SADRŽAJ:

1.Uvod .................................................................................................. 2 2.Ekonomski principi poslovanja....................................................... 3 2.1. Ekonomičnost rada....................................................................... 4 2.1.1. Faktori ekonomičnosti............................................................ 5 2.2. Rentabilnost.................................................................................. 6 2.2.1. Prag i granica rentabilnosti...................................................... 7 2.2.2. Mjere za povećanje rentabilnosti............................................. 8 2.3. Produktivnost rada.................................................................... 10 2.3.1. Mjere produktivnosti rada..................................................... 10 2.3.1.1. Naturalni izraz produktivnosti rada..................................... 10 2.3.1.2. Vrijednosno iskazivanje produktivnosti rada...................... 12 2.3.1.3. Praćenje i mjerenje produktivnosti rada.............................. 13 2.3.1.4. Faktori produktivnosti rada ................................................ 14 2.3.1.5. Povećanje produktivnosti rada............................................ 16 3. Zaključak.......................................................................................... 17 4. Literatura......................................................................................... 18

1.UVOD

Industrija mlječnih prizvoda mljekara «Meggle« d.o.o. Bihać u BiH je pisutna od 1988 god. kada je počela sa proizvodnjom 7 000 litara mljeka dnevno, da bi danas njen kapacitet dostigao 85 000 litara dnevno.

Namjere "Meggle-a" su, prema riječima rukovodećih ljudi u tom poduzeću, da i dalje ulažu u Bosnu i Hercegovinu. Time se pruža mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, sigurnost sadašnjim radnicima i kooperantima, a sve za zadovoljstvo kupaca.

Nakon preuzimanja vlasništva nad Bihaćkom mljekarom od Turske firme «KOMBASAD HOLDING« i dugova bivšeg vlasnika, kompanija «Meggle« je izvršila kompletnu modernizaciju proizvodnih kapaciteta, osuvremenila infrastrukturu i uredila nove odnose sa proizvođačima mlijeka. Ukupna ulaganja u pomenute aktivnosti stajala su ovu kompaniju 5,5 miliona konvertibilnih maraka. Mljekara «Meggle» je prošle godine povećala broj kooperanata na preko 10 000 kojima se godišnje isplati preko 14 miliona KM. Povećan je i broj zaposlenih na 70 radnika. To je rezultiralo povećanjem plasmana na bosanskohercegovačkom tržištu i kao i povećanje izvoza...

U protekloj godini «Meggle» Mljekara d.o.o. Bihać je svoj kvalitet potvrdilo dobivanjem certifikata ISO 9001:2000 i jedina je mljekara u BiH sa priznatom HACCP (HASAP) normom koja podrazumijeva maksimalnu zaštitu potrošača.

Bitno je naglasiti da je strateški cilj «Megglea« u Bihaću podrška razvoju stočarske proizvodnje na području USK, a proizvodnja se bazira na isključivo domaćem mlijeku.

D.o.o. «Meggle« Bihać je preduzeće koje je osnovano 1988 godine kao privatno vlasništvo jednog čovjeka odnoso Marijana Vučka direkrora kompanije Meggle.Osnovna djelatnost je proizvodnja i promet mlijeka i mlječnih proizvoda sa vlastitom infrastrukturom.

Mlječna industrija je prepoznatljiva po proizvodnji mlječnih proizvoda tj. jogurta, mlaćenice, sireva, pavlake, kajmaka... Navedeni mlječni proizvodi prisutani su u cijeloj Bosne i Hercegovine, Slovenija, Austrija, Hrvatska...

Moto poduzeća je: ”MEGGLE NA SVU SREĆU„ .

Od 1988 godine pa do danas d.o.o. «Meggle« je poslovao sa dobitkom. Na osnovu profita koji su ostvarili, d.o.o. «Meggle« Bihać je puno ulagao u proizvodnju, izgradnju objekata i tehničko tehnološku opremu (nove mašine). Pored ovoga dosta su ulagali u obrazovanje kadrova.

Zbog toga sam se odlučio da obradim produktivnost rada u d.o.o. «Meggle« Bihać jer me zanimaju njihovi troškovi, prihodi od prodaje i poslovanje firme u cjelini. Pored ovoga zanima me njihovo povećanje ekonomičnosti i produktivnosti te način na koji oni uspjevaju minimizirati troškove u preduzeću i ostvariti profit.U ovom seminarskom radu posebno ću se bazirati na stare, klasične principe poslovanja tj. na ekonomičnost, rentabilnost i naravno produktivnost rada.

2

2. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA U ekonomske principe poslovanja ubrajamo :

EKONOMIČNOST RENTABILNOST (PROFITABILNOST) PRODUKTIVNOST RADA

Ekonomski principi poslovanja se najčešće vežu za pojam poslovnog uspjeha. Poslovni uspjeh poduzeća koja posluju u uvjetima tržišne ekonomije mora se temeljiti na osnovnom ekonomskom načelu: -ostvariti što veći rezultat sa što manjim ulaganjima. U razvijenim tržišnim ekonomijama zapada, tom načelu dodana su ograničenja nametnuta zahtjevima za zaštitom,kako proizvođača tako i potrošača. Pri ocjenjivanju postignute uspješnosti treba razlikovati: - proizvodni uspjeh - to je uspjeh poduzeća koji je ostvaren bez obzira na rezultate plasmana učinka.možemo ga iskazivati u naturalnom obliku. - poslovni uspjeh - to je uspjeh koje poduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na njega pored ostalog djeluje zakon ponude i potražnje. Iskazujemo ga samo u novcu.

U našoj ekonomskoj praksi najpoznatiji i najčešće upotrebljavani su sljedeći pokazatelji poslovnog uspjeha ili ekonomski principi, ekonomičnost (Ek), produktivnost (Pr), rentabilnost (R). Koeficijentima ekonomičnosti, produktivnosti i profitabilnosti zahvaćena je cjelokupna ekonomija reprodukcije poduzeća sa sljedećim elementima :

Q – KOLIČINA,VRIJEDNOST PROIZVODNJE Up – UKUPAN PRIHOD Tr – TROŠKOVI ELEMENATA REPRODUKCIJE L – RADNA SNAGA D – DOHODAK As – ANGAŽIRANA SREDSTVA KOJA OSIGURAVAJU KONTINUITET PROIZVODNJE. Up – označava vrijednost proizvodnje, odnosno količinu ostvarenog ukupnog prihoda dobivenog pri plasmanu proizvedenog učinka proizvoda ili usluga na tržištu.

Up=Q*cp Ukupan prihod označava umnožak obima proizvodnje (Q) i pojedinačnih prodajnih cijena proizvoda ili usluga (cp). Tr – troškovi elemenata proizvodnje ili elemenata ulaza poslovnog sustava, iskazano u naturalnom obliku čine;- troškovi predmeta rada- troškovi sredstava za rad- troškovi rada. D – dohodak, predstavlja ekonomski rezultat društveno priznatog trošenja živog rada u društvenoj reprodukciji. Označava količinu realizirane nove vrijednosti. Dobiva se nakon što se od ukupnog prihoda oduzmu ukupni troškovi.

3

D=Up-Utr

As – angažirana sredstva su jedan od temeljnih uvjeta obavljanja svakog poslovnog procesa a sastoje se od : -osnovovnih sredstava(Os) tj. vrijednosti osnovnih sredstava za koje se obračunava amortizacija i obrtnih sredstava (Ob) koja predstavljaju vrijednost raspoloživih obrtnih sredstava u toku jedne godine.As =Os + Ob Poduzeće kao vremensko pravni subjekt teži ostvarenju što uspješnijeg svoga poslovanja.Pri tome ono postavlja svoje poslovne ciljeve i preko utvrđene poslovne strategije koristeći raspoložive materijalne i ljudske resurse to što potpunije realizirati.U tom procesu ključnu ulogu ima primjena ekonomskih principa poslovanja. Svi istovremeno postavljaju mjerila uspješnosti poduzeća.

Ekonomski principi poslovanja predstavljaju načela, pravila kojih se poduzeće treba pridržavati. Što je njihova aplikacija potpunija i dosljednija to je veća garancija za poslovni uspjeh poduzeća. Šezdesetih godina isticana je produktivnost rada i ekonomičnost a tokom sedamdesetih i rentabilnost. Ekonomske principe poslovanja neki autori označavaju kao ekonomske principe reprodukcije. Treba istaći da je njihova aplikacija neophodna ne samo za proizvodna nego i druga poduzeća.

2.1. EKONOMIČNOST RADA

Ekonomičnost je pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja i izražava se kao odnos između ostvarenih učinaka i utrošenih elemenata reprodukcije. Ekonomičnost u najopćenitijem smislu označava štedljivost, odnosno brižljivost u trošenju sredstava.U poslovanju poduzeća to je nastojanje da da se ostvari štednja na pravom mjestu,gdje je to moguće, a time i snize troškovi. Elementi procesa proizvodnje su istovremeno i elementi ekonomije proizvodnje.Ekonomičnost kao ekonomski princip poslovanja Ima šire zahtjeve od produktivnosti rada jer jer uključuje pored živog ljudskog rada i ostale uložene faktore proizvodnje. Prema tome, ona se sastoji u težnji da se postojeći raspoloživi materijalni i ljudski potencijali koriste na takav način da daju maksimalne rezultate. Zahtjev jedakle, da se ostvare što bolji rezultati uz što manje trošenje radne snage, sredstava i vremena. To se može izraziti sljedećim odnosom;

E = ekonomski rezultat/utrošeni faktori.

Ekonomičnost se može izraziti kao odnos između elemenata reprodukcije i količine proizvodnje i na taj način pokazuje kolika je prosječna količina utrošenih elemenata za reprodukciju jedne jedinice količine proizvodnje. Način mjerenja ekonomičnosti: Poduzimanje odgovarajućih mjera u cilju povećanja uspješnosti u poslovanju zahtjeva praćenje ostvarene ekonomičnosti poduzeća. Za mjerenje ekonomičnosti služimo se različitim odnosima.U osnovi postoje dva načina : a) fizičko i količinsko, b) vrijedonosno mjerenje ekonomičnosti;

4

2.1.1. Faktori ekonomičnoski

Isto tako pokazatelji ostvarene ekonomičnosti mogu biti: a) sintetički b) parcijalni,ovisno što je predmet analize ekonomičnosti preduzeća.

Naturalno mjerenje ekonomičnosti i učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazuju se količinski (u kg, tonama, komadima). Količinsko mjerenje ekonomičnosti se sastoji u iskazivanju ostvarenog učinka u fizičkim ili prirodnim jedinicama mjere i pojedinačnim faktorima proizvodnje. Ovi pokazatelji mogu biti sami parcijalni. Naime, zbog različitih jedinica u kojima se izražavaju faktori proizvodnje nije ih moguće izraziti istom količinskom mjerom. Utvrđivanje ekonomičnosti u naturlnom izrazu je moguće preko sljedećeg odnosa:

Ostvareni učinakE = ost. elementi proizvodnje

QE= ; PR QE= ; SR QE= ; R

U brojniku dolazi proizvodni učinak izražen u kg, l, m itd. A u nazivniku utrošena količina sirovina i materijala u prirodnim jed. mjere, mašinski sati za trošenje sredstava za rad a norma sati za radnu snagu. Utrošeni rad se odnosi na rad izvršilaca u postavljanjuradnih zadataka. Kod mjerenja ekonomičnosti trošenja radne snage imamo praktičnu podudarnost sa produktivnosti rada. Moguće je mjerenje ekonomičnosti stavljanjem u odnos proizvodnog učinka (Q) sa utrošenim elementima izraženih vrijednosno bilo jednog ili svih njih zajedno.

Vrijedonosno mjerenje ekonomičnosti izražava kada se kolićina proizvedenih učinaka (Q) i količine utošenih elemenata (U) množe sa odgovarajućim cijenama. Povoljniji količinski odnos proizvodnih učinaka i utroška faktora proizvodnje omogućuje da se uštede iskoriste za postizanje još većih proizvodnih rezultata. Međutim ne mora to uvijek voditi ka većem poslovnom rezultatu jer proizvodi se potvrđuju tek na tržištu i plasmanom po prodajnim cijenama,a sirovine i materijali se nabavljaju po nabavnim cijenama. Prema tome visina prodajnih cijena proizvoda i nabavnih cijena ulazne u komponente mogu utjecati na ostvarivanje veće ili manje ekonomičnosti. Faktori proizvodnje mogu se pojedinačno iskazati naturalnim jedinicama mjere ali zbog raznovrsnosti elemenata proizvodnje iskazujemo ih vrijednosnim jedinicama kao troškove. Vrijenosni izraz ekonomičnosti izgleda ovako:

Ekonomičnost= količina učinka*prodajna cijena = VPZ

Količina faktora*nabavna cijena TR

5

Ekonomičnost se može povećati na dva načina i to porastom količinom učinaka uz istu količinu uloženih elemenata i ostvarenjem jednake količine učinaka uz smanjenje količine utrošenih elemeneta.

Zaključak :Cilj svakog poslovanja je da sa što manjim troškovima ostvari što veći ukupni prihod a samim tim i da postigne što ekonomičnije poslovanje.

2.2. RENTABILNOST (PROFITABILNOST) PODUZEĆA

Pokazatelj rentabilnosti je pokazatelj finansiskog učinka poduzeća i temelji se na zahtjevu da se sa što manjom količinom angažiranih sredstava ostvari što veća dobit. Drugim riječima, poslovati rentabilno znači poslovati sa dobitkom. Stupanj postignute rentabilnosti (R) dobije se iz omjera dobiti (d) i angažovanih sredstava (As).

d%R= * 100

As

U kapitalističkom privređivanju rentabilnost je vezana za oplodnju kapitala i zato se izražava profitnom stopom. Današnja poduzeća posluju na osnovu privrednog računa i njihov jedini cilj jeste da posluju profitabilno ili rentabilno. Rentabilnost kao ekonomski princip poslovanja je usmjeren u zahtjevu da poslovanje poduzeća bude uspješno sa stanovišta konačnih finansiskih rezultata. Ako je ostvaren pozitivan finansijski rezultat, kažemo da je poslovanje poduzeća bilo rentabilno, dok je poslovni gubitak pokazatelj nerentabilnosti poslovanja. Pokazatelj poslovnog uspjeha poduzeća sadrži u sebi rezultat ostvarene produktivnosti rada i ekonomičnosti u istom vremenskom periodu. Stopa rentabilnosti pokazuje koliko na 100 novčanih jedinica, uloženih, odnosno potrošenih sredstava ostvareno finansiskog rezultata.

PFRRs= * 100

SA

pf Pfs= *100

KPR

Rentabilitet predstavljamo kao odnos između poslovnih finansiskih rezultata u toku određenog vremenskog perioda i prosječnih sredstava koja su u tom razdoblju bila angažovana za njihovo ostvarenje.

6

Rentabilnost se sastoji od odnosa između dohodka i elemenata angažiranih u reprodukciji, elemenata dohotka i elemenata angažiranih sredstava i faktora koji uslovljavaju veličinu i dinamiku dohotka. To ukazuje na različite mogućnosti u metodološkom pristupu jer se može koristiti više ekonomskih veličina kao instrumentarij. Rentabilnosti se može govoriti sa stajališta: a) poduzeća (rentabilnost privrednih subjekata) b) društva (društvena rentabilnost) c) zaposleni (neposredna)

2.2.1. Prag i granica rentabilnosti

Prag rentabilnosti nalazi se na onom stupnju iskorištenja kapaciteta gdje je ukupni prihod jednak ukupnim troškovima poduzeća.

T

Zona rentabilnosti Up

B t2V

A

q1 opt q2 Q

p

t2

q1 q2 Q

Slika br. 1 Prag rentabilnosti

K=120.000 kom., Cp=120 kn, vp=80 kn, F=2.400.00 – prag rentabilnosti?Up=TQ*Cp=F + Q* v

7

Iz čega proizilazi da se prag rentabilnosti nalazi pri proizvodnji sljedeće količine učinakaQ (Cp – v) =F FQ= u našem slučaju Cp – v Q=2.400.000 kom : (120 – 80 ) = 2.400.000 : 40Q=60.000 kom

Dakle, tek pri proizvodnji više od 60.000 kon.,poduzeće počinje ostvarivati dobitak. Do tada posluje s gubitkom. A koliki je pri tomr stupanj iskorištenja kapaciteta Q 60.000nK= * 100 = * 100=50% K 120.000

2.2.3. Mjere za povećanje rentabilnosti U rječniku finansiskih stručnjaka profitabilnost znači učinkovito komponiranje postojećih resursa radi stvaranja pozitivne razlike između ukpnih prihoda i ukupnih rashoda. Pretpostavka kontinuiranog poslovanja je ekonomska učinkovitost poduzeća. Bez ostvarivanja profita poduzeće ne može opstati. U borbi za svojim dijelom tržišnog kolača poduzeća koriste brojna strateška sredstva. U cilju povećanja profitabilnosti najprimjenjenije su sljedeće strategije:

1. Povaćanje opsega proizvodnje - Ključ za povećanje profitabilnosti nije prodavati sve više i više, ostvarenje profita podrazumjeva prodaju, ali prodaja nije ekvivalentna profitu.-Povećanjem prodaje istovremeno je potrebna rigorozna kontrola troškova, cijena, obrtnog kapitala i marketing mixa proizvoda ili usluga. Niti jedna od ovih četiri komponente profitabilnosti nesmije se mijenjati neproporcijalno, ukoliko je to ipak slučaj, povećanja prodaja vodit će smanjenju profita.-Povećanje prodaje zapošljavanjem dodatnog prodajnog osoblja ili poslovanjem na većem geografskom području stvorit će više profita samo ukoliko dodatna prodaja daje dovoljno dodatnog profita (ne prihoda) kako bi se pokrili dodatni troškovi.-Opcija smanjenja cijena i marže u cilju prodaje mora garantirati određeno povećanje opsega prodaje-inače će ukupni prihodi padati dok će troškovi ostati isti.-Povećanja opsega malih narudžbi može kočiti profitabilnost umjesto poticati je zbog neizbježnih administrativnih troškova poput fakturiranja i otpremanja pošiljaka.-Ako povećate kredit kupcima (odgode plaćanja) u cilju ohrabrivanja novih prodaja, poduzeće će snositi te troškove-s negativnim učinkom na profitabilnost.-Veća prodaja postojećih proizvodnih ili uslužnih linija ili lansiranje novih mreža može povećati prodaju, međutim, s osobitom pozornosti treba promatrati doprinos svake od linija. Forsiranje prodaje onih koje stvaraju gubitak loš je potez za poslovanje, osim ako nije neophodan kako bi se povećala prodaja profitabilnih proizvoda.-U određenim situacijama profit se može povećati smanjenjem prodaje. Istraživanja pokazuju da neproporcijalno uloženi iznos troškova generira malu vrijednost prihoda od prodaje. Nije rijetkost da 50% isporuka čini tek 15% prihoda od prodaje.

2. Smanjenje troškova ili potpuno pokriće troškova

8

Treba pažljivo promatrati specifičnih smanjenja troškova-proizvoljna smanjenja dugoročno možda neće dati očekivane rezultate.

3. Poboljšanje proizvodnog mixa (skupina proizvoda koja se zajedno promovira na tržištu)Proizvodni mix odražava kombinaciju elemenata proizvodnog asortimana koji se nudi. Mix obično proizilazi iz niza povijesnih događaja, a ne iz pažljivog planiranja i analiza.Treba ispitati profitabilnost svakog proizvoda sagledavši troškove koji mogu dovesti u vezu sa tim. Proizvod koji donosi najveći bruto profit po jedinici ima i najveći postotak doprinosa u odnosu na prodaju ali istovremeno ima i neproporcijalni udio troškova.

4. Selektivno ili ukupno povećanje cijenaPovećanje prodajnih cijena je način povećanja profitabilnosti, no postoje i neke zamke. Iako će kupci vjerovatno prihvatiti povećanje cijena ako ono slijedi politiku cijena cjelokupne poslovne branše poduzeća, povećanje cijena na vlastitu ruku bez gubitka poslovanja podrazumjeva postojanje monopolističke pozicije ili diferencijaciju proizvoda u odnosu na konkurenciju, ili pažljivo smišljenu i implementiranu politiku i strategiju prodaje. Smanjenje angažiranog kapitala (ukupan vlastiti kapital i dugoročne obaveze ili ukupna dugotrajna imovina i obrtni kapital)

Pokazatelji profitabilnosti u knjigovodstvenim knjigama uključuju osim profitne marže i prinos na kapital odnosno imovinu. Stvaranje povoljnog prinosa na kapital ili imovinu zahtjeva smanjenje ukupne aktive ili glavnice.

Određivanje stavki u kojima je kapital angažiran u poduzeću može se odrediti najpovoljnija strategija: -veća kontrola kredita -smanjenje zaliha -korištenje »outsourcinga» -bolje iskorištavanje informaciskih i telekomunikaciskih tehnologija.

Promjena u bilo kojoj kategoriji utječe na ostale. Zbog toga svaka promjena, spontana ili planirana, dragovoljna ili prisilna, mora biti promatrana u konteksu s ostalim bitnim elementima kako bi učinak sinergije mogao dati očekivane rezultate u odnosu na profitabilnost.

2.3. PRODUKTIVNOST RADA

Produktivnost rada je jedan od elementarnih ekonomskih principa poslovnih subjekata. Ona predstavlja ekonomski zahtjev za efikasan utrošak radne snaga kao

9

faktor ulaganja proizvodnje u ostvarenju proizvodnih učinaka. Taj zahtjev da će odnos utroška ljudskog rada i proizvodnih rezultata maksimizira. Definiše se kao ekonomski princip produktivnosti rada. Produktivnost rada je dakle, pravilo ponašanja poduzeća u ostvarivanju ekonomike rada. Prema tome, to je princip ekonomije koji zahtjeva ostvari-vanje što većeg obima proizvodnje a sa što manje utrošenog živog i ljudskog rada.. Odatle i njihovo stalno nastojanje da proizvode što produktivnije. Ona se odnosi na sve korisnike sredstava (privredna poduzeća, organizacije društvenih djelatnosti) zato je porast produktivnosti rada najsitentičniji pokazatelj privrednog i ukupnog razvoja jednog društva. Izloženo poimanje produktivnosti rada polazi u osnovnom pristupu od toga da je najznačajniji faktor proizvodnje ljudski rad, jer se samo njime posredno ili neposredno povećava količina proizvoda. Ako želimo povećati produktivnost rada moramo smanjiti količinu uložcnog rada. Medutim, između produktivnosti rada i produktivnosti mašina treba postići što je moguće povoljniju ravnotežu.

Produktivnost je pokazatelj tehničkog učinka ljudskog rada (živog i minulog) koji je jedini tvorac svih vrijednosti. Opći izraz produktivnosti (Pr) izražava odnos između količine ostvarenog učinka (Q) i količine uloženog živog rada (L) za tu proizvodnju.

QP=

L

2.3.1. Mjerenje produktivnosti rada

2.3.1.1. Naturalni izraz produktivnosti rada

Produktivnost rada izražava proizvodni učinak. Neposredni izlaz proizvodnog učinka je proizvedena količina proizvoda u odredenom vremenu. To je naturalno iskazivanje ostvarene produktivnosti rada koje je istovremeno njen prirodni i najobjektivniji pokazatelj.

Ostvarena produktivnost se mjeri na dva načina:- u naturlnom obliku (količinski) u odnos se stavljaju ostvareni učinci i minuli rad

Q1. PRN =

T

PRN - produktivnost rada u naturalnom iznosuQ - količina proizvodaT - utrošak radnog vremena

Proizvodnja je iskazana u naturalnim jedinicama, odnosno prirodnim jedinicama mjera. Međutim, naturalni izraz prcduktivnosti predstavlja i odnos ostvrenog kvanti-tativnog učinka proizvodnje i broja radnika. Sada ću svu ovu teoriju primjeniti u praksi. Kao što je već navedeno moj seminarski rad se bazira na produktivnost rada u d.o.o. «Meggle« Bihać i na osnovu dokumentacije koju sam dobio odnosno nabavio putem svoje snalažljivosti iskazat ćemo njihovu produktivnost za period od 01.01 do 23.11.2008 godine. Naravno pored produktivnosti zanimala me i ekonomičnost u njihovom poduzeću pa sam predstavila i jedan dio toga.

10

Produktivnost rada je uspješnost poslovanja. Poslovni uspjeh može se kvantificirati i izražavati na nekoliko načina. Ako je riječ o razlici vrijednosti prihoda i rashoda, uspjeh se izražava bilansnim dobitkom, a ako je riječ o razici vrijednosti troškova i učinaka uspjeh se odražava kalkulativnim dobitkom.

1. Poduzeće d.o.o. «Meggle« Bihać je u mjesecu martu tekuće godine imalo dnevni kapacitet otkupa sirovog mljeka 85 000 litara/dnevno. Koliko mlječna industrija može dnevno da prizvede mlijeka?

količina = 85 000 litara časova = 24h Q (Količina proi.) 85 000 PRN = = = 3.541,66 l/dnevno

T (Utroš.rad.vre.) 24

Objašnjenje:Od 85 000 lit.sirovog mlijeka proizveli smo glavnog proizvoda odnosno mlijeka 3.541,66 lit. za jedan dan i sporednih proizvoda (kajmak, pavlaka, sir....)

Q 3.541,66 PRN = = = 147,57 lit./satu

T 24 Napomena:U ovom slučaju produktivnost rada nam pokazuje da se za jedan radni sat proizvedemo približno 147,57 litara mlijeka

Primjer br. 2. Na bazi bilansa uspjeha za period od 01.01 do 23.11 2008 godine poduzeće d.o.o. «Meggle« Bihać ostvarilo je sljedeće rezultate (KM)

Tabela br.1. Prihodi i Rashodi

Prihodi od prodaje 3.502.102 KMOstali poslovni prihodi 4.259 KMTroškovi prevoza na službenom putu 3.187,01 KMTroškovi rezervnih dijelova 298 KMTroškovi goriva i maziva 44.104,58 KMAmortizacija nematerijalnih sredstava 668,50 KMTroškovi energije 7.773,03 KMBruto plate 137 135,22 KMPremija osiguranja radnika 1.020 KMTroškovi materijala 510.864,87 KMDionički kapital 1.820.077 KMNa osnovu ovih podataka izračunati dobit preduzeća i rentebilnost (profitabilnost) kapitala.

Dobi t= ∑Pr - ∑Tr = 3.506.361 – 705.051,21 = 2.801.309,79 KM

11

Q2. PRN = BR

Produktivnost se može povećati samo na dva načina:1. povećanjem količine učinka uz isti broj angažiranih radnika2. smanjivanjem broja radnika uz istu količinu ostvarenih učinaka

2.3.1.2. Vrijednosno iskazivanje produktivnosti rada

Utrošak radnog vremena možemo podijeliti na: - utrošnk neposrednog radnog vremena T1, - utrošak posrendog radnogv remena T2.

Pod T1 podrazumijeva se utrošeno radno vrijeme neposrednih radnika koji direktno učestvuju u proizvodnom procesu (radnici za strojevima). Utrošak posrednog radnog vremena T2, se odnosi na pripremno završne poslove u vezi sa proizvodnom funkcijom (priprema, vodenje proizvodnje, računski centar).

QPRN= neposredna produktivnost

T1

QPRN= posredna produktivnost

T2

Neposredna produktivnost rada je dakle, odnos fizičkog obima proizvodnje i no-rma (ili drugih) časova potrebnih na postojećem nivou znanja da proizvedu konkretne količine proizvoda i udruženog živog rada ili proizvodnog rada. Ovisno da li su u obrascu planirana ili ostvarena proizvodnja, norma ili ostvareni sati može se govoriti o normiranoj ili stvarno postignutoj produktivnosti rada.

Isto tako veličine se mogu odnositi na ostvarenu proizvodnju i utrošak vremena: - poduzeća. - fabrike, proizvodne radionice, odnosno pogona. - smjene,- grupe radnika,- proizvodne mašine odnosno linije,- jednog radnika.

2.3.1.3. Praćenje i mjerenje produktivnosti rada u poslovnoj praksi poduzeća

Među poduzećima je prisutna oštra konkurencija, pa je zato stalno akutelna bo l za veću produktivnost rada. Situacija na tržištima se stalno zaoštrava u našoj zemlji, a još više u inostranstvu gdje se oni susreću sa svjetskim cijenama koje su najčešće niže od

12

naših. Niske cijene u inostranstvu su posljedica visoke produktivnosti proizvodnje u velikim serijama, sa izuzeno dobrom organizacijom, sa uoptrebom svoje domaće indu-strijske opreme i stalnog izvora snabdijevanja visoko kvalitetnim sirovinama. Zato poduzeća mjere i prate ostvarenu produktivnost rada primjenjujući kod toga različite načine odnosno metode.

Kao jedinica mjere za fizički obim proizvodnje koriste: a) tekuće metre, b) bazni metri (m2 tkanina), c) kilogrami (kg prediva, tjestenine itd.), d) komadi, par (npr. trikotažne robe, par čarapa itd.).

Utrošak radnog vremena može biti izražen kao: a) stvarno utrošeni sati, b) planirani sati (NS =norma sat), c) smjene, d) radnik - dani.

Organizovanje evidencije i računske osnove za mjerenje produktivnosti rada je potrebno ne samo radi poduzimanja mjera u cilju njenog povećanja, nego i postavljanje planirane produktivnosti rada.

Neka poduzeća to vrše na slijedeći način (primjer iz tekstila):

Pokazatelj produkt.rada predh.posl.g. plan za nar.god. indeks

Tkaona sirove tkanine (m)/radnika 18.644 21.043 112

Dorada dorađenih tkanina (m)/radnika 42.725 43.263 101

Konfekcija NS/raclnika 1.022 1.131 111

Red. Pokazatelji 1986 1987 Likvidator /br. produktivnosti 4:3

1. Proizvodnja po radniku 162,61 t/rad 176,16 t/rad 1,083

2. Proizvodnja po ostvarenim

satima rada 0,085 t/sat 0,087 t/sat 1,012

3. Vrijednost proizvodnje po

13

PC prema ukupnom broju zaposlenih 10.303.543 din/rad 11.006057 din/rad 1,086

4. Vrijednost proiZvodnje po CK prema ukupnom broju uposlenih 9.063.979 din/rad 9.681.976 din/rad 1,078

5. Vrijednost proizvodnje po

PC 15,88 Din.vr.pt 15,88 Din.vr.pt 1,00

6. Vrijednost proizvodnje po

CK 13,97 Din.vr.pt 13,97 Din.vr.pt 11,00

7. Vrijednost proizvodnje po

PC prema.broju 19.685.631 Din./Radnik 21.326.100 Din./Radnik

1,083proizvodnih radnika

8. Vrijednost proizvodnje po CK prema broju proizvodnih radnika 17.317.358 din/rad 18.760.469 din/rad 1.083

Pored dinamičkog, praćenje produktivnosti rada koristi se komparacija sa dru-gim poduzećima.

2.3.1.4. Faktori produktivnosti rada

Iz matematičkog obrasca mjerenjem obračunavanja produktivnosli rada proizilaze i logični zaključci kako se ona može povećati.

Ekonomsko maksimiziranje tog odnosa možemo predstaviti na slijedeći način: Q max Q

a) PR = ----------- -> nepromjenjeno b) PR = --------------- -> nepromjenjeno T (BR) T min (BR) Q max

c) ) PR = ------------------- T manji rast (BR)

Funkciju produktivnosti rada možemo posmatrati kao funkciju brzine (B), metode rada (M) i sredstava rada (S). Najvažniji faktori produktivnosti mogu se definisati kao:

1. tehničko-tehnološki, 2. organizacioni, 3. lični faktor radne snage, 4. društveno institucionalni.

Pod tehničko-tehnološkim treba podrazumijevati: a) savremenost raspoložive tehnologije i njene proizvodne mogućnosti (tehnička opremljenost rada), b) cijelishodnost tehnoloških postupaka, c) uslove rada (radne prostorije, mikro klima, klimatizacija, hemijske štetnosti i agresivne materije, rasvjeta, temperatura itd.).

14

Na staroj i dotrajaloj proizvodnoj opremi ograničene su mogućnosti povećanja produktivnosti. Zato je naglašena potreba njenog stalnog modernizovanja. Da bi se produktivnost rada postigla do maksimalnih granica potrebno je stalno razvijati i unapređivati organizaciju rada.

Organizacione faktore koji utječu na produktivnost rada grupiramo u slijedeće: a) organizacija primjene svaremenih metoda rada i njihovog praćenja, b) organizacija rada, c) organizacija rukovodenja, d) organizacija planiranja, e) organizacija pripreme,f) organizacija snabdijevanja, g) organizacija proizvodnje, h) organizacija kontrole.

U vezi sa ličnim faktorom radne snage najvažniji elementi su: a) selektivnost kadrova, b) potrebna znanja (specijalizacija, vještina) i njihovo korištenje u funkciji produktivnosti rada, c) motivacija, d) karakterne osobine i odgovornost, e) radna i tehnološka disciplina, f) međuljudski odnosi, g) sociološka sigurnost i standard.

Društveno institucionalne determinante vezane za eksterne utjecaje su: a) društveno ekonomski sistem, b) proizvodni sistem, c) mjere tekuće ekonomske politike, d) regulisanje raspodjele dohotka i ličnih dohodaka itd..

Iako su svi nabrojani faktori mogu utjecati na produktivnost rad, dva imaju neposredan, odnosno direktan utjecaj na njeno ostvarenje. To su: tehnologija, znanje i motivacija.

2.3.1.5. Povećanje produktivnosti rada kao uslov stabilnog razvoja poduzeća i društva u cjelini

Značaj povećanja produktivnosti rada je višestruk kako za zaposleni kolektiv u poduzeću, tako i za društvo u cjelini. Prvi rezultata povećanja produktivnosti rada je veća količina proizvodnje. Veći obim proizvodnje stvara mogućnost većeg plasmana a

15

time i ostvarenje većeg plasmana a time i ostvarenje većeg ukupnog prihoda. Ako se ostali elementi nisu više promjenili tada će biti veći dohodak, odnosno dobit, pa time i veća masa za lične dohotke i fondove, uključujući sredstva zajedničke potrošnje.

U tome je izražen interes:a) radnika kao pojedinca, b) svih zaposlenih u poduzeću..

Kod ličnog faktora ima naglašen utjecaj stimulativna raspodjela dohotka, a pose-bno ličnih dohodaka. Postoji među njima obostrana neposredna uzročno-posljedična veza.

Slika br.2 Povezivanje nivoa ličnog dohotka sa ostvarnim nivoom produktivnosti rada

Preko povećanja produktivnosti rada poduzeće osigurava veće tržišne i poslovne efekte:

a) veće tržišne učešće,b) stabilnost u razvoju,c) veći ukupni prihod, dodatak i dobit.

3. ZAKLJUČAK

Poslovati uspješno znači poslovati produktivno. Svako poduzeće ima za cilj ostvariti dobit ili pozitivan poslovni uspjeh. D.O.O. «MEGGLE« BIHAĆ od svog osnivanja pa do danas posluje profitabilno. Svako njigovo poslovanje teži ka minimizaciji ili umanjivanju troškova,

16

Nivoproduktivnosti

rada

Nivoličnog dohotka

ostvarivanju ekonomičnosti, rentabilnosti, i naravno produktivnosti rada. Ostvarujući prihod od prodaje i umanjivanjem troškova d.o.o. «Meggle« Bihać ostvaruje dobit.

Od te dobiti najčešće ulaže u proizvodnju (nove mašine, opremu) jer bez proizvodnje nema opstanka poduzeća, obrazovanje kadrova jer je to najveće bogatstvo jednog poduzeća. Pored ulaganja u proizvodnju, ulaže u izgradnju objekata, kupovinu transportnih sredstava (kamiona) i u dobavljanju novih atraktivnih proizvoda koji su privlačni potrošačima.

Moj zaključak ili moje lično mišljenje je da svako poduzeće treba voditi računa o troškovima, prihodima i ulaganjima jer samo tako može ostariti dobit i rentabilno, produktivno poslovanje. D.O.O. «MEGGLE« BIHAĆ vodi računa o tome i menadžmentu firme, pa tako uspije ostvariti pozitivno i zadovoljavajuće poslovanje.

4.LITERATURA

1. Prof.dr. Bišćević Ismet, Ekonomika u tržišno poduzetničkim uslovima poslovanja, Bihać 1998.

2. Prof.dr. Halil Kpić, Uvod u ekonomiju, Bihać 2008 god.

17

3. www.limun.hr 16.11.20084. www.poduzetništvo.hr 26.11.20085. www.poslovni.uspjeh.hr 25.11.2008

18