja.

Takvo poljoprivredno gospodarstvo doista je

organizam. Ono gore razvija astralno, a astralno

razvijaju voćke i šuma. Ako životinje zaista jedu

ono što raste na zemlji, one u onome što nastaje

kao gnojivo razvijaju prave Ja�snage koje opet iz

korijena pravilno potiču rast biljaka u smjeru sile

Page 104: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

teže. To je sjajno uzajamno djelovanje. Ali valja shva-

titi da se to uzajamno djelovanje razvija i dalje.

I stoga vidite da je poljoprivredno gospodarstvo

zbog toga neka vrst individualnosti. I na osnovi toga

zasigurno će se steći uvid da se životinje manje�

�više trebaju zadržati u tom me�udjelovanju i da

se biljke tako�er trebaju manje�više zadržati u tom

me�udjelovanju. I stoga se u odre�enom smislu sva-

kako nanosi šteta prirodi ako se gnojivo ne dobiva

od životinja koje pripadaju gospodarstvu, nego se

one uklone, a gnojivo dobavlja iz Čilea. Jer tada

se zanemaruje činjenica da je to u sebi zatvoren

krug, da je to nešto što treba samo sebe održavati.

Na imanju jednostavno treba imati toliko životinja

i onakve životinje kako bi se na njemu dobilo dovoljno

pravoga gnoja. I opet treba paziti da se sije ono

što životinje koje želimo imati, svojim instinktom

traže i hoće jesti.

Tu će pokusi naravno biti složeni budući da

su individualne naravi. Ali upravo je tu važno dati

smjernice kako bi se trebali obavljati pokusi. I tu

će se štošta iskušavati, pa će iz toga proizići pravila

za postupanje, ali sva ta pravila za postupanje trebala

bi se ravnati po tome da imanje po mogućnosti tako

bude zatvoreno u sebi da samo sebe može nositi.

Ali svakako ne dokraja. Zašto? Objektivnim proma-

tranjem u duhovnoznanstvenom smislu nikad se ne

postaje fanatik. U okviru našega današnjega gospo-

darskog poretka to se ne može postići u cijelosti.

Ali treba nastojati postići onoliko koliko je moguće.

Vidite, kad se to postigne, mogu se u konkretnim

slučajevima pronaći odnosi izme�u životinjskog orga-

nizma i biljnog organizma. Pogledajmo to najprije

u glavnim crtama, općenito.

212

Pogledajmo korijen: korijen koji se redovito raz-

vija u zemlji, koji je zahvaljujući gnojivu prožet biva�

jućom Ja�snagom; on upija bivajuću Ja�snagu svojom

cjelokupnom opstojnošću u zemlji i u upijanju te

snage pomaže mu ako u zemlji prona�e ispravnu

količinu soli.

Pretpostavimo da taj korijen imamo iz pret-

hodnih promatranja. Sada korijen moramo označiti

kao živežnu namirnicu koja, kad u�e u ljudski orga-

nizam, probavom najlakše pronalazi put do glave.

Zato ćemo korijensku hranu upotrijebiti ondje gdje

moramo ispuniti preduvjet davanja supstancije, ma-

terijalnih tvari glavi kako bi kozmičke snage koje

djeluju kroz glavu pronašle pravu tvar za svoje pla-

stično djelovanje. Zamislite da netko izgovori rečenicu:

Moram dati korijensku hranu životinji koja supstan-

ciju treba provesti prema glavi kako bi ona stupila

u što življi osjetilni odnos, to jest kozmički odnos

s okolinom. Zar pritom ne pomišljate odmah na tele

i mrkvu? Kad tele jede mrkvu, čitav proces je izvršen.

Onda kad izreknete nešto takvo, znajući kako stvari

izgledaju i žive, usmjerite pogled na ono što se treba

dogoditi. Jedino trebate znati da se odvija taj uza-

jamni proces.

Po�imo dalje. Sada kad je supstancija dovedena

u glavu, kad smo teletu ugodili davši mu mrkvu,

mora započeti obrnuti proces, to jest glava mora

raditi, voljno, i time stvoriti snage u organizmu,

tako da se takve snage dalje ugra�uju u organizam.

Gnoj od mrkve ne smije se samo taložiti u glavi,

nego od toga što se taloži, to jest razgra�uje moraju

u organizam ući zračenja snaga, a to znači da nam

je potrebna druga živežna namirnica, nešto — pošto

smo ugodili jednom dijelu tijela, u ovom slučaju

213

Page 105: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

glavi — što tom dijelu ponovno omogućuje pravilno

djelovanje na ostatak Organizma.

Pogledajte: dao sam mrkvu. Sada želim da tijelo

stvarno bude prožeto snagama koje se razvijaju iz

glave. Za to mi je potrebno nešto što u prirodi ima

zrakast oblik ili taj zrakast oblik stvarno sažima,

recimo, u koncentriranoj tvorbi. Što je potrebno

za to? Tu je uz mrkvu kao dodatna hrana potrebno

nešto što u biljci prelazi u zrakasto i tu zračeću

snagu ponovno sažima. Pritom u obzir dolazi sje-

menka lana i slično. I ako prihranjujete mladu stoku

mrkvom i sjemenkama lana ili nečim što se me�u-

sobno slaže na neki drugi način, kao, recimo, svježe

sijeno i mrkva, iz toga ćete dobiti nešto što će ovladati

cijelom životinjom, što je izvodi na put koji joj je

priro�en. Tako da ćemo mladoj stoci morati pokušati

dati hranu koja s jedne strane potiče Ja�snagu, a s

druge strane potiče ono što se kreće odozgo prema

dolje, astralna ispunjenja. To osobito vrijedi za sve

ono što zadobiva dugu stabljiku (crtež) i što je u

toj "dugostabljičavosti" prepušteno vlastitom razvoju,

što, dakle, ima dugu stabljiku i postaje sijeno. Tako

se ovdje promatra stvar i tako bi se trebalo sagledati

cijelo imanje, o svakoj stvari znati što se s njome

doga�a kad se nalazi na putu iz životinje u tlo ili

iz biljke u životinju.

Po�imo dalje s tom stvari. Uzmimo životinju

koja treba postati jakom upravo na tom srednjem

polju gdje se organizacija glave, živčano�osjetilna

214

organizacija više razvija prema disanju i gdje se

opet organizacija izmjene tvari više razvija prema

ritmičkom, gdje se onda to prepliće. Koje to životinje

trebaju postati jakima? To su baš mliječne životinje.

One trebaju postati jakima. Zahtjev prema kojem

životinje na tom polju trebaju postati jake jednostavno

se ispunjava u proizvodnji mlijeka. Pa na što onda

tu trebamo obratiti pozornost? Tu trebamo obratiti

pozornost na to da se izme�u strujanja od glave

prema natrag, koje je prvenstveno strujanje snage,

i u struji koja teče odostraga prema naprijed, koja

je prvenstveno strujanje tvari, odvija pravilno uza-

jamno djelovanje. Odvija li se to pravilno uzajamno

djelovanje tako da snage koje struje sprijeda prema

natrag prera�uju što bolje mogu ono što struji odo-

straga prema naprijed, tada nastaje dobro i izdašno

mlijeko. Jer dobro mlijeko sadrži ono što je osobito

razvijeno u izmjeni tvari, sadrži takvu tvarnu kompo-

ziciju koja još nije prošla spolnim sustavom, ali je

u probavnom procesu u največoj mogućoj mjeri po-

stala slična spolnom probavnom procesu. Mlijeko

je jednostavno preobražena izlučevina spolne žlijezde,

preobražena onime što snage glave pridaju tvari

koja se nalazi na putu da postane spolna izlučevina

i čime djeluju na nju. Proces koji se tu odvija može

se sasvim prozreti, može se posve prozreti.

Za sve procese koji se tako trebaju odvijati mo-

ramo potražiti one živežne namirnice koje prema

glavi djeluju manje od korijenja, koje je primilo

Ja�snagu. Ali tako�er ne smijemo uzeti previše onoga

što je blizu cvijeta i ploda — zato što to treba ostati

srodno spolnoj snazi, ne smije imati previše astralnog.

To znači, kad je riječ o proizvodnji mlijeka, da pogled

trebamo usmjeriti na ono što se nalazi izme�u cvijeta

215

Page 106: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

i korijena, na zeleno i lisnato i na sve ono što se

razvija u listu i zeljastom dijelu (cr tež) . Povećanje

proizvodnje mlijeka, za koje vjerujemo da ga možemo

postići kod neke životinje, sigurno ćemo ostvariti

ako učinimo sljedeće.

Pretpostavimo da zbog stanovitih okolnosti neku

mliječnu kravu najprije hranim zeljastom i lisnatom

hranom. Želim povećati proizvodnju mlijeka. Mislim

da mogu povećati proizvodnju mlijeka. Što mi je

činiti? Valja mi uzeti biljke koje proces oblikovanja

ploda, ono što se odvija u cvjetanju i oplodnji, unose

u proces stvaranja listova i zelja. To, na primjer,

čine mahunarke, a pogotovo djetelina. U tvarima

u djetelini razvija se štošta plodovitog, kao i kod

zeljaste biljke. Kad kravu tako hranimo, na njoj neće-

mo primijetiti bogzna što, ali kad se ona oteli —

takvo reformiranje hranidbom obično traje tijekom

jednog naraštaja — njezin potomak bit će krava koja

obilno daje mlijeka. Pritom će se posebna pozornost

trebati obratiti jednoj stvari.

Kad su na tom području stare tradicije nestale

iz instinktivne mudrosti, većinom je ponešto zadr-

žano, kao što su liječnici zadržali neke lijekove, iako

više ne znaju zašto, ali zadržali su ih jer su uvijek

pomagali. Tako se iz starih tradicija ponešto zna,

ne zna se, doduše, zašto se nešto koristi, a osim

toga iskušava se, bilježe se količine koje se onda

daju tovnim, mliječnim životinjama i tako dalje. I

216

pritom se često doga�a ono što se kod ljudskog is�

probavanja općenito doga�a, osobito kad je to ispro-

bavanje sasvim prepušteno slučaju. Pomislite što

bi se moglo dogoditi čovjeku kad bi ga zaboljelo

grlo negdje gdje je u društvu mnogih ljudi: od svakog

čovjeka, ako mu je drag, nešto bi dobio. Za pola

sata skupila bi se čitava ljekarna. Ako bi on to uzeo,

jedno bi poništilo drugo i čovjek bi sigurno pošteno

pokvario želudac, a grlobolja ne bi prestala. Stjeca-

jem okolnosti tu bi se ono jednostavno što bi trebalo

poduzeti, pretvorilo u složeno.

Nešto vrlo slično doga�a se kad se isprobavaju

krmiva. Jer, zar ne, čovjek upotrijebi nešto što je

u jednom smislu pogodno, a u drugom nije. Onda

upotrijebi nešto drugo, to pridoda onome i tako

iz toga proizi�e nekoliko krmiva od kojih svako ima

odre�eno značenje za mlade ili tovne životinje; ali

sve postaje tako zamršeno jer je izgubljena pregled-

nost, jer se više ne mogu razvidjeti odnosi snaga.

Ili će pak jedno poništiti djelovanje drugoga. Upravo

to doista se često doga�a, a doga�a se osobito onima

koji se poljoprivredom bave s polovičnim znanjem.

Oni tada zagledaju u knjige ili se prisjećaju onoga

što su naučili: "Mladu životinju treba hraniti tako,

tovnu tako." I onda čitaju iz knjiga. Ali time se ne

može mnogo postići jer ono što se pročita u knjigama

pod odre�enim okolnostima može s nepravom protu-

rječiti onome što se već ionako daje. Razborito će

postupiti onaj koji polazi od načina razmišljanja

što sam ga naveo i onaj koji hranidbu životinja bude

toliko pojednostavio da ona postane preglednom.

Recimo, može se sagledati: žuta ili crvena mrkva

i sjemenke lana djeluju tako. To je sagledivo. Tu

se sada neće sve pobrkati. Može se sagledati djelovanje

217

Page 107: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

onoga što se daje. Zamislite kako čovjek stoji u poljo-

privredi kad tako postupa, potpuno svjesno, promiš-

ljeno. I tako će se steći spoznaje koje idu u smjeru

pojednostavljivanja, a ne zapletanja. Ponešto, da-

pače mnogo toga što je otkriveno pokusima ispravno

je, ali to je nesustavno i neegzaktno. Upravo ova

vrsta egzaktnosti koja se danas primjenjuje ustvari

je neegzaktna jer su stvari pomiješane i nepregledne,

dok se ono što sam izložio, u svojoj jednostavnosti

i svom jednostavnom me�udjelovanju može jasno

slijediti i u životinjskom organizmu. Uzmimo nešto

drugo.

Po�imo ovaj put od toga da pozornost više po-

svetimo cvijetu, onome što u cvijetu utječe na obliko-

vanje ploda. No pritom moramo poći dalje, moramo

se osvrnuti na plodonosno u ostalom dijelu biljke.

Biljka ima nešto zbog čega se osobito svidjela Goetheu.

Ona u svojem čitavom tijelu ima zametak onoga što

je inače specijalizirano. Zar ne, kod drugih biljaka

stavljamo u zemlju ono što se kao zametak ploda

pojavljuje u cvijetu kako bismo dobili novu biljku,

kod krumpira tako ne postupamo. Tu koristimo "oka"

gomolja. Kod mnogih biljaka ne postupamo tako,

one imaju plodonosno. Djelovanje toga plodonos-

nog što u prirodi nije doseglo vrhunac — u prirodi

ne dostiže sve vrhunac — uvijek možemo pojačati

procesima koji su svojom pojavnošću nekako slični

vanjskom izgaranju.

Dakle, djelotvornost onoga što primjerice dobi-

jemo od biljke u vidu suhih rezanaca povećava se

ako se oni rašire i ostave na suncu da se isparavaju,

priro�eni proces tu teče nešto dalje prema frukti�

fikaciji. U tome počiva čudesan instinkt. Ako čovjek

svijet promatra promišljeno, zaista se pita: Zašto

218

su se ljudi odlučili na kuhanje živežnih namirnica?

To je zaista pitanje. Ljudi se obično ne pitaju o onome

što ih svakodnevno okružuje. Zašto su se ljudi odlučili

na kuhanje živežnih namirnica? Oni su se odlučili

na kuhanje živežnih namirnica zato što su s vreme-

nom otkrili da u svemu što je usmjereno na stvaranje

ploda imaju značenje procesi koji postoje u kuhanju,

koji postoje u izgaranju, zagrijavanju, sušenju, ispa�

ravanju, jer svi ti procesi ponajprije pogoduju tome

da cvijet i sjeme, a onda posredno i ostali dijelovi

biljke, pogotovo oni gornji, osobito jako razvijaju

snage koje se kod životinje trebaju razviti u sustavu

izmjene tvari i udova. Uzmemo li cvijet ili sjeme,

oni na sustav izmjene tvari, na probavni sustav živo-

tinje djeluju prvenstveno tako što razvijaju snage,

a ne svojom tvarnošću. Jer sustav izmjene tvari i

udova treba zemaljske snage. I mora ih dobiti u

onoj mjeri koja mu je potrebna.

Uzmimo životinje koje pasu na Alpama. Njima

nije isto kao životinjama na ravnici, one se kreću

u teškim uvjetima. Uvjeti su teži i zbog toga što je

zemljište neravno. Drugačije je kad se krećete po

ravnom i kad hodate po nagnutom zemljištu. Zbog

toga takve životinje moraju u sebe dobiti ono što

u predjelu udova razvija snage koje upreže volja.

Inače neće postati ni dobre radne, ni mliječne ni

tovne životinje. Zato se treba voditi briga kako bi

one dobile dovoljno hrane koja potječe od aromatskog

alpskog bilja, gdje je Sunce procesom kuhanja, a

čak i sama priroda, usmjerena na cvjetove, preradila

ono plodovito, cvatuće. Ali snaga se može dovesti

u udove i umjetnim procesom, pogotovo ako je ta

umjetna prerada zasnovana na kuhanju, vrenju i

tako dalje. Najbolje je ono što potječe od plodovitog,

219

Page 108: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

cvatućeg, a pogotovo onda kad se tako obraduju

biljke koje su otpočetka snažno usredotočene na

cvjetanje i ra�anje, koje razvijaju malo zeljastog i

lisnatog i odmah prelaze na cvjetanje i ra�anje ploda.

Trebamo kuhati sve ono što malo haje za "ozeljava�

nje", što buja u cvjetanju, u ra�anju plodova.

I ljudima bi koristilo ako bi ponekad obratili

pozornost na takve stvari jer se onda ne bi zbivalo

ono što se doga�a kod ljudi koji su skloni mlitavljenju,

dakle, lijenosti. Jer tome se može biti sklon, te si

čovjek može reći: Ako cijeli dan rintam, ne mogu

postati mistik. Pravi mistik mogu postati samo ako

sam sasvim smiren, ako na mene više ne djeluju

— bilo iz mene sama, bilo iz moje okoline — pobude

za aktivnošću, kad postanem takav da svojoj okolini

mogu reći: Nemam snage za rintanje; tada ću sigurno

postati pravi mistik. Stoga ću i svoju prehranu poku-

šati urediti tako da postanem pravi mistik. I tako

čovjek počinje jesti sirovu hranu, više ništa ne kuha,

postaje pravim jelcem sirove hrane. Ali pogledajte:

Sve se stvari prikrivaju, ne pokazuju se na pravi

način. Jer, naravno, ako je netko tko jede samo sirovu

hranu na taj način jako sklon mistici, a već jest

fizički slab, ipak će napredovati, postići će velik

napredak: bivat će sve mlitaviji, to jest mističkiji.

To što se doga�a kod čovjeka, možemo preslikati i

na životinju, pa ćemo, prema tome, znati kako da

je okrijepimo.

Postoji i druga mogućnost. Čovjek može biti

fizički jak i tek kasnije mu se može prohtjeti da

postane mistikom. On u sebi može imati jake fizičke

snage. Tada će se u njemu razvijati procesi, a uz

to i snage koje dalje prera�uju sirovu hranu što

ju je pojeo. Tada mu to neće mnogo naškoditi. I

220

kad onda prizove snage koje inače ostaju dolje i

uzrokuju reumatizam i kostobolju, kad prizove te

snage i dalje ih prera�uje, onda će postati još jači.

Sve stvari imaju dvije strane, kao što vaga ima

dvije zdjelice. Stoga treba znati kako se one individu-

aliziraju. Ne mogu se postaviti opća načela. I prednost

je vegetarijanskog načina života u tome što čovjeka

jača tako što iz organizma izvlači snage koje u njemu

inače ostaju neiskorištenima i koje su iste kao i snage

koje uzrokuju kostobolju, reumatizam, šećernu bolest.

I jede li čovjek samo biljnu hranu, te snage moraju

čovjeku biljke učiniti zrelima. Ako pak čovjek uz

to jede i životinje, te se snage onda talože u orga-

nizmu, ostaju neiskorištene i onda se same stavljaju

u pogon tako što na različitim mjestima odlažu pro-

izvode izmjene tvari ili iz organa istjeruju stvari

koje su čovjeku neophodne i same se njima služe,

kao, na primjer, kod šećerne bolesti i tako dalje.

Te se stvari razumiju jedino ako se u njih zagleda.

I zatim će biti važno da pitanju kako se tove

životinje čovjek pristupi govoreći si: Treba raditi

tako kao da se u neku vreću unosi što je moguće

više kozmičke supstancije. Ah, debele svinje tako

su divne životinje. Jer u svom debelom tijelu imaju,

izuzme li se živčano�osjetilni sustav, isključivo koz-

mičku supstanciju, a ne zemaljsku. Ono čime se hrane

potrebno im je samo zato da bi to obilje kozmičke

supstancije koje moraju primiti ponovno rasporedile

u tijelu. Svinja to mora jesti kako bi mogla rasporediti

supstanciju koja se mora izvući iz kozmosa. Ona u

sebi mora imati snage da bi je mogla rasporediti,

kao i druge tovne životinje. Stoga ćete vidjeti da

se te tovne životinje debljaju ako im ono plodovito

date u stanju prera�enom kuhanjem ili parenjem,

221

Page 109: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

i ako im date ono što u sebi već ima plodovito, ali

u nešto jačoj mjeri, po mogućnosti, recimo, repu,

koja je povećana zahvaljujući nekoj vrsti procesa

koji je odmakao dalje od onog koji je prvotno imala,

koja je daljnjom kultivacijom postala većom nego

što je bila u divljem stanju.

I na taj se način čovjek ponovno može pitati

što se, prema tome, može dati tovnoj životinji? Nešto

što po mogućnosti pogoduje raspore�ivanju kozmičke

supstancije, dakle, ono što se kao prvo nalazi blizu

plodovitog i što je potom pravilno prera�eno. Takav

je uvjet uglavnom ispunjen kod uljne pogače i sličnog.

Ali moramo voditi brigu i o tome da se kod takve

životinje ne zanemari glava, da tijekom takve kure

tovljenja ponešto od zemaljskih supstancija do�e

i do glave. Prema tome, onom prethodnom moramo

suprotstaviti nešto što moramo dati u maloj količini

jer glavi nije potrebno toliko. Dakle, to moramo

dati u maloj količini. Zato tovnim životinjama u hranu

treba pridodati korjenasto, premda malu dozu.

Vidite, postoji jedna tvar — čista tvar — koja

nema nikakvu posebnu zadaću. Općenito se može

reći da u ljudskom organizmu korjenasto, sa svojom

supstancijalnošću, ima zadaću u odnosu na glavu,

cvjetasto ima zadaću u odnosu na sustav izmjene

tvari i udova, lisnato, zeljasto ima zadaću u odnosu

na ritmički sustav. Ono čime se mora pripomoći,

budući da je povezano sa svim dijelovima životinjskog

organizma, jest sol. I budući da hrana sadrži najma-

nje soli, i ljudska i životinjska, iz toga vidite kako

je stvar u tome da se upravo dodatkom soli — nije

uvijek u pitanju količina, već dobra kakvoća — da

i male količine soli dobre kakvoće posve ispunjavaju

svoju svrhu.

222

Sada treba ukazati na još nešto osobito važno,

pri čemu bih zamolio da se doista egzaktno izvedu

pokusi koji mogu obuhvatiti i promatranje čovjeka

ako je on sklon odre�enoj živežnoj namirnici. Poznato

vam je da je u novije vrijeme, prije razmjerno krat-

kog vremena, uvedena rajčica kao neka vrst živežne

namirnice. Ona je kod mnogih vrlo omiljena. Ali

ona je tako�er izuzetno važan predmet proučavanja.

Iz proizvodnje rajčice i njezine potrošnje može se

naučiti izuzetno mnogo. Oni ljudi — a danas svakako

ima takvih — koji o tim stvarima malo razmišljaju,

smatraju, i to s pravom, da uživanje rajčice ima

veliko značenje kod ljudi — a to svakako vrijedi i

za životinju, životinja se može naviknuti na rajčicu

— da ima veliko značenje za sve ono u organizmu

što se većinom od njega odvaja i u njemu stvara

vlastitu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dvije

stvari. Potvrda navoda jednog Amerikanca prema

kojem pod odre�enim okolnostima rajčica kao dijetno

sredstvo povoljno utječe na ljudsku jetru koja naginje

bolesti, jer je jetra organ koji najsamostalnije djeluje

u ljudskom organizmu, tako da se bolesti jetre, koje

se više pojavljuju kod životinja, općenito mogu liječiti

rajčicom.

Vidite, najprije se treba zagledati u vezu izme�u

biljke i životinje. Stoga bi trebalo — to bih spomenuo

usput — onome koji boluje od raka, koji, dakle, otpo�

četka osamostaljuje odre�eno područje u čovječjem

organizmu, u životinjskom organizmu, čovjeku koji

boluje od raka smjesta bi trebalo zabraniti uživanje

rajčice. Ali sada se pitamo: Što je razlog tome, s

čime je povezano da rajčica posebno djeluje na ono

što je u organizmu samostalno, što se u organizmu

izdvaja?

223

Page 110: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

To je povezano s onime što rajčica želi i treba

da bi nastala. Rajčica se najbolje osjeća za vrijeme

svog nastajanja, ako ima gnoj koji je još u svom

izvornom obliku, pošto se odvojio od životinje i pošto

se odvojio od nečega drugog. Ako se gnoj u prirodi

dugo ne može razgraditi, ako je divlji, ako negdje

nabacate otpatke i tako imate jako neurednu hrpu

gnoja, kompostnu hrpu u kojoj se po mogućnosti

nalazi što više sastojaka, onakvih kakvi jesu, koji

još uopće nisu prera�eni i preparirani, ako tamo

posadite rajčice, vidjet ćete da će tamo izrasti naj-

ljepše rajčice. I ako biste upotrijebili kompostnu

hrpu koja je nastala od zeljastog dijela rajčice, ako

rajčici date da raste na vlastitom gnoju, ona će sjajno

napredovati. Rajčica uopće ne želi izići iz sebe, uopće

ne želi izići iz jakog životnog. Ona želi ostati u njemu.

Rajčica je najnedruštvenije biće u biljnom carstvu.

Ona ništa ne želi preuzeti od nečeg drugog. Ona

prvenstveno od sebe odbacuje ono što je kao gnoji-

vo već jednom prošlo neki proces, ona to ne želi.

I s time je u vezi činjenica što ona ponovno može

djelovati na samostalnu organizaciju u čovječjem

i životinjskom organizmu.

S obzi rom na spomenuto, rajčici je u neku

ruku srodan krumpir. I on djeluje jako samostalno,

čak toliko samostalno da ponajprije lagano prolazi

kroz čitav probavni proces te prodire u mozak i

osamostaljuje ga, dapače, osamostaljuje ga od dje-

lovanja ostalih ljudskih organa. I upravo je šire-

njem uzgoja krumpira u Europi pretjerano uživanje

krumpira jedan od uzroka zbog kojeg su ljudi i

životinje postali materijalističkima. Valja jesti samo

onoliko krumpira koliko je potrebno da se u nama

potakne moždano, umno. U njegovu uživanju ne

224

smije se pretjerati. Sve su to stvari čijom se spoz-

najom uvida da je poljoprivreda objektivno duboko

povezana s društvenim ž i v o t o m . I beskrajno je

važno to da je pol joprivreda povezana s čitavim

društvenim ž ivotom.

Naravno, za te stvari mogao sam dati samo poje-

dine smjernice, ali one bi na tom području dugo

mogle biti osnova za najraznovrsnije pokuse. Iz toga

će proizići sjajne stvari ako se sada zdušno prione

pokusima. To tako�er treba biti putokaz kako po-

stupati s onime što je dano u ovom tečaju. Potpuno

se slažem s onime što su zaključili poljoprivrednici

koji su bili na ovom tečaju: da ono što su sudionici

ovog tečaja primili najprije ostane u krugu poljo-

privrednika, da uznapreduje do pokusa i da onda

zajednica poljoprivrednika, taj krug odredi trenutak

kad po njegovu uvjerenju pokusi budu toliko odmakli

da se stvari mogu iznijeti u javnost.

Zahvaljući hvalevrijednoj toleranciji, ovaj tečaj

mogao je pratiti i odre�en broj sudionika koji izravno

nisu poljoprivrednici. Oni će se sjetiti poznate ope-

re, na usta navaliti gromadu kako ne bi počinili

poznatu antropozofsku pogrešku i ove stvari razgla-

sili na sva usta. Jer često puta naudilo nam je upravo

to što osobe zapravo ne govore nešto iz odgovarajućih

pobuda, nego jednostavno ponavljaju što su čuli,

što se stvari dalje prenose iz tih pobuda.

Velika je razlika ako o tim stvarima govori po-

ljoprivrednik ili netko tko je jako udaljen od poljo-

privrede. Ta razlika postoji i ona se odmah može

uočiti. Ali što bi se dogodilo kad bi nepoljoprivrednici

to jednostavno prenijeli kao zanimljivo antropozof�

sko nastavno gradivo? Dogodilo bi se ono što se

zbilo u vezi s različitim nizovima predavanja: ljudi,

Page 111: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

poljoprivrednici tako�er, čuli bi o stvarima iz druge

ruke. Kad bi poljoprivrednici to čuli od drugih poljo-

privrednika, možda bi rekli: Baš je šteta što je tako

poludio. Ali to bi možda rekli prvi i drugi put. No

kad poljoprivrednik nešto vidi, onda baš i nije siguran

da bi to odbacio. Ali kad to čuju od nekog koji nije

pozvan za to, nego se za to samo zanima, onda je

stvar naravno upropaštena. Tada ona ne može da-

lje djelovati jer je diskreditirana. Nužno je da oni

prijatelji koji su sudjelovali samo iz znatiželje, koji

nisu u krugu poljoprivrednika, da se suzdrže, da

stvar zadrže za sebe i ne razglase je posvuda, kao

što se to u antropozofiji obično tako rado čini. To

je zaključio krug poljoprivrednika, kako je priopćio

naš poštovani gospodin grof Keyserlingk, i ja se s

time slažem u punom smislu riječi.

Osim toga, budući da smo došli do kraja ovih

predavanja, izuzmemo li razgovor koji će uslijediti,

izrazio bih svoje zadovoljstvo što ste došli ovamo

i sudjelovali u ovome što je ovdje rečeno i što ćete

sudjelovati u onome što će iz toga tek nastati, što

se dalje treba razviti. A s druge strane naglasio bih

da se sa svima vama slažem kad kažem da ovo što

se ovdje zbilo treba pretočiti u koristan rad i kao

takvo ima intenzivnu unutarnju vrijednost. Ali po-

mislite na dvije stvari: koliko su energije trebali

uložiti grof Keyserlingk, grofica Keyserlingk, člano-

vi kuće Keyserlingk da bi pripremili sve što je bilo

potrebno za ovaj tečaj. U to ulaze energija, svijest

o cilju, antropozofski smisao za stvarnost, čisto bi-

vanje u antropozofskoj stvari, požrtvovnost i sve

moguće. A to je pridonijelo tome da se sve ovo što

je vjerojatno za sve vas bio velik posao, posao koji

čak teži velikim, plodonosnim ciljevima za cijelo

226

čovječanstvo, da se tijekom našeg boravka stvari

ovdje odvijaju u okviru, da, prave svetkovine. Za

pet minuta ponovno ćete imati mali primjer za to.

I sve ostalo što se nanizalo uz to, pogotovo izu-

zetno srdačna ljubaznost svih domaćina, sve je to

ovom poslu dalo ton divne svetkovine i s našim

poljoprivrednim zasjedanjem ovdje smo slavili pravu

poljoprivrednu svetkovinu, i grofu i grofici Keyser-

lingk te cijeloj kući Keyserlingk izražavamo duboku

zahvalnost za sve ono što su u ovih deset dana uči-

nili za samu stvar te za prijateljski, ljubazni prihvat

svih nas.

227

Page 112: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

ODGOVORI NA PITANJA

16. lipnja 1924.

Gnoj i gnojnica — O pitanju konstelacije zvijež�a — Značenje elektriciteta u prirodi — Kiseljenje stočne

hrane — Zelena gnojidba — Korištenje ljudskoga gnojiva — Moralnost i uvjerenje

Pitanje: Ima li gnojnica istu organizacijsku Ja�snagu

kao i gnoj?

Dr. Steiner: Kod tog pitanja uglavnom je stvar

u tome da se upotrijebi odgovarajuća mješavina gnoja

i gnojnice, dakle, da se upotrijebe tako da oboje

djeluju na organizacijsku snagu zemljišta. Ta po-

vezanost s Ja za gnoj vrijedi potpuno. Ali ona za

gnojnicu ne vrijedi općenito. Jer svako Ja, i u zametku,

kao što je u gnoju, mora zajedno djelovati s nešto

astralnog, a gnoj ne bi imao astralnosti bez gnojnice.

Gnojnica to potpomaže. Ona ima jaču astralnu snagu.

Gnoj ima jaču Ja�snagu. Gnoj je više mozak, a gnojnica

više moždana izlučevina, astralna snaga, ono što

je od mozga tekuće, moždana tekućina.

Mogu li se dobiti podaci o konstelacijama zvijež�a

za spravljanje pripravaka koji se dobivaju spaljivanjem?

Dr. Vreede: Sada se ne mogu dati točni podaci.

Za to su potrebna promatranja koja se trenutno ne

mogu obaviti. Za spaljivanja kukaca općenito je po-

godno razdoblje od početka veljače do u kolovoz.

Za suzbijanje poljskog miša ove godine (1924.) —

razdoblja se iz godine u godinu pomiču — u obzir

dolazi vrijeme od druge polovice studenog do prve

polovice prosinca.

228

Dr. Steiner: Načela antropozofskoga kalendara,

kako je bio zacrtan, moraju se postaviti točnije, pa

će se čovjek onda prema tom kalendaru moći točno

ravnati.

Kad se govori o punu Mjesecu i mla�aku, misli li

se pritom samo na dan kad je pun ili mladi Mjesec ili

pak se misli na vrijeme netom prije ili netom poslije njih?

Mla�ak se računa od trenutka kad se pojavi

otprilike ova slika. Ta se slika pojavi i opet nestane.

Pun Mjesec računa se od vremena kad se pojavi ova

slika (cr tež) . Kad je mjesec samo uzak srp i potom

nestane. Otprilike uvijek deset do četrnaest dana.

229

Mogu li se kukci do kojih se ne može doći u vrijeme

odre�ene konstelacije sačuvati do spaljivanja?

Još ćemo točnije utvrditi kad bi trebalo spravljati

pripravke. Pojedine vrste kukaca mogu se sačuvati.

Treba li spaljivanje sjemena korova obaviti ljeti ili

se to može učiniti u bilo koje vrijeme?

Ne predugo nakon što smo ga skupili.

Kako je s rasipanjem praška od kukaca koji potječe

od onih kukaca koji zapravo uopće ne dolaze u dodir

sa zemljom?

On se isto stavlja u zemlju. Pritom je stvar u

tome da kod kukaca uopće nije bitan fizički dodir,

nego svojstvo koje se daje u takvoj homeopatskoj

Page 113: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

dozi. Kukac ima sasvim drugačiju vrstu senzibilnosti,

i kad se prašak prospe po zemlji, upravo ono što

tamo nastaje, bježi. Uopće ne smeta ako kukac ne

dolazi u dodir sa zemljom.

Kako se štetnost mraza odražava u poljoprivredi,

posebice kod rajčice? I u kakvoj kozmičkoj vezi treba

sagledati mraz?

Ako rajčica treba postati lijepa i velika, treba

je čuvati na toplom. Ona mnogo pati zbog mraza.

Što se mraza općenito tiče, morate biti svjesni

što se očituje u njegovu djelovanju. Djelovanja

mraza uvijek znatno pojačavaju kozmički utje-

caj koji djeluje u zemlji. Taj kozmički utjecaj ima

uobičajenu razinu kad imamo odre�enu toplinsku

vrijednost. Kod odre�ene toplinske vrijednosti taj

je utjecaj baš onakav kakav je biljci potreban.

Ako pak imamo dug, preintenzivan i predubok

mraz, onda je djelovanje neba na zemlju prejako

i u biljkama imamo tendenciju za oblikovanjem

stabljika u svim smjerovima, stvaranjem vlaka-

na, dakle, tendenciju za širenjem u tankoći. I to

će naravno pod odre�enim okolnostima, zato što

je tanko, zahvatiti mraz koji je vani i uništiti ga,

tako da je mraz koji ide predaleko pojava što izu-

zetno šteti rastu biljaka jer u tlo ulazi previše

neba.

Treba li spaljenim ostacima ose možda obraditi

životinjsko tijelo ili tim ostacima samo posuti livade i

pašnjake?

Tamo gdje životinje jedu. Te životinjske ostatke

treba posuti po poljima. Svi su oni zamišljeni kao

dodatak gnojivu.

230

Kako se najučinkovitije suzbija pirika? Vrlo je teško

doći do njenog sjemena.

Tim načinom razmnožavanja koji ste naveli,

time što se ne može doći do sjemena, ona se na

kraju sama uništi. Ako se ne može doći do sjemena,

onda zapravo ni ona ne postoji. Ako se ukopa i za-

tim dalje buja, onda je se može i suzbiti. Sigurno

će se naći onoliko sjemena koliko je potrebno jer

potrebno ga je vr lo malo. I djetelina s četiri lista

može se naći.

Je li dopušteno konzervirati hranu električnom

strujom?

Što želite time postići? Tu se naravno mora sa-

gledati opće značenje elektriciteta u prirodi. Rekao

bih da je utješno što sada iz Amerike, gdje je općenito

bolji dar opažanja nego u Europi, što iz Amerike

do nas dopiru glasovi koji govore da se ljudi više

ne mogu razvijati na isti način, u atmosferi koja

je sa svih strana prožeta električnim strujanjima i

zračenjima, nego da to ima utjecaj na čovjekov raz-

vitak. Duševni život postat će drugačiji ako te stva-

ri budu dovedene tako daleko kako je zamišljeno.

Sigurno je razlika ako na nekom području imate

parne strojeve, parne lokomotive za željeznicu ili

ako to elektrificirate. Para djeluje mnogo svjesnije,

elektricitet djeluje izuzetno nesvjesno, a ljudi uopće

ne znaju odakle dolaze odre�ene stvari. Nesumnjivo

je da je razvoj usmjeren u tom pravcu ako uzmem

u obzir da se elektricitet koristi iznad zemlje kao

zračeći elektricitet ne bi li se što brže prenijele oba-

vijesti iz jednog mjesta u drugo; takav život, pogotovo

u zračećem elektricitetu dovest će do toga da ljudi

više uopće neće shvaćati vijesti koje će tako brzo

231

Page 114: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

dobivati. To potire razumijevanje. Ti učinci danas

su već uočljivi. Već danas možete primijetiti da ljudi

mnogo teže razumijevaju stvari koje dolaze do njih

nego što je to bilo prije nekoliko desetljeća. Utješno

je što se barem iz Amerike šire uvidi u tu stvar.

No kad se pojavi nešto novo, onda je to obično isprva

lijek. Me�utim, kasnije stvar u svoje ruke uzima-

ju proroci. Neobično je da i vidovite stvari bivaju

reducirane na ljudske stvari kad se pojavi nešto

novo. Na�e se jedan koji ljudima bijesno propovijeda

0 ljekovitoj snazi elektriciteta, iako ga prije uopće

nije zamjećivao. I tako stvari ulaze u modu. Isto

se tako nije moglo pomišljati na liječenja uz pomoć

elektriciteta dok elektriciteta nije bilo. Sada odjednom,

ne samo zbog toga što je on tu, nego zato što je to

u modi, on je najednom postao lijekom. Elektricitet,

kad se upotrijebi kao zračenje, ponekad nije veći

lijek od tanke igle koju čovjek uzme i ubode se.

Ne liječi elektricitet, nego šok. No ne smije se zabo-

raviti da elektricitet uvijek posebno djeluje na višu

organizaciju, organizaciju glave kod čovjeka i živo-

tinje, isto tako izuzetno jako djeluje na organizaciju

korijena kod biljaka. Prema tome, ako se elektricitet

upotrijebi da bi se naelektrizirale živežne namirnice,

proizvest će se takva hrana koja će postupno u živo-

tinji koja je jede izazvati sklerozu. To je polagan

proces — ispočetka se uopće neće primijetiti — prvo

će se primijetiti da te životinje nekako ugibaju prije

nego što bi trebale. Neće se pomišljati na elektrici-

tet kao uzrok, to će se pripisivati svemu mogućem.

Elektricitet svakako nije nešto što bi trebalo zadirati

u živo i živo osobito poticati; jer on to ne može.

Ako se zna da je elektricitet stupanj niže od živog

1 da životno, što je više, nastoji odbaciti elektricitet

232

— to je odbacivanje — ako se onda živo navede

na to da upotrijebi obrambeno sredstvo kad se ni

od čega ne treba braniti, ono postaje živčano i ne-

mirno, a s vremenom i sklerotično.

Što duhovna znanost općenito kaže o konzerviranju

stoćne hrane kiseljenjem, o postupku kiseljenja?

Nije velika razlika ako se u tom procesu upo-

trijebi slano u širem smislu, ako se sol neposredno

stavlja u jelo ili ako se ona stavlja u stočnu hranu.

Ako imamo stočnu hranu koja sadrži premalo soli

da bi bila ponesena na mjesta u organizmu gdje

bi trebala djelovati, onda je kiseljenje stočne hrane

sasvim u redu. Recimo da u nekom kraju imamo

repu. Vidjeli ste da je ona osobito pogodna za pravilno

djelovanje na organizaciju glave. Prema tome, ona

je za neke životinje, na primjer, za mladu stoku,

izvrsno sredstvo. Ako se, naprotiv, u nekom kraju

zapazi da zbog nje životinje prerano i previše gube

dlaku, tada će se stočna hrana soliti jer se zna da

je ne dospijeva dovoljno na ona mjesta kamo bi

trebala stići. Ne stiže dovoljno daleko. Sol općenito

izuzetno jako djeluje na to da hranjive tvari stignu

do onog mjesta u organizmu gdje trebaju djelovati.

Kako se duhovna znanost postavlja prema kiseljenju

repinih listova i druge stočne hrane?

U tom slučaju trebalo bi nastojati postići opti-

mum koji se u pogledu sredstva za kiseljenje ne

bi smio prekoračiti. Kiseljenje općenito ne može štetno

djelovati ako se ne potakne prevelikim količinama

dodataka, jer upravo slani sastojci većinom ostaju

u organizmu onakvi kakvi ustvari jesu. Organizmu

je općenito uro�eno, životinjskom organizmu tako�er,

233

Page 115: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

a ljudskom još i više, da sve što uzme, na raznovrsne

načine promijeni. Predrasuda je ako se vjeruje, na

primjer, da je nešto od bjelančevina što se unese

u želudac još upotrebljivo u istom obliku u kakvom

je uneseno. Ta se bjelančevina najprije mora pretvo-

riti u mrtvu supstanciju, a potom je čovjekovo etersko

tijelo ponovno mora pretvoriti u bjelančevinu koja

je sada specifična ljudska ili životinjska bjelančevi-

na. Sve što ude u organizam mora se promijeniti.

To što sada govorim vrijedi čak i za običnu toplinu.

Dok to shematski crtam (crtež), zamislite: Ovdje imate

neki organizam, a ovdje imate toplinu u okolini.

Pretpostavite da ovdje imate mrtvo drvo koje, doduše,

tako�er potječe od organskog, ali je mrtvo; ovdje

pak toplinu u okolini. Ako je ovo organizam, toplina

ne ulazi jednostavno pomalo u njega i ne prožima

ga, već odmah čim ona u�e u područje organizma,

organizam prera�uje nju, ona se preobražava u topli-

nu što ju je preradio sam organizam — drugačije

ne smije ni biti — dok u drvo toplina jednostavno

prodire i u njemu je kao toplina ista kao i vani u

mineralnom carstvu. U trenutku kad toplina prodre

u nas nepromijenjena, kao što prodire u komad drva,

u tom se trenutku prehladimo. Ono što izvana prodire

u organizam ne smije ostati onakvim kakvo jest,

234

nego se odmah mora preobraziti. Taj se proces najma-

nje zbiva u soli. Stoga se solju, koja se dakako koristi

onako kao što ste vi naveli, za kiseljenje stočne hrane,

ako je čovjek imalo razuman i ne stavlja je previše

— jer već i okus odbija — ne može počiniti veliko

zlo. Ako je ona nužna za konzerviranje, to je samo

znak da je to do odre�enog stupnja ispravan proces.

Je li preporučljivo kiseljenje stočne hrane bez soli?

To je proces koji je otišao predaleko. To je, rekao

bih, nadorganski proces, pod odre�enim okolnostima,

kad je proces otišao predaleko, to je strašno štetno.

Je li životinjama štetna stočna kreda koja se koristi

za ublažavanje djelovanja kiseline?

Stočnu kredu neke životinje uopće ne podnose.

Od nje se razbole. Neke je podnose, ali u ovom tre-

nutku ne mogu baš reći koje je životinje podnose.

Ali ona općenito životinjama neće donijeti mnogo

koristi, već će se od nje razboljeti.

Mislim da stočna kreda želučani sok neutralizira.

Želučani sok postaje neupotrebljiv.

Pitao bih zar nije vrlo bitno s kakvom mišlju čovjek

poduzima neku stvar. Velika je razlika ako se sije pšenica

ili rasipa ono što služi za uništavanje. Stav se mora uzeti

u obzir. Ako se protiv kukaca djeluje sredstvima koja

su navedena, zar to nema znatno veće značenje za karmu

nego kad se, na primjer, u odre�enim slučajevima životinje

odstranjuju mehaničkim oru�em.

Tja, zar ne, kod misli se u biti radi je li ona

dobra ili zla misao. I kako to mislite "ako se uništava"?

Uzmite način na koji se mora razmišljati o stvarima.

235

Page 116: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Vidite, ako razmislite o onome što sam govorio u

današnjem predavanju, na primjer, kad sam upozorio:

nešto se o nekoj stvari zna i to je tako�er vidljivo

na njenoj vanjštini, na lanenoj sjemenci i mrkvi vidi

se kroz kakav proces prolaze u životinji; kad se to

ostvari, to je onda takva objektivacija da zaista nije

zamislivo a da se ne prožmemo odre�enom poniz�

nošću. I onda ćete uspjeti to učiniti u službi čovje-

čanstva, u službi univerzuma. Stvar je samo u tome

da će štete, koje bi mogle nastati zbog uvjerenja,

proizići iz zlih namjera. No u tom slučaju trebalo

bi imati zle namjere. Stoga, ako se ujedno općenito

traži moralnost, ne mogu zamisliti da bi to u bilo

kom pogledu moglo imati štetan učinak. A vi, dakle,

mislite da bi bilo manje zlo ako biste ganjali životinje

i ubijali ih?

Mislio sam na način na koji se uništava.

Da, vidite, tu treba uzeti u obzir vrlo složene

stvari čije razumijevanje opet ovisi o tome sagledavaju

li se one u većim me�uovisnostima. Zamislite da

izvučete ribu iz mora i ubijete je. Nešto ste ubili,

izvršili ste čin koji se zbiva na odre�enoj razini.

Ali pretpostavimo sada da s nekom svrhom izvučete

posudu punu morske vode koja je puna ribljeg sje-

mena, time je, dakle, uništeno more života. Time

ste učinili nešto sasvim drugo, nego kad ste uništili

ribu. Vi ste učinili nešto sasvim drugo, naime, izvršili

ste jedan čin na sasvim drugoj razini. I kad nešto

što se nalazi u prirodi postane pravom ribom, onda

je to otišlo svojim tokom. Ako ga vratite na početak,

onda ste narušili red. Ali ako prije zaustavim proces

koji nije završen, ili ako se on ne okonča u slijepoj

ulici završenog organizma, onda nisam učinio ono

236

isto, zar ne, što sam izvršio na završenom organizmu.

Pitanje koje ste postavili moram tako reducirati:

Kakva je to nepravda ako napravim prašak? Jer ono

što uništavam praškom više ne dolazi u obzir, kreće

se u nekoj drugoj zoni. Radit će se samo o tome

što mi je potrebno da bih dobio prašak. Tada će u

većini slučajeva proizići da uništavam mnogo ma-

nje životinja nego kad bih sve te životinjske vrste

morao skupljati i ubijati. Mislim da vam to pitanje

ne bi izgledalo tako strašnim kad biste ga praktično

promislili, a ne tako apstraktno.

Mogu li se upotrebljavati ljudske fekalije i kakvom

se postupku moraju podvrgnuti prije upotrebe?

Naravno, što je manje moguće. Jer u smislu

gnojidbe njihovo je djelovanje izuzetno slabo i one

su mnogo štetnije od bilo kojeg drugog gnojiva. No

ako ih netko želi upotrijebiti, sasvim je dovoljno

ono što se na jednom običnom imanju samo nameće.

Prema tome, najbolja mjera za to što nije štetno

bit će ako se zna da toliko i toliko ljudi ima na

jednom imanju, pa ako se svemu onom što daju

životinje i gnoju što nastaje na drugi način pridoda

i ono što dolazi od čovjeka, onda je dostignut maksi-

mum onoga što se može primijeniti. Učinila bi se

golema šteta ako bi se ljudski gnoj koristio u blizini

velikih gradova, jer u velikim gradovima nastaje

toliko ljudskoga gnoja da bi on mogao dostajati za

imanje strahovito velikih razmjera. Ali pomislite,

kako li se samo može doći na suludu ideju da se i

u blizini velikih gradova, na nekom malom području

upotrijebi ljudski gnoj, na primjer, od cijelog Berlina.

Dovoljno bi bilo kad biste kušali biljke koje tamo

rastu, one bi vam to pokazale. Izvedite to sa šparogom,

237

Page 117: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

s bilo čime što je prilično pošteno i iskreno, i vidjet

ćete o čemu se radi. I morate imati na umu: ako

taj gnoj upotrijebite za ono što jedu životinje, onda

će ono što će iz toga proizići biti osobito štetno.

Jer kod njih mnogo toga ostaje na tom stupnju. Zar

ne, prilikom prolaska kroz organizam mnogo toga

ostaje na stupnju na kojem se nalazi šparoga kad

prolazi kroz ljudski organizam. U tom smislu to je

golemo neznanje koje je nanijelo groznu štetu na

tom području.

Kako se kod svinja liječi vrbanac?

Tja, to je veterinarsko pitanje — s tim pitanjem

još se nisam suočio jer me dosad nitko nije pitao

za savjet u vezi s time — ali mislim da se on može

liječiti trljanjem kože sivim antimonovim sjajnikom,

stibnitom. To spada u područje liječenja, to je prava

bolest.

Može li se i divlja rotkva, koja je križanac, tako�er

suzbiti onim praškom?

Prašci o kojima sam govorio djelotvorni su samo

kod onih vrsta biljaka od kojih su spravljeni. Prema

tome, ako je biljka nastala križanjem, prašak joj

neće nauditi. On nema utjecaja na simbioze.

Što bi se moglo reći o zelenoj gnojidbi?

I ona ima svojih dobrih strana, pogotovo ako

se primijenjuje kod voćnih kultura. Te se stvari ne

mogu provesti generalno. Za odre�ene stvari zelena

je gnojidba korisna. Mora se poduzeti kod onih biljaka

kod kojih se želi potaći jako stvaranje zelenila. Ako

se to želi postići, onda se može dodati malo zelenog

gnojiva.

238

UVODNI GOVOR

Koberwitz, 11. lipnja 1924.

Najprije mi dopustite da izrazim svoje najdublje

zadovoljstvo što je utemeljen ovaj pokusni krug koji

je potaknuo grof Keyserlingk, a koji su i proširili

oni koji se zanimaju za poljoprivredu, koji su prvi

put bili na ovakvom skupu. Ovom osnutku prethodi

izražena spremnost gospodina Stegemanna koji je

nakon brojnih zamolbi odlučio priopćiti ponešto

od raznih smjernica za poljoprivredu koje smo on

i ja dali tijekom prošlih godina i koje je on u ovom

ili onom pravcu iskušao na svom imanju uloživši

napore vrijedne priznanja. Na to se onda nadove-

zao razgovor izme�u našega vrlo zaslužnoga grofa

Keyserlingka i gospodina Stegemanna koji je doveo

do toga da se najprije održao razgovor na kojem

je sastavljena rezolucija što je danas pročitana i

koji je doveo do toga da smo danas ponovno zajedno

došli ovamo.

Duboko zadovoljstvo pruža činjenica da se na

neki način kao nositelj pokusa, polazeći od smjernica

— da, to isprva mogu biti samo smjernice — koje

možemo dati u ovim predavanjima, našao stanovit

broj ljudi koji bi obavili pokuse kako bi te smjernice

potvrdili i pokazali da se one mogu praktično pri-

mijeniti. Me�utim, neophodno je da danas, u trenutku

kad se na tako zadovoljavajući način takvo nešto

ostvaruje, budemo svjesni da nam valja primijeni-

ti iskustva koja smo stekli svojim nastojanjima na

praktičnom polju u okviru antropozofskog pokreta,

a pogotovo da nam valja izbjeći pogreške koje su

jasno izišle na vidjelo tek tijekom vremena u kojem

239

Page 118: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

se iz antropozofske, rekao bih, središnje aktivnosti

prelazilo na perifernu aktivnost, prilikom uvo�enja

onoga što antropozofija treba i može biti u različite

sfere života. Stoga će dakako za poslove koje treba

obaviti ova poljoprivredna zajednica osobito biti

zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvo�enja,

recimo to tako, antropozofskog u opće znanstveno.

Vidite, kad je riječ o tome, uglavnom nije bilo

dovoljno razumijevanja izme�u onih koji su ustvari

dosad upravljali središnjim antropozofskim na svoj

način i s unutarnjom odanošću te s unutarnjom pre-

danošću, i onih koji stoje na periferiji i to nastoje

obraditi za pojedina životna područja. To smo po-

sebno iskusili prilikom suradnje s našim znanstvenim

institutom. Tu su s jedne strane antropozofi kao

takvi, antropozofi koji posve žive u onom središnjem

antropozofije kao svjetonazora, kao životnog sadržaja,

koje možda svake minute svom svojom dušom pro-

nose svijetom. Tu su i antropozofi koji antropozofiju

čine, vole i čine je vlastitim životnim sadržajem,

oni većinom — ne uvijek — misle da je učinjeno

nešto značajno ako su opet tu ili tamo jednog ili

više njih pridobili za antropozofiju. Oni zapravo,

kad djeluju prema van, jedino žele ljude pridobiti

za antropozofiju i misle — oprostite na izrazu —

da se ljudi moraju pridobiti dušom i tijelom, na

primjer, kad je riječ o sveučilišnom profesoru neke

prirodoznanstvene grane koji se nalazi u prirodo�

znanstvenoj djelatnosti. Takvi antropozofi u svojoj

dobrodušnosti i ljubavi onda dakako misle da se

poljoprivrednik može dušom i tijelom, sa zemljištem

i svime onime što je s time u vezi, sa svim proizvodi-

ma koje gospodarstvo šalje u svijet, od danas do

sutra privući u antropozofsku djelatnost. To misle

240

"središnji" antropozofi. Oni se naravno varaju. I

premda mnogi od njih tvrde da su moji odani sljed-

benici, da, često je tako da su u duši vjerni pristaše,

ali prečuju ono što kažem u odlučnim trenucima.

Oni onda ne čuju kad, na primjer, kažem: Naivno

je vjerovati da se jedan profesor ili neki drugi znan-

stvenik preko noći može pridobiti za antropozofiju.

To je nemoguće. Čovjek bi trebao raskrstiti s dvade-

set do trideset godina svoje prošlosti, zato bi iza

njega nastao ponor; stvari treba prihvatiti onakvima

kakve su u životu.

Antropozofi često vjeruju da život opstoji u

mišljenju. On ne opstoji samo u mišljenju. Te se

stvari moraju izreći kako bi i pale na pravo tlo.

Oni koji dobrohotno, odano neko životno područ-

je žele spojiti s antropozofijom, da, i znanstvena

područja, to si uopće nisu razjasnili kad su postali

antropozofski poslenici i stalno polaze od pogrešnog

stajališta da se u znanosti mora činiti isto onako

kako se dosad činilo, da se mora postupati isto onako

kako se u znanosti dosad postupalo. Na primjer,

kod nas postoji odre�eni broj ljudi koji djeluju na

medicinskom području, doista dragih, dobrih antro�

pozofa koji smatraju da ono što je dala antropo�

zofska medicina trebaju primjenjivati onako kako

su to u medicini dosad činili. U tom je smislu gospoda

dr. Wegman prava iznimka; ona je uvidjela istinsku

nužnost unutar našeg društva.

Da, što čovjek pri tom doživljava? Ne radi se

tol iko o širenju središnjeg antropozofskog, već

se radi o širenju antropozofskog u svijet. Doživljava

se da ljudi kažu: Da i mi smo se dosad time bavili,

za to smo stručnjaci, time možemo ovladati po-

moću naših metoda, o tome nesumnjivo možemo

241

Page 119: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

prosu�ivati. Ali njihovi rezultati protuslove onome

do čega smo mi došli svojim metodama. Oni tada

kažu da je to pogrešno, a kad ih se htjelo oponašati,

tvrdili su da oni to mogu bolje. U tim slučajevima

uopće se ne može poreći da oni to mogu bolje

primijeniti, već zbog toga što su znanstvene meto-

de posljednjih godina ustvari progutale znanost.

Znanosti imaju još samo metode. One se više ne

hvataju u koštac s predmetom, njih su pojele me-

tode, tako da danas postoje istraživanja, ali u njima

ničeg nema. Tako smo doživjel i da su se ti znan-

stvenici koji su imali izvrsne egzaktne metode

razbjesnili kad su se pojavili antropozofi ne čineći

ništa drugo doli primjenjujući iste metode. Što

se time može dokazati? Kod tih lijepih stvari koje

smo izvodil i , kod izvrsnih istraživanja obavljenih

u Biološkom institutu nije se pokazalo ništa drugo

nego da su se ljudi razbjesnili kad su naši znan-

stvenici u svojim predavanjima govor i l i o istim

metodama. Oni su bili bijesni jer su čuli stvari

na koje su se navikli u odre�enim misaonim kolo-

tečinama, njih su p o n o v n o čuli.

Ali doživjeli smo nešto drugo što je važno. A

to je sljedeće: Neki naši znanstvenici naposljetku

su se potrudili skrenuti od metode oponašanja dru-

gih, učinivši pola�pola, tako da su u prvom dijelu

bili sasvim znanstveni doista primijenjujući u suče-

ljavanjima znanstvene metode. Na to su se slušači

razbjesnili. Što se ovi petljaju u naše stvari, što to

znači? To su drznici, to su drski zelembaći koji se

diletantski pačaju u našu znanost! Tada su u drugom

dijelu govornici prešli na pravi život, što nije razra-

�eno po starome, nego je kao antropozofsko preuzeto

iz nadzemaljskog. Na to su oni koji su dotad bili

242

strašno bijesni postali strašno pažljivi, žudno su

slušali i zapalili se za to. Ljudima se svidjela antro�

pozofija, ali nisu mogli podnijeti — a, kako sam i

priznao, čak i s pravom — kad se od antropozofije

i znanosti skrpa nejasni mixtum compositum. Time

se ne može postići napredak.

Zato s velikom radošću pozdravljam ovo što

je proizišlo iz poticaja grofa Keyserlingka, što se

poljoprivredna strukovna zajednica želi nadovezati

na ono što je utemeljio Prirodoznanstveni odsjek

u Dornachu. Taj Prirodoznanstveni odsjek, kao i

ostalo s čime se sada susrećemo, proistekao je iz

Božičnog zasjedanja. Dakle, iz Dornacha će poteći

ono što treba poteći. Mi ćemo pak nesumnjivo iz

same antropozofije razviti najegzaktnije znanstvene

metode i smjernice. Samo se dakako ne mogu složiti

s onime što je rekao grof Keyserlingk da spomenuta

strukovna zajednica treba biti tek izvršni organ.

Uvjerit ćete se da iz Dornacha dolazi neka vrst smjer-

nica, uputa koje od svakog čovjeka što želi sura-

�ivati, ma gdje on bio, zahtijevaju da bude potpuni

suradnik. Štoviše, mi ćemo — a to će se pokazati

na kraju mojih predavanja, prve smjernice dat ću

na kraju predavanja — temelje za prve korake što

ih trebamo poduzeti u Dornachu dobiti tek od vas.

Smjernice ćemo davati tako da tek iz odgovora što

ih dobijemo možemo nešto poduzeti. Prema tome,

od samog početka trebat će nam aktivni, najaktivniji

suradnici, a ne samo izvršni organi. Jer vidite, da

nešto napomenem — o tome smo ovih dana više

puta razgovarali grof Keyserlingk i ja — dobro je

uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije

isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja

su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u

243

Page 120: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Šleskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili južnoj Nje-

mačkoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema

antropozofskom nazoru općenitosti, apstrakcije ne-

maju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrije-

dnost kad se njima želi zahvatiti u praksu. Kakve

koristi ima ako se o tom praktičnom pitanju govori

samo uopćeno!

Općenito treba paziti na ono što je konkretno,

tada će se uvidjeti što treba primijeniti. Kao što je

od trideset dva slova sastavljeno ono najrazličitije,

tako se naravno mora primijeniti i ono što će biti

izneseno u predavanjima, jer tek će iz toga proizići

ono što se očekuje. Ako se želi govoriti o praktič-

nim pitanjima polazeći od šezdeset suradnika, onda

je doista stvar u tome da se prona�u praktične upu-

te i praktična polazišta za tih šezdeset konkretnih

poljoprivrednika. I najprije će trebati pronaći ono

što znamo u tom pogledu. Tek će se iz toga roditi

prvi krug pokusa, a onda će doista trebati praktično

raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji članovi.

I uopće su nam u Antropozofskom društvu upravo

potrebni pravi praktičari koji ne odustaju od načela

da praksa zahtijeva nešto što se ne može ostvariti

od danas do sutra. Ako oni koje sam nazvao središ-

njim antropozofima misle da jedan profesor ili poljo-

privrednik ili liječnik, nakon što se desetljećima nala-

zio u odre�enoj sredini, preko noći može prihvatiti

antropozofsko uvjerenje, onda su u zabludi. Kod

poljoprivrede će se to jasno vidjeti. Poljoprivrednik�

�antropozof mogao bi, ako je dovoljno idealističan,

iz dvadeset devete u tridesetu godinu prijeći u antro�

pozofske vode i u pogledu poljoprivrede; ali hoće

li isto učiniti i njive, proizvodna mehanizacija koja

posreduje izme�u njega i potrošača i tako dalje?

244

Njih se ne može iz dvadeset devete u tridesetu godinu

pretvoriti u antropozofe. I kad ljudi onda uvide da

to nije moguće, često se odmah obeshrabre.

Ali upravo je u tome stvar: da se ne izgubi odmah

hrabrost, nego da se zna kako nije važan trenutni

uspjeh, nego bezuvjetni rad. Treba učiniti koliko

je god moguće. Jedan može više, drugi manje. Štoviše,

naposljetku će se, koliko god to paradoksalno zvučalo,

moći činiti to više što je ograničeniji komad zemlje

na kojem se gospodari na naš način. Zar ne, na malom

zemljištu, na malom komadu zemlje uništava se manje

nego na velikom. I tu onda mogu vrlo brzo doći

do izražaja i poboljšanja koja proizlaze iz antropo�

zofskih smjernica budući da se ne mora mnogo toga

promijeniti. I zato će i korisni učinak lakše doći

do izražaja nego na velikom dobru. Ali ako ta zajed-

nica želi postići uspjeh, mora se postići suglasje o

stvarima upravo na jednom takvom praktičnom po-

dručju kao što je poljoprivreda. I vrlo je čudno što

su ljudi poslije prvog skupa mnogo razgovarali o

razlici izme�u grofa Keyserlingka i gospodina Ste�

gemana, ali dobroćudno i bez ironije, jer ih je to

obradovalo. I to je dovelo do toga da sam te večeri

gotovo bio uvjeren kako bi trebalo razmisliti o tome

ne bi li netko trebao pozvati antropozofsko predsjed-

ništvo ili nekog drugog kako bi pomirio svadljive

duhove. Ali s vremenom sam se uvjerio u nešto sasvim

drugo, u to da je ono što se tamo očituje osnova

za intimnu toleranciju me�u poljoprivrednicima,

za intimno priznavanje medu kolegama — jedino

što tu postoji odre�ena gruba vanjština.

Poljoprivrednik doista više nego netko drugi

mora čuvati svoju kožu i često mu se drugi upleću

u stvari koje samo on razumije. No potom se u dubini

245

Page 121: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

zapravo otkriva stanovita tolerancija. Sve to mora

se uistinu osjetiti u ovoj zajednici i ovu opasku izno-

sim samo zato što zaista mislim kako je neophodno

da otpočetka krenemo ispravno. Tako bih još jednom

izrazio svoje duboko zadovoljstvo zbog ovoga što

se dogodilo zahvaljujući vama; vjerujem da smo dobro

ugradili iskustva Antropozofskog društva, da će ovo

što je pokrenuto biti velik blagoslov i da će Dörnach

dati svoj prinos djelotvornoj suradnji s onima koji

zajedno s nama žele aktivno sudjelovati u ovome.

Možemo se samo radovati što je pokrenuto ovo što

se zbiva u Koberwitzu. I premda grof Keyserlingk

često ponavlja da sam se opteretio time što sam

došao ovdje, ipak bih odvratio na to, ali ne zato

da bih potaknuo me�usobnu raspravu: Kakve sam

ja to ovdje uložio napore? Morao sam stići ovamo

gdje imam najljepše i najbolje uvjete, sve što je neu-

godno čine drugi, a ja svaki dan moram govoriti,

moram doduše držati govore prema kojima imam

ponešto respekta budući da je ovo novo područje.

Moj trud nije tako velik. Ali kad pogledam trud koji

su uložili grof Keyserlingk i cijela ova kuća, sve

koji su ovamo nagrnuli, onda moram reći da mi

pojedinosti što su ih morali učiniti oni koji su po-

mogli da bismo ovdje mogli biti zajedno nakraju

izgledaju daleko veće od činjenice što sam stigao

na gotovo. I upravo se u tome ne mogu složiti s

grofom Keyserlingkom. Stoga bih vas svakako zamolio

da za sve ono što smatrate vrijednim priznanja s

obzirom na održavanje ovog poljoprivrednog tečaja

zahvalite njemu i da ponajprije imate u vidu da

se možda ipak, uza sve ono što treba proisteći iz

Dornacha, ne bi održao ovaj tečaj u ovom krajnjem

zakutku zemlje da on nije promišljao svojom želje�

246

znom snagom i svog zastupnika poslao u Dornach

nimalo ne popuštajući. Nikako se ne slažem s time

da se osjećaji zahvalnosti iskazuju meni; njih doista

u najvećoj mjeri treba uputiti grofu Keyserlingku

i čitavoj njegovoj kući. Upravo sam to još htio dodati.

Zasada se ne može mnogo toga reći osim da

čemu u Dornachu od svakoga tko u krugu bude htio

sura�ivati trebati podatke o tome što ima ispod ze-

mlje, što iznad zemlje i kako te stvari uzajamno

djeluju. Zar ne, najprije se mora točno znati, da

bi se podaci mogli upotrijebiti, kako stoje stvari

na koje ti podaci upućuju. Prema tome, u obzir će

doći ono što vi iz svoje prakse znate još bolje od

nas u Dornachu: svojstva tala na pojedinim dobrima,

kakva je šuma ili koliko šume i sličnoga ima, što

se na dobru proizvodilo posljednjih godina, kakvi

su bili prinosi, ukratko, zapravo trebamo znati sve

ono što mora znati pojedini poljoprivrednik ako

razborito, upravo seljački razborito želi gospodariti

svojim dobrom. To su podaci koji su nam najprije

potrebni: stvari koje se nalaze na dobru i iskustva

koja je pojedinac stekao u vezi s njima. To bi bilo

u kratkim crtama. Kako sve to valja sastaviti, pokazat

će se tijekom ovog zasjedanja iz kojeg će još proizići

polazišta za poljoprivredu koja će ukazati na to kakva

je veza izme�u onoga što tlo naposljetku daje i onoga

što tlo i njegova okolina jest.

Vjerujem da je ovim riječima već karakterizi-

rano ono što grof Keyserl ingk želi kao razra�en

predložak od članova ovoga kruga. Prijateljske,

drage riječi koje nam je uputio poštovani gospodin

grof uz tankoćutno razlikovanje seljaka i znan-

stvenika, čime je s jedne strane postavl jeno da

se u krugu nalaze svi seljaci, a u Dornachu sjede

247

Page 122: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

znanstvenici, taj stav ne smije, ne može ostati.

Mi takoreći moramo jedni s drugima srasti i u

Dornachu mora vladati onol iko seljačkog koliko

unatoč znanstvenosti može vladati. I ono što kao

znanost dolazi iz Dornacha mora biti takvo da

prosvijetli i najkonzervativniju seljačku glavu. Na-

dam se da je to bila samo ljubaznost kad je grof

Keyserlingk rekao da me ne razumije. To je posebna

vrsta ljubaznosti. Jer mislim da ćemo mi, Dornach

i krug, svakako srasti kao blizanci. Na kraju me

nazvao Velikim seljakom (Großbauer). To ipak uka-

zuje na to da i on osjeća kako bismo mogli srasti.

Ali v idite, ja doista još ne mogu biti tako okršten

zahvaljujući tek malom početničkom pokusnom

miješanju gnoja — čemu sam se silom prilika mo-

rao posvetit i prije no što sam otputovao — što

se moralo i nastaviti budući da nisam mogao ta-

ko dugo miješati; trebalo je jako dugo miješati,

ja sam samo počeo miješati, a potom je trebalo

nastaviti.

No sve su to sitnice. Ali ja zapravo nisam iz

toga izrastao. Ja sam posve izrastao iz seljaštva. Što

se tiče uvjerenja, zauvijek sam ostao u njemu. Ja

sam — to je spomenuto u mojoj autobiografiji —

premda ne na tako velikim dobrima kao što je ovo,

na malim područjima sadio krumpir, premda nisam

baš uzgajao konje, ipak jesam svinje ili barem poma-

gao pritom, a u neposrednom susjedstvu pomagao

sam i pri uzgoju krava. Sve te stvari dugo su mi

bile bliske i u njima sam sudjelovao i upravo sam

zbog toga takoreći zaljubljen u poljoprivredu, izrastao

sam iz poljoprivrede. Uz to sam mnogo više vezan

nego uz ovo malo miješanje gnoja. Zato se u tom

smislu i opet ne bih sasvim složio s ostalim, kad

248

se ponovno osvrnem na svoj život, onda bih i tu

kazao da u seljaštvu nije najvrednije biti veliki seljak,

nego mali seljak koji je baš kao seoski dječarac radio

u poljoprivredi. Ako to sada treba poprimiti velike

razmjere, primijeniti u znanosti, to će zaista izrasti

— kao što se kaže u donjoj Austriji — iz "tvrde seljačke

glave". To izrastanje više će mi služiti od onoga

što sam kasnije primio. Zbog toga me gledajte kao

malog seljaka koji je u sebi razvio ljubav prema

poljoprivredi, koji se sjeća svojeg "maloseljaštva"

i upravo zahvaljujući tome može razumjeti ono što

sada živi u takozvanom seljaštvu poljoprivrede. U

Dornachu će to biti primljeno s razumijevanjem,

u to možete biti sigurni. Uvijek sam smatrao, a u

tome nije bilo ironije — iako je, čini se, tako shvaćeno

— da je ta glupost, budalaština, rekao sam, mudrost

pred Bogom, pred Duhom. Naime, ono što su se-

ljaci mislili o svojim stvarima smatrao sam mnogo

pametnijim od onoga što su mislili znanstvenici.

Uvijek sam tako mislio, a zapravo i danas mislim

da je to mnogo pametnije. Radije slušam ono što

u nekoj prilici o svojim iskustvima govori onaj koji

neposredno radi na njivi, nego ahrimanske statistike

koje proizlaze iz znanosti, i uvijek sam se obradovao

kad sam mogao čuti nešto takvo jer sam to uvijek

smatrao izuzetno mudrim. I upravo na polju praktič-

nog djelovanja, izvedbe, znanost sam uvijek smatrao

izuzetno glupom. I tako, sve što upravo ta znanost

treba tek učiniti pametnim ona čini pametnim baš

zahvaljujući toj "gluposti" seljaštva. Mi u Dornachu

trudimo se unijeti nešto od te "gluposti" seljaštva

u znanost. Tada će ta glupost postati mudrost od

Boga. Želimo li tako zajedno djelovati, to će biti

pravi konzervativni, ali i iznimno radikalni napredni

249

Page 123: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

početak. Zauvijek će mi ostati u lijepom sjećanju

ako upravo ovaj tečaj postane ishodištem na kojem

će se ovdje pravo mudro seljaštvo unijeti u meto-

diku znanosti koja možda nije postala glupa — to

bi je uvrijedilo — ali, rekao bih, umrtvljena; i dr.

Wachsmuth tako�er je odbacio tu znanost koja je

ustvari umrtvljeha izrazivši želju za živom znanošću

koju tek treba oploditi seljačka mudrost. Srastimo

na taj način, Dörnach i krug, kao sijamski blizanci.

Za blizance se kaže da ustvari isto osjećaju, isto

misle, pa osjećajmo onda isto i mislimo isto, tada

ćemo na našem području i najbolje napredovati.

250

NAPOMENA ŠVICARSKOG IZDAVAČA

Praktična primjena smjernica danih u

poljoprivrednom tečaju

Članovi Pokusnog kruga antropozofskih poljopri-

vrednika, osnovanog u Koberwitzu, odmah su počeli

ostvarivati uvide i smjernice koje je u "poljopri-

vrednom tečaju" dao Rudolf Steiner. Spravljeni su

pripravci koji su primjenjeni kod pripremanja gnojiva

i komposta odnosno za njegu njiva kultiviranih bilja-

ka. Prvi pozitivni učinci očitovali su se u poboljšanju

kakvoće povrća, ali i ukusu te hranjivosti stočne

hrane. Tome se uskoro pridružio i povoljan učinak

na zdravlje domaćih životinja. Tako je opseg iskusta-

va rastao iz jednog opažanja u drugo. Uskoro se

tako�er pokazalo da je za prilagodbu nekog imanja

smjernicama danim u Koberwitzu bilo neophodno

poduzimati odnosno poticati sve mjere koje su pogo-

dovale razvitku života na tlu i izgradnji cjelokupnoga

gospodarstvenog organizma. Na imanjima gdje se

takva njega poduzimala već desetljećima takva je

prilagodba protjecala bez poteškoća. No tamo gdje

je zemljište, gornji sloj njive bio nedovoljno razvijen

ili ako se radilo o imanju s osobito nepovoljnim

stanjem u pogledu tla i klime, moralo se posebnu

pozornost pokloniti stvaranju humusa, tlu.

Značajna pomoć pritom bilo je to što se nanovo

mogao shvatiti dublji smisao uvida u mnoge mjere

što ih je dao Rudolf Steiner, a koje su živjele u poljo�

privredno�vrtlarskoj tradiciji i iskustvu. U to vrijeme

mnoge takve mjere, na primjer pripremanje kom-

posta, podizanje živica, ishrana osušenim grančicama

i začinskim biljem itd., bile su osu�ene na to da iz

251

Page 124: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

naraštaja u naraštaj nestaju s imanja i padaju u

zaborav. Mladi naraštaji koji su već prihvatili način

razmišljanja agrikulturne kemije često više nisu bi-

li u stanju shvatiti značenje takvog načina rada.

Biološko�dinamički način gospodarenja, kako je sada

nazvan, u većoj je mjeri dolazio u doticaj s mnogim

pojedinostima poljoprivredno�vrtlarske tradicije tako

što je već od 1930. sve više seljaka i veleposjednika,

tražeći načine za ozdravljenja svojih gospodarsta-

va, iskazivalo zanimanje za rad pokusnoga kruga i

priključilo mu se. Ti su ljudi još u svojoj mladosti

mnogo toga usvojili na selima i imanjima, što je

kroz njihova sjećanja i iskustva na preobražen na-

čin plodonosno utjecalo na ovaj novi poljoprivredni

pokret.

Budući da je u smjernicama zadanim u Kober�

witzu težište postavljenih ciljeva bilo usmjereno na

razvitak života na tlu kao i stvaranje skladnoga gospo-

darstvenog organizma, pa se, prema tome, osobito

intenzivno trebalo uhvatiti u koštac sa svim mjerama

koje su tome mogle poslužiti, biološko�dinamički

pokret ubrzo je priznat kao pobornik za cijenjenje

vrijednosti tih ciljeva i svih tih poticajnih mjera.

U to je, na primjer, spadala obrada tla brižno pri-

premljenim organskim gnojivima, njegovanje livada

kompostom, raznovrsna primjena mahunarki (i na

teškim tlima) kao glavnog usjeva i medukulture,

oživljavanje tala posebnim pokrovima, zastiranjem

(malčiranjem), zelenom gnojidbom, dodavanjem bilja

u travu i djetelinu, jačanje zdravlja domaćih živo-

tinja prihranjivanjem biljem i osušenim grančicama,

ozdravljivanje kraja podizanjem živica te poticanje

uzgoja šuma po uzoru na prirodu i drugo. Jer sve

to trebalo je uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva

252

postavljenih u Koberwitzu koji su trebali pridonijeti

ozdravljenju poljoprivrede i najvećoj kakvoći živežnih

namirnica.

Na pitanja koja su u Koberwitzu postavljali

dr. Rudolfu Steineru, pol joprivrednike i vrt lare

potaknulo je njihovo poznavanje antropozofske

duhovne znanosti i često puta, zahvaljujući tim

posredovanim spoznajama, iznenadna otkrića novih

načina rješavanja važnih problema na polju život-

nog, primjerice u medicini i pedagogi j i . Prema

tome, njima je geteanističko�antropozofsko proši-

renje prirodnih znanosti bio put od kojeg su oče-

kivali produbljeno shvaćanje zadaća u poljopriv-

redi i njihova rješenja. I Rudolf Steiner tim je

pol joprivredicima i vrtlarima savjetovao da prije

tečaja prouče dva temeljna djela antropozofske

duhovne znanosti: "Teozofiju" i "Osnove tajne zna-

nosti" kako bi stekli uvjete za razumijevanje preda-

vanja "pol joprivrednog tečaja". — Mnogi od onih

koji su tome pristupili kasnije, prave putove za

otklanjanje šteta na svojim gospodarstvima nasto-

jali su pronaći izravnim promatranjima organizacije

rada i postignutih rezultata na imanjima gdje se

već gospodarilo po novim smjernicama ili na zasje-

danjima koja je organizirao "pokusni krug", u ko-

jima se prvenstveno izvještavalo o vlastitim is-

kustvima. Seljačko�vrtlarska tankoćutnost stoga

je i na taj način mogla doprijeti do razumijevanja

misli�vodilja biološko�dinamičkog rada i načina

njihova ostvarenja.

Sve veći broj poljoprivrednika i vrtlara udruživao

se u mjesnim radnim grupama koje su pak bile podi-

jeljene na radne zajednice što su većinom obuhva-

ćale jednu saveznu državu ili pokrajinu. Budući da

253

Page 125: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

voditelji biološko�dinamičkih gospodarstava, optereće-

ni odgovornošću za vlastita imanja, nisu stalno mogli

davati željene obavijesti pridošlima, ubrzo su u raznim

saveznim državama i pokrajinama kao savjetovališta

osnovana Obavjesna središta. Pri toj organizaciji po-

sla značajnu su pomoć pružala veća poljoprivredna

gospodarstva i njihovi voditelji kojima je bilo stalo

do napretka poljoprivrede. S te je strane došao i

važan poticaj za osnutak organizacije kojom bi se

zainteresiranim potrošačkim krugovima dopremale

visokovrijedne živežne namirnice proizvedene na

tim imanjima. Za te proizvode odabrano je zaštitno

ime "Gospodarska udruga Demeter". Osim u zapadnoj

Njemačkoj, danas takve udruge "Demeter" postoje

i u mnogim drugim zemljama.

Njihova je zadaća da imaju pregled nad živežnim

namirnicama proizvedenim na biološko�dinamičkim

gospodarstvima i da ih distribuiraju potrošačima,

sklapaju ugovore o proizvodnji s imanjima�proizvo�

dačima, pronalaze prera�ivačka poduzeća, štite kvali-

tetu sklapanjem zaštitnih ugovora s proizvo�ači-

ma te prera�ivačkim poduzećima i trgovcima koji

sudjeluju u distribuciji. Prema tome, zadaća je u

biti uslužne naravi.

Već nekoliko godina nakon kobervickog tečaja

biološko�dinamički pokret počeo se širiti i izvan

Njemačke: u Švicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj,

u skandinavskim zemljama, u Francuskoj i SAD.

Pojedina imanja bila su i u Južnoj Americi, Južno-

afričkoj Republici, Australiji i N o v o m Zelandu. I

u tim zemljama nastali su pokusni krugovi i poljo�

privredno�vrtlarske radne zajednice. Tako su na

mnogim krajevima svijeta održavana mjesna doga-

�anja, organizirani obilasci gospodarstava u ljeto,

254

zasjedanja tijekom vikenda i uvodni tečajevi zimi

na kojima su se intenzivno izmjenjivala iskustva.

U Nizozemskoj je tako�er osnovana vrtlarska i

pol joprivredna škola s trogodišnjim tečajem na

kojoj je njegovan biološko�dinamički rad. A več

više od tri desetljeća svake se zime na Slobodnoj

visokoj školi Goetheanuma u Dornachu redovi to

sastaju pol joprivrednici koji se bave biološko�di�

namičkim gospodarenjem kako bi zajedno poradi-

li na produbljivanju razumijevanja prikaza koje

je Rudolf Steiner 1924. dao na pol jopr ivrednom

tečaju.

Širenjem pokreta različitim zemljama i krajevima

svijeta bilo je nužno da se rad na gospodarstvima

prilago�ava tamošnjim klimatskim, društvenim i go-

spodarskim prilikama. Taj proces stalne preobrazbe

morao se nastaviti i u idućem vremenu, tijekom mije-

na u strukturi gospodarstva. Dok je 1924. prvenstve-

no u istočnim njemačkim pokrajinama još gotovo

neograničeno bila na raspolaganju iskusna poljo-

privredna radna snaga po gospodarski prihvatljivoj

cijeni, ponajprije u posljednja dva desetljeća, kojima

je pečat dao porast životnog standarda, u obavljanju

nastalih poslova sve je više korišten i stroj. Danas

u mnogim zemljama biološko�dinamičko gospodarenje

nije izvedivo bez raspršivača gnojiva i komposta,

dizalica za gnojivo i utovarivača, prskalica za pri-

pravke, uz naravno traktore, strojeve za obradu nji-

va, sjetvu i berbu. U voćarstvu su uz to potrebne

rotacijske kosilice i kopačice, u vrtlarstvu sadilice

i drugo. Tek je takvo svrsishodno korištenje strojeva

omogućilo da se i u promijenjenim gospodarskim

odnosima u pravo vrijeme i u punom opsegu provedu

mjere za poticaj života na tlu.

255

Page 126: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

Tako se pri lagodba mjesnim i vremenskim

okolnostima pokazala kao preduvjet za uspješan

rad prema smjernicama zadanim u Koberwitzu.

U skladu s napomenom Rudolfa Steinera: "Dobro

je uvijek individualnost u tom smislu da nikad

nije isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu,

najdonja su osnova individualnosti jednog dobra.

Dobro u Šleskoj nije isto kao dobro u Tiringi j i

ili južnoj Njemačkoj. To su uistinu individualnosti.

Upravo prema antropozofskom nazoru općenitosti,

apstrakcije nemaju nikakvu vrijednost, a najma-

nja im je vri jednost kad se njima želi zahvatiti

u praksu."

Budući da je Rudolf Steiner umro 30. ožujka

1925. i tako više nije sudjelovao u daljnjem raz-

vitku biološko�dinamičkog rada, stvaranje imanja

u skladu s individualnim mjesnim prilikama nije

bio lak posao. Važna je pomoć pri tom bi lo pro-

matranje učinka poduzet ih mjera na zdravlje i

plodnost domaćih životinja i kultiviranih biljaka

na imanjima. Naime, čim se kod zaštite biljaka

ne primjenjuju otrovi , a kod domaćih životinja

sredstva koja trenutno otklanjaju štetne pojave,

reakcija zdravlja, otpornosti i plodnosti osjetljiv

je p o k a z a t e l j p r i l i k o m prosudbe o zaš t i tn im

mjerama. Seljacima i vrt larima ta metoda često

omogućuje dublji uvid u me�uovisnosti nego što

im to mogu pružiti analitička istraživanja školske

znanosti.

Ti jekom razvitka biološko�dinamičke djelat-

nosti, pored Biološko�kemijskog laboratorija na

Goetheanumu u Dornachu, utemeljenog 1924. godi-

ne, u suradnji s biološko�dinamičkom djelatnošću

u SAD, Švedskoj i Njemačkoj osnovani su i drugi

256

istraživački instituti. Dokazivanju posebne kakvoće

biološko�dinamičkih proizvoda značajan je dopri-

nos dala metoda osjetljive kristalizacije koju je

polazeći od savjeta Rudolfa Steinera razvio dr.

E. Pfeiffer. Na institutima su u tijesnoj suradnji

s imanjima razmatrana pitanja plodnosti tla, stva-

ranja i provjere kakvoće, zdravlja biljaka i zaštite

od gljivica i kukaca, ali i problemi uzgoja biljaka

i životinja te hranidbe.

Tom suradnjom imanja u razvoju i istraživačkih

instituta potvr�ene su mnoge smjernice što ih je

dao Rudolf Steiner. Primjerice, prvenstveno da se

mjerama gnojidbe i njege usmjerenima na razvitak

zajedničkog života tla i biljnog svijeta u poljodjelstvu

te intenzivnim uzgojem voća i povrća mogu stvoriti

osnove za zdrav rast biljaka i proizvodnju zdravih

biljnih živežnih namirnica najveće kakvoće. To su

bile zadaće čije je značenje nakon tečaja raslo iz

desetljeća u desetljeće.

Proširene su i spoznaje za unapre�ivanje života

biljaka i životinja zahvaljujući brižnom praćenju

kozmičkih ritmova. Te spoznaje sada se bilježe u

godišnjim zvjezdanim i sjetvenim kalendarima.

Iskustva su pokazala da je za one koji se zani-

maju za praktično ostvarenje smjernica danih u

Koberwitzu ili žele vodi t i svoja gospodarstva u

skladu s biološko�dinamičkim gospodarenjem u�

putno da prvo uspostave kontakt s imanjima i

organizacijama koje u različit im zemljama pred-

stavljaju biološko�dinamički rad te koji tako�er

izdaju časopise, organiziraju savjetničku djelatnost

i prire�uju tečajeve.

Popis tih djelatnih središta i organizacija u

različit im zemljama te ostale obavijesti, tako�er

257

Page 127: Poljoprivredni tečaj (GA 327)

0 uvodnoj l iteraturi, mogu se bi lo kad zatražiti

od izdavača.

Spisi Rudolfa Steinera koji osobito mogu pri-

donijeti razumijevanju poljoprivrednog tečaja jesu:

"Osnovne crte spoznajne teorije Goetheova svjeto-

nazora"; Goetheovi prirodoznanstveni spisi; "Teozo�

fija, uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i odre�enje

čovjeka"; "Osnove tajne znanosti". Nadalje, valja

uputiti na Gerberta Grohmanna: "Biljka", svezak 1

1 2; i Ehrenfrieda Pfeiffera: "Plodnost zemlje".

Prevedeno na temelju njemačkog originalnog izdanja koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz

pod naslovom "Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen der Landwirtschaft — Landwirtschaftlicher Kursus"

s ljubaznim dopuštenjem Nachlaßverwaltunga, Dornach/Schweiz.

258