BORIS KREN

PROLEGOMENA ZA BUDDHINU KOZMOGONIJU

Palijska kazivanja

Izbor iz ranih buddhističkih tekstova

Vrijeme, ili kako se u staroj Perziji govorilo: žrvanj - samljelo je tek 2500 godina od nastanka palijskih tekstova o kojima je ovdje riječ. No i ta su dva i pol tisućljeća bila dovoljna da od značenja izvornika ostane vrlo malo i da se nestrpljivo traženje kasnijih naraštaja relativno brzo utaži novootkrivenim vrelima i bujajućim suvremenim interpretacijama. Hrabriji ili nepovjerljiviji moreplovci, ukoliko su bili dovoljno uporni da kroz mora indijskih tekstova doplove u zaljev palijskih, našli su se, ovisno o motivima traganja, pred nemalim problemom. Oni kojima je egzistencijalni pristup stvarima bio mjerilom njihova puta stali su pred pitanjem: kako živjeti u tom zaljevu, ne čudački već trijezno, ne poput lažnih znanstvenika uplašenih subjektivnošću i iskonstruiranim racionalizmom, već kao pravi znanstvenici s otvorenim, kritičkim pretpostavkama i zdravom sumnjom. Oni pak, koji su u Indiju došli kao jezikoslovci, lingvisti, indolozi, našli su se pred starim narječjem i problemom što točnijeg prevođenja i upoznavanja europskog kulturnog kruga sa sadržajima izvornog Buddhinog učenja. Ti prvi prijevodi i uvodnici, posebno njemačkih indologa, ostali su do danas, gledano u cjelini, najpouzdaniji i najmanje iskrivljeni europocentričkim i indocentričkim interpretacijama. Kasnije, kad se uvidjelo da se interpretacije ne mogu ugurati u palijski izvornik, porastao je interes za druge buddhizme, podatnije interpretacijama i primjerenije ondašnjem i današnjem osjećaju samoga sebe.

Palijski tekstovi, pa tako i njihovo značenje, izlazili su "iz upotrebe" postupno, od sjevera prema jugu Indije, u razdoblju od 2. do 8. stoljeća i ustalili se u susjednim zemljama. No ono pravo značenje i razlog njihova postojanja danas su, premda dostupni svakomu, zanimljivi samo pojedincima.

Prema jezičnoj analizi od svih nama poznatih, to su najstariji tekstovi takvih sadržaja. Palijski jezik kao i sanskrt odlikuje velika mogućnost i sažetost izričaja i - u slučaju palija - u odnosu na ukupan broj riječi, veliko bogatstvo termina i riječi iznijansiranih značenja.

Još je nešto osebujno u palijskim tekstovima - ponavljanja unutar teksta. Isprva se mislilo da to pripada samo mnemotehničkom oruđu, lakšem pamćenju izrečenog, jer su prvotno gotovo svi tekstovi bili slušani i pamćeni. Kasnije su se gledanja na ta ponavljanja proširila, no danas je to ipak najčešće prihvaćeno objašnjavanje ponavljanja. S druge strane, pretpostavka da ponavljanja služe isključivo pamćenju pokazuje se nedovoljnom pri boljem pretraživanju tekstova. U svakidašnjem, uobičajenom čitanju, čitalac se obično iz teksta žuri izvući informaciju koja ga zanima, koja mu nešto znači. Vraća se na već pročitano zbog boljeg razumijevanja informacija i zato što pročitano nije zapamtio. Danas se uglavnom čita na brzinu i nestrpljivo. To, naravno, ovisi i o tekstovima koji mogu biti nezanimljivi, površni ili naprosto puni riječi.

U tekstovima koji slijede, ponavljanja ne služe samo zapamćivanju već i izravno uvode čitaoca u cijelu priču i omogućuju da se sadržaj "čuje". Tekst se čita bez žurbe, pribrano i bez nedoumica: "jesam li dobro čuo, dobro razumio"... Ponavljanja su poput

niza okuka na cesti. Okuke kako okuke, udesno ili ulijevo, okuke su. Međutim pejzaži se stalno mijenjaju i put vodi dalje. Tako i ponavljanja - ista su ali u drugoj svezi, vode dalje. Potrebno je i ovo reći: većina tekstova nastala je zbog nečije osobne, egzistencijalne zapitanosti, zbog toga što je nekomu "gorilo pod nogama", i u tom smislu su nam onda zanimljivi ili nezanimljivi, opet ovisno o našem osobnom "vatrometu".

Tekst koji slijedi govori o dalekom prošlom, dalekom budućem i netom protičućem vremenu ljudskoga roda. Komentari su umetnuti u tekst radi lakšeg praćenja. Odmah valja upozoriti na sintagmu red u obdržavanju - to je prijevod riječi dhamma. Riječ bremenita značenjem, kruto terminologijski gledano, neprevodiva je drugačije. Njezino značenje jest - nepreskočivi tijek uzroka i posljedice kao i prestanak tijeka, tj. kad nešto već jest, nužno se i drugo pojavljuje i tako redom. Ili: s prestankom nečeg određenog i drugo nešto određeno nužno prestaje. Jednako važi i za tjelesna i za netjelesna zbivanja. U palijskim tekstovima to je red među stvarima koje se uglavnom strogo isprepliću, raspliću, neumitno teku i prestaju ovisno o slobodi i neslobodi pojedinca.

2. Jednom davno, prosjaci, kralj zvan Dalhanemi postao je po redu u obdržavanju Cakkavatti /onaj koji po kotaču kraljuje/, postao je po redu u obdržavanju kralj, onaj kojemu pripadaju sve četiri granice, osvajač, što stekao je sigurnost zemlje i što usklađen je sa sedam dragocjenosti. Ovo bijahu sedam dragocjenosti: dragocjeni kotač, dragocjeni slon, dragocjeni konj, dragocjeni dragulj, dragocjena žena, dragocjeni kućedomaćin i dragocjeni savjetodavac kao sedmi. Više od tisuću sinova bilo je njegovih, junaka, silnih obličja, što satiru vojske onih preko. On ovu zemlju oivičenu oceanima, bez batine, bez sječiva, po redu u obdržavanju nadmoćno pobijedi i zaposjedne.

Cakkavattisihanadasuttam, Dighanikayo, 3, 3.

Dragocjeni kotač, kotač je s tisuću prečaka, oličenje i materijalni simbol sklada s istinom. Pojavljuje se u zraku kraljevima koji vladaju po istini. Dragocjeni slon i konj dragocjeni su zbog toga što velikom brzinom mogu letjeti zrakom. Dragulj isijava svjetlošću i danju i noću, stotinama metara. Dragocjena žena, žena je nebeske ljepote, a ne ljudske. Kućedomaćin, dragocjen je po tome što vidi gdje je zakopano blago i zna ima li vlasnika ili ne, a dragocjeni savjetodavac točno zna što treba raditi a što ne.

3. Kralj Dalhanemi, prosjaci, nakon što je prošlo mnogo kišnih razdoblja, mnogo stotina kišnih razdoblja, mnogo tisuća kišnih razdoblja, zazva izvjesnog čovjeka ovako: "Kada bi ti, vrli čovječe, smotrio da se nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo, u stajanju svojem premjestio, tada bi bilo dobro da mi to preneseš". "Da, svjetlosti", tako, prosjaci, taj čovjek odvrati kralju Dalhanemi. I nakon što je prošlo mnogo kišnih razdoblja, mnogo stotina kišnih razdoblja, mnogo tisuća kišnih razdoblja, taj čovjek ugleda kako se nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo i u stajanju svojemu premjestio. To ugledavši, pristupi kralju Dalhanemi. Pristupivši kralju Dalhanemi reče mu ovo: "Evo, svjetlosti, bilo bi dobro da znaš da se tebi nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo i u stajanju svojemu premjestio". Na to, prosjaci, kralj Dalhanemi zazvavši starijeg sina reče mu ovo: "Pomaknuo se nebeski, dragocjeni kotač meni odista, dragi mladi čovječe, i u svojemu se stajanju premjestio. A ovo sam čuo: 'Onaj kralj koji po kotaču kraljuje i kojemu se nebeski, dragocjeni kotač pomakne i u stajanju svojemu premjesti, taj kralj neće još dugo živjeti'. Utažene su moje ljudske želje. Vrijeme je sada za mene da tragam za nebeskim željama. Ti dođi, dragi mladi čovječe, i stremi put ove zemlje oivičene

oceanima. Ja ću, pak, skinuvši kosu i bradu i odjenuvši narančastu odjeću otići od kuće u beskućje".

Cakkavattisihanadasuttam, Dighanikayo, 3, 3.

Običaj ili pravilo da se brije glava pri odlasku u lutalački život vjerojatno su uveli Buddhe, tj. Probuđeni. U kanonu to je povezano s određenom tjelesnom lagodnošću i podobnošću kao i s odustajanjem od umišljenosti o vlastitom liku. Ne brije se svakodnevno već kad dlake prerastu u frizuru. Narančasta halja je, kažu, zamjena za prerađenu brezovu koru narančaste boje, a u koju su se prvobitno odijevali lutaoci.

4. Na to, prosjaci, kralj Dalhanemi usrdno poučivši starijega sina o kraljevstvu, skinuvši kosu i bradu i odjenuvši narančastu odjeću ode od kuće u beskućje. Sedam dana, prosjaci, nakon što je kraljevski prosvjetljenik bio beskućnik, nebeski se dragocjeni kotač povuče.

A izvjesni čovjek, prosjaci, pristupi okrunjenome kralju plemiću i okrunjenome kralju pristupivši reče ovo: "Eto, svjetlosti, bilo bi dobro da znaš da se nebeski, dragocjeni kotač povukao". Okrunjeni kralj, prosjaci, zbog toga što se nebeski, dragocjeni kotač povukao posta neprisebne misli i dozna za neprisebnost misli. Tamo gdje je bio kraljevski prosvjetljenik, tamo pristupivši, reče kraljevskom prosvjetljeniku ovo: "Eto, svjetlosti, bilo bi dobro da znaš da se nebeski, dragocjeni kotač povukao". Kada je tako bilo rečeno kraljevski prosvjetljenik okrunjenome kralju plemiću reče ovo: "Ne budi ti, dragi, neprisebne misli zato što se nebeski, dragocjeni kotač povukao, ne treba da doznaješ za neprisebnost misli. Jer, dragi, nebeski, dragocjeni kotač nije tvoje nasljeđe naslijeđeno od očeva. Hajde, svetkuj plemenito svetkovanje onoga koji po kotaču kraljuje. Može doći do toga da tebi, dok svetkuješ plemenito svetkovanje Cakkavattino na dan uzdržanosti, petnaestoga dana mjesečeva mjeseca kada je mjesec pun, oprane glave, štujući dan uzdržanosti na gornjoj upravo tome posvećenoj terasi palače, iskrsne nebeski, dragocjeni kotač, s tisuću prečaka, s vijencem, s glavčinom, potpun na svaki način".

Plemenito svetkovanje onog koji po kotaču kraljuje

5. "A kako se, svjetlosti, svetkuje plemenito svetkovanje onoga koji po kotaču kraljuje?"

"Ukotvivši se, dragi, u redu u obdržavanju i ističući red u obdržavanju kao pravi, bremenit, cijeneći ga, poštujući i uvažavajući, ti kojemu je red u obdržavanju znamenje, kojemu je red u obdržavanju stijeg i kojemu je red u obdržavanju ono što nadvladava, po redu u obdržavanju omogući sebi i čuvanje i otklanjanje smetnji i nadziranje svojih stvorenja, snažnih bojnih redova, plemića, onih potčinjenih, brahmana i kućedomaćina, gradića i zemalja, lutalaca i brahmana, zvijeri i ptica. I neka se, dragi, u tvojemu osvojenomu kraljevstvu ne pokreće čin po onome što nije red u obdržavanju. I onima koji bi u tvojemu osvojenomu kraljevstvu bili siromašni, njima bi trebao bogatstvo pružiti. I kada bi ti oni lutaoci i brahmani koji se ne raduju više ni pijanstvu ni opijenosti, koji su u strpljivosti i susretljivosti kao učahureni, koji sebe sami pripitomljuju, sebe sami usklađuju i sami sebe presahnjuju, kada bi oni tebi u određeno vrijeme pristupili, tada bi se mogao raspitati, tada bi se mogao propitati: "Što je, dostojni, vrijedno, što nevrijedno, što prijekora dostojno, što besprijekorno, čemu treba služiti, čemu ne treba služiti, što kad bih činio zadugo bi mi bilo loše zadugo bolno, što kad bih činio zadugo bi mi bilo ugodno?" Čuvši ih, od onoga što je nevrijedno od toga

bi se okrenuo, a u onome što je vrijedno u tome bi, uzevši to kao nešto svoje, ustrajao. Ovo je, dragi, plemenito svetkovanje onoga koji po kotaču kraljuje".

6. "Da, svjetlosti", tako odvrativši kraljevskome prosvjetljeniku, prosjaci, okrunjeni je kralj svetkovao plemenito svetkovanje onoga koji po kotaču kraljuje. Njemu je, dok je svetkovao plemenitu svetkovinu Cakkavattina, na dan uzdržanosti, petnaestoga dana mjesečeva mjeseca kada je mjesec pun, oprane glave, štujući dan uzdržanosti, na gornjoj upravo tome posvećenoj terasi palače, njemu je iskrsao nebeski, dragocjeni kotač, s tisuću prečaka, s vijencem, s glavčinom, potpun na svaki način. I ugledavši ga u okrunjenome se kralju ovako zbi: "Ovo sam čuo: 'Onaj okrunjeni kralj plemić kojemu na dan uzdržanosti, petnaestoga dana mjesečeva mjeseca kada je mjesec pun i kada oprane glave štuje dan uzdržanosti na gornjoj upravo tome posvećenoj terasi palače, iskrsne nebeski, dragocjeni kotač, s tisuću prečaka, s vijencem, s glavčinom, potpun na svaki način, taj (okrunjeni kralj) postaje kralj što po kotaču kraljuje'. O kada bih ja mogao biti kralj što po kotaču kraljuje!"

I okrunjeni kralj plemić, prosjaci, sa sjedišta ustavši, gornji dio toge na ramenu uredivši, lijevom rukom vrč uzevši, desnom rukom dragocjeni kotač poškropi: "Pokreni se poštovani dragocjeni kotaču, nadmoćno pobijedi poštovani dragocjeni kotaču". Na to se, prosjaci, taj dragocjeni kotač pokrenu put istočnoga obzora a za njim iđaše kralj Cakkavatti zajedno sa četverodijelnom vojskom. I na onome mjestu, prosjaci, na kojemu je dragocjeni kotač stao kao poduprt o njega, na tom je mjestu kralj Cakkavatti nastambu podigao zajedno s četverodijelnom vojskom. A kraljevi koji kraljevahu nad istočnim obzorom, pristupivši kralju Cakkavatti, zaustiše ovo: "Dođi, veliki kralju. Dobro došao, veliki kralju. Sve je tvoje, veliki kralju. Naučavaj nas, veliki kralju". A kralj Cakkavatti ovako zausti: "Dahom obdarene ne treba ubijati, ono što nije dano ne treba uzimati, krivo se u željama ne treba ponašati, riječ zablude ne treba kazivati, opojna pića ne treba piti, i to što imate uživajte tako kako imate". I ti kraljevi koji kraljevahu nad istočnim obzorom, prosjaci, oni postaše kralju Cakkavatti potčinjeni.

7. Na to se, prosjaci, dragocjeni kotač, došavši do istočnoga mora i prošavši iznad njega tik uz njegovu površinu, pokrene put južnoga obzora, a za njim iđaše kralj Cakkavatti zajedno s četverodijelnom vojskom. (I isto se zbi.) I taj se dragocjeni kotač, prosjaci, došavši do južnoga mora i prošavši iznad njega tik uz njegovu površinu, pokrene put zapadnoga obzora, a za njim iđaše kralj Cakkavatti zajedno s četverodijelnom vojskom. I na onome mjestu, prosjaci, na kojemu je dragocjeni kotač stao kao poduprt o njega, na tom je mjestu kralj Cakkavatti nastambu podigao zajedno sa četverodijelnom vojskom. A kraljevi koji kraljevahu nad zapadnim obzorom, pristupivši kralju Cakkavatti, zaustiše ovo: "Dođi, veliki kralju. Dobro došao, veliki kralju. Sve je tvoje, veliki kralju. Naučavaj nas, veliki kralju". A kralj Cakkavatti ovako zausti: "Dahom obdarene ne treba ubijati, ono što nije dano ne treba uzimati, krivo se u željama ne treba ponašati, riječ zablude ne treba kazivati, opojna pića ne treba piti, i to što imate uživajte tako kako imate". I ti kraljevi koji kraljevahu nad zapadnim obzorom, prosjaci, oni postaše kralju Cakkavatti potčinjeni.

Riječ prosjak, na palijskom bhikkhu, primjenjuje se na Buddhina sljedbenika koji je ostavio zemaljske posjede i srodnike. U Indiji postoji još nekoliko riječi za prosjake i čin prosjačenja koji odgovaraju onomu što se danas pod tim podrazumijeva.

U ovom slučaju, međutim, radi se o nijemoj prošnji. Prosjaci su šutke stajali u nečijoj blizini, s praznom zdjelom i čekali da dobiju hranu. Budući da se to događalo u

određeno doba dana i običaj darivanja hrane beskućnicima je bio znan, to su ljudi lako razumijevali njihovo nijemo čekanje i davali im hranu ili ne.

8. Na to se, prosjaci, dragocjeni kotač, došavši do zapadnoga mora i prošavši iznad njega tik uz njegovu površinu, pokrene put sjevernoga obzora, a za njim iđaše kralj Cakkavatti zajedno s četverodijelnom vojskom. I na onome mjestu, prosjaci, na kojemu je dragocjeni kotač stao kao poduprt o njega, na tom je mjestu kralj Cakkavatti nastambu podigao zajedno sa četverodijelnom vojskom. A kraljevi koji kraljevahu nad sjevernim obzorom, pristupivši kralju Cakkavatti, zaustiše ovo: "Dođi, veliki kralju. Dobro došao, veliki kralju. Sve je tvoje, veliki kralju. Naučavaj nas, veliki kralju". A kralj Cakkavatti ovako zausti: "Dahom obdarene ne treba ubijati, ono što nije dano ne treba uzimati, krivo se u željama ne treba ponašati, riječ zablude ne treba kazivati, opojna pića ne treba piti, i to što imate uživajte tako kako imate". I ti kraljevi koji kraljevahu nad sjevernim obzorom, prosjaci, oni postaše kralju Cakkavatti potčinjeni.

Na to, prosjaci, nadmoćno pobijedivši ovu zemlju oivičenu morima dragocjeni kotač dođe u prijestolnicu i stane na dveri unutrašnjih kraljevih odaja, nasuprot dvorani gdje se prosuđuje značenje, kao nataknut na osovinu, bacajući svjetlo na unutrašnje kraljeve odaje.

9. I drugi kralj koji po kotaču kraljuje, prosjaci, .../ i treći, ... i četvrti, ... i peti, ... i šesti, .../ i sedmi kralj koji po kotaču kraljuje, prosjaci, nakon što je prošlo mnogo kišnih razdoblja, mnogo stotina kišnih razdoblja, mnogo tisuća kišnih razdoblja, zazva izvjesnog čovjeka ovako: "Kada bi ti, vrli čovječe, smotrio da se nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo, u stajanju svojem premjestio, tada bi bilo dobro da mi to preneseš". "Da, svjetlosti", tako, prosjaci, taj čovjek odvrati kralju Cakkavatti. I ugleda taj čovjek, nakon što je prošlo mnogo kišnih razdoblja, mnogo stotina kišnih razdoblja, mnogo tisuća kišnih razdoblja, kako se nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo i u stajanju svojemu premjestio. To ugledavši, pristupi kralju Cakkavatti. Pristupivši kralju što po kotaču kraljuje reče mu ovo: "Evo, svjetlosti, bilo bi dobro da znaš da se tebi nebeski, dragocjeni kotač pomaknuo i u stajanju svojemu premjestio".

10. Na to, prosjaci, kralj Cakkavatti zazvavši starijeg sina reče mu ovo: "Pomaknuo se nebeski, dragocjeni kotač meni odista, dragi mladi čovječe, i u svojemu se stajanju premjestio. A ovo sam čuo: 'Onaj kralj koji po kotaču kraljuje i kojemu se nebeski, dragocjeni kotač pomakne i u stajanju svojemu premjesti, taj kralj neće još dugo živjeti'. Utažene su moje ljudske želje. Vrijeme je sada za mene da tragam za nebeskim željama. Ti dođi, dragi mladi čovječe, i stremi ovoj zemlji oivičenoj morima. Ja ću, pak, skinuvši kosu i bradu i odjenuvši narančastu odjeću otići od kuće u beskućje".

Na to, prosjaci, kralj Cakkavatti usrdno poučivši starijega sina o kraljevstvu, skinuvši kosu i bradu i odjenuvši narančastu odjeću ode od kuće u beskućje. Sedam dana, prosjaci, nakon što je kraljevski prosvjetljenik bio beskućnik, nebeski se dragocjeni kotač povuče.

11. A izvjesni čovjek, prosjaci, pristupi okrunjenome kralju plemiću i okrunjenome kralju pristupivši reče ovo: "Eto, svjetlosti, bilo bi dobro da znaš da se nebeski, dragocjeni kotač povukao". Okrunjeni kralj, prosjaci, zbog toga što se nebeski, dragocjeni kotač povukao posta neprisebne misli i dozna za neprisebnost misli. I nepristupivši kraljevskome prosvjetljeniku ne upita ga za plemenito svetkovanje onoga koji po kotaču kraljuje. On je po svojim mislima zdušno zemljom upravljao. Njemu što

po svojim mislima zdušno zemljom upravljaše zemlja nije napredovala kao što je to bilo prije, za prijašnjih kraljeva koji su svetkovali svetkovinu onoga što po kotaču kraljuje.

Na to, prosjaci, njegovi drugovi, vijećnici, oni vični novčanim poslovima i veliki savjetnici, stražari, vratari i oni koji žive po istinonosnoj riječi, okupivši se, pristupe okrunjenome kralju plemiću i kazahu mu: "Dok ti, svjetlosti, po svojim mislima zdušno zemljom upravljaš, zemlja ne napreduje kao što je to bilo prije, za prijašnjih kraljeva koji su svetkovali plemenitu svetkovinu onoga što po kotaču kraljuje. Ima u ovome osvojenome (području) i drugih drugova, vijećnika, onih vičnih novčanim poslovima i velikih savjetnika, stražara, vratara i onih koji žive po istinonosnim riječima a koji kao i mi obdržavaju plemenita svetkovanja onoga što po kotaču kraljuje. Hajde ti, svjetlosti, pitaj nas o plemenitom svetkovanju onoga koji po kotaču kraljuje. Mi ćemo ti o tome upitani to i raščinjati".

Uvelike je došlo do neimaštine

12. Na to je, prosjaci, okrunjeni kralj plemić pitao okupljene drugove, vijećnike, one vične novčanim poslovima i velike savjetnike, stražare, vratare i one koji žive po istinonosnoj riječi o plemenitom svetkovanju onoga koji po kotaču kraljuje. A oni su mu o tome upitani, to i raščinjali. Čuvši ih, po redu u obdržavanju omogućio je sebi i čuvanje i otklanjanje smetnji i nadziranje svojih stvorenja, ali siromašnima nije bogatstvo pružio. Zato što siromašnima bogatstvo nije pružio uvelike dođe do neimaštine. Kako je uvelike došlo do neimaštine izvjesni čovjek od drugih uze ono što nije dano, a što se krađom smatralo. Njega zgrabiše i zgrabivši ga pred okrunjenoga ga kralja dovedoše, da ga kralj vidi: "Ovaj čovjek, svjetlosti, uze od drugih ono što nije dano, što se krađom smatra". Kad je tako bilo rečeno okrunjeni kralj plemić tom čovjeku reče ovo:

"Da li je odista istina, vrli čovječe, da si od drugih uzeo ono što nije dano a što se krađom smatra?"

"Istina je, svjetlosti".

"Iz koje nužde?"

"Nisam, svjetlosti, imao od čega živjeti".

Na to, prosjaci, okrunjeni kralj plemić tom čovjeku pruži bogatstvo: "S ovim bogatstvom, vrli čovječe, ti i za sebe živi, i majku i oca uzdržavaj, i ženu i djecu uzdržavaj, bavi se raznim poslovima, i lutaoce i brahmane podupri darom danim desnom rukom prvenstveno vezanim za tamo gore, za svijetli svijet, darom zbog kojega se u svijetlome svijetu i preporađa". "Da, svjetlosti", tako, prosjaci, taj čovjek okrunjenome kralju odvrati.

Cakkavattisihanadasuttam, Dighanikayo, 3, 3.

Riječ brahman koja se ovdje spominje, odnosi se u većini tekstova na ljude koji se rađaju u brahmanskim obiteljima i koji po tradiciji čuvaju istinonosnu riječ i njezinu upotrebu. Evo što o prvobitnom značenju riječi brahman kaže jedan drugi palijski tekst:

Krug brahmana

22. Na to se, Vasettha, u nekima od bića ovako zbi: "Zbilja su zla obdržavanja, poštovani, među bićima iskrsla, jer evo uzimanje onoga što nije dano bit će zrenju dostupno, greška će zrenju biti dostupna, riječ zablude zrenju će biti dostupna i uzimanje batine zrenju će biti dostupno. Kako bi bilo kad bismo se mi otirali od zlih, nevrijednih obdržavanja?!" I ona se otirahu od zlih, nevrijednih obdržavanja. "Od zlih se, nevrijednih obdržavanja otiru", upravo tako, Vasettha, "oni koji se otiru" (brahmana), "ona koja se otiru", to je bio prvi izraz koji je ušao u upotrebu. Sačinivši u šumskim predjelima kolibice u njima su se zadubljivala; razišav se s drvenim ugljenom, razišav se s dimom, kao ona koja su mužar ostavila, otpućivala su se uveče u traženju namirnica za večernji obrok, ujutro za jutarnji, do gospodarstava, gradića i kraljevih posjeda. Primivši namirnice, ta su se bića ponovo u šumskim kolibicama zadubljivala. Ugledavši ih, ljudi ovako zaustiše: "Sačinivši sebi u šumskim predjelima kolibice ta se bića, poštovana, u njima zadubljuju; razišav se s drvenim ugljenom, razišav se s dimom, kao ona koja su mužar ostavila, otpućuju se uveče u traženju namirnica za večernji obrok, ujutro za jutarnji, do gospodarstava, gradića i kraljevskih posjeda. Primivši namirnice, ta se bića ponovo u šumskim kolibicama zadubljuju".

"Zadubljuju se", upravo tako, Vasettha, "oni koji se zadubljuju", "oni koji se zadubljuju", to je bio drugi izraz koji je došao u upotrebu. Neka od tih bića, Vasettha, ne mogavši podnijeti to zadubljenje u kolibicama šumskih predjela, otputila su se do ruba gospodarstava, do ruba gradića i sačinivši knjige tu su sebi načinila sjedište. Ugledavši ih takve, ljudi su ovako zaustili: "Ova su se poštovana bića, poštovano (biće), ne mogavši podnijeti to zadubljenje u kolibicama šumskih predjela, otputila do ruba gospodarstava, do ruba gradića i sačinivši knjige tu su sebi načinila sjedište. Sada se ne zadubljuju". "Sada se ne zadubljuju", upravo tako, Vasettha, "ona koja se ne zadubljuju (učena)", "ona koja se ne zadubljuju", to je bio treći izraz koji je došao u upotrebu. Ono na što se u to vrijeme gledalo kao na bijedno, Vasettha, na to se danas gleda kao na najsjajnije. Baš tako je, Vasettha, kroz drevni, prvobitni izraz došao do rođenja taj krug brahmana, i to baš među tim bićima a ne među drugima, među jednakima a ne među nejednakima, po redu u obdržavanju a ne po onom što nije red u obdržavanju. Jer red u obdržavanju je ono što je najsjajnije za stvorenja, Vasettha, i u ovom vidljivom redu u obdržavanju i u budućem".

Aggannasuttam, Dighanikayo, 3, 4.

Neki drugi čovjek, prosjaci, isto, od drugih uze ono što nije dano, a što se krađom smatralo. Njega zgrabiše i zgrabivši ga pred okrunjenoga ga kralja dovedoše, da ga kralj vidi: "Ovaj čovjek, svjetlosti, uze od drugih ono što nije dano, što se krađom smatra". Kad je tako bilo rečeno okrunjeni kralj plemić tom čovjeku reče ovo:

"Da li je odista istina, vrli čovječe, da si od drugih uzeo ono što nije dano a što se krađom smatra?"

"Istina je, svjetlosti".

"Iz koje nužde?"

"Nisam, svjetlosti, imao od čega živjeti".

Na to, prosjaci, okrunjeni kralj plemić tom čovjeku pruži bogatstvo: "S ovim bogatstvom, vrli čovječe, ti i za sebe živi, i majku i oca uzdržavaj, i ženu i djecu uzdržavaj, bavi se raznim poslovima, i lutaoce i brahmane podupri darom danim

desnom rukom prvenstveno vezanim za tamo gore, za svijetli svijet, darom zbog kojega se u svijetlome svijetu i preporađa". "Da, svjetlosti", tako, prosjaci, taj čovjek okrunjenome kralju odvrati.

13. I čuše, prosjaci, ljudi: "Odista, poštovani, onima koji su od drugih oduzeli što im nije dano, što se krađom smatra, njima je kralj bogatstvo pružio". Kad su to čuli u njima se ovako zbi: "Kako bi bilo kad bismo mi od drugih uzimali ono što nije dano a što se otimanjem smatra?!" I tako, prosjaci, izvjesni čovjek od drugih uze ono što nije dano a što se otimanjem smatralo. Njega zgrabiše i zgrabivši ga pred okrunjenoga ga kralja dovedoše, da ga kralj vidi: "Ovaj čovjek, svjetlosti, uze od drugih ono što nije dano, što se otimanjem smatra". Kad je tako bilo rečeno okrunjeni kralj plemić tom čovjeku reče ovo:

"Da li je odista istina, vrli čovječe, da si od drugih uzeo ono što nije dano a što se otimanjem smatra?"

"Istina je, svjetlosti".

"Iz koje nužde?"

"Nisam, svjetlosti, imao od čega živjeti".

Na to se, prosjaci, u okrunjenome kralju plemiću ovako zbi: "Ako ću ja svakomu koji će od drugih uzeti ono što nije dano a što se otimanjem smatra, ako ću svakomu takvom bogatstvo pružiti, tako će se ovo otimanje tuđeg osnažiti. Kako bi bilo da ja tog čovjeka predusretnem, dobro predusretnem, u korijenu njegovu odrežem, i njemu odsiječem glavu?!" I okrunjeni kralj, prosjaci, zazva ljude: "Svezavši ovomu čovjeku ruke straga, jakim užetom, vezama čvrsto stegnutim, britvom mu glavu obrijavši, provedite ga okolo od ulice do ulice od trga do trga uz parajuće zvuke udaraljki, i kroz južne dveri izašavši, južno od grada, predusretnite ga, dobro ga predusretnite, u korijenu ga njegovu odrežite - odsijecite mu glavu". "Da, svjetlosti", odvrativši tako okrunjenome kralju, prosjaci, ti ljudi svezavši tom čovjeku ruke straga, jakim užetom, vezama čvrsto stegnutim, britvom mu glavu obrijaše, provedu ga okolo od ulice do ulice od trga do trga uz parajuće zvuke udaraljki i kroz južne dveri izašavši, južno od grada, predusretnu ga, dobro ga predusretnu, u korijenu ga njegovu odrežu - odsijeku mu glavu.

Cakkavattisihanadasuttam, Dighanikayo, 3, 3.

U svim palijskim tekstovima koji čine palijski kanon i sustav, loše ćudoredno ponašanje smatra se uzrokom čovjekovog pada, kao i pada njegovog materijalnog blagostanja. I obratno: dobro ćudoredno ponašanje uzrok je materijalnom blagostanju. A što se tiče stvaralačkoga beskućnićkog života, na razne se načine ističe i nedvosmisleno izriče da bez ćudoređa nema sabranosti, a bez sabranosti prozrijevanja, razabiranja pravog toka stvari, i na kraju slobode, što je prema Buddhi najviša mogućnost čovjeka.

Buddhina kozmogonija može se prikazati i naprosto priručnički: toliko i toliko svjetova, toliko i toliko grupa bića, takav početak, takvo odvijanje i takav kraj svijeta. Pri tom bi se, međutim, lako mogao previdjeti njezin poticajni, pedagoški karakter.

Iz pozicije palijskih tekstova, na kozmologiju se i kozmogoniju gleda otprilike ovako: svaki opis nekog još neiskušanog stanja, drugog svijeta, ili stanja o kojima ne postoji sjećanje dan je u palijskom kanonu kao poticaj za provjeru. Jer, samo tim i samim tim

što se nešto izriče kao stvarno još ne znači da to zaista i jest stvarno. Stoga Buddha posebno ističe važnost razboritosti i trijeznog postavljanja spram izrečenih, čutih ili viđenih činjenica. Viđenja raznih razina svijesti i njihovo razumijevanje stvar je osobnog iskustva pojedinca. Viđenje i razumijevanje, ostvarenje i razumijevanje zadubljenja i pročišćenja stvar je, isto tako, sjećanja i zrenja svakog ponaosob. Tako je i s iskazima o drugim svjetovima, njihovu nastanku, budućnosti itd. Svi ti mogući kozmogonijski, teogonijski, kozmologijski ili bilo koji drugi opisi izgleda i toka stvari, koji se ne mogu običnim osjetilima doznati, dani su u palijskom kanonu kao putokaz, orijentir, poticaj, nadahnuće i osvještenje čovjeku koga uistinu smeta ili zasmeta vlastita skučenost, sputanost ili nepostojanje pravih vrijednosti u svijetu.

Stoga bi i kozmologijske i kozmogonijske opise iz palijskog kanona trebalo također gledati u okviru praktičnih stavova i usmjerenja cijeloga palijskog sustava.

Tada nam se kanonski opisi svjetova i bića, širine i obuhvatnosti prikaza kakvih nema ni u kojem drugom sustavu danas znanom u svijetu, otkrivaju u sasvim drugom svjetlu. Ne kao nedostižna mitologija, već kao izazov, suvremen poput drugih izazova današnjice.

U tome bi bio pedagoški i najbitniji smisao palijske kozmogonije i intencija je ovog članka da na to skrene pažnju. Jer, kad bi se sakupila i sva mjesta iz palijskih tekstova u kojima se govori o kozmologiji (takvih knjiga ima), bila bi to ipak cjelina s rupama ma kako veličanstvena i sveobuhvatna bila.

Budućnost je u palijskim tekstovima dana na tri načina: kao opis budućeg stanja svijeta (npr. u nastavku teksta), kao posljedica nekog djelovanja i kao odnos spram sadašnjosti. Sva tri opisa budućnosti, tj. budućeg stanja svijeta, posljedica djelovanja i odnos spram sadašnjosti zapravo se mogu podvesti pod jedno: stalno otvorenu, temeljnu mogućnost čovjeka da svojim djelovanjem uvjetuje smjer stvarnosti za svoje dobro ili sebi na zlo.

14. I čuše, prosjaci, ljudi: "Odista, poštovani, one koji su od drugih uzeli ono što nije dano a što se otimanjem smatra, te je kralj predusreo, dobro predusreo, u korijenu ih je njihovu odrezao - odsjekao im je glavu". Kad su to čuli u njima se ovako zbi: "Kako bi bilo da mi britka načinimo sječiva i britka sječiva načinivši, one od kojih ćemo uzimati ono što nije dano, što se otimanjem smatra, njih predusretnemo, dobro predusretnemo, u korijenu ih njihovu odrežemo - odsiječemo im glave?!" I oni, oštra sječiva načinivši, na gospodarstvima počeše ubojstva činiti, u gradićima počeše ubojstva činiti, u gradovima počeše ubojstva činiti, na putovima počeše napade izvoditi. One od kojih bi uzeli ono što nije dano a što se otimanjem smatralo, njih bi predusreli, dobro predusreli, u korijenu ih njihovu odrezali - odsjekli bi im glave.

15. Upravo tako, prosjaci, zbog toga što se siromašnima bogatstvo nije pružilo, uvelike do neimaštine dođe. Kako je uvelike došlo do neimaštine uvelike do uzimanja onoga što nije dano dođe. Kako je uvelike došlo do uzimanja onoga što nije dano uvelike do sječiva dođe. Kako je uvelike došlo do sječiva uvelike do razaranja dahom obdarenih bića dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do razaranja dahom obdarenih bića zato tim bićima životni dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojima je životan dah bio osamdeset tisuća kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio četrdeset tisuća kišnih razdoblja.

Između ljudi čiji je životan dah bio četrdeset tisuća kišnih razdoblja, između njih, izvjesni čovjek od drugih uze ono što nije dano, a što se krađom smatralo. Njega

zgrabiše i kralju dovedoše, da ga kralj vidi: "Ovaj je čovjek, svjetlosti, uzeo od drugih ono što nije dano, što se krađom smatra". Kad je tako bilo rečeno okrunjeni kralj plemić tom čovjeku reče ovo: "Da li je odista istina, vrli čovječe, da si ti od drugih uzeo ono što nije dano a što se krađom smatra?" "Zaista nisam, svjetlosti", i upravo tako riječ zablude razabrano izusti.

16. Upravo tako, prosjaci, zbog toga što se siromašnima bogatstvo nije pružilo, uvelike do neimaštine dođe. Kako je uvelike došlo do neimaštine uvelike do uzimanja onoga što nije dano dođe. Kako je uvelike došlo do uzimanja onoga što nije dano uvelike do sječiva dođe. Kako je uvelike došlo do sječiva uvelike do razaranja dahom obdarenih bića dođe. Kako je uvelike došlo do razaranja dahom obdarenih bića uvelike do izgovaranja zablude dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do izgovaranja zablude zato tim bićima životni dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojima je životan dah bio četrdeset tisuća kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio dvadeset tisuća kišnih razdoblja.

Između ljudi čiji je životan dah bio dvadeset tisuća kišnih razdoblja, između njih, izvjesni čovjek od drugih uze ono što nije dano, a što se krađom smatralo. A to drugi čovjek prenese okrunjenome kralju plemiću: "Tako se zove, svjetlosti, čovjek koji je od drugih uzeo ono što nije dano, što se krađom smatra", i tako se ogovaranje zače.

17. Upravo tako, prosjaci, zbog toga što se siromašnima bogatstvo nije pružilo, uvelike do neimaštine dođe. Kako je uvelike došlo do neimaštine uvelike do uzimanja onoga što nije dano dođe. Kako je uvelike došlo do uzimanja onoga što nije dano uvelike do sječiva dođe. Kako je uvelike došlo do sječiva uvelike do razaranja dahom obdarenih bića dođe. Kako je uvelike došlo do razaranja dahom obdarenih bića uvelike do izgovaranja zablude dođe. Kako je uvelike došlo do izgovaranja zablude uvelike do ogovaranja dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do ogovaranja zato tim bićima životni dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio dvadeset tisuća kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio deset tisuća kišnih razdoblja.

Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio deset tisuća kišnih razdoblja, između njih, neka su bića bila izražajna a druga manje izražajna. Tada su se ta manje izražajna bića, pohotna na izražajnost drugih bića, upustila u općenje s tuđim ženama.

18. Upravo tako, prosjaci, zbog toga što se siromašnima bogatstvo nije pružilo, uvelike do neimaštine dođe. Kako je uvelike došlo do neimaštine uvelike do uzimanja onoga što nije dano dođe. Kako je uvelike došlo do uzimanja onoga što nije dano uvelike do sječiva dođe. Kako je uvelike došlo do sječiva uvelike do razaranja dahom obdarenih bića dođe. Kako je uvelike došlo do razaranja dahom obdarenih bića uvelike do izgovaranja zablude dođe. Kako je uvelike došlo do izgovaranja zablude uvelike do ogovaranja dođe. Kako je uvelike došlo do ogovaranja uvelike do krivoga ponašanja u željama dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do krivoga ponašanja u željama, zato tim bićima životni dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio deset tisuća kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio pet tisuća kišnih razdoblja.

19. Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio pet tisuća kišnih razdoblja, između njih, uvelike do dva obdržavanja dođe: do grubih riječi i do brbljarija. I zbog toga što je uvelike došlo do dva obdržavanja: do grubih riječi i do brbljarija, zato tim bićima životan dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Nekim sinovima tih

ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio pet tisuća kišnih razdoblja, nekim njihovim sinovima životan je dah bio dvije i pol tisuće kišnih razdoblja a nekima dvije tisuće kišnih razdoblja.

20. Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio dvije i pol tisuće kišnih razdoblja, između njih, uvelike do pohlepe i zloćudnosti dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do pohlepe i zloćudnosti, zato tim bićima životan dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio dvije i pol tisuće kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio tisuću kišnihrazdoblja.

21. Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio tisuću kišnih razdoblja, između njih, uvelike do krivoga uvida dođe. I zbog toga što je uvelike došlo do krivoga uvida, zato tim bićima životan dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio tisuću kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio pet stotina kišnih razdoblja.

22. Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio pet stotina kišnih razdoblja, između njih, uvelike do tri obdržavanja dođe: do strasti koja nije po redu u obdržavanju, do razvratne požude i do krivoga reda u obdržavanju. I zbog toga što je uvelike došlo do tri obdržavanja: do strasti koja nije po redu u obdržavanju, razvratne požude i do krivoga reda u obdržavanju, zato tim bićima životan dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Nekim sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove izražajnosti, kojih je životan dah bio pet stotina kišnih razdoblja, nekim njihovim sinovima životan je dah bio dvije stotine i pedeset kišnih razdoblja a nekima dvije stotine kišnih razdoblja.

Između tih ljudi, prosjaci, kojih je životan dah bio dvije stotine i pedeset kišnih razdoblja, između njih uvelike do ovih obdržavanja dođe: do pomanjkanja poštovanja spram majke, do pomanjkanja poštovanja spram oca, do pomanjkanja poštovanja spram lutalaca, do pomanjkanja poštovanja spram brahmana i do neuvažavanja starijih u porodici.

23. Upravo tako, prosjaci, zbog toga što se siromašnima bogatstvo nije pružilo, uvelike do neimaštine dođe. Kako je uvelike došlo do neimaštine uvelike do uzimanja onoga što nije dano dođe. Kako je uvelike došlo do uzimanja onoga što nije dano uvelike do sječiva dođe. Kako je uvelike došlo do sječiva uvelike do razaranja dahom obdarenih bića dođe. Kako je uvelike došlo do razaranja dahom obdarenih bića uvelike do izgovaranja zablude dođe. Kako je uvelike došlo do izgovaranja zablude uvelike do ogovaranja dođe. Kako je uvelike došlo do ogovaranja uvelike do krivoga ponašanja u željama dođe. Kako je uvelike došlo do krivoga ponašanja u željama uvelike do dva obdržavanja dođe: do grubih riječi i do brbljarija. Kako je uvelike došlo do dva obdržavanja uvelike do pohlepe i zloćudnosti dođe. Kako je uvelike došlo do pohlepe i zloćudnosti uvelike do krivoga uvida dođe. Kako je uvelike došlo do krivoga uvida uvelike do tri obdržavanja dođe: do strasti koja nije po redu u obdržavanju, do razvratne požude i do krivoga reda u obdržavanju. Kako je uvelike došlo do tri obdržavanja uvelike do ovih obdržavanja dođe: do pomanjkanja poštovanja spram majke, do pomanjkanja poštovanja spram oca, do pomanjkanja poštovanja spram lutalaca, do pomanjkanja poštovanja spram brahmana i do neuvažavanja starijih u porodici. I zbog toga što je uvelike došlo do ovih obdržavanja, zato tim bićima životan dah jalov posta i izražajnost njihova jalova posta. Sinovima tih ljudi, jalova životnoga daha, jalove

izražajnosti, kojih je životan dah bio dvije stotine i pedeset kišnih razdoblja, sinovima njihovim životan je dah bio stotinu kišnih razdoblja.

Vrijeme onih čiji je životan dah deset kišnih razdoblja

24. Doći će vrijeme, prosjaci, u kojem će sinovima ovih ljudi životan dah biti deset kišnih razdoblja. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, petogodišnja će djevojčica zrela postati. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, ove će jestvine, ovakvog okusa iščeznuti: fino maslo, maslac, (sezamovo) ulje, med, šećer i sol. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, zrnje kudrusaka bit će jelo što će se najviše jesti. Kako što se danas, prosjaci, najviše jedu riža i meso s povrćem, upravo će tako, prosjaci, za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja zrnje kudrusaka biti jelo što će se najviše jesti.

Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, deset će putova vrijednih djela posve iščeznuti, a deset putova nevrijednih djela bit će kao svjetala, premnogo. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci: "vrijedno" - toga neće biti, a kamoli onda i onoga koji će činiti vrijedno. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, oni koji će biti bez poštovanja spram majke, bez poštovanja spram oca, bez poštovanja spram lutalaca, bez poštovanja spram brahmana i koji neće ovažavati starije u porodici, ti će biti oni koje treba poštovati, koje treba pohvaliti. Kao što su danas, prosjaci, oni koji poštuju majku, oca, lutaoce i brahmane i koji uvažavaju starije u porodici oni koje treba poštovati, oni koje treba pohvaliti, upravo će tako, prosjaci, za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, oni koji neće poštovati majku, oca, lutaoce i brahmane i koji neće uvažavati starije u porodici, oni će biti ti koje treba poštovati, oni će biti ti koje treba pohvaliti.

Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, "majka", toga neće biti; ni "teta", ni "ujna", ni "žena voditeljeva", ni "žena bremenitoga". Izmiješano će svijet hodati, poput jaraca i ovaca, kokota i svinja, pasa i šakala. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, uzajamno će među tim bićima silna zloća nastati, silna će se zloća ustaliti, silna zloćudnost, silna iskvarenost mišlju, silna svijest ubojice. Kao što u lovcu koji ugleda divlju zvijer, prosjaci, zloća nastaje i silna se zloća ustaljuje, silna zloćudnost, silna iskvarenost mišlju, silna svijest ubojice; upravo će tako, prosjaci, za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja među tim bićima uzajamno silna zloća nastati, silna će se zloća ustaliti, silna zloćudnost, silna iskvarenost mišlju, silna svijest ubojice. Između majke i sina, sina i majke; oca i sina, sina i oca; brata i sestre, sestre i brata silna će zloća nastati, silna će se zloća ustaliti, silna zloćudnost, silna iskvarenost mišlju, silna svijest ubojice.

25. Za vrijeme ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, prosjaci, doći će do prijelaznoga razdoblja sječiva od sedam dana. Oni će jedan drugoga primati kao da imaju predodžbu zvijeri i u rukama će im oštra sječiva iskrsnuti. Oštrim će sječivima (vičući): "To je zvijer, to je zvijer", jedan drugoga života lišavati.

26. Na to će se, prosjaci, u nekima od bića ovako zbiti: "Niti ćemo mi koga niti će tko nas. Kako bi bilo da se, ušavši u neprohodnu travu, neprohodnu šumu, neprobojno stablo, do teško prebrodive rijeke, ili u vrletnu planinu, održavamo na životu hraneći se plodovima palim sa stabala?" I oni će se, ušavši u neprohodnu travu, neprohodnu šumu, neprobojno stablo, do teško prebrodive rijeke ili u vrletnu planinu, održavati na životu hraneći se plodovima palim sa stabala. Nakon što će proći sedam dana, izišavši iz neprohodne trave, šume, stabla, teško prebrodive rijeke i planine bića će se, jedno drugo

izgrlivši, razveseliti i laknut će im. "Gledam te poštovano biće. živo si. Poštovano biće očima drago, živo si".

Pojavit će se kralj koji po kotaču kraljuje imenom Sankho

27. Na to će se u tim bićima, prosjaci, ovako zbiti: "Zbog sakupljanja nevrijednih obdržavanja ovakav nas je lik pogubnoga usahnuća srodnika dostigao. Kako bi bilo da činimo nešto što je vrijedno? Što bismo vrijedno mogli činiti? Kako bi bilo da u sebi isušimo radost spram razaranja dahom obdarenih bića i da u ovomu vrijednom obdržavanju, uzevši ga kao nešto svoje, ustrajemo?" Oni će radost spram razaranja dahom obdarenih bića isušiti i u ovomu će vrijednomu obdržavanju, uzevši ga kao nešto svoje, ustrajati. Zbog sakupljanja vrijednih obdržavanja, i životan će im dah jačati i izražajnost će im jačati. Sinovi ljudi životnoga daha od deset kišnih razdoblja, kojima i životan dah jača i kojima izražajnost jača, sinovi njihovi postat će životnoga daha od dvadeset kišnih razdoblja.

Na to će se u tim bićima, prosjaci, ovako zbiti: "Zbog sakupljanja vrijednih obdržavanja i životan nam dah jača i izražajnost nam jača. Kako bi bilo da u još većoj mjeri činimo nešto što je vrijedno? Što bismo vrijedno mogli činiti? Kako bi bilo da u sebi isušimo radost spram uzimanja onoga što nije dano, da se pogrešno ne odnosimo prema željama, da isušimo radost izgovaranja zablude, ogovaranja, grubih riječi i brbljanja, da propustimo pohlepu, zloćudnost i pogrešan uvid, i tri obdržavanja: strast koja nije po redu u obdržavanju, razvratnu požudu i krivi red u obdržavanju?! Kako bi bilo da poštujemo majku, oca, lutaoce i brahmane, da uvažavamo starije u porodici, i da u ovomu vrijednomu obdržavanju, uzevši ga kao nešto svoje, ustrajemo?!" Ona će poštovati majku, poštovat će oca, lutaoce i brahmane, uvažavat će starije u porodici i u ovomu će vrijednomu obdržavanju, uzevši ga kao nešto svoje, ustrajati.

28. Zbog sakupljanja vrijednih obdržavanja, i životan će im dah jačati i izražajnost će njihova jačati. Sinovi ljudi životnoga daha od dvadeset kišnih razdoblja, kojima i životan dah jača i kojima izražajnost jača, sinovi njihovi postat će životnoga daha od četrdeset kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od četrdeset kišnih razdoblja postat će životnoga daha od osamdeset kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od osamdeset kišnih razdoblja postat će životnoga daha od stotinu i šezdeset kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od stotinu i šezdeset kišnih razdoblja postat će životnoga daha od tri stotine i dvadeset kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od tri stotine i dvadeset kišnih razdoblja postat će životnoga daha od šest stotina i četrdeset kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od šest stotina i četrdeset kišnih razdoblja postat će životnoga daha od dvije tisuće kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od dvije tisuće kišnih razdoblja postat će životnoga daha od četiri tisuće kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od četiri tisuće kišnih razdoblja postat će životnoga daha od osam tisuća kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od osam tisuća kišnih razdoblja postat će životnoga daha od dvadeset tisuća kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od dvadeset tisuća kišnih razdoblja postat će životnoga daha od četrdeset tisuća kišnih razdoblja. Sinovi ljudi životnoga daha od četrdeset tisuća kišnih razdoblja postat će životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, djevojčice sa pet stotina godina zrele će postati.

Postanak kralja Sankhe

29. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, troje će harati poput zaraze:iskanje, gubitak apetita i starost. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, ova će zemlja Jambudipa moćna postati, u svemu obilna, i pijetao će je moći preletjeti, od gospodarstva do gospodarstva, od gradića do gradića, od kraljevih posjeda do kraljevih posjeda. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, ova će zemlja Jambudipa ljudima napučena postati, netko bi mislio da je to Avici, kao šuma trstike ili šuma rogoza. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, ovaj Baranast postat će prijestolnica, Ketumati zvana, moćna i u svemu obilna, puna ljudske vreve i dobro opskrbljena. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, u ovoj će zemlji Jambudipi osamdeset četiri tisuće gradova biti s prijestolnicom Ketumati na čelu. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, u prijestolnici Ketumati po redu u obdržavanju pojavit će se kralj što po kotaču kraljuje, imenom Sankho, koji će po redu u obdržavanju kralj biti, onaj kojemu pripadaju sve četiri granice, što osvajač je, i sigurnost će zemlje steći i usklađen će sa sedam dragocjenosti biti. A ovo će biti sedam dragocjenosti: dragocjeni kotač, dragocjeni slon, dragocjeni konj, dragocjeni dragulj, dragocjena žena, dragocjeni kućedomaćin i dragocjeni savjetodavac kao sedmi. Preko tisuću sinova bit će njegovih, silnih obličja, što satiru vojske onih preko. On će ovu zemlju oivičenu oceanima, bez batine, bez sječiva, po redu u obdržavanju nadmoćno pobijediti i nju će zaposjesti.

Pojavit će se Uzvišeni, Metteyya zvani

30. Za vrijeme ljudi životnoga daha od osamdeset tisuća kišnih razdoblja, prosjaci, u svijetu će se pojaviti Uzvišeni, Metteyya zvani, zaslužni, ispravno i potpuno Probuđeni, određen saznanjem i ponašanjem, blaženi, znalac svijeta, nenadmašivi, koji upravlja pripitomljenjem čovjeka, učitelj i nebesnicima i ljudima, Probuđeni, Uzvišeni, baš kao što sam se i ja danas u svijetu pojavio, zaslužni, ispravno i potpuno Probuđeni, određen saznanjem i ponašanjem, blaženi, znalac svijeta, nenadmašivi, koji upravlja pripitomljenjem čovjeka, učitelj i nebesnicima i ljudima, Probuđeni, Uzvišeni. On će upućivati, sam ga sebi obznanivši, sam uočivši, kako da se progleda ovaj svijet s nebesnicima, s Marama, s Brahmama, s lutaocima i brahmanima, s rođenima, s nebesnicima i ljudima, baš kao što i ja danas upućujem, sam to sebi obznanivši, sam uočivši, kako da se progleda ovaj svijet s nebesnicima, s Marama, s Brahmama, s lutaocima i brahmanima, s rođenima, s nebesnicima i ljudima. On će pokazivati red što se obdržava skladan na početku, skladan u sredini, skladan na kraju i u značenju i u pojedinostima, i sveti će život, cjelovit, potpun i očišćen, osvijetliti, baš kao što i ja danas red što se obdržava pokazujem, skladan na početku, skladan u sredini, skladan na kraju i u značenju i u pojedinostima, i sveti život, cjelovit, potpun i očišćen, osvjetljujem. On će nejednu tisuću zajednica prosjaka njegovati, baš kao što i ja danas nejednu stotinu zajednica prosjaka njegujem.

31. Na to će, prosjaci, kralj imenom Sankho, ono zdanje koje je načinio kralj Panada Veliki, to će zdanje, obnovivši ga, zaposjevši ga, dati i pokloniti, i lutaocima, i brahmanima, i sirotinji, putnicima, ubogima i skitnicama dar će dati. I u blizini Metteyye, Uzvišenoga, Zaslužnoga, ispravno i potpuno Probuđenoga, skinuvši kosu i bradu i odjenuvši narančastu odjeću od kuće će otići u beskućje. Živeći kao beskućnik, i boraveći samotan, izdvojen, trijezan, revan i krajnje odlučan, on će, nakon nedugo vremena, ono značenje zbog kojega sinovi porodica ispravno od kuće odlaze u beskućje, taj nenadmašivi svršetak svetoga života, njega će on, u ovomu vidljivom redu u obdržavanju, sam sebi obznaniti i sam uočiti, i zadobivši ga tako će boraviti.

Boravite tako da ste sebi svjetiljka, da vam je red u obdržavanju svjetiljka

32. Tako da ste sebi svjetiljka, sebi utočište, tako da nemate drugoga utočišta, tako boravite, prosjaci. Tako da vam je red u obdržavanju svjetiljka, red u obdržavanju utočište, tako da nemate drugoga utočišta, tako boravite, prosjaci. A kako, prosjaci, prosjak boravi tako da je sebi svjetiljka, sebi utočište, tako da nema drugoga utočišta, kako boravi da mu je red u obdržavanju svjetiljka, red u obdržavanju utočište, tako da nema drugoga utočišta? Ovdje, prosjaci, prosjak boravi promatrajući tijelo u tijelu, revan, razabran i pažljiv, otklonivši pohlepu i nesreću koje su u svijetu; boravi promatrajući osjećaje u osjećajima, revan, razabran i pažljiv, otklonivši pohlepu i nesreću koje su u svijetu; boravi promatrajući svijest u svijesti, revan, razabran i pažljiv, otklonivši pohlepu i nesreću koje su u svijetu; boravi promatrajući obdržavanja u obdržavanjima, revan, razabran i pažljiv, otklonivši pohlepu i nesreću koje su u svijetu. Ovako, prosjaci, boravi prosjak koji je sebi svjetiljka, sebi utočište, koji nema drugoga utočišta, tako boravi prosjak kojemu je red u obdržavanju svjetiljka, red u obdržavanju utočište, koji nema drugoga utočišta.

Ovdje, na kraju (31), naznačeno je krajnje oslobođenje, razrješenje i svrha Buddhinog učenja, sadržana u dokončanju svakoga bola.

To važi i za kozmološke tekstove u cjelini.

Indijska misao uopće, a Buddhino učenje posebno, poznaju i ophode se s takvim dugim vremenskim razdobljima svijeta kakva se teško može naći i u astronomiji. Indijska misao uglavnom govori o četiri doba svijeta, od zlatnog, srebrnog, pa do herojskog i crnog. Negdje se ta doba nazivlju i jednim danom Brahme, jednoga od vrhunskih nebesnika.

I u indijskim i u palijskim tekstovima govori se o tri razdoblja svijeta: o pokretanju svijeta, o trajanju svjeta i o rasulu svijeta.

U svim indijskim tekstovima, uključujući i palijske, nigdje ne postoji tako razrađena i povezana kozmogonija i teogonija kao u ranim palijskim tekstovima, a koliko mi je poznato tako nešto ne postoji ni izvan Indije.

Po palijskom kanonu ciklusi ljudskog roda kreću se od 84 ili 80 tisuća godina do 10 ili 7 godina trajanja jednog života, pa opet do 84 ili 80 tisuća godina, ovisno o razdoblju. Neizbrojivi broj tih ciklusa čini jedno razdoblje svijeta, a neizbrojivi niz razdoblja svijeta sačinjava protjecanje bića. Evo kako je dan opis jednog razdoblja svijeta:

Govor o planini

Sjedeći po strani neki prosjak reče Uzvišenomu ovo:

"Koliko je dugo jedno svjetsko razdoblje, poštovani?"

"Dugo je svjetsko razdoblje, prosjače. Nije ga lako izbrojati: toliko i toliko kišnih razdoblja, toliko i toliko tisuća kišnih razdoblja".

"Može li se napraviti usporedba, poštovani?"

"Može, prosjače. Zamisli da postoji moćna stijena, sedam milja duboka, sedam milja široka, sedam milja visoka, bez udubina ili pukotina, od jednog čvrstog komada. I zamisli, da svakih stotinu godina dođe čovjek i povuče po stijeni tankom svilenom tkaninom. Tada bi ta moćna stijena nestala brže no što prođe jedno razdoblje svijeta. Toliko je dugo jedno razdoblje svijeta, prosjače. Ne jedno ovako dugo svjetsko razdoblje je proteklo, prosjače, ne jedna stotina, ne jedna tisuća, ne jedna stotina tisuća. Kako to? Početak ovog protjecanja toka preporađanja nije misliv, prosjače. Prva točka u kolanju, u protjecanju bića, kojima je okov žeđ, kojima je uzavrelost nesaznanje, nije dostupna zrenju. Zadugo si, prosjače, iskušavao bol, zadugo si punio groblja. Dovoljno dugo, prosjače, da se zaista od svih ustrojstava odvratiš, zaista obestrastiš, zaista razriješiš".

Pabbatasuttam, Samyuttanikayo, 15, 5.

U palijskom sustavu i tekstovima koji mu pripadaju, opis bilo prošlosti bilo budućnosti uvijek se svodi na sadašnjost iz koje se ionako sagledavaju prošlost ili budućnost. Tako je i u ovom tekstu o planini koji završava poticanjem na okretanje od toka bivanja i nebivanja. Možda bi bilo zgodno upozoriti na jedno mjesto iz Govora o planini: "... Početak ovog protjecanja toka preporađanja nije misliv, prosjače. Prva točka u kolanju, u protjecanju bića, kojima je okov žeđ, kojima je uzavrelost nesaznanje, nije dostupna zrenju..." Ovdje se ne želi reći da prva točka svijeta postoji - samo je nije moguće misliti, znati, vidjeti ili slično. Ne iskazuje se ni to da je protjecanje bića vječno u jednom smjeru, unedogled, u prošlost. Ostaje se pri iskazu da prva točka u kretanju bića nije utvrdiva.

Iskaz je to bez racionalnog ili kakvog drugog daljeg zaključka o početku ili vječnosti svjeta, iskaz posve praktičkog znanja o tome kako stoji s početkom, krajem i vječnošću svijeta. (Ukratko - loše, ako je suditi prema Brahmajalasuttam i drugim govorima.)

Stoga, pokušajmo slijediti intenciju palijskih tekstova i misliti prvo i jedino značenje njihovo...

Završimo stoga tekstom koji potiče na punu odgovornost u donošenju suda o dobru i zlu, vlastitom i tuđem, kao i o odgovornosti uopće; o jasnom, razboritom i određenom gledanju na stvari koje će se razlikovati od suvremenog relativnog što stoji između onog "ali objektivno doduše" i onog subjektivnog, neodređenog i neutvrdivog.

Tako smo bili rekli: "Ne idite vi, Kalame, za izvješćem, ni za predajom, ni za nagađanjem, ne idite za određenjima kanona, ni za razlogom stečenim lučenjem, ni za razlogom stečenim zaključivanjem, ne idite za nekim vidom razlučivanja, ni za strpljivim udubljenjem u uvid, ni za doličnom oblikovanošću, ne idite ni za lutaocima, ni za učiteljem, već, ako biste sami, Kalame, znali: 'Ova su obdržavanja nevrijedna, ova obdržavanja zaslužuju prijekor, razboriti vide da su pogrešna i kada ih se u punoj mjeri uzme kao da su nešto svoje, ova obdržavanja donose zlo i bol', tada bi bilo dobro da ih propuštate.

Ne idite vi, Kalame, za izvješćem, ni za predajom, ni za nagađanjem, ne idite za određenjima kanona, ni za razlogom stečenim lučenjem, ni za razlogom stečenim zaključivanjem, ne idite za nekim vidom razlučivanja, ni za strpljivim udubljenjem u uvid, ni za doličnom oblikovanošću, ne idite ni za lutaocima, ni za učiteljem, već, ako biste sami, Kalame, znali: 'Ova su obdržavanja vrijedna, ne zaslužuju prijekor, razboriti

ih hvale i kada ih se u punoj mjeri uzme kao da su nešto svoje ova obdržavanja donose i dobro i ugodu', tada bi bilo dobro da boravite zadobivši ih".

Kesaputtisuttam, Anguttaranikayo, III, 7, 5.