PRIJEVOZ OPASNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU

ADR

Sadržaj 1 Uvod ........................................................................................................................................ 4 2 Sustav osposobljavanja vozača koji prevoze opasne tvari ...................................................... 5 3 Značenje pojmova vezanih za prijevoz opasnih tvari ............................................................. 6 4 Podjela opasnih tvari prema ADR-u i njihova osnovna svojstva ............................................ 7

4.1 Podjela opasnih tvari ........................................................................................................ 7 4.2 Osnovna svojstva opasnih tvari i način njihovog označavanja ........................................ 7

4.2.1 KLASA 1 Eksplozivne tvari i predmeti .................................................................... 7 4.2.2 KLASA 2 Plinovi ...................................................................................................... 8 4.2.3 KLASA 3 Zapaljive tekućine ................................................................................... 9 4.2.4 KLASA 4.1 Zapaljive krute tvari ........................................................................... 10 4.2.5 KLASA 4.2 Tvari sklone spontanom samozapaljenju ............................................ 10 4.2.6 KLASA 4.3 Krute tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove ......................... 10 4.2.7 KLASA 5.1 Tvari koje mogu oksidirati ................................................................. 11 4.2.8 KLASA 5.2 Organski peroksidi .............................................................................. 11 4.2.9 KLASA 6.1 Otrovne tvari ....................................................................................... 11 4.2.10 KLASA 6.2 Infektivne tvari ................................................................................... 12 4.2.11 KLASA 7 Radioaktivne tvari ................................................................................. 12 4.2.12 KLASA 8 Korozivne tvari ...................................................................................... 12 4.2.13 KLASA 9 Različite opasne tvari i predmeti ........................................................... 12

5 Pakiranje opasnih tvari .......................................................................................................... 13 5.1 Pakirne skupine ............................................................................................................... 13 5.2 Vrste pakiranja ................................................................................................................ 13 5.3 Označavanje pakiranja .................................................................................................... 14

6 Vrste vozila za prijevoz opasnih tvari ................................................................................... 15 7 Zaštitna oprema vozila za prijevoz opasnih tvari .................................................................. 16 8 Označavanje vozila za prijevoz opasnih tvari ....................................................................... 17

8.1 Označavanje vozila pločama opasnosti .......................................................................... 17 8.2 Označavanje vozila listicama opasnosti ......................................................................... 19 8.3 Oznaka tvari povišene temperature ................................................................................ 19 8.4 Posebne odredbe koje se primjenjuju na pakovanja, vozila i kontejnere koji sadrže tvari koje predstavljaju rizik od gušenja kada se koriste u svrhe hlađenja ili kondicioniranja (poput suhog leda (UN 1845) ili dušika, duboko podhlađen tekuć (UN 1977) ili argon, duboko podohlađen tekuć (UN 1951)) ................................................................................................... 20 8.5 Odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama u prijevozu opasnih tvari ................. 21 8.6 Brzine kretanja vozila za prijevoz opasnih tvari............................................................. 21 8.7 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih tvari .................... 21 8.8 Razmak između vozila .................................................................................................... 21 8.9 Zaustavljanje i parkiranje vozila ..................................................................................... 21 8.10 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode ......................................................... 22 8.11 Trajanje upravljanja motornim vozilom ..................................................................... 22 8.12. Posebno označavanje zahtjeva za okoliš opasnih tvari .................................................... 23

9 Prijevoz opasnih tvari tunelima ............................................................................................. 24 10 Dokumentacija u prijevozu opasnih tvari .............................................................................. 25

10.1 Isprava o prijevozu opasne tvari ................................................................................. 25 10.2 Uvjerenje o osposobljenosti (ADR potvrda za vozača) .............................................. 26 10.3 Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari ........................... 26 10.4 Pisana uputa o postupanju u slučaju nesreće .............................................................. 30 10.5 Posebna odobrenja ...................................................................................................... 34

11 Prijevoz opasnih tvari u manjim ambalažnim jedinicama (ograničene količine; poglavlje 3.4. ADR-a) ................................................................................................................................... 35

3

12 Izuzeća u svezi količina koje se prevoze u prijevoznoj jedinici (poglavlje 1.1.3.6 ADR-a) 36 13 Prijevoz opasnih tvari u izuzetim količinama (poglavlje 3.5 ADR-a) .................................. 38 14 Dužnosti i obveze sudionika u procesu prijevoza opasnih tvari ........................................... 39

14.1 Naručitelj ..................................................................................................................... 39 14.2 Pošiljatelj ..................................................................................................................... 39 14.3 Vozač .......................................................................................................................... 39 14.4 Primatelj ...................................................................................................................... 40 14.5 Sigurnosni savjetnik .................................................................................................... 40

15 Postupci u slučaju iznenadne opasnosti s opasnim tvarima .................................................. 41 15.1 Određivanje opasnog prostora kod istjecanja ili rasipanja opasne tvari ..................... 41

16 Osobna zaštitna sredstva ....................................................................................................... 42 17 Zaštita od požara ................................................................................................................... 42

17.1 Gorenje ........................................................................................................................ 42 17.2 Osnove gašenja ........................................................................................................... 43 17.3 Aparati za gašenje punjeni vodom .............................................................................. 43 17.4 Aparati za gašenje punjeni prahom ............................................................................. 43 17.5 Aparati za gašenje punjeni pjenom ............................................................................. 44 17.6 Aparati za gašenje punjeni ugljičnim dioksidom (C02) .............................................. 44 17.7 Aparati za gašenje punjeni halonima (ili njihovim zamjenama)................................. 44

18 Pružanje prve pomoći ............................................................................................................ 45

1 Uvod Jedan od osnovnih uvjeta sigurnog prijevoza i rukovanja opasnim tvarima je upoznavanje svih sudionika prijevoznog procesa s vrstama opasnih tvari, opasnostima njihova prijevoza i osnovnim načelima zaštite od tih opasnosti. Pred vama je priručnik koji koristi najnovije izmjene i dopune propisa koji reguliraju prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu. Nadamo se da će zbog širine prikazane građe, uz velik broj podataka, tablica, skica i ilustracija koji prate sadržaj, biti koristan za sve koji obavljaju poslove prijevoza i rukovanja opasnim tvarima. Posebna vrijednost priručnika su njegovi dodaci "Prijevoz opasnih tvari u cisternama" i "Prijevoz eksplozivnih tvari u cestovnom prometu" za vozače koji se žele baviti takvom vrstom prijevoza, sa svim njegovim specifičnostima. Ako ovaj priručnik pomogne korisnicima na stjecanju novih ili produbljivanju postojećih znanja iz područja rukovanja i prijevoza opasnih tvari, tada je ispunjena njegova zadaća a autorima će to biti poticaj u daljnjem radu na problematici sigurne i svrhovite uporabe opasnih tvari. * * * * * * * * * * * * * Opasnim tvarima smatraju se tvari, smjese ili pripravci koje ovisno o sastavu, količini i koncentraciji mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi, a prekomjernim zagađivanjem atmosfere, vode i zemlje, prouzročiti i ekološke katastrofe kao što su uništavanje šuma, pojava kiselih kiša i slično. Osim štetnih posljedica za ljudski organizam, koje mogu biti privremene ili trajne, opasne tvari mogu i trenutno djelovati npr. eksplodirati, zapaliti se, djelovati nagrizajuće, oksidirajuće i slično. Opasne tvari mogu biti u sva tri agregatna stanja: krutom, tekućem i plinovitom.

Slika 1.1 Štetno djelovanje opasnih tvari

Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (ADR1 Sporazum) te njegovi Dodaci i Dopune detaljno propisuju uvjete prijevoza opasnih tvari, podjelu, obveze proizvođača, pošiljatelja, primatelja (utovar, istovar, rukovanje, pakiranje, skladištenje), kao i obveze svih ostalih koji su uključeni u ovu problematiku prijevoza. Kako je Republika Hrvatska jedna od zemalja potpisnica ADR Sporazuma, problematika opasnih tvari, osim ADR Sporazuma uređena je: Zakonom o prijevozu opasnih tvari (NN 079/2007); Pravilnikom o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu (NN 53/2006); Pravilnikom o stručnom osposobljavanju vozača vozila za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu (NN 96/09);

1 ADR – Accord europeen relatif on transport internacional de merchandises Dangereuses par Route

5

Osim prijevoza cestom (ADR) opasne tvari prevoze se i : • željezničkim prijevozom (RID) • unutarnjim plovnim putevima (ADN) • pomorskim prijevozom (IMDG) • zračnim prijevozom (ICAO-TI)

2 Sustav osposobljavanja vozača koji prevoze opasne tvari Vozač smije prevoziti opasne tvari ako:

• je navršio 21 godinu života i ima najmanje jednu godinu dana radnog iskustva na poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg;

• posjeduje valjanu ispravu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u skladu s odredbama Zakona i prijevozu opasnih tvari;

• posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama. Osoba za rukovanje opasnim tvarima treba imati:

• najmanje 18 godina života; • ADR potvrdu o stručnoj osposobljenosti za rukovanje opasnim tvarima.

Trajanje tečaja za osposobljavanje za vozača kod prijevoza opasnih tvari navedeni su u tablici ispod. Tablica 1 Trajanje osposobljavanja vozača za prijevoz opasnih tvari Prvo osposobljavanje Ponovno osposobljavanje nakon 5 godina

Osnovni tečaj (18 nastavnih sati)

Tečaj obnove znanja nakon pet godina (8 nastavnih sati)

Praktični dio (prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri nesreći)

Praktični dio (prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri nesreći)

Ispit znanja Ispit znanja - tvari ili predmeta klase 1, bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila, osim kada nisu prekoračene ograničene količine (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu vrstu prijevoza);

Tečaj nadopune za cisterne (12 nastavnih sati) Praktični dio (prva pomoć, gašenje požara, ponašanje pri nesreći) Ispit znanja

- radioaktivnih tvari UN brojeva: 2912 do 2919, 2977, 2978, 3321 do 3333, bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu vrstu prijevoza);

Tečaj nadopune za klasu 1 (8 nastavnih sati)

Tečaj nadopune za klasu 7 (8 nastavnih sati)

Ispit znanja Ispit znanja - opasnih tvari u fiksnim cisternama, izgradnim cisternama i baterijskim vozilima zapremine iznad 1m3, te kontejner-cisternama (spremnicima) i MEGS zapremine iznad 3m3 (uz osnovni tečaj vozač mora biti dodatno osposobljen za ovu vrstu prijevoza).

6

3 Značenje pojmova vezanih za prijevoz opasnih tvari "baterijsko vozilo" je vozilo koje sadrži određene elemente međusobno spojene s glavnom sabirnom cijevi, a trajno učvršćene na transportnu jedinicu. Elementi baterijskog vozila su: tlačni cilindri (tlačne boce), tube, snopovi cilindara (okviri), tlačne bačve kao i spremnici namijenjeni prijevozu plinova klase 2, zapremnine veće od 450 litara "vozilo cisterna" je vozilo napravljeno za prijevoz tekućina, plinova, praškastih i granuliranih tvari koje se sastoji od jednog ili više fiksno pričvršćenih spremnika. "vozilo s pokrovom" je otvoreno vozilo s pokrovom (ceradom) za zaštitu tereta "vozilo s krutim stjenkama teretnog prostora (furgon)" je vozilo čiji je teretni prostor u cjelini zatvoren krutim stjenkama. "vozilo s otvorenim teretnim prostorom" je vozilo s platformom za teret bez nadogradnje ili vozilo koje osim same platforme ima i stranice teretnog prostora "transportna jedinica" je motorno vozilo bez priključnog vozila ili skup vozila koji se sastoji od motornog i priključnog vozila "fiksni spremnik" je spremnik zapremnine veće od 1000 litara koji je trajno pričvršćen na vozilo s kojim tvori vozilo cisternu "izgradni spremnici" su spremnici zapremnine veće od 450 litara, a koje se ne može svrstati u fiksne spremnike, prenosive spremnike, kontejnerske spremnike, kao ni u elemente baterijskog vozila koji nisu trajni pričvšćeni za vozilo "kontejner" je transportna naprava trajnih značajki i dostatno snažne građe da se može višekratno koristiti, posebno konstruiran za lak prijevoz robe na jedan ili više transportnih načina, a bez oštećenja tereta opremljen napravama za lagano naslagivanje i rukovanje, posebno prikladan u višenačinskom transportu "kontejner s pokrovom" je otvoreni kontejner s pokrovom (ceradom) za zaštitu tereta 'kontejnerski spremnik" je transportna naprava koja odgovara definiciji kontejnera i odnosi se na ljusku s opremom uključujući i opremu za manipulaciju, a koja je namijenjena prijevozu (prijenosu) plinova, tekućina, praškastih ili granuliranih tvari i čija je zapremnina iznad 450 litara "zatvoreni kontejner" je potpuno ostrančen kontejner s krutim krovom, podnicom i stranicom. Izraz uključuje i kontejnere s otvorenim krovom koji se za vrijeme transporta može zatvoriti "mali kontejner" je kontejner zapremnine od 1m3 do 3m3 "MEGC" je skupina elemenata međusobno spojenih glavnom sabirnom cijevi učvršćenih okvirom. Elementi MEGC-ija su: tlačni cilindri (tlačne boce), tube, snopovi cilindra (okviri), tlačne bačve kao i spremnici namijenjeni prijevozu plinova klase 2 zapremnine veće od 450 litara "tlačne bačve" su zavarene prenosive tlačne posude zapremnine veće od 150 litara, ali ne veće od 1000 litara "tuba" je izraz koji se pojavljuje samo kod klase 2, a odnosi se na bešavnu i tlačnu a prenosivu posudu zapremnine veće od 150 litara, ali ne veće od 5000 litara "IBC" (Intermediate Bulk Container) veliko pakiranje za rasute i tekuće opasne tvari zapremine do najviše 3000 litara „koleto" komadni teret, sanduk, bačva, posuda, bala, paket i sl. u kojima se prevoze opasne tvari "male količine opasnih tvari" su opasne tvari za koje postoji ublaženi oblik prijevoza, a definirane su odredbama ADR-a, RID-a i ADN-a "ograničene količine opasnih tvari" su količine tvari prikazane i obilježene na način propisan odredbama ADR-a pri prijevozu kojih postoje značajna izuzeća

7

4 Podjela opasnih tvari prema ADR-u i njihova osnovna svojstva 4.1 Podjela opasnih tvari

Opasne tvari radi lakšeg prepoznavanja razvrstane su u različite skupine po svojim svojstvima odnosno po svom opasnom djelovanju. Sukladno odredbama ADR sporazuma i Zakona o prijevozu opasnih tvari, razvrstane su u devet osnovnih klasa. Tablica 2 Vrste opasnih tvari prema ADR-u

KLASA NAZIV KLASE (VRSTE TVARI) 1. Eksplozivne tvari i predmeti 2. Plinovi (stlačeni, ukapljeni i otopljeni pod tlakom) 3. Zapaljive tekućine 4.1. Zapaljive krute tvari, samoreaktivne tvari i desenzibilirani kruti eksplozivi 4.2. Tvari sklone spontanom zapaljenju 4.3. Tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove 5.1. Oksidirajuće tvari 5.2. Organski peroksidi 6.1 Otrovne tvari 6.2. Infektivne (zarazne) tvari 7. Radioaktivni materijal 8. Korozivne tvari 9. Razne opasne tvari i predmeti

4.2 Osnovna svojstva opasnih tvari i način njihovog označavanja Klase odnosno skupine opasnih tvari stvorene su na osnovi zajedničkih svojstava, opasnih djelovanja i posljedica koje nastaju pri njihovom djelovanju. U nastavku će se dati osnovna svojstva svake klase opasnih tvari i način njihovog označavanja radi upozoravanja na moguću opasnost.

4.2.1 KLASA 1 Eksplozivne tvari i predmeti Eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima, krute su tekuće tvari koje imaju svojstvo da, pod djelovanjem udara, trenja i topline, eksplozivnim kemijskim razlaganjem oslobađaju plinove energiju u obliku topline. Tvari klase 1 razvrstane su u podskupine od 1.1 do 1.6, pri čemu je:

najviše opasno 1.1 – 1.5 – 1.2 – 1.3 – 1.6 – 1.4 najamanje opasno Svaka podskupina opasnih tvari označava se listicom opasnosti kao oznakom koja se stavlja na pakiranje opasne tvari (koleto), te na vozila kako bi se što bolje i uočljivije ukazalo na opasna svojstva tvari koje se prevoze. Ako se zajedno prevoze eksplozivne tvari i predmeti iz različitih podskupina na jednom vozilu, čitav teret uvrštava se u najopasniju skupinu prema gore navedenom redoslijedu. Opasnosti na koje se želi ukazati, na listicama su prikazane slikom, bojom i brojem. Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta označavaju se slovima A, B, C, D, E, F, G, H, J, K, L, N i S koja se nalaze na listicama opasnosti.

8

Tablica 3 Podjela opasnih tvari klase 1.i pripadajuće listice

1.1: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije 1.2: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od „ispaljivanja", ali

ne masovne eksplozije. 1.3: tvari i predmeti kod kojih postoji opasnost od zapaljenja i manja

eksplozivna opasnost ili „ispaljivanje“, ali ne opasnost od masovne eksplozije

1.4: tvari i predmeti koji ne predstavljaju značajnu opasnost

1.5: vrlo neosjetljive tvari kod kojih postoji opasnost od masovne eksplozije

1.6: ekstremno neosjetljive tvari kod kojih ne postoji opasnost od masovne eksplozije

* oznake kompatibilne skupine ** oznaka podskupine

4.2.2 KLASA 2 Plinovi

Klasi 2 pripadaju sve one tvari koje kod 50°C imaju tlak pare veći od 300kPa (3 bara) ili su potpuno u plinovitom stanju kod 20°C pri standardnom tlaku od 101,3 kPa. U klasu 2.spadaju plinovi:

• stlačeni (potpuno plinoviti pri -50°C) • ukapljeni (djelomično tekući iznad -50°C) • pothlađeni ukapljeni (djelomično tekući pri niskim temperaturama) • otopljeni plin (rastopljeni u tekućem otapalu) • aerosolni sprejevi (rasprskivači) • ostali predmeti koji sadrže plinove pod tlakom • adsorbirani plin (kada je zapakiran za prijevoz adsorbira na krutu poroznu tvar što

stvara unutarnji tlak) Zapaljivi plinovi, pare ili prašine u određenom omjeru sa zrakom mogu stvoriti zapaljivu ili eksplozivnu smjesu. Opasniji su oni gorući plinovi koji imaju šire područje eksplozivnosti (područje eksplozivnosti između donje granice eksplozivnosti (DGE) i gornje granice eksplozivnosti (GGE). DGE je najmanji volumni udio plina, pare ili prašine u smjesi sa zrakom koji je eksplozivan, a GGE je najveći volumni udio plina, pare ili prašine u smjesi sa zrakom koji je eksplozivan. U tablici 4 je navedena podjela, tvari i predmeta (osim aerosoli i kemijskih spojeva pod tlakom) klase 2, prema svojstvima opasnostima.

9

Tablica 4 Podjela i označavanje opasnih plinova prema kemijskim svojstvima A nezapaljiv plin (dušik) 0 plin koji može oksidirati (kisik) F zapaljivi plin (metan) T otrovan plin (metilbromid) TF zapaljiv, otrovan (gradski plin) TC otrovan, nagrizajući (klor) TFC otrovan, zapaljiv, nagrizajući (dušični fluorid) TO otrovan, oksidirajući (diklorsilan) TOC otrovan, oksidirajući, nagrizajući (fluor)

Plinovi, osim što su najvećim dijelom zapaljivi i eksplozivni, mogu štetno djelovati na čovjekovo zdravlje, ali i ugroziti okoliš ispuštanjem u atmosferu. Ovisno o vrsti plina njihovo djelovanje može biti: zagušljivo, nadražljivo, otrovno i uspavljujuće. Otrovni plinovi udahnuti već u malim količinama mogu uzrokovati poremećaj normalnih funkcija organizma, a u većim koncentracijama akutno trovanje i smrt. Plinovi zagušljivci mogu prouzročiti gušenje jer smanjuju koncentraciju kisika u zraku. Nadražljivi plinovi uzrokuju nadražaj u grlu, nosu i očima. Udisanjem u većoj koncentraciji mogu prouzročiti teška oštećenja pluća. Opasne tvari klase 2.podjeljene su u skupine od 2.1.do 2.3.

Slika 4.1 Listice opasnosti klase 2

4.2.3 KLASA 3 Zapaljive tekućine Klasi 3.pripadaju zapaljive tekućine koje imaju kod 50°C tlak para ne veći od 300kPa (3 bara) i nisu potpuno u plinovitom stanju, i one koje kod 20°C i standardnom tlaku od 101,3 kPa imaju plamište niže od 61°C. Također klasi 3 pripadaju tekućine i rastaljene krute tvari koje imaju plamište iznad 61 °C i koje se prevoze u zagrijanom stanju pri temperaturi jednakoj ili većoj od njihovog plamišta. Tekućine u pravilu ne gore, već gore njihove pare koje nastaju zagrijavanjem tekućina i njihovim isparavanjem.

10

Temperatura tekućine nad čijom se površinom razvije dovoljna količina para koja se uz neki izvor topline može upaliti naziva se plamište. Pare u određenom omjeru sa zrakom i izvorom topline mogu eksplodirati. Eksplozija se događa u tzv. području eksplozivnosti koje je omeđeno donjom i gornjom granicom eksplozivnosti. Što je donja granica eksplozivnosti niža, a područje eksplozivnosti šire, opasnost je veća. Temperatura na kojoj se tlak pare izjednači s atmosferskim tlakom naziva se vrelištem. Skoro sve pare zapaljivih tekućina teže su od zraka. Opasne tvari klase 3 označuju se sljedećim listicama:

4.2.4 KLASA 4.1 Zapaljive krute tvari Zapaljive krute tvari su tvari koje se, kada su u suhom stanju mogu lako zapaliti u dodiru s plamenom ili iskrom. Posebno opasne tvari ove skupine su prašine ugljena, sijena, celuloze, brašna, šećera, škroba, lakih metala i dr., jer u koncentraciji sa zrakom mogu eksplodirati. Kod eksplozije prašine, nakon prve eksplozije obično uslijede nove. Prilikom eksplozije prašine snažno se razvija i velika količina topline, dolazi do povećanja tlaka velike razorne moći koji nastaje zbog nagle ekspanzije plinovitih produkata izgaranja prašine. Opasne tvari klase 4.1.označavaju se sljedećom listicom:

4.2.5 KLASA 4.2 Tvari sklone spontanom samozapaljenju Tvari sklone samozapaljenju su one tvari koje se pale u dodiru sa zrakom ili reagiraju s vodom bez posredovanja drugih tvari i utjecaja. Ovoj skupini pripadaju tvari (uključujući smjese i otopine) koje već u malim količinama reagiraju, i sklone su samo zapaljenju (piroforne tvari), kao i tvari i predmeti, uključujući smjese i otopine koje pri spajanju sa zrakom oslobađaju toplinu. Veliku opasnost predstavljaju prašine ovih tvari koje u koncentracijskom omjeru sa zrakom mogu eksplodirati. Udisanjem tih prašina može doći do trovanja. Opasne tvari klase 4.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.6 KLASA 4.3 Krute tvari koje s vodom razvijaju zapaljive plinove To su tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove koji se pale u dodiru s plamenom ili iskrom. U dodiru s vodom tvari ove skupine kao što su alkalijski metali, karbidi i oksidi oslobađaju zapaljive i eksplozivne plinove (vodik, acetilen, fosforovodik i dr.) Opasne tvari klase 4.3.označuju se sljedećim listicama:

11

4.2.7 KLASA 5.1 Tvari koje mogu oksidirati Oksidirajuće tvari su one tvari koje se u dodiru s drugim tvarima razlazu i pri tom mogu uzrokovati požar. Ovoj skupini pripadaju tvari koje se razlazu u dodiru s drugim tvarima i pri tome lako otpuštaju kisik, te mogu izazvati požar (klorati, perklorati, vodena otopina vodikova peroksida i dr.) Opasne tvari klase 5.1.označuju se sljedećom listicom:

4.2.8 KLASA 5.2 Organski peroksidi Organski peroksidi su tvari koje sadrže bivalentnu strukturu -O-O-, a vrlo često egzotermno reagiraju (oslobađaju veliku količinu topline), pri normalnoj ili povišenoj temperaturi. Organski peroksidi razvrstani su glede stupnja opasnosti u sedam skupina označenim slovima od A do G. U A skupini su najopasniji peroksidi, dok skupina G nije predmet ADR-a. U čistom stanju organski peroksidi su tekućine ili krutine. Neki od njih su zapaljivi, a velika većina ima izražena eksplozivna svojstva. Često se prevoze na temperaturama ispod 0° C u spremnicima hladnjača. U uvjetima prijevoza, temperatura organskih peroksida ne smije prijeći graničnu kritičnu temperaturu. Kontrolom temperature organskih peroksida, moguće je ostvariti siguran prijevoz. Opasne tvari klase 5.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.9 KLASA 6.1 Otrovne tvari Otrovne tvari su tvari ili preparati sintetičkog, biološkog ili prirodnog podrijetla kod kojih je dokazano da u relativno malim količinama i u kratkom vremenu unesene u ljudski organizam mogu ugroziti čovjekovo zdravlje. Do oštećenja dolazi zbog toga što te tvari izazivaju kemijske i fizičke promjene u organizmu. Posljedica tih promjena je bolesno stanje organizma, tj. trovanje. Najčešći i najopasniji put ulaska otrova u organizam je udisanjem preko organa za disanje, te gutanjem preko probavnih organa. Trovanje može biti akutno i kronično. Akutno trovanje nastaje ako u vrlo kratkom vremenu u organizam uđe velika količina otrovne tvari (posljedice mogu biti vrlo brzo uočljive). Kronična trovanja su posljedica unošenja manjih količina otrovne tvari tijekom dužeg vremenskog perioda (posljedice se ponavljaju). Opasne tvari klase 6.1.označuju se sljedećom listicom:

12

4.2.10 KLASA 6.2 Infektivne tvari Infektivne (zarazne) tvari su one koje sadrže mikroorganizme, viruse, mutante, za koje se pouzdano zna da izazivaju bolest ljudi i životinja ako su izloženi njihovom djelovanju. Najčešće su to: svježe tetive, dijelovi svježe kože, nesoljene i netretirane vapnom, ostaci kože, žila i tetiva, rogovi, papci i sl. Opasne tvari klase 6.2.označuju se sljedećom listicom:

4.2.11 KLASA 7 Radioaktivne tvari Radioaktivne tvari su one koje sadrže radioaktivnu jezgru čija aktivnost premašuje određene vrijednosti. Njihova opasnost je radioaktivno zračenje. Posebno je važno da se radioaktivne čestice ne unose u organizam hranom, vodom ili udisanjem radi čega treba posebno paziti na izvore zračenja koji se mogu raspršiti u okoliš. Ako se ljudski organizam ozrači, može doći do biološkog oštećenja, tj. promjene u molekulama tkiva. Najčešće radioaktivne tvari su: uranij, cezi i plutonij. Opasne tvari klase 7.označuju se sljedećim listicama:

4.2.12 KLASA 8 Korozivne tvari Korozivne (nagrizajuće) tvari su one koje kemijski djeluju na epitelno tkivo ili sluznice kod ljudi; tvari koje istjecanjem mogu prouzročiti oštećenja ili uništenje mnogih biljnih i životinjskih organizama. Njihovo djelovanje na druge tvari može prouzročiti stvaranje velike količine topline, razvijanje otrovnih plinova i para, te nastanak požara ili eksplozije. Nagrizajuće tvari u dodiru s ljudskim organizmom izazivaju teška oštećenja kože, očiju, dišnih putova i probavnih organa. Djelovanjem kiselina i lužina na kožu nastaju tzv. kemijske opekline. Opasne tvari klase 8.označuju se sljedećom listicom:

4.2.13 KLASA 9 Različite opasne tvari i predmeti Različite opasne tvari i predmeti su tvari koje za vrijeme prijevoza predstavljaju opasnost za sudionike prometa, ljude i okoliš, a ne mogu se svrstati u klase od M1 do M11. Naročitu opasnost u ovoj skupini za ljudski organizam, a posebno u požaru stvaraju poliklorirani bifenili (PCB) koji oslobađaju vrlo otrovne produkte kao što su klor i klorovodik. Ovoj skupini pripadaju: azbest, suhi led, bitumen, razni magnetski materijali i akumulatori. Opasne tvari klase 9.označuju se sljedećom listicom:

13

5 Pakiranje opasnih tvari Opasne tvari moraju biti zapakirane tako da se pri normalnim uvjetima prijevoza (vibracije, naleti pri kočenju, vožnja u zavoju i dr.), kao i kod normalne trešnje pri rukovanju, utovaru i istovaru rizik od oštećenja smanji na minimum.

5.1 Pakirne skupine Opasne tvari razvrstane su u pakirne skupine. Pakirne skupine sukladno odredbama ADR-a imaju sljedeće značenje:

• Pakirna skupina I - velika opasnost neke tvari • Pakirna skupina II - srednja opasnost neke tvari • Pakirna skupina III - mala opasnost neke tvari

5.2 Vrste pakiranja Pakiranja u kojima se prevoze opasne tvari moraju ispunjavati određene norme i kriterije vezane za kvalitetu, a posebno moraju biti:

• vidljivo obilježena oznakama opasnosti; • dostatno čvrsta i nepropusna; • otporna na tvari koje su pakirane; • otporna na vlagu.

Osim toga: ako se opasna tvar daje na prijevoz u neotpornim posudama, one se moraju smjestiti u

zaštitnu transportnu ambalažu radi sprečavanja loma pri prijevozu; posude moraju biti takve da izdrže unutarnje tlakove pri promjenama temperature; ako su posude za prijevoz tekuće opasne tvari izrađene od lomljivog materijala i pakirane

u skupini, ukupna masa te ambalaže napunjene opasnom tekućinom ne smije biti veća od 75 kg, a ako je ambalaža izrađena od materijala koji nije lomljiv i pakirana u skupini, ukupna masa ambalaže zajedno s opasnom tekućinom ne smije biti veća od 150 kg.

Označavanje pakiranja mora biti na priznatom jeziku države iz koje potječe, a ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, tada isto mora biti napisano na jednom od ta tri jezika, osim ako nije drukčije naznačeno drugim sporazumima sklopljenim između država. Koleta (koleto je komadni teret, sanduk, bačva, posuda, bala, paket, svežanj ili slično) u kojima se prevoze opasne tvari na vidljivom mjestu moraju biti označena oznakama (listicama) opasnosti. Prazne neočišćene posude, boce ili druga pakiranja u kojima su se nalazile opasne tvari moraju, za vrijeme prijevoza ili skladištenja biti zatvorene i označne na isti način kao da su napunjene opasnim tvarima.

14

Slika 5.1 Vrste pakiranja

5.3 Označavanje pakiranja Pakiranja predmeta ili opasnih tvari, uključujući i velika pakiranja za rasute opasne tvari, moraju biti označene listicom opasnosti. Listice opasnosti moraju biti veličine 100 mm x 100 mm. Ako veličina pakiranja to zahtijeva, veličina listica opasnosti može biti umanjena, ali tako da ostane jasno vidljiva. Listica opasnosti lijepi se na vanjsku stranu pakiranja tako da ne pokriva ili remeti bilo koji dio dodatnih oznaka na pakiranju. Kada se u pakiranju nalazi opasna tvar koja ima više potencijalnih opasnosti, tada se pakiranje mora obilježiti s više listica opasnosti kao na slici 6.

Slika 5.2 Primjeri označavanja pakovanja listicama

Pri zajedničkom pakiranju više opasnih tvari za svaku opasnu tvar unutarnjeg pakiranja, vanjsko se pakiranje mora obilježiti listicom opasnosti kao na slici 5.2 (lijevo i desno na slici). Pakiranja najčešće sadrže jednu listiću opasnosti kao na slici 5.2 (sredina).

15

6 Vrste vozila za prijevoz opasnih tvari Za prijevoz opasnih tvari upotrijebljavaju se različita prijevozna sredstva od običnih motornih vozila do vozila koja su predviđena za prijevoz samo određenih opasnih tvari. Vrsta vozila ovisi o vrsti i količini opasne tvari koja se prevozi. Vozila koja prevoze opasne tvari moraju konstrukcijski biti u skladu s odredbama ADR-a, a podijeljena su u šest skupina: 6.1.) "EX/II" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1.

Slika 6.1 „EX/II“ vozila

6.2."EX/IM" - vozila namijenjena prijevozu klase 1 (eksplozivne tvari i predmeti), a na koja se postavljaju stroži zahtjevi u odnosu na "EX/II" vozila.

Slika 6.2 „EX/II“ vozila

6.3) "FL" - vozila namijenjena prijevozu tekućina čije plamište ne prelazi 61°C s izuzećem diesel goriva, lakog loživog ulja i zapaljivih plinova.

Slika 6.3 „FL“ vozila

6.4.) "OX" - vozila namijenjena prijevozu klase 5.1, stabiliziranog vodikovog peroksida ili u vodi otopljenog vodikovog peroksida.

Slika 6.4 „OX“ vozila

6.5.) "AT" - vozila koja nisu FL i OX, a koja su namijenjena prijevozu opasnih tvari u kontejnerskim i prenosivim spremnicima ili MEGC-ijima zapremnine preko 3m3, u fiksnim ili izgradnim spremnicima zapremnine preko 1m3 ili baterijskim vozilima zapremnine preko 1m3

Slika 6.5 “AT“ vozila

6.6.) "OSTALA VOZILA" - vozila koja se ne ubrajaju ni u jednu navedenu skupinu a prevoze opasne tvari u količinama većim od "malih količina"

16

7 Zaštitna oprema vozila za prijevoz opasnih tvari Svaka prijevozna jedinica namijenjena prijevozu opasnih tvari mora biti opremljena prijenosnim vatrogasnim aparatima klase požara A, B i C kako je navedeno u tablici ispod. Tablica 5 Vrijednosti vatrogasnih aparata

Najveća dopuštena masa prijevozne

jedinice

Najmanji broj vatrogasnih aparata

Najmanja ukupna zapremnina po

prijevoznoj jedinici

Protupožarni aparat prikladan za požar u

motoru. Barem jedan s minimalnom

zapremninom.

Zahtjev za dodatnim protupožarnim

aparatima. Barem jedan protupožarni aparat mora imati

minimalnu zapremninu.

< 3.5 tona 2 4 kg 2 kg 2 kg > 3.5 < 7.5 tona 2 8 kg 2 kg 6 kg

> 7.5 tona 2 12 kg 2 kg 6 kg

Prijevozne jedinice koje prevoze "male količine" opasnih tvari moraju biti opremljene najmanje jednim prenosivim vatrogasnim aparatom zapremine min. 2 kg suhog praha protupožarne klase A, B i C. Svako vozilo mora biti opremljeno s barem jednom podloškom za kotače, kakvoće prikladne najvećoj dopuštenoj masi vozila i s polumjerom zakrivljenosti koji odgovara polumjerima kotača. Transportna jedinica mora biti opremljena s dva samostojeća upozoravajuća znaka za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste. Ti znakovi mogu biti reflektirajući stošci (čunjevi) ili trokuti, te baterijske svjetiljke s blještavim žutim svjetlom. U transportnoj jedinici mora se za svakog člana posade vozila nalaziti prikladna zaštitno-signalna upozoravajuća odjeća. (Prikladnom odjećom se smatra prsluk ili odjeća koju opisuje europska norma EN 471). U transportnoj jedinici za svakog člana posade mora biti po jedna džepna svjetiljka koja ne sadrži otvoren plamen, niti metalne površinske dijelove koji bi mogli izazvati iskrenje. Kada se prevoze plinovi koji su označeni bilo kojom od sljedećih oznaka: T, TO, TF, TC, TFC i TOC u transportnoj jedinici mora se nalaziti za svakog člana posade prikladna respiratorna zaštitna maska. U transportnoj jedinici mora se nalaziti neophodna oprema za poduzimanje nužnih akcija kada je to upisano u "Uputama o posebnim mjerama sigurnosti".

Slika 7.1 Zaštitna oprema vozila

17

8 Označavanje vozila za prijevoz opasnih tvari Posebna pažnja pri prijevozu opasnih tvari posvećena je označavanju i obilježavanju vozila, prijevoznih naprava (spremnika, kontejnera...) i samih tereta. Obilježavanje i označavanje je važno kako bi se ostale sudionike u prometu upoznalo s vrstom i razinom opasnosti vozila natovarenih opasnim tvarima.

8.1 Označavanje vozila pločama opasnosti Ako se vozilom prevoze opasne tvari koje nisu na popisu ADR-a ili vozilom prevozimo različite opasne tvari, obilježavamo ga pravokutnom reflektirajućom narančastom pločom bez oznaka veličine 40x30 cm koja je obrubljena crnim rubom širine min. 1, 5 cm kao na slici 14.

Ploče za označavanje vozila koja prevoze opasne tvari postavljaju se na prednju i stražnju stranu vozila na visinu minimalno 40cm, a maksimalno 150cm od razine ceste. Ako se opasne tvari prevoze motornim vozilom koje vuče priključno vozilo, jedna se ploča postavlja na prednju stranu vučnog vozila, a druga na stražnju stranu priključnog vozila. Ako se prevoze opasne tvari iz popisa ADR-a narančasta ploča za obilježavanje vozila podijeljena je na dva dijela tako da se u gornjem dijelu nalazi identifikacijski broj opasnosti (Kemler broj), a u donjem dijelu broj opasne tvari prema Predlošku odredbi Ujedinjenih nacija (UN - broj) kao na slici br. 15. UN brojevi i oznake opasnosti moraju biti neizbrisivi te čitljivi i nakon 15 minuta izloženosti vatri.

Slika 8.2 Izgled narančaste ploče s oznakama

Slika 8.1 Izgled narančaste ploče bez oznaka

18

Broj opasnosti (Kemler broj) Broj u gornjem dijelu ploče sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od njih ukazuje na opasno djelovanje tvari i ima određeno značenje. Prva znamenka u broju najčešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna tvar, a sve ostale znamenke ukazuju na svojstva tvari i mogu se mijenjati. Broj opasnosti na narančastoj ploči tumačimo na slijedeći način: Najprije uočimo prvu znamenku i odredimo kojoj klasi pripada opasna tvari (npr. broj 2 - plin), a znamenke koje slijede tumačimo u odnosu na opasnost odnosno svojstvo tvari (naprimjer: 236 - plin zapaljiv i otrovan). Tablica 6 Osnovne znamenke i njihovo značenje

Osnovne znamenke Značenje znamenke 0 Bez posebne opasnosti 2 Opasnost od nastanka plina 3 Zapaljivost 4 Zapaljivost ili samozapaljivost čvrstih tvari 5 Oksidirajuće djelovanje (pospješivanje gorenja) 6 Otrovnost 7 Radioaktivnost 8 Korozivnost (nagrizanje) 9 Opasnost od snažne kemijske reakcije X Tvar opasno reagira u dodiru s vodom

Tablica 7 Primjeri oznaka koje se najčešće prevoze Broj Opis opasnosti

20 inertni plin 22 duboko pothlađeni plin 223 duboko pothlađeni zapaljiv plin 225 duboko pothlađeni oksidirajući plin 23 zapaljiv plin 236 zapaljiv plin, otrovan 30 zapaljiva tekućina 323 zapaljiva tekućina koja s vodom stvara zapaljive plinove x323 zapaljiva tekućina koja opasno reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove 33 lako zapaljiva tekućina 40 zapaljiva ili samozagrijavajuća kruta tvar 423 kruta tvar koja s vodom stvara zapaljive plinove x423 kruta tvar koja opasno reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove 50 oksidirajuća tvar (pojačavanje požara) 539 zapaljivi organski peroksidi 55 jako oksidirajuće tvari 556 jako oksidirajuće tvari, otrovne 60 otrovna ili tvar štetna za zdravlje 66 jako otrovna tvar 663 jako otrovna tvar, zapaljiva (plamište ispod 55 ° C) 68 otrovna ili tvar štetna za zdravlje, Korozivna 69 otrovna ili tvar štetna za zdravlje, koja može spontano izazvati snažnu reakciju 70 radioaktivne tvari 72 radioaktivni plinovi 723 radioaktivni plinovi, zapaljivi 80 korozivne ili slabo korozivne tvari x80 korozivne ili slabo korozivne tvari koje s vodom opasno reagiraju

19

8.2 Označavanje vozila listicama opasnosti Osim narančastim pločama, vozila pri prijevozu opasnih tvari moraju biti na objema bočnim i stražnjoj strani označena s velikim listicama opasnosti veličine 250 mm x 250 mm. Ukoliko se opasne tvari prevoze u kontejneru, velike listice opasnosti moraju biti postavljene na sve četiri strane kontejnera.

Slika 8.3 Prikazuje načine označavanja vozila pločama i listicama opasnosti

8.3 Oznaka tvari povišene temperature Vozila cisterne, kontejnerski spremnici, prenosivi spremnici ili posebno opremljena vozila za prijevoz tvari s povišenom temperaturom moraju biti označena s dvije bočne i sa stražnje strane oznakom tvari povišene temperature kao na si. 17. Oznaka tvari povišene temperature:

20

Slika 8.4 Označavanje vozila koja prevoze tvari povišene temperature

8.4 Posebne odredbe koje se primjenjuju na pakovanja, vozila i kontejnere koji sadrže tvari koje predstavljaju rizik od gušenja kada se koriste u svrhe hlađenja ili kondicioniranja (poput suhog leda (UN 1845) ili dušika, duboko podhlađen tekuć (UN 1977) ili argon, duboko podohlađen tekuć (UN 1951))

Vozila i kontejneri koji sadrže opasne tvari koje se koriste za hlađenje ili kondicioniranje moraju biti označeni oznakom upozorenja, kako je navedeno u odjeljku 5.5.3.6.2 ADR-a, pričvršćenim na svakom mjestu pristupa na mjestu gdje će biti lako vidljiv osobama koje otvaraju ili ulaze u vozilo ili kontejner. Ta oznakamora ostati na vozilu ili kontejneru dok nije udovoljeno sljedećim odredbama: (a)sve dok se vozila ili kontejneri ne prozrače kako bi se uklonile štetne koncentracije sredstva za hlađenje ili kondicioniranje; i (b)sve dok se ohlađena ili kondicionirana roba ne istovari Oznaka upozorenja mora biti pravokutna i ne smije biti manja od 150 mm široka i 250 mm visoka. Oznaka upozorenja sadrži: (a) riječ "POZOR" u crvenoj ili bijeloj boji s natpisom koji nije manje od 25 mm visok na službenom jeziku zemlje podrijetla i, ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, osim ako sporazumi potpisani među državama zahvaćenim predmetnim prijevozom ne propisuju drugačije; i (b)naziv naveden u stupcu (2) tablice A poglavlja 3.2 nakon kojeg mora slijediti tekst "KAO SREDSTVO ZA HLAĐENJE" ili "KAO SREDSTVO ZA KONDICIONIRANJE", ispod simbola crnim slovima nabijeloj pozadini s natpisom koji nije visok manje od 25 mm na službenom jeziku zemlje podrijetla i, ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, osim ako sporazumi sklopljeni među državama zahvaćenim predmetnim prijevozom ne propisuju drugačije.

Slika 8.4.1. Oznaka upozorenja

*Ovdje se umeće odgovarajući naziv iz stupca (2) tablice A poglavlja 3.2 nakon kojeg mora uslijediti tekst "KAO SREDSTVO ZA HLAĐENJE" ILI "KAO SREDSTVO ZA KONDICIONIRANJE".

21

8.5 Odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama u prijevozu opasnih tvari

Zakon o sigurnosti prometa na cestama sadrži odredbe koje se odnose na prijevoz opasnih tvari cestom, poglavito na znakove zabrane i obavijesti, kao i odredbu o brzini kretanja vozila koja prevoze opasne tvari.

8.6 Brzine kretanja vozila za prijevoz opasnih tvari - Vozila za prijevoz opasnih tvari u prometu na cesti ne smiju se kretati brzinom većom od 70 km/h. - Pri kretanju motornim vozilom koje prevozi opasne tvari kroz dvosmjerni tunel brzina ne smije biti veća od 40 km/h. - U slučaju vuče neispravnog vozila kojim se prevoze opasne tvari, brzina kretanja ne smije biti veća od 40 km/h.

8.7 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih tvari

Slika 8.5 Prometni znakovi i dopunske ploče koji reguliraju prijevoz opasnih tvari

8.8 Razmak između vozila Ako se na cesti izvan naselja kreću u nizu dva ili više vozila koja prevoze opasne tvari, međusobni razmak između tih vozila ne bi smio biti manji od 200 m.

8.9 Zaustavljanje i parkiranje vozila Vozila za prijevoz opasnih tvari ne smiju se zaustavljati na kolniku, niti se smiju parkirati u naseljenom mjestu. Takva vozila mogu se zaustavljati i parkirati samo na mjestima koja su za tu vrstu vozila određena i primjereno obilježena. Od trenutka primitka do trenutka predaje

22

opasne tvari, vozač motornog vozila ne smije se udaljavati od vozila zbog sigurnosti i stalnog nadzora nad opasnom tvari. Vozila koja prevoze opasne tvari sukladno odredbama ADR-a moraju dakle biti pod nadzorom, a bez nadzora samo u sigurnim spremištima ili tvorničkim prostorima. Iznimno, vozač se smije udaljavati od vozila samo kada je parkirano na:

a) parkiralištu pod nadzorom čuvara koji je upoznat s vrstom opasne tvari u vozilu i boravištem vozača

b) javnom ili privatnom parkiralištu na kojem nema opasnosti od drugih vozila c) otvorenom prostoru koji je udaljen od javnog prometa, stambenih objekata te prostora na

kojima se zadržavaju ljudi Mogućnost parkiranja navedenu po b) moguće je koristiti samo ako nije moguće osigurati uvjete iz a), dok mogućnost opisanu pod c) moguće je koristiti samo ako nisu osigurani uvjeti pod a) i b).

8.10 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode Iza zaustavljenog vozila na kolniku, vozač mora postaviti dva samostojeća znaka (trokuta opasnosti) koja označavaju zaustavljeno vozilo na kolniku i to na udaljenosti od najmanje 100m iza zaustavljenog vozila, i to tako da su vidljivi s udaljenosti od najmanje 150m za druge vozače motornih vozila koji eventualno nailaze istom stranom kolnika na kojoj je zaustavljeno takvo vozilo. Noću i za vrijeme smanjene vidljivosti zbog loših atmosferskih prilika, uz znakove na kolniku postavlja se i jedna baterijska svjetiljka s treptavom ili stalnom svjetlošću narančaste boje (Sl. 19)

Slika 8.6 Označavanje vozila u slučaju kvara ili nezgode

8.11 Trajanje upravljanja motornim vozilom • vozač koji upravlja teretnim vozilom ili skupom vozila čija je najveća dopuštena masa

veća od 3500 kg ne smije u roku od 24 sata neprekidno upravljati tim vozilom duže od 9 sati, s tim da nakon četiri i pol sata neprekidnog upravljanja ima prekid vožnje od najmanje 45 minuta ili više prekida od najmanje 15 minuta, koji ukupno ne smiju biti manji od 45 minuta

• iznimno, vozač smije neprekidno upravljati vozilom dva puta tijekom sedam uzastopnih dana najdulje 10 sati

• ukupno vrijeme upravljanja vozilom ne smije prijeći 90 sati u razdoblju od dva uzastopna tjedna

• neprekidni dnevni odmor vozača traje najmanje 11 sati prije početka vožnje • iznimno, vozač može tri puta tjedno koristiti dnevni odmor u trajanju od devet sati

neprekidno, pod uvjetom da do kraja sljedećeg tjedna iskoristi preostale sate dnevnog odmora

• dnevni odmor u punom trajanju od 12 sati vozač može koristiti najviše u tri dijela tijekom dana, s tim da jednom koristi neprekidno 8 sati dnevnog odmora

23

• ako se u upravljanju vozilom smjenjuju dva vozača i ako se u vozilu nalazi uređeni ležaj koji omogućuje jednom od njih odmor u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidni odmor od najmanje osam sati tijekom svakih 30 sati putovanja

• dnevni odmor u pravilu vozač mora koristiti izvan vozila • iznimno, vozač može provesti dnevni odmor u vozilu ako je vozilo opremljeno uređenim

ležajem i ako se za to vrijeme vozilo ne kreće • nakon isteka šestodnevnog dopuštenog vremena upravljanja vozilom, vozač mora

koristiti tjedni odmor • korištenje tjednog odmora može se odgoditi do isteka šestog dana, ako upravljanje

vozilom tijekom uzastopnih šest dana nije trajalo duže od šestodnevnog dopuštenog vremena upravljanja vozilom

• svakog tjedna jedan od odmora mora se kao tjedni odmor produžiti na ukupno 45 uzastopnih sati

• tjedni odmor se može skratiti u domicilu vozila ili prebivalištu vozača na 36 uzastopnih sati, a izvan tih mjesta na 24 uzastopna sata. Svako skraćenje tjednog odmora mora se nadoknaditi neprekidnim trajanjem odmora koji će početi prije isteka sljedećeg tjedna

8.12. Posebno označavanje zahtjeva za okoliš opasnih tvari Pakovanja koja sadrže za okoliš opasne tvari moraju udovoljiti kriterijima poglavlja 2.2.9.1.10 ADR-a i moraju biti označena otpornom oznakom prikazanom u poglavlju 5.2.1.8.3 ADR-A , s izuzetkom pojedinaĉnog pakovanja i kombiniranog pakovanja koja sadrţe unutrašnje pakovanje:

- sadržaja od 5 l ili manje za tekućine, ili - sadržaja od 5 kg ili manje za krute tvari.

Oznaka za okoliš opasne tvari mora biti postavljena što bliţe oznakama zahtjevanim u 5.2.1.1. Oznaka za okoliš opasne tvari mora izgledati kako je prikazano dolje. Dimenzije moraju biti 100 mm × 100 mm, osim u sluĉaju pakovanja ĉije mjere dopuštaju samo manju oznaku.

Simbol (riba i drvo): crno na bijeloj ili prikladnoj kontrastnoj podlozi.

9 Prijevoz opasnih tvari tunelima Ako vozač upravlja vozilom u prometu na cesti u kojem prevozi: - plin (prvi broj na ploči za označavanje vozila je broj 2, osim prijevoza inertnog plina, oznake 20) - tvar koja se označava s dva ista broja na ploči za označavanje vozila (primjerice: 22., 33., 44., 55., 66.i 88.) - tvar čija oznaka na ploči opasnosti počinje znakom X (tvar opasno reagira u dodiru s vodom) - eksplozivnu tvar a pri tom mora proći kroz tunel dužine veće od 1000 m, mora imati jednu svjetiljku treptajućeg ili rotirajućeg svjetla narančaste boje, postavljenu na vozilo tako da je vidljiva sa svih strana. Vozač mora uključiti treptavo ili rotirajuće svjetlo 50 m prije ulaska u tunel. Prije prijevoza navedenih opasnih tvari, kroz tunel duljine preko 1000m, prijevoznik je dužan ishoditi suglasnost za prolazak kroz tunel od ustanove za održavanje i upravljanje tunelom. Tada je prijevoz moguće obaviti samo uz pratnju najmanje jednog pratećeg vozila. Prijevoz eksplozivnih tvari dvosmjernim tunelom duljim od 1000m obavlja se uz pratnju dva prateća vozila. Prijevoz eksplozivnih tvari jednosmjernim tunelom duljim od 1000m obavlja se uz pratnju jednog prateća vozila. Prateće vozilo mora imati najmanje jedno treptavo ili rotirajuće svjetlo narančaste boje, koje mora biti uključeno za vrijeme pratnje vozila koje prevozi opasnu tvar. U tunelu, prilikom prijevoza navedenih opasnih tvari, prateće vozilo se mora kretati najmanje 50 m iza vozila s opasnim tvarima, dok se prilikom prijevoza eksplozivnih tvari dvosmjernim tunelom jedno prateće vozilo mora kretati najmanje 50 m ispred vozila s opasnom tvari, a drugo najmanje 50 m iza vozila s opasnom tvari. Pratnja pratećih vozila nije potrebna kada teret prati policijsko vozilo. Brzina kretanja vozila koja prevoze opasne tvari kroz dvosmjeran tunel ne smije biti veća od 40 km/sat.

10 Dokumentacija u prijevozu opasnih tvari Osoba koja upravlja prijevoznom jedinicom u kojoj se prevoze opasne tvari dužna je u kabini vozila za vrijeme prijevoza imati:

• ispravu o prijevozu opasnih tvari • upute u pisanom obliku o posebnim mjerama sigurnosti • ADR potvrdu o stručnoj osposobljenosti vozača za prijevoz opasnih tvari određene

klase • Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari • posebno odobrenje ako se prevoze opasne tvari klase 1 (eksplozivi), klase 6.1

(otrovne tvari) i klase 7 (radioaktivne tvari

10.1 Isprava o prijevozu opasne tvari Pošiljatelj je obvezan pri predaji opasne tvari na prijevoz ispostaviti ispravu o prijevozu opasne tvari (teretni list, prijevoznica ili sl.) Ona mora sadržavati:

• podatke o vrsti tvari (UN broj, ime tvari i opis tvari ako je potrebno, oznaku listice opasnosti, s oznakom dodatne listice opasnosti ili za tvari i predmete klase 1 skupinu opasnosti eksploziva i oznaku kompatibilne skupine, broj i opis pakiranja

• ukupnu količinu opasne tvari (zapreminu, ukupnu masu ili neto masu) • ime i adresu pošiljatelja • ime i adresu primatelja • izjavu o svakom posebnom sporazumu ukoliko je na snazi za taj prijevoz

Isprava o prijevozu opasne tvari ispostavlja se u tri primjerka, od kojih jedan ostaje pošiljatelju, jedan primatelju, a jedan prijevozniku. Prijevoznik i osoba koja upralja prijevoznim sredstvom (vozač) dužni su na ispravi o prijevozu svojim potpisom potvrditi primitak deklarirane tvari za prijevoz.

Slika 10.1. Isprava o prijevozu opasnih tvari

10.2 Uvjerenje o osposobljenosti (ADR potvrda za vozača) Svaki vozač koji prevozi opasne tvari mora imati sposobnost i znanje za tu vrstu prijevoza. Potvrdu izdaje ovlašteni organ ili organizacija priznata od ovlaštenog organa, te ima valjanost pet godina nakon čega se valjanost može produljiti ako vozač tijekom godine prije isteka valjanosti potvrde obnovi znanje putem dopunskog tečaja i stekne nove spoznaje o postupanju s opasnim tvarima.

Slika 10.1 ADR potvrda o stručnoj osposobljenosti vozača (gornja)

Zahtjevi za izdavanje ADR potvrda za vozače koji su uspješno položili provjeru znanja nakon 1. siječnja 2013. godine mogu se predavati od 3. rujna 2013. godine osobno ili putem pošte na adresu:

MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE Uprava cestovnog i željezničkog prometa Odjel za cestovna motorna vozila i prijevoz opasnih tvari PRISAVLJE 14 10 000 ZAGREB

VAŽNA NAPOMENA ADR potvrda će se izdavati isključivo temeljem pravilno i čitljivo ispunjenog zahtjeva, potpunih, jasnih i čitljivih priloženih potrebnih priloga i priloženih potvrda o uplaćenim naknadama.

10.3 Certifikat o ispravnosti vozila za prijevoz određenih opasnih tvari Opasne tvari mogu se prevoziti motornim vozilima posebno konstruiranima za prijevoz opasnih tvari. Ispitivanje vozila obavlja ovlaštena organizacija. Rok valjanosti Certifikata o ispravnosti motornog vozila je pet godina od dana izdavanja, a za vozila cisterne koje se moraju ispitati tlačnom probom na nepropusnost, rok valjanosti je tri godine od dana izdavanja. Valjanost certifikata ovlaštena organizacija produljuje svake godine na godinu dana nakon podvrgavanja motornog vozila ponovnom ispitivanju. Na motornim vozilima koja prevoze opasne tvari, a obvezne su provoditi zaštitu od statičkog elektriciteta, mora se svakih šest mjeseci izvršiti kontrola zaštite od statičkog elektriciteta, te rezultate kontrole unijeti u obrazac "Kontrola zaštite od statičkog elektriciteta".

27

Slika : Izgled potvrde o udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari

Sadržaj Potvrde o udovoljavanju vozila za priejvozu određenih opasnih tvari

29

10.4 Pisana uputa o postupanju u slučaju nesreće Kao pomoć u nesreći prilikom izvanrednih događaja, koji se pojave ili nastanu pri prijevozu opasnih tvari, u vozčevoj kabini na lako dostupnom mjestu mora se nalaziti pisana uputa o postupanju u slučaju nesreće. Uputa mora biti pisana na jeziku koji vozač razumije i oblika koji odgovara primjeru u nastavku. U pisanoj uputi propisani su postupci u slučaju nesreće, s obzirom na opasnost. Prije samog početka prijevoza prijevoznik je obvezan osigurati uputu posadi vozila. Prijevoznik se mora pobrinuti da svi članovi posade vozila razumiju upute i da su ih sposobni pravilno primijeniti, stoga upute moraju biti pisane na jeziku/jezicima koje posada lako shvaća i razumije. Prije početka prijevoza, članovima posade moraju se dati informacije o vrsti opasne tvari koja je utovarena. Isprava o prijevozu opasne tvari mora biti napisana na jeziku države pošiljatelja , a ako se opasna tvar isporučuje u inozemstvo, mora biti napisana još i na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku.

31

34

10.5 Posebna odobrenja Posebna odobrenja sukladno odredbama ADR-a uobičajena su pri prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta (klase 1), otrovnih tvari (klase 6.1) i radioaktivnih materijala (klasa 7). - za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta, odobrenje prelaska preko državne granice (uvoz, izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a za provoz ili prijevoz unutar granica Policijska uprava iz koje polazi prijevoz, te o istom obavještava Policijsku upravu krajnjeg odredišta prijevoza; - za otrovne tvari i radioaktivne materijale odobrenje prelaska preko državne granice (uvoz, izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo zdravstva, a za provoz ili prijevoz unutar granica Sanitarna inspekcija grada iz koje polazi prijevoz. Uz navedeno odobrenje o provozu ili prijevozu uz navedene dokumente potrebno je posjedovati i presliku dokumenta od strane ovlaštene organizacije o ispitivanju pojedinih tvari i predmeta koji se prevoze.

Slika 10.5. Posebno odobrenje

11 Prijevoz opasnih tvari u manjim ambalažnim jedinicama (ograničene količine; poglavlje 3.4. ADR-a)

Kao "ograničene količine" mogu se prevoziti opasne tvari koje su upakirane, označene i posebno obilježene , a smiju se prevoziti na način da je zbroj paketa ograničen teretnim prostorom vozila, odnosno da im ukupna masa ne prelazi nosivost vozila. Za vozila koja prevoze "ograničene količine" nije potreban Certifikat vozila, ali vozila i vozač moraju udovoljavati ostalim nacionalnim propisima i ADR-u . Pakovanja koja sadrže opasni teret u ograničenim količinama moraju biti označena dolje navedenom oznakom.

Na pakovanjima koja su pripremljena u skladu s odredbama o ograničenim količinama za začni prijevoz na oznaci mora stajati oznaka „Y“ u sredini.

12 Izuzeća u svezi količina koje se prevoze u prijevoznoj jedinici (poglavlje 1.1.3.6 ADR-a)

Opasne tvari mogu se prevoziti kao „male količine“ ako količina po prijevoznoj jedinici nije veća od količine iz Tablice 8. Za prijevoz malih količina opasnih tvari nije potrebno ishoditi nikakvo odobrenje niti je potrebna posebna pratnja vozila. Ove tvari mogu se prevoziti prijevoznim sredstvima (kombi vozilom, osobnim vozilom, teretnim triciklom i sl.) koja nisu posebno konstruirana za prijevoz opasne tvari, vozači ne moraju imati ADR potvrdu niti moraju biti osposobljeni za rukovanje s opasnim tvarima. Međutim, pri prijevozu malih količina opasnih tvari u svakom vozilu mora biti:

• uređaj za gašenje požara koji ne sadrži manje od 2 kg suhog praha, • dvije ručne baterijske svjetiljke koje odaju stalnu ili treptavu svjetlost narančaste boje,

uočljive s udaljenosti od najmanje 150m -ventilacijski uređaj ili mogućnost stalnog provjetravanja u vozilima koja prevoze plinove.

Male količine opasnih tvari nisu po količini jednake za sve vrste opasnih tvari i u prijevozu su ograničene najvećom ukupnom količinom po prijevoznoj kategoriji.

« prijevozna kategorija 0 »je 0 kg « prijevozna kategorija 1 »je 20 kg « prijevozna kategorija 2 »je do 333 kg « prijevozna kategorija 3 »je do 1000 kg « prijevozna kategorija 4»je neograničena

U stupcu "najveća ukupna količina po vozilu" podrazumijeva se:

• za predmete, brutto masa u kg • za predmete klase 1, krute tvari, ukapljene plinove, netto masa u kg • za tekućine, nazivna zapremina spremnika u litrama • za stlačene plinove, nazivna zapremina spremnika u m3

37

Tablica 8 Male količine za pojedine vrste opasnih tvari

Transportna kategorija

Tvari ili predmeti pakirnih skupina ili klasifikacijski kodovi/skupine ili broj UN

Najveća ukupna količina po vozilu ili velikom

kontejneru

0

Klasa 1; 1.1A/1.1L/1..2L./1.3.L/1.4.L L i UN br. 0190 Klasa 3: UN br. 3343 Klasa 4.2: Tvari označene kao grupe pakiranja I Klasa 4.3: UN br. 1183.1242, 1295, 1340.1390, 1403, 1928.2813, 2985, 2968, 2888, 3129.3130. 3131, 3134, 3148 i 3207 Klasa 6.1: UN. br. 1051, 1813, 161413294 Klasa 6.2; UN br. 2814 i 2900 (riskantne grupe 3.i 4.) Klasa 7: UN br. 2912 - 2919, 2977, 2978 i 3321-3333 Klasa 9: UN br. 2315, 3151.3152 i oprema koja sadrži takve tvari ili smjese kao i prazna neočišćema pakiranja u kojima su se nalazile tvari ove prijevozne jedinice

0

1

Tvari i predmeti označeni u grupu pakiranja I, a koji ne pripadaju u prijevoznu jedinicu 0, kao i tvari i predmeti sljedećih klasa: Klasa 1: 1.1B do 1.1J/1.2B do 1.2J /1.3C/ 1.3G/ 1.3h/ 1.3J/ 1.1.5D Klasa 2: T, TC, TO, TF, TOC i TFC Klasa 4.1: UN br, 3221-3224 i 3231 - 3240 Klasa 5.2: UN br. 3101 -3104 i 3111 - 3210

20

2

Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu skupinu II, a ne ubrajaju se u transportne kategonje 0, 1 ili 4 kao i tvari i predmeti slejdećih klasa: Klasa 1: 1.4B do 1.4G i 1.6N Klasa 2: Skupina F Klasa 4.1: Brojevi UN 3225 do 3230 Klasa 5.2: Brojevi UN 3105 do 3110 Klasa 8.1: Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu skupinu III Klasa 6.2: Brojevi UN 2814 do 2900 (skupina rizika 2) Klasa 9: Broj UN 3245

333

3

Tvari i predmeti koji su svrstani u pakirnu skupinu III, a ne ubrajaju se u transportne kategonje 0, 2 ili 4, kao i tvari i predmeti sljedećih klasa: Klasa 2: Skupina A i O Klasa 8: Brojevi UN 2794, 2795, 2800 i 3028 Klasa 9: Brojevi UN 2990 i 3072

1000

4

Klasa 1: 1.4S Klasa 4.1: UN broj 1331, 1345, 1944, 1945, 2254 i 2623 Klasa 4.2: UN broj 1381 i 1362 pakirne skupine III Klasa 7: UN broj 2908 do 2911 Klasa 9: UN broj: 3268 i prazna naočišćena pakiranja koja su sadržavala opasne tvari, izuzev njihove klasifikacije u prijevoznu kategoriju 0

Negraničeno

13 Prijevoz opasnih tvari u izuzetim količinama (poglavlje 3.5 ADR-a)

Kada je opasna tvar pakirana u skladu s količinskim ograničenjima u unutarnju ambalažu i u pakovanju u skladu s odredbama 3.5. ADR-a, to su takozvane izuzete količine i nije potrebno pridržavati se odredbi ADR-a. Količinsko ograničenje za unutarnju ambalažu ovisi o opasnosti pojedine tvari i za krutine iznosi najviše 30 g a za tekućine najviše 1000 ml. U jednom pakiranju ne smije biti više od 1000g krutine ili 1000 ml tekućine. Opasne tvari koje mogu biti prevožene pod izuzetim koliĉinama u skladu s zahtjevima ovog poglavlja označene su u stupcu (7b) tablice A poglavlja 3.2 abecedno brojčanom oznakom kako slijedi:

Pošiljatelj tvari mora upakirati u odgovarajuću ambalažu koja mora biti označena sa slijedećom oznakom:

* Prvi ili jedini broj listice opasnosti naveden u stupcu (5) tablice A poglavlja 3.2 mora biti naveden na ovom mjestu. ** Imena pošiljatelja ili primatelja moraju biti navedena na ovom mjestu ako nisu navedena drugdje na pakovanju. Broj pakovanja u vozilu ili teretnom prostoru ne smije prijeći 1 000. Ako dokument ili dokumenti (poput teretnog lista, zračnog teretnog lista ili CMR/CIM) prate opasne tvari u izuzetim količinama, najmanje jedan od tih dokumenata mora sadržavati navod "Opasne tvari u izuzetim količinama" i broj pakovanja.

14 Dužnosti i obveze sudionika u procesu prijevoza opasnih tvari Sukladno odredbama ADR-a, osim obveza propisanih za prijevoz i vozila, ADR većim dijelom propisuje dužnosti i obveze naručitelja, pošiljatelja, vozača, primatelja, sigurnosnog savjetnika i svih koji su uključeni u cjeloviti prijevoz opasnih tvari.

14.1 Naručitelj Obveze naručitelja su:

• javlja pošiljatelju i prijevozniku točan naziv opasne tvari (vrstu, klasu, UN broj, identifikacijski broj opasnosti) i količinu opasne tvari

• odabire vrstu vozila za prijevoz opasne tvari, te oznake koje se moraju nalaziti na vozilu • javlja eventualno odstupanje od propisanih pravila • iskazuje potrebu za odgovarajućim brojem članova posade

14.2 Pošiljatelj Obaveze pošiljatelja su:

• odabire odgovarajuće vozilo za prijevoz, obilježava ga sukladno odredbama ADR- a i daje potrebnu dodatnu opremu

• odabire vozača koji je stručno osposobljen za prijevoz te vrste opasne tvari, odabire vozilo koje posjeduje Certifikat o ispravnosti za prijevoz određene opasne tvari

• prije odlaska na utovar, vozilo pripremi i očisti, te vozaču preda potvrdu o čišćenju vozila • traži dodatne obavijesti o osobinama opasne tvari koje mogu biti korisne • upoznaje vozača sa značajkama i opasnostima tvari koju predaje na prijevoz, te mu daje

ispravno popunjenu ispravu (tovarni list) o prijevozu opasnih tvari, uputu o posebnim mjerama sigurnosti , a u skladu s uputama i odgovarajuća zaštitna sredstva i opremu

• pribavlja posebno odobrenje ako je riječ o opasnoj tvari za čiji je prijevoz je to potrebno • kod osiguravatelja osigurava opasnu tvar od štete koja bi mogla nastati tijekom prijevoza;

14.3 Vozač Prije utovara provjerava:

• ispravnost vozila prije njegova preuzimanja • dokumentaciju vozila kojim se obavlja prijevoz • nalazi li se u vozilu oprema koja je nužna za prijevoz određene vrste opasne tvari • je li vozilo označeno sukladno odredbama ADR-a ovisno o vrsti opasne tvari

Tijekom utovara: • mora biti kod vozila i nadgledati utovar; • pazi da utovar obavljaju osobe koje su za to osposobljene • pazi da su sva pakiranja opasne tvari propisno označena, a ambalaža ispravna i

neoštećena • pazi na način slaganja robe kako se ista u prijevozu ne bi oštetila • pazi na visinu slaganja ovisno o vrsti pakiranja i visini stranica vozila • pazi da bude utovarena samo ona tvar koja je deklarirana za prijevoz • tko se vrši utovar opasnih tvari klase 1.i 3.(eksplozivne tvari i zapaljive tekućine),

provjerava je li električna instalacija u Ex izvedbi • pri utovaru ili istovaru zapaljivih tekućina, zapaljivih plinova i eksploziva mora uzemljiti

vozilo, isključiti rad motora, te isključiti sve potrošače struje povezane na akumulator

40

Nakon utovara provjerava: • ispravu o prijevozu opasne tvari ili tovarni list koja mora sadržavati sve podatke o

opasnoj tvari koja se prevozi, kao i čitljiv potpis kojim se ovjerava da je zaprimljena deklarirana tvar

• upute o posebnim mjerama sigurnosti određenog (propisanog) sadržaja koja odgovara opasnostima utovarene robe

• posebno odobrenje za prijevoz određenih vrsta opasnih tvari (klasa 1., 6.i 7.) nadležnog tijela državne uprave

Tijekom vožnje: • poštuje prometne znakove • pri prolasku vozila s opasnim tvarima kroz dvosmjerni tunel, prilagoditi brzinu na najviše

40 km/sat • za eksplozive i opasne tvari kojima prvi identifikacijski broj opasnosti počinje sa 2 (osim

20), tvari čiji identifikacijski broj opasnosti čine umnoženi brojevi kao i "X" ispred broja, pri prolazu kroz tunel duži od 1000 m primjenjuje propisane mjere najave upravi tunela, po potrebi osigurava pratnju i opremanje takvih vozila

• za vrijeme prijevoza opasnih tvari, za koje je potrebno posebno odobrenje, drži se vremena početka prijevoza te određenih smjerova bez samovoljnog mijenjanja tog smjera; svaku promjenu smjera mora odobriti tijelo državne uprave koje je izdalo odobrenje za prijevoz

• od trenutka primitka pa do predaje opasne tvari, pazi na teret i vozilo te se ne udaljava od vozila s opasnim tvarima

• u slučaju prisilnog zaustavljanja vozila zbog kvara, označava vozilo radi upozorenja ostalim sudionicima u prometu

• ako se tijekom prijevoza opasne tvari izgube ili prospu, izvještava najbližu policijsku upravu i pošiljatelja, a ako su posrijedi otrovi ili radioaktivne tvari, i nadležnu sanitarnu inspekciju; do dolaska policije ili sanitarne inspekcije primjenjuje sve mjere zaštite kako bi smanjio opasnost i spriječio dodir drugih sudionika u prometu s opasnim tvarima

14.4 Primatelj Obaveze i dužnosti primatelja:

• prima pošiljku, ako je sve u redu • pri istovaru primjenjuje određene mjere sigurnosti • provodi čišćenje i dekontaminaciju vozila i spremnika

14.5 Sigurnosni savjetnik Dužnosti sigurnosnog savjetnika su:

• prati međunarodne sporazume i nacionalne propise iz područja prijevoza opasnih tvari • nadgleda principe razvrstavanja u klase, miješane terete, fizikalna, kemijska i

toksikološka svojstva opasnih tvari • savjetuje i nadgleda pakiranje opasnih tvari, pregleda spremnike i konstrukciju

prijevoznih jedinica, periodične preglede, ateste, certifikate • savjetuje pri obilježavanju pakovanja i vozila koja prevoze opasne tvari • brine o prijevoznoj dokumentaciji • brine o otpremništvu odnosno špediciji • brine o zabranama kod miješanih tereta • brine o čišćenju i otplinjavanju tovarnog prostora prije utovara ili nakon istovara • brine o prometnim pravilima i ograničenjima pri prijevozu (zaustavljanje i parkiranje i

sl.)

41

15 Postupci u slučaju iznenadne opasnosti s opasnim tvarima Pri cestovnom prijevozu opasnih tvari mogu se dogoditi nezgode čiji je uzrok ljudski čimbenik (neprilagođena brzina vozača) ili neispravna prijevozna jedinica. Posljedice po čovjeka mogu biti ponekad vrlo kobne, a postoji opasnost i po okoliš jer istjecanjem opasnih tvari može doći do:

• zagađenja zemlje i biljnog pokrova, • zagađenja prirodnih i umjetnih vodenih resursa (rijeke, jezera, more), • zagađenja zraka otrovnim plinovima ili parama • požara i eksplozija opasnih tvari

Najveća odgovornost prvenstveno je na vozaču i njegovoj obučenosti u takvim situacijama, koji mora hitno poduzeti radnje koje su u početnoj fazi gotovo iste ili vrlo slične pri nezgodama sa svim vrstama opasnih tvari.

15.1 Određivanje opasnog prostora kod istjecanja ili rasipanja opasne tvari Opasni prostor sastoji se od prostora djelovanja i sigurnosnog prostora. U opasnom prostoru postoji opasnost od požara, eksplozije ili trovanja (Sl. 15.1). Prostor djelovanja je prostor onečišćen opasnim tvarima. Veličina sigurnosnog prostora ovisi o vrsti opasne tvari i uzima se da je:

• oko 5 metara za zapaljive tekućine • oko 15 metara za otrovne i nagrizajuće tvari • oko 30 metara za eksplozivne tvari, plinove, radioaktivne tvari

U slučaju istjecanja ili rasipanja opasne tvari treba hitno označiti opasni prostor te poduzeti sljedeće mjere:

• isključiti motor • otkloniti sve izvore paljenja i iskrenja • obavijestiti policiju ( 92) • vatrogasnu službu ( 93 ili 112) • hitnu pomoć ( 94) • upotrijebiti osobna zaštitna sredstva • osigurati cestu i druge prilaze • udaljiti neovlaštene osobe • skloniti se na stranu s koje puše vjetar • obavijestiti pošiljatelja • zagraditi prolivene tekućine sredstvima za upijanje (suhom zemljom ili pijeskom ili

nekim drugim djelotvornim sredstvom), da ne bi došlo do njihovog izlijevanja u vodotoke i odvodne kanale

• početne požare gasiti ručnim aparatima za početno gašenje požara • u slučaju kontaminacije opasnim tvarima, obvezatno primijeniti zaštitna sredstva • odijela namočena opasnim tvarima odmah skinuti, isprati s puno vode, te maknuti što

dalje od mjesta nezgode

Slika 15.1 Opasni prostor

42

16 Osobna zaštitna sredstva Sve osobe koje dolaze u doticaj s opasnim tvarima moraju koristiti osobna sredstva za zaštitu. Vozač mora poznavati ta sredstva i način njihove uporabe. Osobna sredstva za zaštitu dio su opreme koju dobiva prije početka prijevoza određene opasne tvari. Osobna sredstva za zaštitu dijele se na: zaštitna sredstva za glavu, tijelo, ruke i noge. Važno je napomenuti da se poslije uporabe svakog sredstva za osobnu zaštitu, ista moraju očistiti, isprati vodom, dezinficirati te, ako su oštećena, zamijeniti ispravnima.

17 Zaštita od požara Veliki broj opasnih tvari koje se prevoze su zapaljive, samozapaljive, a mnoge od njih ispuštaju pare koje se sa zrakom i uz izvor topline (iskra, udar, trenje, otvoreni plamen) mogu zapaliti. Svaki vozač koji prevozi opasne tvari mora biti upoznat s osnovnim pojmovima zaštite od požara, gorenja opasnih tvari, opasnostima koje nastaju pri požaru, te mora znati upotrijebiti vatrogasne aparate koji su sastavni dio opreme vozila, kao i poznavati rad sa zidnim i podzemnim hidrantima za gašenje požara vodom.

17.1 Gorenje Gorenje je burna reakcija pri kojoj dolazi do vezanja gorive tvari s kisikom iz zraka, uz obilno razvijanje topline, pojavu plamena i svjetlosti. Da bi došlo do gorenja, potrebna je istovremena prisutnost gorive tvari, kisika i izvora topline uz razvijanje temperature paljenja. Gorenje prestaje uklanjanjem bilo kojeg od ovih čimbenika. Temperatura paljenja je najniža temperatura do koje treba zagrijati neku gorivu tvar da bi se ona vezala s kisikom i počela gorjeti, bez daljnjeg dovođenja vanjskog izvora topline. Temperatura paljenja se postiže otvorenim plamenom, trenjem, iskrom, isijavanjem, prenošenjem plamena, kemijskom reakcijom ili prirodnom pojavom. Požari su razvrstani u 4 razreda prema vrsti gorive tvari što prikazuje tablica 9.

43

Tablica 9 Razredi požara Razred A požari krutih tvari Razred B požari zapaljivih tekućina Razred C požari zapaljivih plinova Razred D požari lakih metala

17.2 Osnove gašenja Da bismo ugasili požar, potrebno je ukloniti neki od čimbenika potrebnih za gorenje.

• uklanjanje gorive tvari • uklanjanje kisika iz procesa gorenja (ugušivanje) • odvođenje topline (ohlađivanje)

Požar je najlakše ugasiti u njegovoj početnoj fazi, a kao uobičajena sredstva za gašenje koriste se: voda, prah, pjena, ugljični dioksid (CO2), haloni (ili njihove zamjene), te neka priručna sredstva. Svako od tih sredstava predviđeno je za gašenje samo određenih razreda požara, odnosno vrsta opasnih tvari:

Sredstvo za gašenje Razred požara koji se može gasiti Voda A Prah A, B, C, D Pjena A, B ugljični dioksid B, C haloni (ili njihova zamjena) A, B, C

17.3 Aparati za gašenje punjeni vodom Voda je najraširenije sredstvo za gašenje požara. Požaru oduzima toplinu te gasi ohlađivanjem. Kao sredstvo za gašenje, nalazi se u raznim vrstama aparata za gašenje te u zidnim i podzemnim hidrantima. Koristi se za gašenje požara krutih tvari (razred A). Voda kao sredstvo za gašenje, ima i nedostatke:

• ne smije se koristiti za gašenje požara električnih instalacija pod naponom • ne smije se koristiti za gašenje požara metala, metalnih prašina i drugih tvari koje opasno

reagiraju s vodom (primjerice: natrij, kalcijev karbid i sl.) jer se razgrađuje i stvara zapaljive i eksplozivne plinove vodik, acetilen i sl.

• postoji opasnost od širenja požara, kod gašenja zapaljivih tekućina koje su lakše od vode

Slika 28.Aparati punjeni vodom

17.4 Aparati za gašenje punjeni prahom Vatrogasni aparati punjeni višenamjenskim prahom za gašenje A, B i C razreda požara po svojoj konstrukciji, te svojim tehničkim karakteristikama u potpunosti zadovoljavaju sve zahtjeve. Za gašenje zapaljivih metala (razred D) koristi se samo posebni D-prah.

44

Takvi aparati su osim D-praha opremljeni i posebnom mlaznicom koja omogućava brzo i efikasno gašenje požara zapaljivih metala. Svi vatrogasni aparati s prahom ispitani su za gašenje električnih uređaja pod naponom od 35 kV, a označeni su da se s njima može sigurno gasiti električne uređaje pod naponom do 1000 V s udaljenosti veće od 1, 5 m. Vatrogasne aparate s prahom odlikuje jednostavno aktiviranje, te pouzdanost i sigurnost u rukovanju. Požaru oduzimaju kisik tj. gase ugušivanjem. Prema konstrukciji razlikujemo aparate pod stalnim tlakom (pogonski plin smješten izravno u samom spremniku aparata) i aparate s bočicom (pogonski plin smješten u posebnoj bočici unutar spremnika aparata).

Slika 29.Aparati punjeni prahom

17.5 Aparati za gašenje punjeni pjenom Pjena je mješavina vode i pjenila. Ovisno o tipu, pjenilo može biti smješteno unutar samog spremnika ili u zasebnoj bočici odvojeno od vode. Vatrogasni aparati sa pjenom su prvenstveno namijenjeni za gašenje početnih požara zapaljivih tekućina (razred B) i krutih tvari (razred A). Požaru oduzima kisik i toplinu. Ovi vatrogasni aparati koriste se u kemijskoj industriji, lukama, brodovima, industrijskim pogonima i skladištima zapaljivih materijala. Slika 30.Aparati punjeni pjenom

17.6 Aparati za gašenje punjeni ugljičnim dioksidom (C02)

Glavna odlika svih aparata napunjenih s C02 je jednostavno i sigurno rukovanje, te učinkovito gašenje požara razreda B i C, a posebno požara na električnoj opremi i instalacijama. Požaru oduzima kisik tj. gasi ugušivanjem. C02 je sredstvo za gašenje posebno preporučljivo za gašenje požara osjetljivih materijala i uređaja jer C02 ne oštećuje i ne onečišćuje. Slika 31.Aparati punjeni ugljičnim dioksidom

17.7 Aparati za gašenje punjeni halonima (ili njihovim zamjenama)

Ovi vatrogasni aparati razvijeni su za zaštitu zatvorenih prostora koji sadrže osjetljivu ili skupu opremu koja bi mogla biti oštećena ili uništena u slučaju primjene drugih sredstava za gašenje.

45

Uobičajena primjena uključuje: računske centre, telefonske centrale, kontrolne sobe, laboratorije i sl. Ranije korišteno sredstvo za gašenje Halon 1211 zamijenjeno je ekološki prihvatljivijim FE 36, koji je u svojoj primjeni netoksičan, električki neprovodljiv, te ne ostavlja tragove nakon gašenja. Požaru oduzima kisik tj. gasi ugušivanjem.

18 Pružanje prve pomoći Svaki vozač bi trebao biti osposobljen da, u slučaju prometne ili neke druge nezgode, pruži prvu pomoć sebi ili drugome. Nezgode i postupci prve pomoći: Redni broj

Moguće povrede i stanja

Postupci pružanja prve pomoći

1 Trovanje plinom Unesrećenog što prije iznijeti na čisti zrak (po mogućnosti dati kisik)

2 Opekline Mjesto hladiti čistom vodom 0-15 minuta. Staviti sterilni zavoj

3 Nagrizanje kože (očiju) Polivenu odjeću i obuću odmah ukloniti. Zaliveno mjesto prati sa što više čiste vode. Povrijeđenog opremiti u bolnicu

4 Rane Pokriti (zaviti) sa sterilnim zavojem. Pozvati liječnika

6 Krvarenje Zaustaviti krvarenje. Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

6 Prijelomi i iščašenja Imobilizirati mjesto prijeloma ili iščašenje. Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

7 Kontaminacija radioaktivnom tvari

Dobro isprati mjesto polijevanja. Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

8 Nesvjestica Osobu iznijeti izvan zone opasnosti, položiti na desni bok, osloboditi dišne organe.

9 Prestanak disanja Davati umjetno disanje (ili kisik)

10 Prestanak rada srca Masaža srca i umjetno disanje

11 Šok Provesti postupak za smanjenje šoka. Povrijeđenog otpremiti u bolnicu.

46

PRIJEVOZ OPASNIH TVARI U CISTERNAMA SADRŽAJ: 1.Vozila cisterne 2.Vrste spremnika 3.Podjela spremnika prema obliku poprečnog presjeka 4.Podjela spremnika prema unutarnjem tlaku 4.1.Bestlačni spremnici 4.2.Tlačni spremnici 5.Podjela spremnika prema vrsti opasne tvari 5.1.Spremnici za prijevoz sipkih tvari 5.2.Spremnici za prijevoz plinova 5.3.Spremnici za prijevoz tekućina 6.Vozila cisterne za pojedine klase 6.1.Vozila cisterne za tvari Klase 2 6.2.Vozila cisterne za tvari Klase 3 6.3.Vozila cisterne za tvari klase 5.1, 6.1 i 8 7.Oprema vozila cisterni 7.1.Gumena crijeva 7.2.Ventili 7.3.Prekidači električnih strujnih krugova i spojke za uzemljenje 7.4.Mehanička zaštita zadnjeg dijela vozila cisterne 8.Punjenje i pražnjenje spremnika cisterni 8.1.Punjenje spremnika cisterne 8.2.Pražnjenje spremnika cisterne 8.3.Postupak povrata plina u spremnik (zatvoreni sistem) 8.4.Punjenje spremnika tvarima Klase 3 8.5.0siguranje od prekomjernog punjenja skladišnih spremnika 9.Postupanje pri vožnji vozila cisterni 10. Mjere sigurnosti pri radu s vozilom cisternom

47

1.VOZILA CISTERNE Vozilo cisterna je vozilo napravljeno za prijevoz tekućina, plinova, praškastih ili granuliranih tvari koje se sastoji od jednog ili više fiksno pričvršćenih spremnika. Spremnik je školjka s radnom i konstrukcijskom opremom koji mora udovoljiti detaljnoj provjeri kako bi se dokazalo zadovoljenje zahtjeva ADR-a. Zahtjevi se odnose na vrstu ugradbenih materijala i njihove mehaničke karakteristike, na debljinu stjenke, na zahtijevanu radnu i konstrukcijsku opremu, na izvješća o izvršenim tlačnim probama i ispitivanju zavara, kao i brojnim drugim specifičnim zahtjevima. Vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u cisternama moraju u potpunosti odgovarati ADR zahtjevima. Ovi zahtjevi određuju koje opasne tvari vozila cisterne smiju prevoziti. Vozilo prema tome mora u potpunosti odgovarati zahtjevima prema opasnim tvarima za koje je namijenjeno. Za prijevoz opasnih tvari u cisternama prema ADR-u koriste se: FL, OX i AT vozila. FL-vozila namijenjena prijevozu tekućina čije plamište ne prelazi 61°C (s izuzećem Diesel goriva, plinskog i lakog loživog ulja) ili zapaljivih plinova u kontejnerskim spremnicima, prenosivim spremnicima, ili MEGC-ijima zapremnine veće od 3m3, fiksnim ili izgradnim spremnicima zapremnine veće od 1m3 ili baterijskim vozilima zapremnine veće od 1m3. OX-vozila namijenjena prijevozu klase 5.1, stabiliziranog vodikovog peroksida ili u vodi otopljenoga vodikovog peroksida s više od 60% sadržaja vodikovog peroksida, i to u kontejnerskim spremnicima ili prenosivim spremnicima zapremnine veće od 3m3, kao i u fiksnim ili izgradnim spremnicima zapremnine veće od 1m3. AT-vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u kontejnerskim spremnicima, prenosivim spremnicima ili MEGC-ijima čija je zapremnina veća od 3m3, u fiksnim ili izgradnim spremnicima čija je zapremnina veća od 1m3 ili baterijskim vozilima čija je zapremnina veća od 1m3, a ne pripadaju FL tipu vozila. Navedena vozila moraju imati Potvrdu (Certifikat) o udovoljavanju vozila gdje su precizno navedene opasne tvari za koje je navedeno vozilo cisterna prikladno za prijevoz. Ostale opasne tvari ne smiju se prevoziti navedenim vozilom. U dijelu "Napomene" Potvrde (Certifikat) o udovoljavanju vozila navode se upozorenja, ograničenja ili obveze koje moraju poštivati osobe uključene u prijevoz opasnih tvari u cisternama. FL, OX i AT vozila moraju biti predmet tehničkog pregleda (ispitivanja) prema ADR zahtjevima svake godine u zemlji registracije. FL, OX i AT vozila mogu biti: teretna vozila, prikolice, tegljači i poluprikolice. AT, FL i OX vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 16 t moraju biti opremljena protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije 12. AT, FL i OX vozila namijenjena vuči priključnih vozila kojih najveća dopuštena masa prelazi 10 t, moraju biti opremljena protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije*. AT, FL i OX priključna vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 10t moraju biti opremljena protublokirajućim (ABS) sustavom za kočenje kategorije A*. *(odnosi se na vozila prvi put registrirana nakon 30.lipnja 1993.godine) Uređaje za usporavanje koji služe za stabilizaciju brzine vozila na dugim nizbrdicama i to bez uporabe radne ili parkirne kočnice moraju imati: - AT, FL i OX vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 16 t * - AT, FL i OX vozila koja vuku priključna vozila kategorije 04 *

2 (odnosi se na vozila prvi put registrirana nakon 30.lipnja 1993.godine)

48

2.VRSTE SPREMNIKA Fiksni spremnik - zapremine preko 1000 litara, trajno pričvršćen na vozilo s kojim tvori vozilo cisternu Prenosivi spremnik - zapremine preko 450 litara, za prijevoz tvari Klase od 3 do 9 Baterijski spremnici - više spremnika trajno ugrađenih u vozno postolje i međusobno spojenih glavnom sabirnom cijevi. Namijenjeni prijevozu plinova Klase 2 i zapremine su preko 450 litara Kontejnerski spremnik - transportna naprava s opremom, uključujući i opremu za manipulaciju, zapremnine preko 450 litara namijenjen prijevozu plinova, tekućina, praškastih ili granuliranih tvari Silosni spremnik - namijenjen prijevozu praškastih i granuliranih tvari

Slika 1.Vrste spremnika

49

3. PODJELA SPREMNIKA PREMA OBLIKU POPREČNOG PRESJEKA Spremnici su prema obliku poprečnog presjeka podijeljeni na: okrugle, elipsaste i četvrtaste. Vozila cisterne sa spremnicima četvrtastoga oblika najmanje su podložna prevrtanju jer im je točka težišta znatno niža nego kod ostala dva oblika.

Slika 2.Oblici spremnika i točke težišta

4. PODJELA SPREMNIKA PREMA UNUTARNJEM TLAKU Spremnici su prema unutarnjem tlaku podijeljeni na: bestlačne spremnike i tlačne spremnike. 4.1.Bestlačni spremnici Tipični oblici bestlačnih spremnika su: četvrtasti spremnik i elipsasti spremnik. Bestlačni spremnici bi se zbog oblika poprečnog presjeka pri jačim unutarnjim tlakovima deformirali. Kako u bestlačnim spremnicima u normalnim uvjetima prijevoza ne bi nastao viši unutarnji tlak, u njihov gornji dio ugrađeni su sigurnosni ventili koji se pri povećanju tlaka otvaraju. 4.2.Tlačni spremnici Tlačni spremnici, ovisno o debljini stijenki te konstrukciji, mogu izdržati visoke unutarnje i vanjske tlakove. Oni se u pravilu grade s okruglim poprečnim presjekom. Samo okrugli spremnici mogu izdržati visoke tlakove, a da im stjenke ne moraju biti od pretjerano debelog materijala. Propisi o prijevozu opasnih tvari polaze od toga da će time tlačni spremnici dobro izdržati i opterećenja uslijed nezgode. Razlikujemo sljedeće tipove tlačnih spremnika: Spremnik od 4 bara Propisan je za klasu 5.1 (npr. vodikov peroksid), za otrovne i manje otrovne tvari iz klase 6.1, te za mnoge tvari iz klase 8. Spremnik od 10 bara Propisan je npr. za bijeli i žuti fosfor (klasa 4.2), za visoko otrovne tvari iz klase 6.1, te za neke kiseline i lužine iz klase 8 (sumpornu kiselinu). Spremnik od 15 bara Propisan je za nekoliko visoko otrovnih tvari iz klase 6.1 (npr. otopine cijanovodikove kiseline).

Slika 3. 0blici bestlačnih i tlačnih spremnika

50

Spremnik od 21 bar Propisan je za tvari kao što su fluorovodik i fluorovodična kiselina (klasa 8) jer su izrazito opasne. Razlog za uporabu tlačnih spremnika nije samo uvjet koliko je neka tvar opasna. U određenim okolnostima propisi za određenu opasnu tvar dopuštaju bestlačni spremnik, no ako se on prazni unutarnjim tlakom mora se upotrijebiti tlačni spremnik. Za to se uvriježio tzv. 4-barni spremnik 5. PODJELA SPREMNIKA PREMA VRSTI OPASNE TVARI 5.1. Spremnici za prijevoz sipkih tvari su spremnici koji se pune i prazne gravitacijski ili pod pritiskom. Kao primjer možemo navesti prijevoz ugljene prašine koja služi kao zamjenski energent mazutu. Ugljena prašina se upuhuje u spremnike-silose zajedno s nekim inertnim plinom (dušik, ugljični dioksid) koji sprečava pojavu samozapaljenja ugljena. 5.2. Spremnici za prijevoz plinova uvijek su tlačne posude i za njih se općenito može reći da su opasniji od ostalih. Prvenstveno, opasnost je u samom tlaku unutar spremnika i njegovoj tendenciji rasta pri zagrijavanju. Radna oprema i sami spremnici u Hrvatskoj su pod strogim nadzorom inspektorata posuda pod tlakom, te svaki takav spremnik ima knjižicu spremnika iz koje je moguće iščitati osnovne podatke o građi i načinu kao i terminima ispitivanja. Površina poprečnog presjeka takvih spremnika gotovo uvijek je krug, a najčešći materijali izrade su razne vrste kotlovskih čelika. Kod nas su najčešći oni namijenjeni prijevozu ukapljenog naftnog plina, tj. raznolikih smjesa propana i butana. Radni tlak pod kojim se spremnik nalazi obično je nešto preko 16 bara, a ispitni tlak kojim se periodično ispituje spremnik je od 25 do 27 bara. Prirodni zemni plin metan pri prijevozu je pod još većim tlakovima. Razni tehnički plinovi nerijetko se prevoze u baterijskim vozilima. 5.3.Spremnici za prijevoz tekućina su najrasprostranjeniji spremnici za prijevoz opasnih tvari, a velik dio njih (preko 90 %) služi za prijevoz motornih benzina, dieselskog goriva i lakog loživog ulja. Spremnike za prijevoz tekućina možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: a) spremnici za prijevoz raznih kemikalija najčešće su čelični a poprečni presjek takvih spremnika je najčešće krug. Ovakvi spremnici se izrađuju strogo namjenski i već sam proizvođač mora definirati tvari koje se u spremniku smiju prevoziti. Vrlo je važna kompatibilnost ugradbenih materijala (ventila, brtvi, cijevi, stjenki spremnika) s prevoženom tvari. b) spremnici za prijevoz motornog goriva i loživog ulja najčešće su aluminijski. Spremnici poluprikolica ukupne su zapremine do četrdesetak tisuća litara, a podijeljeni su na tri i više neovisnih komora od kojih svaka funkcionira kao neovisan spremnik. Pojedine komore, a posebice ako im je zapremina veća od 7500 litara, sadrže elemente za sprečavanje neželjenog gibanja tekućine tzv. valobrane. Valobrani su izvedeni kao profilirane pregrade komora s otvorima kroz koje može prolaziti tekućina koju svojim oblikom valobrani umiruju. Broj komora za razliku od broja valobrana lako je razaznati po broju krovnih poklopaca spremnika, tj. po broju ispušnih cijevi iz spremnika. Ovakvi spremnici najčešće u posebnim armaturnim kutijama imaju i dosta složenu dodatnu radnu opremu koja se sastoji od spleta cjevovoda, hidraulične crpke, separatora zračnih mjehurića i protokomjera (volumetra).

Slika 4.Valobran u S-obliku

51

6. VOZILA CISTERNE ZA POJEDINE KLASE 6.1. Vozila cisterne za tvari Klase 2 Plinovi iz klase 2 otpremaju se u tekućem stanju u cilindričnim tlačnim spremnicima. Plinovi u tekućem stanju imaju manji tlak i zauzimaju manje prostora nego plinovi u plinovitom stanju. Neki plinovi se mogu pri temperaturi okoline prevesti u tekuće stanje, a neki tek pri jako niskim temperaturama i zbog toga se otpremaju u duboko zamrznutom stanju. Kod prijevoza plinova u spremnicima se javlja određeni tlak koji ovisi o temperaturi. Propan npr. pri 20°C ima tlak od otprilike 8 bara a pri 50°C cca 17 bara. Spremnici su konstruirani za tlakove koji se pojavljuju pri normalnoj uporabi vozila. Plinovi koji se prevoze u duboko zamrznutom stanju (kisik -183°C, dušik -196° C, argon -186°C) razvijaju u zatvorenom spremniku samo vrlo mali tlak. No, cisterne moraju imati izolaciju da bi se zagrijavanje tereta što je moguće više smanjilo. Kod nezgoda izolacija nudi i dodatnu mehaničku zaštitu spremnika. 6.2. Vozila cisterne za tvari Klase 3 Za prijevoz tvari kao što su benzin, diesel i lož-ulje najčešće se upotrebljavaju spremnici četvrtastog oblika. Oni imaju nisku točku težišta, dakle postoji manja opasnost od prevrtanja nego kod cilindričnih spremnika, i dobru iskorištenost najveće dopuštene mase vozila. Četvrtasti spremnici moraju biti podijeljeni na komore s maksimalno 7500 litara. Na taj način se kod nezgoda želi donekle izbjeći rizik istjecanja većih količina opasne tvari jer je moguće da iscuri sadržaj samo jedne komore, a ne cijelog spremnika. 6.3. Vozila cisterne za tvari klase 5.1, 6.1 i 8 Za tvari klase 5.1, 6.1 i 8 upotrebljavaju se u pravilu cilindrični tlačni spremnici za visoke unutarnje tlakove. No otpornost ne vrijedi samo za pritisak iznutra prema van, već i obrnuto. U pritiske izvana prema unutra ubrajaju se i opterećenja uslijed nezgoda. Veća debljina stijenki čini spremnike i pri opterećenjima uslijed nezgode sigurnijima. Ako se dakle prevoze vrlo opasne tvari, propisuju se cilindrične cisterne koji mogu izdržati visoke unutarnje tlakove. Jedna tvar iz klase 5.1 koja se u velikim količinama otprema u cisternama je vodikov peroksid. Spremnici moraju biti konstruirani za proračunski tlak od 4 bara. Kao sirovina za izradu spremnika u pravilu se primjenjuje čisti aluminij (minimalno 99,5 %), budući da je to za ovu tvar vrlo pogodno. 7. 0PREMA VOZILA CISTERNI 7.1. Gumena crijeva Da bi se cisterna mogla isprazniti ili napuniti, koriste se gumena crijeva. Ona moraju ispunjavati najrazličitije zahtjeve. Tako npr. moraju:

• podnositi opasne tvari • izdržati visoke tlakove pri pražnjenju crpkom, a da ne dođe do većih istezanja • kod lako zapaljivih tekućina odvoditi statički elektricitet • izdržati mehaničke zahtjeve

Ako se spremnik vozila cisterne treba isprazniti, sadržaj se crijevima vodi do spremnika za skladištenje. Crijeva moraju biti čvrsto priključena na spremnik vozila cisterne i na spremnik za skladištenje. U tu se svrhu koriste određeni spojni priključci. Crijeva se nikako ne smiju nepričvršćena stavljati u grla za punjenje spremnika za skladištenje. Uvijek može doći do oscilacija crijeva i ispadanja iz grla za punjenje.

52

7.2. Ventili Potlačni ventili Za zaštitu spremnika na vrhu mogu biti ugrađeni potlačni ventili. Oni omogućavaju ulaz zraka u spremnik pri pražnjenju. Ove ventile otvara potlak koji nastaje pražnjenjem spremnika. Potlačni ventili moraju pri otvaranju osloboditi dovoljno velike otvore za ulaz potrebne količine zraka u spremnik. Pretlačni (sigurnosni) ventili Pretlačni ventili štite spremnik od prevelikog opterećenja uslijed povećanja tlaka. Pri prekoračenju podešenog tlaka oslobađaju ovi ventili dovoljno velik otvor za rasterećenje spremnika. Slika 5. Primjer ugradnje sigurnosnog ventila 7.3. Prekidači električnih strujnih krugova i spojke za uzemljenje Vozila cisterne za prijevoz opasnih tvari čije je plamište niže od 610C moraju imati: - galvanski povezane sve metalne mase i barem dvije pločice na zadnjem kraju vozila (lijevo i desno) preko kojih se vozilo može uzemljiti radi pražnjenja statičkog elektriciteta, te uređaj za odvod statičkog elektriciteta na kolnik, a vozila na kojima to predviđa ADR (FL vozila) i prekidače za isključivanje svih strujnih krugova iz kabine te s vanjske strane vozila, koji moraju biti vidno označeni. Zaštita od statičkog elektriciteta mora se kontrolirati periodično svakih šest mjeseci, a rezultate kontrole upisivati u obrazac "Kontrola zaštite od statičkog elektriciteta". Slika 6.Primjer prekidača električnih strujnih krugova 7.4. Mehanička zaštita zadnjeg dijela vozila cisterne Zaštita zadnjeg dijela vozila cisterni s izgradnim ili trajno fiksiranim spremnicima ostvaruje se odbojnikom koji treba biti ugrađen na kraju vozila za cijelu širinu spremnika. Razmak između stražnje stjenke spremnika i odbojnika treba biti minimalno 100 mm.

53

8.PUNJENJE I PRAŽNJENJE SPREMNIKA CISTERNI 8.1.Punjenje spremnika cisterne Spremnik cisterne se može puniti preko podnih ventila ili preko krovnih poklopaca. Koja tehnika će se primijeniti, ovisi o tvari kojom se puni, o važećim propisima za zaštitu od emisije štetnih plinova te o prilikama na licu mjesta i gospodarskim razlozima. Punjenje kroz podni ventil je, u slučaju da se može birati, u načelu sigurnije. Slika 7.Različite tehnike punjenja spremnika cisterni 8.2.Pražnjenje spremnika cisterni a) Pražnjenje gravitacijski Tvar se ispušta iz cisterne vlastitom silom težom - gravitacijski. Ova tehnika pražnjenja ne mora nužno biti vremenski duža u usporedbi s pražnjenjem na tlak ili pražnjenjem pomoću crpke. Presudni su promjer ventila, crijeva i cijevi. b) Pražnjenje crpkom Najčešće korištena tehnika pražnjenja proizvoda od mineralnih ulja je sistem pražnjenja silom težom uz potporu crpke. Slika 8.a. Različite tehnike pražnjenja spremnika cisterni c) Pražnjenje tlakom Cisterne s kemijskim tvarima većinom se prazne pomoću stlačenog zraka. Nakon otvaranja ventila za pražnjenje, tekućina se s jedne strane gravitacijski, a s druge strane pomoću stlačenog zraka istišće iz cisterne. Za pražnjenje tlakom smiju se upotrijebiti samo plinovi koji ne reagiraju s opasnom tvari.

Slika 8.b. Različite tehnike pražnjenja spremnika cisterni d) Pražnjenje uzlaznom cijevi Pražnjenje uzlaznom cijevi mora se poduzeti u slučaju kad propisi za prijevoz opasnih tvari sprečavaju ispust s podne strane. Pražnjenje se provodi ili isisavanjem pomoću crpke ili Slika 8.Različite tehnike pražnjenja pražnjenjem pomoću tlaka. spremnika cisterni

54

8.3. Postupak povrata plina u spremnik (zatvoreni sistem) Uobičajeno je da smjesa pare i zraka koja se nalazi u nekom spremnika koji se upravo puni, odlazi preko odzračnika slobodno u zrak. To predstavlja znatnu opasnost. Pod određenim okolnostima može doći do stvaranja otrovne. nagrizajuće ili zapaljive smjese pare i zraka. Također može biti znatno i stvaranje neugodnih mirisa. Na spremniku za skladištenje nalazi se poseban priključak preko kojeg se kod punjenja istisnuta smjesa pare i zraka pomoću crijeva vraća u spremnik cisterne pomoću crijeva.

Slika 9. Postupak povrata plina u spremnik cisterne 8.4. Punjenje spremnika tvarima Klase 3 Posebna opasnost pri punjenju zapaljivih tekućina postoji od pojave statičkog elektriciteta pa se posebna pažnja posvećuje ispravnom spajanju vozila cisterne na uzemljenje. Prvo se puni samo jedan odjeljak na spremniku na taj način da se poklopac na tom odjeljku otvori, a svi ostali poklopci moraju biti zatvoreni. Punjenje se vrši na način da se cijev za punjenje spusti do dna spremnika cisterne(slika). Protivno tome, može doći do zapljuskivanja i raspršivanja tekućine što dovodi do povećanja statičkog elektriciteta i mogućeg izbijanja iskri s površine tekućine, a samim tim i mogućnosti zapaljenja. Spremnik cisterne puni se naftom i njezinim derivatima najviše do 95% zapremine, a za specijalne tekućine po posebnoj uputi. Nakon punjenja obvezno je pričekati najmanje jednu minutu kako bi se oslobodio površinski naboj, pa tek tada izvaditi cijev za punjenje i zatvoriti poklopac otvora za punjenje. Nakon provjere je li došlo do prelijevanja tekućine ili curenja ispod vozila, skida se kabel za uzemljenje i uklanjaju klinaste podloške ispod kotača.

Slika 10. Ispravno i pogrešno punjenje spremnika cisterne

8.5. Osiguranje od prekomjernog punjenja skladišnih spremnika Prekomjerno punjenje skladišnih spremnika predstavlja veliku opasnost za okoliš jer bi se opasna tvar mogla istisnuti kroz otvor za odzračivanje i dospjeti u tlo ili vodu. Kod punjenja se zato uvijek mora koristiti osiguranje protiv prepunjenosti skladišnih spremnika. Ovo osiguranje se sastoji od indikatora granične vrijednosti punjenja na skladišnom spremniku i sklopa za isključenje punjenja na vozilu cisterni, koji su međusobno povezani električnim vodom (kao na slici).

55

Slika 11. Punjenje skladišnog spremnika s osiguranjem prepunjenosti i priključenim crijevom za povrat plina Ostale sigurnosne mjere koje se poduzimaju pri punjenju: - za jake grmljavine punjenje spremnika cisterne je zabranjeno - na punilištima zapaljivih tekućina koristiti samo alat koji ne iskri

- za gledanje u unutrašnjost spremnika upotrebljavati samo ručne električne svjetiljke u Ex izvedbi 9. POSTUPANJE PRI VOŽNJI VOZILA CISTERNI Opasne tvari koje se prevoze u spremnicima vozila cisterni mogu biti tekuće, plinovite, zrnate i praskaste. Te tvari se tijekom vožnje drukčije ponašaju od tvari u krutom stanju. Ako zatvorene posude nisu propisno napunjene, razlike se očituju u početku vožnje, u zavoju i kod zaustavljanja vozila. Na početku vožnje i za vrijeme zaustavljanja, vozilo se može pomaknuti naprijed - nazad zbog zapljuskivanja tekućine unutar spremnika. Tijekom prijevoza, dužnost vozača je zaustaviti vozilo što laganije, s nešto duljim zadržavanjem noge na kočnici, da bi se vozilo zadržalo u stanju mirovanja dok se zapljuskivanje tekućine ne smiri. U zavoju na vozilo djeluje bočna centrifugalna sila koja može uzrokovati klizanje i prevrtanje vozila. Slika 12.Pomicanje tereta pri kočenju Fc = m x v2 / R - (Fc) centrifugalna sila - (m) masa vozila - (v2) brzini vozila - (R) polumjer zavoja Iz prikazanog izraza vidi se da je intenzitet djelovanja te sile proporcionalan kvadratu brzine, a obrnuto proporcionalan polumjeru zavoja. Iz toga slijedi da je, na primjer, pri brzini vozila većoj od 100 km/h centrifugalna sila četiri puta veća nego pri brzini od 50 km/h. Za vožnju u zavoju veoma je bitno da se brzina kretanja prilagodi polumjeru zavoja, poprečnom nagibu kolnika, koeficijentu prianjanja (trenja) te visini težišta.

Slika 13.Njihanje tereta u zavojima Kod vozila koja imaju opruge, centrifugalna sila je djelomično ublažena jer opruge omogućavaju blago pomicanje težišta. Vozila sa čeličnim oprugama lakše se prevrću, nego vozila bez opruga ili vozila izvedena sa zračnim jastucima.

56

Dvoosovinska vozila imaju jednu liniju prevrtanja, dok tegljači s prikolicom imaju dvije linije prevrtanja. Liniju prevrtanja čini spoj između dva kotača. . Kod nedovoljno napunjenih cisterni, kad centrifugalna sila premaši graničnu vrijednost, lakše će doći do prevrtanja nego kod propisno napunjenih cisterni. Slika 14.Crte prevrtanja tegljača u zavoju Za stabilnost vozila cisterne važno je sljedeće:

• vozilo cisterna je najstabilnija kada je napunjena 95 - 98 % svoga volumena • što su opruge tvrđe, stabilnost je bolja • što je specifična težina tvari veća, veća je i centrifugalna sila • što je manja viskoznost (gustoća) tvari, centrifugalna sila je veća • općenito vrijedi da je za ponašanje u vožnji povoljnije potpuno isprazniti komore jednu

za drugom umjesto da se više komora djelomično isprazni. Kod vozila cisterni bitan je pravilan redoslijed pražnjenja komora spremnika. Radi ravnomjernog osovinskog opterećenja, prvo ćemo isprazniti srednju komoru, a nakon toga praznimo zadnju komoru da bi se spriječilo zanošenje zadnjeg dijela vozila. Prednju komoru praznimo posljednju. Slika 15. Redoslijed pražnjenja komora cisterne 10. MJERE SIGURNOSTI PRI RADU S VOZILOM CISTERNOM Jedna od najvažnijih mjera za povećanje sigurnosti rukovanja i sigurnosti prometa je dnevni pregled vozila cisterne: Popratni dokumenti • Postoji li i je li važeća prometna dozvola za svako vozilo? • Postoji li dokumentacija za prijevoz? Jesu li uneseni svi potrebni podaci? • Postoji li ADR-potvrda za vozača i je li važeća? • Jesu li ostali dokumenti potpuni i važeći? Armaturni ormarić • Je li poklopac/ poklopci zatvoreni? • Je li odvod zatvoren? Postoje li kape za zatvaranje odvoda? • Postoje li negdje mjesta propusnosti opasne tvari? • Postoje li kod prijevoza goriva i drugih lako zapaljivih tekućina rasuti predmeti koji mogu izazvati iskrenje u armaturnom ormariću? Spremnik cisterne • Je li nepropusno zatvoren? (čak i ako je prazan i neočišćen) Crijeva • Jesu li oštećena? • Jesu li sigurno posložena? • Postoje li sve kape za zatvaranje praznih crijeva? • Jesu li spojevi crijeva bez oštećenja?

57

Spremnici crijeva • Jesu li zatvoreni? • Ima li prolivene tekućine? Elektrika vozila • Postoje li oštećenja na kablovima? • Jesu li učvršćeni? • Je li mehanička zaštita kablova oštećena • Je li akumulator mehanički zaštićen? Oznake na vozilu cisterni • Postoje li listice opasnosti lijevo, desno i iza na vozilu? • Jesu li narančaste opasnosti ploče otkrivene? • Jesu li brojevi oznaka opasnosti i UN-brojevi korektni? Rukohvati za penjanje na spremnik cisterne • Jesu li sklopljeni i osigurani? Stupanj punjenja • Je li maksimalno dopušten stupanj punjenja prekoračen? • Je li opasna tvar izbila na vrhu spremnika? Zaštitna oprema • Je li potpuna i u funkciji? • Odgovaraju li podmetači kotača prema vozilu? • Jesu li dva samostojeća znaka upozorenja ispravna? • Postoji li prikladna odjeća za svakog člana posade vozila? • Postoji li prikladna ručna svjetiljka za svakog člana posade vozila? • Postoji li zahtijevana oprema za opće, dodatne i posebne mjere sigurnosti? Ostala oprema • Postoje li dva vatrogasna aparata (ispitana, plomba u redu)? • Postoje li filtri za zaštitu svakog člana posade vozila od toksičnih plinova? • Postoji li ormarić za prvu pomoć i je li kompletan? Prekidači za razdvajanje strujnih krugova • Jesu li u funkciji? • Jesu li označeni? Općenito vrijedi: pušenje je zabranjeno!!!

58

PRIJEVOZ EKSPLOZIVNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU SADRŽAJ: 1.Podjela eksplozivnih tvari KLASE 1. 1.1.Podskupine i kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih eksplozivnim tvarima 1.1.1.Podskupine 1.1.2.Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta 2.Izuzeća koja se odnose na prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta 3.lzuzeća koja se odnose na eksplozivne tvari pakirane u "malim količinama" po prijevoznoj količini 4.Pakiranje eksplozivnih tvari i predmeta 5.0bilježavanje pakiranja i postavljanje listaca opasnosti 6.Vozila za prijevoz eksplozivnih tvari 6.1.EX/II - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1 6.2.EX/III - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase, a na koja se postavljaju stroži zahtjevi u odnosu na "EX/M" vozila 7.Označavanje vozila koja prevoze eksplozivne tvari i predmete 8.Dokumentacija 8.1.Isprava o prijevozu 8.2.Upute o posebnim mjerama sigurnosti 8.3.Posebno odobrenje 9.Dopuštena količina utovara eksplozivnih tvari prema tipu vozila EX/II i EX/III 10.Zabrana zajedničkog utovara i prijevoza tvari i predmeta KLASE 1 94 11.Rukovanje, skladištenje, uporaba, utovar, pretovar i istovar eksplozivnih tvari

59

1.PODJELA EKSPLOZIVNIH TVARI KLASE Sukladno ispitivanjima, postupcima i kriterijima propisanim u odredbama ADR-a, tvarima klase 1 smatraju se: (a) eksplozivne tvari: kruta ili tekuća tvar (ili smjesa tvari) koja pri kemijskim reakcijama stvara plinove, toplinu i tlak, te vrlo brzo uzrokuje oštećenje okoline; (b) pirotehničke tvari: tvar ili smjesa tvari oblikovana tako da stvara učinak topline, svjetla, zvuka, plina, dima ili kombinaciju tih učinaka, nedetonirajućim, samo- podržavajućim egzotermnim kemijskim reakcijama; (c) eksplozivni predmeti: predmet koji sadrži jednu ili više eksplozivnih ili pirotehničkih tvari; (d) tvari i predmeti koji nisu navedeni u a), b) i c), a izrađeni su s namjerom da stvaraju učinak eksplozije ili pirotehnički učinak.

1.1. Podskupine i kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih eksplozivnim tvarima: Tvari klase 1 (eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima) podijeljene su u podskupine od 1.1 do 1.6, a podskupine su podijeljene u kompatibilne skupine označene slovima od A do S. Oznake podskupina i kompatibilnih skupina navedene su na listicama opasnosti. 1.1.1. Podskupine eksplozivnih tvari i predmeta 1.1. Tvari i predmeti koji predstavljaju opasnost od masovne eksplozije (masovna eksplozija je eksplozija koja u trenutku aktivira čitav teret) 1.2. Tvari i predmeti koji imaju mogućnost "ispaljivanja" (stvaranja projektila), ali nisu sposobni za masovnu eksploziju 1.3. Tvari i predmeti koji predstavljaju opasnost od požara i pokazuju ili manju opasnost od eksplozije ili manju opasnost od stvaranja projektila ili oboje, ali nisu sposobni za masovnu eksploziju a) tvari čije paljenje izaziva znatno toplinsko zračenje b) tvari koje izgaraju jedna za drugom, proizvodeći manju eksploziju ili projektile ili oboje 1.4. Tvari i predmeti koji predstavljaju samo mali rizik od eksplozije u slučaju zapaljenja ili pokretanja reakcije pri prijevozu. Učinci su većinom ograničeni na unutrašnjost paketa i ne očekuje se razlijetanje projektila

60

1.5. Vrlo neosjetljive tvari koje mogu masovno eksplodirati, ali koje su tako neosjetljive da je vrlo mala mogućnost od inicijacije ili prijelaza od gorenja do detonacije kod normalnih uvjeta prijevoza 1.6. Iznimno neosjetljivi predmeti koji ne predstavljaju opasnost od masovne eksplozije 1.1.2. Kompatibilne skupine eksplozivnih tvari i predmeta Podskupine eksplozivnih tvari i predmeta punjenih eksplozivnim tvarima podijeljene su u kompatibilne skupine (skupine međusobne podnošljivosti) označene slovima od A do S: A primarne eksplozivne tvari (upaljači) B predmeti koji sadrži neku primarnu (izvornu) eksplozivnu tvar s upaljačem i manje od dva djelotvorna sigurnosna uređaja. U ovu skupinu su svrstani i neki predmeti kao kapisle, uređaji za paljenje i sl., i kad ne sadrže upaljač C inicijalne eksplozivne tvari ili druge eksplozivne tvari koje brzo izgaraju i otpuštaju toplinu i svjetlo ili predmeti koji sadrže takvu eksplozivnu tvar D sekundarna detonirajuća eksplozivna tvar, crni barut ili predmet koji sadrži neku sekundarnu detonirajuću eksplozivnu tvar, ali bez upaljača i bez pogonskog punjenja, ili predmet koji sadrži primarnu eksplozivnu tvar, a da ima dvije ili više djelotvornih sigurnosnih zaštita E predmet koji sadrži sekundarno detonirajuću eksplozivnu tvar bez sredstva za paljenje s pogonskim punjenjem (osim onog sa zapaljivom tekućinom ili zapaljivom pastom ili hipergoličkim tekućinama) F predmet koji sadrži sekundarno detonirajuću eksplozivnu tvar s vlastitim sredstvom za paljenje s pogonskim punjenjem (osim onog sa zapaljivom tekućinom ili zapaljivom pastom ili hipergoličkim tekućinama) ili bez pogonskog punjenja G pirotehničke tvari ili predmeti koji sadrže pirotehničku tvar ili predmeti koji sadrže eksplozivnu tvar i tvar koja proizvodi svjetlost, gori, nadražuje oči ili stvara dim (osim predmeta koji se aktiviraju vodom ili koji sadrže bijeli fosfor, fosfide, piroforičku tvar, zapaljivu tekućinu , pastu ili hipergoličke tekućine) H predmet koji sadrži eksplozivnu tvar i bijeli fosfor J predmet koji sadrži eksplozivnu tvar i zapaljivu tekućinu ili gel K predmet koji sadrži i eksplozivnu tvar i zapaljivu tekućinu ili pastu; L eksplozivna tvar ili predmet koji sadrži eksplozivnu tvar koja predstavlja poseban rizik (npr. zbog aktiviranja u dodiru s vodom ili zbog prisutnosti hipergoličkih tekućina, fosfida ili piroforične tvari), te zahtijeva izolaciju svake pojedine vrste N predmeti koji sadrže samo ekstremno neosjetljive detonirajuće tvari S tvari ili predmeti pakirani ili oblikovani tako da bilo kakvi opasni učinci koji nastanu zbog slučajnog aktiviranja ostaju ograničeni unutar pakiranja, osim ako paket nije zahvaćen vatrom. U tom slučaju svi eksplozivni ili projektilni učinci moraju ostati ograničeni i ne smiju ometati stavljanje požara pod kontrolu ili druge pothvate poduzete u neposrednoj blizini toga paketa Tvari i predmeti klase 1 preuzimaju se na prijevoz samo onda kada udovoljavaju kriterijima o ispitivanju istih i kada im je dodijeljeno ime (UN broj). Kada se prevoze novi uzorci, postojeće eksplozivne tvari ili predmeti radi ispitivanja, klasifikacije, istraživanja i razvoja kvalitete te kontrole ili su komercijalni uzorci drukčiji od izvorne eksplozivne tvari, dodjeljuje im se poseban UN broj:

0190 UZORCI, EKSPLOZIV Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta, eksplozivnih tvari kojima još nije dodijeljen pravi UN broj ili tvari označenih UN brojem: 0190 UZORCI, EKSPLOZIV, donosi ovlaštena organizacija države podrijetla, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova kada se navedene tvari provoze, uvoze ili izvoze u/iz RH, ili PU kada se eksplozivne tvari

61

prevoze na teritoriju RH. Odobrenje se izdaje u pisanom obliku. Ako država podrijetla nije potpisnica ADR-Sporazuma, klasifikacija i oblik prijevoza mora biti priznat od ovlaštene organizacije prve države potpisnice ADR - Sporazuma kojom se proteže prijevoz. 2. IZUZEĆA KOJA SE ODNOSE NA PRIJEVOZ EKSPLOZIVNIH TVARI PREDMETA Zahtjevi za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta se ne primjenjuju:

• za prijevoz eksplozivnih tvari privatnih osoba koje su pakirane i namjenjene za osobnu ili kućnu uporabu, te za odmor ili za sport

• za prijevoz streljiva ili opreme koja sadrži eksplozivne tvari • za prijevoz eksplozivnih tvari unutar tvrtki kada se to odnosi na njihovu glavnu

djelatnost (dostava na gradilišta, popravci i održavanje) ako količine ne prelaze tzv. male količine

• za hitne prijevoze • za prijevoz neispravnog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi ili je pokvareno,

a sadrži eksplozivne tvari • za hitan prijevoz namijenjen spašavanju ljudskih života ili zaštitu okoliša

3. IZUZEĆA KOJA SE ODNOSE NA EKSPLOZIVNE TVARI PAKIRANE U "MALIM KOLIČINAMA" PO PRIJEVOZNOJ JEDINICI Pri prijevozu "malih količina" eksplozivnih tvari ne moraju se primjenjivati sve odredbe ADR-Sporazuma vezane za vozača i prijevoznu jedinicu. Ove tvari mogu se prevoziti u prijevoznim jedinicama (kombi vozilo, osobno vozilo, teretni tricikl i dr.) koje ne moraju imati Certifikat o ispravnosti vozila. Vozač ne mora imati ADR potvrdu, ali mora biti osposobljen za rad na siguran način, a u prijevoznoj jedinici mora se nalaziti vatrogasni aparat za gašenje požara s najmanje 2 kg suhoga praha. Jednako tako, tvari moraju biti pravilno zapakirane, a utovar, istovar ili pretovar mora se izvoditi uz nadzor vozača, daleko od bilo kakvog izvora topline. Male količine eksplozivnih tvari nisu po količini jednake za sve vrste eksplozivnih tvari. Najveća ukupna količina po prijevoznoj jedinici ne smije prelaziti količine navedene u tablici br. 1: Prijevozna kategorija

Tvari ili predmeti Najveća ukupna količina po prijevoznoj jedinici

0 1.1A/1.1L/1.2L/1.3L 1.4L I UN br. 0190 Prazna neočišćena pakiranja koja su sadržavala tvari ove projevozne kategorije

0

1 1.1B do 1.1J/1.2B do 1.2J/1.3C/1.3G 1.3H/1.3J/1.5D

20

2 1.4B do 1.4 G i 1.6N 333 4 1.4S i prazna neočišćena pakiranja koja su

sadržavala opasne tvari, izuzev prijevozne kategorije 0

neograničeno

a) Za UN broj: 0081, 0082, 0084, 0241, 0331, 0332, 0482, 1005 i 1017 najveća ukupna količina po prijevoznoj jedinici smije biti do 50 kg.

62

4. PAKIRANJE EKSPLOZIVNIH TVARI I PREDMETA Eksplozivne tvari i predmeti moraju biti pravilno pripremljeni (zapakirani) za prijevoz. To podrazumijeva sigurnost pri rukovanju, utovaru, pretovaru i istovaru te zaštitu od vanjskih utjecaja. Na taj način tvari se osiguravaju od neželjenog rasipanja ili reakcije tvari u dodiru s drugim tvarima. Pri pripremi eksplozivnih tvari za prijevoz, osnovni uvijet je da su propisno pakirane. Pakiranja moraju ispunjavati propisane zahtjeve ovisno o UN broju ili simbolu Θ, i moraju imati oznake ili kombinacije oznaka na samom pakiranju. Svakoj zapakiranoj tvari ili predmetu može biti dodjeljena tvar samo jedne kompatibilne skupine. Predmeti kompatibilne skupine D i E mogu biti pripremljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s vlastitim sredstvom za iniciranje (pobudu), a opremljeni tako da imaju najmanje dvije djelotvorne zaštite od eksplozije u slučaju eventualnog pomicanja. Predmeti kompatibilne skupine D i E mogu biti pripremljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s vlastitim sredstvom za iniciranje (pobudu), a koji nemaju dvije djelotvorne zaštite. Predmeti mogu biti pripravljeni za prijevoz ili pakiranje zajedno s vlastitim sredstvom za iniciranje (pobudu) i opremljeni na taj način da tijekom neuobičajenog oblika prijevoza ne može doći do zapaljenja. Predmeti kompatibilne skupine C, D i E mogu se zajedno pakirati. 5. OBILJEŽAVANJE PAKIRANJA I POSTAVLJANJE LISTICA OPASNOSTI Na pakiranjima eksplozivnih tvari i predmeta, UN broj i ostale oznake moraju biti vidljive i čitke te postojane na atmosferilije. Osim UN broja, otpremnog imena i oznake pakiranja na pakiranja se stavljaju i listice opasnosti (s glavnom i mogućim dodatnim opasnostima), koje također moraju biti vidljive i čitke te postojane na atmosferilije Listice se postavljaju:

a) na površini pakiranja, pokraj vlastitog identifikacijskog imena ako veličina pakiranja to dopušta

b) na površini pakiranja, a da ne pokriva ili remeti bilo koji dio dodatnih oznaka na pakiranju ili druge listice opasnosti

c) do sljedeće ukoliko ima više listica opasnosti. Ako listica zbog male veličine ili nepravilnog oblika pakiranja ne može biti pravilno postavljena, može biti dodana pakiranju na pouzdanom podlošku ili sl. Ako predmet nije zapakiran, njegovo obilježavanje mora biti prikazano na postolju, uređaju za rukovanje, slaganje, opsluživanje i sl. Složena pakiranja moraju biti dodatno označena s rječju "SLOŽENA". Označavanje mora biti na priznatom jeziku države iz koje pakiranje potječe, a ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, tada isto mora biti napisano i na jednom od ta tri jezika, ako nema nekog drugog sporazuma među državama.

6.VOZILA ZA PRIJEVOZ EKSPLOZIVNIH TVARI Za prijevoz eksplozivnih tvari koriste se vozila oznaka EX/II i EX/III 6.1."EX/II" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1

Slika 6.1.: "EX/II" -vozila

Vozila za prijevoz eksplozivnih tvari tipa EX/II moraju biti natkrivena nepropusnim i nepromočivim ceradama ili krutim obodnim stjenkama koje u potpunosti zatvaraju teretni prostor i na taj način štite u prijevozu eksplozivne tvari od vremenskih i ostalih nepogoda. Cerade moraju biti izrađene od negorivog materijala koji pri eventualnom požaru ne smije stvarati opasne spojeve s eksplozivnim tvarima, te zabravljene na taj način da se preklapaju preko svih stranica teretnog sanduka s preklopom od najmanje 20 cm. Teretni prostor vozila ne smije imati prozore, a na otvorima moraju postojati poklopci ili vrata koja se prije početka prijevoza moraju zaključati. U teretnom prostoru temperatura ne smije prelaziti 50°C, a izlazi za zagrijani zrak ne smiju biti zatvoreni teretom. Grijači s unutarnjim izgaranjem i spremnici goriva ne smiju se nalaziti u teretnom prostoru, a prekidač grijanja postavlja se izvan kabine vozača. 6.2."EX/III" - vozila namijenjena prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta klase 1, a na koja se postavljaju stroži zahtjevi u odnosu na "EX/II" vozila.

Slika 6.2.: "EX/III" -vozila

Teretni prostor vozila tipa EX/III mora biti zatvoren isključivo neprekinutim krutim stjenkama, a vrata koja se obavezno zaključavaju, postavljena i konstruirana tako da preklopno naliježu na bridove ploha unutar kojih se nalaze. Izolacija i toplinska otpornost stjenke teretnog prostora vozila mora biti jednaka onoj koju ima metalna pregrada opločena vatrootpornim drvom debljine 10 mm, odnosno da u požaru vozila eventualni prodor plamena kroz zid ili okove zida ne ugrije unutarnju stjenku pregrade na više od 120°C u roku od 15 minuta.

64

7.OZNAČAVANJE VOZILA KOJA PREVOZE EKSPLOZIVNE TVARI I PREDMETE - narančaste ploče na prednjoj i stražnjoj strani prijevozne jedinice (bez brojeva) - listice opasnosti na bočnim i stražnjoj strani

Ukoliko se pakiranja eksplozivnih tvari i predmeta prevoze u kontejneru, velike listice opasnosti moraju biti postavljene na sve četiri strane kontejnera. Promjenjive nadogradnje označavaju se istovjetno kontejnerima.

8. DOKUMENTACIJA Obvezni dokumenti koji se moraju nalaziti u vozilu za vrijeme prijevoza:

• isprava o prijevozu (tovarni list, otpremnica), te uvjerenje o kontejnerskom pakiranju uputa u pisanom obliku o posebnim mjerama sigurnosti

• ADR - potvrda za vozača (uvjerenje o osposobljenosti) • certifikat vozila • preslika teksta posebnih odredbi koje su na snazi, ukoliko je prijevoz izvan osnovnih

odredbi ADR-a • dopuštenje prijevoza • posebno odobrenje MUP-a (uvoz, izvoz, provoz) ili Policijske uprave unutar RH

8.1. Isprava o prijevozu Dokument o prijevozu svake eksplozivne tvari ili predmeta mora sadržavati:

• UN broj • ime tvari te opis tvari ako je potrebno • listicu opasnosti s oznakama podskupine i kompatibilne skupine, te listice mogućih

dodatnih opasnosti • broj i opis pakiranja • ukupnu količinu opasne tvari (zapreminu, ukupnu masu ili neto masu) • ime i adresu pošiljatelja • ime i adresu primatelja

65

• izjavu o svakom posebnom sporazumu ukoliko je na snazi za taj prijevoz Za miješana pakiranja dviju različitih tvari ili predmeta u prijevoznom dokumentu kod opisa tvari moraju biti uključeni UN brojevi i nazivi za obje tvari ili predmete. Ukoliko se više od dvije različite tvari nalazi u jednom pakiranju, prema odredbama miješanih pakiranja u prijevoznom dokumentu, moraju biti naznačeni UN brojevi svih tvari i predmeta sadržanih u pakiranju. Kod prijevoza tvari i predmeta kojima nije dodjeljen UN broj ili im je UN broj "0190 PRIMJER, EKSPLOZIV" ili su pakirana prema pakirnim uputama P101 ADR-a, preslika dopuštenja ovlaštenoga organa za prijevoz mora biti pridodana prijevoznom dokumentu. To dopuštenje mora biti na službenom jeziku države odašiljatelja tereta, a ako taj jezik nije engleski, francuski ili njemački, tada još na jednom od spomenutih jezika, osim ako između zemalja nije sporazumima drukčije određeno. Ako pakiranja sadrže eksplozivne tvari i predmete kompatibilnih skupina B i D koji su utovareni na isto vozilo, odobrenje za odvajanje prostora u teretnom prostoru ili kontejneru mora biti pridodano prijevoznom dokumentu. Kod predmeta za vatromet UN brojeva 0333, 0334, 0335, 0336 i 0337 u prijevoznom dokumentu mora biti napomena:

"Klasifikacija odobrena od ovlaštenog organa" Trgovačko ili tehničko ime tvari može biti dodatno uneseno uz ime u prijevoznom dokumentu. 8.2. Upute o posebnim mjerama sigurnosti Upute moraju biti napisane jasno i razumljivo na jeziku vozača koji preuzima opasne tvari, te na jeziku države iz koje kreće, prelazi i u koju prevozi opasnu tvar. U slučaju da bilo koja od navedenih država ima više od jednog službenog jezika, ovlašteni organ mora odrediti službeni jezik ili jezike koji se primjenjuju u pojedinom području te države. Upute moraju biti na vidljivom mjestu u vozačevoj kabini. Upute u pisanom obliku koje nisu primjenjive na tvari koje se prevoze, a u kabini su vozila, moraju biti odvojene od dokumenata koji se odnose na prijevoz da ne dođe do zabune. Preporuka je da se upute koje nisu u funkciji drže u omotu s napomenom "nevažeće upute". Upute u pisanom obliku su potrebne pri svakom prijevozu opasnih tvari osim kada se prevoze male količine. 8.3.Posebno odobrenje Posebna odobrenja prema sporazumima sklopljenim sukladno odredbama ADR-a uobičajena su pri prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta (klase 1.), a odnose se na odobrenje prelaska preko državne granice (uvoz, izvoz i provoz) izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a za provoz ili prijevoz unutar granica Policijska uprava iz koje polazi prijevoz, te o istom obavještava Policijsku upravu krajnjeg odredišta prijevoza. Uz navedeno odobrenje o provozu ili prijevozu uz navedene dokumente potrebno je posjedovati i presliku dokumenta od strane ovlaštene organizacije o ispitivanju pojedinih tvari i predmeta koji se prevoze.

66

9. DOPUŠTENA KOLIČINA UTOVARA EKSPLOZIVNIH TVARI PREMA TIPU VOZILA EX/II i EX/III EX/II i EX/III vozila za prijevoz eksplozivnih tvari i predmeta mogu se opteretiti s najvećim neto masama u kg: Prijevozna

jedinica Podskupina 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 i 1.6

Prazna neočišćena pakiranja

Prijevozna jedinica

Kompatibilna skupina 1.1A Drukčiji

od 1.1A Drukčiji od 1.4S 1.4S

Prazna neočišćena pakiranja

EX/II 6,26 1000 3000 5000 15000 Neograničeno 5000 Neograničeno EX/III 18,75 16000 16000 16000 16000 Neograničeno 16000 Neograničeno

Kada se tvari i predmeti različitih podskupina utovaruju na istu prijevoznu jedinicu s teretom kao cjelinom, mora se postupati prema podskupini s najvećom opasnosti. Međutim, netto masa eksploziva kompatibilne skupine S ne smije prijeći ograničenu količinu sukladno odredbama ADR-a. Kada se istom prijevoznom jedinicom prevoze tvari svrstane u podskupinu 1.5D zajedno s tvarima ili predmetima podskupine 1.2 s cijelim se teretom mora postupati kao prema teretu podskupine 1.1.

67

10. ZABRANA ZAJEDNIČKOG UTOVARA I PRIJEVOZA TVARI I PREDMETA KLASE 1. Eksplozivne tvari i predmeti klase 1.kako je naprijed navedeno podijeljene su u podskupine oznaka od 1.1 do 1.6., a podskupine su u svrhu zajedničkog utovara i prijevoza podijeljene u kompatibilne skupine označene slovima od A do S. Samo se određene kompatibilne skupine smiju prevoziti zajedno. Pakiranja eksplozivnih tvari i predmeta različitih kompatibilnih skupina osim kompatibilne skupine K, jer je prijevoz iste zabranjen, smiju se zajedno tovariti i prevoziti prema sljedećoj tablici: X - zajednički utovar i prijevoz je dopušten Kompatibilne

skupine A B C D E F G H J L N S

A X

B X X X

C X X X X bc X

P a X X X X bc X

E X X X X

F X X

G X X X X X

H X X

J X X

L d

N bc Bc bc X

S X X X X X X X X X X

a - Pakiranja koja sadrže predmete kompatibilne skupine B, te tvari i predmete kompatibilne skupine D mogu se tovariti i prevoziti na jednom vozilu pod uvjetom da se prevoze u odvojenim kontejnerima ili pregradama oblika odobrenoga od ovlaštenog organa kako se opasnost od detoniranja ne bi prenijela s predmeta kompatibilne skupine B ili predmete kompatibilne skupine D. b - Različite vrste predmeta podskupine 1.6, kompatibilne skupine N, mogu se prevoziti zajedno sa predmetima podskupine 1.6, kompatibilne skupine N samo kada je dokazano ispitivanjem da nema dodatne opasnosti od mogućeg stvaranja detonacije između predmeta. Protivno tome, mora se postupati kao s opasnostima podskupine 1.1. c - Kada se predmeti kompatibilne skupine N prevoze s tvarima ili predmetima kompatibilne skupine C, D ili E, predmeti kompatibilne skupine N moraju se smatrati kao da imaju osobine kompatibilne skupine D. d - Pakiranja koja sadrže tvari i predmete kompatibilne skupine L mogu se tovariti i prevoziti zajedno na jednom vozilu ili u jednom kontejneru s pakiranjima koja sadrže samo tvari i predmete te kompatibilne skupine.

68

11. RUKOVANJE, SKLADIŠTENJE, UPORABA, UTOVAR, PRETOVAR I ISTOVAR EKSPLOZIVNIH TVARI Svaki eksploziv potencijalno je opasan pa njime trebaju rukovati samo osobe koje su osposobljene sukladno odredbama Pravilnika o stručnom osposobljavanju osoba koje rukuju eksplozivnim tvarima i pirotehničkim sredstvima (priprema u proizvodnji, skladištenju, utovar, istovar, pretovar). Eksplozivi mogu izazvati masovnu detonaciju izazvanu udarcem, trenjem, vatrom ili iskrom, pri čemu izazivaju snažan pritisak i toplinu koji za posljedicu mogu imati teška ranjavanja ili smrt, te materijalnu štetu. Detonacija proizvodi dim, prašinu, buku, te let projektila. Zbog toga je potrebno izbjegavati blizinu bilo kakvog izvora topline ili otvoreni plamen, udarce ili trenje, te eksploziv držati na mjestima gdje nema vlage, a daleko od hrane, očiju, kože itd. Pri rukovanju s eksplozivima pušenje je strogo zabranjeno. Pri rukovanju s eksplozivima moraju se koristiti rukavice i antistatičke čizme u zatvorenim prosterijama koje imaju lošu ventilaciju upotrebljavati opremu za osobnu zaštitu (uređaj za autonomno disanje, masku za disanje sa adekvatnim filterom i dr.), a nakon rada ruke oprati s puno vode i sapuna. Eksplozivne tvari se skladište u skladištima koja moraju zadovoljavati sve zakonske odredbe, kako one koje se odnose na njihovu izgradnju, udaljenost od stambenih zgrada, cesta, željezničkih pruga i sl. tako i one koje se odnose na uskladištene količine. Skladišta se trebaju biti čista, suha i prozračna, a zbog opasnosti od eksplozije u ista se ne smiju unositi upaljači, šibice, oružje ili bilo koji drugi izvor topline. Eksplozive je potrebno čuvati u njihovom originalnom pakiranju daleko od zapaljivih i oksidirajućih tvari. Zajedno se smiju skladištiti samo eksplozivi koji pripadaju istoj kompatibilnoj skupini. Kao posljedica neadekvatnog skladištenja ili rukovanja s eksplozivom može doći do loma ambalaže te prosipanja tvari. Prosuti materijal potrebno je pqkupiti metlom od nesintetičkog materijala i lopaticom koja nije od metala, a pod oprati krpom i vodom. Detonatore nikada ne skladištiti niti prevoziti s drugim eksplozivima. Utovar, pretovar ili istovar eksplozivnih tvari na otvorenom prostoru vrši se tako da je razmak između vozila najmanje 50 metara. Utovar, pretovar ili istovar eksplozivnih tvari može se obavljati na javnom prostoru u naselju ili izvan njega, samo uz odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Policijske uprave, pri čemu pakiranja izvan vozila moraju biti razdvojena i slagana prema listicama opasnosti.