Psihologija ličnosti  1. Što je ličnost? Povijest istraživanja ličnosti. 2. Pristupi u znanstvenom istraživanju ličnosti.3. Teorije ličnosti, njihova uloga i značaj, karakteristike, evaluacija.4. Procjena i mjerenje ličnosti.5. Biološke osnove ličnosti: fiziološki pristupi ličnosti, genetika i ličnost, evolucija i

ličnost.6. Crte ličnosti, njihove osnove, taksonomije crta ličnosti, petfaktorski model ličnosti7. Suvremeni interakcionizam, uloga situacija u istraživanju ličnosti, uloga ličnosti u

izboru situacija. 8. Razvoj ličnosti kroz vrijeme: longitudinalna istraživanja razvoja ličnosti, stabilnost,

promjena i koherentnost ličnosti.9. Mischel i Bandura – kognitivistički pristupi ličnosti, socijalno-kognitivna teorija

ličnosti. 10. Sadržaj, struktura i organizacija samopoimanja i identiteta.11. Ličnost i socijalno ponašanje.12. Kultura i ličnost: kulturalna psihologija ličnosti13. Psihopatologija ličnosti: uzroci i modeli poremećaja ličnosti.14. Ličnost i tjelesno zdravlje.

Literatura:Fulgosi, A. (1985). Psihologija ličnosti: teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga.+ dodatna literatura

Ličnost je organizirani i relativno trajni skup psiholoških crta i mehanizama unutar pojedinca koji utječe na njegove interakcije i adaptacije na intrapsihičku, fizičku i socijalnu okolinu (Larsen i Buss, 2002).

Radikalni biološki determinizam

PHYSIOGNOMY PHRENOLOGY

Tri razine analize ličnosti

Po svojim karakteristikama svaki je pojedinac u određenoj mjeri:

1. Kao i svi drugi (razina ljudske prirode),2. Kao i neki drugi (razina individualnih i grupnih razlika),3. Kao nitko drugi (razina individualne posebnosti).

Neka temeljna i trajna pitanja u psihologiji ličnosti:

 

1. Koliko je ljudska priroda nasljeđena, a koliko se stječe tijekom iskustva s okolinom?

2. Koje su najbolje jedinice za konceptualizaciju i istraživanje ličnosti? Primjeri jedinica analize jesu situacije, tjelesne reakcije, misli i kognicije, potrebe, konflikti, emocionalna stanja, motivi i dispozicije.

3. Koliko su trajne i stabilne pojedine psihološke karakteristike? Koliko se lako mogu promijeniti? Na koji način? Koji je cilj tih promjena?

4. Zavisi li ponašanje uglavnom o karakteristikama pojedinca ili situacija? U kakvoj su vezi ta dva skupa utjecaja? Kako najbolje razumjeti i istraživati interakcije između pojedinca i okoline?

5. Koji se opći principi mogu derivirati iz istraživanja ličnosti? Koliko nam oni govore o uzrocima ponašanja, njegovoj promjeni i/ili predikciji?

Časopisi iz psihologije ličnosti

 

Journal of Personality and Social Psychology

Journal of Personality

Journal of Research in Personality

European Journal of Personality

Personality and Individual Differences

Povijest modernih teorija i istraživanja ličnosti

Hipokrat-Galenova teorija temperamenta

Fig14_3EMOTIONAL

STABLE

INTROVERTED EXTRAVERTED

AnxiousRigid

SoberPessimistic

ReservedUnsociable

Quiet

CarefulThoughtful

PeacefulControlled

ReliableEven-tempered

Calm

PassiveOutgoing

TalkativeResponsive

EasygoingLively

CarefreeLeadership

Sociable

MoodyRestlessAggressive

ExcitableChangeable

ImpulsiveOptimistic

Active

Touchy

Melancholic

Phlegmatic

Choleric

Sanguine

Suvremeni korijeni psihologije ličnosti su tri intelektualne teme 19. stoljeća (Winter i Barenbaum, 1999):

1. Individualizam,

2. Usmjerenost na iracionalnost i nesvjesno,

3. Snažan naglasak na mjerenju.

Kao službeni početak psihologije ličnosti obično se uzima godina 1937. kada Gordon W. Allport objavljuje knjigu Personality: A Psychological Interpretation, a Ross Stagner (1909-1997) Psychology of Personality. Već 1938. godine Henry A. Murray (1893-1988) objavljuje knjigu Exploration in Personality.

                  

Gordon W. Allport (1897-1967) Henry A. Murray (1893-1988)

Period od 1950. do 1970. godine – period elaboracije konstrukata

Od 1950. do 1960. – pitanja vezana uz mjerenje (valjanost)

Cronbach, L.J., Meehl, P.E. (1955). Construct validity in psychological test. Psychological Bulletin, 52, 281-302. – vodič za ispitivanje konstruktne valjanosti

Campbell, D.T., Fiske, D.W. (1959). Convergent and discriminant validation by the multitrait-multimethod matrix. Psychological Bulletin, 56, 81-105. – konvergentna i diskriminantna valjanost kao aspekti konstruktne valjanosti

Konstruirani su brojni mjerni instrumenti:

MMPI je postao najpopularniji upitnik zasnovan na samoprocjenama, a konstruirani su i California Psychological Inventory (CPI; Gough, 1957), Sixteen Personality Factor Questionnaire (16PF; Cattell, 1957), te mjera koja je zanovana na Murrayevom sustavu potreba Personal Preference Schedule (Edwards, 1957).

Popularni konstrukti:

-autoritarnost, motivacija postignuća, anksioznost i nezavisnost od polja (field independence)

Multitrait-multimethod matrica

Opći trendovi u psihologiji ličnosti između 1950. i 1970. (McAdams, 1997)

1. razbijanje cjelovite osobe na dekontekstualizirane dispozicijske konstrukte,

2. napuštanje koncepta redukcije napetosti kao centralne organizirajuće ideje ljudske motivacije,

3. pojava kognitivnih pristupa razumijevanju osobe (npr. Kelly, 1955).

Not at all characteristic Moderately Extremely Characteristic Characteristic

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Self-Sort Rating Ideal Sort Rating

•Relate well with opposite-sex others•Demonstrate a sense of humor•Accept others’ faults•Tendency to procrastinate•Sensitive to the feelings of others•Handle criticism well•Exhibit sudden mood fluctuations•Optimistic about most things•Talkative in social situations•See myself as physically attractive•Express opinions openly •Relate well with same-sex others•Like to engage in daydreaming•Basically anxious•Attract the confidence of others•Tendency toward self-indulgence•Prefer to be alone than with others•Feel self-confident

Psihologija ličnosti od 1970. do danas

Kulminacija krize početkom sedamdesetih godina – utjecajne kritike:

Carlson, R. (1971). Where is the person in personality research? Psychological Bulletin, 75, 203-219.

Fiske, D.W. (1974). The limits of the conventional science of personality. Journal of Personality, 42, 1-11.

Mischel, W. (1968). Personality and assessment. New York: Wiley.

Mischel, W. (1973). Toward a cognitive social learning reconceptualization of personality. Psychological Review, 80, 252-283.

Walter Mischel

Od 1970. do 1980. godine – istraživanja vođena Mischelovim kritikama

1. koliko individualne razlike u crtama i situacijama doprinose predikciji ponašanja

2. koliko je ljudsko ponašanje konzistentno kroz vrijeme i kroz različite situacije.

Uloga teorija u psihologiji ličnosti

Tri funkcije dobre teorije (Larsen i Buss, 2002):

1. Istraživače usmjerava prema važnim pitanjima unutar njihovog područja,

2. Organizira postojeće znanje,

3. Omogućava predikcija o ponašanju i psihološkim fenomenima koji još nisu dokumentirani ili opaženi.

Tri karakteristike dobre teorije ličnosti (Hall i Lindzey, 1957):

1. Cjelovitost, obuhvatnost,

2. Jednostavnost (parsimoničnost),

3. Relevantnost za istraživanja.

Treba razlikovati znanstvene teorije od vjerovanja.

InRev14a

InRev13bInRev13aInRev6bInRev6aInRev5bInRev5aInRev4bInRev2aMAJOR APPROACHES TO PERSONALITY

Determined by largely

unconscious intrapsychic

conflicts

Determined by traits or needs

Determined by learning,

cognitive factors, and specific

situations

Determined by unique

perception of reality

Approach

Psychodynamic

Trait

Social-cognitive

Phenomenological

Basic AssumptionsAbout Behavior

Typical Research Methods

Case studies

Projective tests

Analysis of tests for basic

personality dimensions

Analysis of interactions

between people and situations

Studies of relationships

between perceptions and

behavior

1. Psihodinamski pristup

Tab14_1

Repression

Rationalization

Projection

Reaction formation

Sublimation

Displacement

Denial

Compensation

Unconsciously pushing threatening memories, urges, or ideas from conscious awareness: A person may experience loss of memory for unpleasant events.

Attempts to make actions or mistakes seem reasonable: The reasons or excuses given (e.g., “I spank my children because it is good for them”) have a rational ring to them, but they are not the real reasons for the behavior.

Unconsciously attributing one’s own unacceptable thoughts or impulses to another person: Instead of recognizing that “I hate him,” a person may feel that “He hates me.”

Defending against unacceptable impulses by acting opposite to them: Sexual interest in a married friend might appear as strong dislike instead.

Converting unacceptable impulses into socially acceptable actions, and perhaps symbolically expressing them: Sexual or aggressive desires may appear as artistic creativity or devotion to athletic excellence.

Deflecting an impulse from its original target to a less threatening one: Anger at one’s boss may be expressed through hostility toward a clerk, a family member, or even the family dog.

Simply discounting the existence of threatening impulses: A person may vehemently deny ever having had even the slightest degree of physical attraction to a person of the same sex.

Striving to make up for unconscious impulses or fears: A business executive’s extreme competitiveness might be aimed at compensating for unconscious feelings of inferiority.

2. Dispozicijski pristup

3. Socijalno-kognitivni pristup

4. Humanistički (fenomenološki) pristup

55

BASIC HUMAN NEEDS

OTHERS' RESPONSES RESULT

SELF GUIDES

MENTAL HEALTHEFFECTS

Self-actualization

Self = oughts

Self = ideals

AnxietyShameGuilt

SadnessDisappointmentDepression

Need forself-actualization

Need forpositive regard

Unconditionalpositive regard

Conditionalpositive regard

Self-discrepancies