ratnik na lekythosu - · pdf filesmisao poesisa materijalnosti iv monokromni, kolorirani...

Smisao poesisa materijalnosti

IV Monokromni, kolorirani crtež i tonsko slikanje

1. Ratnik na lekythosu

1

1.

Ratnik na lekythosu

1.1. Uvod

1.2. Bliže odreĎenje antičke umjetnosti u kontekstu slikanja na lekythosu

1.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkom slikanju

lekythos sa bijelom osnovom: Ratnik

1.1. Za Pliniusa je...

...poreklo slikarstva nejasno...

( ne interesira ga slikarstvo na vazama ; vrhunac je za njega četvrti vijek pr.n.e. ... prije svega iluzionizam)

...1svi se slažu da je slikarstvo počelo iscrtavanjem ljudske senke.

... to je bila prva faza, u drugoj se koristila jedna boja,

a posle otkrića složenijih postupaka ovaj stil je još uvek u modi, nazvan monohromnim...

Promatranjem crteţa na LEKYTHOSIMA ( grč. lekythoi) SA BIJELOM OSNOVOM - crteţa tankih, glatko

kliznih sigurnih linija i izuzetnih prikaza mladića i djevojaka, klasične antičke ljepote, moţemo pretpostaviti kakva

su bila majstorstva antičkih slikara tog vremena…

←1/ 1. LEKYTHOS SA BIJELOM OSNOVOM: Ratnik , detalj Evidentna je i dodatna zelena i plava boja, vezana jajetom, odnosno krečnim kazeinom…

Dodatne boje su nanesene na hladno, nakon sekundarnog pečenja lekythosa – kod kojeg je „fiksiran“ linearni

crteţ…

Kako su konstatirali mnogi historičari ...

... tek nakon «tamne epohe», onog vrtloga, u kojem iz Azije u Grčku i iz Grčke u Aziju

nadolaze narodi i umjetničke forme,

1 PLINIJE STARIJI (23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu); navod: Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; primarni izvori /str. 213.....




2

uslijediti će nova kreativna nastojanja ...

...2od racionalnih, matematički definiranih dekoracija, do onih,

koje pored ornamenata imaju i figurativne stilizacije…

LEKYTHOSI, posude za ulje, bile su naročito bogato dekorirane, suptilno ukrašene - korištenjem različitih slikarskih tehnika, ne samo keramičkih već i

u kombinaciji sa slikarskim tehnikama… Na našem primjeru evidentno je nanošenje tekućih i polusuhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i

drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva dodirnuli glinenu površinu...

Keramičke bijele osnove postizane su keramičkim postupkom – nanošenjem izuzetno bijele gline prije prvog pečenja ( uz glačanje i slikanje).

←1/ 2. LEKYTHOS SA BIJELOM OSNOVOM: Ženska figura3 , detalj

Lekitos iz Eritreje; danas u Narodnom Muzeju , Atina; oko 430 ←/; visina izreza oko 20 cm.

1.1.1.

VAŽNIJI IZVORI

- Elie Faure: Duh oblika, Zagreb, 1955

- Francois Chamoux: La civilisation greque à l’epoque archaîque et

1.1.2.

IZVORI SLIKA

1/1. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969.

1/2. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969. 1/3. Hafner: Kreta in Helada ,Ljubljana, 1969 / str.24.

1/4. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana1969, str. 53.



1/7. German Hafner: Kreta in Helada, Ljubljana, 1969 / s.76 .

1/8. Robin Osborne: Archaic and Classical Greek Art/ detalj: str.52.

1/9. www.jpc.de.

1/10. H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006.

2 Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 97.

3 Lekitos iz Eritreje; danas u Narodnom Muzeju , Atina; oko 430 ←/; visina izreza oko 20 cm.

http://www.jpc.de/




3

classique / prijevod, Beograd 1967

- Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963

- German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969

- Hippolyte Taine: Filozofija umjetnosti, Ljubljana, 1955 /s 265

- Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI

dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006

- Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006

- Karl Schefold: Die Griechen und ihre Nachbarn; Propyläen, Berlin/ 1970

- Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990.,2007.

- M.Meiss and L.Tintori: The Painting of the St.Francis in Assisi, New York,

1962

- Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.

- Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu,

Ljubljana 1955

- Robin Osborn: Archaic and Classical Greek Art, Oxford, New York, 1998

- Ruţa Gajić-Lončar u katalogu izloţbe Staklo – proizvodnja i umjetnička

obrada kroz vekove (Beograd, Muzej primenjenih umetnosti, 1964

- Sigo Summerecker ( Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975

- V.Hudiklin-Šimaga: Praktična slikarska tehnologija, Ljubljana 1973

- Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977

- Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969

1/11. fr.wikipwdia.com.

1/12. www.insecula.com.

1/13. www.hellenica.de.

1/14.do 17. Robin Osborne: Archaic and Classical Greek Art/ detalj: str.52.,…

1/18. www.armae.com.

1/19. Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977 1/20. Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 157.

1/21. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969 / str. 167.

1/22. www.penn.museum.


1/24. H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006.,s.153.

1/25. www.jpc.de.


1/27. Maximilian Gauthier: Louvre, Pariz; Novara 1971. st.18.

1/28. fr. wikipwdia.org.



1/31.do 33. elogadeart.canalblog.com.

1/34. Carls Ventink: Blago Evrope, Beograd, 1978.

1/35. Enrico Annoscia: Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006.

1/36. fr.wikipedia.org.

1/37.,38. www.jpc.de.

1/39. do 42. www.hellenica.de.

1/43. Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977 1/44,45. fr.wikipedia.org.

1/46. Likovna enciklopedija, Zagreb, 1955.

1/47. Robin Osborne: Archaic and Classical Greek Art/ detalj: str.52.,…

1/48. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969 / str. 167 .

1/49. fr.wikipedia.org.

1/50. www.hellenica.de.

http://www.insecula.com/

http://www.hellenica.de/

http://www.armae.com/

http://www.penn.museum/

http://www.jpc.de/






4

1.2.

Bliže odreĎenje antičke umjetnosti u kontekstu slikanja na lekythosu 1.2.1. korijeni grčke likovne kulture

1.2.2. slikarstvo na keramici

1.2.3.antička tehnika koloriranog crteža

1.2.1. korijeni grčke likovne kulture

Razmatranje umjetnosti, u kontekstu zanatskih iskustava, uvijek je teško klasificirati pravolinijski, ali kod antičke umjetnosti je to gotovo nemoguće. Porijeklo

i tok odreĎenih umjetničkih problema zasnovani su na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji odreĎene umjetničke prakse, traţeći...

... 4 smisao poezisa materijalnosti.

Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni.

Antičke tehnike slikanja su različite.

Teško ih je klasificirati pravolinijski. Naime, uzmimo samo jedan primjer: dok kod čuvenog Apellesa osjećamo poseban crtački afinitet, Zeuxid, stoljeća prije

njega već razmišlja slikarski…

To što se dešavalo u umjetnosti Grčke od vremena mitova o kralju Minosu, homerskih junaka pa sve do Aleksandra Velikog ( što predstavlja period od

dvadeset stoljeća…) ne moţe se kronološki podrediti „ prirodnom redoslijedu“ …

Grčka plemena donijela su na egejsko područje geometrijske, apstraktne dekoracije, a zatekle ţivi, šareni svijet - „ogledalo pravog ţivota“…

Na Kreti u to vrijeme cvjeta narativna umjetnost ( kreacije biljaka, ţivotinja i ljudskih figura…).

Ljiljani u vili kod Amnisosa, na obali kod Knososa ne samo da su slikani u tehnici buon fresco već ukazuju na svu raznolikost gradnje… Tehnika se javlja u

različitim oblicima...

Ovdje je bijela boja kao kod intarzija ukotvljena u osnovu…

←1/ 3. Amnis kod Knossosa: Ljiljani, detalj Arheološki muzej, Herakleion; 1.600 ←; visina: 1,80 m.

Ali, nakon prvog oduševljenja, kada je politička moć mikenskih Grka ojačala, te kada konačno zauzmu i Kretu, stara geometrijska umjetnost ponovo stupa u prvi plan… Istina, ostale su vitice u

uzorcima…

Nakon propasti mikenske, i dorskoj je umjetnosti bliţa geometrijska forma…

Istina, sačuvano je i niz oslikanih segmenata arhitekture – slika na pinaksima – koje po svojoj koncepciji ukazuju na logičan nastavak arhaičnih dekoracija Krete i Egipta. Od Minosa su Mikenci

uzeli ornamentiku i likovne motive. Vjerojatno su pronaĎeni artefakti, pogotovo oni na arhitektonskim segmentima, majstorstvo Krečana, kao narudţba iz Mikene.

4 Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali» (Metka Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen: OsloboĎenje, 22. jun 1991/ str. 11




5

MIKENE , na samom Peloponezu ( po Agamemnonovoj novoj prijestolnici Mikeni) , bolje zaštićene, opasane zidovima, kriju niz arheoloških nalaza (kapija,

grobovi ; zlatne maske, inkrustacije u zlatu i crnoj pasti, srebru....; najveći procvat Mikena pada u vrijeme oko 1300 pr.n.e. Ima u Mikeni sličnih objekata kao

u Egiptu u isto vrijeme; čak i mumija ( sa zlatnim maskama);

ova civilizacija bila je srušena najezdom Dorana, grčkih plemena sa sjevera ; kasnije udruţena plemena, zajedno sa starosjediocima egejskog područja stvaraju

grčku kulturu...

I kod Mikenaca je od davnina bila prisutna i primjena štuka, kao maltera na kamenu, ili kao samostalnog materijala za izradu skulpture:

←1/ 4. Mikenska oslikana glava iz štuka Narodni muzej; Atene; kasno mikenska kultura 13. st. ←/; visina: 16,8 cm; gotovo

prirodno velika glava iz štuka oslikana bijelo sa dekorativnim elementima... Crvene točkaste rozete na čelu, bradi i obrazima; kosa je riješena kao linearni dekorativni

element: svitkaste linearne kovrče ispod trake; oči i obrve linearno iscrtane...

1/ 5. Mikenska oslikana nadgrobna stela, detalj → naĎena na jednoj nekropoli izvan Mikena; danas: Atene, Narodni muzej; 13. st. ←/; širina

friza na steli: 67 cm; kolorirani crteţ na kamenu pješčenjaku «presvučenom « sa

štukaturnom masom i oslikanom al secco; ispod sloja friza sa vojnicima i jelenima krije se

udubljen utor sa krugovima...

Dekorativni kolorirani crteţ evidentan je na različitim artefaktima tokom više sljedećih

stoljeća.

Tako su na metopi hrama u Termosu - Boginje na prijestolju ( datiranoj u 7. stoljeće

←/), figure stilizirane u bogati uzorak. To je jedno od rijetkih sačuvanih djela koja bismo mogli ubrojiti u „prenosive slike” ( Narodni muzej; Atene; Korintska

umjetnost; 7. ←/; 80 x 80 cm).

Ovaj kolorirani dekorativni crteţ izveden je na ţuto i bijelo obojenoj glini, pečenoj u prvoj fazi, a zatim i oslikanoj keramičkim bojama, uz drugo

pečenje…

Grčki pisani izvori pripisuju Korintu značajno mjesto u historiji slikarstva.

←1/ 6. Korintska oslikana metopa: Boginje na prijestolju




6

Pinaks sa atenske Akropole je još bolji primjer ove vrste dekoracija.

Pinaksi od porozne pečene gline su po sastavu keramički proizvodi koji sadrţe pored glinenih supstanci i

veće količine kvarca i feldspata, a ponekad i kalcijevog karbonata (krečnjaka) i drugih dodataka. Kvaliteta

zavisi od sirovina, njihovog meĎusobnog odnosa u keramičkoj masi i načinu proizvodnje. Pored

keramičkih boja i pečenja, često su pinaksi bili oslikani krečnim ili krečno-kazeinskim vezivom u svjeţe (

kao na zidu) ali se susrećemo i sa tako zvanim egipatskim načinom obrade gline slikanjem na poroznoj

glini tehnikom enkaustike, odnosno ganosisa ( voštano-smolastim bojama).

Glinene pločice od nepečene a ponekad i pečene gline predstavljaju jedan od najstarijih nosilaca , najprije

zapisa, kasnije i crteţa, skica…U Tell Jerihu ( Jordan) . oazi koja je prema nalazima stručnjaka bila

naseljena i prije 9000 godina – lončarenje je evidentno u sloju starom 6000 godina. Već u razdoblju Uruk

(5000 godina pr. n. e. ) javlja se i tokarsko kolo …

Detalj, slikan na pečenoj glinenoj ploči ţute boje, prikazuje čovjeka sa bradom na lijevoj strani kako

prima liru, koju drţi figura na desnoj:

1/ 7. Dio pinaksa: ČOVJEK SA LIROM → Krhotina je pronaĎena na sjevernom breţuljku atenske Akropole ( Muzej Agore ; atička umjetnost;

druga polovina 7. stoljeća ←/ pretpostavlja se da je ploča u cjelini mjerila oko 50 x 60 cm; moţda je bio

prenosivi element dekoracije ili moţda metopa u nekom hramu; sačuvani segment: 21 x 19 cm).

Očito je motiv najprije skiciran a zatim urezan ( kao u tradiciji zidnog slikarstva Egipta)…

U pitanju je, dakle, dekorativna tehnika, bez crtačkih ili slikarskih pretenzija:

motiv je urezan tako da ujedno stvara konture oko unaprijed planiranih obojenih ploha, dok dodatni

stilizirani urezi potenciraju dekorativnost… Sve je pečeno…

Slikanje keramičkim bojama: majstor poštuje točne direktive glavnog projektanta objekta i svoju

dekoraciju izvodi prema unaprijed pripremljenim idejnim rješenjima.; kao nosilac koristi pečenu glinenu ploču ţute boje. Motiv je urezan tako da ujedno stvara konture oko unaprijed planiranih bojenih

ploha, dok dodatni stilizirani urezi potenciraju dekorativnost; slikanje , odnosno, popunjavanje bojenih ploha izvoĎeno je keramičkim bojama, te zatim ponovo pečeno.

Istina, ponekad je slikanje izvoĎeno i temperom na pečenoj keramičkoj ploči…; slikano je smeĎim, crvenim i bijelim bojama na vlaţno sa krečnom ili kazeinskom temperom ( sa rijetkim vezivom

porozna glina na taj način upije i sitna zrnca pigmenta koje kreč odnosno kazein u porama gline djelomično zalijepi, a djelomično se ukotve; kada se krečna ili kazeinska tempera osuši, moţe posluţiti i

kao pod slikanje za nastavak slikanja masnijom temperom… ).

tehnološka baština




7

Utjecaji, pogotovo sa Istoka, javljaju se tek nakon jačanja ove civilizacije na Mediteranu… Stvaranje kolonija, razmjena dobara i ideja ( darovi orijentalnih vladara u grčkim svetilištima)…

Znamo da su antički umjetnici slikarske tehnike preuzeli od starijih civilizacija :

- tehniku vodenog slikanja na glatkim drvenim pločama (što zapisuju mnogi antički pisci),

- slikanje vodenim bojama na papirusu,

- uglavnom secco slikanje na zidu ( iako koriste i buon fresco ), te, konačno

- keramičke dekorativne tehnike na vazama, odnosno slikarske tehnike na lekytosima, koje gotovo jedine ukazuju i danas na stil antičkog slikarstva...

Pored mnogih rimskih kopija grčkih originala zidnog slikarstva, kao i nekih sačuvanih segmenata iz helenističkog perioda.

Ali kreativni utjecaji, pogotovo sa Istoka, javljaju se tek nakon jačanja grčke civilizacije na Mediteranu… ( stvaranje kolonija, razmjena dobara i ideja ; darovi orijentalnih vladara u grčkim

svetilištima)…

U šestom stoljeću prije n. e. već primjećujemo i lokalne škole.

Dedalu, mitskom kiparu antičkog porijekla pripisivano je mnogo pronalazaka ( izmeĎu ostalog i labirint na Kreti)… Nakon ubojstva nećake, Dedal (Daidal) je bačen u tamnicu ali bjeţi na Siciliju …

U Antici je smatran zajedničkim učiteljem svih kipara… Po staroj grčkoj tradiciji, Dedal je začetnik monumentalne plastike… Moţda u toj tradiciji ima i nešto istine : na Kreti, gdje je Dedal bio

zatočenik kralja Minosa, već se u arhajsko doba javlja kiparska škola ( prema legendi, arhajsku kretsku umjetnost prenijeli su u Sikion kretski kipari Dipen i Skilis ( meĎu kiparima tog doba spominju se

Polimed, Gitijad, Skelmis, …). Kasnije je poznata kiparska škola sa Hiosa, a V stoljeću ←/ konačno se javlja klasični stil ( Fidija, Poliklet, Miron…). Zatim Lizip iz Sikiona, dvorski kipar Aleksandra

Velikog mijenja i Polikletov kanon…

Kasnije se njegovi potomci zovu Dedalidi...

Prema legendama istog porijekla , kao i prema Aristotelu...slikarstvo vodi porijeklo od nekog Dedalovog roĎaka...

Istina, još dugo će slikar biti , prije svega, pratilac u stvaranju konačnog vizualnog izraţaja…

Na grčkoj vazi iz IV stoljeća←/ prikazana je kiparska radionica:

...zanatlija oslikava skulpturu, radnik dotjeruje bojama, da bi dočarao stvarnost…

( vaza se nalazi u Metropolitane Museumu u New Yorku).

Herakle lično prisustvuje tom poslu 5…a „Pobjeda” se nadnijela odozgo kao znamen umjetnikovog uspjeha...

klasične antičke škole

Grčka umjetnost stoji sada jednakopravno uz umjetnost Egipta, Mezopotamije, ili Male Azije…

Nakon drugog svjetskog rata otkriveni su neki novi, sačuvani fragmenti grčkog slikarstva :

- Delos (Cyclades; slike na zidu izravnanom gipsom),

- Demetrias ( d. Volos; slike na mramoru),

- Alexandria ( Egipat ; slike na zidu, poliranom gipsom),

- Kazanlak ( Bugarska ; mlaĎe slikarije iz IV stoljeća prije Krista),Lefkadia ( Grč. Makedonija ; slabo sačuvano),

- Photios Petsas (IV st. Prije Krista)

5 Francois Chamoux: La civilisation greque à l’epoque archaîque et classique / prijevod, Beograd 1967




8

I tvrdnja Pliniusa, da je Apeles koristio samo ČETIRI BOJE, dovodi se u pitanje : sve više se potvrĎuje mišljenje da je pod terminom CRNA –

podrazumijevano nanošenje sjena u hladnim tonovima. Kod Zeuxida, su evidentne i valerske gradacije prekrivajućom i polu prekrivajućom bijelom na

tamnoj osnovi.

Vincent J. Bruno u svojoj knjizi Oblik i boja u grčkom slikarstvu6 postavlja niz pitanja na koja je teško decidirano odgovoriti.

Zapisi govore da je već u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskom zanatu ...

…o novoj tehnologiji i o novoj tehnici trodimenzionalnog formiranja slike...

Kako zaključuje Janson... 7... tada je došlo do prave eksplozije suparničkih škola i razvoja slikarstva na prenosivoj podlozi, za razliku od zidnog slikarstva...

Vodeći majstori koje spominje Plinije su:

- Zeuksid iz Herakleje, majstor teksture,

- Parhazije iz Efesa koji je slikarstvu prvi dao proporcije ... i savršeno je slikao obrise i linije – najsuptilnije odlike slikarstva,

- Apel iz Kosa, omiljeni umetnik Aleksandra Velikog i najpoznatiji slikar svog doba, poznat po finoći, i

- Nikomah iz Atine, poznat po brzom potezu četkice...

Ali, i njegova snažna ekspresivnost , kao i sama tehnika, još uvijek odraţava...

… glavnu osobinu grčkog slikarstva -

LINIJU – iako se za prevlast takmiči i boja ...

Crtački karakter prevladava i mnogo kasnije, često čak i na rimskim kopijama…

Kraj arhaičnog perioda pada u vrijeme kada su Perzijanci srušili Akropolu… Na njenom mjestu ubrzo niče Partenon. Kipari skulpturu oslobaĎaju od

vezivanja za arhitekturu, preuzimaju i zanatska iskustva lijevanja bronce, …Kako znamo na osnovu kasnijih zapisa, sada se javlja i veliko slikarstvo sa

Kimonom i Polignotom … Čak i kod slikara vaza primjećujemo pokušaje dočaravanja treće dimenzije…Javlja se klasična grčka umjetnost. Ali, prvo „

sretno razdoblje mira“ završava propašću Atene u peloponeškom ratu … Umjetnost postaje, nasuprot stvarnom stanju, svijet ljepote… Sokrat i Euripid

pokušaju probuditi ljudsku savjest, što je naslućeno i u slikama Zeuxida i Parrhasiosa…To je vrijeme u kojem se afirmira „velika umjetnost“…

Slikarstvo na vazama postaje „ primijenjena umjetnost“.

←1/ 8. AMFORA SLIKARA POLYPHEMOSA

6 Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977

7 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006 ; GRČKA/ str.112; sl. 140.




9

Početak klasične epohe, veţe se za Appollodorusa, koji je sto godina prije Appellesa …otkrio

značaj sjenke…APOLLODORUS ( 525 – 475 ←/) slika na vazama atičke crvene figure…Bio je

poznat i kao slikar prenosivih slika…Tehnika je imala , prije svega, crtački karakter, što su Grci u

slobodnom prijevodu označavali kao…« pisanje sjena « - SKIAGRAPHIA

Na grčkom jeziku riječ skià znači sjena, a gráphõ - pišem, ali se pod tim terminom podrazumjeva i

linija, odnosno pravac. Tako je jedan najvećih u tom vremenu APOLLODORUS nazvan

SKIAGRAPHOS. On je još uvijek slikar - poznat kao slikar vaza, kao i slikar prenosivih

slika…Zato slikarstvo atičkih umjetnika, sačuvano ponajviše na vazama, predstavlja i konkretan

refleks velikog grčkog slikarstva kraja petog stoljeća ( ←/).

Postepeno dolazi vrijeme u kojem se afirmira „velika umjetnost“… Slikarstvo na vazama postaje

sve više „ primijenjena umjetnost“. U modi je jednostavan linearan stil uz minimalne šrafure, ali

snaţne linije. Ali, kako je zapisao Plinius...

APOLLODORUS je svojim figurama dao izgled stvarnih ! odnosno, govoreći o samom prostoru

…primus species exprimere instituit !8

Prvi je istinito prikazao prostor…

←1/ 9. Kylix: Apollodorus: Mladi Hyakinthos jaše na leĎima labuda… , detalj ( kylix=vrsta antičke vaze)

Oxford USA; Museums University of Mississipi; KYLIX je čaša za tekućinu ( prikaz je adaptacija sa

više snimaka…)

Već u Appellesovo vrijeme umjetniku je priznat status slobodne umjetnosti!

Aristotel9, vrednuje crtež , a ne i slikarstvo i kiparstvo: crtanje je uključeno u...ARTES

LIBERALIS (sedam slobodnih vještina, vezanih za obrazovanje dobrog graĎanina).

Ali, slikarstvo i skulptura, za razliku od muzike, kao i podučavanja korisnim predmetima

(na primjer gramatici...) po Aristotelu, imaju samo ograničenu moć da dirnu dušu. ...

Veštinu crtanja, isto tako, ljudi treba da uče ne zato da ne bi pogrešili prilikom kupovine, već zato

da bi bili pošteĎeni prevare prilikom kupovine i prodaje stvari

i zato što ta veština izoštrava smisao za lepotu tela...

8 Plinius: Naturalis historiae, XXXV, 60.

9 ARISTOTEL : Politika, iz Knjige VIII




10

1.2.2. slikarstvo na keramici 1.2.2.1. dekoracije na antičkim vazama

1.2.2.2. slikanje na bijeloj osnovi lekytosa

1.2.2.3. od linearnog koloriranog crteža do skiagraphije

1.2.2.1. dekoracije na antičkim vazama

Slikanje na keramici poznato je već najstarijim civilizacijama…Diveći se izuzetnim dekoracijama na Ištarinim vratima (605-562 ←/) , ne smijemo smetnuti s uma da su ona samo kontinuirani

redoslijed zanatskih iskustava najstarijih civilizacija.

1/10. 1/11.

1/ 10. SUZE: Dekoracije na Ištarinim vratima, rekonstrukcija ; u plitkom reljefu oblikovani, a zatim emajlom obogaćeni segmenti čuvenih Ištarinih vrata, u Nabukodonosorovoj svetoj

četvrti Babilona, danas rekonstruiranih ( sastavljanjem tisuća pojedinačnih emajliranih opeka, što su pokrivale nalazište) i smještenih u Muzej umjetnosti Bliskog istoka u Berlinu, odaje vedrinu i

razigranost…

1/ 11. Keramika iz Amarne: segmenti…GYG 300 Zadivljuje svojim sjajem i minucioznom obradom detalja… ( 14. stoljeće ←) grad Akhetaten, danas poznat kao Amarna, nalazi se

četiristotinjak kilometara juţno od Kaira i isto toliko sjeverno od Luxora… U brdovitom dijelu na istoku ovog područja uklesane su grobnice ( kako lokalitet više nikadada kasnije nije bio naseljen,

postao je prvorazredni arheološki izvor). Grci samo nastavljaju ovu tradiciju.




11

antički keramički centri Keramički centri se na egejskom području javljaju već u sedmom stoljeću prije nove ere.

Najstariji centri su na Kreti a zatim na Rodosu… Keramika Rodosa: fond je svjetlo ţut a figure su

izvedene crnom, crvenom, tamno ţutom i bijelom ( slikari vaza : Hares, VI ←/, zatim Aridik,

Kleant, Telefan…);

←1/ 12. Tanjur sa Rodosa: Borba za tijelo umrlog

Manelaj i Hektor se bore za mrtvog Euforba ( Homer opisuje u Ilijadi kako je Menelaj pokrao

opremu Eufora… ; London, British Museum, Ø 38,5 cm; iz Kamira; rodoska umjetnost, 7. st. ←/;

crni firnis, pokrivna bijela i ljubičasta boja.

Čuven je sikyonski keramičar Butades…( oko 600 ←/); inventor mješavine gline i crvenog okera za

crvenu boju…

Sikyon je na Peloponezu, sjeverno od Korintha ; iz Sikyona je i Lizip, dvorski kipar Aleksandra

Velikog... ; ovdje je i čuvena sikyonska slikarska škola ( tu je i filozofski potencijal:

što su Atene za umjetnost, to je Sikyon za filozofiju...

Prema Pliniusu10

moţda je PRVI PORTRET nacrtala kći Butadesa, lončara iz Sikiona:

… zavoljela je nekog mladića.

Kad se spremao da ode iz mjesta, ona je na zidu nacrtala obris njegovog lica,

po sjeni koju je bacala svjetiljka...

Za jonsko slikarstvo na vazama je karakterističan bijeli fond i crne figure ( temperamentniji je od

korintskog, bliskog Sikyonu). Pogotovo su poznati slikari na vazama sa Samosa - Saurija, Kalifon,

Bularh…

I čuvena atička keramika u Ateni je poznata po crnim figurama, koje su sigurnim crteţom ugravirane,

te se uzdiţu s jano crvene pozadine gline u punom sjaju „crnog firnisa“… Čuveni atički slikari su

Eumar, Nikosten, Egzekija…, a kasnije Kimon…( V ←/; kod njega ima čak i perspektivnih

skraćenja…Inače su u tom periodu poznati atički slikari Eufronije, Hijeron ( s kojim je radio keramičar

Makron), Duris ( s keramičarom Kalijadom), Brigos,…

Slikari mnogih dekoracija na očuvanim antičkim vazama nam nisu poznati, ali su im arheolozi dali

imena po njihovim najčuvenijim ostvarenjima …Tako je nepoznati slikar Ahilles tako nazvan po

njegovom liku Ahilesa na vazama, a slikar Poliphemosa, tako zato jer ga je naslikao…

10

(N.H./XXXV,151)




12

dekoracije na antičkim vazama Dekoracije na grčkim glinenim posudama, amforama, monumentalnim posudama, bile su pogotovo suptilno ukrašene, kada su bile namijenjene umrlima ( kao bitan sastavni dio opreme za grob).

Posude su se različito zvale, u zavisnosti od funkcije i oblika.

MeĎu monumentalnijim, bogato ukrašenim posudama, pogotovo se ističu sljedeće:

- HYDRIA, posuda za vodu,

- KANTHAROS, čaša sa visokim ručkama,

- KRATER, posuda za miješanje vina, i

- LEKYTHOS, posuda za ulje.

Pored navedenih značajnijih imena za glinene posude , spominju se i

- ARYBALLOS, za ulje namijenjeno gimnastičarima,

- DINOS, kao alternativa krateru ali češće od metala,

- KYLIX, čaša za tekućinu,

- PSYKTER, posuda za led koja se nalazila unutar kratera,

- OINOOKHOE, vrč za vino,

- PELIKE, posuda za svetkovine,

- STAMOS , posebne posude za rituale Dionisiusa....

Mnoge posude bile su uobičajeni sastavni dio opreme za grob, naročito bogato dekorirane korištenjem različitih slikarskih tehnika ( keramičkih i slikarskih).

Keramičke boje – slikanje i pečenje boja poznato je već u Mezopotamiji: osušeni proizvod se premazuje briţljivo muljenim glinama ( sa strukturom plošno naslaganih ljuski što daju sjaj) kojima

primjese drugih minerala daju nakon pečenja različitu obojenost.

Karakter same linije, rastera, mrlje ne razlikuje se, bilo da se radi o nanošenju boje koja će se naknadno peći ili o slikanju pigmentom i vezivom…

U razmatranju pojedinih primjera monokromnog i koloriranog crteţa na vazama, usmjeriti ćemo našu pozornost, prije svega, na samu kreaciju, ne zaobilazeći ni napomene vezane za samu tehniku

izrade.

Na keramici starih civilizacija prepoznati ćemo različita kreativna nastojanja…

...11

od racionalnih, matematički definiranih dekoracija, do onih, koje pored ornamenata imaju i figurativne stilizacije.

Mistična opojnost Istoka povlači se pred čistim i savršenim razumom...

Ljudski oblik, idealiziran i prilagoĎen vlastitom razumu i funkciji...

Činjenica, da su ove glinene monumentalne posude, pogotovo amfore, likytosi, kantharosi i krateri , bile namijenjene umrlima, davala je i samom slikaru i kiparu odreĎeni značaj.

Kako smo već naglasili - APOLLODORUS nazvan SKIAGRAPHOS - još uvijek je slikar –

- poznat kao slikar vaza, kao i

- slikar prenosivih slika…

Zato slikarstvo atičkih umjetnika, sačuvano ponajviše na vazama, predstavlja i konkretan refleks velikog grčkog slikarstva kraja petog stoljeća ( ←/).

11

Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 97.




13

Čuvena atička keramika u Ateni je poznata po crnim figurama, koje su sigurnim crteţom ugravirane,

te se uzdiţu sa tople pozadine gline u punom sjaju „crnog firnisa“

“Crni firnis” je sve do prošlog stoljeća predstavljao tajnu za naučnike; danas je empirijski dokazano

da se radi o sljedećem postupku: glina sa većim primjesama ţeljeza se mulji u vodi i ostavi da voda

ispari do faze gela, koji se nanosi kistom; a zatim dolazi proces OKSIDACIJE

- peče se na 800ºC, te prelazi u crveni ferioksid;

- nakon povećavanja temperature bez prisutnosti zraka ( zatvara se dimnjak) na 945ºC sa stvorenim

ugljen monoksidom prelazi u crni ferro oksid odnosno magnetski oksid ţeljeza; zatim dolazi proces

DEOKSIDACIJE

- ubacivanjem vlage, reagira na slobodne dijelove, koji REOKSIDACIJOM prilikom hlaĎenja na

878 ºC uz otvaranje peći omogućuje vračanje na crveni ferro oksid tamo gdje nema fine prevlake,

dok ona ostaje crna i sjajna.

←1/ 13. Amfora sa Dipilonske nekropole;

Stilizirana figuracija, detalj Atena, sa Dipilonske nekropole;/ 770 ←/ „firnisom“ obojena

glina; v. 1,55 m; Narodni Muzej; već nagovještavaju

figurativnost, iako su ljudske i ţivotinjske figure još uvijek

„ukalupljene“ svojim posebnim oblicima u ornamentalni okvir…( iskopavanja kod Dipilonskih vrata ; od tu i naziv dipilonske vaze…).

Stoljeće kasnije - i primjer figuracije na amfori slikara Polyphemosa još uvijek podsjeća na stilizirane, (nekada geometrijske forme), kakve moţemo uočiti na

primjeru amfore sa Dipilonske nekropole…

Ipak, na amfori slikara Polyphemosa već je prisutan i studijski analitički pristup u samom procesu slikanja: umjetnik je očito našao ravnoteţu izmeĎu:

- racionalnog - analitičkog prikaza priče i

- iracionalne - ekspresivne geste u samom pokretu tijela …

1/ 14. AMFORA : SLIKARA POLYPHEMOSA→

NaĎena je na groblju u Eleusisu; danas: Eleusis, Muzej; 670 ←/12

; visina oko 80 cm ( inače su ove monumentalne amfore ponekada imale i dimenzije od 1,50 m)…

Slikana u Atenama ili moţda u Aigini, ukazuje na prekid dotadašnje tradicije : geometrijski uzorci nisu više u prvom planu…

12

Karl Schefold: Die Griechen und ihre Nachbarn; Propyläen, Berlin/ 1970 / CB /detalj str. 216; Frühättische Halsamphora; visine 1,42 m;




14

←1/ 15. AMFORA : SLIKARA POLYPHEMOSA , detalj Kreacija se pripisuje anonimnom slikaru Polyphemosa

13 ( slikar je nazvan prema tipičnom motivu na amfori). Očito pripada poznatoj kikladskoj

umjetnosti monumentalnih amfora poznatih već od 1.100 – 700 godina ←/...( amfora je naĎena na groblju u Eleusisu) . U to vrijeme, dakle izmeĎu 700 i

500 godina pr. n. e. keramičke radionice se nalaze na Rodosu, Kiklandima, Korintu i u Atici, koja postepeno preuzima primat. Kasnije, u drugoj polovini 4.

stoljeća, se lončaru Nikosthenesu ( sačuvalo se preko 80 njegovih signiranih vaza) ili njegovom bratu Andokidesu pripisuje izum postupka pri slikanju

crvenih likova na crnoj podlozi…

Način izvoĎenja ove figurativne dekoracije ukazuje, dakle, na prekid dotadašnje tradicije. Figure su izduţene, često oblikovane kao siluete…Iako još uvijek

stilizirane, a gornji prizor već ukazuju na dominantnost akcije koja ilustrira mitsku scenu - - trenutak kada Odisej i njegovi drugovi osljepljuju

Polyphemosa… Figura koja zabija koplje Poliphemosu u oko, za razliku od ostalih – u obliku silueta - iscrtana je u maniri anatomskog crteţa, kako bi

potencirala mišićavu snagu udarca.

←1/ 16. AMFORA SLIKARA POLYPHEMOSA , detalji → Sam Odisej je vjerojatno bio oslikan bijelom pokrivnom bojom koja se odljuštila… Zato se toliko jasnije ističe

konstruktivni, studijski crteţ, drugim riječima – vanjska silueta iscrtane figure se ne razlikuje ni po

proporcijama ni po formi od ostalih stiliziranih figura ali je unutar vanjskih kontura primijenjen tipičan

konstruktivni i studijski pristup… Crteţ u crnim i smeĎim nijansama ukazuje na znalačko korištenje kista -

nanošenje tekućih i polusuhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje većeg

pritiska kista, a na drugom mjestu - poteza koji su jedva dodirnuli glinenu površinu. Samo na nekim mjestima

je evidentno i urezivanje...

Na amforu je slikar nacrtao...skeleton – konstruktivni crtež figure…tekućom glinom sa primjesama ţeljezo

oksida, koji su uticali da crteţ nakon drugog pečenja dobije intenzivnije smeĎe tonalitete...

Već u antičkoj tradiciji ( kasnije i bizantskoj) riječ ...skeleton podrazumijeva linearnu konturu, najčešće izvedenu ugljenom, ili crnim , kao i obojenim kredama.

Ovaj crtež je podupirao kompoziciju – prvom distinkcijom bojenih površina koje su planirane kao granice

trodimenzionalnog volumena14

... Max J. Fridländer je jednom napomenuo da preliminarni crteţ ...

…stoji u istom odnosu do slikanog sloja kao SKELETON kod mišića.

13

Robin Osborne: Archaic and Classical Greek Art, Oxford, New York 1994 / s. 57.. 14

M.Meiss and L.Tintori: The Painting of the St.Francis in Assisi, New York, 1962. ( analiza gradnje u zidnom slikarstvu).




15

Prema zapisima, čuveni atički slikari na vazama, u 6. st. ←/ bili su Euphronios i Exekias. Crteţ očito već ukazuje na ambiciozne umjetničke pretenzije (

više od puke dekoracije) ...

Zanimljivo je i oslikavanje ATENSKE AMFORE sa motivom Plesačice pred Dionysosom koje ukazuje na naročito maštovito korištenje figurativne

kompozicije, ritma, dekorativne ornamentirane odjeće, kao i stiliziranih elemenata kose, brade, bordura na haljinama...:

Klasična tehnika crnih figura je predstavljala u stvari urezivanje – kreiranje urezivanjem finih linija oštrom alatkom u svijetlu glinu...

Najčešće su u pitanju kombinirane tehnike –

- urezivanjem,

- graviranjem, kao i

- dodavanjem boje – slikanjem ...

Invencija crvenih figura podrazumijevala je takozvane „reljefne linije”. dakle, u tom slučaju se slikani sloj nalazio iznad same glatke površine posude… CRNE FIGURE – u punom sjaju crnog firnisa se, ugravirane sigurnim crteţom, izdiţu ispred intenzivne crvene pozadine. Poznati su, izmeĎu ostalih,

Nikosten , a prije svega Egzekija, koji je postigao i najveća dostignuća u slikanju

vaza sa crnim figurama. Kasnije, u V stoljeću dolazi do promjene tehnike: sada se

crvene figure izdiţu sa sjajne crne, ili katkad sa bijele pozadine... To je vrijeme koje

je pripremilo dolazak Polignota, značajnog slikara heladske škole zidnog slikarstva.

1/ 17. ATENSKA AMFORA : Plesačice pred Dionysosom , detalj→

keramičar Amasis i Amasis, slikar; sredina 6. stoljeća ←/; pečena glina; slikano je keramičkim bojama… Kao prve

individualizirane ličnosti u čitavoj historiji, javljaju se , dakle, i keramičari i slikari ( zajednička, koordinirana invencija!). Evidentne su precizne konture, fino ornamentiranje uz naglašenu statičnost Dionysosa i lakoću plesačica;

ova lakoća potencirana je svijetlim stopalima, licima i rukama...

slikar maštovito koristi , prije svega, crtačke elemente – konturne linije, jednakomjerno pokrivene plohe, tačke , ukrštene i krivuljaste linije u

funkciji dekorativnog obogaćenja , kao i u funkciji razigrane kompozicije. Prethodno je slikar morao svoju temu koncipirati tako, da potencira

formu amfore i isplanira pojedine faze nanošenja, crtanja i bojenja na glatko oblikovanu, zaobljenu glinenu plohu, prethodno pečenu. Ponekad

je sama gradnja dekoracije zahtijevala i plitko urezivanje, ili samo fino iscrtavanje kistom.

Samo na nekim mjestima je evidentno i urezivanje. Nakon toga slijedi slikanje keramičkim bojama odnosno emajlima , tekućom glinom sa

primjesama ţeljezo oksida, koji su uticali da crteţ nakon drugog pečenja dobije intenzivnije smeĎe tonalitete...

ZELENA KERAMIČKA BOJA: 3. teţ. dijela gleĎi, 2 teţ dijela pijeska + malo bakarnih ljuski.

ŢUTA KERAMIČKA BOJA: 12 teţ. dijelova gleĎi, 12 teţ dijelova olovnog stakla ( samljevene frite) i 1 teţinski dio ţeljeznih

strugotina.




16

EMAJL - mješavina sumpora ili klor-srebra sa glinom, smalt, ţeljezno crvena...; Ruţa Gajić-Lončar15

u katalogu izloţbe Staklo – proizvodnja i umjetnička obrada kroz vekove navodi još nekoliko

primjera boja:

plava boja dobivena je dodavanjem kobalt oksida,

zelena i crvena dodavanjem bakra,

ljubičasta – mangana , a

rubinska crvena – klorida zlata. Crteţ u crnim i smeĎim nijansama ukazuje na znalačko korištenje kista - nanošenje tekućih i polusuhih poteza, negdje

intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva

dodirnuli glinenu površinu.

Pored ove , tehnološki najpostojanije i najkvalitetnije metode slikanja keramičkim bojama i pečenjem,

primjenjivalo se i slikanje bez pečenja koristeći adekvatna veziva. Na tako zvani BISKVIT – ne glaziranu

glinu već u Egiptu su slikali tehnikom enkaustike ili sa voštano-smolastim bojama ( GANOSIS);u ovom

slučaju treba obratiti paţnju da je glina sasvim suha i dovoljno gusta da je boje dobro prekriju a i da se

prije osuše nego što ih glina upije.

Ove monumentalne, bogato ukrašene posude pripadaju predmetima individualnog karaktera.

To nije roba široke potrošnje... Već nakon sredine VI st. pr.n.e. često su ova djela potpisana od umjetnika

!

Dakle slikari postaju slavni po svom ličnom stilu.... ( njihov umjetnički “rukopis” danas prepoznajemo i

bez potpisa)...To su prve individualne ličnosti …16

... cjelokupno arhajsko slikarstvo u osnovi se sastojalo od crteža ispunjenog jasnom,

ravnomernom bojom…Zato ni zidne slike nisu mogle biti mnogo drukčije !

( tako ni prenosive slike - prenosive ploče od kamena, štuka, odnosno fresco maltera, ali i drveta: Grci

su skupljali svoje najvrjednije prenosive slike, pogotovo drvene, u pinakotekama…)

Tako je poznato da je prelijepu atičku pivsku posudu – skifos - izradio keramičar Hieron i oslikao

Makron oko 485. godine ←/: 1/ 18. Skifos: Triptolemov odlazak na zemlju

London, British Museum , v. 21 cm; crni firnis ( iz Capue u juţnoj Italiji).

Ovdje se posebno ističe tehnika crvenih figura, koja ostavlja likove nepokrivene, tako da u toploj narančasto crvenoj glinenoj podlozi prosijavaju iz blistave, sjajne crnine „firnisa“. Kao nijansa izmeĎu

svijetlog i tamnog, javlja se samo pokrivna ljubičasta ( u detaljima i natpisima). Unutarnji crteţ, koji su nekada sa iglom urezivali u „crni firnis“ te je zato bila svijetla, unosi sada slikar kao crnu „reljefnu

liniju“… Naime, nešto gušća boja za „crni firnis“ stvara reljefnu liniju…

15

Ruţa Gajić-Lončar Beograd, Muzej primenjenih umetnosti, 1964/ str. 10. 16

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006. GRČKA str. 112 ...




17

1.2.2.2. slikanje na bijeloj osnovi lekytosa Kako su konstatirali mnogi historičari ...

... tek nakon «tamne epohe», onog vrtloga, u kojem iz Azije u Grčku i iz Grčke u Aziju nadolaze narodi i umjetničke forme,

uslijediti će nova kreativna nastojanja...

Grci su ostali podijeljeni u male gradove – drţave – nezavisne polise. Umjetnost nije više sputavana, kao u starim drţavama na istoku gdje se

podvrgavala zahtjevima svemoćnog vladara...

Grčka kronologija počinje osnivanjem nekih gradova 776. godine pr.n.e. kao vrijeme geometrijskog stila (vaze sa stiliziranim figurama,

geometrijskim redom...).

Kasnije ove geometrijske forme potiskuju utjecaji sa istoka. Prisutna je narativnost, ali na grčki način. To je ARHAJSKI STIL koji traje do 5.

vijeka ( vrijeme trijumfalnih grčkih pobjeda nad Perzijancima/ pobjeda kod Salamine...). U to vrijeme mijenja se i stil na vazama: javljaju se

crne siluete... figure na crvenoj glini; razvojem ovog stila javlja se sve više spontanog linearnog crteţa. Sam crteţ sugerira pokret, napetost (

borbe, pijanke...), svijetlo na tamnoj pozadini ( dinamična struktura kompozicije).

←1/19. LEKITOS SA BIJELOM OSNOVOM: Hermes i … Berlin, Antiquarium, Charlottenberg.

Promatranjem crteţa na LEKYTHOSIMA SA BIJELOM OSNOVOM - crteţa tankih, glatko kliznih sigurnih linija i izuzetnih prikaza

mladića i djevojaka, klasične antičke ljepote, moţemo pretpostaviti kakva su bila majstorstva antičkih slikara tog vremena. Ove posude za

ulje, bile su naročito bogato dekorirane, suptilno ukrašene - korištenjem različitih slikarskih tehnika, ne samo keramičkih već i u kombinaciji

sa vodenim slikarskim tehnikama. Keramičke bijele osnove postizane su keramičkim postupkom – nanošenjem izuzetno bijele gline prije

prvog pečenja ( uz glačanje i slikanje).

Zato je ovu tehniku potrebno posebno razmotriti. Mogli bismo slobodno reći da je na lekythosu bila

, neke vrste arhaična osnova, koja se primjenjivala i na dasci… Bila je najčešće od krečnog

mlijeka , a samo slikanje je oponašalo slikarije na malteru… Slično su pripremani i zidovi egipatskih

grobnica, kao i bogate dekoracije na segmentima drvenih predmeta.

Ove posude za ulje, bile su naročito bogato dekorirane, suptilno ukrašene - korištenjem različitih slikarskih tehnika, ne samo keramičkih već i u kombinaciji sa

vodenim slikarskim tehnikama. Zato je ovu tehniku potrebno posebno razmotriti. Mogli bismo slobodno reći da je na lekythosu bila , neke vrste arhaična

osnova, koja se primjenjivala i na dasci… Bila je najčešće od krečnog mlijeka , a samo slikanje je oponašalo slikarije na malteru…

Slično su pripremani i zidovi egipatskih grobnica, kao i bogate dekoracije na segmentima drvenih predmeta. U zanatskom smislu - slično je obogaćena i drvena škrinja iz Tutankamonovog groba - hiljadu godina ranije: drvo je preparirano i izglačano štukom; ( 61 x 44

cm; danas u Egipatskom muzeju u Kairu). Crteţ ukazuje na briţljivo iscrtavanje, čak i izvjesnu prirodnost u pokretima ţivotinja, ali uz poštovanje plošnosti,

načina koloriranja i bogatih ornamentalnih segmenata… 1/ 20. Slika na drvenoj ploči : Iz bitke i lova→




18

Ipak, ono što se promijenilo nakon hiljadugodišnjeg iskustva od egipatskih dekoriranih škrinja do antičkih oslikanih lekytosa - je

sam pristup crteţu, kao i promjena sastava osnove ( kreč umjesto gipsa). U konkretnom kontekstu komparacije mislimo na one

lekytose koji su slikani na bijeloj osnovi izvedenoj bez pečenja gline, pripremljenih na sličan način kao bijela glatka osnova na

zidu.

Glatka bijela osnova omogućavala je Grcima slobodan linearni potez… TEHNIKA: na glini sa bijelim premazom slikano je blijedim crvenim , smeĎim i plavim tonovima; crteţ u crnim i plavim

nijansama, vidljiv na ovom izrezu , ukazuje na znalačko korištenje kista - nanošenje tekućih i polu-suhih poteza, negdje

intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva dodirnuli

glinenu površinu. Poznato je da su lekythosi najčešće bili djelomično - u donjem dijelu i pri vrhu - prekriveni i takozvanim crnim

firnisom pored kojeg je mat crteţ na izglačanoj bijeloj osnovi - white slip - dolazio još više do izraţaja.

1/ 21. LEKYTHOS SA BIJELOM OSNOVOM: Ženska figura , detalj→ Lekitos iz Eritreje; danas u Narodnom Muzeju , Atina; oko 430 ←/; visina izreza oko 20 cm.

Slikar, nazvan Achilles, smatra se jednim od najjačih predstavnika vrhunskih majstora linije… Stručnjaci prema specifičnom

potezu prepoznaju njegove radove… Slikar Ahil“ je nepoznati majstor slikanja na lekythosma, nazvan tako po vazi ( danas u

Vatikanu) na kojoj je naslikao Ahilesa…Promatranjem sljedeće amfore u cjelini moţemo lakše uočiti kontrast –

- sjajnih ( sa firnisom) i

- mat ( bijelom osnovom) obojenih površina.

←1/ 22. LEKYTHOS;“ slikar Achilles“ : tri projekcije

figuralne kompozicije

Naime........

17lekitosi su bili bijelo obojeni pa su slikari na njima mogli da

crtaju isto tako slobodno kao danas perom po papiru ... Na bijeloj osnovi slikar je crtao figuralne kompozicije kao i na prepariranim

drvenim pločama ( koje su takoĎer bile, prema zapisima, briţljivo izbrušene

do visokog sjaja; bijele fino obraĎene ploče koristili su i kasnije u Rimu: tako

zvani ALBUM bila je obijeljena drvena ploča na kojoj su se biljeţili vaţni

dogaĎaji, a u kasnijim periodima i pictura in tabula )...

Zato je po tim površinama kist klizio kao po staklu…

17

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str.153




19

Dakle, znalačkim korištenjem mogućnosti linearnog izraza umjetnik dočarava i volumen, takozvanom -

prednjom, jače i zadnjom, slabije intenzivnom linijom, otvorenom linijom na najsvjetlijim mjestima,

debljom i intenzivnijom u sjenama… Naime, često je korišten „posni medij“ na bazi tutkala, gume,

kazeina..., koji nije dozvoljavao ni nanošenje sjena ni modeliranje ali je zato do izraţaja došla virtuoznost

sigurnih, svjeţih i tečnih poteza...

←1/ 23. LEKYTHOS SA BIJELOM OSNOVOM: Mladić i djevojka Atene, Narodni muzej; 450 ←/ visina 35,5 cm; srednji dio je specijalno obraĎen bijelom osnovom

naknadno, dok su gornji i donji dio oslikani keramičkim bojama, takozvanim „crnim firnisom”…

«Slikar Ahil» je motiv Muza i djevojka realizirao …

...18

samo s nekoliko sigurnih, svježih i tečnih poteza …

…ne samo da je prikazao trodimenzionalnu figuru već je naznačio i tijelo ispod draperije...

evidentna je unutrašnja dinamika linija...

njihova debljina ili gotovo nestajanje čine da su neki obrisi istaknutiji,

dok se drugi stapaju jedan u drugi ili nestaju u bijeloj pozadini...

učinak dopunjuje boja, u ovom slučaju cinober, neobična za lekite,

i oker za muzin plašt ukomponovan je i kaligrafski element:

1/ 24. «Slikar Ahil»: Muza i djevojka na bijelom lekythosu→

München, Državna zbirka antikviteta; 440-430 ←/; visina: 40,7 cm; kolorirani crteţ na bijeloj osnovi...

18

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 153




20

←1/ 25. «Slikar Ahil»: Hermes na bijelom

lekythosu

München, Državna zbirka antikviteta; kasno peto stoljeće

←/; visina: 37 cm; kolorirani crteţ na bijeloj osnovi;

primjetno je i naknadno nanošenje „hladne“ boje na hladno,

preko mat i sjajnog pečenog linearnog crteţa…

Ali, na već razmatranom primjeru iz Eritreje moţemo

zamijetiti i slikarske partije, pogotovo u detaljima gdje koristi

i laviranje i pokrivne boje u plohama. Detalji se koriste sa

mjerom !

evidentno je nanošenje tekućih i polusuhih poteza, negdje

intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje većeg

pritiska kista, a na d

, kao i dodatno slikanje vodenom bojom.

Crni firnis” je sve do prošlog stoljeća predstavljao tajnu za

naučnike; danas je empirijski dokazano da se radi o sljedećem

postupku: glina sa većim primjesama ţeljeza se mulji u vodi i

ostavi da voda ispari do faze gela, koji se nanosi kistom; a

zatim dolazi proces OKSIDACIJE

1/ 26. LEKYTHOS SA BIJELOM

OSNOVOM: Ženska figura , detalj→




21

1.2.2.3. od linearnog koloriranog crteža do skiagraphije

Kada egipatski umjetnik kreira svoje dekorativne ilustracije u Knjizi mrtvih kombinira više različitih pristupa od racionalnih, matematički definiranih

kompozicija, često rasporeĎenih u uzduţnim trakama, kod kojih prevladava racionalni moment, do onih «slobodnijih», koje pored ornamenata imaju i figurativne

stilizacije uz majstorsko ovladavanje cjelinom, detaljem, ritmom i unutarnjim redom.

←1/ 27. PAPIRUS : LaĎa boga Khepri-a, detalj Tebe, Novi Imperij; laĎa duţine 27 cm.

Kao što smo već razmotrili - tehnika koloriranog crteţa evidentna je i na dekoracijama

antičkih vaza.

To smo mogli uočiti već na amfori slikara Poliphemosa , gdje je crteţ još uvijek linearan, a

koloriranje plošno.

Slikar ne osjeća potrebu da sugerira trodimenzionalnost pomoću sjena.

Zadovoljava se crtačkim mogućnostima definiranja trodimenzionalne forme, pomoću tanjih i

debljih linija, kao i minimalnih šrafura, koje svojim smjerom potenciraju volumen, zatvorenom

ili otvorenom linijom, i slično...

Crtačku virtuoznost grčkih majstora već smo razmotrili i na lekytosima:

Kako smo već naveli…

19samo s nekoliko sigurnih, svježih i tečnih poteza umjetnik ne samo

da je prikazao trodimenzionalnu figuru već je naznačio i tijelo ispod draperije...

Evidentna je unutrašnja dinamika linija...

- njihova debljina ili

- gotovo nestajanje čine da su neki obrisi istaknutiji,

- dok se drugi stapaju jedan u drugi ili

- nestaju u bijeloj pozadini....

1/ 28. Anonimni slikar, poznat kao Ahil; lekythos:“Crtež”, detalj Metropolitan Museum of Art, New York, oko 440-430 ←/; visina: v.37,39cm.

19

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 153




22

←1/ 29. HYDRIA : Herakles kod Hesperida, detalj Kirene, sj. Afrika; d. London, British Museum; oko 350 ←/; visina: 39,5 cm. Promatranjem crteţa na gornjoj atičkoj hydriji - crteţa tankih, glatko klizećih sigurnih linija i

izuzetnih prikaza mladića i djevojaka, klasične antičke ljepote, moţemo pretpostaviti kakva su

bila majstorstva slikara Parrhaisiosa iz Efeza. O Parrhaisiosu piše Pausanias ; njegove crteţe je

izuzetno cijenio i Plinius .

Kod izrade je korištena i tehnika «crnog firnisa» → glina sa primjesama željezo-oksida…(

zavisno od količine kisika prilikom pečenja).

Znalačkim korištenjem mogućnosti linearnog izraza umjetnik dočarava i volumen ( tz. prednjom,

jače i zadnjom, slabije intenzivnom linijom, otvorenom linijom na najsvjetlijim mjestima,

debljom i intenzivnijom u sjenama).

Na amforu je slikar crtao figuru tekućom glinom sa primjesama ţeljezo-oksida ( glina sa

primjesama željezo-oksida postaje nakon pečenja crveno smeĎa što zavisi i od količine prisutnog

kisika prilikom pečenja. Glina pečena bez kisika dobiju sivu ili crnu boju ( primjer je badarijska i

amratska lončarija egipatskog neolitika: trup lonca je crven a gornji dio crn; ova privlačna

dvobojnost dobivena je tako što je lonac stavljan naopako u pepeo, koji je sprječavao kisiku da

dopre do zakopanog dijela lonca, dok je ostali dio posude bio otkriven).

Dakle, pečenjem u reduciranoj atmosferi peći mijenja se boja gline: crvena boja gline zbog

ţeljezo oksida prelazi u crnu ( Fe2O3 → Fe3O4 ili FeO ) …Ova tako zvana terra nigra spominje

se i kao „crni firnis“ – Schwarzfirnis što je pogrešno jer nije riječ o organskoj već anorganskoj

supstanci. Ako je crnog sjaja, to je posljedica finog poliranja…).

Ţeljezooksidi su uticali da crteţ nakon pečenja dobije intenzivnije smeĎe tonalitete.

Postupci «fiksiranja» i postizanja odreĎenog tona bili su različiti.

U našem slučaju “fiksiranje” podrazumijeva način pečenja keramičke boje.

Kod antičke tehnike «crnog firnisa» presudna je prva crtačka faza, koju bismo, uvjetno, mogli

nazvati pod slikanje, u kojoj se specifičnim «projektiranjem» postiţu izvanredni sjajni crni

fondovi, iz kojih izranjaju same figure.

Dakle – linija se u ovom slučaju – javlja i kao kontrastna kontura izmeĎu sjajne crne površine i

svijetlih crvenkastih figura. Linearnim virtuoznim „rukopisom“ umjetnik dočarava i volumen.




23

To je vrijeme starih etičkih uvjerenja da ...boja stvara konfuziju 20

i da ništa ne pruža veće zadovoljstvo od jednostavne

linije... :

Na detalju sa atičke posude za vodu , kao središnji motiv javlja se Afrodita kod Parisovog suĎenja…

Pred nama je crtež u negativu sa šrafurama, koje sugeriraju volumen…Primijenjena je razigrana igra šrafura i grafizama …

Mnogi smatraju da ovo slikarstvo podsjeća na slikara Meidiasa, jednog od najslavnijih slikara amfora tog vremena.

Meidias je djelovao: 420 – 400 ←/. Ime slikara je prihvaćeno prema imenu na hydriji koju su pronašli u etrurskom

grobu…( kasnije je identificirano još 22 njegovih vaza ili fragmenti vaza). Po sličnosti stila stručnjaci pretpostavljaju da su

mu učitelji bili Kodron i Aison…

1/ 30. HYDRIA: Afrodita kod Parisovog suĎenja, detalj→

Ova hydrija, ukupne visine 49,5 cm, raĎena je tehnikom „crnog firnisa” uz pozlate ; naĎena je u juţnoj Italiji, (d.

Badisches Landsmuseum, Karlsruhe) .

1.2.3.antička tehnika koloriranog crteža

Kako smo već naglasili u kontekstu porijekla grčke kulture - razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih, a prije svega

kreativnih iskustava, teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Porijeklo i tok odreĎenih umjetničkih problema

zasnovani su na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji odreĎene umjetničke prakse, traţeći...

... 21

smisao poezisa materijalnosti.

Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni. I antičke tehnike slikanja su različite.

Teško ih je klasificirati pravolinijski.

Naime, dok kod čuvenog Apellesa osjećamo poseban crtački afinitet, Zeuxid, stoljeća prije njega već razmišlja slikarski…

Ponekada dolazi do punog izraţaja

- linija, što su već stari Grci nazivali SKIAGRAPHIJOM, ponekada su prisutna kreativna nastojanja koja

podrazumijevaju

- ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog tona, što danas definiramo kao

tonsko slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što smo nazvali PITTURA…, ali, dok se kod Apellesa susrećemo sa

tipičnim koloriranim crteţom,

- kod Zeuxida nailazimo na dramatično chiaro scuro poimanje, što ćemo razmotriti u posebnom poglavlju…

20

Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977 21

Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali» (Metka Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen: OsloboĎenje, 22. jun 1991/ str. 11




24

Dakle, antičku tehniku koloriranog crteža moţemo pratiti na oslikanim vazama sve do Apellesa, a

nakon toga se „ veliko slikarstvo“ – prenosive i zidne slike – sve više udaljavaju od samog dekorativnog

obogaćivanja na vazama, koje sada sve češće svodimo na područje primijenjene umjetnosti.

Ipak, to ne znači da se i kasnije ne susrećemo sa remekdjelima slikarstva na vazama, ponekad linearnog s

drugi put opet slikarskog karaktera ( bez kronološkog redosljeda)…

Na detalju sa posude iz mlaĎeg, već helenističkog vremena ( 360 – 350 ←/), kao središnji motiv javlja

se Herakle na grudima Here slikan u karakteru Apollodorusa skiagraphijom:

I ovdje prevladava crtež u negativu sa šrafurama, koje sugeriraju volumen…

Primijenjena je razigrana igra šrafura i grafizama …

Tehnika ima još uvijek , prije svega, crtački karakter, što su Grci u slobodnom prijevodu označavali

kao…

« pisanje sjena « - SKIAGRAPHIA ;

←1/ 31. Lekythos: Herakle na grudima Here, detalj GXG 003* skinuti dolje LOGO !!! London, British museum

Ova tehnika ima , prije svega, crtački karakter, što su Grci u slobodnom prijevodu označavali kao…

« pisanje sjena « - SKIAGRAPHIA …

Tako je, kako smo već napomenuli, jedan najvećih već početkom petog stoljeća APOLLODORUS (

525 – 475 ←/, poznat po atičkim crvenim figurama, bio je poznat i kao slikar prenosivih slika… nazvan SKIAGRAPHOS…

I početak klasične epohe , kako smo već razmotrili, veţe se za Appollodorusa, koji je sto godina prije

Appellesa ... otkrio značaj sjenke…

Da li je Apollodorus prvi ?

Pisani izvori spominju Kratona iz Sikiyona, već u 6. stoljeću ←/ kao…

… inventora moderne umjetnosti , prvog koji je naslikao sjene figura na bijeloj podlozi…

Spominju u isto vrijeme i Telephanosa iz Sikiyona, kao izuzetnog majstora crteţa…

Ali, kako je zapisao Plinius...APOLLODORUS je svojim figurama dao izgled stvarnih !




25

odnosno, govoreći o samom prostoru …primus species exprimere instituit !22

Prvi je istinito prikazao prostor…

I majstor nazvan Suessula , gotovo stoljeće kasnije slika sličnim stilom:

1/32. 1/33.

1/ 32. Kylix: Apollodorus: Mladi Hyakinthos jaše na leĎima labuda… , detalj Oxford USA; Museums University of Mississipi; KYLIX je čaša za tekućinu ( prikaz je adaptacija sa više snimaka…)

1/ 33. Amfora slikara Suessula: Porphyrion i Herakles…

Louvre , Pariz.

Suessula ( 400 – 390 ←/) je ime dobio prema nalazištu – mjestu Suessula ( Campania – Italija) gdje je pronaĎeno više sličnih artefakata…

Muza na lekythosu iz groba djevojčice tako zvanog slikara Ahila već nagovještava i bogatiju gradaciju svjetlosti , metodu koju Plinius pripisuje Parrhasiosu:

22

Plinius: Naturalis historiae, XXXV, 60.




26

Metodu Apollodorusa nastavlja PARRHASIOS, za kojeg Plinius kaţe da...

... 23

on donosi grančicu zbog onih posljednjih poteza, koji dovršavaju i zaokružuju predmet...

To je možda već definicija valera i polusjene.

PARRHASIOS ( rodom iz Efeza, djelovao je u Ateni i Maloj Aziji) - grčki slikar jonske škole. Tradicija ga stavlja u red najvećih grčkih majstora . Poznat

po patetičnom prikazivanju: karakteristična je anegdota prema kojoj je stavio na muke jednog roba kako bi mogao studirati izraz njegovog lica pri slikanju

Okovanog Prometeja… Zna se da je slikao i crtao na drvu i pergamentu…

Još u Plinijevo doba bila su poznata neka njegova originalna djela ( jedno od njih bilo je u posjedu Tiberija…)

←1/ 34. Lekythos iz groba djevojčice: Muza

Tz. slikar Ahila; oko 445←/; Privatna Coll. , Lugano.

Parrhasios je poznat po finom i delikatnom crteţu. Još u Plinijevo doba bila su poznata neka originalna djela Parrhasiosa. Znamo da je već koristio

pergament kao izuzetno cijenjen nosilac za crteţ…( na ţalost antički crteţi na pergamentu nisu sačuvani).

Njegovu koncepciju slikarstva imao je i atički slikar Timant. Njegova najpopularnija slika zvala se Ifigenijina žrtva.

Osnivač sikyonske slikarske škole bio je EUPOMPOS, učitelj PAMPHILOSA, koji kasnije vodi ovu školu i ostaje čuven kao učitelj Apellesa…

Pamphilos je ujedno i utemeljitelj naučnog izučavanja umjetnosti.

I Apelles ( Kolofon, 352 – 308 ←/ ), gotovo dva stoljeća mlaĎi od Apollodorusa, još uvijek se ponosi svojom crtačkom genijalnošću.

I on je poznat po temperamentnom tretmanu i preciznom crteţu.

Tako PLINIJE STARIJI24

- kada zapisuje da su… Apel, Etion, Melant i Nikomah u svojim delima... upotrebljavali ... samo četiri boje:

- belu s Melosa,

- atičku žutu,

- crvenu iz Sinope na crnom moru i

- crnu zvanu “atramentum” –

NIKOMAH iz Atene, poznat po brzom potezu četkice.

Plinije dodatno veliča Apellesa:

Apel iz Kosa (332-329) nadmašio je apsolutno sve slikare. On je sam dao slikarstvu više od svih drugih zajedno...

23

Elie Faure: Duh oblika, Zagreb, 1955, str.45. 24

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006;

(23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu) ...primarni izvori /str. 213.....




27

On je takoĎe pisao rasprave o svojoj teoriji umetnosti...; Nikomahovi učenici bili su njegov brat Aristan, njegov sin Aristid i Filoksen iz Eritreje.

Oni su za kralja Kasandra naslikali bitku izmeĎu Aleksandra i Darija....

Apelles odnosno Apel iz Kosa učio je kod Efora u Efezu, usavršio se kod Pamphilosa, najznačajnijeg predstavnika Sikionske škole, poznate po svojoj

egzaktnosti i metodičnosti. Duţe vremena boravio je u Efezu i na Kosu. Radio je i u mnogim mjestima Grčke i Male Azije, u Aleksandriji i na dvoru

makedonskog kralja. Bio je dvorski slikar Aleksandra Velikog.

Njegova se djela nisu sačuvala, ali antički pisci PAUSANIAS, LUKIAN, CICERON, OVIDIJE, PLUTARH... donose o njemu mnogo podataka, anegdota, a i opisa

njegovih djela. Slikao je likove boţanstava i heroja, kompozicije s alegorijskim likovima i personifikacijama, narativne kompozicije s historijskim i

simboličkim likovima i portrete.

←1/ 35. Kopija prema Apellesu: Aleksandar-Zeus Kopija: Pompeji; Vettijeva kuća; vjerojatno 1. stoljeće ←/TEMA: vladar je prikazan kao Zeus koji sjedi na prijestolju s munjom u desnici...

APELLES ( oko 375-305 ←/) je učio u Efezu i Sikionu. Nekadašnji umjetnik na dvoru Aleksandra Velikog, kasnije je radio kod Ptolemeja I, i Antigona.

U isto vrijeme u Sikyonu stasa i Pauzija, začetnik enkaustičke tehnike. Poznato je da Pauzija oslikao interijer hrama u Tholosu od Epidaurosa ( hram

okruglog tlocrta).

Čuvena pinakoteka ( pinax / slika + theke / spremnica) nalazila se u jednom krilu Propileja na atenskoj Akropoli. U doba helenizma pinakoteke su

obuhvaćale i slike s profanim temama ( primjer u Pergamu). Ali, grčko slikarstvo na tankim daščicama nije se sačuvalo. Znamo neke relevantne činjenice

kao, na primjer, da je Apelles već u dugoj polovini IV stoljeću ←/ koristio firnis i asfalt za premazivanje slika ( što pretpostavlja da se ispod ovog laka

vjerojatno nalazila boja karaktera tempere, koju je na taj način trajno zaštićivao.

Najstariji sačuvan porodični portret, slikan na dasci temperom, vjerojatno je onaj, danas u Berlinu: Septimus Severus i njegova porodica.

Antički pisci navode opis načina rada Apellesa: slikao je na drvenoj podlozi; radio je po modelima;

uočavajući bitne elemente, on je prikazivao svoje likove vrlo plastično i živo u različitim, slikarski često vrlo kompliciranim pokretima...

Bio je fin i suptilan crtač, vrlo vješt u perspektivnom skraćivanju...

PROTOGENES roĎen u Caunusu ( obala Caria) aktivan je izmeĎu 330 i 320 ←/. Ovaj grčki slikar i crtač, rival Apellesa, isprva je radio kao jednostavan dekorater brodova, a kasnije se bavi i

portretima… Pored slikanja bavio se i lijevanjem brončanih figura. Ostao zapamćen kao majstor finog crteţa:

sve je bez kontrasta ali jasno i precizno definira formu; traži se u svemu red, mjera, ravnoteža... ( pisao je i teoretske tekstove o umjetnosti).

Već je više puta citirana anegdota o Apellesu i njegovom rivalu Protogenesu ( koji je bio dobar crtač ali je u izradu slike ulagao puno više truda) :

...kada je došao Apelles u posjetu Protogenesu nije htio najaviti svoje ime već je uzeo kist i na pripremljenoj dasci povukao tanku liniju...




28

kada je Protogenes ugledao potez na dasci, uzviknuo je:

...25

ta linija je sigurno Apellesova, a zatim je uz nju povukao drugu, još vitkiju i tanju i naredio da je pokažu strancu...

Apelles je došao i posramljen činjenicom da bi netko mogao biti veći majstor – obadvije linije prepolovio trećom koja je po profinjenosti premašila sve...

kada je Protogenes to vidio rekao je: pobijeĎen sam i zagrliti ću učitelja !

( Zbirke radova na drvenim daskama skupljali su Grci u PINAKOTEKAMA . Grčka tradicija štafelajske slike na dasci evidentna je danas na Faiyumskim portretima ( rasutim po muzejima čitavog

svijeta), a u Sredozemlju se već u VI stoljeću javljaju prve ikone koje kasnije – u gotici – prerastaju u monumentalne triptihe.)

Kod Apellesa se , dakle, susrećemo sa tipičnim koloriranim crteţom, gdje postoji ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog tona, što danas definiramo kao tonsko

slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što smo nazvali PITTURA… Za razliku od Apellesa, koji naglašava grafizam, kod Zeuxida nailazimo, gotovo stoljeće prije, na dramatično chiaro scuro poimanje,

što ćemo razmotriti u posebnom poglavlju… ( IV smisao poesisa materijalnosti; monokromni, kolorirani crtež i tonsko slikanje; 3. Zeuxid: Igračice kockom)

1/36. 1/37. 1/38. 1/36. Kopija prema originalu Appellesa: Venus Nalazila se u pompejima , ali je nestala…( kopija je nastala nakon destrukcije freske…).

1/37. Zeuxid ( kopija ?): GrožĎe

1/38. Kopija antičke zidne slike: Perzej i Andromeda (nastala u 1.stoljeću NE u Pompejima; d. Arheploški muzej, Napulj).

25

Hippolyte Taine: Filozofija umjetnosti, Ljubljana, 1955 /s 265




29

1.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkom slikanju

lekythos sa bijelom osnovom: Ratnik

1.3.1. uvodne napomene

1.3.2. princip gradnje

1.3.3. instrumentacija

1.3.1. uvodne napomene

←1/ 39. LEKYTHOS : █ Ratnik , detalj (svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize,

kao ključni pomak označeni su posebnom oznakom █ ).

MJESTO: iz Eritreje; danas u Narodnom Muzeju , Atene;

DATACIJA: oko 430 ←/;

TEHNIKA: na glini sa bijelim premazom nalazi se

- crteţ izveden u tečnoj maniri keramičkim bojama…iscrtavanje, vidljivo na ovom izrezu , ukazuje na

znalačko korištenje kista - nanošenje tekućih i polu-suhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i

drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva dodirnuli

glinenu površinu.




30

←1/ 40. LEKYTHOS : ■

Achilles, slikar: Kentaur26

,

detalj ( svi primjeri, koji su navedeni kao

analogije izabranom ključnom

primjeru, označeni su posebnom

oznakom ■ ).

nakon pečenja ovog linearnog

nanošenja keramičkim bojama, dolazi

dopuna – popunjavanje zelenim i

plavim vodenim bojama „na hladno“ (

stručnjaci navode da je slikano

pomoću veziva od ţumanjka ali

moguće je i da je korištena poznata

fresco tehnika ( krečno-kazeinska

tempera ; kretska – minoska fresco

tehnika – korištena čak milenij

prije…; sada prilagoĎena…)

1/ 41. LEKYTHOS : █ Ratnik , detalj

26

New York, Metropolitan Museum of Art; v. 21,8 cm.




31

1.3.2. princip gradnje

princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje: 1.3.2.1. pripremni radovi

1.3.2.2. nosilac

1.3.2.3. iscrtavanje

1.3.2.4. slikanje

1.3.2.1. pripremni radovi prethodno je slikar morao svoju temu koncipirati tako, da potencira formu vaze i isplanira pojedine

faze nanošenja - crtanja i bojenja na glatko oblikovanu, zaobljenu glinenu plohu, prethodno pečenu;

na detalju sa posude iz mlaĎeg, već helenističkog vremena ( 360 – 350 ←/), kao središnji motiv

javlja se Herakle na grudima Here :

vidljiva je koncepcija kompozicije, podreĎena zaobljenoj površini ; primijenjena je razigrana igra

šrafura i grafizama …

tehnika ima još uvijek , prije svega, crtački karakter…

←1/ 42. Lekythos: ■ Herakle na grudima Here, detalj London, British museum.

1.3.2.2. nosilac:

mnoge posude bile su uobičajeni sastavni dio opreme za grob, naročito bogato dekorirane korištenjem različitih slikarskih tehnika ( keramičkih i slikarskih; Keramičke

boje – slikanje i pečenje boja poznato je već u Mezopotamiji: osušeni proizvod se premazuje briţljivo muljenim glinama ( sa strukturom plošno naslaganih ljuski što

daju sjaj) kojima primjese drugih minerala daju nakon pečenja različitu obojenost…).

poznato je da su lekythosi najčešće bili djelomično - u donjem dijelu i pri vrhu - prekriveni i takozvanim

- crnim firnisom pored kojeg je mat crteţ na izglačanoj

- bijeloj osnovi - white slip - dolazio još više do izraţaja…




32

bijela osnova 1. takozvana bijela osnova na srednjem dijelu lekitosa moţe biti izvedena na tri načina: keramička bijela osnova - bijeli premaz - whit-slip : glina se više puta

prečisti, napravi rijetka kaša i glinena posuda potopi u nju; nakon pečenja se površina glača, kako bi bila što bjelja – ljepše refleksije; za specijalne detalje

koristili su ovu istu bijelu boju ili u kombinaciji sa keramičkim bojama,

2. hladno nanošenje, nakon pečenja „ biskvita“, postizanje bjeline pomoću kreča, trljanja i poliranja ( kao na zidu) takozvanim secco postupkom27

, bez pečenja –

isključivo trljanjem u nakvašenu poroznu glinu krečnog maltera ili impregniranja krečnim mlijekom; površina je i briţljivo izglačana…

3. postoji mogućnost da se koristila i takozvana gipsana osnova, jer je to bio uobičajen postupak glačanja zidnih površina već kod Egipćana: nanosio se sloj finog

štuka – pečenog gipsa sa finim kamenim prahom kao punilom … mulj iz Nila sadrţi mješavinu pijeska, gline uz primjese i prirodnog kalcijum karbonata i gipsa;

ova izuzetno kvalitetna mješavina prirodne gline i krečnjaka, nataloţenog u podnoţju breţuljaka, i danas se još koristi pod imenom HIB ; adaptacija zidnih površina za

slikanja bila je različita, što je zavisilo od tipa stijene, odnosno zida; ako je nosilac od kamene stijene, fino polirane i sastavljene, moţe se izravnati sa tankim slojem

gipsa, materijala poznatog već nakon prahistorijskog vremena : prirodni gips se pekao

na 130 º C ( o čemu referira Lucas A.)…

1/ 43. LEKITOS SA BIJELOM OSNOVOM: Hermes i …→

Berlin, Antiquarium, Charlottenberg.

crni firnis posebno je obraĎena površina sa „crnim firnisom” u gornjem dijelu i pri dnu

lekythosa;

„crni firnis” je sve do prošlog stoljeća predstavljao tajnu za naučnike;

danas je empirijski dokazano da se radi o sljedećem postupku:

glina sa većim primjesama ţeljeza se plovi u vodi i ostavi da voda ispari do faze

gela, koji se nanosi kistom;

zatim dolazi proces OKSIDACIJE ; peče se na 800ºC, te prelazi u crveni feri

oksid; nakon povećavanja temperature bez prisutnosti zraka ( zatvara se dimnjak)

na 945ºC sa stvorenim ugljen mon-oksidom prelazi u crni ferro oksid odnosno

magnetski oksid ţeljeza; sljedeći je proces DEOKSIDACIJE…; ubacivanjem vlage,

27

Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana 1955,str. 63 .




33

reagira na slobodne dijelove, koji REOKSIDACIJOM prilikom hlaĎenja na 878 ºC uz otvaranje

peći omogućuje vračanje na crveni ferro oksid tamo gdje nema fine prevlake, dok sama prevlaka

ostaje crna i sjajna…

1.3.2.3. iscrtavanje

←1/ 44. LEKYTHOS :Achilles, slikar: ■ Kentaur , detalj New York, Metropolitan Museum of Art; v. 21,8 cm.

ponekad je sama gradnja dekoracije zahtijevala i plitko urezivanje, ili samo fino iscrtavanje kistom;

ovo, najčešće crveno linearno iscrtavanje imalo je mat karakter, još pojačan kontrastom sjajne bijele

prevlake…

izvodilo se keramičkim bojama, običnom vodenom, arhaičnom bojom voštanom, ili fresco bojom…

na tako zvani BISKVIT – ne glaziranu glinu već u Egiptu su slikali tehnikom enkaustike ili sa

voštano-smolastim bojama ( GANOSIS);

u ovom slučaju treba obratiti paţnju da je glina sasvim suha i dovoljno gusta da je boje dobro

prekriju a i da se prije osuše nego što ih glina upije.

drugi način slikanja bio je sličan SECCO ZIDNOM SLIKANJU (kao u grobovima u Volosu):

pečena glina se dobro očistila i iščetkala, zatim navlaţila, te još vlaţna oslikavala krečnom ili

kazeinskom temperom;

sa rijetkim vezivom porozna glina na taj način upije i sitna zrnca pigmenta koje kreč odnosno kazein

u porama gline djelomično zalijepi, a djelomično se i ukotve; kada se krečna ili kazeinska tempera

osuši, moţe posluţiti i kao pod slikanje na koje moţe doći sjajniji sloj smolasto - uljanih ili voštanih

nanosa, kao i voštano poliranje...




34

█ crteţ na našem primjeru izveden je u tečnoj maniri

- keramičkim bojama ZELENA KERAMIČKA BOJA: 3. teţ. dijela

gleĎi, 2 teţ dijela pijeska + malo bakarnih ljuski; ŽUTA

KERAMIČKA BOJA: 12 teţ. dijelova gleĎi, 12 teţ dijelova olovnog

stakla ( samljevene frite) i 1 teţinski dio ţeljeznih strugotina.

- odnosno emajlima, tekućom glinom sa primjesama ţeljezo oksida,

koji su uticali da crteţ nakon drugog pečenja dobije intenzivnije

smeĎe tonalitete...…

- mješavina sumpora ili klor-srebra sa glinom, smalt, ţeljezno crvena...;

Ruţa Gajić-Lončar28

u katalogu izloţbe Staklo – proizvodnja i

umjetnička obrada kroz vekove, navodi još nekoliko primjera boja:

plava boja dobivena je dodavanjem kobalt oksida, zelena i crvena

dodavanjem bakra, ljubičasta – mangana , a rubinska crvena –

klorida zlata.

crteţ, vidljiv na ovom izrezu , ukazuje na znalačko korištenje kista -

nanošenje tekućih i polu-suhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i

drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza

koji su jedva dodirnuli glinenu površinu…

karakter same linije, rastera, mrlje ne razlikuje se, bilo da se radi o nanošenju

boje koja će se naknadno peći ili o slikanju pigmentom i vezivom…

1/ 45.LEKYTHOS : █ Ratnik , detalj→

28

Ruţa Gajić – Lončar: Staklo -…,Beograd, Muzej primenjenih umetnosti, 1964/ str. 10




35

■ crtačku virtuoznost moţemo uočiti čak i na leţernim crteţima: najprije

definira skeleton:

kako smo već napomenuli u uvodnom razmatranju, već u antičkoj tradiciji (

kasnije i bizantskoj) riječ skeleton podrazumijeva linearne konture, najčešće

izvedene ugljenom, ili crnim , kao i obojenim kredama, odnosno crtanjem tečnim

keramičkim bojama uz drugo pečenje, nakon čega je dolazilo i eventualno treće

pečenje za slikani sloj...;

ovaj crteţ, nazvan skeleton, podupirao je kompoziciju – prvom distinkcijom

bojenih površina koje su planirane kao granice trodimenzionalnog volumena...

←1/ 46. Lekitos : ■ Ležerni crtež

kreacija na sljedećoj amfori pripisuje se anonimnom slikaru Polyphemosa (

slikar je nazvan prema tipičnom motivu na amfori; ...( amfora je naĎena na

groblju u Eleusisu)

očito pripada poznatoj kikladskoj umjetnosti monumentalnih amfora poznatih

već od 1.100 – 700 godina ←/; u to vrijeme, dakle izmeĎu 700 i 500 godina pr.

n. e. keramičke radionice se nalaze na Rodosu, Kiklandima, Korintu i u Atici,

koja postepeno preuzima primat. Kasnije, u drugoj polovini 4. stoljeća, se

lončaru Nikosthenesu ( sačuvalo se preko 80 njegovih signiranih vaza) ili

njegovom bratu Andokidesu pripisuje izum postupka pri slikanju crvenih likova

na crnoj podlozi…

sam Odisej je vjerojatno bio oslikan bijelom pokrivnom bojom koja se odljuštila…

zato se toliko jasnije ističe konstruktivni, studijski crteţ, drugim riječima –

vanjska silueta iscrtane figure se ne razlikuje ni po proporcijama ni po formi od ostalih stiliziranih figura ali je unutar

vanjskih kontura primijenjen tipičan konstruktivni i studijski pristup – skeleton…

1/ 47. AMFORA SLIKARA POLYPHEMOSA, detalj: skeleton→




36

1.3.2.4. slikanje najčešće su u pitanju kombinirane tehnike – nakon iscrtavanja , eventualnog urezivanja, graviranja,

mogu doći i dodatni nanosi, čak i drugo pečenje, ali je češće samo slikanje prisutno kao dodavanjem

boje – „hladnim slikanjem“ ...

←1/ 48. LEKYTHOS : █ Ratnik , detalj

█ nakon pečenja … ponekad je slikanje izvoĎeno i temperom na prethodno pečenoj površini… (

jednom pečenjem same posude i drugi puta – pečenjem sloja keramičke boje…)

Slikanje keramičkim bojama: majstor poštuje koncepciju kompozicije prema zaobljenoj formi vaze,

te svoju dekoraciju izvodi prema unaprijed pripremljenim idejnim rješenjima.; motiv je često bio i

urezan tako da ujedno stvarao konture oko unaprijed planiranih bojenih ploha, dok dodatni stilizirani

urezi potenciraju dekorativnost; slikanje , odnosno, popunjavanje bojenih ploha izvoĎeno je

keramičkim bojama, te zatim ponovo pečeno…

Slikanje temperom:pečena glina se dobro očisti i očetka, zatim navlaţi i slika…;

slikano je smeĎim, crvenim i bijelim bojama na vlaţno sa krečnom ili kazeinskom temperom ( sa

rijetkim vezivom porozna glina na taj način upije i sitna zrnca pigmenta koje kreč odnosno kazein u

porama gline djelomično zalijepi, a djelomično se ukotve; kada se krečna ili kazeinska tempera osuši,

moţe posluţiti i kao pod slikanje za nastavak slikanja masnijom temperom… ).

dakle, nakon ovog linearnog nanošenja keramičkim bojama, dolazi dopuna – popunjavanje zelenim i

plavim vodenim bojama „na hladno“ ( stručnjaci navode da je slikano pomoću veziva od ţumanjka ali

moguće je i da je korištena poznata fresco tehnika ( krečno-kazeinska tempera)… ■ često je kod antičke tehnike «crnog firnisa» presudna prva crtačka faza, koju bismo, uvjetno, mogli

nazvati pod slikanje, u kojoj se specifičnim «projektiranjem» postiţu izvanredni sjajni crni fondovi, iz

kojih izranjaju same figure.

dakle – linija se u ovom slučaju – javlja i kao kontrastna kontura izmeĎu sjajne crne površine i svijetlih




37

crvenkastih figura…

linearnim virtuoznim „rukopisom“ umjetnik dočarava i volumen…

naime, ne zaboravimo da je to vrijeme starih etičkih uvjerenja da ...

...boja stvara konfuziju 29

i da ništa ne pruža veće zadovoljstvo od jednostavne linije...

■ ali, na drugom primjeru iz Eritreje moţemo zamijetiti i slikarske partije, pogotovo u detaljima

gdje koristi i laviranje i pokrivne boje u mrljama ( još u fazi pečenja…)…

ovi detalji se koriste sa mjerom !

TEHNIKA: na glini sa bijelim premazom slikano je blijedim crvenim , smeĎim i plavim tonovima;

crteţ u crnim i plavim nijansama, vidljiv na ovom izrezu , ukazuje na znalačko korištenje kista -

nanošenje tekućih i polu-suhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje

većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva dodirnuli glinenu površinu.

poznato je da su lekythosi najčešće bili djelomično - u donjem dijelu i pri vrhu - prekriveni i

takozvanim crnim firnisom pored kojeg je mat crteţ na izglačanoj bijeloj osnovi - white slip -

dolazio još više do izraţaja…

←1/ 49. LEKYTHOS:■ Ženska figura , detalj Lekythos iz Eritreje; danas u Narodnom

Muzeju , Atina; oko 430 ←/; visina izreza oko 20 cm.

kako smo već napomenuli -

- prilikom slikanja majstor moţe koristiti uobičajene keramičke boje uz ponovno pečenje,

koristeći i kontrastnu primjenu „crnog firnisa”; , ili

- slikati temperom;

29

Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977




38

slikanje vodenom bojom

1/ 50. LEKYTHOS : █ Ratnik , detalj →

u slučaju da koristi vodene boje na secco bijeloj osnovi gline , prema profesoru

Hudoklinu30

najbolje je koristiti takozvanu krečnu ili kazeinsku temperu;

Theophilus Presbyter u svojoj Scheduli... navodi točan postupak pripreme kazeina od

prokislog mlijeka:

... kravlji sir ispirao se u toploj vodi nekoliko puta,

sve dotle dok se sva surutka ne odstrani.

Zatim se iscijeĎeni sir držao u hladnoj vodi dok se ne stvrdne, te zatim ribao

komadićem glatkog drveta na drvenoj ploči.

Zatim se miješao u stupi sa vodom i krečem dok se ne dobije gusta masa ljepila...

Vjerojatno se slično vezivo za slikanje koristilo već u antičko vrijeme.

sa rijetkim vezivom porozna glina na taj način upije i sitna zrnca pigmenta ... kreč

odnosno kazein u porama gline djelomično zalijepi, a djelomično se ukotve... kada se

krečna ili kazeinska tempera osuši, moţe posluţiti i kao pod slikanje za nastavak slikanja

ili pozlaćivanja masnijim vezivima...

evidentna je sva virtuoznost poteza kista kao i suptilnost u samom izraţaju tanjim, jačim

i slabijim linijama !

█ dakle, tehnika odraţava glavnu osobinu grčkog slikarstva – LINIJU – iako se za

prevlast takmiči i boja…

slikano je al secco, pomoću vodenih boja na bazi gume ili tutkala mat karaktera (

svako prelamanje svjetlosti daje u našem oku učinak gubitka svjetlosti te izaziva relativno

tamnjenje ; pravilo suptraktivne sinteze) ; ipak – ovakvo tamnjenje ne mora da znači

„pocrnjenje” – gubitak krome, već moţe boji da dà i zasićeniji, dublji ton. Tako nam

30

Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana 1955, (str. 64) .




39

razlika izmeĎu istog pigmenta slikanog različitim vezivima moţe biti i tako velika da nam ista boja djeluje sasvim izmijenjena; učinak boje je različit i kod svjeţeg i

suhog veziva; razlika je očita pogotovo kod tempernih tehnika, a zamjetljiva je i kod gvaša, akvarela kao i kod akrilika…

kod nekih tehnika ( pastel, tempera, gvaš...) na osušenu boju djeluje površinska svjetlost – zrake svjetlosti odbijaju se sa površine boje, dok kod drugih tehnika, gdje je

vezivo „čišće”, djeluje dubinska svjetlost – zrake se djelomično ili nikako ne odbijaju sa površine sloja boje već prolaze kroz proziran sloj lazure, eventualni sloj

linoksina samog bojenog namaza, a ponekad se odbijaju tek od pod slikanog sloja odnosno osnove nosioca...

dakle, slikano je bojama na bazi hidrofilnog veziva ; ali, ponekad je vjerojatno korištena već i emulzija pogotovo spomenute krečne ili kazeinske tempere…

prilikom slikanja majstor moţe koristiti uobičajene keramičke boje uz ponovno pečenje, koristeći i kontrastnu primjenu „crnog firnisa” , kao i dodatno slikanje

vodenom bojom;

figure su, dakle, (ako je riječ o pečenoj boji) najprije iscrtane tekućom glinom sa primjesama ţeljezo-oksida, koji su uticali da crteţ nakon pečenja dobije intenzivnije

smeĎe tonalitete...

postupci «fiksiranja» i postizanja odreĎenog tona bili su različiti…

u našem slučaju “fiksiranje” podrazumijeva način pečenja keramičke boje.

5.3.3. instrumentacija 5.3.3. 1. boje

5.3.3. 2. veziva

5.3.3.3. alatke i pribor

5.3.3. 1. boje ANTIČKE BOJE:

Prema Pliniusovom zapisu Grci koriste samo četiri boje:

- belu s Melosa,

- atičku žutu,

- crvenu iz Sinope na crnom moru i

- crnu zvanu “atramentum” – upotrebljavali su Apel, Etion, Melant i Nikomah u svojim djelima, ipak, kako smatra Vincent J.Bruno31

...sve se više potvrĎuje mišljenje da se pod terminom CRNA

podrazumijeva sjenke i hladnim tonovima... ipak, analize ukazuju na primjenu više pigmenata:

31

Vincent J.Bruno: Form and Colour in greec Painting, London 1977




40

PIGMENTI ZA KOLORIRANJE

- CRNA od ugljena, čaĎi( atramentuma) ili škriljca ( pronalazak koštano crne se pripisuje tek Apelesu),

- BIJELA : krede, zemlja iz Melosa;

- OLOVNO BIJELA (Vitruvius i Plinius opisuju i način proizvodnje ; koristila se i kao kozmetički puder; danas znamo koliko je otrovna!)

- MINIUM ( Plinius opisuje kako je slučajno naĎen, kada je pečena olovno bijela...)

- MASSICOT ; olovni oksid ; od ţute do crvenkaste boje ( na 800ºC prelazi u bijelu glazuru)

- EGIPATSKA PLAVA ( nema točne recepture proizvodnje)

- VERDIGRIS ( proizvodio se slično kao i olovno bijela, samo da je umjesto olova korišten bakar)

- PURPURISUM ( biljna bojila, taloţena)

- OKER ( Langlais32

ga naziva le sil attique)

- CRVENA ( Langlais je naziva la sinopis pontique ; sa njom su iscrtavane horizontalne trake / kasnije zvane pontate/, na kojima je izvedena dekoracija...)

5.3.3. 2. veziva već Pedanius Dioscurides opisuje preko 600 biljaka, biljnih i ţivotinjskih proizvoda...

kao veziva antičkih boja, pripremljenih za kolorirani crtež - SKIAGRAFIJU - na različitim podlogama (ako izuzmemo u pravim keramičkim tehnikama, gdje se boje peku, i tehnikama ganosisa –

dekorativnog bojenja voštano smolastim bojama), koriste se, prije svega guma i tutkalo, dok se pojedina veziva na bazi emulzija najvjerojatnije koriste tek u vrijeme Zeuxisa, te ćemo ih razmotriti u

okviru antičkih CHIARO – SCURO TEHNIKA...

GUMA:

kako smo već napomenuli - GUMA ; egip. gemai ; grčki kommi ; su hidrofilni koloidi različitog porijekla…; u antičko vrijeme cijenjena su stara egipatska iskustva i koriste se sve poznate vrste…

vjerojatno su Egipćani koristili one vrste guma, koje se nalaze na području njihovog okruţenja, kao što su:

- guma myrrhe ; grč. murr = gorak ; mira; mirta; izmirna; guma stepskog raslinja iz porodice balzam drva; koristila se kao vezivo boja, prije svega za balzamiranje i kao sredstvo protiv ugriza

zmija i škorpiona...; kasnije, u srednjem vijeku, koristili su je iluminatori pod utjecajem egipatskih cenobita ; MIRA je guma stepskog raslinja iz porodice balzam drva BALSAMODENDRON ;

pored gumaste supstance (40 – 67 %), sadrţi i 2,5 do 10 % MYRRHA ULJA i različite količine lipofilnih smola ( BENZOE, MYRRHOLOLA);

- acacia gum; acacia gummiferra; guma od raznih vrsta tropskog bagrema, različitih svojstava ali sa zajedničkim svojstvom dobrog otapanja u vodi...

- acacia Senegal; senegalska guma; slična gumi bagrema ali nije sasvim topiva...

- acacia Vereck ; kordofanska guma; nazvana po pokrajini u Sudanu; sa najjačim svojstvom emulgatora...

- aloe ; sok iz mesnatog lišća biljke iz grupe Liliaceae; spominje se i zajedno sa mirtom...; topi se u alkoholu slično kao šelak...; kasnije ovu smolu cijeni Leonardo...

- laudanum ; mrka ili crna masa iz grana i lišća biljke Cistus ; u Egiptu se koristila kao miris, nekada i za balzamiranje...

- olibanum; tamjan ; iako spada u smole ima u svom sastavu i 30-40% gume i 4-7% eteričnih ulja...; već Rimljani su ga nabavljali iz Jemena...; inače, pored – KADILA - drva sa smolom ( često

tamjana), iz Arabije je stizala i ambra, a nafta i bitumen sa područja izmeĎu Kaspijskog mora i današnjeg Afganistana...( već reljefi u Babilonu, na gradskim zidinama, lakirani su premazom

bitumena...);

32

Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.




41

- tragant guma; porijeklom iz Grčke, Krete, Perzije, Male Azije (najbolja je iz Smirne) biljni sluz izlučen iz stabla tropskog drveća ( grupa Astragalus) nije potpuno reverzibilna (otapa se u alkoholu a

ne u vodi); zbog veće sluzavosti cijene je kao vezivo za pastel...

GUME su po kemijskom sastavu – kompleksni polisaharidi ( ugljikovi hidrati; odnosno šećer i enzimi) u kombinaciji sa kalijevim, kalcijevim i magnezijevim solima arabinske kiseline…

sve vrste guma su sezonski proizvod: vrijeme skupljanja utiče na kvaliteta gume… ( one koje se skupljaju u prvom period, od decembra do februara, su tvrĎe i teţe topive u vodi i moraju odstajati tri

mjeseca kako bi postale topive odnosno topljive…)

priprema: većinom se gume najprije kvase preko noći, zatim zagrijavaju ( upotreba previše vruče vode se ne preporučuje jer guma tada postaje tamnija i intenzivnijeg mirisa); radi veće elastičnosti već u najranijim

vremenima dodavali su gumi med ili kandis šećer ( danas glicerin)…

dodavala se i žuč, koja je već od davnina imala i funkciju odmašćivanja vodene boje…

TUTKALO:

kako smo već napomenuli, postoje vjerodostojni podaci da je tutkalo bilo poznato u Egiptu još prije 3000 godina... ( A.Lucas, kemičar i suradnik Howard Carter prilikom istraţivanja u Tut-Ench-

Amun-grobnici naišao je na stari komad egipatskog tutkala iz XVIII dinastije, sličnog današnjem)...

spominje ga i Plinius kao i kasniji mnogi srednjevjekovni manuskripti..

nije na odmet ponoviti, da je…

TUTKALO, GLUTINSKO VEZIVO i spada u organska hidrofilna veziva ţivotinjskog porijekla;

po kemijskom sastavu u proteine ( dok su albuminska veziva proteidi )

glutin– lat. gluten = ljepilo koji nastaje kuhanjem ţivotinjskih tkiva koja sadrţe nerazgraĎenu bjelančevinu ( KOLAGEN – grč.kolla = ljepilo +genere =tvoriti)...

proteini – grč.protos = prvi; jednostavne bjelančevine) …

proteidi – sloţene bjelančevine, u kojima je protein vezan sa nekim drugim kemijskim spojevima – u slučaju jajeta i kazeina – sa fosforom i drugim primjesama;

glutin spada u grupu sklero-proteina ; proces proizvodnje zavisio je od sirovina...

osnovna svojstva tutkala poznata već najstarijim civilizacijama , zasnivaju se na ljepljivosti, kao i netopljivosti u hladnoj vodi...

VEZIVNA MOČ zavisi od temperature na kojoj se pripremalo (snaga raste do 45ºC, a zatim opet opada…); u hladnoj vodi je netopljivo ali jako nabubri; u toploj vodi se otapa i daje viskoznu tekućinu

koja hlaĎenjem prelazi u gel…; ako je neutralno (riblja i koštana su često kisela,te je potrebna neutralizacija…) , dobro se podnosi sa svim supstancama sa kojima dolazi u dodir u procesu gradnje

slike…

Priprema veziva za «tutkalnu temperu»33

skuhaj 50 ccm 10% koţnog tutkala;

1. otopini dodaj jednaku količinu špirita.

Vezivo ostavi u vodenoj kupelji i miješaj sa pigmentima direktno na paleti; alkohol ubrzava sušenje tutkalnog veziva ( često se u ove svrhe koristi i deţelirano tutkala34

/ →

33

V.Hudiklin-Šimaga: Praktična slikarska tehnologija, Ljubljana 1973. 34

Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo 1991. 2007.




42

ali, moţda je ipak već prisutna i emulzija kao vezivo:

EMULZIJA je mješavina jedinstvenog izgleda – višedijelno vezno sredstvo – smjesa dviju ili više inače nespojivih tekućina koje po svojim zasebnim svojstvima tvore vezna sredstva zasebnih

mogućnosti, ali u ovom novom fizikalno uravnoteţenom stanju tvore sredstvo i novih vezivnih mogućnosti ( naziv «emulzija» dolazi od latinske riječi emulgere = izmusti, isušiti i odnosi se na mlijeko

koje je, takoĎer, emulzija – tekućina u kojoj se nalaze mikroskopske kapljice druge tekućine – preciznije: voda i masnoća ovdje su spojene pomoću bjelančevine KAZEINA - pomoćnog sredstva, koje

ima sposobnost da smanjuje površinsku napetost obiju tekućina; (hidrofilna veziva - koloidne otopine su ŽELATINA - čista bjelančevina – GLUTIN , u preraĎenom kiselom mlijeku je to KAZEIN, a u

jajetu i krvi ALBUMIN) ; pored čistih bjelančevina od davnina se koriste i ugljikohidrati – AMIDONI ( supstance koje se nalaze u ţitaricama, krumpiru...). Razne vrste bjelančevina kao i ugljičnih

hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE. Njihovi molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari lebde u njoj u obliku velikih molekul skupina: kako je ovo svojstvo

razjasnio prof. Sigo Summerecker35

….

…molekul skupine tih koloidalnih otopina su električki negativno nabijene od jona koje su uz sebe vezale,

pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni joni anorganskih ili organskih soli ili baza.

Uslijed toga se ove velike molekul.skupine meĎusobno odbijaju, a tim ujedno sprečavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente

( npr. ulja u emulzijama) koje se nalaze izmeĎu njih.

Dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u višedijelni vezivni sistem, dakle sadrţi pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – takozvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,

odnosno takozvanog EMULGAORA i masnu komponentu takozvani EMULZOID …

5.3.3.3. alatke i pribor pored brusnih alatki i pribora za urezivanje, (brusnih alatki za podlogu, dlijeta za urezani crteţ,…) te kistova , napravljenih od raščupane stabljike… što su koristile već najstarije civilizacije, sada

se očito koriste i –

finiji kistovi za fino linearno iscrtavanje

često je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih, tanjih i širih (naime, idealno je da se pripremi pojedinačni kist za svaku boju);

izradi kistova posvećivana je velika paţnja već od davnina; vremenom pronalaze sve više vrsta ţivotinjskih dlaka, zavisno od podneblja, prije svega koristeći dlake od vjeverice, lisice, hermelina, tvora,

jazavca, a na Istoku i dlake kamile, koze...

boje su se pripremale mljevenjem u

- avanu, miješale sa vezivom i ponekad stavljale na paletu ili stajale u

- lončićima, a za svaku boju je pripremljen poseban kist...

35

Sigo Summerecker ( Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str.13)...

ratnik na lekythosu - · pdf filesmisao poesisa materijalnosti iv monokromni, kolorirani...

Documents